6.

Strukture pamćenja i strukture znanja

Uvodni zadatak
• Idemo se podsjetiti ….

• kako je podijeljeno/organizirano dugoročno pamćenje (po sjećanju s prethodnih

predmeta)

• što mislite kako je unutar pojedinih struktura dugoročnog pamćenja organizirano

znanje/podaci?

1. dio: Strukture pamćenja

Zašto ponovno nešto učiti o strukturama pamćenja?

• Zato što nam one pomažu da na empirijski utemeljen način razvrstamo različite mentalne
reprezentacije stvarnosti (podatke, znanja, vještine), koje čovjek usvaja i pohranjuje tijekom
života, u svom kognitivnom sustavu

• Zato što nalazi sva 4 istraživačka pristupa kognitivne psihologije dokazuju postojanje
različitih struktura pamćenja

• Zato što je dobro znati da u različitim kognitivnim zahtjevima nije jednako važno valjano
funkcioniranje svih struktura pamćenja.

• Posebice vidljivo kod različitih neuralnih oštećenja, kao krajnje nevaljanog oblika
funkcioniranja (klasičan primjer – amnezija).

Podsjetnik: gdje su strukture “u pamćenju”?

• Pamćenje je kognitivni podsustav s pripadnom neuralnom osnovom, predstavljen skupom
kognitivnih struktura i procesa koji omogućavaju zadržavanje (kratkotrajno i dugotrajno) i
korištenje podataka.

• Strukture pamćenja - određene su (1) vremenom zadržavanja podataka u pojedinoj

strukturi, (2) neuralnom osnovom strukture i (3) vrstom podataka u strukturi.

• Procesi pamćenja – određeni su funkcijom/svrhom određene obrade podataka u okviru

kognitivnog podsustava pamćenja (kodiranje, pohranjivanje i dohvaćanje/pronalaženje).

• Obično se proučavaju sa svim čimbenicima koji određuju njihovu uspješnost (

vizualiziranje, personaliziranje, organiziranje podataka, ključne riječi, uparivanje
uvjeta kodiranja i dohvaćanja, …)

• Posebni fenomeni pamćenja: autobiografsko pamćenje, fotografsko pamćenje, osjećaji i

pamćenje, konstruktivna narav pamćenja, pogreške u pamćenju - posebice svjedočenju, …

11
Podsjetnik: strukture pamćenja

12
Što je neuralna osnova struktura pamćenja?
• To je:

• Neuralna osnova dugoročnog pamćenja (LTM)

• Neuralna osnova radnog pamćenja (WM)

• Neuralna osnova senzoričkog pamćenja (SM)

• O neuralnoj osnovi radnog pamćenja smo govorili na prošlom predavanju!

• O neuralnoj osnovi senzoričkog pamćenja nećemo govoriti u okviru ovog predmeta

(niti obvezna literatura to obrađuje).

• A kako je strukturirano LTM i koja je njegova neuralna osnova?

Struktura LTM – shema (Squire, 1993)

Što je neuralna LTM-sastavnica?

• Uvodna napomena*: dio neuralne osnove, prvenstveno LTM, poznat je iz kolegija Pamćenje,
ali i iz biološke psihologije

• neuralna osnova implicitnog/nedeklarativnog pamćenja:

GEN.=frontalni neo-korteks i okcipitalno-temporalni korteks + SPEC.=

1. za udešavanje (priming): (1) striatum (limb. sustav)

2. za proceduralne vještine i navike: (1) striatum (limb. sustav), (2) motorički korteks,
(3) mali mozak - za implicitno učenje motoričkih sekvenci
3. za klasično uvjetovanje: (1) mali mozak, (2) amigdala (limb. sustav) - za emocionalne
odgovore, (3) leđna moždina
4. za habituaciju: (1) leđna moždina (refleksi), (2) retikularna formacija
Udešavanje = oblik implicitnog pamćenja u kojem prethodno iskustvo s nekim podražajem
(udešavajući podražaj) na nesvjesnoj razini mijenja pojedinčev odgovor na testovni podražaj (u vidu
točnosti, ili RT)

13
 • neuralna osnova eksplicitnog/deklarativnog pamćenja:

