Psihologija II parcijala

1. Definisati pamćenje; nabrojati faze pamćenja

Definicije pamćenja
- Sposobnost skladištenja i prisjećanja informacija.
- Pamćenje nam omogućuje zadržavanje i pronalaženje u našem iskustvu informacije koje koristimo u
sadašnjosti.
- Dinamičan mehanizam povezan sa zadržavanjem i dosjećanjem informacija o prošlom iskustvu.
- Pamćenje je usmjereno na zadržavanje informacija i kasnije korištenje istih.
- To nije samo pohranjivanje činjenica, nego je to i dinamičan proces (na osnovu drugih znanja
stvaramo novo).
- Pamćenje je mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija.
- Pamćenje je proces obrade informacija.

Tri faze pamćenja

Kodiranje se odnosi na to kako pretvaramo fizikalne, senzorne ulazne informacije u neku vrstu
reprezentacije koja se može pohraniti u pamćenju.
Pohranjivanje se odnosi na to kako zadržavamo kodirane informacije u pamćenju.
Pronalaženje se odnosi na to kako nam informacije pohranjene u pamćenju postaju dostupne.

2. Pojasniti senzorno pamćenje; radno pamćenje (kratkotrajno); dugoročno pamćenje;

implicitno pamćenje; konstruktivno pamćenje

Senzorno pamćenje
Traje jako kratko, od nekoliko milisekunda do nekoliko sekundi. Omogućuje nam prepoznavanje
podražaja. Da bi prepoznavanje bilo uspješno trebaju biti uključene informacije iz dugotrajnog
pamćenja. Ovo pamćenje je ograničenog kapaciteta.
Vrste senzornog pamćenja:
Ikoničko - vidno, traje oko 1/2 sekunde.
Ehoičko - slušno, traje oko 2-4 sekunde.

Kratkotrajno (radno) pamćenje

Traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Ako nam informacija ne treba za kasnije, onda je
ponavljanjem zadržavamo onoliko dugo koliko nam je potrebna, a zatim je gubimo.. Ako nam je
potrebna za kasnije onda je nastojimo tako kodirati da je uspješnije pohranimo u DTP. Kada nam je
potrebna neka informacija koju već imamo u DTP, onda je iz DTP vratimo u KTP i koristimo se s
njom koliko nam je potrebno (radno pamćenje).
Kapacitet KTP je ograničen na 5-9 čestica (7 +/- 2)
8 3 6 2 4 5 (6 čestica)
2 4 - 3 1 - 6 8 (3 čestice)
6 3 5 - 7 5 4 (2 čestice)

Dugotrajno pamćenje
Ima neograničen kapacitet. Prevladava mišljenje da su jezične informacije organizirane u čvorove i
pohranjene u obliku semantičke mreže.
Za pronalaženje informacija značajni:
Znaci za dosjećanje koji omogućavaju ulaz u šira područja DTP u kojima bi se mogla nalaziti tražena
informacija.
Znaci za kodiranje koji su korišteni prilikom pohrane informacija.

Implicitno pamćenje
Nema namjere za pohranjivanje i dosjećanje informacija (npr. usvajanje lingvističkih pravila tijekom
razvoja govora).

Konstruktivno pamćenje
Za razliku od videosnimke, pamćenje se konstruira i rekonstruira na temelju očekivanja i znanja, pa
pokazuje sustavna odstupanja od objektivne stvarnosti na kojoj se temelji. Takva vrsta rekonstrukcije
može se pojaviti u vrijeme oblikovanja originalnog sjećanja ili u različitim razdobljima nakon
oblikovanja sjećanja. Ova vrsta rekonstrukcije čini osnovicu za sjećanja koja, iako sustavno netočna,
djeluju vrlo stvarno i iznose se s velikim stupnjem uvjerenosti.

3. Definisati mišljenje

- Mentalna aktivnost uključena u razumijevanje, procesiranje i prenošenje informacija.

- Mentalna aktivnost pretežno simboličkog karaktera preko koje se shvata realnost (spoljašnja i
unutrašnja) i u nju unosi poredak i red.
- Složen kognitivni psihički proces upotrebe informacija sa određenim ciljem koji može biti formiranje
pojmova, donošenje odluka, rješavanje problema.
- Sastoji se u namjernom ili nenamjernom manipuliranju različitim kognitivnim doživljajima, dakle
osjetima, perceptima, pamćenjima, riječima, pojmovima, sudovima, slikama fantazije.
U mišljenje spadaju mentalne operacije: apstrahovanje, simbolizacija, konceptualizacija,
generalizacija, prosuđivanje, zaključivanje.
U mišljenje su također uključeni pamćenje i predstavljanje (dakle svi nivoi hijerarhije osim opažaja i
osjeta).

4. Postupci (strategije) za rješavanje problema

Razumijevanje problema - stvaranje jasne mentalne reprezentacije problema.

Algoritmi - sustavni postupak za rješavanje nekog problema koji, ako je ispravno primjenjen,
neizostavno vodi do rješenja.
Sustavno slučajno traženje - jedan od algoritama za rješavanje problema kojem se svako moguće
rješenje testira pomoću određenog skupa pravila.
Heuristički postupci - jednostavna praktična pravila koja nam pomažu u pojednostavljivanju i
rješavanju problema.
Sredstva-cilj analiza - heuristički postupak u kojem nastojimo riješiti neki problem procjenjujući
razliku između trenutne situacije i cilja.
Analogije - djelimična sličnost između stvari koje se inače razlikuju.

