SVEUČILIŠTE U RIJECI

MEDICINSKI FAKULTET
INTEGRIRANI PREDDIPLOMSKI I DIPLOMSKI
SVEUČILIŠNI STUDIJ MEDICINE

Veronika Lončar

ANDRIJA ŠTAMPAR

Seminarski rad
Kolegij Uvod u medicinu i povijest medicine
Akad. god. 2019./2020.

Rijeka, 2020.
 SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. RAZRADA.............................................................................................................................1

2.1. POSLOVNI ŽIVOT I ZNANSTVENI RAD................................................................1-6

2.2. OBITELJSKI ŽIVOT VELIKANA..............................................................................6-7

2.3. ''NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR.ANDRIJA ŠTAMPAR''

DANAS.......................................................................................................................................8

3. ZAKLJUČAK........................................................................................................................8

4. IZVORI..................................................................................................................................9
1. UVOD
Potaknuta trenutnim aktualnim događajima vezanima uz širenje virusa COVID-19 odlučujem
istražiti tko je često spominjani čovjek zaslužan za promociju javnog zdravstva te čije ime
nosi nastavni zavod za javno zdravstvo u Hrvatskoj, doktor Andrija Štampar. Osnovni cilj
priloženog seminarskog rada jest upoznati povijest priznatog hrvatskog liječnika, ispreplitanje
i međusobni utjecaj njegova privatnog i burnog poslovnog života te u čitateljima nadasve
probuditi želju za dubljim upoznavanjem velikana koji je svojim radom, usprkos spriječenosti
zbog tada velikih društvenih promjena i okolnosti, zadužio medicinski svijet.
2. RAZRADA
2.1. POSLOVNI ŽIVOT I ZNANSTVENI RAD
Andrija Štampar rođen je 1888. godine u malenom selu Brodskom Drenovcu u istočnom
dijelu Požeško-slavonske županije. Osnovnu školu, odnosno treći i četvrti razred završava u
Mrzovićima, te 1894. kreće u Kraljevsku veliku gimnaziju u Vinkovcima. Studij medicine
započinje 1906. u Beču i završava ga 1911. (1) Budući da završava u roku, možemo zaključiti
da je Štampar dobar i marljiv student. Također to isto možemo primijetiti iz fotografije
njegova indeksa (2) te s obzirom da se već u studentsko doba jasno zalaže za dostupnost
medicine svim ljudima. Njegovi konkretni ciljevi bili su: ''Skraćivanje radnoga vremena,
higijensko uređenje tvornica, briga za majku i dijete, higijensko uređenje stanova, suzbijanje
socijalnih bolesti, popularizacija medicine.'' (3) Već sljedeće godine po završetku studija,
sada već dr. Andrija Štampar vraća se u Hrvatsku i postaje djelatnik Gradske bolnice u
Karlovcu, član Zbora liječnika Hrvatske, te se ženi Marijom Mešnjak. (1) Istovremeno
podučava mlade o ženidbi čime primijećujemo nastavlja svoj put socijalne brige započet već u
ranim studijskim godinama. Iz Štamparove knjižice Zdravlje izdvajamo: ''Mnogi se ožene, a
još su u svemu kao djeca. Jedino ih diči, da mogu piti i pušiti kao odrasli. Rana ženidba
djeluje štetno na zdravlje, jer momak s 18 krivo shvaća svrhu ženidbe. '' (2.1.) Budući da je to
vrijeme početka Prvog svjetskog rata, saznajemo kako je Štampar u srpnju 1916. mobiliziran i
djeluje kao liječnik u 27. domobranskoj pješačkoj pukovniji u Sisku. A iste te godine rodio
mu se najstariji sin Slobodan, dok je sljedeće godine dobio i kćer Ljerku. (1) 1919. godine
postaje potpredsjednik Zbora liječnika Hrvatske, no već četiri godine nakon toga odbija
članstvo u Zboru. U to vrijeme slavio je i rođenje sina Borisa, kćeri Bosiljke i Zore, te postaje
generalni inspektor za higijenu pri Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja čime se
njegov utjecaj sve više proširuje. (1) Proširuje se isto tako i njegov politički utjecaj, te u to
vrijeme njeguje svoje prijateljstvo s političarem Stjepanom Radićem kojega oduševljava
Štamparova ideja o asanaciji sela te u suradnji oni otvaraju Školu narodnog zdravlja 1927.
godine. (1) U tom razdoblju Andrija Štampar ima veliki utjecaj javnu zdrastvenu politiku, te
E. Nežić o doktoru govori: ''Bez odgovarajućih ustanova, a pogotovo bez stručnih kadrova,
svatko drugi bi digao ruke, samo Štampar ne. Najprije osposobljuje već postojeće rijetke
bakteriološke stanice, otvara nove, a uz njih kao najpreču organizira epidemiološku službu.''
(4) U tim riječima zasigurno se prepoznaje veličina i važnost koju je već u to vrijeme Andrija
Štampar imao. Ono što primijećujemo da u svim svojim borbama nikada nije odustao od
svojih prvotnih ciljeva koje je izlagao već kao student. Već za vrijeme studija je žestoko
kritizirao liječnike u Hrvatskoj navodeći kako ne samo da ih ima premalo, nego on kaže da su
to uglavnom ''stranci i gospodska djeca, pa je razumljivo, da nemaju pravog kontakta s
narodom.'' (1) U daljnjem tekstu ovog seminara vrlo je važno istaknuti deset Štamparovih
zapovijedi prema kojima je on osobno vodio javno zdravstvo za vrijeme Kraljevine SHS a
koje je definirao 1926. godine, te su i danas aktualna: ''1. Važnije je obavještavanje naroda od
zakona. 2. Najvažnije je pripremiti teren u jednoj sredini te pravilno shvaćanje zdravstvenih
pitanja. 3. Pitanje narodnog zdravlja i rad na njegovom unaprjeđenju nije monopol