GEN. = hipokampus (limb. sustav) + medialno-temporalni korteks + SPEC. =

• za epizodičko pamćenje: (1) amigdala (limb. sustav) - pamćenje čuvstvenih

doživljaja) + (2) prefrontalni korteks

• za semantičko pamćenje: (1) različita senzorna područja korteksa – za pamćenje

senzornih svojstava određenog doživljaja

Dodatni prikaz neuralne osnove istih struktura

14
 Podrobnije o strukturi dugoročnog pamćenja

Struktura LTM – podsjetnik i nadopune

• Eksplicitno pamćenje se očituje kad izvedba u zadatku pamćenja zahtjeva svjesno dosjećanje
(ponovno prikupljanje) prethodnog iskustva (Graf i Schachter, 1985).

• Deklarativno pamćenje je temeljno relacijska mentalna reprezentacija koja podržava

pamćenje odnosa među perceptivno različitim objektima koji čine ishode obradbe
događaja (Cohen, Poldrack i Eichenbaum, 1997).

• Implicitno pamćenje se očituje kad je izvedba u zadatku pamćenja postignuta, ili olakšana
bez prisutnosti svjesnog dosjećanja (Graf i Schachter, 1985).

• Proceduralno pamćenje očituje se u podešavanju i modificiranju pojedinčevih

procesora temeljem prethodnog iskustva te uključuje temeljno nefleksibilne i
pojedinačne (nerelacijske) reprezentacije.

• (Cohen, Poldrack i Eichenbaum, 1997). proceduralno ≠ implicitno

• Implicitno pamćenje nije jedinstveno i neki ga dijele

na perceptivno i konceptualno (Tulving i Schachter, 1990.), a drugi na proceduralne vještine,
udešavanje, asocijativno, i neasocijativno (Squire, 1993)

-------------------------------------------------------------------------------------

• Epizodičko pamćenje je vrsta eksplicitnog pamćenja koja se odnosi na pohranjivanje i

dohvaćanje specifičnih događaja ili epizoda koje su se dogodile na određenom mjestu i u
određeno vrijeme (Tulving, 1972).

• kasnije se dodalo da je specifična osobina epizodičkog pamćenja posebna vrsta

svjesnosti kod pojedinca koji se dosjeća epizode.

15
 • Semantičko pamćenje je vrsta eksplicitnog pamćenja koje sadrži podatke koji predstavljaju
naše skladište znanja o svijetu (Tulving, 1972).

• Senzitizacija – povećanje osjetljivosti organizma nastalo uslijed ponavljanja intenzivnih i

opasnih podražaja (primjerice, opekotine)

• Habituacija (privikavanje) – smanjena osjetljivost reagiranja organizma na podražaje koji se

ponavljaju, a nisu od neke važnosti (buka). Kod habituacije ili privikavanja, organizam uči ne
reagirati na podražaje – negativno učenje.

• Ako senzitizacija i habituacija nisu kratkoročna stanja već traju dulje vrijeme, može se
govoriti o najjednostavnijim oblicima učenja.

Konekcionistički modeli pamćenja

• Modeli koji polaze od pretpostavke da osnovu pamćenja čini promijenjeno stanje određenog
dijela neuralne mreže – privremeno (ako se radi o WM, ili STM), ili trajno (ako se radi o LTM).

• → Mreža= 1. osnovni konstrukt modela (fiz. struk. dig. st.)

• Modeli koji polaze od pretpostavke da obradba podataka može biti i serijska i paralelna
(gledano cjelokupno čovjekovo funkcioniranje u danom trenutku ona je uvijek paralelna)

• → Paralelno raspodijeljena obradba (eng. PDP)= 2. osnovni konstrukt modela

• Kod LTM temelj reprezentacije znanja jesu promijenjene veze među čvorovima mreže, a ne
promijenjeni čvorovi.

• Kod WM (ili STM) trenutno aktivne podatke čini kontinuirano širenje neuralne aktivacije
kroz pripadni dio mreže.

