Professional Documents
Culture Documents
«SPECIJALISTIČKI RAD«
«SPECIJALISTIČKI RAD«
Smjer: Turizam
JMBG: 2911997285034
Sadržaj
Sažetak
Uvod
Zaključak 32
Literatura 33
Spisak tabela i slika
HOTEL »ENIGMA« I ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA
Sažetak
Nedovoljno iskorišćeni resursi i prirodni potencijali su na sjeveru Crne Gore. Sjever Crne
Gore sa svojim slikovitim pejzažima i relativno očuvanom prirodom predstavlja idealno
područje koncepta održivog razvoja. Kako bi svijest o održivom razvoju rezultirala na najbolji
način, potrebno je da je kadar iz oblasti turizma dovoljno edukovan, da posluje u skladu sa
svim ekološkim komponentama o zaštiti životne sredine. Zbog prirodnih ljepota koje izviru
na svakom koraku Žabljak privlači veliki broj turista. Saznanje da Durmitor, van zimske
sezone, prekrije 1500 vrsta raznog bilja dovoljan je razlog da se posjeti ovaj gradić. Hotel
Enigma je upravo već duži niz godina je predmet ovog istraživanja. Zaposleni hotela ističu da
rade na tome da posluju u skladu sa konceptom održivog razvoja.
Ključne riječi: Održivi razvoj, sjever Crne Gore, hotel Enigma, životna sredina.
Abstract
Many underutilized resources and potentials are in the north of Montenegro. Northern
Montenegro, with its picturesque landscapes and relatively preserved nature, is an ideal area
for the implementation of the sustainable development concept. In order to achieve the best
possible awareness of the sustainable development, the people working in the tourism
industry need to be sufficiently educated and need to operate in accordance with all the
ecological components of the environmental protection. Due to the natural beauty that
emerges at every turn, the town of Žabljak attracts a large number of tourists. Knowing that
mountain Durmitor, outside the winter season, is covered with about 1500 species of herbs is
reason enough to visit this town. The Enigma hotel has been the main subject of this topic and
the research - hotel employees point out that they are working on their sustainable
development operations and are trying to operate in accordance with it.
Uvod
Tematika ovog rada je je primjena koncepta održivog razvoja na primjeru hotela Enigma na
Žabljaku. U najširem smislu održivi razvoj predstavlja ravnotežu između potrošnje
raspoloživih resursa i sposobnosti društvenih sistema da zadovolje potrebe sadašnjih i
budućih generacija.U tom smislu, održivi razvoj donosi novu optimističku viziju globalnog
razvoja, odnosno razvoja za sve, stavljajući akcenat na nove poslovne strategije ugostiteljskog
objekta kao bazične jedinice ekonomskog i tehnološkog razvoja, koje mora uvažavati sve
rigoroznije ne samo ekonomske, nego i ekološke kriterijume. Država, obrazovanje i kultura,
udruženje građana, mediji i drugi brojni akteri tokova društvene reprodukcije moraju svako na
svoj način doprinijeti intenziviranju ekologizacije svijesti. Ekonomska aktivnost mora biti
održiva što znači da planeta Zemlja, sa svojim potencijalima, ne smije biti degradirana od
strane postojećih ljudi. Druga grupa razloga za održivi razvoj je ekološke prirode.
Osnivanje hotela Enigma predstavljao je pravi izazov za porodicu Radojević, kao hotel koji je
počeo sa radom sa svojih 18 soba 2005.godine, danas ima 33 sobe. Sam grad Žabljak na čijem
području se hotel nalazi, predstavlja izuzetno atraktivnu i posjećenu destinaciju već duži niz
godina, što predstavlja idealan način privlačenja turista za boravak u hotelu. Žabljak kao grad
na sjeveru može se istaći kao naposjećeniji grad sjevera Crne Gore, obiluje mnogobrojnim
jezerima i očuvanom prirodom kao i NP Durmitorom, što predstavlja još jedan način
motivacije dolaska turista. Hotel pruža svoje čari tradicije, sa kombinacijom enterijera drveta i
kamena. Ljubazno osoblje sa poznavanjem 3 strana jezika, zaduženo je da izađe u susret i
ispuni sve zahtjeve i želje gostiju, kako bi njihov boravak bio ugodan i prijatan.
Turizam više nego bilo koja druga djelatnost zavisi od kvaliteta prirodnih i društvenih resursa.
Uostalom, mnogobrojna istraživanja ukazuju na sve izraženije zahtjeve globalne turističke
tražnje za kvalitetnijim atraktivnim činiocima ponude, odnosno netaknutim prirodnim
resursima. Istovremeno nosioci turističke ponude i posjetioci predstavljaju factor devastacije
životne sredine, što često ima nekontrolisan karakter. Upravo to je razlog, što se sve više
potencira razvoj odgovornog turizma, nasuprot neodgovornom konceptu razvoja turizma
kojem je glavni, a često i jedini cilj ostvarivanje što većeg obima profita, u što kraćem
vremenskom period. Odgovoran odnos prema okruženju u procesu razvoja sektora turizma
često se i naziva zeleni turizam. Međunarodni turizam je od druge polovine XX vijeka do
danas rastao veoma brzo i pored brojnih prirodnih i društvenih negativnosti (sars, recesije,
ratovi, itd. ), koje su usporavale njegov rast u određenim vremenskim intervalima. Pri tome
treba naglasiti da je stopa rasta domaćeg turizma po nekim procjenama bila deset puta veća od
stope rasta međunarodnog turizma, izraženo kroz odnos broja pristiglih turista u tekućoj i
baznoj godini posmatranja. Turizam je zbog svojih pozitivnih ekonomskih i društvenih
efekata postao masovna pojava. Dodamo li tome i hiperaktivnosti u razvoju turističke ponude
u nekim destinacijama, iniciranim od strane nacionalnih i lokalnih autoriteta koji žele ubrzati
što veći obim profita, jasno je, da će to generisati negativne razvojne efekte u ekološkom i
socio-kulturnom, a često i ekonomskom okruženju. Zbog toga, krajem XX vijeka sve veći
broj naučnika usmjerava svoju istraživačku pažnju na alternativne forme turizma, kao
antipode negativnostima koje je produkovao i još uvijek generiše masovni turizam. Održivi
razvoj podrazumeva takav razvoj društva koji raspoloživim resursima zadovoljava ljudske
potrebe, ne ugrožavajući prirodne sisteme i životnu sredinu, čime se osigurava dugoročno
postojanje ljudskog društva i njegovog okruženja. Koncept održivog razvoja predstavlja novu
strategiju i filozofiju društvenog razvoja.