1
liječnika, nego se njime trebaju baviti svi, bez razlike. Samo zajedničkom suradnjom može se
unaprijediti narodno zdravlje. 4. Liječnik treba biti socijalni radnik; s individualnom
terapijom ne može se mnogo postići; socijalna terapija je sredstvo koje može dovesti do
pravog uspjeha. 5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku jer ga ekonomska
ovisnost sprječava u njegovim glavnim zadatcima. 6. U pitanju narodnog zdravlja ne smije
se činiti razlika između ekonomski jakih i slabih. 7. Potrebno je stvoriti zdravstvenu
organizaciju u kojoj će liječnik tražiti bolesnika, a ne bolesnik liječnika, jer se samo na taj
način može u našem staranju obuhvatiti veći broj onih čije zdravlje treba čuvati. 8. Liječnik
mora biti narodni učitelj. 9. Pitanje narodnog zdravlja je većeg ekonomskog od
humanitarnog značaja. 10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja su ljudska naselja, mjesta
gdje ljudi žive, a ne laboratoriji i ordinacije. '' (5.1) U svim načelima prepoznajemo
Štamparovu želju da medicinu približi narodu i omogući zdravlje kao takvo dostupno svima.
Uz to važno je naglasiti njegovu definiciju zdravlja budući da je bio svjestan da mnogi krivo
interpretiraju pojam zdravlja: ''Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog
blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti" (5.2) Također vrijedi zabilježiti
brojnost socijalnomedicinskih ustanova za čije osnivanje je između ostaloga zaslužan
Štampar. Riječ je o: ''centralnom higijenskom zavodu u Beogradu, 6 epidemioloških zavoda,
19 bakterioloških stanica, 23 zdrastvene stanice, Zavod za tropske bolesti, Zavod za malariju,
3 stanice za malariju, 42 pomoćne stanice za malariju, 50 ambulatorija za venerične bolesti,
34 dispanzera za tuberkulozu, 14 ustanova za dojenčad i malu djecu, 18 ambulatorija za
trahom, 17 školskih poliklinika, 2 zavoda za socijalnu medicinu, 19 drugih socijalno-
medicinskih ustanova.'' (1) U tom broju od ukupno 250 ustanova prepoznaje se obim rada i
trud koji je doktor Štampar uložio u razvoj socijalne medicine i javnoga zdravstva, no naravno
nije na tome stao. 1927. godine otvara se Škola narodnog zdravlja u Zagrebu čiji član
Savjetodavnog odbora do 1930. postaje i sam Štampar. Dok za vrijeme Drugog svjetskog rata
postaje i njezin direktor, te uz njegovu pomoć Škola postaje sastavnim dijelom Medicinskog
fakulteta u Zagrebu. (1) Nakon toga započinje svoju suradnju sa samim fakultetom. Od
30.listopada 1922. postaje izvanredni sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu u
Zagrebu, a istovremeno i od tada predaje na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. (1) 1940.
izabran je po prvi puta za dekana fakulteta u Zagrebu, a 1952. do 1957. godine obnaša tu
dužnost po drugi puta, iako u tom međurazdoblju kratko djeluje i kao rektor Sveučilišta u
Zagrebu. (1) U svome nastupnom predavanju o Socijalnoj medicini na fakultetu u Zagrebu
Štampar se posebno zahvaljuje svome bivšemu profesoru M. Jovanoviću- Batuti, koji je
prema njegovim riječima očito usmjerio njegov rad: ''Moj dragi učitelj bio je onaj, koji je
nezavisno od stranoga svijeta i stranoga naučnog rada, svojim dijelima, kojima po dikciji,
jeziku i formi jedva ima ravnih, udario temelje socijalnoj medicini u našim krajevima.'' (6)
Iako je doktor Štampar neizmjerno zahvalan svom profesoru, mnogi profesori,doktori i
znanstvenici u današnje vrijeme zahvaljuju Andriji Štamparu na njegovom radu i
dostignućima, te ga s razlogom zovu Ocem socijalne medicine u Hrvatskoj. Međutim osim u
Hrvatskoj, mnogi se dive njegovoj karijeri i izvan domovine. Predavač je i na europskim
sveučilištima, higijenskim zavodima i slično u Budimpešti, Pragu, Brnu, Wroclawu, Berlinu,
Varšavi, Groningenu, Munchenu, Carigradu, Ankari i Sofiji. No u siječnju 1937. nastavlja
putovanje u Veliku Britaniju, gdje nastavlja proučavati u ime škole narodnoga zdravlja. (1)
Definitivno jedno od zanimljivijih razdoblja njegove biografije jest od 1931. do 1938. gdje
posjećuje i Ameriku, te je 1931. godine gost Rockefellerove zaklade, te je kasnije 1938. tamo
i održao predavanja po svim sveučilištima u Sjevernoj Americi, uključujući: ''Harvard, Yale,
Cornell, John Hopkins, Cincinnati, Vanderbilt, McHarry, Tulane, Texas, Los Angeles,
Berkeley, Portland, Minnesota, Toronto, Standford'' i mnogi drugi. (1) Osim u Europi i
Americi, značajni dio svoje karijere provodi na Dalekom istoku, točnije u Kini. Prema
njegovim zapisima s putovanja, uočavamo njegovu privrženost i bliskost tom svijetu. Tako je