• Konekcionistički modeli pamćenja imaju niz prednosti:

• iznimno dobro podržavaju model s radnim pamćenjem,

• objašnjavaju čovjekovu sveprisutnu mogućnost istovremene obradbe više

kognitivnih sadržaja

• pokazuju veliku sličnost* s neuralnom osnovom

• mogu vrlo uspješno modelirati i predviđati niz fenomena svojstvenih prethodno

obrađenim vidovima pamćenja (primjerice, udešavanje).

• Malo podrobniji prikaz osnovne ideje konekcionističkih modela možemo vidjeti iz jednog
preuzetog i prevedenog predavanja o modeliranju neuralnih mreža.

16
 2. DIO: STRUKTURE ZNANJA

Podsjetnik i kontekst za ovu temu ….

• Prethodno gradivo o strukturama pamćenja jasno govori o nekoliko svojevrsnih skladišta
našeg kognitivnog sustava u kojima su “poslagane i spremljene” različite metalne
reprezentacije stvarnosti.

• Po kojim pravilima su “poslagane”, tj. kako su organizirane?

• Prethodno predavanje govorilo je o osnovnim oblicima mentalnih reprezentacija - (1)

predodžbama, (2) pojmovima, (3) propozicijama, (4) mentalnim modelima – njihovim
obilježjima i dokazima za postojanje.

• Kako se ti osnovni oblici mentalnih reprezentacija organiziraju u složene cjeline –

znanja i vještine?

Modeli struktura znanja

• Teorijski modeli organiziranja osnovnih mentalnih reprezentacija u složene strukture, na
najširoj se razini mogu podijeliti u 2 skupine:

• Zasebni modeli organiziranja deklarativnog i proceduralnog znanja

• Integrativni modeli organiziranja deklarativnog i proceduralnog znanja

• Integrativne modele uvijek treba favorizirati u odnosu na zasebne jer oni nude cjeloviti
model ovog vida ljudske spoznaje koji dodatno mora biti interno konzistentan

• Primjerice, pravila organiziranja podataka moraju biti dovoljno široko definirana, a

međusoban odnos deklarativne i proceduralne sastavnice mora biti usklađen i
dugoročno održiv

• No, nije dovoljno prikazati samo integrativne modele jer koriste koncepte podrobno opisane
u zasebnim modelima

17
Zasebni modeli organizacije znanja

Integrativni modeli organizacije znanja

Kategorijska organizacija deklarativnog znanja

• Kategorijsko organiziranje pojmova preko definirajućih obilježja:

• svaka kategorija može se opisati konačnim brojem obilježja koji je nužan i dovoljan
za njenu jednoznačnu definiciju

• “nužan” – ako izostane samo jedno def. obilježje, to više nije ta kategorija

• “dovoljan” – ako su prisutna sva def. obilježja, to mora biti dotična

kategorija

• PRIMJER: neženja = muškarac + odrasli + nije oženjen

• Prednost: jednostavna i jasna (uređena) organizacija pojmova u kategorije

• Nedostaci: (1) neke kategorije nemaju definirajuća obilježja (igra), (2) kod nekih
kategorija dokidanje nekog definirajućeg obilježja ne dovodi nužno do dokidanja
same kategorije (lastavica podrezanih krila), (3) različiti primjeri različito dobro
predstavljaju kategoriju (lastavica/noj)

18
 • Kategorijsko organiziranje pojmova preko karakterističnih obilježja – model prototipa:

• Kategorije se stvaraju na osnovi karakterističnih/tipičnih obilježja koja oblikuju

prototipski model kategorije;

• Karakteristična obilježja su obično prisutna u primjercima pojmova iz neke

kategorije, ali ne kod svih pojmova iz te kategorije (igra – zabavna/ugodna, ptica –
leti);

• Prototipski model može biti bilo koji model koji najbolje predstavlja klasu na kojoj se
kategorija zasniva (kategorija ptica – prototip je lastavica);

• Predmet/pojam će biti svrstan u kategoriju ako je sličan prototipu, tj. ako ima što
veći broj obilježja koji su zajednički s prototipom;

• Neki psiholozi smatraju da se kod kategorizacije ne provodi usporedba s 1

prototipom, već više njih – tzv. višestruki primjerci (egzemplari).

