UNIVERZITET U TUZLI – MAŠINSKI FAKULTET

Mehatronika

ELEKTRIČNI IZVORI SVJETLOSTI

Seminarski rad

Predmet: Energetski procesi

Studenti: Mirza H. Mehmedović III-17/15
Almedin Vejzović III-35/15
Predmetni nastavnik: Dr.sc. Izudin Delić, docent

Tuzla, maj 2019.

Sažetak

U ovom seminarskom radu bavit ćemo se električnim izvorima svjetlosti. Izvršit ćemo
podjelu električnih izvora svjetlosti na njihove tri glavne grupe. Osvrnut ćemo se na
historijski razvoj izvora električne svjetlosti, a nakon toga bazirati ćemo se na svaki izvor
pojedinačno gdje ćemo prikazati njihove karakteristike kao što su veličina, oblik, snaga i
vijek trajanja. Uporedit ćemo pojedine izvore svjetlosti te prikazati mjesto njihove
primjene.

Ključne riječi:

Svjetlost, sijalica, električni izvor, dioda, LED, rasvjeta,...

2
Sadržaj

1. Uvod..............................................................................................................5
2. Električni izvori svjetlosti sa užarenom niti..............................................6
3. Izvori svjetlosti sa električnim pražnjenjem...........................................11

3.1. Izvori svjetlosti sa električnim pražnjenjem niskog pritiska.........11

3.1.1. Fluorescentne cijevi (sijalice)...................................................12
3.1.2. Natrijeve sijalice niskog pritiska..............................................16
3.2. Izvori svjetlosti sa električnim pražnjenjem visokog pritiska........18
3.2.1. Živini izvori svjetlosti visokog pritiska....................................18
3.2.2. Metal-halogeni izvori svjetlosti................................................20
4. Poluprovodnički (LED) izvori…………………………………....….....21
5. Zaključak………………………………………………………....……..24
6. Literatura…………………………………………………........….…….25

3
Popis slika

Slika 1. Prva komercijalna sijalica sa uţarenim vlaknom......................................................6

Slika 2. Standardna sijalica....................................................................................................7

Slika 3. Jednostruko i dvostruko spiralizovana nit................................................................8

Slika 4. Spektar sijalice sa uţarenom niti..............................................................................8

Slika 5. Različite izvedbe sijalice sa uţarenom niti...............................................................9

Slika 6. Reflektorske sijalice..................................................................................................9

Slika 7. Halogena sijalica.....................................................................................................10

Slika 8. Dijelovi fluorescentne cijevi……………………………………………………...12

Slika 9. Modeli fluorescentnih sijalica................................................................................13

Slika 10. Modeli fluorescentnih sijalica...............................................................................14

Slika 11. Usporedba fluorescentne i obične sijalice………………………………….…....14

Slika 12. Osvjetljenje u uredu..............................................................................................15

Slika 13. Osvjetljenje u bolnici............................................................................................15

Slika 14. Natrijeva sijalica niskog pritiska…………………………………………….….17

Slika 15. Primjer rada natrijevih sijalica..............................................................................17

Slika 16. Prozirna ţivina sijalica..........................................................................................19

Slika 17. Ţivina sijalica obloţena fosforom........................................................................19

Slika 18. Primjer rada ţivine sijalice...................................................................................20

Slika 19. Metal-halogena sijalica……………………………………………………….....21

Slika 20. Diode u tri osnovne boje (RGB)……………………………………………..…22

Slika 21. PoreĎenje vijeka trajanja LED rasvjete sa ostalim tipovima rasvjete……….….23

Slika 22. Primjena LED svjetlosti u kupatilu…………………………………………..…24

4
1. Uvod

Čovjek prvenstveno prima informacije vidom, s obzirom da je njegova okolina vizuelni

svijet. Oko je najvaţnije čulo i dobija 80% svih informacija koje čovjek prima. Bez svjetla
ovo ne bi bilo moguće, jer je svjetlo medij koji omogućava vizuelnu percepciju. Pored toga
što nam omogućava da vidimo, svjetlost utiče i na raspoloţenje i osjećaje.

