FINANSIJSKE INSTITUCIJE

BANKE, ŠTEDIONICE I KREDITNE

ZADRUGE
 Uvod

Ø Finansijske institucije - poslovna preduzeća koja prikupljaju

novčana sredstva, usmjeravaju ih u finansijske plasmane i
obavljaju finansijske usluge

Ø Razlikuju se po tome što posluju sa nematerijalnom-finansijskom

imovinom, dok im je materijalna imovina potrebna u minimalnoj
vrijednosti kako bi uspješno trgovali finansijskim proizvodima

Ø Prema kriteriju primanja depozita finansijske institucije se dijele:

• depozitne finansijske institucije (banke, depozitne štedne institucije)

• nedepozitne finansijske institucije (osiguravajući fondovi, investicijski
fondovi, finansijske kompanije i konglomerati)
 Banke

Ø Ukupna aktiva = ukupne obaveze + kapital

Ø Banke dolaze do sredstava posuđivanjem i izdavanjem drugih obaveza kao što su

depoziti

Ø Koriste sredstva da bi došle do aktive, kao što su vrijednosnice ili krediti

Ø Banke ostvaruju dobit naplaćujući veću kamatu na vrijednosnice i kredite od

troškova koje imaju na osnovu pasive

Ø Dolaze do sredstava izdavanjem dugovanja koja se još nazivaju izvori sredstava

Ø Tako dobivena sredstva koriste se za kupovinu aktive koja ostvaruje prihod

 Banke

Aktiva (upotreba sredstava) % Pasiva (izvori sredstava) %

Rezerve banaka kod Centralne banke i 1 Depoziti po viđenju 10
gotov novac
Vrijednosni papiri Netransakcijski depoziti
Federalni i Federalnih agencija 15 Oročeni depoziti – mali iznos
Državni, lokalne uprave i drugi 7 (<100.000 dolara) + štedni depoziti 48
Krediti Oročeni depoziti – veliki iznos 11
Komercijalni i industrijski 18 Uzeti krediti 23
Za nekretnine 35 Kapital banke 8
Potrošački 6
Međubankarski 11
Ostali 2
Druga sredstva(npr materijalna imovina) 5
Ukupno 100 Ukupno 100
 Bilansa banke

Ø Marija je čula za odličnu uslugu u banci Y i otvorila je račun po viđenju s ulogom

od 100 dolara

Ø T-konto banke izgleda ovako:

Banka Y
Aktiva Pasiva
Blagajna + 100$ Depoziti po viđenju +100$

Ø Budući da je novac u blagajni dio rezerve banke, T-konto banke će izgledati:

Banka Y
Aktiva • Banka Y Pasiva
Rezerve +100$ Depoziti po viđenju +100$
 Bilansa banke

Ø Pošto banka mora izdvojiti 10% za obvezne rezerve T-konto će izgledati

Banka Y
Aktiva Pasiva
Obvezne rezerve + 10$ Depoziti po viđenju +100$
Višak rezervi +90$

Ø Banka višak rezervi koristi da bi davala kredite, pa će T-konto izgledati:

Banka Y
Aktiva • Banka Y Pasiva
Obvezne rezerve +10$ Depoziti po viđenju +100$
Krediti +90$
 Upravljanje likvidnošću

Ø Kada realno sagledamo bilans stanja banke:

Banka Y
Aktiva Pasiva
Rezerve 20 miliona $ Depoziti 100 miliona $
Krediti 80 miliona $ Kapital 10 miliona $
Vrijednosnice 10 miliona $

Ø Dođe li do odliva depozita u iznosu od 10 miliona $:

Banka Y
Aktiva Pasiva
• Banka Y
Rezerve 10 miliona $ Depoziti 90 miliona $
Krediti 80 miliona $ Kapital 10 miliona $
Vrijednosnice 10 miliona $
 Upravljanje likvidnošću

Ø Ako banka ne posjeduje dovoljno depozita:

Banka Y
Aktiva Pasiva
Rezerve 10 miliona $ Depoziti 100 miliona $
Krediti 90 miliona $ Kapital 10 miliona $
Vrijednosnice 10 miliona $

Ø Ukoliko dođe do odliva depozita u od 10 miliona $, T-konto će izgledati ovako:

