UGOVORNO PRAVO

1
V DEJSTVO UGOVORA
n Pravilo je da ugovor proizvodi pravno dejstvo samo u odnosu na
ugovorne strane, tj. samo u odnosu na lica koja su ga zaključila.

n Ugovor se zaključuje na osnovu saglasnosti volja ugovornih

strana koje ga formulišu i oblikuju prema svojim potrebama i
interesima i za sva treća lica ugovor je res inter alios acta.

n Ovo pravilo se primjenjuje na ugovore zaključene intuitu

personae bez izuzetaka. U svim ostalim slučajevima dejstva
ugovora se prostiru i na univerzalne sukcesore ugovornih
strana.

2
Ugovori u korist trećih lica
n Ugovori u korist trećih lica jesu takvi ugovori kod koji se jedna
ugovorna strana (promitent) obavezuje prema drugoj ugovornoj
strani (stipulantu) da će izvršiti određenu prestaciju u korist
nekog trećeg lica (beneficijara).

Ugovor u korist
trećeg lica

Promitent Stipulant Beneficijar

3
Ugovori u korist trećih lica (2)

n Na osnovu ovog ugovora promitent postaje dužnik obaveze, stipulant

je povjerilac, a treće lice (beneficijar) ne učestvuje u zaključenju
ugovora, ali stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku ukoliko
nije drugačije ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti slučaja.
n Zaključenjem ove vrste ugovora treće lice stiče pravo da neposredno i
samostalno zahtijeva izvršenje prestacije u svoju korist iako nije
direktno učestvovalo u zaključenju ugovora.
n Dejstvo ugovora u korist trećih lica nije uslovljeno pristankom trećih
lica. Treće lice stiče određeno pravo nezavisno od njegove volje.
n Treće lice može da ne prihvati izvršenje prestacije i tada prestacija
pripada stipulantu.
n Sve do momenta dok treće lice ne izjavi da prihvata ono što je
ugovoreno u njegovu korist stipulant može izvršiti izmjenu ili opoziv
ugovorene koristi.
n Pošto treće lice prihvati pravo iz ugovora mogućnost opoziva prestaje,
a treće lice ima pravo da zahtijeva od promitenta izvršenje obaveze
onako kako je ugovorom predviđeno.

4
Ugovori u korist trećih lica (2)

Zaključenjem
ugovora u korist
trećih lica nastaju
tri vrste odnosa:

Odnos između Odnos između Odnos između

stipulanta i stipulanta i promitenta i
promitenta beneficijara beneficijara.

5
Ugovori u korist trećih lica-Uslovi

Uslovi za zaključenje
ugovora u
korist trećeg lica

Uslovi koji se tiču

Uslovi koji se odnose na
odnosa na relaciji
korisnika (beneficijara)
stipulant – promitent

6
Ugovori u korist trećih lica-Uslovi

Uslovi koji se
tiču odnosa
stipulanta i
promitenta

Da su Da je predmet
Saglasnost
stipulant ugovora Da postoji Forma
volja
i promitent moguć, kauza za zaključenje
stipulanta i
poslovno dopušten i ugovora ugovora
promitenta
sposobna lica određen

7
Ugovori u korist trećih lica-Uslovi

Uslovi koji se odnose

na korisnika
(beneficijara)

Da korisnik nije Da je korisnik

određen
jedan od ugovornika ili odrediv

8
Ugovori u korist trećih lica-Uslovi
TRI VRSTE
ODNOSA

Odnos između Odnos između Odnos između

stipulanta i stipulanta i promitenta i
promitenta beneficiara beneficijara

Ugovorni odnos Objašnjava zašto je

modifikovan Odnos između
stipulant zaključio ugovor
ugovaranjem povjerioca i dužnika
u korist beneficijara
u korist trećeg lica

9
 POSEBNA DEJSTVA TERETNIH
UGOVORA
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije
2. Obaveza zaštite u slučaju fizičkih
nedostataka stvari
3. Garancija za ispravno funkcionisanje
prodate stvari
4. Prekomjerno oštećenje (laesio enormis)
5. Zelenaški ugovor
6. Raskidanje ili promjena ugovora zbog
promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic
stantibus)