2
1930. postao član Higijenskog odbora Zdrastvene organizacije Lige naroda, a obnaša dužnosti
i savjetnika u Kini gdje pomaže u suzbijanju zaraza nakon velikih poplava. Zamoljen od
strane tajnika Lige naroda kao stručnjak za higijenu i sela djeluje od 1933. u Kini i zapravo
pomaže kineskoj vladi. (1) Najprije je bio smješten u pokrajini Kiangsi, tamo je pripremio
vrlo detaljan opis trenutne ekonomskog i zdrastvenog stanja i napravio čitav niz mjera za
poboljšanje životnih uvjeta kineskih pacijenata. Međutim, tu nailazi na kritike vlade koja je
smatrala da je Štampar ipak u nekim mjerama pretjerao i smatrali su ih jednostavno previše
revolucionarnima. U to vrijeme također posjećuje provincije Yunnan, Kwangsi i Szechwan.
Odlazeći iz Kine primio je dvije izjave od China Fenga, napisane kineskim alfabetom:
''Putovao je mnogo kroz više provincija, od Kansu i Šangaja na zapadu do Kvantunga i
Kvansija na jugu, i dao vrijedan doprinos djelu obnove našeg sela, naročito na polju službe
zaštite na selu. Prilikom njegovog odlaska želimo mu ovo darovati za uspomenu na rad u
Kini, u nadi, da će nas posjetiti ponovno.'' (1) Također o brojnim njegovim putovanjima
kasnije se prezentiralo na području Hrvatske. Jedno od takvih predavanja za primjer održano
je u Karlovcu 27. studenog 1938. na Pučkom sveučilištu. (2) U međuvremenu njegovih silnih
putovanja, 1932. umire Štamparova prva supruga, no on se ženi već četiri godine nakon s
doktoricom Desankom Ristović. Njihov brak opisuje vrlo skladnim, po čemu možemo
zaključiti da je to zasigurno pomoglo doktoru Štamparu u njegovom daljnjem bogatom radu.
(1) Za vrijeme Drugog svjetskog rata Andrija Štampar doživljava više neugodnosti povezane
s tadašnjim političkim stanjem u svijetu. Radi svojih uvjerenja i stajališta bio je pritvoren u
Grazu čak četiri puta, prozvan nesposobnim za rad i prerano umirovljen. (7) Međutim,
usprkos brojnim nedaćama Štampar i dalje tvrdoglavo ne posustaje. U siječnju 1946. izabran
je na konferenciji Ujedinjenih naroda u Londonu za člana Pripremnog odbora za stvaranje
Svjetske zdrastvene organizacije. (1) Zatim je u travnju 1948. godine 26 članica UN-a usvojio
ustav Svjetske zdrastvene organizacije i sazvana je time prva skupština u Ženevi, od 24.
lipnja do 24. srpnja iste godine, te je za predsjednika postavljen doktor Štampar. (1) Danas se
također u Ženevi nalazi glavni ured organizacije, te od 6 regionalnih ureda na različitim
kontinentima poput Republike Konga za Afriku, Danska za Europu, Indija za Jugoistočnu
Aziju, SAD za Sjevernu Ameriku, Egipat za istočni Mediteran, te Filipini za Zapadni Pacifik,
s time da su im osnovni ciljevi: ''zdravstvena politika, reforma zdravstvenog sustava, širenje
informacija i znanja, pružanje podrške zemljama, stručni programi, humanitarna pomoć.''
(5) Već 1953. Štampar predvodi Prvu svjetsku konferenciju o medicinskoj edukaciji u
Londonu ispred Zdrastvene organizacije, a nakon toga sudjeluje i pomaže u radu Medicinskog
fakulteta u Afganistanu i vođenju seminara za javne službe u Egiptu i Sudanu. (1) Ovi
primjeri pokazuju kako doktor Štampar apsolutno želi pomoći svima, bez obzira na granice
među državama i dijelovima svijeta, te od svojih stavova o približavanju medicine narodu ne
odustaje. Zaključujemo kako posvećuje mnogo vremena i ulaže puno truda kako bi Svjetska
zdrastvena organizacija doista bila za primjer svim organizacijama što se tiče funkcionalnosti.
Posebno je dojmiljiv njegov govor održan 13. svibnja 1955. godine na 8. zasjedanju
Organizacije, tada mu je ujedno i dodijeljena cijenjena nagrada Leona Burnarda za izniman
doprinos na području socijalne medicine. (8) U svome govoru Andrija Štampar ističe kako je
poznavao samog Burnarda, te da mu je ostao u lijepom sjećanju, te hvali njegov lik i djelo.
Također se prisjeća svojih kolega koji su prije njega primili ovu nagradu, poput doktora
Sawyera, Renea Sande, prof. Winslowa, te prof. Parisota. Svi oni, ističe Štampar, zaslužni su
za razvoj socijalne medicine i veliki su mu uzor u njegovu radu. Ovim osvrtajem na svoje
kolege Andrija Štampar kao da ističe tko su njegovi uzori u radu. Ono što definitivno potiče
znatiželju u govoru doktora Štampara jesu njegove riječi koje zvuče vrlo jednostavno za tako,
u svome zvanju, velikome čovjeku. Saznajemo koliko poštuje rad običnog čovjeka, te da je i
sam bio okružen ljudima koji su radili teško kako bi sebi i svojoj obitelji priskrbili normalan
život. Čini se kao da je upravo takvo okruženje utjecalo na budući poziv doktora Štampara