5. Vrste rasuđivanja

Deduktivno rasuđivanje - oblik rasuđivanja o tvrdnjama, u kojem su zaključci deducirani iz premisa.

Zaključci su tačni ako su tačne premise.
Induktivno rasuđivanje - oblik rasuđivanja u kojem od pojedinačnih slučajeva ili određenih činjenica
dolazimo do opštih zaključaka.

6. Definisati emocije

- Emocije su osjećajna stanja koja se sastoje od kognitivnih, fizioloških i ponašajnih sastavnica.

- Emocija je kompleksna sekvenca reakcije na podražaj i uključuje kognitivne procjene, subjektivne
promjene, autonomnu i nervnu aktivaciju, impulse za akciju i ponašanje koje ima svrhu uticati na
podražaj koji je pobudio tu kompleksnu sekvencu.
- Emocije su specijalizirana stanja, oblikovana prirodnom selekcijom, koja povećavaju vjerovatnost
preživljavanja i reprodukcije u specifičnim situacijama.
- Emocija je složena epizoda, sastavljena od više komponenata koja stvara spremnost za djelovanje.

7. Navesti komponente (sastavnice) procesa emocija

Kognitivna procjena - ocjena pojedinca o osobnom značenju okolnosti u kojima se nalazi.

Subjektivni doživljaj - afektivno stanje ili osjećajni ton kojim je obojeno privatno iskustvo.
Sklonost mišljenju i djelovanju - poticaj na mišljenje i djelovanje u određenom smjeru.
Unutarnje tjelesne promjene - fiziološke reakcije, naročito one koje uključuju autonomni živčani
sustav, poput promjena u radu srca i znojnih žlijezda.
Izraz lica - kontrakcije mišića koji pokreću glavne dijelove lica poput obraza, usnica, nosa i obrva u
određene konfiguracije.
Reakcija na emociju - kako ljudi upravljaju, reagiraju na ili se nose s vlastitim emocijama ili
situacijom koja ih je izazvala.

8. Definisati spoznajnu/kognitivnu inteligenciju

Inteligencija je mehanizam temeljne obrade koji se, zajedno s posebnim procesorima, bavi
propozicijskim mišljenjem, te vizualnim i spacijalnim funkcioniranjem. Individualne razlike u
inteligenciji proizlaze iz razlika u "mehanizmu temeljne obrade" koji koristi mišljenje, koje proizvodi
znanje. Pojedinci se razlikuju po brzini odvijanja tih temeljnih procesa obrade informacija.

9. Socijalna inteligencija/Emocionalna inteligencija/Umjetna inteligencija

Socijalna inteligencija
Socijalna inteligencija je sinteza najnovijih nalaza u biologiju i neuronauci, otkrivajući da smo
"ožičeni za povezivanje" i da to ima neslućeno dubok uticaj na naše odnose u svim oblastima života.
Socijalna svjesnost obuhvata: primalnu empatiju, podešavanje, empatičku tačnost i socijalnu
kogniciju.
Socijalna spretnost obuhvata: sinhroničnost, samopredstavljanje, uticaj i brigu.

Emocionalna inteligencija
Emocionalna inteligencija je sposobnost ophođenja prema emocionalnim informacijama putem
njihovog prijema, prihvatanja, razumijevanja i organiziranja. Ona uključuje znanje o onome što
osjećamo i korištenje vlastitih osjećaja za donošenje dobrih odluka u životu.
Komponente modela emocionalne inteligencije:
Samosvijest - sposobnost "čitanja" vlastitih emocija i shvatanje kakav utjecaj imaju na okolinu.
Osobno donošenje odluka - proučavanje vlastitih postupaka i poznavanje posljedica.
Upravljanje osjećajima - spoznavanje što je podloga osjećaja.
Prevladavanje stresa - naučiti opuštati se i razumjeti važnost opuštanja.
Empatija - razumijevanje tuđih osjećaja i uvažavanje različitosti mišljenja.
Komunikacija - razgovarati o osjećajima sa razumijevanjem i biti dobar slušatelj.
Samootkrivanje - razumijevanje potrebe za otvorenošću i povjerenjem, naučiti kada i kako govoriti o
svojim osjećajima.
Pronicljivost - prepoznavanje obrazaca u osobnom i životu drugih ljudi.
Samoprihvatanje - umjeti prihvatiti svoje mane, umjeti cijeniti svoje vrline.
Osobna odgovornost - preuzeti odgovornost i umjeti prepoznati posljedice osobnih odluka i
reagiranja.
Samopouzdanje - umjeti izložiti svoje brige i osjećaje bez ljutnje i pasivnosti.
Grupna dinamika - spoznati kada pratiti, a kada voditi.
Rješenje sukoba - model "pobijediti/osvojiti" pri pregovaračkom kompromisu.