Svjetlost je elektromagnetsko zračenje talasnih duţina od 10-7 m do 10-3 m koje je vidljivo

ljudskom oku. Ona predstavlja osjećaj koji nastaje podraţajem očnog ţivca u oku, koji
dolazi u naše oko sa nekih tijela koja nas okruţuju, i koje na taj način vidimo. Tijelo sa
kojeg dolazi pomenuti podraţaj naziva se izvorom svjetlosti. Izvori svjetlosti se mogu
podijeliti na prirodne i umjetne. U prirodne se ubrajaju ona tijela koja svijetle sama od
sebe, kao što su npr. Sunce, zvijezde, tijela visoke temperature, itd. Umjetni izvori
svjetlosti su tijela koja svijetle gorenjem ili usljed zagrijavanja električnom strujom na
visoku temperaturu. Tu spadaju svijeće, petrolejske svjetiljke, razne vrste sijalica, diode,
fluorescentne cijevi, itd.

Proizvodnja umjetne rasvjete datira još iz 19. vijeka. Prosječan Evropljanin provede 90%
svog vremena u zatvorenom prostoru, pa je zbog toga vaţnost umjetne rasvjete
nenadoknadiva. U današnje vrijeme ne postoji industrija koja u svojoj proizvodnji ne
koristi umjetne izvore svjetlosti, dok je svakodnevni ţivot nezamisliv bez uobičajenih
svjetiljki, sijalica, noćne rasvjete i slično.

Prema vrsti procesa kojim se vrši pretvaranje električne energije u svjetlost, električni
izvori svjetlosti se mogu podijeliti na: izvore sa uţarenom niti, izvore sa električnim
praţnjenjem i poluprovodničke (LED) izvore.

5
2. Električni izvori svjetlosti sa užarenom niti

Pojavu da metal, zagrijan do visoke temperature emituje svjetlost, prvi put je demonstrirao
Humphry Davy pred članovima Britanskog kraljevskog društva, davne 1809. godine. Tom
prilikom svjetlost je emitovalo vlakno izraĎeno od platine. Ovakve sijalice generišu
svjetlost na principu termičkog zračenja. Svjetlost nastaje tako što struja teče kroz uţarenu
nit od volframa i zagrijava je na temperaturu od 2600-3000 K i usijava. Većina zračenja se
emituje u infracrvenom dijelu spektra. Prva sijalica sa uţarenim vlaknom napravljena je
1835. godine u Škotskoj, dok je prvu ovakvu komercijalnu sijalicu, sa uţarenim vlaknom
od ugljena, konstruisao Thomas Edison 1878. godine.

Slika 1. Prva komercijalna sijalica sa uţarenim vlaknom

Sijalice sa vlaknom od volframa, koje se i danas koriste, prvi put su na trţištu pojavile se
1911. godine. Razlozi zbog kojih se za izradu koristi volfram su zato što on posjeduje
optimalne karakteristike sa aspekta emisivnosti, mehaničke čvrstoće i stepena isparavanja.

6
 Slika 2. Standardna sijalica

Standardna sijalica sastoji se iz tri dijela: podnoţak (1), balon (2) i nit (3). Na osnovna
svojstva standardne sijalice, kao što su vijek trajanja i svjetlosna iskoristivost, najviše utiče
temperatura uţarene niti. Što je ona viša, svjetlosna iskoristivost je veća, a vijek trajanja
kraći. Do smanjenja vijeka trajanja dolazi zbog naglog porasta broja atoma volframa koji
se odvajaju sa uţarene niti pri porastu temperature. Ovaj proces ima nekoliko negativnih
posljedica: dolazi do pojave tamnog sloja na unutrašnjoj strani staklenog balona, što
dovodi do smanjenja svjetlosnog fluksa, ali dolazi i do pucanja uţarene niti, tj.
pregorijevanja sijalice. Ovaj proces se moţe značajno umanjiti dodavanjem inertnog gasa,
npr. argona, kriptona ili ksenona, u punjenje balona, čime se podiţe temperatura uţarene
niti, a samim time i iskoristivost, a smanjuje isparavanje volframa. Danas se standardno
punjenje vrši plinovima poput argona i azota, dok se kripton ili ksenon dodaju zbog
poboljšanja iskoristivosti.

