EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT

PEDAGOŠKI FAKULTET
Matematika i fizika

RIEMANNOV INTEGRAL

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Student:

Prof. Dr Sead Rešić Ivana Damjanović 13/18

Brčko, Oktobar 2020

 EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT

PEDAGOŠKI FAKULTET
Matematika i fizika

RIEMANNOV INTEGRAL

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Student:

Prof. Dr Sead Rešić Ivana Damjanović 13/18

Brčko, Oktobar 2020

2
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................................5

2. Neodređeni integral.............................................................................................................................6

2.1. Pojam neodređenog integrala.......................................................................................................6

2.2. Pravila integraljenja.....................................................................................................................7

2.3. Tablica osnovnih integrala...........................................................................................................8

2.4. Integracija metodom smjene........................................................................................................9

2.5. Metoda parcijalne integracije.....................................................................................................10

3. Određeni integral...............................................................................................................................12

3.1. Riemannov integral....................................................................................................................12

3.2. Klase Riemann-integrabilnih funkcija.......................................................................................14

3.3. Osobine Riemannovog integrala................................................................................................14

3.4. Teorema o srednjoj vrijednosti integralnog računa...................................................................17

3.5. Primjeri Riemannovog integrala................................................................................................18

3.6. Geometrijsko i mehaničko tumačenje određenog integrala........................................................19

3.7. Veza između neodređenog i određenog integrala.......................................................................23

3.8. Neka od matematičkih otkrica Isaaca Newtona.........................................................................26

3.9. Integracija metodom smjene kod Riemannovog integrala.........................................................28

3.9.1. Primjeri integracije metodom smjene kod Riemanovog integrala............................................29

3.10. Parcijalna integracija Reimannovog integrala........................................................................30

3.11. Neke primjene određenog integerala......................................................................................31

3.11.1. Neke od primjena u geometriji...............................................................................................32

3.11.2. Neke od primjena u mehanici................................................................................................34

4. Nesvojstveni integral.........................................................................................................................36

4.1. Integrali sa beskonačnim granicama..........................................................................................36

4.1.1. Primjeri nesvojstvenog integrala sa beskonačnim granicama..................................................38

4.2. Integral neograničene funkcije...................................................................................................39

3
 4.2.1. Primjeri nesvojstvenih integrala neograničene funkcije...........................................................40

5. Zaključak...........................................................................................................................................41

6. Literatura...........................................................................................................................................42

4
 1. UVOD

Integral je ključna koncepcija više matematike, posebno područja beskonačno

minimalnog računa i matematičke analize. Smatra se da je Arhimed prvi proučavao probleme
određivanja površine geometrijskih figura, na način koji je bio blizak metodi integralnog računa.
Ideju o integraciji oblikovali su krajem sedamnaestog vijeka Isaac Newton i Wilhelm Leibniz, ali
je tek sa Košijevom definicijom granične vrijednosti bilo moguće dati i preciznu definiciju
integrala kao granične vrijednosti integralnih suma. Leibniz je uveo simbol, koji asocira na
sumiranje, kao modifikacija slova S. Zajedno sa koncepcijom derivacije, integral je postao
osnovno sredstvo za beskonačno mali račun, sa brojnim primjerima u nauci i inžinjerstvu.
Integracija i izvođenje povezani su osnovnom stavkom integralnog računa. Kolokvijalni izraz
„integral“ podrazumijeva dva, u matematici bitno različita pojma – određeni i neodređeni
integral.

Za razliku od neodređenog integrala koji je skup funkcija, određeni integral je realan

broj. Taj broj se dobija iz podintegralne funkcije i intervala na kojem posmatramo tu funkciju, a
način na koji se računa, kao i njegove primjene tema su ovog diplomskog rada. Iako su
neodređeni i određeni integrali dva različita matematička objekta, među njima postoji jaka veza.

5
 2. NEODREĐENI INTEGRAL

2.1.Pojam neodređenog integrala

Obrnut postupak diferenciranja (nalaženja izvoda funkcije) je postupak integraljenja

(izračunavanje integrala funkcije).

Definicija 1. (Primitivna funkcija) Kažemo da je funkcija y=F (x ) primitivna funkcija

funkcije y=f (x ) na nekom intervalu I ⊆ R ako vrijedi

F ' (x )=f ( x ) ( ⩝ x ∊ I ) (1)

Primjer 1. Funkcija y=sinx je primitivna funkcija funkcije y=cosx, na intervalu I =R,

jer za svaki x ∊ R vrijedi

( sinx )' =cosx .(2)

1
Primjer 2. Funkcija y=arcsinx je primitivna funkcija funkcije y= na intervalu
√ 1−x 2
I =(−1,1), jer za svako x ∊(−1,1) vrijedi:

1
( arcsin x )' = .(3)
√ 1−x 2
Ako su F 1 ( x ) i F 2 (x ) dvije primitivne funkcije funkcije f (x), na intervalu I , tada za x ∊ I
vrijedi:

F '1 ( x )=f ( x ) i F '2 ( x )=f ( x ) .(4 )

Oduzimanjem jednakosti dobijamo:

'
F '1 ( x )−F '2 ( x )=f ( x )−f ( x )=0 , tj . ( F 1 ( x ) −F2 ( x ) ) =0 ,(6)

odatle slijedi da je

F 1 ( x )−F 2 ( x )=C (7)

(C – proizvoljna realna konstanta), jer je jedino izvod konstantne funkcije, definisane na nekom
intervalu, jednak nuli. Dakle, vrijedi:

6
F 1 ( x )=F 2 ( x ) +C ( ⩝ x ∊ I ) .(8)

Zaključujemo da, ako je y=F ( x ) primitivna funkcija funkcije y=f ( x ) , na intervalu I,

tada je i funkcija y=F ( x ) +C(C – proizvoljna konstanta). takođe primitivna funkcija funkcije
y=f ( x ) , na intervalu I. Zbog proizvoljnosti realne konstante C, vidimo da je skup svih
primitivnih funkcija y=f (x ) beskonačan. Zato skup svih primitivnih funkcija funkcije jednim
imenom nazivamo neodređeni integral funkcije.

Definicija 2. (Neodređeni integral) Ako funkcijaf (x) na intervalu I ima tačnu

primitivnu funkciju, tada se njena proizvoljna tačka primitivne funkcije F (x) na intervalu I
naziva neodređenim integralom funkcije f ( x ) na intervalu I.

Oznaka: F ( x )=∫ f ( x ) dx . gdje je ∫ znak integrala.

Naprijed navedena oznaka se čita: Funkcija F ( x )je neodređeni integral za funkciju f ( x )

na intervalu I .

Funkcija f ( x ) se naziva podintegralnom funkcijom a izraz f ( x ) dx se naziva

podintegralnim izrazom.

Na taj način je

∫ f ( x ) dx=¿ F 1 ( x ) +C=F2 ( x )( ⩝ x ∊ I ) ( C ∊ R ) .(9)¿

2.2.Pravila integraljenja

Pravilo 1. Neka je a ∊ R konstanta, tada vrijedi:

∫ a f ( x ) dx=¿ a∫ f ( x ) dx .(10)¿
Pravilo 2. Ako postoji ∫ f i ( x) dx ,i=1,2, … , n , tada vrijedi

∫ (f 1+ f 2 +…+ f n )dx=¿∫ f 1 ( x ) dx +∫ f 2 ( x ) dx +…+∫ f n ( x ) dx (11) ¿

Pravilo 3. Neka je ∫ f ( t ) dt =F ( t ) +C . Tada je

7
 1
∫ f ( ax+ b ) dx= a F ( ax+ b ) +C .(12)

2.3.Tablica osnovnih integrala

1.∫ 0 ∙ dx=C,

2.∫ dx=x+C ,

a 1 a +1
3.∫ x dx= x + C , a ≠−1 , a ∊ R ,
a+1

1
4.∫ dx=ln| x|+ C ,
x

1 −1
5. ∫ 2
dx=arctgx +C ,∫ dx=arcctgx +C
1+ x 1+ x2

1 −1
6. ∫ 2
dx=arcsinx+ C ,∫ dx=arccosx+C ,
√ 1−x √ 1−x 2
ax
7. ∫ ax dx= +C
lna
x x
8. ∫ e dx=e + C

9. ∫ sinxdx=−cosx+C

10. ∫ cos x dx=sinx+C

1
11. ∫ dx=tgx+ C
cos 2 x

1
12. ∫ sin2 x dx=−ctgx +C

1
13. ∫ 2 2
dx=ln∨x + √ x 2 ± a2∨¿ ¿ +C.
√x ±a

8
 2.3.1. Primjeri

1. Izračunati

∫ ( x 3 +2 x−5 ) dx .
Rješenje. Na osnovu pravila 1. i pravila 2. integraljenja (iz poglavlja 1.2.) slijedi
jednakost

∫ ( x 3 +2 x−5 ) dx=¿
¿ ∫ x 3 dx +¿ 2∫ xdx+ ¿5 ∫ dx=¿ ¿¿ ¿

odakle je prema tablici osnovnih integrala (relacija 2. i relacija 3.)