10
 1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije
n Evikcija se sastoji u uznemiravanju pribavioca stvari na osnovu
nekog prava koje je postojalo prije pribaviočevog sticanja te
stvari, a za koje prilikom zaključenja ugovora pribavilac nije
znao.
n Postojanje prava trećeg lica ima za posljedicu isključenje,
otežavanje ili umanjenje prava pribavioca, na koje on ne samo
da nije prilikom zaključenja ugovora pristao nego za njihovo
postojanje nije ni znao.
n Uznemiravanje pribavioca može poticati i od prenosioca, ali
daleko češće potiče od trećih lica.
n Uznemiravanje je pravno i vrši se isticanjem pravnog osnova
koji isključuje pribaviočevu državinu ili ga ometa u vršenju prava
na način što mu sužava obim ovlašćenja na koja je on računao
prilikom zaključenja ugovora.

11
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije (2)
n Evikcija pretpostavlja da je prenosilac prilikom prenosa prava na
pribavioca raspolagao pravom nekog trećeg lica koje je u momentu
prenosa postojalo.
n Obaveza zaštite od evikcije koju ima prenosilac sastoji se u obavezi
pružanja pomoći pribaviocu u slučaju spora koji pribavilac vodi sa
trećim licem, a u slučaju gubitka spora prenosilac je dužan da
pribaviocu vrati vrijednost koju je od njega primio i da mu nadoknadi
štetu koju je pretrpio.

EVIKCIJA

POTPUNA DJELIMIČNA

12
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije (3)

USLOVI EVIKCIJE

Uznemiravanje pribavioca treba da se zasniva na

nekom pravu

Pravni nedostatak treba da se nalazi u

prenosiočevom pravu

Da postoji savjesnost pribavioca

Pribavilac treba da obavijesti prenosioca o

pravnom uznemiravanju.

13
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije - uslovi
1) Uznemiravanje pribavioca treba da se
zasniva na nekom pravu

n Prenosilac ne ogovara za faktičko uznemiravanje pribavioca, već samo za

ona uznemiravanja koja su posljedica vršenja prava nekog trećeg lica.
n Pravilo je da onaj koji treba da pruži zaštitu ne može da evincira.
n Pribavilac može pravno biti uznemiravan ili putem tužbe ili putem
prigovora. Tužbu može podiže treće lice koje tvrdi da ima neko pravo
(pozitivnoj tužbi za utvrđivanje).
n U oba slučaja, pribavilac ima pravo da pozove u zaštitu prenosioca, tj. lice
sa kojim je zaključilo ugovor i koje ima obavezu da ga zaštiti od evikcije.
n Ipak, pokretanje parnice nije nužan uslov za zaštitu od evikcije. Pribavilac
može u slučaju opravdanog straha od evikcije koji potiče od tvrdnji trećeg
lica da ima neko pravo prema pribaviocu da tužbom za utvrđivanje traži
od suda utvrdi postoji li ili ne pravo trećeg lica (negativna tužba za
utvrđivanje).

14
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije - uslovi
2. Pravni nedostatak treba da postoji
u prenosiočevom pravu

n Pribavilac ima pravo na zaštitu samo ukoliko je pravni nedostatak

postojao prije nego što je on stekao stvar od prenosioca.
n Neophodno je da je stvarno pravo trećeg lica nastalo dok je stvar bila u
državini prenosioca. S obzirom da prenosilac treba pribaviocu da
obezbijedi nesmetanu državinu on treba i da ga štiti od pravnog
uznemiravanja od strane trećih lica koja su rezultat vršenja nekog
prava trećih lica koja su nastala tj. koja su postojala dok se stvar
nalazila kod prenosioca.
n Da bi nastala obaveza zaštite od evikcije ne zahtijeva se da je
prenosilac bio nesavjestan, ali je njegova savjesnost ili nesavjesnost
bitna kod naknade štete. Dakle, zaštita od evikacije nije ustanovaljena
da bi bila sankcija zbog mala fidei prenosioca, već se radi o posebnom
dejstvu teretnih ugovora.