Održivi razvoj se najčešće dovodi u vezu sa zaštitom životne sredine, odnosno nastojanjem da
se zabrinutost za opstanak živog svijeta na planeti Zemlji poveže sa očuvanjem prirodnih
resursa i brojnim ekološkim izazovima koji stoje pred svakim društvom, državom i
čovječanstvom u cjelini.
Aktuelnosti samog pojma doprinosi ugroženost životne sredine, koja se ogleda u ekološkim
izazovima i problemima kao što su: globalno zagrijavanje, smanjivanje ozonskog omotača,
„efekat staklene bašte“, nestanak šuma, pretvaranje plodnog zemljišta u pustinje, pojava
kiselih kiša, izumiranje životinjskih i biljnih vrsta. Glavne snage razvoja potrošnje prirodnih
resursa su populacioni i ekonomski rast i šeme tog rasta uglavnom određene tehnološkim
nivoom, ekonomskom strukturom i šemom produkcije i potrošnje.
Predviđa se 50% rasta globalne ljudske populacije u narednih 50 godina koji će izvršiti
pritisak na životnu sredinu. Ako, u tom periodu, populacija zemlje u razvoju dostigne
standard (kvalitet življenja) sličan sadašnjem nivou u industrijski razvijenim zemljama,
svjetska potrošnja prirodnih resursa će se povećati uz faktor 2-5. Bez dramatičnih tehnoloških
napredaka ili promjene načina korišćenja, porast u korišćenju prirodnih resursa i uticaj na
životnu sredinu izazvan rastom populacije će onemogućiti ono iz prethodnog stava. 1
Postoje različita mišljenja kada je u pitanju opstanak ljudske populacije ukoliko se nastavi
ovakav trend njenog povećanja. Po jednom mišljenju ljudska populacija je već postala uzrok
iscrpljivanja prirodnih resursa i degradacije životne sredine od koje svi zavisimo i hitno treba
formirati programe za kontrolu rađanja koji bi stabilizovali ili čak i smanjili ukupan broj ljudi.
Drugi čak vjeruju da ljudska genijalnost i tehnološka nadmoć mogu povećati nosivi kapacitet
životne sredine i omogućiti nam da prevaziđemo bilo koji problem, uključujući i ubrzan rast
ljudske populacije. Iz ove perspektive više ljudi na planeti može biti čak i prednost, jer više
ljudi znači više radne snage, više genija i više ideja o tome šta nam valja činiti. Sa svakim
novim ustima dolazi i novi par ruku. Zagovornici ovakve ideje, od kojih su mnogi ekonomisti,
tvrde da ekonomski i tehnološki napredak mogu obezbijediti dovoljno hrane za sve i učiniti
svakoga dovoljno bogatim da će sam uticati na smanjenje ubrzanog rasta ljudske populacije.
Ekolozi, nasuprot ovome, smatraju da su i povećanje broja stanovnika na globalnom nivou i
tehnološki razvoj prijetnja životnoj sredini. Međutim, postoji i mišljenje utemeljeno u teoriji
socijalne pravde, po kome ima dovoljno resursa za sve. Trenutni nedostaci su samo posledice
pohlepe i neracionalnog korišćenja, a uzrok degradacije životne sredine nalazi se u
nepravednoj raspodjeli bogatstva, a ne u rastu ljudske populacije. Po ovom mišljenju, jačanje
demokratije, osnaživanje žena i manjina, kao i unapređenje standarda života najsiromašnijeg
stanovništva je ono što nam je potrebno. Jednostrano gledanje na rast populacije samo jača
rasizam i stav koji krivi siromašne za probleme, ignorišući dublje socijalne i ekonomske
uzroke.
Tokom istorije ljudska vrsta nije bila previše brojna u odnosu na druge vrste. Ukupna ljudska
populacija, pre 10000 godina, u periodu kada je čovek živio od lova i sakupljanja plodova,
bila je veličine svega nekoliko miliona. Razvojem poljoprivrede i stočarstva omogućeno je
sigurnije snadbijevanje hranom, što je uticalo na porast ljudske populacije i dostizanje cifre
od 50 miliona stanovnika do 5000. godine pre nove ere. Hiljadama godina broj stanovnika
rastao je sporo. Arheološka istraživanja i istorijski podaci govore da je u vreme Hrista živjelo
oko 300 miliona ljudi. Do srednjeg veka i u samom srednjem vijeku brojnost ljudi je
regulisana bolestima, glađu i ratovima, što je činilo život neizvjesnim i kratkim. Osim toga,
postoje podaci da su mnoga društva regulisala svoju brojnost kroz različite kulturološke tabue
i običaje. Među najdestruktivnijim regulatorima veličine ljudske populacije bila je kuga, koja
je harala Evropom u periodu od 1348. do 1650. godine. Od kuge je stradala jedna trećina
stanovnika Evrope. Na kraju poslednje velike epidemije kuge, sredinom sedamnaestog vijeka,
bilo je 600 miliona ljudi na svijetu. Ipak ovo nije zadugo zadržalo rast populacije.