1 3+1 1 1+1
x +2 ∙ x −5 x+ C=¿
3+1 1+ 1

1 4 2
¿ x + x −5 x+C .
4

2. Izračunati

∫ sin ( mx ) dx .
Rješenje. Na osnovu pravila 3. integraljenja (poglavlje 1.2.) slijedi

∫ sin ( mx ) dx=¿ ¿
1
sin ( mx ) d ( mx )=¿ ¿
m∫
¿

odakle je prema tablici osnovnih integrala (relacija 9.)

1
¿− cos ( mx ) +C .
m

3. Izračunati

∫ tg2 xdx .
Rješenje.
2 sin 2 x 1−cos2 x
∫ tg xdx=∫ cos 2 x
dx=∫ cos 2 x dx=¿ ¿
9
 1
∫ cos2 x dx−∫ dx=¿ ¿

odakle je prema tablici osnovnih integrala (relacija 11. i relacija 2.)

¿ ∫ tgx−x +C .

2.4.Integracija metodom smjene

Slučajevi kada se u primjerima integrala koriste samo osnovna pravila i tablica integrala
su izuzetno rijetki. Podintegralna funkcija je uglavnom složenija funkcija od podintegralnih
funkcija datih u tablici osnovnih integrala. Tada se, u nekim slučajevima uvođenjem smjene
nezavisne promjenljive podintegralne funkcije dati integral može svesti na tablični integral.

Treba izračunati

∫ f ( x ) dx .(13)
Umjesto nezavisne promjenljive x uvodimo novu promjenljivu t i neka je

x=g ( t ) , dx=g ' ( t ) dt (14)

tada integral ∫ f ( x ) dx glasi

∫ f [ g ( t ) ] g ' ( t ) dt .(15)
Ako je dobijeni integral takav da se može izračunati, njegov rezultat će biti funkcija promjenljive
t. Tu promjenljivu treba zamijeniti promjenljivom x.

Teorema 1. Neka su J 1 i J 2 otvoreni intervali u skupu R. Neka je f : J 2 → R , ∀ x ∈ J 2,

neprekidna funkcija na J 2 i neka je funkcija g :J 1 → J 2, ima neprekidne izvode na J 1. tada za
svako t ∈ J 1 i svako x=g(t )∈ J 2 vrijedi

∫ f ( x ) dx=¿ ∫ f [ g ( t ) ] g' ( t ) dt . (16)¿

Tačnost tvrdnje slijedi na osnovu definicije izvoda posredne funkcije i definicije
neodređenog integrala.

10
 2.4.1. Primjeri integracije metodom smjene
1. Izračunati

∫ sin 3 x cosxdx .
Rješenje:

Uvodimo smjenu sinx=t , cosxdx=dt . Tada posmatrani integral glasi:

sinx=t = t dt=¿ ¿
∫ sin 3 x cosxdx= ‖cosxdx=dt‖∫ 3

1 4 1
¿ t +C= sin 4 x +C .
4 4

2. Izračunati
2

∫ x e x dx
Rješenje:

x 2=t
2

∫ x e x dx= ‖ dt=2 xdx‖=¿ ¿

1 1 1 2

e t dt =¿ et + C= e x +C .¿
2∫
¿
2 2

2.5.Metoda parcijalne integracije

Neka su u=f ( x ) i v=g ( x) funkcije od x i neka imaju izvode u' =f ' (x) i v' =g ' (x ). Tada je
po pravilu diferenciranja proizvoda

d ( u ∙ v )=udv +vdu ,( 17)

Odatle slijedi

udv=d ( u ∙ v )−vdu(18)

Odnosno

11
vdu=d ( u ∙ v )−udv .(19)

Iz prethodnih jednakosti integracijom dobijamo

∫ udv=uv−∫ vdu (20)

odnosno

∫ vdu=uv−∫ udv .(21)

Prethodne dvije relacije daju pravila parcijalne integracije.

2.5.1. Primjeri parcijalne integracije

1. Izračunati

∫ x e 2 x dx .
Rješenje: Uzmimo da je u=x , dv=e2 x dx

u=x ⇒ du=dx
∫xe 2x
dx =¿
‖ 1
‖
v=e 2 x dx ⇒ v=∫ e 2 x dx= e 2 x
2
=¿ ¿

x 1
¿ ∫ x e2 x dx= e 2 x − ∫ e 2 x dx=¿ ¿
2 2

x 2x 1 2x
¿ e − e +C .
2 4

2. Izračunati

∫ x 2 lnxdx
dx
2
Rješenje: ∫ x lnxdx=
‖2
u=lnx ⇒ du=
x =¿ ¿
1 3
dv=x dx ⇒ v= x
3
‖
x 3 lnx 1 3 dx x 3 lnx 1 2
¿ − ∫ x ∙ =¿ − ∫ x dx=¿ ¿ ¿
3 3 x 3 3

12
 x 3 lnx x 3
¿ − +C .
3 9

3. ODREĐENI INTEGRAL

3.1.Riemannov integral

Pojam određenog integrala spada među najvažnije pojmove matematike uopšte. On

predstavlja nezamjenjivu aparaturu savremene fizike, mehanike, tehnike, ekonomije i mnogih
drugih naučnih disciplina. Osim toga, njegov značaj za samu matematiku je neprocjenjiv. Ideju
metode određenog integrala za izračunavanje površine i zapremine geometrijskih likova i figura
prvi je, motivisan radom Eudoxusa, koristio u rješavanju geometrijskih problema veliki grčki
matematičar Arhimed (287-212 p.n.e.), međutim, tu metodu u savremenom obliku otkrili su,
nezavisno jedan od drugog, njemački matematičar i fizičar Leibniz 1 i engleski matematičar i
fizičar Newton2.

Objasnićemo ideju metode određenog integrala za izračunavanje površine lika u ravni.

Pretpostavimo da je funkcija y=f (x ) definisana i neprekidna u konačnom intervalu [ a , b ] i da je
f (x)≥ 0 za svako x ∊ [ a , b ] . Interval [ a , b ] podijelimo proizvoljno na n podintervala

[ x i−1 , x i ](i=1 ,… , n) tačkama a=x 0< x2 < …< x n=b .

U svakom segmentu [ x i−1 , x i ] (i=1 ,… , n) izaberimo bilo koju tačku ξ i, a zatim uočimo

n n
sumu ∑ f (¿ ξ i )∙ ∆ x i ¿, gdje je ∆ x i=x i−x i−1 dužina i-tog podintervala. Sumu ∑ f (¿ ξ i )∙ ∆ x ¿prvi
i=1 i=1

3
je posmatrao njemački matematičar Riemann , pa se po njemu zove Riemannova integralna

n
suma. Kako svaki član f (ξ ¿¿ i)∙ ∆ x i (i=1 , … , n)¿ integralne sume ∑ f (¿ ξ i )∙ ∆ x i ¿ predstavlja
i=1

površinu pravougaonika čije stranice su ∆ x i i f (ξ ¿¿ i)¿, to integralna suma predstavlja broj

jednak sumi površina svih n pravougaonika. Zato integralna suma približno predstavlja površinu

1
G.W. Leibniz, 1646-1716
2
I. Newton, 1642-1727
3
B. Riemann, 1826-1866

13
lika xOy ravni, ograničenog sa lukom krive y=f (x ), pravim x=a i x=b i x−¿osom. Taj lik često
nazivamo krivolinijskim trapezom.