Banka Y
Aktiva Pasiva
• Banka Y
Rezerve 0 $ Depoziti 90 miliona $
Krediti 90 miliona $ Kapital 10 miliona $
Vrijednosnice 10 miliona $
 Upravljanje likvidnošću

Ø Postoje 4 mogućnosti nabavljanja sredstava:

1. Posuditi sredstva od druge banke na tržištu federalnih sredstava

2. Prodaja nekih vrijednosnih papira iz portfolija banke kako bi se nadoknadio odliv

depozita

3. Pribavljanje sredstava potrebnih za rezerve tako što ih posudi od FED-a

4. Nabaviti 9 miliona dolara rezervi koje će odgovarati iznosu odliva depozita,

smanjujući iznos svojih kredita za taj iznos te deponirajući sredstva kod FED-a,
čime će uvećati svoje rezerve za 9 miliona dolara

Ø Ako banka ima dovoljne rezerve, odliv depozita ne uzrokuje promjene u drugim
dijelovima bilanse
 Glavni zadaci uprave

Ø Predsjednik uprave neke banke ima 4 glavna zadatka i to:

1. Pobrinuti se da banka raspolaže s dovoljnom količinom gotovog novca da bi bila u

stanju isplatiti sve depozite u slučaju odliva depozita;

2. Predsjednik mora slijediti strategiju male izloženosti riziku, pribavljajući imovinu

niskog rizika te diverzificirajući imovinu u vlasništvu banke – upravljanje
aktivom;

3. Nabavljanje sredstava uz mali trošak – upravljanje pasivom;

4. Odluka o količini kapitala koji banka mora održavati kao i pribavljanje potrebnog
kapitala.
 Upravljanje aktivom

Ø Banka upravlja aktivom na više načina:

1. Pokušavaju naći dužnike koji su voljni plaćati visoke kamatne stope, a za koje
istovremeno postoji mala vjerovatnost da bi mogli prestati otplaćivati svoje kredite;

2. Pokušavaju kupiti vrijednosne papire koji nude visoki povrat i mali rizik;

3. Pri upravljanju svojom aktivom banke moraju nastojati umanjiti rizik diverzifikacijom
svog portfolija;

4. Banke moraju upravljati likvidnošću svojih sredstava tako da mogu zadovoljiti

propisane rezerve bez snošenja visokih troškova.
 Upravljanje pasivom

Ø Do 60-tih godina dvadesetog stoljeća upravljanje pasivom bio je veoma miran

postupak iz 2 razloga:

1. Preko 60% izvora sredstava banaka se ostvarivalo kroz depozite po viđenju koji
po zakonu nisu mogli donijeti bankama nikakve kamate pa se banke nisu mogle
aktivno međusobno takmičiti za depozite

2. S obzirom da tržište prekonoćnih kredita nije bilo dobro razvijeno, banke su

rijetko posuđivale sredstva od drugih banaka kako bi zadovoljile zakonsku stopu
obavezne rezerve

Ø 60-tih godina su banke počele tragati za načinima da im obaveze u njihovoj

bilansi mogu osigurati rezerve i likvidnost

Ø Rezultat: Ekspanzija tržišta prekonoćnih kredita

 Upravljanje kapitalom

Ø Svaka banka mora odlučiti o iznosu kapitala kojeg mora imati iz 3 razloga:

1. Kapital banke sprječava stečaj, situaciju u kojoj banka ne može servisirati svoje
obaveze prema štedišama i drugim vjerovnicima pa propada;

2. Iznos kapitala utiče na prihod vlasnika;

3. Minimalan iznos kapitala banke određuje zakonodavac. Banke održavaju

bankovni kapital da bi smanjile rizik nesolventnosti.

Ø Profitabilnost banke:
1. ROA - pokazuje odnos neto dobiti poslije oporezivanja po svakom dolaru aktive
2. Neto kamatna marža - pokazuje razliku između kamatnog prihoda i kamatnog rashoda kao
postotak ukupne imovine
3. ROE - pokazuje odnos neto dobiti poslije poreza po svakom dolaru vlasničkog kapitala
 Izvanbilansne aktivnosti

Ø Aktivnosti koje utiču na dobit banke, ali nisu iskazane u njezinoj bilansi

Ø Izvanbilansne aktivnosti uključuju trgovanje finansijskim instrumentima i

stvaranje zarade od naknade i prodaje kredita

1. Zarada od prodaje kredita (prodavajući kredite po vrijednosti koja je nešto više od

vrijednosti samog kredita)