3
koji ne prihvaća činjenicu nepostojanja medicinskih škola, težak život radnika, te udaljenost
medicine od naroda. Ponovno i ovdje spominje svog bivšeg profesora Milana Jovanović-
Batutu za kojeg osim riječi hvale također ističe njegov rad koji prema njegovoj procijeni nije
dovoljno istaknut. Prema riječima kojima Štampar opisuje svog bivšeg profesora definitivno
se može zaključiti kako je on jedna od ključnih persona koje su utjecale na njegov rad u
socijalnoj medicini, te kako su prethodne nabrojane Štamparove zapovijedi zapravo
inspirirane upravo likom Milana Jovanovića-Batute. Svoj govor završava riječima zahvale
narodu s kojim osjeća izrazitu povezanost i suosjećanje. Istovremena osobna borba protiv
političkih stavova onog doba ne spriječava ga da vodi Organizaciju na visokoj razini, time što
''izgrađuje njezin Statut, šiti napredne ideje, bori se protiv kolonijalizma i rasizma, vodi
Interimnu komisiju...'', zbog čega ga mnogi s pravom zovu osim osnivačem i čak ocem
Svjetske zdrastvene organizacije. (1) Zasigurno je vrlo dobar temelj podao doktor Štampar
Organizaciji koja danas djeluje u 52 države članice sa svojim poznatim motom:
"Prilagođavanje usluga potrebama zemalja" (5) Prema ovoj definiciji kao da prepoznajemo
dio Štamparove osobnosti koji ne želi podijele među zemljama, dapače on stalno naglašava
važnost kako medicina mora biti dostupna svakom čovjeku, što je i više puta naglašeno tokom
ovog seminarskog rada. Vrlo dobru suradnju naravno ostvaruje i s Hrvatskom, koja je njezina
članica od 1948. godine, a kao samostalna postaje već za vrijeme Domovinskog rata, u lipnju
1992. godine. (5) Nakon Drugog svjetskog rata Andrija Štampar posvećuje se i postaje
predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 4. travnja 1947.
godine koju vodi do svoje smrti 1958. godine. (1) Koliku čast je imao doktor Štampar kad je
postao predsjednik Akademije prepoznajemo i naravno u ovom radu želimo istaknuti kroz
kratko upoznavanje povijesti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Inicijativu za
pokretanjem same Akademije potaknuo je 29. travnja 1861. godine đakovačko-srijemski
biskup Josip Juraj Strossmayer, on je tako postao glavni pokrovitelj, a hrvatski povjesničar dr.
Franjo Rački prvi predsjednik pod čijim vodstvom je akademija uređivala brojne edicije i
publikacije, te se pronicnula u izvrsno mjesto organizacije znanstvenog rada. (9) Preuzevši
funkciju predsjednika Andrija Štampar samo nastavlja dobre rezultate. Mnogi tvrde kako je
doktor Štampar uvelike pomogao radu akademije, što i ne bi trebalo čuditi s obzirom na
njegovo vođenje Svjetske zdrastvene organizacije: ''Tako je u našu Akademiju unio uz
atmosfere pijeteta za narodnu starinu, atmosferu rada i progresivnog shvaćanja za
suvremenu nauku i umjetnost. Umjesto duha konzerviranja prošlosti, koje se, međutim, nije
nikada odricao, unio je vitalne snage dinamične mladosti […]'' (10) U to poslijeratno vrijeme
Jugoslavija je čeznula za uređivanjem zaštite na radu, što je naravno Štampar brzo prepoznao:
''Institut je osnovan odlukom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 27. prosinca
1947. na sjednici kojom predsjedava predsjednik Akademije Andrija Štampar. Osnovan je
pod imenom 'Institut za higijenu rada', sa zadatkom da istražuje i proučava fizičke i biotičke
uvjete rada te probleme higijene rada uopće...'' (11.1) Proučavajući Štamparovu djelatnost u
tom razdoblju prepoznajemo iskustvo koje je stekao za vrijeme svoga rada u Kini i Americi,
te kao da je svo iskustvo i stečeno znanje prije vlastite smrti htio prenjeti na hrvatske
znanstvenike i znanost. Kao primjer dalje navodimo odličnu suradnju Instituta čiji je osnivač
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom
kojom je također predsjedao Andrija Štampar, dakle čovjek koji je glavna poveznica te
suradnje između Instituta malog područja i organizacije koja djeluje na svjetskoj razini: ''...U
razdoblju od 1972. do 1997. godine bilo je aktivno 30 međunarodnih projekata Instituta s tom
organizacijom, a mnogi su suradnici IMI-ja sudjelovali kao eksperti na radnim sastancima
SYO za specifične probleme unutar svoga područja rada.'' (11.2.) Ono što je bio glavni cilj
doktora Štampara da u vrijeme industrijalizacije i proizvodnje zaštiti radnika kao takvoga, da
mu pruži siguran rad uz pomoć ne samo liječnika, nego istraživača, psihologa, kemijskih
stručnjaka koji će kao objedinjeni tim pronaći rješenje za očuvanje zdravlja kako bi radnici

