koji su poceli da izlazu zajedno 1870tih. On je podelio mnoge od njihovih neobicnih tehnika tehnika, bio je intrigiran izazovom da prikaze efekat svetla a odusevljavao se i urbanim prizorima. Degaovo akademsko znanje i sklonost realizmu, odvojili su ga od njegovih savremenika. Odbijao je etiketu "impresionista", i zvao sebe "nezavisnim". Njegovo bezobrazno bogatstvo dalo mu je slobodu da pronadje svoj put, i kasnije se povuce iz Pariskog sveta umetnosti te da svoje slike prodaje diskretno. Intrigirala ga je ljudska figura u neobicnim pozama. Dok su se kriticari impresionista fokusirali na formalne inovacije, Degaovi subjekti nize klase su izazivale najvise neslaganja.
Degaovo istrajno interesovanje za ljudske figure je oblikovano akademskim
treningom, ali jooj je pristupio na inovativan nacin. Belezio je cudne polozaje iz neuobicajenih uglova pod neprirodnim svetlom. Odbio je akademski idealizam mitskog ili istoriskog i umesto toga postavljao svoje modele u moderne situacije kao sto je na primer balet.
Njegovo akademsko znanje ohrabrilo je klasicnu tendenciju u njegovoj umetnosti, sto
se je kosilo sa pristupom impresionista. Cenio je liniju kao nacin da opise konture i da da cvrstu kompozicionalnu strukturu slici, dok su impresionisti potencirali bojui vise teksture. Takodje, preferirao je da radio pomocu skica i svoje memorije na tradicionalni akademski nacin, dok su oni bili vise zainteresovani za slikanje vani.
Kao i na mnoge impresioniste, na Edgara su uticali Ukiyo-e Japanski otisci, koji su
sugerisali nov pristup kompoziciji. Grafike su imale smeli linijski crtez i delovale su ravno, za razliku od Zapadnih slika koje su koristile znanja perspektive.
Postoji veoma interesantna i zbunjujuca podvojenost u Degaovom pristupu temi zena.
Ima dokaza koji ukazuju da je bio mizogen, ali i da je bio zaljubljen u zensku formu koju je pokusavao da prikaze onakvu kakva jeste na stotinama studija. Bilo to tacno ili ne, njegove studije i doprinos su produzile istrazivanje figure i portreta u svim visuelnim umetnostima.