Umjetna inteligencija
- Predstavlja dio kompjuterske nauke koja se bavi dizajniranjem inteligentnih kompjuterskih sistema,
to jest sistema koji pokazuju karakteristike koje povezujemo sa inteligencijom u ljudskom ponašanju -
razumijevanje govora, učenje, rješavanje problema.
- Bavi se programiranjem kompjutera za izvođenje zadataka koje trenutno bolje izvršavaju ljudi, jer se
pri tome koriste viši mentalni procesi kao što je perceptualno učenje, organizacija memorisanog,
rasuđivanje...
- To je proučavanje mentalnih moći. Pri tome je fundamentalna radna pretpostavka da "Ono što mozak
čini može biti zamišljeno na nekom nivou kao vrsta kompjuterizacije".
- To je disciplina usmjerena na razumijevanje čovjekove inteligencije kroz konstruisanje računarskih
programa koji oponašaju inteligentno ponašanje.
- Bavi se proučavanjima kako da kompjuteri rade ono što ljudi trenutno rade bolje.
 Psihološke reakcije na stres:
Anksioznost
Ljutnja i agresija
Apatija i depresija
Kognitivna ošteenja
Klasifikacija vještačke inteligencije:
Prema pristupu rješavanja problema: Fiziološke reakcije na stres:
- Neuronske mreže Ubrzan metabolizam, rad srca i
- Modeliranje evolucije disanje
- Heurističko programiranje Napeti mišii
Prema vrsti rješavanja problema: Proširene zjenice
- Sistemi za rješavanje čovjekovih uobičajenih zadataka Povišen krvni tlak
- Sistemi za rješavanje formalnih zadataka Izluivanje endorfina i ACTH
- Sistemi za rješavanje ekspertskih zadataka Oslobaanje dodatnog šeera iz
jetre
10. Definisati motive i navesti vrste motiva

Definicije motiva
- Unutrašnji faktor koji podstiče, usmjerava i kontroliše i integriše ka ili od cilja usmjereno ponašanje.
- Motivi su pretpostavljena stanja unutar organizma koja aktiviraju ponašanja i tjeraju organizam
prema cilju.
- Motiv je svjesni ili nesvjesni povod i podstrek na određenu djelatnost.
- O motivima zaključujemo na temelju ponašanja.
- Ponašanje je u velikoj mjeri uzrokovano motivima.

Vrste motiva
Organski homeostazni motivi - glad, žeđ, potreba za kiseonikom, seksualni motiv. Ovi motivi su
urođeni. Homeostaza je ravnoteža između potrebnog i postojećeg. Uslijed normalne aktivnosti
organizam troši određene materije i nagomilava druge. Ti nedostaci i viškovi se osjećaju kao nagoni.
Organizam preduzima aktivnost kako bi došao do cilja i nastaje olakšanje.
Nehomeostazni motivi - ovi motivi se ne sastoje u doživljavanju napetosti. Od njih zavisi kvalitet
života. Organizam tu teži novoj stimulaciji, novim utiscima. Tu spadaju: radoznalost, motiv
intelektualnog rada, motiv postignuća, samopotvrđivanje, težnja za slavom, motiv društvenosti, motiv
agresivnosti i dr.

11. 3 tipa konflikta

Konflikt istovremenog privlačenja - Čovjek treba da se opredjeli za jedan od dva privlačna cilja. Od
dva dobra treba izabrati jedno.
Konflikt istovremenog odbijanja - Situacije u kojima se mora učiniti jedna od dvije neprijatne stvari.
Od dva zla treba izabrati manje.
Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja - Situacije kada prema jednom istom objektu, prema
jednoj istoj osobi postoji istovremeno i privlačnost i odbojnost, tj. suprotna, ambivalentna osjećanja.
Najteži tip konflikta.

12. Maslowljeva hijerarhija potreba

Samoaktualizacija - moralnost, kreativnost, spontanost, rješavanje problema, prihvaćanje činjenica,

nedostatak predrasuda.
Poštovanje - samopoštovanje, pouzdanje, postignuće, poštovanje drugih, poštovanje od drugih.
Ljubav i pripadanje - prijateljstvo, obitelj, seksualna intimnost.
Sigurnost - tjelesna, radna, resursna, moralna, obiteljska, zdravstvena, imovinska.
Fiziološke potrebe - disanje, hrana, voda, seks, spavanje, homeostaza, ekskrecija.

13. Definisati ličnost

- Svako od nas ima različit sklop sposobnosti, vjerovanja, stavova, motiva, emocija i osobina ličnosti,
koji nas čine jedinstvenima.
- Ličnost je individualni sklop ponašanja, mišljenja i emocija koji obilježava životnu prilagodbu
pojedinca.
- Ličnost možemo definirati kao specifičan i karaterističan obrazac misli, emocija i ponašanja koji čini
osobni stil interakcije pojedinca s fizičkom i društvenom okolinom.
- Ličnost je skup organiziranih, razmjerno trajnih psiholoških osobina i mehanizama unutar pojedinca i
koji utječu na njegove interakcije s okolinom i prilagodbu na okolinu.
- Ličnost je ono što dozvoljava predviđanje nečega što će neka osoba učiniti u datoj situaciji. Ličnost
se odnosi na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno tako i ono ispod kože.
- Ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke
konstitucije neke osobe koja određuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini.
- Ličnost je ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj organizaciji ili obrascu
opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca njegovoj okolini.

14. Freudova teorija ličnosti

Oralni stadij
U oralnom stadiju koji se odigrava u prvoj godini života, sva zadovoljstva koje dijete ostvaruje dolazi
preko erogenih zona usta. Najvažniji izvor zadovoljstva jeste uzimanje mlijeka sisanjem majke. Ako je
u toku dojenja bilo neprijatnosti (strepnja, nesigurnost) može doći do vezivanja dijela libida za oralne
aktivnosti što dovodi do formiranja oralnog karaktera. Odraslu osobu sa oralnim karakterom odlikuje
zavisnost, pasivnost, pohlepa i pretjerano oralno uživanje.