4
bili što produktivniji, pa time i pomoći na kraju krajeva ekonomskom stanju države u tom
razdoblju. Ono što je njegov tim ostvario jest osnivanje ''Pravilnika instituta za higijenu
rada'', u njemu zadaje samome Institutu neke zadaće kojih će se prema planiranome držati i u
budućnosti. Pravila uključuju samu mogućnost bavljenja istraživačkim radom, zatim da
njihove rezultate rada mogu isporučiti vlastima, ali i svim zainteresiranim znanstvenim
skupinama, te na kraju da se reklamira i potiče popularizacija higijene rada. (11.3.) Time
možemo zaključiti kako je Andrija Štampar, s obzirom na svoje djelovanje i zaslužio na kraju
života počasno mjesto predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, odnosno
krunu svoga dugogodišnjeg rada.

Slika 1. Identifikacijska iskaznica iz radnog zarobljeničkog logora u Mauthausenu

tijekom Prvoga svjetskog rata, kut.1. Izvor: HR-HDA-831

Slika 2. Andrija Štampar (u sredini) u USSR-u 1936. godine, izvor: izložba HDA, autor
Melina Lučić (8.-9. rujna 2008.)

5
 Slika 3. Zahvala dr. Andriji Štamparu od strane centralne
Kineske vlade, izvor: izložba HDA, autor Melina Lučić (8.-9. rujna 2008.)

2.2. OBITELJSKI ŽIVOT VELIKANA

U dosadašnjem dijelu seminarskog rada uglavnom je obrađen poslovni život doktora Andrije
Štampara, te njegovi uspjesi i posvećenost području socijalne medicine. U daljnjem tekstu
saznajemo što se događalo u obitelji Štampar, dok je on gradio karijeru, iz perspektive
njegovih unuka. Iako je imao veliku obitelj, čak petero djece koji su u prvom dijelu
spomenuti, Andrija Štampar teško je vodio paralelno dobro i poslovni i privatni život.
Posebno je zanimljiv dio saznanja što se događalo iza sjene, tko je bio njegova najveća
potpora kako bi on slobodno svojim znanjem i iskustvom pomogao narodu približiti
medicinu, odnosno medicini narod. Prema riječima unuka, Štamparova djeca znala su veličinu
lika svoga oca i imala su suosjećanja prema njegovom čestom izbivanju iz obiteljskog doma.
Njegova unuka, Višnja Lovrek, opisuje djeda kao strogu ikonu, no istovremeno ga se sjeća i
kao punog suosjećanja. Zanimljivost je da nikoga ni u gostima nije nudio alkoholom, jer je
takav način života nešto protiv čega se i sam borio. A također i da se osobno družio s Josipom
Kozarcem, poznatim hrvatskim književnikom, koji mu je, zaključujemo, bio isto tako neka
vrsta inspiracije budući da se uz književnost bavio i lugarstvom. Štamparov otac Ambroz bio
je seoski učitelj, i to prema navodima prvi u Slavoniji, a inače podrijetlom iz Like. Upravo on
je osobno financirao skup studij medicine u Beču, očito vidjevši i prepoznavši potencijal
vlastitog sina. Štamparova djeca postali su isto tako uspješni ljudi: Najstariji sin Slobodan, bio
je profesor na Pravnom fakultetu, Ljerka medicinska sestra, Boris profesor na Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Bosiljka je postala pedijatrica i profesorica na Medicinskom
fakultetu gdje joj je otac bio dekan, te najmlađa Zora, arheologinja i etnologinja. (12) Ono što
je zanimljivo da sa svakim novim poslom Andrije Štampara, njegova obitelji selila bi s njime
u novi grad, ili čak državu. Prema navodima doktor Štampar je imao odličnu karijeru u
Beogradu, međutim nesuglasice s tamošnjom vladom kralja Aleksandra prisilila ga je da se
umirovi prerano. Naime Štampar nije htio sudjelovati u nemoralnim poslovima, te je zbog
svoje časti i poštenja jednostavno dobio odluku da mora prestati sa svojim radom. Međutim
njegov unuk Ivan Lukovnjak ističe: “Paradoksalno u cijeloj situaciji jest da je nasilna
mirovina zapravo označavala početak njegove velike međunarodne karijere”(12) Ttako
zaključujemo da je očito situacija slična kao i sa svakim znanstvenikom koji jednostavno ne
želi raditi mimo zakona, budu protjerani, no prihvaćeni u svijetu. Prije njegova boravka u
Kini, 1933. umire njegova prva supruga Marija. (12) Unuci priznaju kako su Štamparova
djeca osjetili težinu djetinjstva u kojem ostaju bez majke, no istovremeno njihov otac putuje
kako bi ostvarivao svoju karijeru. Upravo tu činjenicu nekako uzimamo kao ključan podatak u
ovom dijelu seminara. Biranje između karijere i obitelji sigurno nebi nikome trebalo biti lako,
zapravo nikome se ne dogoditi da uopće mora biti u toj poziciji biranja. No, po svemu sudeći