15
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije - uslovi
3) Da postoji savjesnost pribavioca

n Da bi imao pravo na zaštitu u slučaju evikcije pribavilac mora biti

savjestan, tj. da pribavilac nije znao za postojanje prava trećeg lica.
n Ukoliko je za to pravo znao nema pravo na zaštitu ove vrste, mada ima
pravo na povraćaj datog.
n Pravilo je da se pribavilac ne može pozivati na zaštitu od evikacije
ukoliko mu je prenosilac prilikom zaključenja ugovora izričito naglasio
da na stvari postoji službenost ili neko drugo pravo trećeg lica.
n Ukoliko je službenost ili neko drugo pravo bilo upisano u zemljišne
knjige pribavilac, po pravilu, nema pravo na zaštitu jer se ne radi o
nevidljivom nedostatku.
n U slučaju da je pravo trećeg lica bilo upisano u zemljišne knjige ali je
prenosilac stvorio i održao pribavioca u uvjerenju da na stvari ne
postoje prava trećih lica, pribavilac ima pravo na zaštitu od evikcije.

16
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije - uslovi
4) Pribavilac treba da obavijesti prenosioca
o pravnom uznemiravanju

n Pravno uznemiravanje može biti izvršeno sudski i vansudski.

n U slučaju vansudskog uznemiravanja pribavilac može da traži zaštitu
negativnom tužbom za utvrđivanje.
n Pribavilac u svakom slučaju poziva prenosioca da ga zaštitu od pravnog
uznemiravanje trećeg lica.
n Ukoliko pribavilac ne pozove prenosioca već se sam upusti u spor to ne znači da
je prenosilac oslobođen obaveze zaštite od evikcije.
n On se ove obaveze može osloboditi samo ukoliko dokaže da je raspolagao
sigurnim sredstvima i dokazima da se odbije zahtjev trećeg lica.
n Ukoliko je prenosilac bio blagovremeno pozvan da se umiješa u spor i zaštiti
pribavioca od pravnog uznemiravanja trećeg lica, a on to ne učini, kasnije se ne
može pozivati na nepravilnosti u vođenju postupka.
n Ukoliko je pribavilac bez obavještavanja prenosioca priznao očigledno pravo
trećeg lica ima pravo da od prenosioca zahtijeva naknadu svega što je dao
trećem licu i ima pravo na naknadu štete.
n Ukoliko prenosilac ne zaštiti pribavioca od pravnog uznemiravanja, pribavilac
ima pravo na povraćaj datog i naknadu pretrpljene štete.

17
1. Obaveza zaštite u slučaju evikcije – Prave
posljedice
n Pravne posljedice evikcije zavise od toga da li se radi o potpunoj ili djelimičnoj
evikciji.
n Potpuna evikcija: Ukoliko je evikcija potpuna ugovor se raskida i to po sili
zakona, a sudska odluka ima deklarativni karakter.
n Djelmična eviikcija: Ukoliko je evikcija djelimična, pribaviocu pripada pravo
izbora između raskida ugovora i prava da traži srazmjerno sniženje naknade.
n U svakom slučaju, evikcija za posljedicu ima obavezu povraćaja datog i naknadu
štete koju je pribavilac pretrpio.
n Pravila o evikciji dispozitivnog karaktera i da postoji mogućnost ugovornog
ograničenja ili isključenja odgovornosti za pravne nedostatke stvari. Međutim,
ukoliko je u vrijeme zaključenja ugovora prenosiocu bio poznat ili mu nije
mogao biti nepoznat neki nedostatak u njegovom pravu, odredba ugovora o
ograničenju ili o isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava.
n Pravo pribavioca po osnovu pravnih nedostataka gasi se istekom godinu dana
od saznanja za postojanje prava trećeg lica.
n Ukoliko je treće lice prije isteka roka pokrenulo spor, a pribavilac pozvao
prenosioca da se u spor umiješa, pravo pribavioca se gasi tek istekom šest
mjeseci po pravosnažno okončanom sporu.