Još dalji korak u povećanju iskoristivosti predstavlja način motanja spirale, tako da
dvostrukim motanjem spirale smanjuje je površina isijavanja, a istovremeno i gubici.

7
 Slika 3. Jednostruko i dvostruko spiralizovana nit

Svjetlosna iskoristivost sijalica sa uţarenom niti snage 25-500 W iznosi 9-17 lm/W. U
svjetlost se pretvara 5-10 % uloţene energije, dok se ostatak pretvara u toplotu. Imaju vijek
trajanja od otprilike 1000 sati, reprodukciju boje 100, a temperaturu boje od 2600-2800 K.
Brojne pogonske karakteristike sijalica sa uţarenom niti zavise od napona, kao npr.
svjetlosni fluks, što se koristi kod regulacije. Zbog trošenja uţarene niti svjetlosni fluks se
smanjuje u pogonu, i obično na kraju iznosi 15% manje od nazivnog. Zbog izraţene
temperaturne zavisnosti otpora volframove niti, struja uključivanja je značajno veća od
nazivne struje.

Slika 4. Spektar sijalice sa uţarenom niti

Sijalice sa uţarenom niti imaju široku primjenu, pogotovo u domaćinstvu, i proizvode se u

različitim izvedbama.

8
 Slika 5. Različite izvedbe sijalice sa uţarenom niti

Posebnu grupu standardnih sijalica čine reflektorske sijalice. Pomoću reflektora postiţe se
usmjeravanje svjetlosnog fluksa u ţeljenom smjeru, što podiţe iskoristivost rasvjetnog
sistema, dok širinu snopa odreĎuje reflektor.

Slika 6. Reflektorske sijalice

9
Sijalica s ogledalskim vrhom balona (lijevo na slici) radi tako što se svjetlost reflektuje
prema nazad, čime se postiţe difuzna, neblješteća rasvjeta. Za razliku od nje, sijalica sa
SPOTLIGHT posrebrenim reflektorom (u sredini) radi tako što se svjetlost usmjerava
prema naprijed, čime se dobija na dinamičnosti rasvjete, uz povećanje iskoristivosti.
Postoji i sijalica sa PAR reflektorom i prešanim staklom (desno), kod koje staklo
predstavlja dodatno sočivo, čime se poboljšava usmjerenost snopa. Zbog svoje povećane
zaštite moţe se koristiti na otvorenom.

U sijalice sa uţarenom niti spadaju i halogene sijalice, koje koriste princip termičkog
zračenja pri proizvodnji svjetlosti. Dodatak halogenida (brom, flor, hlor i jod) punjenju
gotovo u potpunosti sprečava crnjenje balona sijalice, čime se odrţava gotovo konstantan
svjetlosni fluks tokom čitavog vijeka trajanja. TakoĎe, uţarenu nit je moguće zagrijati na
puno višu temperaturu, čime se poboljšava svjetlosna iskoristivost. Prve halogene sijalice,
sa balonom izraĎenim od kvarca, pojavile su se prije 50-tak godina.