Analni stadij
Drugi stadij razvoja ličnosti Freud naziva analni stadij. Ovaj stadij se proteže na drugu i treću godinu
života. U tom periodu dijete se najviše interesuje za analne aktivnosti što je još više potencirano
zahtjevima roditelja da dijete nauči vršiti nuždu. I u ovom stadiju može doći do vezivanja dijela
energije libida za analne radnje čiji su uzroci prijekori i kazne zbog nekontrolisanog pražnjenja ili
pretjerano hvaljenje za uspješnu kontrolu obavljanja fizioloških potreba. Odraslu osobu sa analnim
karakterom karakterišu kao tipične osobine škrtost, pretjerana potreba za čistoćom i urednošću,
tvrdoglavost i nepopustljivost.

Falički stadij
Treći stadij Freud je nazvao falički. Dječja interesovanja se pomjeraju ka seksualnim organima koji
treba da budu primarno izvor zadovoljstva. U ovom stadiju (između 4 i 5 godine) može doći do
pretjeranog vezivanja djeteta za roditelja suprotnog pola, koje Frojd smatra normalnom i univerzalnom
pojavom, ako ovaj period traje neko uobičajeno vrijeme. Ova pojava pretjeranog erotskog vezivanja
djeteta za jednog od roditelja nazvana je Edipov komplex kod dječaka i Elektrin komplex kod
djevojčica.

Genitalni stadij
Četvrti stadij psihoseksualnog razvoja je genitalni. U toku ove faze vrši se pomjeranje dječijih
interesovanja sa vlastitog tijela na druge osobe iz okoline što ima za rezultat stvaranje
heteroseksualnih veza, tj. veza među osobama suprotnih spolova.

15. Glavni obrambeni mehanizmi

Represija - izbacivanje iz svijesti misli koje izazivaju anksioznost.

Regresija - stresom izazvana pojava ponašanja karakterističnog za raniju fazu razvoja.
Racionalizacija - upotreba samozavaravajućih opravdanja za vlastito neprihvatljivo ponašanje.
Premještanje - premještanje misli i impulsa s prijetećih ili neprikladnih objekata na manje prijeteće.
Projekcija - pripisivanje vlastitih neprihvatljivih impulsa drugima.
Formirana reakcija - ponašanje koje je upravo suprotno pravim impulsima pojedinca, kako bi ti
impulsi ostali potisnuti.
Poricanje, negiranje - odbijanje da se prihvati postojanje neke prijetnje.
Sublimacija - pretvaranje primitivnih impulsa u pozitivna, konstruktivna nastojanja.
Intelektualizacija - pokušaj udaljavanja od stresne situacije tako da se s njom nosimo na apstraktan,
intelektualiziran način.
16. Navesti inventare za procjenu ličnosti

MMPI - Minnesota Multifazni inventar ličnosti

Naziv ljestvice Oznaka Interpretacija visokih rezultata
Laganje L negiranje uobičajenih slabosti
Rijetke pojave F profil nije valjan
Odbrambeno stajalište K obrana, izbjegavanje
Hipohondrija Hs naglasak na tjelesnim pritužbama
Depresija D nesretan, depresivan
Histerija Hy reagira na stres negiranjem problema
Psihopatska devijacija Pd pomanjkanje društvene konformnosti; često u
sukobu sa zakonom
Muževnost-ženstvenost Mf ženstvena orijentacija (muški);
muževna orijentacija (žene)
Paranoja Pa sumnjičavost
Psihastenija Pt zabrinutost, anksioznost
Shizofrenija Sc povučenost, bizarno mišljenje
Hipomanija Ma impulsivan, razdražljiv
Socijalna introverzija Si introvertiran, sputan

CPI - Kalifornijski psihološki inventar

Njegove ljestvice mjere osobine poput dominacije, društvenosti, samoprihvatanja, odgovornosti i
socijalizacije.

17. Definiranje abnormalnosti i normalnosti

Abnormalnost
Za definiranje abnormalnosti predložen je niz kriterija, ali nijedna od ovih definicija ne daje sasvim
zadovoljavajući opis abnormalnog ponašanja. U većini slučajeva koriste se sva četiri kriterija:
Odstupanje od kulturnih normi - Svaka kultura ima određene standarde ili norme prihvatljivog
ponašanja, a ponašanje koje znatno odstupa od tih normi smatra se abnormalnim.
Odstupanje od statističke norme - Riječ abnormalan znači onaj koji odstupa od norme. Mnoge
osobine, poput tjelesne visine, težine i inteligencije, pokrivaju u mjerenjima cijele populacije širok
raspon vrijednosti.
Neprilagođenost ponašanja - Ponašanje je abnormalno ako je neprilagođeno, tj. ako ima negativne
učinke na pojedinca ili društvo.
Osobna bol i patnja - Razmatranje abnormalnosti u odnosu na subjektivne osjećaje boli i patnje
pojedinaca, njihov osjećaj tjeskobe, depresije ili uznemirenosti, njihova iskustva poput nesanice,
gubitka apetita ili brojnih manjih ili većih bolova.

