FAKULTET POLITEHNIČKIH NAUKA

GRAĐEVINARSTVO-PUTEVI

DINAMIKA FLUIDA

Seminarski rad

Student:Amir Belegić Profesor: Enes Šeperović

Predmet: Hidromehanika Asistent: Sabahudin Petak

SADRŽAJ

1. UVOD……………………………………………………………..3
2. HISTORIJA HIDROMEHANIKA……………………………..4
3. DEFINICJA FLUIDA……………………………………………5
4. GLAVNE OSOBINE FLUIDA………………………………….7
5. EULEROVA JEDNAČINA……………………………………12
6. ZAKLJUČAK…………………………………………………..14
7. LITERATURA…………………………………………………15
1. UVOD

Hidrodinamika (hidro- + dinamika), grana hidromehanike koja se bavi zakonima gibanja

tekućina i pojavama uzrokovanima uzajamnim djelovanjem struje tekućine i tijela koje
graniči s tekućinom u gibanju.

Hidrodinamika je dakle nauka koja proučava gibanje tekućina zajedno s uzrocima zbog kojih

gibanje nastaje, to jest sila koje djeluju na tekućinu. Hidrodinamika proučava ovisnost tih sila
i kretanja nastalog pod djelovanjem tih sila.

Čestica tekućine u hidrodinamici nije atom ili molekula od kojih se stvarno tekućina sastoji

već mali termodinamički sistem konačnih dimenzija u kojem se nalazi dovoljno velik broj
atoma ili molekula. Hidrodinamika opisuje tekućinu kao skup malih termodinamičkih
sustava u ravnotežnom stanju, koji su u međusobnom kontaktu te mogu razmjenjivati čestice,
energiju i drugo.
2. HISTORIJA HIDROMEHANIKE

Nastojanja da se otkriju zakoni gibanja tekućine sežu u najdalju prošlost, no znanstvenu je

podlogu hidromehanika dobila u 18. stoljeću (Daniel Bernoulli, Jean le Rond
d'Alembert, Leonhard Euler). Najprije se razvila takozvana klasična mehanika fluida, kojoj je
predmet proučavanja idealna ili savršena tekućina, to jest tekućina bez trenja (viskoznost),
nestlačiva i nerastegljiva. Međutim, mnogi rezultati dobiveni takvim idealiziranjem nisu bili
upotrebljivi u praksi i to osobito zbog zanemarivanja trenja.

Slika 1: Mehanika fluida

Zbog toga se nastoje odrediti prirodni zakoni prema kojima se vladaju realni fluidi
(hidraulika). Rješavanje problema hidromehanike može biti matematički složeno pa se danas
najčešće koriste numeričke metode i računanja.
3. DEFINICIJA FLUIDA

Krute tvari su sve tvari koje imaju vlastiti, praktički nepromjenjivi oblik, bez obzira na
njihovu okolinu. Čestice krute tvari omeđene su pravilnim ili nepravilnim plohama. Pod
djelovanjem vanjskih sila oblik krutih tijela vrlo malo se mijenja (te se promjene vrlo često
može potpuno zanemariti).

Pod pojmom tekućina podrazumijevaju se tvari koje zauzimaju definirani volumen i koje
mogu imati slobodne povšine. Za razliku od krutih tijela tekćine reagiraju na svaku, pa i
najmanju vanjsku silu i vrlo lako mijenjaju svoj oblik.

Glavna sila koja na tekućine djeluje na Zemlji je sila teža, pod čijim djelovanjem tekućina
uvijek zauzima najniži dio posude (to može biti i morsko dno!) u kojoj se nalazi. Tekućine su
praktički nestlačive. Nasuprot tome, plinovi su tvari koje se šire sve dok ne zauzmu sav
raspoloživi volumen. Plinovi su za razliku od tekučina lako stlačljivi i ne mogu imati
slobodne površine.

Pojam zrnate tvari relativno je nov i obuhvaća mnoštvo čestica krute tvari različitih veličina
(od sub-mikronskih dimenzija pa do dimenzija od par metara) u situacijama u kojima se te
čestice zajedno gibaju slično tekućini. Pojam smjesa opisuje sve mješvine dviju ili više gore
opisanih tvari.
U većini se slučajeva fluid giba kroz prostor. To se gibanje naziva tečenje ili strujanje
(fluida). Općenito se dijeli na tri osnovne grupe:

 Protjecanje je strujanje fluida izmedu krutih stijenki okolne tvari (cijevi, kanali i sl.)
ili u slobodnom prostoru (vjetar, vodeni mlaz i sl.). Kod protjecanja fluid se fizički
pomiće kroz prostor.
 Optjecanje je situacija u kojoj fluid miruje a kroz njega se giba neko tijelo koje je
potpuno ili djelomično uronjeno u fluid (plovidba broda, let aviona, stup mosta i sl.).
 Kombinacija protjecanja i optjecanja je najsloženija situacija u kojoj se giba i fluid
i objekti u njemu (strujanje fluida kroz pokretne dijelove strojeva, primjerice
vjetrenjača ili turbina).