18
2. Obaveza zaštite u slučaju fizičkih
nedostataka stvari
n Prenosilac je dužan da obezbijedi pribaviocu ne samo
mirnu već i korisnu državinu.
n Mirna državina se štiti primjenom pravila o zaštiti od
evikcije, a korisna državina pravilima o zaštiti pribavioca u
slučaju fizičkih nedostataka tj. mana stvari.
n Da bi postojala odgovornost prenosioca za fizičke
nedostatke stvari potrebno je da su ispunjena tri uslova i
to:
n 1) da stvar ima materijalne nedostatke;
n 2) da je taj materijalni nedostatak (mana) skriven i
n 3) da je nedostatak postojao u momentu prelaska rizika sa
prenosioca na pribavioca.

19
2. Obaveza zaštite u slučaju fizičkih
nedostataka stvari
n Pribavilac koji je uredno i na vrijeme obavijestio prenosioca o postojanju
materijalnog nedostatka stvari može da zahtijeva od prenosioca:
n 1) da nedostatak ukloni ili da preda drugu stvar bez nedostataka;
n 2) sniženje cijene i
n 3) pribavilac može izjaviti da raskida ugovor.
n Pribavilac ima pravo i na naknadu štete.

n Raskid ugovora zbog nedostatka stvari proizvodi ista dejstva kao i raskid
dvostranih ugovora zbog neispunjenja.Obje strane se oslobađaju obaveza iz
ugovora, vrši se naturalna ili novčana restitucija i stranke imaju pravo na
naknadu štete. Ukoliko je predmet vraćanja novac plaća se i zatezna kamata.
Cilj je da se otkloni nesrazmjera međusobnih prestacija ugovornih strana, a svi
ovi mehanizmi služe uspostavljanju neophodne ravnoteže. Pribavilac ne može da
raskine ugovor ako je prenosilac spreman da stvar zamijeni ili opravi.
n Rok za obavještavanje prenosioca o manama stvari je veoma kratak, a cilj
mu je da otkloni neizvjesnost i nedoumice ugovornih strana.
n Rok za podizanje tužbe za ostvarenje prava na zaštitu zbog materijalnog
nedostatka stvari iznosi godinu dana od dana odašiljanja obavještenja pribavioca
izuzev ako je pribavilac prenosiočevom prevarom bio spriječen da ih upotrijebi.

20
3. Garancija za ispravno
funkcionisanje prodate stvari
n Ova pravila važe za tzv. tehničku robu čiju prodaju prati garantni list, kojim
proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje stvari od njene predaje kupcu do
isteka predviđenog roka. Na osnovu garantnog lista kupac može, ukoliko stvar
ne funkcioniše ili ne funkcioniše ispravno, da zahtijeva kako od prodavca tako i
od proizvođača da stvar u razumnom roku opravi ili ako to ne učini da mu
umjesto nje preda stvar koja ispravno funkcioniše.

n Garantni list sadrži:

n 1) podatke o proizvodu,
n 2) trajanje garantnog roka,
n 3) izjavu garanta da će proizvod u toku garantnog roka ispravno funkcionisati ako
kupac postupa u skladu sa uputstvom za upotrebu stvari,
n 4) izjavu garanta da je obezbijedio servisnu službu za servisiranje proizvoda u
garantnom roku,
n 5) izjavu garanta da će u garantniom roku o svom trošku izvršiti opravku stvari koja ne
funkcioniše na odgovarajući način ili da će na zahtjev kupca neispravan proizvod
zamijeniti novim ukoliko ne izvrši opravku u određenom roku,
n 6) firmu tj. naziv i adresu izdavaoca garantnog lista i
n 7) potpis ovlašćenog radnika. Garantni list se uz kupljeni proizvod predaje kupcu
nakon što prodavac upiše datum kupovine proizvoda i druge podatke.

21
3. Garancija za ispravno
funkcionisanje prodate stvari
n Garantni list se uz kupljeni proizvod predaje kupcu nakon što prodavac
upiše datum kupovine proizvoda i druge podatke. Time kupac postaje
titular prava iz garantnog lista.
n U slučaju manje opravke stvari, garantni rok se produžava za onoliko
koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari. Međutim, ukoliko je zbog
neispravnog funkcionisanja stvari izvršena njena zamjena ili njena bitna
opravka, garantni rok počinje teći ponovo od momenta zamjene,
odnosno, od vraćanja opravljene stvari. Ako je zamijenjen ili bitno
opravljen samo neki dio stvari, garantni rok počinje teći ponovo samo
za taj dio. Inače, prava kupca prema proizvođaču po osnovu garantnog
lista prestaju po isteku godine dana od dana kada je tražio od njega
opravku ili zamjenu stvari.
n Ukoliko prodavac u razumnom roku ne izvrši opravku ili zamjenu stvari
kupac ima pravo da raskine ugovor ili da traži sniženje cijene, a
svakako ima pravo na naknadu štete.

