1. Koji termini su korišteni za djecu sa posebnim potrebama?
- U terminološkom pogledu korišćeni su brojni termini kao invaliditet, hendikep, a i prema vrsti oštećenja, kao debili, imbecili, idiotije, slepi, slabovidi, gluvi i nagluvi, telesni invalidi, logopate, sa kombinovanim smetnjama i nedostacima kao i vaspitna zapuštnost, vaspitna zanemarenost, maloletni delikventi, resocijalizacija, socijalizacija, integracija i dr. 2. 3. Šta se podrazumijeva pod terminom humanizacija nastave? - Učenik treba da doživi zadovoljstvo postignutim uspehom pa ma koliki taj uspeh bio i u tome se ogleda suština principa humanizacije tj. radovati se životu. Radovanje zbog uspeha u nekoj aktivnosti, javlja se radovanje i pozitivna perspektiva življenja i emocionalno pozitivno usmerenje ka ljudima, ka životu, ka novim saznanjima.
4. Šta podrazumijeva termin segregacija, a šta integracija?
- Segregacija je odvajanje djece iz društvene sredine i smještanje u posebne skupove ili ustanove skladno njihovim oštećenjima. - Integracija se javlja kao suprotan postupak segregaciji djece s poteškoćama u razvoju. - 5. Pet modela individualizovane nastave prema pedagogu Kirilovu? - Ruski pedagog Kirilov, razlikuje pet modela individualizovane nastave: a) formiranje homogenih grupa prema znanju, interesovanju i stepenu samostalnog izvršavanja postavljenih zadataka, b) interodeljenska individaulizacija nastavnih zadataka u heterogenim odeljenjima, c) obrada nastavnih sadržaja ubrzanim ili usporenim tempom, zavisno od kvaliteta obrazovne grupe, d) formiranje odeljenja od učenika promenljivog sastava, e) organizacija nastave uz naglešenu participaciju kibernetičkih metoda 6. Šta je moguće uraditi za inkluzivnu nastavu? -Moguće je eksplicitno zakonski regulisati inkluzivnu nastavu sa jasnim programskim sadržajima i uslovima koje treba da ispune predškolske i osnovnoškolske ustanove / znači,akreditacija ustanova. -Moguće je obrazovati kadrove na nastavničkim fakultetima i visokim strukovnim školama za vaspitače. -Moguće je u inkluzivnoj školi angažovati specijalne stručnjake za određenu vrstu problema, kao na primjer : logopede, neuropsihijatre, specijalne pedagoge za poremećaje u ponašanju i ličnosti, defektologe prema vrsti hendikepa, socijalne radnike i druge stručnjake po potrebi. -Moguće je školske objekte, kao i predškolske prilagoditi u građevinskom smislu za učenike sa posebnim potrebama. To znači sledeće: ugraditi liftove i pokretne stepenice radi lakše komunikacije unutar zgrade, prilagoditi toalete potrebama učenika, urediti prilaze školskim objektima za sve vrste invaliditeta kao strme ravni, spoljne i unutrašnje pokretne stepenice, zvučne signalizacije, svjetlosne signalizacije itd.