1
Unković, M., Kordić, N. (2011) Održivi razvoj i ekologija, Univerzitet Singidunum, ISBN: 978-99955-26-25-2
U Evropi, odnos izmedju glavnih snaga napretka i korišćenja resursa je različit u odnosu na
globalni. Sa limitiranim rastom populacije, glavni pokretači razvoja su ekonomski rast i šema
razvoja. Evropski model dobrog života je baziran na velikoj potrošnji resursa uključujući
energiju u materijale. Tekuća potrošnja materijala u industrijski razvijenim zemljma je 31-74
tona po stanovniku godišnje (uključujući sve materijale) a ekološki najznačajnija je portošnja
za stanovanje, ishranu i transport. Srednji materijalni intenzitet EU-25 je nešto manji nego u
USA ali je dvaput veći nego u Japanu. Slično je i sa energetskom efikasnošću, čak i
izraženije. Visoka potrošnja prirodnih resursa povećava pritisak na njihove izvore (na primjer
smanjuje pristupačnost izvora, ili kad ekosistem više ne može da absorbuje narušavanje).
Generalno je prihvaćeno da postoje fizičke granice nastavka ekonomskog rasta na bazi
korišćenja prirodnih resursa. Međutim, postoje mnoge neizvjesnosti u procjeni rezervi i
dinamike regeneracije prirodnih vrednosti. Ukupna potrošnja materijala je poznata samo u
vrlo malom broju država. Visoka potrošnja prirodnih resursa povećava pritisak na njihove
izvore (na primjer smanjuje pristupačnost izvora, ili kad ekosistem više ne može da absorbuje
narušavanje). Generalno je prihvaćeno da postoje fizičke granice nastavka ekonomskog rasta
na bazi korišćenja prirodnih resursa. Međutim, postoje mnoge neizvjesnosti u procjeni rezervi
i dinamike regeneracije prirodnih vrijednosti. Ukupna potrošnja materijala je poznata samo u
vrlo malom broju država. EUROSTAT MFA indikatori su uspostavljeni u nekim državama ali
su alati za procjenu resursa i odgovarajućih uticaja na životnu sredinu još u veoma ranom
stadijumu razvića. Ipak, dok svjetska populacija raste i industrijalizacija brzo napreduje,
pristupačnost prirodnih resursa ne opada tako brzo. U Evropi neki strepe od permanentnog
nedostatka vode i pogoršanja njenog kvaliteta. Ipak situacija varira u vremenu i prostoru – još
ima dosta lokacija pod visokim pritiskom antropogenih aktivnosti koje dovode do
iscrpljivanja i zagađivanja površinskih voda. Sve u svemu, u poslednje vrijeme se zapaža
sporo smanjenje (8-9%) potrošnje vode u EU, što pretstavlja značajan napredak u odnosu na
prethodni period preko redukcije pritisaka tačkastih zagađivača (veliki gradovi ili industrija)
ali znatno manje u kontroli disperznih, naročito u poljoprivredi. Globalno povećanje potrošnje
dobara će uticati na atmosferu gde su kapaciteti za apsorpciju CO2 emisije bez klimatskih
promjena izgleda da će biti smanjeni. Rastuće količine komunalnog i industrijskog otpada
moraju biti zbrinute. Mnogi metali, kao zlato, nikl i bakar se ekstrahuju koristeći ekološki
intenzivne tehnologije rudarenja koje imaju za posledicu velike količine rudarskog otpada,
kontaminaciju zemljišta i degradaciju prostora, negativan uticaj na biodiverzitet i prorodne
cikluse vode a sve uz veliku potrošnju energije.
Postoji mnogo definicija održivog razvoja. Prema tim definicijama, održivi razvoj je i cilj, i
nova paradigma, iznad svega nešto što je teško ostvariti, i vrlo često nešto kompleksno.
Mnoge definicije naglašavaju međugeneracijsku jednakost (ostavljanje budućim generacijama
Dakle: održivi razvoj je dominatntna filozofija koju mora poštovati svaki pojedinac u
globalnoj ekonomiji ako želimo da zadovoljimo sadašnje potrebe a da ne kompromitujemo
mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje.
Da bismo prešli na put održivog razvoja, moramo da pronađemo načine na koje ćemo uvećati
prihode uz očuvanje prirode od koje živimo. To znači da su potrebne korjenite promjene u
našim društvima i privredama, načinima proizvodnje i potrošnje. Ovo zahtijeva promjene u
svim sektorima – u sektoru energetike, poljoprivrede i ribarstva, transporta, građevinarstva
itd. Osim toga, neophodne su i globalne akcije zbog toga što loše upravljanje životnom
sredinom u jednoj zemlji može da ima posledice daleko izvan njenih granica.
Svjetski samit o održivom razvoju održan je 2002. godine u Johanseburgu (WSSD 2002), gde
je u fokusu bilo smanjenje siromaštva u kontekstu održivog razvoja. Međutim, siromaštvo se
u nekim zemljama pogoršava što smanjuje šanse za ostvarenje održivog razvoja. Na
Svjetskom samitu u Riu (Rio+20) 2012. godine raspravljalo se o progresu održivog razvoja i
pokrenuta je inicijativa za usvajanje ciljeva održivog razvoja i njihovog preciznog praćenja
pomoću odgovarajućih indikatora. Konferencija je bila fokusirana na dvije teme: zelenu
ekonomiju u kontekstu održivog razvoja i smanjenja siromaštva i institucijalni okvir za
održivi razvoj.
