Baka Zima

Lara Višić

U davna vremena živjela je udovica koja je imala dvije kćeri. Jedna joj je bila prava
kćer, dok je druga bila kćer njezonog muža. On se njome oženio nakon što mu je
žena preminula misleći kako će se nova žena jednako brinuti za obje kćeri.

Na početku je tako i bilo, ali nakon izvjesnog vremena žena se prema muževoj kćeri
počela čudno ponašati. Muž to nije mogao podnijeti zbog čega se jako razbolio i
nakon nekog vremena preminuo od tuge. Jadna je djevojčica ostala živjeti sa
polusestrom i maćehom.

Njezina polusestra nije bila lijepa djevojka, a osim što nije bila lijepa bila je izrazito
lijena. Nije voljela obavljati kućanske poslove pa joj je tako spremanje, čišćenje i
brisanje podova bilo jako naporno i zamorno. Brez obzira na to, njezina ju je majka
silno voljela.

Otkad je drugoj djevojci umro otac, maćeha se ponašala sve gore prema njoj.
Zadužila ju je za obavljanje kućasnkih poslova kako bi poštedjela vlastitu kćer, ali
djevojčica je bila toliko dobre naravi da joj to nije smetalo ni najmanje. Maćeha je
često znala vikati na nju, djevojčica bi se otišla isplakati u svoju sobu i nakon toga bi
se vratila dalje čistiti po kući kako se maćeha ne bi još više naljutila.

Maćeha nije bila jedina osoba koja je prema njoj bila okrutna, njezina polusestra se
također počela ponašati otresito prema njoj, a da za to nije imala valjani razlog.
Lijepa i dobra djevojčica nije imala niti sekunde odmora. Čim bi htjela predahnuti
polusestra bi ju napala neka joj ide skuhati čaj. Nakon toga bi joj i maćeha naredila
da donese vodu iz obližnjeg zdenca što je djevojčica bez pogovora i učinila. Jadna
djevojčica se tome nikada nije protivila.

Svakoga je dana tako odlazila do zdenca, ali odjedanput joj je iz prstiju potekla krv od
pretjeranog predenja. Ostali su otisci na kalemu, a djevojčica se uplašila kako će
maćeha to vidjeti. Brzo je uzela kalem i počela ispirati otiske krvi s njega. U tom trenu
joj je kalem nespretno ispao iz ruku i pao u zdenca.

Djevojčica je od muke zaplakala i otrčala sve ispričati maćehi u nadi da će ju

razumijeti. Naravno, maćeha je pomislila suprotno i potjerala ju natrag po kalem.

Otišla je do zdenca, promislila kako doći do kalema, ali nije imala izbora nego skočiti
u zdenac koji je bio napunjen jako hladnom vodom i jako dubok. Prilikom pada je
izgubila svijest.

Kada je nakon dugo vremena otvorila oči shvatila je da nije u zdencu punom vode
već na prostranoj livadi prepunoj šarenog cvijeća. Pogledala je više puta oko sebe i
bila presretna što je živa. Sunce je obasjalo obližnju kućicu i djevojčica je krenula
prema njoj u nadi da će upoznati neku dobru osobu.

Na putu prema kućici zapazila je peć s kruhom. Uzela je veliku lopatu i izvadila sav
kruh iz peći i ponijela sa sobom. Došla je do velikog stabla prepunog krušaka, i njih je
uspjela pobrati i krenula dalje prema maloj kućici.

Napokon je stigla do kućice i ugledala naboranu staricu s velikim zubima kako ju

promatra s prozora. Starica ju je odmah primila, rekla joj da se ne boji njezinog
izgleda i neka se osjeća kao kod svoje kuće. Predstavila se. To je bila baka Zima.
Odmah joj je objasnila da ukoliko joj pomogne oko kućasnih poslova dobro će se
slagati. Najvažniji posao je bio jako protresti pernate jastuke jer je tada na zemlji
padao snijeg.

Baka je pitala djevojčicu kako ju je put nanio prema njezinoj kući. Djevojčica joj je
prepričala što je doživjela. Zajedno su večerale i otišle na spavanje.