7. Ko je bila Helen Keller?
- Helen Keler / 1880-1968 / u devetnaestom mesecu života preležala je meningitis i ostala je gluva, nijema i slijepa. Kućna učiteljica Mensfild Sulivan radi sa Helenom te ona od 1887. godine uči da govori. Naučila je da čita govor sa usana. Pored engleskog ovladala je francuskim, njemačkim i latinskim jezikom. Uspjela je da diplomira na Raklif koledžu, a na Kembridžu da doktorira 1904. godine. Pomagala je drugim hendikepiranim osobama pa je čak dolazila i u Jugoslaviju 1931. godine i posjetila dom za slijepe u Zemunu. Pažnju svjetske javnosti privukla je svojim književnim radom. 8. Navesti nivoe obrazovno-edukativne integracije za slučajeve invaliditeta? I nivo obuhvata: svu decu koja se mogu neposredno uključiti u redovnu nastavu bez integracijskih uslova, II nivo obuhvata: decu koja se mogu uključiti u redovnu nastavu, ali im je potrebna dodatna, parcijalna nastava koja se odvija pod nadzorom defektologa u izdvojenoj prostoriji, III nivo obuhvata: decu koja nastavni program savlađuju u posebnim grupama, a neke aktivnosti zajedno sa ostalom, zdravom decom. Ovaj nivo integracije mogu realizovati deca sa težim oštećenjima, IV nivo: predstavlja posebno grupe dece u redovnoj školi / ranije specijalni rezredi / sa težim kombinovanim oštećenjima 9. Kako na mentalnu higijenu čovjeka utiče emocionalna veza sa životinjama, kao i boravak u prirodi? -U pristupu lečenja pacijenti moraju imati pozitivno gledanje prema životu.U tom procesu životinje mogu imati važnu ulogu i mogu biti korisne u sekundarnoj prevenciju i lečenju bolesti srca i krvotoka, psihosomatske disfunkcije, psihička iskliznuća / neuroza, psihoze /, kao i oboljenja disajnih puteva. Većina stručnjaka posebno preporučuju zooterapiju samcima jer prestaju biti sami. Za psihička oboljenja i depresivne ljude pogodni su psi, mačke, ptice. Boravak u prirodi ublažava sve vrste napetosti, negativne emocije poput straha, ljutnje, tuge i nezadovoljstva. Zahvaljujući svojim bojama, oblicima i mirisima, cvetna bašta podstiče unutrašnji mir i ravnotežu, aktivira se skriveni potencijal, podstiče kreativnost i motivaciju. 10. Koje su primarne karakteristike pomanjkanja pažnje? 1. Kratki raspon pažnje, 2. Impulsivnost, 3. Slobodan let misli, 4. Slabo snalaženje u organizovanju aktivnosti, 5. Nezajažljivost u zahtevima, 6. Hiperaktivnost 11. Koje su sekundarne karakteristike pomanjkanja pažnje? 1. Društvena nezrelost, 2. Nedoslednost u izvođenju neke aktivnosti ili obaveze, 3. Nefleksibilnost, 4. Kolebanje u raspoloženju i 5. Slaba ili kratkotrajna memorija. 12. Objasni slobodan let misli? Slobodan let misli je karakterističan što mu neke misli stalno “uskaču” u glavu te im je teško da razdvoje glavno od sporednog. 13. Nabroj i ukratko objasni Mosovu podjelu posljedica? Nezajažljivost, kao posledica poremećaja pažnje,primećuje se kod mlađe dece, ali gubi na značaju sa odrastanjem deteta. Nezajažljivost je za nečim. Hoće baš to i ništa drugo, a ako se udovolji jednom teško će se zadovoljiti na duže vreme. Hiperaktivnost i odsustvo pažnje, nije ništa drugo nego nesposobnost nervnog sistema da kontroliše motornu aktivnost. 1. Fizičke kazne - ostavljaju efekat na djecu sa problemima koncentracije. One mogu da promijene trenutno ponašanje, ali imaju neželjeno dejstvo kao što je agresivnije ponašanje prema drugim osobama. 2. Tajm-aut - koristi se da bi dijete dobilo vremena da se smiri i razmisli o onome šta je učinilo. To je disciplinska procedura koja je primjerena djeci od osamnaest mjeseci do deset godina starosti. Ova tehnika može dati rezultate u kontrolisanju ponašanja kao što su bijes, ujedanje, udaranje, bacanje igračaka i sl. 3. Princip žetona - je jedan od načina upravljanja ponašanjem. Ovdje se primjenjuje davanje žetona za određeni vid ponašanja ili zbog neprimjernog ponašanja oduzimanje tih žetona. Ovaj princip je podesan za djecu osnovnog školskog uzrasta. Princip žetona zasniva se na strategiji da se na žetonu nalaze pravila ili oblici ponašanja koji će se nagraditi ili ponašanja koja će se kazniti. 4. Kažnjavanje radom - treba shvatiti kao oblik igre zbog nekog načina neprimjerenog ponašanja. To su radnje koje treba da se obavljaju u krugu porodičnih obaveza. U suštini odnosi na to da se uspostavi red u ponašanju dijeteta i u izvršavanju obaveza, odnosno da se snose posljedice određenih ponašanja. 5. Princip prirodnih posledica– nastupa posle mnogih slučajeva ne do ličnog ponašanja. Ako dijete odbije da obuče zimski kaput slijedi prehlada i sve ostalo što je u vezi sa prehladom. Mora se voditi računa da princip prirodnih posljedica neće biti opasan za dijete. Iz principa prirodnih posljedica djeca će izvući pouku bez roditeljskih grdnji ili kazni.