Ekološka održivost
Ekologija je nauka koja proučava odnose između organizama (biljaka i životinja) i životnih
zajednica (biocenoza) , kao i odnose koji postoje između živih bića, a sve u odnosu na uslove
spoljašnje sredine . Ekologija je prvenstveno biologijska disciplina koja se oslanja na rezultate
drugih disciplina poput: botanike, zoologije, klimatologije, pedologije, fizičke geografije,
biohemije, mikrobiologije, matematike, ali i rezultate disciplina koje spadaju u društvene
nauke poput sociologije, demografije, psihologije i ekonomije. Od sredine XX vijeka razvijen
je pojam »ekosistema«, kao jedinice za proučavanje odnosa fizičke okoline i živih bića. Pri
tome svi ekosistemi sačinjavaju »biosferu«. Naučna istraživanja u ovom periodu dokazala su
da je uticaj čovjeka presudan na razvoj biosfere, odnosno da ljudska populacija snosi najveću
odgovornost za njenu evoluciju. Posebno su ugroženi u resursima i biodiverzitetu vodeni,
šumski i livadski ekosistemi. Dio odgovornosti za to snosi svakako i jedna od najznačajnijih
djelatnosti danas, a to je industrija putovanja i turizma.
Veliki broj autora dao je svoj naučni doprinos na temu uticaja turizma na priobalna područja
Mediterana, Kariba, Meksičkog zaliva, ostrva Indijskog okeana, Australije i Pacifičkih ostrva.
Prema Njemačkoj federalnoj agenciji za očuvanje prirode, okruženje prioblanog područja se
svrstava na: okeanska ostrva, koralne grebene, kopnene vode, mangrove šume, močvare u
neposrednoj blizini obale, pjeskovite plaže i priobalne dine. Pod najvećim negativnim
uticajima turizma nalaze se pješčane plaže i pješčane dine. Međutim, na sve navedene činioce
negativno utiču i prirodne promjene poput: plime i oseke; rijeka, koje stvaraju delte pri
ulivanju u more; meteoroloških faktora, poput vjetrova i oluja; promjena u nivou mora usled
globalnog otopljavanja; ili geoloških procesa, poput seizmičkih i vulkanskih aktivnosti.
Fondovi plaža se smanjuju iz godine u godinu, tako da je u Francuskoj i Španiji u periodu od
1900 do 1990 izgubljeno 75% pješčanih dina, dok je Florida postala svojevrsna laboratorija u
traganju za modalitetima spasavanja pješčanih plaža i dina.
Na mnoga priobalna područja u kojima se razvija turizam negativno utiče i razvoj drugih
djelatnosti, što je posebno karakteristično za Mediteran. Riječ je o: visokom stepenu
zagađivanja priobalja izlivanjem nafte; zagađenjima koja nastaju zbog razvoja luka; visokom
nivu saturacije prioblanog prostora i akvatorija i tome slično. Sve ovo pospješuje pojavu koja
se zove »cvjetanje mora«. Neadekvatni kanalizacioni sistemi podstiču procese eutrofizacije,
što opet inicira rast algi, koje spečavaju rast korala. U mnogim destinacijama problem
predstavlja i domicilno stanovništvo, koje vadi korale radi izrade suvenira, kao i turisti koji ih
lome, ali i turistički brodovi koji ispuštanjem otpada direktno u more, uništavaju biodiverzitet
grebenja.
Uticaj na planine
Planine kao atraktivni činilac za razvoj turizma nalaze se na drugom mjestu iza priobalnih
područja. Aktivnosti koje su posebno interesantne u ovim prodručjima su: skijanje,
snowboarding, biciklizam, paragliding, splavarenje, hiking i trekking. Da bi se ove aktivnosti
upražnjavale, potrebna je odgovarajuća infrastruktura, zbog čega se uklanja flora i fauna sa
pojedinih područja, a što zatim nakon padavina utiče na eroziju tla i pojavu klizišta.
Turizam vrši pozitivan i negativan uticaj na gradove kao turističke centre. Osim pozitivnih
uticaja u oblasti ekonomije, postoje i negativni uticaji koji se ogledaju kroz: arhitektonsku
degradaciju, zagađivanje vazduha i vode, povećanje stepena buke, preopterećenje saobraćajne
i komunalne infrastrukture, prenamjenu poljoprivrednog u stambeno-poslovno zemljište, ili
devastaciju kulturnog blaga. Da bi se kontrolisao uticaj turizma na urbane sredine potrebno je
izračunati noseći kapacitet, koji predstavlja makismalan broj posjetilaca koji može da prihvati
određeni prostor, a da pri tome ne dođe do degradacije životne sredine i doživljaja posjetilaca.
Noseći kapacitet gradova sadrži tri elementa: fizički noseći kapaictet (predstavlja maksimalan
broja posjetilaca, koji neće degradirati životnu sredinu); ekonomski noseći kapacitet
(predstavlja ekonomsku granicu, nakon koje kvalitet turističkog iskustva u urbanim sredinama
pada i čini tu destinaciju manje atraktivnom za posjete); i socijalni noseći kapacitet
(predstavlja donju granicu broj posjetilaca u gradu, koji se ne mogu prihvatiti bez negativnog
uticaja istih na društvene aktivnosti).
Turizam je u velikoj mjeri kao i mnoge druge djelatnosti vezan za vodu, pa je u tom pravcu i
veoma bitno istraživanje negativnog uticaja turizma na vodeni potencijal neke destinaciije. U
regiji Mediterana samo 30 % naselja ima adekvatne tretmane za kanalizaciju prije nego li se
ona izlije u more. U Španiji kvalitet morskih voda zadovoljava standarde u 98,1 %, a staltkih
voda u 79,2% slučaja. »Plava zastavica« je jedna od aktivnosti koje doprinose popularizaciji
podizanja kvaliteta vodenih potencijala neke destinacije, s obzirom da se najveći broj poena u
procesu ocjenjivanja plaže dobija za kvalitet morske vode.