Slika 7 .Halogena sijalica

Neke od najvaţnijih prednosti halogene sijalice u odnosu na standardnu su: viša svjetlosna
iskoristivost (do 25 lm/W), duţi vijek trajanja (do 4000 sati), optimalna kontrola svjetla,
male dimenzije, konstantan svjetlosni fluks tokom vijek trajanja, više temperatura boje, tj.
daju sjajno, bijelo svjetlo. Kao i standardna sijalica sa uţarenom niti, halogena sijalica je
jako osjetljiva na promjene pogonskog napona. Nove tehnologije omogućuju dodatno
poboljšanje iskoristivosti halogene sijalice. Upotrebom specijalnog infracrvenog

10
reflektivnog sloja, moguće je dio generisanog IR zračenja vratiti natrag na uţarenu nit, te
ga upotrijebiti za zagrijavanje uţarene niti, zbog čega je potrebno dovesti manje električne
energije. Na ovaj način postiţe se povećanje iskoristivosti halogenih sijalica do 30%.

3. Izvori svjetlosti sa električnim pražnjenjem

Za sijalice na električno praţnjenje svjetlost se generira principom luminiscentnog

zračenja. Luminiscencija je emisija elektromagnetnog zračenja preteţno svjetlosti ali i
ultraljubičastog zračenja koje nije pobuĎeno toplinskim procesom i povišenom
temperaturom, nego je to posljedica primanja energije u nekom drugom obliku.
Luminancija je jedina fotometrijska veličina koju ljudsko oko moţe direktno vidjeti. U
cijevi napunjenoj plinom ili parama zbog djelovanja električnog polja izmeĎu dvije
elektrode dolazi do električnog praţnjenja. Zatim u plinu, koji prije dovoĎenja napona na
elektrodu nije vodljiv, nastaju slobodni nositelji u formi iona i elektrona. Izvori sa
električnim praţnjenjem imaju značajnu prednost u odnosu na izvore svjetlosti sa ţarnom
niti.
Neke od prednosti su:
 Veliki svjetlosni tok (do 320 000 lm)
 Veća svjetlosna iskoristivost (do 180 lm /W)
 Duţi period trajanja ( do 20 000 sati).

Kada je riječ o podjeli izvora sa električnim praţnjenjem u odnosu na visinu pogonskog

pritiska imamo dvije osnovne grupe :
1) Izvori svjetlosti sa električnim praţnjenjem niskog pritiska
2) Izvori svjetlosti sa električnim praţnjenjem visokog pritiska.

3.1. Izvori svjetlosti sa električnim pražnjenjem niskog pritiska

Za izvore svjetlosti sa električnim praţnjenjem niskog pritiska je karakteristično da imaju

izduţen oblik te da su velikih zapremina, ali male snage i malog svjetlosnog toka i zato su
njihove sjajnosti male.
U izvore svjetlosti sa električnim praţnjenjem niskog pritiska ubrajamo:

11
  Fluorescentne cijevi (sijalice)
 Natrijeve sijalice niskog pritiska.

3.1.1. Fluorescentne cijevi (sijalice)

Svjetlost se generše probojem u ţivinim parama visoke luminoznosti, pri čemu se stvara
uglavnom nevidljivo UV zračenje, koje se fosfornim slojem na unutrašnjoj strani cijevi
pretvara u vidljivo svjetlo. Ovaj princip generisanja svijetla naziva se foto-luminiscencija.
Na slici su prikazani dijelovi fluorescentne cijevi.

Slika 8. Dijelovi fluorescentne cijevi

Kod električnog praţnjenja nastaje samo 2% čovjeku vidljivog zračenja a 38% je termičko
zračenje, dok sav preostali dio predstavlja nevidljivo ultraljubičasto zračenje, koje se
fosfornim slojem na unutrašnjoj stjenci cijevi pretvara u vidljivo svjetlo. Od ukupno
dovedene energije 75 % se pretvori u toplinu a samo 25% energije se pretvori u vidljivu
svjetlost. Fluorescentne svjetiljke imaju veliki broj varijanti. Mogu se izabrati za različitu
vrstu rasvjete tj. i za vanjsku rasvjetu i za rasvjetu unutar kuće.