Slika 1.

Ako povećavamo broj tačaka podjele n, tj. povećamo broj odgovarajućih pravougaonika,
tada će integralna suma bolje aproksimirati povrešinu krivolinijskog trapeza. Ako pustimo da n
teži ka ∞, ili da max∆ x i (maksimalna dužina podintervala) teži ka nuli, tada će, kod neprekidne
nenegativne funkcije y=f (x ), na ograničenom intervalu [ a , b ], integralna suma težiti ka površini
krivolinijskog trapeza. Dobijenu konačnu graničnu vrijednost integralne sume nazivamo
određeni (Riemannov) integral funkcije f (x) u granicama od a do b, ili određeni integral

funkcije f (x) na intervalu [ a , b ], kojeg označavamo sa ∫ f ( x ) dx.

a

Ako je f (x) ≤ 0 za svako x ∈ [ a , b ] , tada je f (ξ ¿¿ i) ≤0 ¿ za svako ξ i i=1, … , n ¿ , pa je

n b

∑ f (¿ ξ i )∙ ∆ x i ≤ 0 ¿ i ∫ f ( x ) dx ≤0 . U tom slučaju određeni integral takođe predstavlja površinu

i=1 a

krivolinijskog trapeza, ali sa negativnim podznakom.

Definicija 3. (Određeni integral) Za funkciju y=f (x ) kažemo da je Riemann-

b
integrabilna na intervalu [ a , b ], ili da postoji određeni (Riemannov) integral ∫ f ( x ) dx, funkcije
a

14
 n
f ( x ) na intervalu [ a , b ], ako postoji, i konačna je, granična vrijednost sume ∑ f (¿ ξ i )∙ ∆ x i ¿ kada
i=1

n → ∞, odnosno kada max∆ x i →0 , i ta granična vrijednost ostaje ista za bilo koju podjelu

intervala [ a , b ], i za bilo koji izbor tačaka ξ i ∊ [ x i−1 , x i ] (i=1 ,… , n). Tada je

b n

∫ f ( x ) dx ≝ lim ∑ f (¿ ξi )∙ ∆ x i . (22)¿
max ∆ x i →0 i=1
a

Za broj a kažemo da je donja granica integracije, broj b je gornja granica integracije,

interval [ a , b ] je područje integracije. Funkcija f (x) je podintegralna funkcija ili integrand, x je
integraciona promjenljiva ili promjenljiva integracije.

Vidimo da i neodređeni i određeni integral funkcije označavamo istim simbolom ∫ . To

je izduženo slovo S, koje potiče od integralne sume pomoću koje smo definisali određeni
integral. Još nam nije jasna veza između neodređenog i određenog integrala funkcije, s obzirom
da je neodređeni integral funkcije jednak skupu svih njenih primitivnih funkcija, a određeni
integral funkcije ima skalarnu vrijednost, koja očito zavisi od područija integracije [ a , b ].
Međutim postoji jedinstvena i duboka veza između neodređenog i određenog integrala, koju

ćemo vidjeti nešto kasnije. Otuda potiče isti simbol ∫ za oba integrala.

3.2.Klase Riemann-integrabilnih funkcija

Teorema 1. Svaka neprekidna funkcija y=f (x ) na intervalu [ a , b ] je na tom intervalu

Riemann-integrabilna.

Teorema 2. Svaka ograničena funkcija y=f (x ) na intervalu [ a , b ], koja na tom intervalu

ima konačno mnogo tačaka prekida, je na intervalu [ a , b ] Riemann-integrabilna.

3.3.Osobine Riemannovog integrala

Teorema 3. Neka je funkcija y=f (x ) integrabilna na intervalu [ a , b ] i neka je k ∈ R.

Tada je funkcija k ∙ f ( x ) integrabilna na intervalu [ a , b ] i vrijedi

15
b b

∫ kf ( x ) dx=k ∫ f ( x ) dx .(23)
a a

Dokaz: Neka je φ ( x )=k ∙ f (x). Za funkciju φ (x) formirajmo sumu na intervalu [a,b]

n n
μ=∑ φ ( t i ) ∆ xi =∑ k ∙ f ( t i ) ∆ x i=k ∑ f ( t i ) ∆ xi .(24)
i=1 i=1

Tada je

n
lim μ= lim ∑ φ ( t i) ∆ x i=k lim ∑ f ( t i ) ∆ x i ,(25)
A→ 0 A →0 i=1 A→ 0

ili

b b

∫ kf ( x ) dx=k ∫ f ( x ) dx .(26)
a a

Teorema 4. Neka su funkcije f (x) i g( x ) Riemann-integrabilne na intervalu [ a , b ]. Tada

je i funkcija f (x) ± g ( x) integrabilna na tom intervalu i vrijedi

b b b

∫ ( f ( x ) ± g ( x ) ) dx=∫ f ( x ) dx ± ∫ g ( x ) dx (27)
a a a

Dokaz: Za bilo koju podjelu intervala [ a , b ] i bilo koji izbor t i ∈ [ x i−1 , x i ] za integralne
sume vrijedi relacija

n n n

∑ (f (¿ ti )+g (t i))∆ x i=∑ f (¿t i ) ∆ x i +∑ ¿ ¿ ¿ ¿

i=1 i=1 i=1

što znači da je f ( x ) + g(x ) integrabilna funkcija i da vrijedi relacija

b b b

∫ ( f ( x ) ± g ( x ) ) dx=∫ f ( x ) dx +∫ g ( x ) dx .(29)
a a a

Teorema 5. Neka je funkcija y=f (x ) integrabilna na intervalima [ a , c ] i [ c , b ] tada je

b c b

∫ f ( x ) dx=∫ f ( x ) dx +∫ f ( x ) dx .(30)
a a c

16
 Teorema 6. Neka je funcija y=f (x ) nenegativna na intervalu [ a , b ] , a<b . Tada vrijedi

∫ f ( x ) dx ≥0.(31)
a

Istinitost tvrdnje slijedi neposredno iz definicije određenog integrala. Svi članovi

integralne sume μ su nenegativni pa je i lim

λ→ 0
μ ≥ 0.

Teorema 7. Neka su funkcije f ( x ) i g(x ) integrabilne na intervalu [ a , b ] , a<b i neka je

f (x) ≤ g ( x) za svako x ∈ [ a , b ] . Tada vrijedi

b b

∫ f ( x ) dx ≤∫ g ( x ) dx .(32)
a a

Dokaz: Iz uslova f (x) ≤ g ( x) ili g ( x )−f (x) ≥0 za svako x ∈ [ a , b ] i teoreme 6 slijedi

nejednakost

∫ ( g ( x )−f ( x ) ) dx ≥0.( 33)

a

Prema teoremi 4 slijedi

b b

∫ g ( x ) dx ≥∫ f ( x ) dx (34 )
a a

ili

b b

∫ f ( x ) dx ≤∫ g ( x ) dx .(35)
a a

Teorema 8. Neka je u intervalu [ a , b ] funkcija f ( x )ograničena, tj. postoji donja međa m i

gornja međa M, tako da je m ≤ f (x)≤ M za svako x ∈ [ a , b ] tada vrijedi

b
m(b−a) ≤∫ f ( x ) dx ≤ M ( b−a ) .( 36)
a

Dokaz: Kako po pretpostavci teoreme vrijedi:

m ≤ f ( x ) ≤ M za svako x ∈ [ a , b ] (37)