Ekonomska održivost
Ekonomski uticaji turizma mogu biti direktni (turistička potrošnja) i indirektni (nova ulaganja
vlasnika hotela u opremu i zalihe). U literaturi se navode i indukovani uticaji, koji nastaju iz
dodatnih prihoda (kupovina roba i usluga od strane zaposlenih u hotelima npr.). Metoda koja
se koristi za sagledavanje ekonomskog značaja turizma na neko područje je tehnika
multiplikatora, a predstavlja tehniku utvrđivanja cirkulacije novca posjetilaca kroz privredni
sistem destinacije. Korist od razvoja turizma ogleda se i u povećanju stepena zapošljavanja
stanovništva, s tim da treba imati u vidu, da destinacije koje se primarno oslanjaju na razvoj
turizma, uglavnom imaju i visok stepen nezaposlenosti domicilnog stanovništva, što se tumači
velikim prilivom stanovništva iz drugih regiona. Takođe veoma važno pitanje je i pitanje plata
zaposlenih, ukoliko su one ispod prosjeka u nekoj regiji, pri čemu se u tom slučaju ne
obezbjeđuje ekonomska održivost razvoja turizma u destinaciji. Investicije i životni standard
zaposlenih trebaju rasti da bi se obezbjedila ekonomska održivost, ali pri tome treba paziti da
takve aktivnosti mogu povećati nivo devastacije ekosistema.
Socijalna održivost
Razvoj turizma često podrazumijeva i čitav niz pojava koje se ne mogu nazvati poželjnim.
Kao primjer možemo nazvati antagonizam koji se javlja između bogatih posjetilaca i
siromašnog domicilnog društva. Tome treba dodati i činjenicu da se često mijenja i specifično
socijalno okruženje destinacije temeljeno na visokim moralnim kodeksima, usled razvoja
prostitucije, alkoholizma, kockarstva, narkomanije, kriminala i drugih negativnih socijalnih
oboljenja.
Kulturna održivost
Zadovoljstvo posjetilaca
Zadovoljstvo posjetilaca je osnovni cilj u planskom razvoju turizma u nekoj destinaciji ili na
nivou nosilaca ponude u turizmu. Ujedno to podrazumijeva da se u procesima iznalaženja
optimalne ponude za posjetioce rade takve intervencije u ekološkom, ekonomskom,
socijalnom i kulturnom okruženju koje će maksimizirati satisfakciju posjetilaca u destinaciji.
Pri tome treba imati u vidu da posjetioci zadovoljavaju različite potrebe i da su oni u direktnoj
Održivi turizam predstavlja privrednu djelatnost koja teži ka najmanjem mogućem uticaju na
životnu sredinu i ne želi da je mijenja.
Održivi turizam u Crnoj Gori-Oblast turizma u Crnoj Gori nadležnost je ministarstva održivog
razvoja i turizma. Turizam predstavlja najvažniju privrednu djelatnost u Crnoj Gori. Prema
podacima Monstarta iz 2013 godine broj turista u Crnoj Gori je bio impozantan, skoro 1,5
miliona. Održivi turizam praćen je izgradnjom infrastrukture. On je najrazvijeniji u
primorskim gradovima ljeti, a u Kolašinu i Žabljaku zimi. 2
Turizam u srednjoj regiji- sto se tiče turizma u srednjoj regiji izdvaja se prijestonica Cetinje
koja obiluje florom i faunom, kao i velikim istorijskim sadržajem. U srednjoj regiji se nalaze
dva nacionalna parka NP Skadarsko jezero i NP Lovćen.
Turizam u Pljevljima- Pljevlja su najsjeverniji grad u Crnoj Gori koji obiluje neiskorišćenim
turističkim resursima (prirodnim i kulturnim): Planina Ljubišnja-planinarska atrakcija i
izletnište, ZIP LINE i BUNGIE JUMPING u kanjonu rijeke Tare, manastir sv.Trojice i
Husein-pašina đžamija stari i do nekoliko vijekova, spomenik na Stražici podignut u čast
žrtava Pljevaljske bitke 1.decembra 1941.godine, Horse-riding club na Kosanici otvoren za
ljubitelje jahanja, dobro opremljeni hoteli i sportski tereni. Veliki problem u Pljevljima
predstavlja zagađenost koja je postala njen glavni epitet.
2
http://www.mrt.gov.me
Cilj održivog turizma je pokazati turistima neku atraktivnu destinaciju sa svim njenim
prirodnim i kulturnim ljepotama, a ne mijenjati i degradirati je sadržajima koji za nju nijesu
svojstveni.
Crna Gora je jedna od prvih država jugoistočne Evrope koje su ustanovile strateški i
instutucionalni okvir za održivi razvoj u skladu sa standardima razvijenih zemalja Evropske
unije. U saradnji sa univerzitetom za mir i razvoj Ujedinjenih nacija, 2011. Godine
pripremljen je sveobuhvatan dokument ,,Pravci razvoja Crne Gore kao ekološke države”.
Nakon političke stabilizacije Crna Gora napravila je značajan iskorak u izgradnji nacionalne
politike održivog razvoja i uspostavljanju pratećeg institucionalnog okvira.
Nakon toga, započet je i proces izrade Nacionalne strategije održivog razvoja Crne Gore.
Strategija obuhvata najznačajnija opredeljenja iz nacionalnih i evropskih dokumenata.