6
Štampar iako želi imati suglasnu obitelji i gradi obiteljski dom na Gvozdu, mora biti vrlo vješt
u paralelnoj brizi o vlastitoj djeci i brizi o boljitku naroda. U to vrijeme ostavljao bi djecu
različitim zagrebačkim obiteljima i redovito im slao pisma, no sigurni smo kako ništa ne može
nadoknaditi njegovo fizičko prisustvo. Osim tog nemilog događaja, Štamparova djeca su
doživjela i nakon što je proglašen dekanom Medicinskog fakulteta u Zagrebu, njegovo
uhapšenje od strane ustaške policije za vrijeme Drugog svjetskog rata, uskoro su ga pustili no
uskoro ga ponovno privode i zatvaraju u Grazu. Njihov obiteljski dom vlasti NDH pretvorile
su u boravište njemačke vojske, a nakon rata tamo su se naselili partizani, dok su istovremeno
tamo ostale živjeti njegove kćeri Bosiljika i Zora. (12) Još jedan primjer Štamparovih
nesuglasica s tamošnjom vladom, i istovremena tvrdoglavost oko vlastitih ciljeva, što je
zasigurno utjecalo na njihov privatni obiteljski život. Po povratku u Zagreb, vlast je
imenovala ponovno Štampara dekanom, to je bilo njegovo drugo po redu presjedanje
Medicinskim fakultetom u Zagrebu nakon nekoliko godina pauze. (12) Iz navoda da se
zaključiti kako Štampar nije bio priklonjen nijednoj vlasti, dapače u vrijeme Jugoslavije
tadašnji predsjednik Josip Broz Tito tražio je pomoć doktora Štampara oko uređenja
zdravstvenog sustava, dao mu puno povjerenje, očito uvidjevši o kakvom svjetskom
znanstveniku je riječ. Nakon što je dobio priznatu nagradu ''Leon Bernard'' i očarao okupljene
svojim govorom, dogodilo se ono na što je Štampar par godina sumnjao, vlastita smrt. Iiz
perspektive njihovih unuka saznajemo kako je nakon dva dana ležanja u bolnici, u lipnju
1958. godine preminuo od posljedica cerebralne apopleksije. (12)

Slika 4. Vjenčani list A. Štampara i D. Ristović, izvor: HR-HDA-831.

Slika 5. Desanka Ristović i Andrija Štampar na moru, izvor: iz obiteljskog albuma Zore
Štampar – Lukovnjak