2. Ostvarivanje prihoda od naknada koje banke primaju za pružanje specijaliziranih

usluga svojim klijentima (trgovina stranom valutom u ime klijenta, garantovanje
dužničkih vrijednosnih papira kao što su bankovni akcepti i pružanje zaštitnih
kreditnih linija)

Ø Finansijski inžinjering - razvijanje novih proizvoda i usluga koji su profitabilni

jer odgovaraju potrebama klijenata
Historijski razvoj bankarskog sistema
 Historijski razvoj bankarskog sistema

Ø Glavni spor u bankarskoj industriji - trebaju li dozvole bankama izdavati lokalne,

državne ili savezne vlasti

Ø Centralna banka Amerike ( 1791. – 1811.) – institucija koja je snosila odgovornost za

ukupan iznos kredita odobrenih u ekonomiji

• Do 1863. poslovne banke u SAD-u dobivale su dozvolu od bankovne komisije savezne

države u kojoj su poslovale
• Zakon o bankama iz 1863. god stvorio je novi sistem banaka koje su svoje dozvole
dobivale od saveznih vlasti (nacionalne banke) pod nadzorom Ureda za kontrolu valute
• SAD danas imaju dualni bankarski sistem u kojem su banke koje nadzire savezna
vlada i banke koje nadziru države posluju rame uz rame

Ø 1933. god – Federalna korporacija za osiguranje depozita (FDIC) i odvojeno

poslovanje
 Struktura sistema poslovnih banka u SAD

Ø Ograničenje otvaranja podružnica - odredbe doprinose intenzivnoj konkurenciji na

tržištu održavanjem velikog broja banaka na životu

Ø Postojanje velikog broja banaka u SAD-u treba gledati prije kao nedostatak
konkurencije, a ne dokaz velike konkurentnosti

Ø Neefikasne banke su se održale na životu jer njihovi klijenti nisu bili u

mogućnosti pronaći podružnicu druge banke na lokaciji koja bi im odgovarala

Ø Ako veća konkurencija donosi prednosti nekom društvu, zašto je u Americi došlo
do ograničavanja otvaranja bankarskih podružnica ?

Ø Stanovnici Amerike tradicionalno imaju negativno mišljenje o velikim

bankama
 Odgovor na ograničavanje broja podružnica

Ø Tri finansijske inovacije:

1. Holding – zaobilaženje ograničenja vezanog za ograničavanje, može sudjelovati

i u drugim aktivnostima vezanim za banke, izdavanje komercijalnih zapisa,
kupovina drugih banaka

2. Nebankarske banke - ako otvore banke koje nude ograničene usluge te

primaju depozite ali ne izdaju komercijalne kredite – ili obrnuto – ne primaju
depozite ali izdaju komercijalne kredite, one neće biti podložne zakonu

3. Bankomati - finansijska inovacija kojom su zaobiđene odredbe o ograničenju

broja podružnica
 Okrupljivanje banaka

Ø Propadanje banaka dovelo do smanjenja broja banaka

Ø Odgovor: okrupljivanje banaka

Ø 1975. godine Savezna država Maine donijela je prvi međudržavni bankarski

zakon koji je dozvolio bankovnim holdinzima sa sjedištem izvan države Maine da
kupuju banke u toj saveznoj državi

Ø Dovelo je do razvoja nove vrste banaka, tzv superregionalnih banaka

Ø Bankovni holdinzi koji su po veličini postale konkurencija bankama novčanih

središta, no čija se sjedišta nisu nalazila u jednom od tih gradova
 Okrupljivanje banaka

Ø Riegle-Nealov zakon o međudržavnom bankarskom poslovanju i

učinkovitosti podružnica iz 1994. - proširio je regionalne ugovore na čitavu
državu

Ø Ne samo da dozvoljava bankovnim holdinzima akviziciju banaka u

drugoj državi, bez obzira na druge državne zakone koji to
onemogućavaju, već i omogućava otvaranje podružnica u drugim
državama dozvoljavajući bankovnim holdinzima da se udružuju sa
bankama čiji su vlasnici i tako formiraju jednu jedinstvenu banku s
podružnicama u različitim državama