Novom Nacionalnom strategijom održivog razvoja Crne Gore do 2030. Godine (NSOR)
unapređuje se politika održivog razvoja Crne Gore. Nova NSOR postavlja i platformu za
prevođenje globalnih ciljeva i zadataka u nacionalne okvire. U izradi Strategije korišćena su
pozitivna iskustva iz globalnih, evropskih i procesa u regionu Mediterana ,a dokument je
zasnovan i na principima i preporukama Deklaracije iz Rija i Agende 21 , kao i Deklaracije i
Plana implementacije iz Johanesburga . NSOR se takođe oslanja na Milenijumsku deklaraciju
Ujedinjenih nacija i rezultate sprovođenja Milenijumskih razvojnih ciljeva. Strategija pri tome
ostaje dosljedna široko prihvaćenoj definiciji iz Bruntlandskog izvještaja , koja značenje
održivog razvoja određuje kao ,,zadovoljavanje potreba postojećih generacija bez
ugrožavanja sposobnosti budućih geberacija da zadovolje svoje potrebe”. Naime, temeljni
princip NSOR jeste da proizvodnja dobara i pružanje usluga koje su od najvećeg značaja za
unapređenje materijalnog, mentalnog i duhovnog blagostanja svake generacije zahtijeva četiri
osnovna , neophodna resursa: ljudski, društveni, prirodni i ekonomski. Ti ključni nacionalni
resursi moraju biti održivi, čuvajući pravo na razvoj svake naredne generacije . Odgovornost
prema budućim generacijama obavezuje nas na pristup shodno kome se čovek nalazi u centru
razvoja koji omogućava održivu i uzajamno uvezanu valorizaciju četiri grupe nacionalnih
resursa.
2. Hotel Enigma
Čitava porodica Radojević posvećena je Enigmi i odmoru gostiju, a prisnu atmosferu dodatno
obogaćuje ekskluzivni
ambijent hotela, sav u drvetu i
kamenu, uz lagano
pucketanje vatre u kaminu zimi,
a ljeti u uživanju u tišini,
hladovini i sadržajima
koje pruža hotelski
enterijer. Sa svojih 33
sobe različitih veličina, od
kojih svaka ima terasu sa
prelijepim pogledom
koji odmara oči i dušu, hotel
Enigma je idealno mjesto za
odmor. Hotel je osnovan 2005 godine.
Ljudski resursi hotela su najprije zaposleni, ali se u njih mogu ubrojati i svi oni koje hotel
može ili želi da privuče da postanu njegovi zaposleni. U najkraćem, uspješno upravljati
ljudskim resursima znači osigurati da u svakom trenutku odgovarajući broj zaposlenih, sa
odgovarajućom strukturom kvalifikcija i sposobnosti bude raspoređen za radna mjesta nužna
za ostvarenje ciljeva, zadataka i misija radne organizacije. O značaju procesa upravljanja
ljudskim resursima u javnom sektoru govori to što na troškove rada otpada najveći dio javnih
izdataka. Nekoliko faktora utiče na to u kolikoj mjeri će upravljanje ljudskim resursima biti
uspješno u državnim akterima sektora bezbjednosti. 3
Najprije, važan faktor je potržnja za ljudskim resursima. Nju oblikuje bezbjednosni kontekst i
način na koji državna strategija bezbjednosti interpretira ovaj kontekst i način na koji teži da
odgovori na njega. Logično, ponuda predstavlja drugi faktor koji utiče na sistem upravljanja
ljudskim resursima u državnim akterima sektora bezbjednosti. Pod ponudom misli se na
demografsku sliku države i na veličinu i strukturu radne snage. Što se tiče hotela Enigma,
hotel ističe da imaju četiri stalna zaposlena radnika, dok po potrebi u sezoni bude i po 15
zaposlenih radnika.
3
Đorđević-Boljanović, J. (2018) Menadžment ljudskih resursa, Univerzitet Singidunum, ISBN: 978-86-7912-
678-8
Hotel Enigma je smješten u srcu Nacionalnog parka Durmitor, na 1,2 km od centra Žabljaka.
U ponudi ima smještajne
jedinice sa satelitskom
televizijom, besplatnim
bežičnim internetom i
besplatnim parkingom.
Usluga prevoza
hotelskim autobusom do
skijaških staza na
raspolaganju je tokom
zimske sezone. Tokom
ljetnje sezone možete otići na
rafting na rijeci Tari, na
planinarenje ili na plivanje u nekom od 14 jezera koja se nalaze u ovoj oblasti. Hotel ima 33
sobe, kapacitet od 95 ležajeva. Pojedine sobe imaju terasu ili balkon sa pogledom na planine.
Ostava za prtljag,
Turistički desk,
Iznajmljivanje automobila,
Hemijsko čišćenje,
Vešeraj,
Posluga u sobi.
Što se tiče prometa gostiju u hotelu Enigma zaposleni su se izjasnili da je najveća posjećenost
hotela uglavnom u januaru, avgustu i septembru. Gosti su većinskim dijelom stranci. Turisti
koji najviše posjećuju hotel su: Francuzi, Poljaci, Česi i Belgijanci u ljetnjoj sezoni. U
zimskoj sezoni hotel je najviše posjećen od strane lokalnog stanovništva i stranih turista koji
dolaze iz Dubrovnika. Prosječna cijena dvokrevetne sobe iznosi 50 eura.
Izvor:
www.booking.com (13.06.2020)
SNAGE SLABOSTI
ŠANSE PRIJETNJE
Snage
Slabosti
Što se tiče hotela Enigma, glavni nedostatak je bazen i spa, kao i još dosta dodatnih sadržaja.
Takođe, problem je odlazak lokalnog stanovništva u primorske i razvijenije gradove. To je
problem ne samo na Žabljaku nego na cijelom sjeveru Crne Gore. Hotelu nedostaje još
ponude kako bi bila raznovrsnija, takođe hotel zahtijeva inovacije. Još jedna od slabosti je
jaka konkurencija, jer se na Žabljaku nalazi veći broj raznovrsnih hotela sa atraktivnim
ponudama koje zadovoljavaju sve potrebe turista u potpunosti.