22
4. Prekomjerno oštećenje
(laesio enormis)
n Pravilo je da se prestacije stranaka u dvostranoobaveznim ugovorima
nalaze u ekvivalentnom odnosu. Ukoliko se vrijednosti prestacija nađu u
takvoj disproporciji da se prelazi zakonom određena granica tolerancije
postoji tzv. prekomjerno oštećenje ili laesio enormis.
n Prekomerno oštećenje je pravni institut kojim se u ugovornom pravu
štiti načelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja tj. načelo
ekvivalentnosti.
n Prekomjerno oštećenje postoji:
n 1) ukoliko su ugovorne strane zaključile dvostrano obavezni ugovor,
n 2) ako je u vrijeme zaključenja ugovora postojala očigledna nesrazmjera
uzajamnih davanja i
n 3) ako je očigledna nesrazmjera uzajamnih davanja rezultat zablude ili
prevare jedne od ugovornih strana u vrijeme zaključenja ugovora usljed
čega ona nije znala niti je mogla znati za pravu vrijednost stvari.
n Oštećena strana ima pravo da podnese tužbu i zahtijeva poništenje
ugovora.
n Ukoliko sud ovaj zahtjev usvoji i poništi ugovor poništenje djeluje ex
tunc tj. od početka tako da se smatra da ugovor nije ni zaključen.
23
5. Zelenaški ugovor
n Ništav je ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim
materijalnim stanjem nekog lica, njegovim nedovoljnim iskustvom,
lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist
koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili
učinio, ili se obavezao da će dati ili učiniti.
n Da bi jedan ugovor spadao u kategoriju tzv. zelenaških ugovora
potrebno je da su kumulativno ispunjena dva uslova:
n Prvi uslov je subjektivni i odnosi se na namjeru jedne ugovorne strane da za
sebe ili za drugog ugovori korist koristeći se stanjem nužde, materijalnim
neprilikama, lakomislenošću ili zavisnošću saugovarača.
n Drugi uslov je objektivni i znači da je ugovor takav da postoji očigledna
nesrazmjera prestacija.
n Sankcija za zelenaški ugovor jeste ništavost.
n Ništavost može biti potpuna i djelimična. Djelimična ništavost
zelenaškog ugovora postoji u slučaju kada se poništi samo neka od
odredaba ugovora, a ne ugovor u cjelini.

24
6. Promijenjene okolnosti
(clausula rebus sic stantibus)
n Za razliku od prekomjernog oštećenja kome je prioritetan zadatak da
zaštiti ekvivalentnost uzjamanih prestacija u momentu zaključenja
ugovora, clausula rebus sic stantibus uzima u obzir neskad tj.
nepostojanje ekvivalentnosti prestacija do kog je došlo nakon
zaključenja ugovora tj. u toku njegovog izvršenja.
n Da bi u konkretnom slučaju postojale promjenjene okolnosti potrebno
je da su kumulativno ispunjena tri uslova:
n 1) da se radi o izvanrednom tj. nepredvidivom događaju;
n 2) da promijenjene okolnosti znatno otežavaju ispunjenje obaveza ili cilj
ugovora čine neostvarljivim;
n 3) da su promjenjene okolnosti nastupile prije isteka roka određenog za
ispunjenje obaveza ugovornih strana.
n Kada nastupe promijenjene okolnosti i kada su ispunjeni svi zakonom
predviđeni uslovi jedna od ugovornih strana može da sudskim putem
zahtijeva raskid ugovora.

25
PRESTANAK UGOVORA
Načini restanka (gašenja) ugovora su:
n Izvršenje,
n Poništenje,
n Jednostrani ili sporazumni raskid,
n Nemogućnost izvršenja,
n Protek vremena ili otkaz,
n Smrt ugovorne strane.