Ø Ekonomisti smatraju da je to pozitivno djelovalo na cijelu

ekonomiju
 Odvajanje bankarskih od
drugih finansijskih usluga
Ø Glass-Steagallovu zakon (1933.) - zakon dozvoljavao poslovnim bankama
prodaju novih izdanja državnih vrijednosnica, ali im je zabranio pokroviteljstvo
nad izdanjima korporacijskih vrijednosnica ili pružanje brokerskih usluga

Ø Bankama je bilo zabranjeno i sudjelovati u pružanju osiguranja ili poslovima sa

nekretninama

Ø Sprječavao je investicijske banke i osiguravajuća društva u pružanju usluga koje

nude poslovne banke štiteći ih tako od konkurencije

Ø Utrka za zaradom i finansijske inovacije potaknule su banke i druge finansijske

institucije na zaobilaženje odredbi tog zakona te zadiranje u tuđi poslovni teritorij

Ø 1999. Gramm-Leach-Blileyev zakon - omogućio firmama koje se bave

vrijednosnicama i osiguranjima da kupuju banke, a bankama da posluju sa
vrijednosnicama, osiguranjem i nekretninama
 Odvajanje bankarskih od drugih finansijskih
institucija u drugim zemljama
Ø Tri modela:

Ø Prvi model: Model univerzalnog bankarstva - nema odvajanja bankarske

industrije trgovanja vrijednosnim papirima; bankama je dozvoljeno posjedovati
značajne udjele u komercijalnim preduzećima

Ø Drugi model: Britanski model univerzalnog bankarstva - Banke

Britanskog modela sudjeluju u upisima izdanja vrijednosnica, ali se razlikuju od
banaka Njemačkog modela zbog tri razloga: češći su pravno odvojeni supsidijari,
posjedovanje vlasničkih udjela u komercijalnim preduzećima nije tako često, kao
niti kombinacija banaka i osiguravajućih društava.

Ø Treći model - prikazuje pravno razdvajanje bankarstva i poslovanja

vrijednosnicama
 Međunarodno bankarstvo

Ø Spektakularan rast međunarodnog bankarstva može se objasniti s

trima faktorima:

1. Ubrzan rast međunarodne trgovine i multinacionalnih kompanija od

1960. godine do danas;

2. Američkim bankama koje posluju u stranim državama dozvoljene

aktivnosti koje im je u SAD-u zabranjivao Glass-Steagallov zakon;

3. Američke banke željele za sebe barem dio velikog eurodolarskog

kolača, tj. dolarskih depozita u stranim državama.
 Tržište eurodolara

Ø Eurodolari nastaju kada se depoziti s računa u SAD-u prebacuju u

banke van zemlje te čuvaju u obliku dolara

Ø Zašto bi američko preduzeće željelo držati depozite u dolarima

izvan SAD-a ?

1. Dolar je valuta koja se najčešće koristi u međunarodnoj trgovini pa

tako možda drži depozite u dolarima kako bi mogla obavljati svoje
međunarodne transakcije

2. Eurodolari su tzv. offshore depoziti – pohranjeni su u zemljama u kojima

se na njih ne odnose odredbe poput onih odredbi o obaveznoj rezervi ili
ograničenjima iznošenja depozita van zemlje
 Finansijske inovacije i opadanje
tradicionalnog bankarstva
Ø Tradicionalna posrednička uloga banaka uvijek je bila u
odobravanju dugoročnih kredita i njihovom finansiranju putem
kratkoročnih depozita

Ø Razlog opadanja: 4 finansijske inovacije:

1. Investicijski fondovi tržišta novca – izdaju udjele koji se mogu kupiti po

fiksnoj cijeni ispisivanjem čeka
2. Špekulativne obveznice
3. Tržište komercijalnih zapisa – komercijalni zapis kratkoročna dužnička
vrijednosnica koju izdaju velike banke ili preduzeća
4. Sekjuritizacija –proces transformisanja inače nelikvidnih finansijskih sredstava
koja predstavljaju osnovnu zaradu bankarskih institucija u vrijednosnice kojima se
može trgovati na tržištu kapitala
 Štedionice i kreditne zadruge

Ø Štedionice specijalizirane finansijske institucije čija je osnovna

djelatnost prikupljanje i plasman štednje najširih slojeva
stanovništva.