Fluorescentne sijalice često se nazivaju fluorescentne svjetiljke zbog svoje sposobnosti da

proizvode čisto bijelo svjetlo koje je blisko prirodnom. Razlikuju se od svih drugih vrsta
zbog drugog načina za stvaranje rasvjete. U prošlosti fluorescentne svjetiljke nisu bile
popularne i traţene, jer je raspon osvjetljenja bio vrlo slab, bilo je samo bijelo-zelenih ili
bijelo-ruţičastih tonova. Veoma značajna prednost bila je činjenica da je bilo moguće
stvoriti svjetiljke različitih oblika. S vremenom dobija na popularnosti i postaje cijenjena

12
od strane dizajnera, koji naglašavaju uz pomoć fluorescentnih svjetiljki neobičnih
konfiguracija, sve vrste zanimljivih detalja. Na taj način svjetiljka je ušla u upotrebu.
Stepen svjetlosnog izlaza fluorescentnih svjetiljki nije mnogo lošiji od LED.
Fluorescentne svjetiljke troše mnogo manje struje i manje su štetne za zdravlje očiju kod
čovjeka. MeĎutim, glavni nedostatak fluorescentnih izvora svjetlosti je njihova štetnost.
Ukoliko sijalica pukne, onda dugotrajno udisanje pare ţive u velikoj mjeri moţe naškoditi
ljudskom tijelu. Kao drugi nedostatak javlja se nemogućnost korištenja svjetiljke na niskim
temperaturama, jer tada se jednostavno neće uključiti. Prema veličini, fluorescentne
svjetiljke svrstavamo u dvije grupe: kompaktni modeli i veliki. Kompaktni modeli često se
biraju kao alternativa običnim sijalicama sa ţarnom niti u stropnim lusterima. Neke od
modela fluorescentnih sijalica prikazat ćemo na sljedeće dvije slike.

Slika 9. Modeli fluorescentnih sijalica

13
 Slika 10. Modeli fluorescentnih sijalica

Vaţno je napomenuti da cjevasti modeli obično rade duţe od kovrčavih. Kada je riječ o
jačini fluorescentnih sijalica označavanje snage izvodi se pomoću slova W nakon kojeg
slijedi broj koji označava broj vata u sijalici. Na sljedećoj slici je prikazan broj vati
fluorescentnih sijalica i običnih sijalica sa istom svjetlosnom učinkovitošću.

Slika 11. Usporedba fluorescentne i obične sijalice

Fluorescentne svjetiljke imaju veliku primjenu tako da ćemo u narednim slikama prikazati
neka od mjesta gdje se ugraĎuju.

14
Slika 12. Osvjetljenje u uredu

Slika13. Osvjetljenje u bolnici

15
Potrebno je naglasiti da su ovo samo neki od primjera gdje se koriste fluorescentne
svjetiljke. S obzirom na način paljenja , fluorescentne cijevi dijele se u dvije grupe:
 fluorescentne cijevi za paljenje sa starterom,
 fluorescentne cijevi za paljenje bez startera.

Fluorescentne cijevi za paljenje sa starterom pale se uz pomoć startera sa prethodnim

zagrijavanjem elektroda. Ovi izvori svjetlosti trebaju za paljenje i starter i prigušnicu,
svjetlosti sa starterom. Starter je namijenjen za predzagrijavanje elektroda i zajedno sa
prigušnicom stvara naponski impuls koji je potreban za paljenje cijevi. Startera ima raznih
izvedbi, tinjalični starter, magnetni starter, termo starter. Upotrebljava se uglavnom
najjednostavniji i najjeftiniji tinjalični starter. Prigušnica je namijenjena za ograničavanje
struje praţnjenja izvora. Kod fluorescentnih cijevi upotrebljavaju se dva tipa prigušnica,
prigušnica sa jednostrukim namotajem te prigušnica s dvostrukim namotajem.