Normalnost
Normalnost je još teže definirati nego abnormalnost, ali većina će se psihologa složiti da karakteristike
navedene na popisu koji slijedi upućuju na emocionalnu dobrobit.
Prikladna percepcija realnosti - Normalne osobe su prilično realistične u procjenjivanju vlastitih
reakcija i sposobnosti, kao i u interpretiranju onog što se događa oko njih.
Sposobnost voljne kontrole vlastitog ponašanja - Normalne su osobe uglavnom uvjerene da su u
stanju kontrolirati vlastito ponašanje.
Samopoštovanje i prihvaćanje - Dobro prilagođeni ljudi u određenoj mjeri cijene vlastitu vrijednost i
osjećaju se prihvaćenima od ljudi koji ih okružuju.
Sposobnost uspostavljanja odnosa u kojima postoji naklonost - Normalni ljudi u stanju su stvarati
bliske i zadovoljavajuće odnose s drugim ljudima.
Produktivnost - Dobro prilagođeni ljudi mogu usmjeriti svoje sposobnosti u neku produktivnu
aktivnost.

18. Definisati psihički poremećaj i navesti uzroke nastanka psihičkih poremećaja

 Definicije psihičkih poremećaja
- Psihički poremećaj može se definirati kao stanje u kojem ponašanje i doživljavanje osobe odskače od
uobičajenog, nije prilagođeno i predstavlja smetnju, te nije opravdano situacijom u kojoj se nalazi.
- Psihički poremećaji su obrasci ponašanja ili doživljavanja koje prati zamjetljiva patnja ili
onesposobljenost.

Uzroci
- Faktor nasljeđa
- Faktor sredine
- Psihičke traume
- Fizičke traume

19. Definicija poremećaja ličnosti

- Dugotrajni obrasci neprilagođenog ponašanja, koji dovode do nezrelih i neprikladnih načina

suočavanja sa stresom ili rješavanja problema. Ta nefleksibilna, maladaptivna ponašanja ometaju
osobno i socijalno funkcioniranje, a izvor su patnje i za samu osobu i za druge ljude. Antisocijalna
ličnost i narcistička ličnost primjeri su takvih poremećaja.
- Kad osobine ličnosti postanu toliko nefleksibilne i neprilagođene da značajno smanjuju normalno
funkcioniranje osobe, tada govorimo o poremećaju ličnosti.
- Poremećaji ličnosti su nezreli i neprikladni načini suočavanja sa stresom ili nezreli i neprikladni
načini rješavanja problema.
- Obično se očituju u ranoj adolescenciji, a mogu trajati cijeli život.

20. Navesti vrste poremećaja ličnosti

Antisocijalni poremećaj ličnosti - Impulsivno, bešćutno ponašanje koje se temelji na nepoštovanju

drugih i pomanjkanju poštovanja društvenih normi.
Granični poremećaj ličnosti - Kronično nestabilno raspoloženje, odnos i pojam o sebi:
samodestruktivna impulsivnost.
Histrionski poremećaj ličnosti - Kronična snažna potreba za pažnjom i odobravanjem, koja se nastoji
zadovoljiti dramatičnim ponašanjem, zavođenjem i ovisnošću.
Narcistički poremećaj ličnosti - Često prisutna veličanstvenost uz potpuno zanemarivanje potreba
drugih ljudi, sklonost eksploatiranju drugih, arogancija.
Paranoidni poremećaj ličnosti - Kronično i općeprisutno, a ničim opravdano, nepovjerenje prema
drugim ljudima.
Shizoidni poremećaj ličnosti - Kronično pomanjkanje interesa za interpersonalne odnose;
emocionalna hladnoća.
Shizotipni poremećaj ličnosti - Kronično inhibirano ili neprikladno emocionalno i socijalno
ponašanje; aberantne kognicije; dezorganiziran govor.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti - Izbjegavanje socijalnih interakcija i ograničavanje interakcija,
izazvano kroničnim strahom od kritike.
Ovisni poremećaj ličnosti - Opća nesebičnost, potreba da se netko za osobu skrbi, strah od
odbacivanja.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti - Opća rigidnost u aktivnostima i odnosima, ekstremni
perfekcionizam.
Stres: Negativni osjeaji i vjerovanja koji se javljaju uvijek kada ljudi
procijene da se ne mogu suoiti sa zahtjevima svoje okoline
KARAKTERISTIKE STRESNIH DOGAAJA
Stres - unutrašnje (subjektivno) stanje koje predstavlja reakciju na stresor,
Traumatski dogaaji
tj. stresan dogaaj.
Mogunost kontroliranja dogaaja
Stresor: faktor koji prijeti ravnoteži
Predvidivost
Stresna situacija je svaka ona situacija koja zahtijeva prilagodbu
organizma
Velike promjene u životnim okolnostima
Stres je fiziološka reakcija tijela na prijetee dogaaje (Selye).
Unutarnji konflikti
Stres je stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve
koje
 Psihologija I parcijala

1. Predmet proučavanja psihologije-definicije

Psihologija je nauka koja sistematski izučava psihičke procese, pojavu svijesti i objektivno ponašanje.
Čovjek kao ličnost je biološko (prirodno) biće, ali je istovremeno i društveno (socijalno) biće, pa je
zbog toga psihologija i prirodna i društvena nauka.
Psihologija je prirodna i društvena nauka, kao i empirijska i eksperimentalna nauka koja sistematski
izučava psihički život ljudi i životinja, a na osnovu pručavanja vanjskog - objektivnog ponašanja i
unutarnjeg - neposrednog iskustva.
Psihologija je nauka o doživljajima i o ponašanju koje je odraz tih doživljaja. Glavne vrste doživljaja
kojima se bavi psihologija su kognitivni, emotivni i motivacioni.