26
1. Ispunjenje ugovora
n Osnovni način prestanka ugovora
n Važe pravila kao za ispunjenje obligacija

27
2. Poništenje ugovora
n Da bi ugovor proizvodio pravno
dejstvo potrebno je da su ispunjeni
svih zakonom predviđeni uslovi, tj.
potrebno je da su ugovor zaključila
poslovno sposobna lica, da postoji Ništavi ugovori
saglasnost volja ugovarača o bitnim
elementima ugovora, da su
ispunjenih zakonsom predviđeni
uslovi vezani za predmet ugovora,
da postoji pravni osnov ili kauza
ugovora i da su ispoštovani uslovi
vezani za formu ugovora.
n Ukoliko u momentu zaključenja
ugovora bude nedostajao makar i
jedan od navedenih elemenata
ugovor je nepunovažan Relativno ništavi
(nepostojeći) i ne proizvodi pravno Apsolutno ništavi
dejstvo. (rušljivi)

28
a) Apsolutno ništavi ugovori
n Ugovori koji su protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima su ništavi,
ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na drugu sankciju ili ako zakon u određenom
slučaju ne propisuje što drugo.
n Za razliku od tzv. nepostojećih ugovora, ništavi ugovori ispunjavaju sve zakonom
predviđene uslove za zaključenje, ali je njihova sadržina takva da se njima vrijeđa javni
poredak, prinudni propisi i dobri običaji.
n U ništave ugovore spadaju i ugovori čiji je predmet nemoguć, nedopušten ili neodređen ili
neodrediv, ugovori bez pravnog osnova ili sa nedopuštenim osnovom, ugovori koje
zaključuju pravna lica izvan granica svoje poslovne sposobnosti, ugovori koji nisu zaključeni
u predviđenoj formi kao i zelenaški ugovori.
n Na ništavost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti (ex officio).
n Svako zainteresovano lice se može pozivati na ništavost ugovora, a sudska odluka kojom je
utvrđena ništavost ugovora ima deklarativno dejstvo.
n Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
n Ništavi ugovor se ne može protekom vremena osnažiti tj. ne može se konvalidirati.
n Pravne posljedice ništavosti:
n Povraćaj datog;
n Naknada štete
n Prava trećih lica.

29
a) Relativno ništavi (rušljivi) ugovori
n Rušljivi ugovori su podvrsta nevažećih ugovora koji proizvode pravno dejstvo, ali
mogu biti poništeni u zakonom određenom roku na zahtjev lica koja za to imaju
pravni interes, a zbog nedostataka ugovora koji znače povredu pojedinačnih
interesa.
n Ugovor je rušljiv ukoliko ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna,
kada je prilikom njegovog zaključenja bilo mana volje strana, kao i kada je to
Zakonom ili posebnim propisima određeno.
n Pravo na poništenje rušljivog ugovora ustanovljeno je u interesu ugovornika,
njihovih univerzalnih sukcesora i eventualno trećih lica.
n Odluka o poništenju jednog rušljivog ugovora ima konstitutivno dejstvo.
n Pravilo je da se poništenjem ugovora na zahtjev zainteresovanog lica, ugovor
gasi tj. smatra se da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo i to od momenta
zaključenja (ex tunc). Stranke se mogu sporazumjeti da rušljivi ugovor neće
proizvoditi pravno dejstvo za ubuduće (ex nunc), a da će se sve do tog momenta
ugovor smatrati punovažnim. Ovo rješenje proizilazi iz činjenice da rušljivi
ugovori ugrožavaju interese ugovarača, a manje javne interese. Zato je
strankama i dozvoljeno da svojom voljom odrede od kog momenta će se
smatrati da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo.
n Poništenje ugovora iz razloga rušljivosti u prvi plan ističe pitanja povraćaja u
pređašnje stanje, naknade štete i položaja trećih lica.

30
2. Raskid ugovora
RASKID UGOVORA

SPORAZUMNI RASKID JEDNOSTRANI RASKID

n Jedan od načina prestanka ugovora je i raskid ugovora.

n Raskidom mogu prestati samo punovažni ugovori.
n Do raskida ugovora može doći ili
n na osnovu sporazuma subjekata koji su ga zaključili te tada
govorimo o sporazumnom raskidu ili
n jednostranim raskidom.