7
2.3 ''NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR''
DANAS
U trećem dijelu razrade seminarskog rada svakako je potrebno posebno se posvetiti i osvrnuti
na Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i njegovo djelovanje danas, budući
da je on bio jedan od razloga odabira istraživanja Štamparove životne povijesti. Nakon
osnutka 1949. godine kao Higijenski zavod, mijenja ime 1994. u Zavod za javno zdravstvo
grada Zagreba, 2008. u Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, a konačno 2014.
dobiva današnje puno ime. (13) Na zavodu se tako uče brojni studenti Medicinskog fakulteta i
Zdrastvenog veleučilišta u Zagrebu, no surađuju i s brojnim drugim fakultetima primjerice
Medicinskim fakultetom u Rijeci s kojim ostvaruje sufinanciranje projekta "Šesta
Nacionalna konferencija o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda, 2016.'' Međutim osim tih
suradnji, njeguje se i suradnja s velikim institutima poput Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
Jedan od značajnijih projekata jest osmišljavanje plana za osnivanje ''Mreže za kontrolu
kvalitete i sigurnosti hrane jugoistočne Europe''. Trenutno osim tog projekta na njihovim
stranicama moguće je pronaći čitav niz projekata, poput ''Snažna patronažna'', ''Postanite
DONATOR'', ''Ja-roditelj'', u kojima prepoznajemo motiv Andrije Štampara ''Zdravlje za
sve''. A doista postoji i čitav niz različitih usluga koje obavljaju, od ''Zdrastvene zaštite
školske djece i adolescenata'' , ''Očuvanje mentalnog zdravlja'' do ''Ispitivanja vode''. (13.1.)
3. ZAKLJUČAK
Doktor Andrija Štampar za svojeg života učinio je brojna djela koja su ostala upamćena i
danas, 62 godine nakon njegove smrti. Brojni izvori navode kako su njegova djela bila više
reformatorska nego revolucionarna. (7) Njegova najvažnija vodilja nastala je već za vrijeme
djetinjstva gdje je živio okružen seoskim radnim ljudima, koji su pošteno radili za svoj kruh.
Iz današnje perspektive apsolutno objektivno možemo zaključiti kako ga je to definiralo kao
budućeg liječnika, ali i socijalno osjetljivu osobu koja je najprije bila školovana, zatim
skupljala brojna iskustva u inozemstvu, ovdje ponajprije moramo aludirati na njegov
međunarodno priznat rad u Svjetskoj zdrastvenoj organizaciji, prije nje u Ligi naroda, potom
rad u Kini i SAD-u i drugdje. Nakon brojnih prikupljenih iskustava Štampar se par puta
pokušava probiti i utjecati na politički život kako bi pomogao znanstvenim dostignućima na
području bivše Jugoslavije, no puno puta nažalost bez uspjeha. Njegov čvrst karakter puno
puta ga je doveo u neugodnosti zbog kojih je morala trpjeti i njegova vlastita obitelj. No,
izuzev brojnim lošim iskustvima, mogu se istaknuti i pozitivne strane tog neumornog