• Primjenjuje se u kategorizaciji neodređenih pojmova koji se prirodno razvijaju

odrastanjem i nije ih lako definirati (za razliku od klasičnih kategorija koje stručnjaci
određuju dogovorno, definirajućim obilježjima)

• Kategorijsko organiziranje pojmova preko definirajućih i karakterističnih obilježja – sinteza

dva modela:

• Proizlazi iz činjenice da i klasične kategorije (potpuno određene definirajućim

obilježjima) imaju prototipe -> primjer kategorija neparni broj (7 i 13 // 15 i 21) i
geometrijski lik (trokut//elipsa)

• Sveobuhvatna teorija kategorizacije mora obuhvaćati definirajuća i karakteristična

obilježja -> svaka kategorija mora sadržavati srž (definirajuća obilježja) i prototip
(karakteristična obilježja)

• Postupak kategorizacije se mijenja tijekom ontogentskog razvoja: u ranoj dobi on se

zasniva na prototipu, a u kasnijoj dobi kategorizacija sve više uključuje srž.

• No, je li princip subordnacije/nadređenosti jedini „zakon” po kojem se pojmovi

organiziraju u smislene cjeline koje dugoročno pamtimo?

Organizacija deklarativnog znanja semantičkim mrežama

• Postoje barem dva modela organizacije deklarativnog znanja semantičkim mrežama:

• Model hijerarhijskih semantičkih mreža

• Model usporedbe obilježja

te bi cjeloviti model iz ove klase modela vjerojatno trebao biti svojevrstan hibrid više takvih
semantičko-mrežnih modela.

• Osnovna razlika u odnosu na kategorijsku organizaciju pojmova jest da pojmovi u strukturi

znanja nisu povezani isključivo temeljem kategorijskog odnosa subordinacije (životinja -
>sisavac ->pas), već i putem zajedničkih atributa (pas i vuk imaju krzno, oštre zube i brzo
trče), te drugih – manje, ili više subjektivnih – semantičkih odnosa (pas je manje opasan od
vuka).

19
Hijerarhijske semantičke mreže
• Mreže pojmova povezanih značenjem, pri čemu pojmovi čine čvorove, a veze među njima su
različiti semantički – “označeni” – odnosi koji samo jednim dijelom predstavljaju pripadnost
kategoriji.

• Osnovni nalaz istraživanja: kod provjeravanja istinitosti tvrdnje o kategorijskoj pripadnosti,

više vremena treba za hijerarhijski udaljenije pojmove (retriever-životinja // sisavac-
životinja)

• Prednost modela – visok stupanje kognitivne ekonomičnosti (nasljeđivanje)

• Nedostatak modela – nekonzistentni nalazi o hijerarhijskoj udaljenosti

Semantičke “mreže”
temeljene na
usporedbi
semantičkih obilježja
• Ne radi se o semantičkoj mreži sa
čvorovima i vezama, već o
višedimenzionalnoj strukturi pojmova
temeljenoj na sličnosti po ključnim
semantičkim obilježjima →veća sličnost
po obilježjima ↔ veća blizina u
višedimenzionalnoj strukturi (“mreži”)

• Usporedba obilježja različitih pojmova

provodi se izravno, a ne kao osnova za
stvaranje kategorije – NEMA HIJERARHIJE!

• PRIMJER: pojmovi sisavaca mogu se predstaviti u 3D strukturi (“mreži”, ili subjektivnom

prostoru): veličina, surovost, ljudskost

20
 • Nedostatak: kako u toj strukturi predstaviti pojam “sisavac”?

Organizacija deklarativnog znanja putem shema

• Shema = od prije poznata organizacija podataka u kognitivnom sustavu (npr., Piaget i
kognitivni razvoj)

• Shema = mentalni okvir za organizaciju znanja, koji stvara smislenu strukturu povezanih
pojmova

• Za razliku od semantičkih mreža više je usmjerena na zadatak

• Slično kao kod semantičkih mreža ona može biti izrađena na različitoj razini analize
ovisno o osobi i kontekstu (npr. shema studija psihologije za pripadne studente i za
laike)

• Može sadržavati druge pod-sheme (npr. shema za životinje = shema za krave +

shema za tigrove + shema za ribe + ….)