31
a) Sporazumni raskid ugovora
n Sporazumni raskid ugovora je način prestanka ugovora do kog dolazi na
osnovu sporazuma o odustajanju od ugovora koji je ranije zaključen.
n Sporazumni raskid ugovora je ustvari ugovor kojim stranke odustaju od
ranije zaključenog ugovora.
n Ugovorne strane odustaju od ranije zaključenog ugovora na način što
zaključuju novi ugovor kojim se raskida ranije zaključeni punovažni
ugovor. Dakle, predmet ovog novog ugovora je raskid ranije
zaključenog ugovora.
n Sporazumni raskid ugovora je moguć sve dok ranije zaključeni ugovor
nije u potpunosti ispunjen. Ukoliko bi stranke odlučile da raskinu ugovor
nakon njegovog ispunjenja radilo bi se o zaključenju novog ugovora u
kom bi ranije ugovorne strane imale suprotne uloge.
n Da bi došlo do sporazumnog raskida ugovora potrebno je da su
ispunjeni opšti uslovi koji se traže za punovažnost ugovora. S obzirom
da je sporazumni raskid ugovora ugovor kojim ugovornici odustaju od
ranije zaključenog ugovora, za njegovu punovažnost se traži postojanje
sposobnosti ugovaranja, saglasnosti volja, a predmet i osnov ugovora
moraju biti mogući, dopušteni i određeni ili odredivi.
32
 a) Jednostrani raskid ugovora
n Jednostrano se može raskinuti samo punovažan ugovor.
n Pravo na raskid ugovora jedna ugovorna strana stiče zbog
potpunog ili djelimičnog neispunjenja obaveze druge strane.
n Potpuno neispunjenje postoji u slučaju kada jedna ugovorna
strana ne preduzima ništa na planu ispunjenja ugovorom preuzete
obaveze. To se lice ponaša kao da ugovor nije ni zaključen, kao da
njegova obaveza i ne postoji. Ono ignoriše ugovor i upravo iz takvog
njegovog ponašanja nastaje pravo saugovarača da raskine ugovor.
n Situacija je znatno složenija u slučaju djelimičnog neispunjenja
obaveze jedne ugovorne strane. Jedna ugovorna strana može ispuniti
svoju obavezu samo jednim dijelom ili je može ispuniti na način, u
vrijeme ili u mjestu koje ne odgovara odredbama iz ugovora. Ukoliko
je to slučaj govorimo o djelimičnom ispunjenju obaveze. Ovakav vid
djelimičnog ispunjenja ugovorne obaveze je razlog za jednostrani
raskid ugovora ukoliko takav način ispunjanja osujećuje ostvarenje
cilja ugovora.

33
a) Jednostrani raskid ugovora (2)

n Kada ispunjenje obaveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora,

pa dužnik ne ispuni obavezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
Povjerilac može održati ugovor na snazi, ako po isteku roka, bez odlaganja,
obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora, a ako i pored toga dužnik u
razumnom roku ne ispuni obavezu, povjerilac može izjaviti da raskida ugovor.
n Kada ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik
zadržava pravo da i poslije isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da
zahtijeva njeno ispunjenje. Ukoliko, povjerilac želi da raskine ugovor, mora da
ostavi dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje, a ako dužnik ni u
naknadnom roku ne ispuni obavezu nastupaju iste posljedice kao i u slučaju
kada je rok bitan sastojak ugovora.
n Kada je prije isteka roka za ispunjenje obaveze očigledno da jedna strana neće
ispuniti svoju obavezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i
zahtijevati naknadu štete.
n Povjerilac koji zbog neispunjenja dužnikove obaveze raskida ugovor, dužan je da
to saopšti dužniku bez odlaganja.
n Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.