Slika 2: Tok fluida

4. GLAVNE OSOBINE FLUIDA

Gibanje fluida posljedica je raznih sila koje na fluid djeluju.

Te sile su najčešće:

 sile pritiska. Pritisak u fluidu nastaje usljed njegove vlastite težine ili vanjskih sila, a
karakteristično za njega je da djeluje uvijek okomito na plohu na kojoj ga se
promatra.
 masene sile. Masene sile su one sile koje su proporcionalne masi na koju djeluju. U
masene sile se ubrajaju sila teža, odnosno gravitacija i inercijske sile (centrifugalna
sila, Coriolisova sila i sl.).
 viskozne sile ili sile unutarnjega trenja u fluidu.
 elastične sile koje dolaze od kompresibilnosti fluida i uglavnom su važne samo kod
kompresibilnih fluida (plinovi).

4.1. Gusoća fluida

Gustoća tvari definira se kao masa tvari koja zauzima jedinični volumen. Ako se
pretpostavlja da je fluid nestlačiv, gustoća se nalazi jednostavnim dijeljenjem ukupne mase
fluida s ukupnim volumenom koju fluid zauzima. U slučaju kada je fluid nehomogen,
gustoća je funkcija položaja u prostoru (unutar volumena koji se razmatra) i dobiva se kao
granična vrijednost omjera mase sadržane u nekom malenom dijelu volumena ∆V i toga
volumena, kada se matematički pusti da se ∆V beskonačno smanjuje.

Općenito za tekučine možemo uzeti da su nestlačive, pa im je gustoća konstantna u cijelom

prostoru (male promjene zbog promjena temperature se obično takoder zanemaruju), dok za
plinove moramo uzeti u obzir mogučnost da im se gustoća u vremenu i prostoru mijenja.
4.2. Viskoznost fluida

Kod gibanja se između molekula fluida javljaju sile otpora koje su po svojoj prirodi slične
sili trenja. No, za razliku od sile trenja koja se javlja na dodirnoj plohi dvaju tijela koja se
medusobno gibaju, kod fluida se sila otpora javlja i u njegovoj unutrašnjosti, pa se zato neki
puta naziva i unutarnje trenje. Ono je toliko važno za gibanje fluida da je dobilo i svoje
posebno ime: viskoznost.

Viskoznost fluida ovisi o temperaturi (kod plinova i o tlaku!) i redovito se s porastom

temperature smanjuje.

4.3. Stlačivost fluida

Za opisivanje stlačivosti fluida koristi se volumni modul stlačivosti, koji prestavlja omjer promjene
pritiska i time izazvane relativne promjene volumena fluida (promjena volumena izražena po jedinici
volumena).

Ako su promjene pritiska malene, a volumni modul stlačivosti velik, može se rezultirajuća
promjena volumena zanemariti. To je slučaj kod tekućina. Za plinove je volumni modul
stlačivosti znatno manji i uz to ovisi o termodnamčkom procesu kojem je plin podvrgnut, pa
se opčenito ne može zanemariti.
4.4. Površinska napetost tekućine

Molekule se u tekučini medusobno privlače slabim silama, koje su dovoljne da molekule

tekućine drže na okupu, ali ne i dovoljne da bi dovele do prelaska u kruto stanje. Pogleda li
se neka nasunce izabrana molekula u tekućini. Može se zaključiti da je rezultantna sila,
kojom sve okolne molekule djeluju na nju, jednaka nuli. No, za molekulu koja se nalazi na
površini tekućine, situacija je drugačija. Kako iznad nje nema drugih molekula, koje bi ju
privlčile, ostaje samo djelovanje molekula oko i ispod nje, pa je rezultantna sila na nju
usmjerena u unutrašnjost tekućine. Posljedica ove pojave je da tekućina uvijek zauzima oblik
sa najmanjom mogućom površinom.

Za tekućine u posudama, rezervoarima i sl. ta je površina (koja se naziva i slobodna površina) ravna,
a ako je tekućina slobodna u prostoru (npr. kapljica kiše u zraku), skuplja se u kuglu (uz
zanemarivanje ostalih sila koje na nju djeluju), jer kugla za dani volumen tekućine ima najmanju
moguću površinu.

4.5. Kapilarnost fluida

Uroni li se u vodu tanku staklenu cjevčicu (promjera nekoliko milimetara ili manje), primijeti
će se da u njoj voda uzdiže iznad okolne povšine tekućine. Ova pojava, koja se naziva
kapilarnost primjećuje se uvijek kad se tekućina nalazi u uskom prostoru, bez obzira na
njegov oblik.
 Slika 3: Kapilarnost vode i žive

4.6. Anomalija vode

Molekula vode po mnogo ćemu je izuzetna i pokazuje hemijske i fizikalne osobine koja su na
prvi pogled u suprotnosti sa jednostavnim hemijskim i fizikalnim zakonitostima. Odstupanja
svojstava vode od uobičajenih pravila nazivaju se anomalije vode.