Šanse
Šanse ovog hotela su ogromne, u daljem radu hotela i njegovoj budućnosti vjerujem da će
ostvariti uspješne rezulltate. Žabljak je poznat kao atraktivna turistička destinacija koja kako
ljeti zbog prelijepe i očuvane prirode, mnogobrojnih jezera, kao i posjedovanja NP Durmitor
privlači veliki broj posjetilaca. Isto tako, zimi zbog posjedovanja dva poznata skijališta
Javorovača i Savin kuk, Žabljak je izuzetno posjećen od velikog broja posjetilaca. Ogroman
plus ovog hotela je što se upravo ova dva skijališta nalaze u neposrednoj blizini uključujući
besplatan transport do njih.
Prijetnje
Nažalost u hotelu Enigma menadžeri jesu donekle upoznati sa koceptom održivog razvoja, ali
ne dovoljno. Takva situacija je i u mnogobrojnim hotelima širom Crne Gore.
Jedna od činjenica koja iskazuje dobar primjer najboljeg prikaza jeste i zaključak Samita o
održivom razvoju u Johanesburgu, 2002.godine. Ubrzan rast populacije još više izoštrava sve
probleme. Taj Samit je pokazao da velika očekivanja izražena o konferenciji o životnoj
sredini u Rio de Žaneiru, nijesu ispunjena. Mnoge od nerazvijenih zemalja se već suočavaju
sa ozbiljnim problemima i relevantnim oskudicama.
Održivi razvoj u svom fokusu ima čovjeka i cilj da se unaprijedi kvalitet života. Održivi
razvoj se zasniva na zaštiti prirodnih vrijednosti, tako da je uslovljen potrebom da se uvažava
kapacitet biosfere kako bi se obezbijedili resursi za kontinualni razvoj čovječanstva u saglasju
sa prirodom. Održivi razvoj znači unapređenje kvaliteta ljudskog života u granicama
apsorpcionog kapaciteta ekosistema. Održivo očuvanje životne sredine bi trebalo da
ograničava potrošnju obnovljivih prirodnih resursa na nivo koji omogućava njihovu
regeneraciju, kako bi ekološka komponenta bila u skladu sa održivim razvojem. Takođe to i
obuhvata i dostizanje takvog nivoa potrošnje neobnovljivih resursa koji neće biti veći od
mogućih količina njihovih supstituta. Još je bitna stavka da je potrebno i smanjenje
aerozagađenja, zagađenja vode, toksičnog otpada, time što će se emisije polutanata ograničiti
na one životna sredina može da apsorbuje.
Ekološka komponenta je od velike važnosti kada je u pitanju održivi razvoj hotela Enigma,
samim tim jer se u globalu Crna Gora suočava sa ozbiljnim ekološkim problemima i veoma
je bitno da sva preduzeća posluju na ekološki održiv način i da ne ugrožavaju okolinu.
Jedan od osnovnih koncepata ekonomike prirodnih resursa i životne sredine jeste koncept
održivosti ili održivog razvoja. Javlja se kao suštinski preduslov, ali i kao krajnji cilj efikasne
organizacije brojnih ljudskih aktivnosti na Zemlji. Sam pojam održivosti nije nov. Njegovi
korijeni mogu se naüi u djelima klasične ekonomske nauke, prije svega kod Smitha, Rikarda i
Malthusa. Bavili su se pitanjima ograničenosti prirodnih resursa, demografskog rasta i
opadajuüim prinosima u ekonomiji. 4Neo-klasična teorija rasta, nastala u 20. vijeku, potpuno
negira bilo kakvu potrebu za stacionarnim stanjem, a pitanje iscrpljivanja prirodnih resursa
gubi značaj. Nauþno-tehniþki progres postaje osnovni faktor razvoja privrede i društva, i zato
mu pripada centralno mjesto i u teoriji. Višedecenijski period stabilnog rasta svjetske
privrede, nastao poslije Drugog svjetskog rata, podržao je vjerovanje u neograniþene
moguünosti nauþnotehniþkog progresa. Na jednoj strani, kapitalistički svijet je smatrao da je
u okviru kejnzijanske ekonomske teorije i politike dat odgovor na sve izazove ekonomske
nestabilnosti. Na drugoj strani, socijalistički svijet je nepokolebljivo vjerovao u ispravnost
temeljnih postavki tzv. naučnog socijalizma, nadajući se da üe njegovim sprovođenjem u
život, budućnost čovječanstva biti osigurana.
Omogućava veliku proizvodnju i nevjerovatno brz razvoj, ali donosi i mnoge prateće nevolje:
ratne sukobe, ekološku zagađenost i prijetnju opstanka čovječanstva uopšte. Zato se i govori o
održivom razvoju.
Ekonomski je rast dugo smatran primarnim ciljem ekonomske politike zbog čega je
performansa određene zemlje bila tradicionalno izjednačavana s brzinom postignutog
ekonomskog rasta i razvoja jer osigurava povećanje prihoda, zaposlenosti, outputa, itd. Neki
od najpoznatijih alternativnih indikatora razvoja su: Mjera ekonomskog bogatstva (eng. The
Measure of Economic Welfare - MEW), Indeks održivoga ekonomskog bogatstva (eng. The
Index of Sustainable Economic Welfare - ISEW), Indeks ljudskog razvoja (eng. The Human
Development Index - HDI), Ekološki otisak (eng. The Ecological Footprint - EF) itd. (Jakšić-
Frajman i dr., 2010).