17
 n
to svaka integralna suma ∑ f (ξ ¿¿ i)∙ ∆ x i ¿ zadovoljava nejednakosti:
i=1

n n n

∑ f (ξ ¿¿ i)∙ ∆ x i ≥ ∑ m∙ ∆ x i=m ∙ ∑ ∆ xi =m∙ ( b−a ) ,(38) ¿

i=1 i=1 i=1

n n n

∑ f (ξ ¿¿ i)∙ ∆ x i ≤ ∑ M ∙ ∆ x i=M ∙ ∑ ∆ x i=M ∙ ( b−a ) ,(39)¿

i=1 i=1 i=1

Ove vrijednosti ostaju da vrijede i ako posmatramo graničnu vrijednost integralne sume
kada max ∆ x i →0 , tj. ako posmatramo

b n

∫ f ( x ) dx=maxlim
∆ x →0
∑ f ( ξ¿ ¿i)∙ ∆ x i .(40)¿
a i i=1

Zato vrijedi

b
m ( b−a ) ≤ ∫ f ( x ) dx ≤ M ( b−a ) .(41)
a

3.4.Teorema o srednjoj vrijednosti integralnog računa

Teorema 9. Neka je funkcija y=f (x ) Riemann-integrabilna na intervalu [ a , b ] i neka za

svako x ∈ [ a , b ] vrijedi m ≤ f (x)≤ M . Tada postoji broj μϵ [ m, M ] takav da vrijedi

∫ f ( x ) dx=μ ( b−a ) .( 42)

a

Dokaz: Iz teoreme 8 znamo da vrijedi

b
( b−a ) ≤∫ f ( x ) dx ≤ M ( b−a ) .(43)
a

Kako je a< b , tj .b−a> 0, dijeljenjem prethodne nejednakosti sa b−a dobijamo

18
 b
1
m≤ ∙∫ f ( x ) dx ≤ M .(44)
b−a a

Ako stavimo

b
1
μ= ∙∫ f ( x ) dx ,(45)
b−a a

onda vrijedi μϵ [ m, M ] i

∫ f ( x ) dx=μ ( b−a ) .(46)

a

Primjedba. Ako je funkcija y=f (x ) neprekidna na intervalu [ a , b ] , onda je ona i

Riemann-integrabilna na tom intervalu, i prema teoremi prednje vrijednosti, postoji broj
μϵ [ m, M ] takav da vrijedi

∫ f ( x ) dx=μ ( b−a ) .(47)

a

Međutim, kako je funkcija f (x) neprekidna na intervalu [ a , b ] ,i f ( x ) ∈ [ m, M ] za x ∈ [ a , b ] takva da

je μ=f ( c ) . Tada je

∫ f ( x ) dx=( b−a ) f (c ).( 48)

a

Slika 2.

19
 Ako je a=b tada je dužina razmaka [ a , b ] jednaka nuli, pa ćemo po dogovoru reći da je

∫ f ( x ) dx=0.(49)
a

U definiciji određenog intrgrala ∫ f ( x ) dx podrazumijevali smo da je a< b. Da bismo proširili

a

definiciju određenog integrala i na slučaj kada je donja granica integracije veća od gornje granice
integracije, stavićemo da je

a b

∫ f ( x ) dx ≝−∫ f ( x ) dx .(50)
b a

3.5.Primjeri Riemannovog integrala

Posmatramo mogućnost izračunavanja Reimannovog integrala po definiciji.

Primjer 1.

∫ xdx .
0

Rješenje: Dati integral postoji jer je funkcija f ( x )=x neprekidna na intervalu [ 0,1 ] .

1
Interval [ 0,1 ] podijelimo na n jednakih podintegrala, tada je ∆ x i= . Neka je
n

i
f ( t i ) =t i= , i=1,2, … , n. Tada je integralna suma
n

n n n
i 1 1 1 n( n+1) 1+n
μ=∑ f ( t i ) ∆ xi =∑ ∙ = 2 ∑ i= 2 ∙ = .
i=1 i=1 n n n i=1 n 2 2n

Dakle,

1
1+n 1
∫ xdx= n→
lim
∞ 2n
= .
2
0

Primjer 2.

20
b

∫ x 2 dx , b> a>0.
a

b−a
Rješenje: Interval [ a , b ] podijelimo na n jednakih dijelova, tada je ∆ x i= . Neka je
n

2
f (t i ) maksimalna vrijednost funkcije na intervalu ∆ x i, dakle f ( t i ) =t 2i =(a+i b−a ) . Integralna
n
suma je

n n
b−a 2 b−a b−a 2 2 a (b−a) b−a 2 2
μ=∑ a+i
i=1
( n ) n
=¿ ∑
n i=1
a +
( n
i+
n
t =¿ ¿ ¿( ) )
n 2 n
2 a( b−a)
¿
b−a
n
n a2+ [ n
∑
i=1
i+
b−a
n ( ) ∑ i ]=¿ i=1
2

b−a 2 a ( b−a ) n ( n+1 ) b−a 2 n ( n+1 )( 2 n+1 )

¿
n [
n a2+
n
∙
2
+
n ( ) 6
, ]
( n+1 ) (n+1)(2 n+1)
[
μ=(b−a) a2 +a ( b−a )
n
+ ( b−a )2
6 n2 ]
b
b3 a3
lim μ= − =∫ x 2 dx .
n→∞ 3 3 a

3.6.Geometrijsko i mehaničko tumačenje određenog integrala

Slika 3.

21
 Slika 4.

Geometrijsko tumačenje određenog integrala funkcije y=f (x ) na intervalu [ a , b ], na

kojim funkcijama zadržava isti znak, je površina lika kojeg zatvara luk krive y=f (x ) sa pravim
x=a i x=b i sa x−osom (površina krivolinijskog trapeza), i to:

sa znakom + ako je

f ( x ) ≥0 za x ∈ [ a , b ] ,(51)

sa znakom – ako je

f ( x ) ≤0 za x ∈ [ a , b ] .(52)

U skladu sa slikama 3 i 4 to znači da je

b b

∫ f ( x ) dx=P1 i∫ g ( x ) dx=−P2 .(53)

a a

Ako je funkcija y=f (x ) integrabilna na intervalu [ a , b ], ali mijenja znak u tački c ∈ ( a , b ), tada
prema teoremi 5 vrijedi

b c b

∫ f ( x ) dx=∫ f ( x ) dx +∫ f ( x ) dx .(54 )
a a c

Na osnovu toga zaključujemo da je

∫ f ( x ) dx=P1 −P 2 ,(55)
a

22
gdje je P1 površina krivolinijskog trapeza koji se nalazi iznad x−ose , a P2 površina
krivolinijskog trapeza koji se nalazi ispod x−ose .

Slika 5.

U skladu sa slikom 5 je

∫ f ( x ) dx=P1 −P 2(56)
a

gdje je

c b
P1=∫ f ( x ) dx ,i−P2 =∫ f ( x ) dx .(57)
a c

Postoji više mehaničkih tumačenja određenog integrala. Neka od njih su sljedeća:

a) Ako se materijalna tačka kreće pravolinijski sa promjenljivom brzinom v=v ( t ) , tada će

put s, koji ta tačka pređe od trenutka vremena t=t 1 do trenutka vremena t=t 2, imati
vrijednost
t2

s=∫ v ( t ) dt .(58)
t1

23
 b) Ako sila F djeluje na materijalnu tačku krećući se u pravcu sile, a veličina sile se mijenja
u zavisnosti od puta s tj. F=F ( s ) , tada se rad sile W dobije po obrascu
s2

W =∫ F ( s ) ds .(59)
s1

3.7.Veza između neodređenog i određenog integrala

Ako je funkcija y=f (x ) integrabilna na intervalu [ a , b ] , tada je ona integrabilna i na

svakom intervalu [ a , x ] , gdje je x ∈ [ a , b ] . Dakle za svaki broj x ∈ [ a , b ] postoji ∫ f ( t ) d t. Za

a

x
x ∈ [ a , b ] definišimo funkciju F (x) stavljajući F ( x )=∫ f ( t ) dt . Ovako definisana funkcija F (x)
a

naziva se određeni integral sa promjenljivom gornjom granicom x.

Teorema 10. Ako je funkcija y=f (x ) na intervalu [ a , b ] integrabilna, tada je funkcija

F (x) na tom intervalu neprekidna.

Teorema 11. Ako je funkcija y=f (x ) na intervalu [ a , b ] neprekidna, tada je funkcija

F (x) na tom intervalu diferencijabilna, i za svako x ∈ [ a , b ] vrijedi: F ' ( x )=f ( x ) .