14. Šta su tikovi?
Tikovi su brzi, nevoljni, iznenadni pokreti grupe mišića ili dijelova tijela koji se ponavljaju u nepravilnim razmacima. 15. Kada se javljaju tikovi (uzrast) i koji su najčešći uzroci? Tikovi se najčešće javljaju oko 7. godine života, a samo izuzetno pre 4. godine. Uzroci pojavljivanja tikova su brojni, ali se najčešće ističu činioci psihičkog porijekla, naročito u sferi emocionalnog života. 16. Šta je mentalna retardacija, kako se ispoljava i navedi klasifikaciju? Najčešće se definiše kao stanje mentalne nerazvijenosti ili nepotpunog psihičkog razvoja. Ispoljava se u slabijim postignućima na intelektualnom nivou tj. kognitivno spoznajnim sposobnostima. Klasifikacija: Laka mentalna retardacija - IQ 50-70; Umjerena mentalna retardacija - IQ 35-50; Teška mentalna retardacija - IQ 20-35, Retardacija ispod IQ 20. 17. Šta je disleksija? Disleksija podrazumijeva specifične smetnje čitanja. Javljaju se kod djece prosječne inteligencije, bez oštećenja vida i sluha, u uslovima uobičajene obuke i u vrijeme kada se smatra normalnim da nauče čitanje. 18. Koje tri greške u pravopisu postoje? 1. Dijete je sposobno da dobro prepisuje, ali u diktatu pravi nerazumne greške. Pošto niz glasova izgovara neodređeno, neutralno, usredsređuje se na tačke oslonca, a to su zvučno najizrazitiji glasovi. 2. Dijete je pisanje završilo prije nego što je stiglo da razmisli. Tipične greške su izostavljanje ili skraćivanje završetka riječi ili dodavanja drugih skraćenica. 3. Dijete dobro razlikuje oblike slova i zna da ih prepiše, ali ne može da se sjeti šta koje slovo znači, pa u diktatu nije u stanju da tačno napiše određene riječi i rečenice. Tada se javljaju greške u vidu izostavljanja slova, slogova, pa i cijelih reči, jer nije u stanju da izvrši precizno spajanje zvučnog i grafičkog oblika slova. 18. Šta je disgrafija? Disgrafija predstavlja specifične smetnje u pisanju. Disgrafičnost rukopisa podrazumijeva loše oblikovanje slova i grafomotornih radnji u periodu kada se očekuje završen proces sazrijevanja rukopisa.
19.Koje su tri etape usvajanja grafomotornih radnji?
-Prvu etapu karakterišu nastojanja da se savladaju kaligrafske forme pisanja. Ova faza predstavlja savlađivanje tehnike pisanja i osvajanja oblika slova, manipulisanje priborom i početnu orijentaciju u samostalnom vođenju ruke po papiru. -U drugoj etapi ili kaligrafsko-infantilnoj fazi, dijete piše dosta brzo i lako. Tehnika pisanja više nije problem. Ovo je period 1. i 2. razreda. -Treća faza je postkaligrafska i karakteriše je postignuta brzina i tačnost u pisanju, sa karakterističnim individualnim obilježjima rukopisa. Rukopis nije više sam sebi cilj (da slova budu kao što ih piše učiteljica), već da budu tako oblikovana da ih drugi mogu pročitati. Ovaj proces počinje orijentaciono u 3. razredu i dalje se nastavlja sve dok se ne stabilizuje kao kod odrasle osobe. 20.U koje grupe aktivnosti treba uključiti djecu sa diskalkuličnim smetnjima? 1. Relaksacijom se povoljno djeluje na psihičke funkcije, čime se postiže terapeutski efekat; 2. Iz aktivnosti redukacije psihomotorike koristiti vježbe koordinacije, lateralizacije i orijentacije u prostoru. U ove aktivnosti spadaju i vježbe za grafičko prikazivanje predmeta i odnosa, čime se uvježbava grafička simbolizacija u oblasti percepcije prostora; 3. Usavršavati simbolizaciju pojmova i pojava u oblasti govora (slušanje izgovorenih riječi, vođenje razgovora, igre sa imenovanjem predmeta, pojava, brojeva, slova, prepoznavanje predmeta i pojava prilikom opisivanja i sl.). 21. Šta je poremećaj motorike? Poremećaj motorne aktivnosti se opisuje kao hiperaktivnost, ili kao poremećaj koordinacije - dispraksija (dispraxia). Najčešće se smatra da hiperaktivnost u sebe uključuje i impulsivnost, poremećaje pažnje i emocionalnu labilnost.