karaktera zbog kojeg je postao predsjednik Svjetske zdrastvene organizacije, dekan
Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kao i osnivač brojnih institucija za promicanje očuvanja
zdravlja. Ono po čemu je nadasve bio prepoznatiljiv je činjenica što nije odustajao od svojih
ciljeva, primjerice za vrijeme studentskih dana Štampar piše i upozorava na važnost zdravlja
čime se vodi i u kasnijem radu. Također, također kada spominju da njegova djela nisu
revolucijska, to isključivo znači da možemo zaključiti kako on za sebe ne smatra da donosi
nove ideje, već jednostavno inspiriran svojim uzorima u medicini, kao i bivšim profesora, te
najvažnije ljudima koje poznaje, prenosi u konkretna djela. Primjerice, shvaća važnost
medicinskih ustanova koje nedostaju ljudima udaljenima od grada, te on pomno smišlja plan
kako osnovati što više Institucija da se medicina približi narodu i kako sam kaže te
naposlijetku potiče osnivanje parolu ''Zdravlje za sve''. Tako u svome govoru na prvoj skuštini
Svjetske zdrastvene organizacije kaže: "Cilj trebao da bude da doprinese potpunom
postizanju zdravlja za svakoga, u najširem smislu te riječi.'' (7) Upravo tim Štamparovim
riječima izgovorenim 1948. godine možemo završiti sa zaključkom o njegovom radu.

8
4. IZVORI

(1) http://www.arhiv.hr/Portals/0/Novosti/stampar_katalog-compressed.pdf
(2) HR HDA (Hrvatski državni arhiv) 831. A. Štampar
(2.1) Zagreb : Hrvatska nakladna zadruga, 1912. Str. 57.
(3) Štampar A. Socijalna medicina. Zora. 3(1911.),str.126.-131.
(4) Izabrani članci Andrije Š. Zagreb,1966. Str. 27.-28.
(5) Socijalna medicina, skripta za studente Medicinskog fakulteta Rijeka, 2014., Benčević
Striehl,Bilajac,Dadić Hero,Janković,Kabalin, Rukavina,Tomljenović,Vasiljev Marchesi
(5.1) str. 10. – 11.
(5.2) str 12.
(6) Glasnik Ministarstva narodnog zdravlja 1-3(1923.) str.- 1.-12.
(7) http://dial-in.mef.hr/meddb/slike/pisac39/file1883p39.pdf (Štampar i svijet – njegovo
međunarodno djelovanje, Branko Cvjetanović)
(8) https://www.hcjz.hr/index.php/hcjz/article/view/1355/1307 (*Originalni engleski tekst tog
govora objavljen je u Chronicle of the World Health Organization, 9 (1955) 203-206.)
(9) http://info.hazu.hr/hr/o-akademiji/osnutak_akademije/
(10) P. Tomašić o Štamparu. Iz knjige Grmek, M.D. U borbi za narodno zdravlje: Izabrani
članci Andrije Štampara. Zagreb, 1966. Str. 44.
(11) https://www.imi.hr/wp-content/uploads/2016/07/IMI-o%C4%8Dima-suradnika.pdf
(11.1) str. 20.
(11.2.) str. 76.
(11.3.) str. 10.
(12) https://www.telegram.hr/price/nas-djed-andrija-stampar-unucad-legendarnog-doktora-
prvi-put-o-obiteljskoj-intimi/
(13) http://www.stampar.hr/hr/povijest-zavoda
(13.1) http://www.stampar.hr/