Ø Kasnih 1970-ih i početkom 1980-ih štedno-kreditne zadruge gubile

su novac jer je kamata na njihove depozite porasla, dok je povrat,
njihov hipotekarni portfolij ostao isti

Ø Zbog velikih gubitaka 1987. godine ponovo su doneseni stroži

zakoni

Ø Štedno-kreditna industrija se oporavila i s aspekta profitabilnosti i s

aspekta neto vrijednosti
 Kreditne zadruge

Ø Kreditne zadruge - ispunjavanje bankarskih i kreditnih potreba

svojih članova

Ø Organizovane kako bi odgovarale na potrebe građana, a ne

poslovnih subjekata

Ø Razlikuju po svojoj vlasničkoj strukturi i obavezi međusobne

povezanosti među članovima

Ø Relativno su male

Ø Udruživanje u kooperativne organizacije

 Organizacija kreditnih zadruga

Ø Nadzor i osiguranje - zakonom o kreditnim zadrugama iz 1970 godine

osnovana je Nacionalna uprava za kreditne zadruge

Ø Zadatak - nadzor nad kreditnim zadrugama kojima su dozvole za rad izdale

savezne vlasti te vlasti pojedinih država koje uživaju savezno osiguranje depozita

Ø 1970-te – Nacionalni fond osiguranja uloga u kreditnim zadrugama

Ø Centralne kredite zadruge - kreditne zadruge su male te nediversificirane,

često su osjetljive na sezonske probleme s lividnošću (pomaganje institucijama,
ulaganje viška sredstava kod Centralne američke kreditne zadruge, nuđenje usluga
obrazovanja )
 Izvor sredstava

Ø Obični računi udjela - štedni računi; klijenti putem takvih računa ne mogu
izdavati čekove; klijenti ne dobivaju kamate na sredstva na računu, umjesto toga
dobivaju dividendu

Ø Certifikati o udjelu - certifikati o udjelu usporedivi su s certifikatima o

depozitu koje nude poslovne banke; klijent se obavezuje deponovati svoja
sredstva u kreditnoj zadruzi tokom određenog razdoblja i za to dobiva veći prinos

Ø Draft računi udjela – jednaki čekovima koje ispisuju građani poslovnih

banaka; donose kamate i omogućavaju klijentima da na njih izdaju mjenice

Ø Kapital - ne može se mjeriti na uobičajan način jer računi udjela kreditnih

zadruga zapravo predstavljaju račune vlastitog kapitala; kapital kao razlika
između ukupne aktive i ukupne pasive gdje pasiva uključuje sve račune udjela
 Prednosti i nedostaci kreditnih zadruga

Ø Prednosti:

1. Kao neprofitne organizacije oslobođene su saveznih poreza

2. Mnoge uživaju u podršci nekog pokroviteljskog preduzeća, što im

smanjuje troškove poslovanja

3. Korištenje volontera također pridonosi manjim troškovima

Ø Nedostaci:
1. Zbog pravila o međusobnoj povezanosti dosta su male
 Štedionice vs štedno-kreditne zadruge

1. Vlasnička struktura

2. Združene štedne banke koncentrisane su na sjeveroistoku

Sjedinjenih država, a štedno kreditne zadruge raspoređene diljem
zemlje.

3. Združene štedne banke mogu osigurati svoje depozite kod pojedinih

saveznih država ili osiguravajućih društava (FSLIC)

4. Združene štedne banke nisu se u potpunosti usredotočile na

odobravanje hipoteka te su fleksibilnije u investiranju od štedno-
kreditnih zadruga
 Bankarski sektor BiH

Ø Bankarski sektor BiH se sastoji od:

1. Banke
2. Mikrokreditne organizacije
3. Leasing društva

Ø Na dan 31.12.2019. godine u Federaciji BiH bankarsku dozvolu imalo je 15

banaka

Ø U privatnom i pretežno privatnom vlasništvu - 14 banaka (93,33%)

• četiri banke su u većinskom vlasništvu domaćih pravnih i fizičkih osoba (rezidenata), dok je 10 banaka u
većinskom stranom vlasništvu
Ø U državnom i pretežno državnom vlasništvu – 1 banka (6,66%)
 Bankarski sektor BiH

Ø Banke u Federaciji BiH:

1. Addiko bank d.d. Sarajevo

2. ASA banka d.d. Sarajevo
3. Bosna Bank International d.d. Sarajevo
4. Intesa Sanpaolo Banka d.d. Bosna i Hercegovina
5. Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša
6. NLB Banka d.d. Sarajevo
7. Privredna banka d.d. Sarajevo
8. Procredit Bank d.d. Sarajevo
9. Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina
10. Sberbank BH d.d. Sarajevo
11. Sparkasse Bank d.d. Bosna i Hercegovina
12. Unicredit Bank d.d. Mostar
13. Union banka d.d. Sarajevo
14. Vakufska banka d.d. Sarajevo
15. ZiraatBank BH d.d.
16. Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine
 Bankarski sektor BiH

Ø Banke u Republici Srpskoj:

1. Nova banka a.d. Banja Luka

2. UniCredit Bank a.d. Banja Luka
3. NLB Banka a.d. Banja Luka
4. Adikko Bank a.d. Banja Luka
5. Sberbank a.d. Banja Luka
6. Komercijalna banka a.d. Banja Luka
7. MF banka a.d. Banja Luka
8. Pavlović International Bank a.d. Slobomir

1. Raiffeisen Bank d.d. Sarajevo

2. UniCredit Bank d.d. Mostar
3. Intesa SanPaolo d.d. Sarajevo
4. Sparkasse Bank d.d. Sarajevo
5. ProCredit Bank d.d. Sarajevo
6. ZiraatBank BH d.d. Sarajevo
7. Bosna Bank International d.d. Sarajevo
 Bankarski sektor BiH

Ø Struktura stranog kapitala u FBiH

 Bankarski sektor BiH

Ø Mikrokreditne organizacije u FBiH:

1. MKD EKI Sarajevo

2. MKF EKI Sarajevo
3. MKF Lider Sarajevo
4. MKF LOK Sarajevo
5. MKF MELAHA Sarajevo
6. MKF MI-BOSPO Tuzla
7. MKF MIKRA Sarajevo
8. MKF MIKRO ALDI Goražde
9. MKF PARTNER Tuzla
10. MKF SANI Zenica
11. MKF SUNRISE Sarajevo
12. PRVA ISLAMSKA MKF Sarajevo
 Bankarski sektor BiH

Ø Mikrokreditne organizacije u RS:

1. DELTA PLUS MKF
2. FINCREDIT MKD
3. MIKROFIN MKD
4. PRVO PENZIONERSKO MKD
5. ZDRAVO MKD
6. MKF PRODEST
7. MKF PRVI KAPITAL
8. MKF CREDIS
9. MKD DIGITAL FINANCE INTERNATIONAL
10. MKD BRČKO GAS PENZIONERSKO
11. MKF PROFIN
12. MKD PRIVREDNIK

Ø Zakon o udruženjema i fondacijama 2003. godine registrovalo kao Udruženje mikrofinansijskih organizacija
u BiH (AMFI).

Ø Lista 100 najuspješnijih mikrofinansijskih institucija, našlo se i pet članica AMFI-ja ("Eki", "Partner",
"Mikrofin", "Mi Bospo" i "Sunrise“)
 Bankarski sektor BiH

Ø Deset najznačajnijih kreditora MKO su:

1. EFSE – Evropski fond za Jugoistočnu Evropu, Luksemburg (47,3 miliona KM);

2. Responsability SICAV, Švicarska (19,6 miliona KM);
3. FMO, Holandija (14,7 miliona KM)
4. Vision Fund, USA (13,3 miliona KM);
5. EBRD – Evropska banka za obnovu i razvoj, V. Britanija (13,1 milion KM);
6. ICO – Instituto de Credito Oficial, Španija (10,4 miliona KM);
7. Symbiotics, Švicarska (9,8 miliona KM);
8. Intesa Sanpaolo Banka d.d. Bosna i Hercegovina (8,8 miliona KM)
9. Coopest, Holandija (8,5 miliona KM)
10. Oikocredit, Holandija (8,4 miliona KM)
 Bankarski sektor BiH

Ø Leasing društva:
1. ASA Aleasing d.o.o. Sarajevo,
2. MOGO d.o.o. Sarajevo,
3. NLB Leasing d.o.o. Sarajevo,
4. Porsche Leasing d.o.o. Sarajevo,
5. Raiffeisen Leasing d.o.o. Sarajevo,
6. Sparkasse Leasing d.o.o. Sarajevo,
7. VB Leasing d.o.o. Sarajevo
 Literatura

Ø Mishkin, Frederic S. & Eakins, Stanley G. „Financijsta tržišta +

institucije“, četvrto izdanje, Mate, Zagreb, 2005.