22. Šta je motorni debilitet?
Ova razvojna smetnja kod djece pripada poremećajima razvoja organizovanosti psihomotorike. Djeca sa ovom razvojnom smetnjom su nespretna u pokretima i usporena u izvršavanju određenih aktivnosti. Svojim načinom uključivanja u kolektiv i igru, u igrovnim aktivnostima i manipulacijom predmetima u okolini i na roditelje ostavljaju utisak mentalne retardiranosti. Kliničkom slikom motornog debiliteta dominira nezrelost osjećajnog života i nepoznavanje topografije tijela i tjelesne cjelovitosti. Govor je oskudan, a uspostavljanje govorne komunikacije otežano.
23. Šta je procjena psihomotorne organizacije i kroz koje parametre se
procjenjuje kvalitet? Procjena psihomotorne organizacije je procjena opšte zrelosti psihomotorike ličnosti koju ispitujemo. Kvalitet psihomotorne organizacije djece, učitelji i vaspitači mogu da procjenjuju kroz nekoliko parametara, kao što je kvalitet hodanja, uklapanja u ritam, skakutanje, trčanje, procjenu govora, disgrafičnosti, praksičku organizaciju i drugo. 24. Objasni diferenciranost motorike prstiju? Diferenciranost pristiju predstavlja to da dijete može po svojoj volji da pokreće onaj prst koji želi. Tonus mišića u ovoj oblasti sazrijeva najkasnije i razvija se paralelno sa potrebama sve finije aktivnosti u manipulativnom polju. Motorna zrelost omogućava da impulsi za pokret namjenjeni jednoj grupi mišića ne uzbuđuju i druge mišićne cjeline kroz buđenje nuskretnji – sinkinezije, koje ometaju namjeravanu psihomotornu radnju.
25.Objasni procjenu grafomotorike i šta ona obuhvata?
Grafomotorika se zasniva, uglavnom, na melokinetičkoj i konstruktivnoj praksiji. Ova procjena omogućava da sagledamo eventualne poremećaje u razvoju pisanja. Lineacija slova i grafomotorni izraz imaju komunikativnu vrijednost kroz estetske vrijednosti i razumljivost datog sadržaja. Procjena obuhvata: – kvalitet lineacije, – kvalitet grafomotornog niza (Lilijen Lirsa), – procjenu disgrafičnosti rukopisa (od III razreda), – procjenu zrelosti rukopisa (I, II razred i dalje).
26.Objasni praktognostičku organizovanost?
To je aktivnost koju vršimo voljnim pokretima da bi njima ostvarili značenje ili čin imitacije. 27.Primjer za procjenu organizovanosti konstruktivne praksije. 1) Napravimo model kocke od drvcadi šibica, a potom tražimo da dijete uradi to isto. 2) Nacrtamo kocku, a potom damo zadatak da dijete isto napravi od drvcadi šibica. 3) Nacrtamo kocku, a potom damo zadatak da i dijete nacrta kocku. Na kraju učitelj ili vaspitač daje sud o izvođenju radnji i po potrebi konsultuje neuropsihijatra. 28.Šta je tipično za grafomotorički niz? Ono što je tipično za grafomotorni niz je vođenje olovke u tri pravca: horizontalno, vertikalno i koso. 29. Kada će biti završna faza motorike prstiju? Završna faza zrelosti motorike prstiju biće kada se ovlada grafomotornim aktivnostima i pisanjem.
30.Šta se posmatra kod djetetovog hoda i kakav hod može biti?
Dok dijete hoda od jedno do drugog zida posmatra se stabilnost hoda, da li su ujednačeno odmjereni koraci, da li je usmjereno ka zadatom odredištu i da li je hod pravolinjski. Hod može biti ukrućen u velikim zglobovima uz ukrućeno držanje tijela i pored normalnog neurološkog nalaza. Može da bude usporen, bez harmoničnosti u pokretima. Nekad će da liči na žurenje i trčanje, što odudara od očekivanog načina hodanja za određeni zadatak.