Dokaz. Za x ∈ [ a , b ] i x +∆ x ∈ [ a , b ] je prirast funkcije F (x) jednak

x+ ∆ x x
∆ F=F ( x + ∆ x )−F ( x ) = ∫ f ( t ) dt−∫ f ( t ) dt=¿ ¿
a a

Zato je

x+∆ x

| ∆F
∆x |
−f (x ) = | ∫
x
∆x
f ( t ) dt
|
−f (x) . (61)

Kako je

24
x+∆ x

∫ dt=∆ x ,(62)
x

to je

x+∆ x x+∆ x

∫ dt ∫ f ( x ) dt
x x
f ( x )=f ( x ) ∙ = .( 63)
∆x ∆x

Naime, kako je t promjenljiva integracije, a x ∈ [ a , b ] je fiksan broj, vrijednost f (x) predstavlja

multiplikativnu konstantu, pa smije ući pod znak integrala. Zato dalje imamo:

x+∆ x x+∆ x

| ∆F
∆x
−f ( x ) = | | ∫
x
∆x
f ( t ) dt
−
∫
x
f ( x ) dt

∆x
|
=
1
|∆ x| |∫ [
∙
x+ ∆ x

x
|
f ( t )−f ( x ) dt ] ≤

x+∆ x
1
|∆ x|
∙
|∫ |
x
f (t )−f ( x ) dt | .(64)
|
Kako je funkcija f (x) neprekidna, to znači da za svako ε > 0 možemo naći δ =δ (ε )>0 takav da
vrijedi

|t−x|< δ ⟹|f ( t ) −f ( x )|<ε .(65)

Dakle, ako je |∆ x|< δ ,tada je |f ( t )−f (x )|<ε , pa je

|∆∆Fx −f (x )|≤ |∆1x|∙ ε ∙|∆ x|=ε (66)

Kako je ε > 0 proizvoljno mali broj, zaključujemo da je

∆F
F ' ( x )= lim =f ( x ) ,(67)
∆x →0 ∆x

što je i trebalo dokazati.

Dokazana teorema nam u stvari kazuje da je funkcija F ( x )=∫ f ( t ) dt primitivna funkcija

a

funkcije f (x) na intervalu [ a , b ].

25
 b

Ako sada za xϵ [ a , b ] definišimo funkciju G ( x ) =∫ f ( t ) dt , tj. određeni integral funkcije f

x

sa promjenljivom donjom granicom, tada se može dokazati da za xϵ [ a , b ] vrijedi G ' ( x ) =−f ( x ) .

Dakle, funkcija (-G(x )¿ je takođe jedna primitivna funkcija funkcije f (x) na intervalu [ a , b ].

Teorema 12. (Newton-Leibniz) Ako je funkcija y=f (x ) neprekidna na intervalu [ a , b ] i

Φ ( x) i bilo koja njena primitivna funkcija na intervalu [ a , b ], tada vrijedi

∫ f ( x ) dx=Φ ( b )−Φ ( a ) .(68)

a

Dokaz. Kako je funkcija y=f (x ) neprekidna na intervalu [ a , b ], to je ona na tom

intervalu i integrabilna, tj. postoji ∫ f ( x ) dx. U prethodnom razmatranju smo dokazali da je

a

funkcija F ( x )=∫ f ( t ) dt primitivna funkcija funkcije f (x) na intervalu [ a , b ]. Kako je i Φ ( x ) , po

a

pretpostavci teoreme, jedna primitivna funkcija funkcije f (x), to se ove dvije primitivne funkcije
moraju razlikovat za neku konstantu c. Dakle, za x ∈ [ a , b ] vrijedi

x
F ( x )−Φ ( x )=c , tj .∫ f ( t ) dt−Φ ( x )=c .( 69)
a

a
Ako u zadnjoj jednakosti uzmemo da je x=a, tada, uzevši u obzir da je ∫ f ( x ) =0 , dobijamo da je
a

c=−Φ ( a ) . Dakle, za x ∈ [ a , b ] vrijedi

∫ f ( t ) dt =Φ ( x )−Φ ( a ) .(70)
a

Specijalno, ako uzimo da je x=b, iz prethodne jednakosti dobijamo

∫ f ( t ) dt=Φ ( b )−Φ ( a ) .(71)

a

26
 Upravo dokazana teorema je osnovna, fundamentalna teorema integralnog računa, jer
daje vezu između neodređenog i određenog integrala funkcije na posmatranom intervalu [ a , b ].
Zato je dokazana formula

∫ f ( t ) dt=Φ ( b )−Φ ( a ) (72)

a

osnovna formula integralnog računa, a prema matematičarima koji su je dokazali mi je nazivamo

i Newton-Leibnizova formula.

Izraz Φ ( b )−Φ ( a ) na desnoj strani označavamo takođe sa

b b
Φ ( x ) ¿a ,ili Φ ( x ) ¿a .(73)

Takođe, umjesto sa Φ ( x ) češće primitivnu funkciju označavamo sa F ( x ) , pa je

∫ f ( x ) =F(x )ba=F ( b )−F ( a ) .(74)

a

b b

Primijetimo takođe, da smo umjesto ∫ f ( t ) dt pisali ∫ f ( x ) dx. To je zato što određeni integral ne
a a

zavisi od toga kako označimo promjenljivu integracije sa: x, t ili nekim drugim simbolom.

3.8.Neka od matematičkih otkrica Isaaca Newtona

Jedanim od najvećih matematičara i fizičara u zadnjih nekoliko vijekova smatra se Isaac

Newton. Za njegov izuzetan autoritet, između ostalog, zaslužna je i njegova knjiga „Matematički
principi prirodne filozofije“ (Philosophiae naturalis principia mathematica, 1687.)

U njoj izlaže svoju univerzalnu teoriju gravitacije. Knjiga sadrži aksiomatsku izgradnju
mehanike u kojoj su prostor i vrijeme apsolutni. Njegova mehanika koristi i tada poznatu
Euklidovu geometriju. Vrijednost te knjige je velika, jer je uspio objasniti planetarna kretanja.
Matematička otkrića Isaaca Newtona vezana su za redove, algoritme, inverzan odnos
diferenciranja i integraljenja, pojam funkcije koja zavisi od vremena, i učenje o prvim i
konačnim odnosima. Zajedno sa Leibnizom smatra se otkrivačem infinitezimalnog računa.

27
 Newtonov najpoznatiji razvoj u red je binomni razvoj:

∞
(a+ x) =∑ α aα −k x k ¿
α

k=1 k
()
p
On je ovaj razvoj za racionalne eksponente α = dobio korišćenjem poznatog binomnog
q
obrasca za prirodne eksponente prilikom riješavanja problema kvadrature kruga

1
n x n+1
y=(1−x ) =√ 1−x . Pri čemu je koristio i tablični integral: ∫ x dx= n+1 + C , koji je tada bio
2 2 2

poznat ali u drugačijem zapisu. Pod kvadraturom figure u ravni podrazumijevamo površinu te
figure, ali podrazumijevamo i primitivnu funkciju funkcije koja ograničava posmatranu figuru.
Ta dvoznačnost pojma kvadrature je zbog tijesne veze između određenog i neodređenog
integrala.

Newton je dobio kvadraturu kruga y= √ 1− x2 (primitivnu funkciju funkcije y= √ 1− x2 u

obliku razvoja u beskonačni red:

1 3 1 5 1 7 5 9
x x x x
2 8 16 128
x− − − − −…(76)
3 5 7 9

x n+1
Korišćenjem činjenice da je primitivna funkcija funkcije x n, on je iz prethodnog
n+1
razvoja u red zaključio da se funkcija √ 1−x 2 može razviti u red:

√ 1−x 2=1− 12 x 2− 18 x 4 − 16
1 6 5 8
x−
128
x −…(77)

Kasnije je dobio razvoj i nekih drugih funkcija i njihovih kvadratura u beskonačan red.

Newton je bio potpuno svjestan inverznog odnosa izvoda i integrala, mada se on tada nije
koristio tim terminima. On daje opšti postupak za nalaženje relacije koja povezuje kvadraturu
krive (integral funkcije) sa njenom ordinatom (odnosno sa samom funkcijom). Svoju metodu on
objašnjava na primjeru u kojem se opštost metode jasno manifestuje.