✓ empirijska znanost koja do različitih spoznaja dolazi sustavnim istraživanjem, a istražuje samo ono
što se može provjeriti i opaziti postojećim metodama.
✓ prirodna i društvena znanost koja se bavi proučavanjem psihičkih procesa i ponašanja pojedinaca.

2. Područja djelovanja psihologije

Oštećenje mozga i prepoznavanje lica (Prozopagnozija)

U nekim slučajevima ljudi sa oštećenjem određenog dijela desne strane mozga nisu u stanju prepoznati
poznata lica, a gotovo sve drugo mogu obavljati normalno. Slavni primjer tog stanja opisao je
neurolog Oliver Saks.
Socijalni stavovi/Pripisivanje osobina ličnosti drugim ljudima
Kad tumače ponašanje drugih, ljudi su skloni precjenjivati uzročne učinke osobina ličnosti, a
podcjenjivati situacijske faktore. Ta greška se naziva temeljna atribucijska pogreška.
Pamćenje (dječija amnezija)
Većina se odraslih osoba sjeća događaja iz ranog razdoblja života, ali samo u određenoj mjeri. Gotovo
se niko ne može sjetiti događaja iz prve tri godine života. Ta se pojava zove dječija amnezija.
Gojaznost
Gojaznost je pogibeljna jer povećava ranjivost na dijabetes, visok krvni tlak i srčane bolesti. Psihologe
zanimaju faktori koji navode ljude da previše jedu. Čini se da je jedan od njih prethodno proživljena
deprivacija.
Djelovanje nasilja u medijima na dječju agresivnost
Iako mnogi promatrači smatraju da nasilje na televiziji djeluje na ponašanje djece, drugi vjeruju da
promatranje nasilja ima katarzični učinak. Takvo opažanje može zaista smanjiti agresiju, jer
omogućava djeci da je izraze kroz likove koje gledaju, pa je tako na neki način "izbacuju iz svog
sistema". Rezultati istraživanja ne potvrđuju stajalište o katarzičnom učinku.

✓ Socijalni stavovi, Učenje, MIšljenje, Pamćenje, Senzorni procesi, Ličnost, Inteligencija

✓ Oštećenja mozga, Gojaznost, Nasilje, Amnezija, Emocije, Psihički poremećaji

3. Savremeni psihološki pristupi (5 perspektiva)

Biološki pristup
Orijentacija na razumijevanje neurobioloških procesa koji su u osnovi ponašanja i psihičkih procesa.
Bihevioralni pristup
Orijentacija na razumijevanje vidljivog ponašanja, čiji se nastanak tumači uvjetovanjem i
potkrepljivanjem.
Kognitivni pristup
Orijentacija na razumijevanje psihičkih procesa poput percipiranja, osjećanja, rasuđivanja, odlučivanja
i rješavanja problema, te njihovih odnosa s ponašanjem.
Psihoanalitički pristup
Orijentacija na razumijevanje ponašanja u terminima nesvjesnih motiva koji proizilaze iz seksualnih i
agresivnih impulsa.
Subjektivistički pristup
Orijentacija na razumijevanje ponašanja i psihičkih procesa u terminima subjektivne stvarnosti koju
ljudi aktivno konstruiraju.

✓ Neurobiološki procesi, Razumijevanje ponašanja i psihičkih procesa u terminima subjektivne

stvarnosti, Orjentacija na razumijevanje nesvjesnih motiva, Orjentacija na razumijevanje vidljivog
ponašanja, Orjentacija na razumijevanje psihičkih procesa poput rasuđivanja, osjećanja, percipiranja.
✓Kognitivna perspektiva, Psihoanalitička, Bihevioralna, Subjektivistička, Biološka

4. Osnovne funkcije nervnog sistema i podjela nervnog sistema

Osnovna funkcija nervnog sistema je prenošenje nervnih impulsa ili poruka neuronima, žlijezdama i
mišićima putem neurona. Nervni sistem se dijeli na centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni
sistem (PNS). CNS uključuje sve neurone u mozgu i kičmenoj moždini. PNS čine nervi koji povezuju
mozak i kičmenu moždinu s drugim dijelovima tijela.

5. Glavna endokrina žlijezda je? Objasnite zašto?

Glavna endokrina žlijezda je hipofiza. Ona je djelomično izdanak mozga, a nalazi se tik ispod
hipotalamusa. Naziva se "zapovjednom žlijezdom" jer proizvodi najviše različitih hormona i kontrolira
sekreciju drugih endokrinih žlijezda.

6. Koja ponašanja kontrolira limbički sistem?

Limbički sistem kontrolira instiktivna ponašanja poput hranjenja, napadanja, bježanja i parenja. Jedan
dio limbičkog sistema, hipokampus, igra posebnu ulogu u pamćenju. Uključen je i u emocionalno
ponašanje poput straha.

7. Lijeva i desna strana mozga-specijalizacija

Lijeva hemisfera upravlja našom sposobnošću govornog izražavanja. Ona može izvesti složene
logičke aktivnosti i vješta je u računanju. Desna hemisfera može shvatiti samo vrlo jednostavan govor.
Ima vrlo razvijenu prostornu osjetljivost i zahvaćanje likova i crteža.
Lijeva: Desna:
logičnost osjećaji
sadašnjost i prošlost sadašnjost i budućnost
detaljiziranje široka slika
činjeničnost imaginacija
riječi i jezik simboli i slike
matematika filozofija
znanost religija
saznanja vjerovanja
strategija pruža mogućnosti
praktičnost naglost
igra na sigurno riskira
zna naziv stvari zna funkciju stvari

8. Kako se prenosi nasljedni potencijal neke osobe?

Hromosomi i geni, segmenti DNK molekula koje pohranjuju genetičke informacije, prenose potencijal
pojedinca.