Socijalna komponenta održivog razvoja pretpostavlja jednak pristup resursima, ali i pravičnu
raspodelu javnih dobara. “Neograničene“ potrebe različitih društvenih grupa i slojeva biće
prinuđene da se zamijene sa osnovnim ili „fundamentalnim“ potrebama. Prepreka koja
suštinski utiče na disbalans socijalnog i ekološkog razvoja smeštena je u ravan
institucionalnog konzervativnog okruženja, koje nije razumelo potrebu za uravnoteženjem
ekonomskog uticaja globalizacije sa smanjenjem degradacije životne sredine i održavanja
reproduktivnih kapaciteta i usluga prirode. Prvi korak za promenu mora biti priznanje o
ograničenosti prirodnih resursa, i obnovljivih i neobnovljivih, i njihovo racionalno korišćenje
u skladu sa redefinisanim, značajno smanjenim po obimu i vrstama, “fundamentalnim”
potrebama.
Kulturna baština, kulturno nasleđe ili kulturno dobro, podrazumijeva dobra koja su
naslijeđena od prethodnih generacija ili koja nastaju u sadašnjosti, a imaju specifičnu vrednost
za ljude i treba da budu sačuvana za buduće generacije. Ova dobra najčešće su pod režimom
zaštite, imaju simbolički značaj u svijesti ljudi, a sa ekonomske strane predstavljaju turistički
potencijal. Kulturna baština utiče na identitet određenog naselja, regiona ili države, a kada su
u pitanju objekti Svetske baštine oni imaju posebnu vrijednost za cjelokupno čovječanstvo.
Zahvaljujuci svom specificnom podneblju i istoriji Crna Gora je iznedrila veliki broj
umetnika, koji su stekli svetsku slavu. Odnos crnogoraca prema kulturi i umjetnosti najlepse
opisuje poznata slika Jaroslava Cermaka „Prenosenje slika iz cetinjskog dvora“na kojoj
crnogorci povlaceci se pred turskom vojskom spasavaju slike. Mnogobrojne galerije,
pozorista, festivali i ostala kulturna desavanja, govore o tome da crnogorski narod dosta
polaze na kulturu.
Manastiri koji su rasprostranjeni po celoj Crnoj Gori od vizantijskog perioda pa sve do danas
otkrivaju duhovna bogatstva. Svaki na svoj jedinstven nacin ocarava posetioce. Jedan od njih
je je manastir Ostrog koji zbog izuzetne duhovne snage i jedinstvenog ambijenta privlaci ljude
iz celog sveta. Uklesan visoko u stene, vrlo je važan duhovni i istorijski centar Crne Gore.
Stampana rec u Crnoj Gori doseze u daleku prošlost. Trideset osam godina posle
Gutenbergove biblije, 1493. pocinje sa radom prva stamparija na Balkanu. Godinu dana
kasnije stampa se i prva knjiga Oktoih. Sve to je bio preduslov za kasnije razvijanje
knjizevnosti u Crnoj Gori. Preko Andrije Zmajevića, baroknog pesnika i teologa, Petra I i
Petra II Petrovica Njegosa, jednog od najvecih crnogorskih filozofa i drzavnika do vojvode
Marka Miljanova i Stefana Mitrovog Ljubise, crnogorska knjizevnost je zahvaljujuci ovim
licnostima usla u svetske anale.
Korektna komercijalna praksa i tretman potrošača kojim se poštuju njihova prava i interesi od
velikog su značaja za sve učesnike na tržištu, pa je u tom smislu ostvarivanje prava potrošača
jedan od osnovnih preduslova za funkcionisanje tržišne ekonomije. U oktobru 2007 god.
potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju izmeñu Evropskih zajednica i njihovih
država članica, s jedne strane i Republike Crne Gore, s druge strane -Zakon o ratifikaciji SSP
(„Sl.list CG“ br.7/07). U Poglavlju VI, odredbom člana 78, Crna Gora je prihvatila obaveze
usklañivanja standarda zaštite potrošača sa standardima zajednice u cilju efikasne potrošačke
Evropska Unija je odredila tri ključna cilja, i to: – visoki nivo zajedničke zaštite potrošača; –
efikasno sprovođenje propisa za zaštitu potrošača, naročito preko nadzora tržišta, upravno i
izvršno djelovanje, pristup potrošača podacima o uslugama i neprehrambenim proizvodima
kao i pristup mehanizmima za vansudsko rješavanje sporova.
Polazeći od navedenih evropskih i međunarodnih pravila, a u cilju zaštite potrošača kao strane
koja je u nepovoljnijem položaju na tržištu u odnosu na trgovca, Crna Gora je sa donošenjem
Zakona omogućila primjenu najviših standarda zaštite potrošača na ovom tržištu.
Preuzimanjem direktiva EU o zaštiti potrošača, ovaj Zakon je u visokom procentu usaglašen
sa evropskim standardima, i kao takav obezbjeñuje pogodan pravni ambijent u Crnoj Gori za
funkcionisanje, kako vladininih, tako i nevladinih institucija, odnosno nezavisnih organizacija
potrošača, što omogućava uspostavljanje i ostvarivanje aktivne politike zaštite potrošača.
Postojeći nivo zaštite potrošača u Crnoj Gori i stanje u ovoj oblasti može se sagledati kroz
dosadašnju primjenu Zakona i drugih propisa kojima se reguliše ova oblast, kao i kroz
djelovanje organizacija potrošača.
Zaključak
Ovaj hotel ima svijetliju budućnost, zaposleni ističu da rade na tome da uvode u hotelu
inovacije i da koliko mogu dopunjavaju ponudu dodatnim sadržajima koji hotelu fale. Imaju u
planu u bliskoj budućnosti kompletirati sve neophodne sadržaje i stvoriti mnogo atraktivniju
ponudu hotela i usluge i proizvode podići na viši nivo.
Literatura
KNJIGE:
3. Pokrajac, S. (2009) Održivi razvoj i ekološka ekonomija kao poslovne paradigme, Visoka
poslovna škola Novi Sad, ISSN: 1834-5930
INTERNET IZVORI:
1. www.environment-ecology.com
2. www.epa.gov.me
3. http://www.mrt.gov.me