28
 Slika 6.

Površinu površi OAB označili smo sa z. OA=x i AB=y. Očigledno, površina površi OAB
zavisi od x i od krive y=f (x ) koja tu površinu sa gornje strane ograničava. Neka je AC=o i neka
je AE=v tako izabrano da je površina površi ACDB jednaka površi o ∙ v pravougaonika ACEF.

Ako posmatramo krivu y=f (x ) za koju je zadato

3
2 4
z= x 2 ,tj . z 2= x3 ,(78)
3 9

tada je površina površi OCD jednaka

3
2 2
z +o ∙ v= ( x +o ) ,( 79)
3

odakle kvadriranjem dobijemo

4
( z +o ∙ v )2= ( x +0)3 ,tj .(80)
9

4
z 2+ 2 zov + o2 v 2= ( x 3+ 3 x 2 o+3 x o2 +o 3 ) .(81)
9

2 4 3
Zamjenom z = x u poslednjoj jednakosti, dobijamo
9

4
2 zov+ o2 v 2= ( 3 x 2 o+3 x o2 +o3 ) .(82)
9

Dijeljenjem poslednje jednakosti sa o, dobijamo

29
 4
2 zv +o v 2 = ( 3 x 2 +3 x o +o 2) .(83)
9

Sada Newton naziva „o“ „beskonačno malo“, a u tom slučaju „o“ iščezava i v= y, pa iz
poslednje jednakosti tada slijedi

4
2 zy= x 2 .(84)
3

3
2
Ova relacija i relacija z= x 2 daju
3

3
4 2 4
x ∙ y= x 2 ,( 85)
3 3

odakle je

1
2
y=x = √ x .(86)

3
2
Na taj način Newton je zaključio da kriva y= √ x ima kvadraturu z= x 2 .
3

3
2
Današnjim riječnikom rečeno, funkcija x 2 je primitivna funkcija funkcije y= √ x , tj.
3

∫ √ x dx= 2 x 2 +C .(87)
3

Opisani Newtonov postupak je primjenljiv na svaku polinomsku relaciju između z i x. On

u stvari predstavlja izračunavanje izvoda date algebarske funkcije z(x). Dakle,

y=z ' ⇒ z=∫ ydx ,(88)

pa je inverzija integraljenja i deriviranja očiglednja.

3.9.Integracija metodom smjene kod Riemannovog integrala

Teorema 13. Neka je funkcija f(x) neprekidna na intervalu [ a , b ] i funkcija x=φ (t) ima
neprekidan izvod na intervalu [ α , β ]. Tada za a=φ ( α ) ,b=φ ( β) vrijedi relacija

30
b β

∫ f ( x ) dx=∫ f [ φ(t) ] ∙ φ' ( t ) dt .(89)

a α

Dokaz. Prema osnovnoj formuli diferencijanog računa je

∫ f ( x ) dx=F ( b )−F (a)(90)

a

odnosno

∫ f [ φ ( t ) ] ∙ φ' ( t ) dt=Φ ( β )−Φ ( α )=F [ φ ( β ) ]−F [ φ ( α ) ] =F ( b )−F ( a )=¿ ¿

α

b
¿ ∫ f ( x ) dx ,(91)
a

čime je teorema dokazana.

Vidjeli smo da kod neodređenog integrala nakon integracijom metodom smjene moramo
da vratimo početnu promljenljivu, što kod određenog integrala nije slučaj. Ako vratimo početnu
promjenljivu onda u osnovnu formulu integracije uvrštavamo početne granice.

Neka je funkcija x=φ ( t ) injekcija i neka je g=φ−1 . Tada iz a=φ ( α ) i b=φ( β ) dobijamo
α =g ( a ) , β=g(b) i vrijedi

b g(b)

∫ f ( x ) dx= ∫ f ( φ ( t ) ) φ' ( t ) dt .(92)

a g(a)

3.9.1. Primjeri integracije metodom smjene kod Riemanovog integrala

Primjer 1. Izračunati

1
dx
∫ x+ .
0 1

Rješenje: Za smjenu uzimamo: t=x+1

31
1 2
dx dt
∫ x+ = t=x +1 ⋮ x 0 1 =∫ =ln |t |¿21
‖ ‖
0 1 dt =dx t 1 2 1 t

Slučaj 1. Kada zadržimo novu promjenljivu, u ovom slučaju t:

∫ dtt =ln|t|¿21=ln2−ln 1=ln 2

1

Slučaj 2. Kada vratimo na promjenljivu x:

∫ dtt =ln |t|¿21=ln|x +1|∨¿0=ln2−ln 1=ln 2 ¿

1

Primjer 2.

∫ √a 2−x 2
0

Rješenje:

x 0 a

‖ ‖
a
2 2 x=asint ⋮
∫√ a −x =
dx=acost t 0
π =¿
0
2

π π
2 2 π
a2 sin 2t π a2
0
2 2 2
¿ ∫ √ a −a sin t ∙ a cos t d t=a ∫ cos tdt =
0 2
2
t+
2
2
( )|
2

0
=
4
.

3.10. Parcijalna integracija Riemannovog integrala

Teorema 14. Neka su u i v diferencijabilne funkcije na intervalu [ a , b ] i neka na tom

intervalu postoje neprekidni izvodi u' i v'. Tada vrijedi

b b b

a
|
∫ udv=uv −∫ vdu .(93)
a a

Dokaz. Funkcija u ∙ v je primitivna funkcija funkcije u ' v +uv ' ,pa je prema osnovnoj
teoremi Reimanovog integrala

32
b b
' '
∫ ( u v +u v ) dx =u∙ v a (94)
a
|
tj.

b b b
'
∫ u v dx +∫ u vdx=uv a (95)
a a
'
|
odakle slijedi

b b b

∫ udv=uv a−∫ vdu .(96)

a
| a

3.10.1. Primjeri parcijalne integracije Riemannovog integrala

Primjer 1.

∫ x ln x dx
1

Rješenje:

u=ln x dv=xdx

‖ ‖
e

∫ x ln x dx = du=
dx ⋮ 1
v = x2
=¿ ¿
1
x 2

e e e
x 2 ln x 1 2 1 e2 1
¿
2 1 21 |
− ∫ x ∙ dx= − ∫ xdx=¿ ¿
x 2 21

e
e2 1 2 e2 e2 1 e 2 1 1 2
|
¿ − x = − − = + = ( e +1 ) .
2 4 1 2 4 4 4 4 4 ( )
Primjer 2.

∫ x ln x dx
0

Rješenje:

33
x
u=x ⋮ dv =sin xdx =¿ ¿
‖
∫ x ln x dx = du=dx
0 v=cos x ‖
π
π π
¿ x cos x ¿| =∫ cos xdx=x cos ¿|π0 + sin x ¿|0 =¿ ¿
0
0

¿ π cos π −0 cos 0+ sin π −sin 0=−π .

3.11. Neke primjene određenog integerala

Određeni integral ima primjene u mnogim naučnim disciplinama: matematici, fizici,

hemiji, biologiji, medicini, u tehničkim disciplinama. Teško je nabrojati sve primjene određenog
integrala. Navešćemo, bez dokaza, samo neke formule za primjenu određenog integrala u
geometriji i mehanici.

3.11.1. Neke od primjena u geometriji

3.11.1.1. Izračunavanje površine krivolinijskog trapeza

Ovu primjenu smo ranije objasnili u smislu geometrijskog tumačenja određenog
integrala.

3.11.1.2. Površina lika (figure u ravni) između dvije krive

Ako su A(a , f ( a ) ) i B(b , f ( b )) presječne tačke krivih y=f ( x ) i y =g(x) i za svako
x ∈ [ a , b ] je f ( x ) ≥ g ( x ) , tad površinu P između krivih y=f ( x ) i y =g(x) računamo po formuli

b
P=∫ [ f ( x ) −g (x) ] dx .(97)
a

34
 Slika 7.

3.11.1.3. Izračunavanje dužine luka krive

Ako funkcija y=f (x ) ima neprekidan izvod y '=f ' ( x ) na intervalu [ a , b ], tada dužinu l
luka krive y=f (x ), od tačke A(a , f ( a ) ) do tačke B ( b , f ( b ) ) , možemo izračunati primjenom
formule

b
I =∫ √ 1+ y '2 dx .(98)
a

Izračunavanje dužine luka krive nazivamo rektifikacijom.