9. O interakciji kojih faktora ovisi ponašanje?

Ponašanje ovisi o interakciji naslijeđenog potencijala i okoline. Geni koje je pojedinac naslijedio
određuju njegov potencijal, ali što će se s tim potencijalom dogoditi ovisi o okolini u kojoj ta osoba
odrasta.
10. Navesti neurotransmitere i njihove funkcije

Acetilholin
Uključen u pažnju i pamćenje; smanjena razina povezuje se s Alzheimerovom bolešću. Prenosi signale
između nerva i mišića. Omogućuje rad voljnih mišića, autonomnog nervnog sistema.
Norepinefrin
Povećavaju ga psihostimulatori. Niska razina doprinosi pojavi depresije. Omogućuje rad autonomnog
nervnog sistema, sudjeluje u obradbi emocija, spavanju, regulaciji temperature.
Dopamin
Posreduje učinke prirodnih nagrada (hrana i seks) i droga. Sudjeluje u regulaciji pokreta, emocija i
lučenja hormona.
Serotonin
Važan za raspoloženje i društveno ponašanje. Lijekovi koji ublažavaju depresiju i anksioznost
povećavaju razinu serotonina na sinapsama. Sudjeluje u regulaciji emocija i spavanja, inhibira osjet
boli.
Glutamat
Glavni ekscitatorni neurotransmiter u mozgu. Uključen u učenje i pamćenje.
GABA
Glavni inhibitorni neurotransmiter u mozgu (prisutan u 30% moždanih sinapsa). Lijekovi koji
ublažavaju anksioznost potiču aktivaciju tog neurotransmitera.
Opioidni polipeptidi
Inhibiraju osjet boli (djeluju slično opijatima).

✓ Dopamin, Serotonin, Epinefrin, Acetilholin, GABA

✓ Opioidni polipeptidi, Nodrenalin, GABA, Serotonin, Acetilholin, Dopamin

11. Koji psihološki eksperimenti su ukazali na:

Snagu slaganja sa većinom?

Konformizam - Solomon Ash.
Snažan uvid u moć autoriteta i poslušnost?
Milgramov eksperiment poslušnosti.
Ogroman uticaj (ključnu ulogu) na ljudsko ponašanje?
Luciferov efekat - kako dobri ljudi postanu zli.
Potvrda kako su čak i vrhunske psihijatrijske dijagnoze vrlo nesigurne i površne?
Psiho-improvizacije; Rosenhan test za površno-nepouzane dijagnoze.
Pojava da čovjek zaključi kako ništa ne može da izmijeni koliko god se trudio?
Naučena bespomoćnost i naučeni optimizam - Martin Seligman.

✓ Luciferov efekat, Moć autoriteta i poslušnost, Snažan uticaj mase

✓ Ashov eksperiment sa konformizmom, Milgramov experiment poslušnosti, Stanford zatvorski
experiment

12. Navesti osjetila (osjete) i karakteristike senzornih modaliteta

Osjetila: Vid, sluh, njuh, okus, dodir, vestibularni i kinestetički osjeti. Dvije su karakteristike
zajedničke svim senzornim modalitetima. Osjetljivost, koja opisuje senzorne modalitete na
psihološkom nivou i senzorno kodiranje, koje ih opisuje na biološkom nivou.

✓ doživljaji koji nastaju na podražaje koji u obliku fizikalne ili kemijske energije stižu do naših
osjetila, te se živčanim impulsom prenose do mozga i doživljavamo ih
✓ doživljaji koji nastaju kao posljedica djelovanja podražaja na naše osjetne organe (vid,sluh,
njuh,okus, dodir)

13. Kojim pitanjem se bavi percepcija?

Proučavanje percepcije bavi se pitanjem kako organizam obrađuje i organizira početne ulazne
senzorne informacije da bi stvorio skladnu reprezentaciju ili model svijeta u kojemu prebiva te da bi se
ta reprezentacija koristila za rješavanje prirodnih problema, kao što su upravljanje, zahvaćanje i
planiranje.

✓ rezultat mozgovne obrade osjetnih informacija

✓ proces kojim integriramo podatke iz više osjetnih sistema i dajemo im značenje

14. Nabrojati pet funkcija perceptivnog sistema

Određivanje koji dio senzorne okoline pratiti.

Lokalizacija ili određivanje gdje su predmeti.
Prepoznavanje ili određivanje što su predmeti.
Apstrakcija kritičnih informacija o predmetu.
Održavanje konstantnim izgleda predmeta, iako se njihove slike na mrežnici mijenjaju.

15. Definisati učenje i navesti sve vrste učenja

Učenje je relativno trajna promjena ponašanja koja proizlazi iz iskustva. Postoje 4 temeljne vrste
učenja: Habituacija, klasično uvjetovanje, instrumentalno uvjetovanje i složeno učenje.