Fluorescentne cijevi za paljenje bez startera su konstruisane na način da se pale bez startera
i zato za svoj pogon trebaju posebne naprave kao što su, dvojna prigušnica, transformator
za zagrijavanje u spoju s prigušnicom, štedni transformator. U cilju lakšeg paljenja ovi
izvori svjetlosti su opremljeni dodatnim elementima za paljenje kao sto su metalna traka na
vanjskoj ili unutašnjoj stjenki cijevi, zatim uzemljena metalna traka u neposrednoj blizini
cijevi i silikonski premaz na vanjskoj površini cijevi.

3.1.2. Natrijeve sijalice niskog pritiska

Natrijeva sijalica je vrsta sijalice sa praţnjenjem u gasu koji koristi natrijum, ali u
pobuĎenom stanju da proizvede svjetlost. Postoje dvije grupe natrijevih sijalica:
1) Sijalice niskog pritiska
2) Sijalice visokog pritiska.
Natrijeve sijalice niskog pritiska konstruisane su pedesetih godina 20. stoljeća. Ove sijalice
su najefikasniji vještački izvori svjetlosti, ali njihova ţuta boja ograničava njihovu
primjenu na spoljašnju uličnu rasvjetu kao i na mjesta gdje ima velikih količina magle ili
prašine, kao što su dokovi, mostovi ili rudnici. Natrijeve sijalice niskog pritiska pri punoj
snazi daju ţuto-narandţastu svjetlost. Natrijeva sijalica niskog pritiska prikazana je na
sljedećoj slici.
16
 Slika 14. Natrijeva sijalica niskog pritiska

Iako je njihova primjena ograničena za uličnu rasvjetu iz razloga koje smo prethodno
naveli, ipak se neki modeli koriste u situacijama koje to dozvoljavaju kao što je slučaj sa
sljedeće slike.

Slika 15. Primjer rada natrijevih sijalica

17
Natrijeve sijalice visokog pritiska su izvori svjetlosti koji rade na principu praţnjenja kroz
natrijevu paru visokog pritiska. Natrijeve sijalice visokog pritiska imaju širi spektar
svjetlosti od natrijumovih sijalica niskog pritiska, ali i dalje imaju lošiji prikaz boje od
drugih tipova sijalica. Vrijeme paljenja kod ovih vrsta sijalica je od 5 do 8 minuta, dok za
ponovno paljenje je potrebno od 1 do 2 minuta.

3.2. Izvori svjetlosti sa električnim pražnjenjem visokog pritiska

U grupu izvora svjetlosti sa električnim praţnjenjem viskog pritiska ubrajaju se:

 Ţivini izvori svjetlosti visokog pritiska,
 Metal-halogeni izvori svjetlosti.
Karakteristike koje odlikuju izvore svjetlosti sa električnim praţnjenjem visokog pritiska
su sljedeće: manjih su zapremina i kratki, ali velikih snaga i velikog svjetlosnog toka, te su
njihove sjajnosti vrlo visoke.

3.2.1. Živini izvori svjetlosti visokog pritiska

Ţivine sijalice predstavljaju vrstu sijalica sa praţnjenjem u gasu koje koriste električni luk
kroz ţivne pare da bi proizveli svjetlost. Kada je riječ o električnom luku on se uglavnom
zadrţava u malom gorioniku od kvarcnog stakla koji se postavlja u veći balon od boro-
silikatnog stakla. Vanjski balon moţe biti proziran ili obloţen fosforom. Svrha vanjskog
balona je ista a to je da pruţa toplotnu izolaciju i zaštitu od ultraljubičaste svjetlosti koju
ova sijalica proizvodi. Ţivine sijalice visokog pritiska konstruisane su pribliţno
istovremeno kad i fluorescentne cijevi 30–ih godina prošlog vijeka. Glavna pozitivna
strana ţivinih sijalica je dug radni vijek, kao i jaka bijela svjetlost. Iz toga razloga se ove
sijalice koriste za osvjetljenje velikih površina, kao što su fabrike, skladišta i sportski
tereni, kao i za uličnu rasvjetu. Prozirne ţivine sijalice proizvode bijelu svjetlost sa
zelenkasto plavim sjajem i veoma su štetne za ljude. Zbog toga se ove sijalice obično ne
prodaju u običnim prodavnicama.