35
 Slika 8.

3.11.1.4 Zapremina rotacionih tijela

Tijela koja nastaju rotacijom krivolinijskog trapeza kojeg ograničava luk krive
y=f ( x ) , za x ∈ [ a , b ] , za puni ugao oko x-ose ili y-ose, naziva se rotacionim tijelom. Njihove
zapremine označavamo sa V x , odnosno V y , i računamo primjenom formula:

b b
V x =π ∫ y 2 dx ,V y =2 π ∫ xydx .( 99)
a a

3.11.1.5. Površina omotača rotacionog tijela

Površinu omotača rotacionog tijela nastalog rotacijom luka krive krive
y=f ( x ) , za x ∈ [ a , b ] , oko x-ose, izračunavamo po formuli

b
S=2 π ∫ y ∙ √ 1+ y ' 2 dx .( 100)
a

3.11.2. Neke od primjena u mehanici

Ranije smo vidjeli da put s, koji u vremenskom intervalu od t=t 1 do t=t 2 pređe
materijalna tačka promjenljive brzine v(t), možemo izračunati po formuli

t2

s=∫ v ( t ) dt .(101)
t1

Takođe, rad W sile F(s) možemo izračunati po formuli

s2

W =∫ F ( s ) ds .(102)
s1

Tu je F sila koja zavisi od puta s.

36
 3.11.2.1. Koordinate težišta

1. Težište luka.

Koordinate težišta T ( xT , y T ) luka AB (A ( a , f ( a ) ) , B ( b , f ( b ) ) ) krive y=f ( x ) možemo

izračunati formulama

b b
1 1
x T = ∫ x ∙ √ 1+ y ' 2 dx , y T = ∫ y ∙ √ 1+ y ' 2 dx .(103)
l a l a

Tu je I oznaka za dužinu luka krive,

b
I =∫ √ 1+ y ' 2 dx .(104)
a

2. Težište zatvorene krive.

Težište T ( xT , y T ) zatvorene krive, ukupne dužine l, čiji gornji dio je opisan jednačinom
y 1=f 1 ( x ) , a donji dio jednačinom y 2=f 2 ( x ) , ima koordinate:

b
1
x T= ∫ x ( √ 1+ y '21 + √1+ y '22) dx , (105)
l a

b
1
yT = ∫ ( y ∙ √ 1+ y '21 + y 2 ∙ √1+ y '22) dx .(106)
l a 1

3. Težište krivolinijskog trapeza.

Koordinate tažišta krivolinijskog trapeza ograničenog lukom krive y=f ( x ) , u granicama

x=A do x=b i površine P=∫ f ( x ) dx , možemo izračunati koristeći formule

a

b b
1 1
x T = ∫ xydx , y T = ∫ y 2 dx .(107)
Pa 2P a

4. Težište proizvoljnog lika u ravni.

37
 Težište T proizvoljnog lika u ravni površine P, odozgo i odozdo ograničenog krivim
y 1=f 1 ( x ) ,i y 2=f 2 ( x ) , ima koordinate

b b
1 1
x T = ∫ x ( y 1− y 2 ) dx , y T = ∫ ( y 21− y 22 ) dx .(108)
Pa 2P a

3.11.2.2. Momenti inercije

1. Moment inercije luka krive.

Moment inercije I y luka krive y=f (x ) u intervalu [ a , b ] konstantne gustine ρ, u odnosu

na y-osu izračunavamo po formuli

b
I y =ρ∫ x 2 √ 1+ y '2 dx . (109)
a

Ako gustina ρ nije konstantna, nego zavisi od x, onda mora ući pod znak integrala.

2. Moment inercije lika u ravni.

Moment inercije u odnosu na y-osu lika u ravni konstantne gustine ρ izračunavamo po

formuli

b
I y =ρ∫ x 2 ydx .(110)
a

U navedenoj formuli y označava visinu infinitezimalnog isječka lika paralelnog y-osi.

Infinitezimalni isječak je uski pravougaonik širine dx i visine y, smješten unutar lika, a paralelan
y-osi. Ako je gustina ρ promjenljiva, tada njen analitički izraz mora ući pod znak integrala.

4. NESVOJSTVENI INTEGRAL
b

Pri definisanju određenog integrala ∫ f ( x ) dx pretpostavljeno je da je funkcija f(x)

a

ograničena na intervalu [ a , b ], gdje su a i b konačni brojevi. Pojam određenog integrala može se

38
proširiti i na intervale [ a , +∞ ⟩ , ⟨ −∞ , a ] , ⟨−∞ ,+∞ ⟩ kao i za slučaj kada je funkcija neograničena u
tački c ∈ [ a , b ]. Ove integrale nazivamo nesvojstveni, nepravi, prošireni, generisani, ... Ovi nazivi
dati su zbog toga što definicija Reimannovog integrala ne ispunjava novopostavljene uslove.

4.1.Integrali sa beskonačnim granicama

Neka je funkcija f(x) definisana na integralu [ a , +∞ ⟩ i integrabilna na intervalu [ a , x ] za

svako x ∈ [ a , + ∞ ⟩ tj. postoji integral

∫ f ( t ) dt (111)
a

za svako x ∈ [ a , + ∞ ⟩ .

Ako postoji

x
lim ∫ f ( x ) dx ,(112)
x→ ∞ a

tada pišemo

+∞ x
1. ∫ f ( x ) dx=¿ lim ∫ f ( x ) dx ,( 113)¿
a x →∞ a

x
i kazemo da nesvojstveni integral ∫ f ( t ) dt konvergira.
a

Slično se definiše i nesvojstveni integral na intervalu ⟨ −∞ , a ] sa

a a
2. ∫ f ( x ) dx= lim ∫ f ( x ) dx (114 )
−∞ x →−∞ x

i nepravi integral na intervalu ⟨ −∞ ,+ ∞ ⟩ sa

+∞ x2

∫ f ( x ) dx= x lim
→−∞
∫ f ( x ) dx ,ili (115)
−∞ 1 x1
x2 →+∞

39
 +∞ c +∞
3. ∫ f ( x ) dx= ∫ f ( x ) dx+ ¿ ∫ f ( x ) dx .(116 )¿
−∞ −∞ c

Neka je F(x) primitivna funkcija funkcije f(x). Tada se nepravi integrali 1., 2. i 3. koji
imaju bar jednu beskonačnu granicu mogu izraziti u obliku

+∞
1 ' . ∫ f ( x ) dx=lim [ F ( x )−F (a) ] =lim F ( x )−F ( a ) ,(117)
a x →∞ x→ ∞

a
2' . ∫ f ( x ) dx= lim [ F ( a )−F ( x ) ] =F ( a )−lim F ( x ) .(118)
−∞ x →−∞ x→∞

+∞ c +∞
3 ' . ∫ f ( x ) dx= ∫ f ( x ) dx+ ∫ f ( x ) dx=¿ ¿
−∞ −∞ c

¿ lim [ F ( c )−F (c ) ]+ lim [ F ( x ) −F(c) ] =¿ lim F ( x 2 ) − lim F ( x 1 ) .(119 )¿

x1 → ∞ x 2 →∞ x1 → ∞ x 2 →∞

Teorema 15. Neka je a> 0 i neka funkcije f(x) i g(x) u intervalu [ a , x → ∞ ⟩ ispunjavajući
uslove:

1. 0 ≤ f ( x ) ≤ g ( x ) , x ≥ x 0 >a

2. f ( x ) i g (x) integrabilne na [ a , t ⟩ , 0<t +∞ .

Tada konvergencija

+∞
1. ∫ g ( x ) dx (120)
a

implicira konvergenciju integrala

+∞
2. ∫ f ( x ) dx (121)
a

i divergencija integrala 2. implicira divergenciju integrala 1.