Ujutro su zajedno doručkovale, a nakon doručka je djevojčica dobro protresla

pernate jastuke kako bi na zemlji padao snijeg. Baka je bila presretna, a djevojčica
zadovoljna što živi sw bakom koja je dobra i draga prema njoj.
S vremenom je djevojčici počeo nedostajati dom iako su je tamo iskorištavali i vikali
na nju bez valjanog razloga.

Jednog je dana odlučila povjeriti se baki Zimi te joj je rekla da joj dom silno
nedostaje, ipak se ondje rodila i proživjela lijepe trenutke s roditeljima. Željela se
vratiti što prije, a baka Zima je za to imala razumijevanja.

Njih dvije su polako krenule prema šumi i naišle su na velika vrata iza kojih se
nalazio gornji svijet. Baka zapljesne rukama, vrata se otvore, a po djevojčici krenu
pljuštati zlatnici. Djevojčica se izbezumila i pitala baku Zimu što se točno događa. To
je bila bakina nagrada jer je djevojčica bila dobra i poslušna. Djevojčica nije više
nikada bila siromašna.

Baka Zima je imala još jednu nagradu za djevojčicu. Bio je to kalem koji je djevojčici
upao u zdenac očišćen od otisaka krvi. Vrata su se zatvorila i baka Zima je nestala.
Djevojčica je pomislila da sanja, ali i dalje je imala kod sebe puno zlatnika.

U daljini je vidjela svoj dom i potrčala prema njemu. Veselila se svom lijepo
uređenom vrtu i zatekla pijetla na zdencu. Maćeha ju je vidjela i zapravo se
razveselila jer je bila prepuna zlatnika. Prvo je pomislila kako se utopila u zdencu, ali
kada je shvatila da sa sobom nosi zlatnike bila je oduševljena. Radoznala maćeha je
pitala otkud joj toliko zlatnika, a naivna djevojčica joj ispriča zanimljivu priču o baki
Zimi i njezinoj nagradi.

Maćeha je shvatila kako mora nešto poduzeti i odlučila je poslati drugu kćer baki Zimi
pa da se i ona vrati sa zlatnicima. Smislila je plan kako će natjerati kćer da skoči u
zdenac. Dala joj je kalem u ruke, iglom ubola njezin prst i bacila kalem u duboki
zdenac. Povikala je na kćer neka brzo skoči u zdenac no ona se to nije usudila
napraviti.

Odupirala se svom snagom, urlala na majku, a majka ju brzo gurne u zdenac. Kada
se probudila zatekla se na zelenoj livadi prepunoj šarenog cvijeća baš kao njezina
polusestra. Potrčala je prema kućici bake Zime i na putu pronašla peć s kruhom no
nije ga željela uzeti. Nakon toga prođe pored stabla krušaka ali ni njih nije htjela
pokupiti s poda.

Kada je stigla do kućice bake Zime, bez kucanja je ušla, a pred njoj se stvori starija
žena velikih zubiju. Nije se uplašila. Baka Zima joj je rekla koje su njezine dužnosti i
djevojčica je to ispoštovala. Znala je da ju čeka vrijedna nagrada pa se nije bunila.
No, to nije dugo trajalo jer je bila lijena i bezposličarka. Čak nije ni pernate jastuke
dobro tresla pa snijeg nije mogao padati. Poremetila su se godišnja doba na Zemlji i
djeca nisu mogla uživati u zimskim radostima.

Baka Zima nije bila zadovoljna, kuća joj je bila sve neurednija i odlučila je kako
djevojčica mora otići. Djevojčica je postigla ono što je otpočetka htjela i pomislila
kako će napokon otići doma sa zlatnicima i živjeti poput male princeze ne radeći
ništa.
Baka ju je ispratila do vratiju, kada su se otvorila na djevojčicu je pala smola. Baka joj
je rekla da je to njezina nagrada, zatvori vrata i nestane.

Krenula je prema kući, a kada ju je ugledao pjetao zakukurikao je da je prljava

djevojka opet tu.

Djevojčica nije uspjela skinuti smolu sa sebe i do kraja života ju je imala na sebi.

Dobra djevojčica nije više htjela živjeti s polusestrom i maćehom. Kupila je najljepšu
kućicu s prekrasnim vrtom i živjela sretno do kraja života.

Pouka bajke:

Pohlepa te neće nigdje dovesti u životu.