• Može varirati po stupnju apstrakcije (pravda // jabuka)

• Obuhvaća tipične, opće činjenice koje se mogu neznatno razlikovati za bitno različite
pod-sheme (iako je opće obilježje sheme za sisavce dlakavost, ona obuhvaća bitno
različite pod-sheme čovjeka i dikobraza)

• Dodatna osobina shema (Komatsu, 1992) jest da one mogu sadržavati podatke o odnosima
između:

• pojmova u shemi (npr. između kamiona i automobila; shema= motorna vozila)

• atributa pojedinog pojma (npr. težine i brzine kamiona)

• atributa povezanih pojmova (npr. brzine kamiona i automobila)

• pojmova i konteksta (npr. automobila i naselja)

• specifičnih pojmova i općeg znanja (automobila i znanja mehanike)

• Posebno važni odnosi u shemama za kognitivne psihologe su kauzalni odnosi “ako” – “onda”
(npr. dijete u parku koje pozove mamu, a u njemu sjedi više različitih osoba)

• Posebna vrsta shematskih reprezentacija deklarativnih znanja s vrlo izraženim odnosima

među pod-shemama su scenariji

• Schank i Abelson (1977) definiraju scenarij kao strukturu:

• podataka koja opisuje prikladne sljedove događaja u određenom kontekstu

• sastavljenu od “utora” i “zahtjeva” koji definiraju što može ispuniti “utore”

• koja je međusobno povezana cjelina te ono što se nalazi u jednom utoru određuje
što se može nalaziti u drugom

• koja nije naročito podložna promjenama

• ne omogućava snalaženje u potpuno novim situacijama

• koja se bavi stiliziranim svakodnevnim situacijama

21
 • PRIMJER: scenarij restorana (rekviziti, uloge, početni uvjeti, scene i rezultati)

• Scenarij zbog svoje subjektivnosti podsjeća na mentalne modele* – objašnjava fenomene

popunjavanja praznina u zadanom kontekstu

• Scenarij pomaže pri snalaženju u sličnim situacijama →procedure

Produkcijski sustavi – modeli organizacije proceduralnog znanja

• Modeli koji dolaze iz područja umjetne inteligencije u kojem se konstruiralo strojeve za
obavljanje određenih poslova

• Kognitivni psiholozi puno naučili iz simuliranja inteligentnih postupaka

• Produkcijski sustav je hijerarhijski organizirani sustav pravila koja rukovode produkcijom

(stvaranjem i izvedbom) nekog postupka.

• temeljni oblik pravila je “ako” → “onda” (npr., ako cesta zakreće u desno, onda i ti
zakreni volan u desno)

• ako-klauzula sadrži niz uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se ostvarila onda-
klauzula, koja sadrži barem jednu aktivnost

• svaki uvjet ako-klauzule je varijabla koja može sadržavati više mogućnosti

(npr., kada možemo izvršiti aktivnost vožnje autom)

• kada su pravila precizno zadana i opisani svi mogući uvjeti te moguće aktivnosti,
razvidno je da su i za jednostavne postupke potrebni složeni produkcijski sustavi

• Organizacija pravila u produkcijskim sustavima provodi se pomoću strukture pravila koja se

naziva rutina i koja rukovodi provođenjem cijelog postupka/zadatka.

• Rutina sadrži manje cjeline pravila, sub-rutine, koje rukovode izvođenje pojedinih dijelova
postupaka/zadataka, potrebnih da bi se izvršio cijeli postupak.

• Mnoge sub-rutine su iterativne – provode se veliki broj puta i funkcija im je da stalno

provjeravaju je li se određeni uvjet promijenio, a kad se promijeni, onda pokrenu
iduću sub-rutinu

• PRIMJER: produkcijski sustav za prelazak preko ceste

• Crveno svjetlo → stani

• Crveno svjetlo → stani

• Zeleno svjetlo → kreni

• Kreni + lijeva noga na pločniku → zakorači desnom nogom

• Kreni + desna noga na pločniku → zakorači lijevom nogom

22