40
 x

Dokaz. Funkcija F ( x )=∫ f ( x ) dx je rastuća što se može jednostavno provjeriti, pa je na

a

4
osnovu teoreme 7.

x x
F ( x )=∫ f ( t ) dt ≤∫ g (t ) dt ,(122)
a a

što znači da konvergencija integrala 2. implicira konvergenciju integrala 1.

Drugi dio teoreme se slično dokazuje.

4.1.1. Primjeri nesvojstvenog integrala sa beskonačnim granicama

Primjer 1.

+∞

∫ 1+dxx 2
0

Rješenje:

+∞ x

∫ 1+dxx 2 =lim ∫ dx
x → ∞ 0 1+ x
2
x →+∞ x→ ∞
π
2
π
= lim arctgx=lim arctgx −arctg 0= −0= .
2
0

Primjer 2.

+∞

∫ 1+dxx 2
−∞

Rješenje:

+∞

∫ 1+dxx 2 = xlim
→+∞ x →−∞
π π
arctgx− lim arctgx= + =π
2 2
−∞

Teorema 7. Neka su funkcije

4
f ( x ) i g(x ) integrabilne na intervalu [ a , b ] , a<b i neka je f (x) ≤ g ( x) za
svako x ∈ [ a , b ] . Tada vrijedi
b b

∫ f ( x ) dx ≤∫ g ( x ) dx .(123)
a a

41
 Primjer 3.

+∞

∫ sin x dx
0

Rješenje:

+∞ x

∫ sin x dx= lim ∫ sin x dx=lim ¿ ¿ ¿ ¿ ¿

x→ ∞ 0 x→ ∞
0

tj. ne postoji jer ne postoji granična vrijednost −lim cos x .

x→ ∞

Primjer 4.

+∞

∫ dx
x
n
a

Rješenje: Posmatrajmo integral

+∞ x

∫ dxn
dx
=lim ∫ n =
1
1−n x →∞ x
1
[ 1
lim n−1 − n−1 .
]
a x x→ ∞ a x a

−∞
dx 1 1
Za n>1 integral je konvergentan i vrijedi ∫ n
=¿− ∙ n−1 . ¿
a x 1−n a

−∞

Za n<1 integral je divergentan i vrijedi ∫ dx

xn
=¿−∞ . ¿
a

+∞
dx
Za n=1 je ∫ = lim [ ln x−ln a ] =+ ∞ .
a x x→+ ∞

4.2.Integral neograničene funkcije

Neka je funkcija f(x) ograničena na intervalu [ a , b−ε ] ,tada postoji

b−ε
3. ∫ f ( x ) dx (124)
a

42
za proizvoljno malo ε > 0 i neka je funkcija neograničena na intervalu ⟨ b−ε , b ] . Ako postoji
konačna i određena granična vrijednost

b−ε
lim ∫ f ( x ) dx , ( 0< ε <b−a ) (125)
ε→ 0 a

tada se piše

b b−ε

∫ f ( x ) dx=¿ lim
ε→0
∫ f ( x ) dx (126)¿
a a

I kažemo da integral 3. konvergira ili postoji. Ako limes integrala 3. ne postoji tada za tačku b
kažemo da je singularna tačka.

Neka je funkcija f(x) ograničena na intervalu [ a+ ε ,b ] i nije ograničena na intervalu

[ a , a+ε ⟩ gdje je 0< ε <b−a . Tada se definiše
b b

∫ f ( x ) x=lim ∫ f ( x ) dx(127)
ε → 0 a+ε
a

ako integral na desnoj strani prethodne jednakosti postoji.

Ako je funkcija f(x) ograničena na intervalu [ a+ ε 1 ,b−ε 2 ] a neograničena na intervalima

[ a , a+ ε 1 ] i [ b−ε 2 , b ] tada integral funkcije f(x) definiše sa

b b −ε2

∫ f ( x ) dx= εlim
→0
∫ f ( x ) dx (128)
a 1 a +ε1
ε2 →0

ako postoji granična vrijednost prethodne relacije.

Ako je a< c< b tada se prethodna relacija može napisati u obliku

b c b

∫ f ( x ) dx=∫ f ( x ) dx +∫ f ( x ) dx=¿ ¿
a a c

c b−ε2

¿ lim ∫ f ( x ) dx+ εlim ∫ f ( x ) dx .(129)

ε1 → 0 a+ ε →0 2 c
1

43
 Neka je funkcija f(x) ograničena u intervalima [ a , c−ε 1 ] i [ c+ ε 2 , b ] a nije ograničena u
intervalima ⟨ c−ε , c +ε ⟩, gdje je a< c< b iε 1> 0 , ε 2> 0 proizvoljno mali brojevi. Tada se definiše

b c b

∫ f ( x ) dx=∫ f ( x ) dx +∫ f ( x ) dx=¿ ¿
a a c

c−ε1 b
¿ lim ∫ f ( x ) dx + lim ∫ f ( x ) dx (130)
ε1 → 0 a ε2 → 0 c+ε
2

pod uslovom da granične vrijednosti postoje.

4.2.1. Primjeri nesvojstvenih integrala neograničene funkcije

Primjer 1. Izračunati

∫ ln x dx .
0

Rješenje. Primitivna funkcija funkcije ln x je F ( x )=x ( ln x−1). Funkcija ln x je

neograničen u intervalu [ 0 , ε ⟩ , gdje je ε > 0 proizvoljno mali broj. Znači

1 1

∫ ln x dx=lim ∫ ln x dx=lim [ F ( 1 )−F (ε)]=−1−lim ε ( ln ε −1 )−1.

ε→0 ε ε →0 ε→0
0

Primjer 2.

∫ x dx
ln x
.
1

1
Rješenje: Funkcija je neograničena u intervalu [ 1 , 1+ε ⟩ . Primitivna funkcija date
x ln x
funkcije je ln ln x.

∫ x dx =lim [ ln ln 2−ln ln ε ] =ln ln 2−lim ln ln ε=+∞

ln x ε → 1 ε →1
1

što znači da je dati integral divergentan.

44
 Primjer 3.

∫ dx
x
2
.
−1

1 −1
Rješenje: Funkcija 2 je neograničena na intervalu ⟨
−ε 1 , ε 2 ⟩ . Primitivna funkcija je .
x x

1 0 1 −ε1 1
dx dx dx dx dx 1 1
∫ x 2 =∫ x2 +∫ x 2 =lim
−1 −1 0 1
∫
ε →0 −1 x
2
+ lim ∫ 2 =lim
ε →0 ε x
2
2
ε → 0 ε1
1
( ) (
−1 + lim −1+ =∞.
ε →0 ε2
2
)

5. ZAKLJUČAK

Ovaj rad bavi se pojmom Riemannovog integrala i njegovom primjenom. Da bi bolje

razumjeli pojam Riemannovog integrala definisali smo pojam primitivne funkcije i integralnih
suma. Dalje, objasnili smo metode i načine rješavanja Riemannovog integrala i zbog toga
formulisali neke od ključnih teorema i formula poput teoreme o srednjim vrijednostima
integralnog računa, Newton-Leibniz formule, kao i moguće smjene za lakše rješavanje.

Riemannov integral ima ključne primjene u matematici, fizici, mehanici, tehnici, ekonomiji i
mnogim drugim naučnim disciplinama.

45
 6. LITERATURA

[ 1 ]I.I.Ljaško, A. K. Boljarčuk, J. G. G. Gaj, G. P. Golovač, Zbirka zadataka iz matematičke analize – drugi

dio, Beograd, 2007.

[ 2 ]Dr sc. Ramiz Vugdalic, Matematika 1, Tuzla 2014.

[ 3 ] Sabahet Drpljanin, Matematika, Tuzla, 1997.
[ 4 ]Dr V. L. Gavrilović, Dr Ž. Pavićević, Matematička analiza 1, Podgorica, 1994.
[ 5 ] V. Dašić, Diferencijalni i integralni račun, Podgorica 1998.
[ 6 ] Uščumlić M., Miličić P., Zbirka zadataka iz vise matematike II, Beograd, 1988.

46