Najvažnije anomalije vode:

 Atom kisika je izuzetno elektronegativan, pa se elektroni koji tvore hemijske veze izmedu
njega i vodikovih atoma zadržavaju u njegovoj blizini. Time molekula postaje polarna, tj. ima
značajan električni dipolni moment.
 Molekule vode međusobno se povezuju natprosječno jakim vodikovim vezama koje bitno
utječu na osobine vode.

Slika 4: Vezivanje atoma

 Talište i vrelište vode izuzetno je visoko, što je posljedica jakih vodikovih
veza izmedu molekula vode. Jednostavni hemijski raˇcun koji te veze
zanemaruje predvida vreliˇste na -80oC!
 Voda je izuzetno dobro otapalo. U njoj se u većoj ili manjoj mjeri otapaju
najrazličitije tvari.
 Toplinski kapacitet vode je izuzetno visok, čak 4175 J/kgK.

 Prilikom smrzavanja volumen vode se povećava. Zato led pliva na vodi, rijeka
i jezera zamrzavaju se odozgo prema dolje pa voda u dubini ostaje tekuća. To
omogučava preživljavanje vodenih organizama i kad je površina zamrznuta.

 Gustoća vode najveća je na 4oC a daljnjim hladenjem voda se rasteže.

5. EULEROVA JEDNAČINA

Eulerova formula, nazvana je prema Leonhardu Euleru, prikazuje u području analize

kompleksinh brojeva duboko povezani sa trigonometrijskom funkcijom s kompleksnim
eksponencijalnim funkcijama.

Matematička analiza Eulerovog identiteta:

e iπ + 1=0

e−eulerov broj ,baza prirodnihlogaritama

i- imaginarna jedinica

π – pi (3,14)

Eulerov identitet se ponekad naziva i Eulerova jednačina.

Eksponencijalna funkcija ez može se definirati kao limes niza (1 + z/N)N. Tako da kada N teži

u beskonačnost time je i eiπ limes od (1 + iπ/N)N. Može se pokazati da se za dovoljno veliki N,
izraz (1 + iπ/N)N približava svom limesu koji iznosi −1.

Eulerov identitet se od strane mnogih smatra izuzetnim jer na jednostavan način povezuje tri
osnovne matematičke operacije (sabiranje, množenje i potenciranje) te povezuje čak pet
fundamentalnih matematičkih konstanti i to brojeve 0, 1, π, e i imaginarni broj i.

Svaka od tih konstanti na poseban je način temeljna u teoriji brojeva, geometriji i

trigonometriji, statistici, području kompleksnih brojeva i drugdje. Identitet mnogi smatraju
jednim od najljepših teorema u matematici.
Eulerova formula može se predočiti na način da funkcija eix rotira oko ishodišta kompleksne
ravnine tijekom čega x poprima vrijednosti iz domene realnih brojeva. U tom smislu x je
ugao što ga čini dužina, koja spaja ishodište koordinatnog sistema u kompleksnoj ravnini s
odgovarajućom tačkom na jediničnoj kružnici, s pozitivnom realnom osi. Pri tome dužina, u
osnovi vektor u kompleksnoj ravnini, rotira smjerom suprotno od smjera kazaljki na satu, a
veličina ugla iskazuje se u radijanima. Izvorni dokaz se zasniva na razvoju

Taylorovih redova za eksponencijalnu funkciju ez te periodičke funkcije sin x i cos x, gdje

je z kompleksni broj, a x realan broj. Isti dokaz pokazuje da formula vrijedi i ako je x bilo
koji kompleksan broj.

Slika 5: Prikazivanje pomoću kružnice

Eulerova formula na jednostavan način omogućava prijelaz iz prikaza kompleksnog broja

u kartezijanskim koordinatama u prikaz kompleksnog broja u polarnim koordinatama. Iskaz
kompleksnog broja u polarnim koordinatama bitno pojednostavljuje složenije operacije s
kompleksnim brojevima kao što su, na primjer, množenje i potenciranje.

6. ZAKLJUČAK
Zahvaljujući mnogobrojnim analitičkim i eksperimentalnim istraživanjima u prvoj polovici
XX. st. danas je postignut napredak u primjeni zakona hidrodinamike pri rješavanju složenih
praktičnih problema vodovodnih uređaja i hidrauličnih energetskih sustava te problema
otpora, propulzije i ponašanja brodova.

Brzi razvoj u XX. st. hidrodinamika velikim dijelom duguje i istraživanjima na području

aerodinamike, jer pri brzinama manjima od brzine zvuka vrijede isti zakoni za gibanje
tekućina i plinova. Danas je moguće svaku zamišljenu konstrukciju (npr. broda) prvo
provjeriti na računarskome modelu, a potom, u slučaju dobroga rezultata, na modelu u
bazenu, što umanjuje troškove ispitivanja.

7. LITERATURA
Internet izvori:

https://www.enciklopedija.hr/

http://rgnn.hr/

https://hr.wikipedia.org/

Popis slika:

Slika 1: Mehanika fluida

Slika 2: Tok fluida

Slika 3: Kapilarnost vode i žive

Slika 4: Vezivanje atoma

Slika 5: Prikazivanje pomoću kružnice