34
3. Prestanak ugovora uslijed
nemogućnosti ispunjenja
n Ukoliko dužnik nije u mogućnosti da ispuni preuzete obaveze iz ugovora postoji
tzv. nemogućnost ispunjenja.
n Nemogućnosti ispunjenja nema ukoliko je obaveza dužnika otežana za
ispunjenje, ali je obavezu moguće ispuniti uz dodatno angažovanje dužnika.
n Obaveza prestaje ukoliko njeno ispunjenje postane nemoguće uslijed okolnosti
zbog kojih dužnik ne odgovara.
n Da bi postojala nemogućnost ispunjenja kao način prestanka obligacija potrebno
je da je nemogućnost ispunjenja
n naknadna,
n objektivna i
n trajna.
n Dužnik treba da dokaže okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost i da
dokaže da uzrok nemogućnosti nisu skrivili ni njegovi radnici ili pomoćnici.
n U slučaju djelimične nemogućnosti ispunjenja, ugovor prestaje samo djelimično
ukoliko postoje interesi za njegov opstanak. Uslijed nemogućnosti ispunjenja ne
prestaju ugovori čiji su predmet po rodu određene stvari. To proizilazi iz pravila
”genera non pereunt”. Naime, kada su predmet obaveze po rodu određene stvari
obaveza ne prestaje čak i kada sve stvari koje dužnik ima, a koje pripadaju tom
rodu propadnu uslijed okolnosti za koje dužnik ne odgovara. Jedino, kada su
predmet obaveze dužnika stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz
određene mase tih stvari, obaveza prestaje kada propadne cijela ta masa
35
4. Protek vremena i otkaz
n Protek vremena kod ugovora sa fiksim rokom izvršenja ugovorne obaveze
predstavlja način prestanka ugovora. Izuzetno, zakonom može biti određeno ili
ugovorne strane mogu predvidjeti, da ugovorni odnos neće prestati protekom
predviđenog roka, već da će se ugovorni odnos produžiti na neodređeno vrijeme,
ukoliko ne bude blagovremeno otkazan
n Ukoliko trajanje ugovornog odnosa nije unaprijed određeno, svaka strana može
ugovorni odnos prekinuti otkazom.
n Otkaz je jednostrana i neformalna izjava volje jedne od ugovornih strana koja
ima za cilj gašenje ugovornog odnosa. Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani,
a Zakon ne predviđa obavezu da otkaz bude i obrazložen. Otkaz može biti dat u
svako doba, samo ne u nevrijeme. Vremenski period od dostavljanja otkaza do
momenta prestanka ugovora naziva se otkazni rok. Otkazni dugovinski odnos
prestaje kada istekne rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen
ugovorom, odnos prestaje po isteku roka određenog zakonom ili običajem,
odnosno istekom primjerenog roka. Strane mogu ugovoriti da će njihov ugovorni
odnos prestati samim dostavljenjem otkaza, ukoliko za određeni slučaj zakonom
nije predviđeno drugačije rješenje. U ovom slučaju u momentu dostavljanja
otkaza ugovor prestaje tj. otkaz djeluje automatski. Povjerilac ima pravo da
zahtijeva od dužnika ono što je dospjelo pre nego što je obaveza prestala
protekom roka ili otkazom.

36
5. Smrt ugovorne strane
n Po pravilu, smrću jedne ugovorne strane ugovor ne prestaje već prava i
obaveze iz ugovora prelaze na univerzalne sukcesore umrlog
ugovornika. Međutim, ukoliko se radi o ugovoru zaključenom intuitu
personae važi drugačije pravilo.
n U slučaju da za zaključenje jednog ugovora odlučujući značaj imaju
lična svojstva ugovornika (jednog ili oba) smatra se da je to i
odlučujući element saglasnosti volja ugovornika. U tom slučaju je
izvršenje obaveza ili sticanje prava strogo vezano za ugovornika zbog
čijih je ličnih svojstava, znanja, umijeća ili sposobnosti ugovor i
zaključen. Samo i jedino u tom slučaju smrt jednog od ugovornika
dovodi do prestanka ugovora.
n Preciznije, smrt jednog od ugovornika nije opšti način prestanka
ugovora već se radi o načinu prestanka ugovora zaključenih intuitu
personae ili kada su se ugovorne strane sporazumjele da će ugovor
prestati uslijed smrti jedne od njih ili ukoliko sama priroda ugovora
upućuje na zaključak da ugovor prestaje na ovaj način.

37