✓ relativno stalna promjena u ponašanju, pri čemu ponašanje uključuje i aktivnosti koje je moguće
posmatrati i interne procese, kao što su stavovi u mišljenju i emocije
✓ proces kroz koji iskustvo ili praksa rezultiraju u relativno trajnoj promjeni ponašanja ili
potencijalnog ponašanja

✓ učenje uvjetovanim refleksima, instrumentalno učenje, učenje pokušajima i pogreškama, učenje

uviđanjem u situaciju, učenje identifikacijom, učenje imitacijom, različiti oblici verbalnog učenja,
učenje rješavanjem problemskih situacija
✓ asocijativno, neasocijativno, operantno, složeno, socijalno, kognitivno

16. Pojasniti: Klasično uvjetovanje; Instrumentalno uvjetovanje; Složeno učenje

Klasično uvjetovanje
Klasično uvjetovanje je proces učenja u kojem se ponovljenim uparivanjem stvara veza između nekog
neutralnog podražaja i podražaja s kojim je bio uparivan. Kod klasičnog uvjetovanja, uvjetovani
podražaj koji dosljedno prethodi nekom bezuvjetnom podražaju počinje služiti kao signal za
bezuvjetni podražaj, pa izaziva uvjetovanu reakciju koja često sliči bezuvjetnoj reakciji.
Instrumentalno uvjetovanje
Kod instrumentalnog uvjetovanja određene reakcije bivaju naučene zato što djeluju na okolinu.
Organizam se ponaša na načine koji u njegovoj okolini izazivaju određene promjene. Instrumentalnim
uvjetovanjem životinje uče da njihovo ponašanje ima određene posljedice. Štakor, na primjer, može
naučiti pritiskati polugu kako bi dobio hranu kao potkrepljenje.
Složeno učenje/Učenje uvidom
Do rješenja se dolazi naglo, a ne nakon procesa postupnih pokušaja i pogrešaka. Kad se jednom riješi
problem, kasnije će ga svaki put riješiti uz mali broj nepotrebnih pokreta. Učenje iznenadno, kad je
jednom otkriveno uvijek je životinji na raspolaganju i prenosi ga i u druge situacije. Životinja stvara
mentalnu predodžbu problema, manipulira sastavnicama te predodžbe dok ne pogodi rješenje i tada
provodi to rješenje u stvarnom svijetu.

17. Definisati mišljenje

Mišljenje je psihička funkcija usmjerena na sagledavanje realnog odnosa između bića, predmeta i
pojava. Mišljenje je mentalna aktivnost uključena u razumijevanje, procesiranje i prenošenje
informacija. Za mnoge ljude rješavanje problema simbolizira mišljenje kao takvo. Misli možemo
 koncipirati kao "govor uma". Jedna vrsta misli odgovara mnoštvu rečenica koje kao da "čujemo u
svom umu". To su prosudbe ili misli konstatacije, koje izražavaju neku tvrdnju. Drugu vrstu čine misli
predočivanja, koje "vidimo" u našem umu. Istraživanje mišljenja kod odraslih pretežno je usmjereno
na te dvije vrste misli, naročito na konstatacije.

✓ mentalna aktivnost uključena u razumijevanje i procesiranje i prenošenje informacija

✓ mentalna aktivnost koja uključuje mentalne operacije prosuđivanja, zaključivanja, generalizacije,
konceptualizacije

18. Vrste mišljenja

Mišljenje se pojavljuje u različitim oblicima, među kojima su kategorijalno mišljenje i zamišljanje.

✓Konkretno, apstraktno, kritičko, intuitivno, diskurzivno

✓ Induktivno, deduktivno, konvergentno, divergentno, imaginativno, realističko

19. Poremećaji mišljenja

Po formi: bolesna opširnost, usporenost misaonog toka, bujica ideja i disocirano mišljenje.
Po sadržaju: precijenjene ideje, prisilne ideje i sumanute ideje.

20. Postupci (strategije) za rješavanje problema

Smanjivanje razlike između postojećeg i ciljnog stanja.

Analiza sredstava i cilja (uklanjanje najvažnije razlike između postojećeg i ciljnog stanja)
Djelovanje unatrag.

21. Vrste rasuđivanja

Deduktivno rasuđivanje
Najjači argumenti imaju deduktivnu valjanost, koja znači da je nemoguće da zaključak rasprave bude
netačan ako su premise bile tačne.
Induktivno rasuđivanje
Argumentacija može biti dobra čak i ako nije deduktivno valjana. Takva su obrazloženja induktivno
snažna, što znači da nije vjerojatno da je neki zaključak netačan ako su premise tačne.

22. Faktori kreativnosti i navesti tehniku koja potpomaže kreativnost

Faktori su osobni faktori i socijalne promjene. Tehnika koja potpomaže kreativnost je oluja mozgova
(Brainstorming).

✓ Socijalna procjena, osobni faktori i oluja mozgova

✓ Brainstorming, vlastiti faktori, društvena procjena

23. Faktori koji utiču na rješavanje problema *

✓ Mentalni setovi, stručnost, AHA-Uvid, Definiranje problema, Funkcionalna usredotočenost

Postoje tri vrste pamenja :

1. Epizodiko pamenje
2. Semantiko pamenje
3. Proceduralno pamenje

Pamenje je mogunost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija. Pamenje je uvelike znaajno za ovjeka, za njegov razvoj i njegov
identitet. Ono je u uskoj vezi s uenjem, mogli bismo rei da bez njega uenje ne bi imalo smisla jer je pamenje mjesto na kojem se uvaju
informacije, a ujedno je i proces unutar ovjeka koji obrauje te informacije. Pamenje je proces u kojem su sadržani etri procesa
sposobnosti: zadržavanje, reprodukcija, prepoznavanje i ušteda