18
 Slika 16. Prozirna ţivina sijalica

S druge strane, ţivine sijalice obloţene fosforom sa unutrašnje strane balona prevazilaze
ovaj problem. One ovako izgledaju.

Slika 17. Ţivina sijalica obloţena fosforom

Na sljedećoj slici je prikazano mjesto primjene ţivine sijalice.

19
 Slika 18. Primjer rada ţivine sijalice

3.2.2. Metal-halogeni izvori svjetlosti

Metal-halogene sijalice su razvijene tokom 1960-ih. Po načinu rada veoma su slične

ţivinim sijalicama ali sadrţe još neka dodatna metal-halogena jedinjenja u gorioniku koja
poboljšavaju efikasnost i prikaz boja. Metal-halogenidi se raspadaju pri višim
temperaturama, generiraju vidljivo zračenje kompletnog spektra. Pribliţavanjem hladnijoj
stjenci balona, oni se ponovno rekombiniraju i ciklus se ponavlja. Dodatkom metal-
halogenida postiţe se puno kvalitetnije svjetlo i viša iskoristivost. Radni vijek sijalice je od
6000 do 15000 sati i one daju jaku bijelu svjetlost. Metal-halogene sijalice se koriste za
osvjetljenje otvorenih trgovačkih, industrijskih i javnih površina, kao što su parkinzi,
sportski tereni, fabrike i prodavnice. Ovako one izgledaju.

20
 Slika 19. Metal-halogena sijalica

4. Poluprovodnički (LED) izvori

Poluprovodnički ili LED (skraćenica od Light Emitting Diode) izvori su poluprovodnički

elektronički elementi koji električni signal pretvaraju u optički, tj. svjetlost. LED
tehnologija otkrivena je davne 1907. godine, kada je britanski naučnik Henry J. otkrio da
spoj poluprovodnika proizvodi svjetlost. Ovo svjetlo bilo je veoma slabo i gotovo da se
nije moglo koristiti za ozbiljnije primjene, ali je bilo dovoljno da se kasnije javi interes za
daljnjim istraţivanjem njegove primjene. LED diodu je prvi napravio ruski naučnik Oleg
Vladimirovič 1920. godine, ali ona nije dala dovoljno svjetla. Tek 1950-ih godina došlo je
do razvoja prvog infracrvenog svjetla diode. Komercijalna upotreba LED čipova crvene
boje počela je 1968. godine i od tada, svake decenije, svjetlosna iskoristivost LED čipova
povećavala se 20 puta, dok im je u istom periodu cijena padala 10 puta. Poslije čipova
crvene boje napravljeni su i čipovi ţute, zelene, plave, i na kraju LED izvori bijele
svjetlosti. Konstrukcijom LED čipa plave boje, sa već prethodno razvijenim čipovima

21
crvene i zelene boje, upotpunjen je skup od tri osnovne boje čijom se kombinacijom mogu
dobiti skoro sve boje spektra. Kombinacijom ta tri čipa (RGB) dobijena je i bijela boja,
koja je bila neophodna za realizaciju cilja da LED tehnologija dominira u oblasti
osvjetljenja.

Slika 20. Diode u tri osnovne boje (RGB)

Kristal koji se sastoji od poluprovodničkog materijala p-tipa i poluprovodničkog materijala

n-tipa koji imaju zajedničku dodirnu površinu, naziva se dioda. Poluprovodnički p-n spoj
uvijek se postavlja u plastičnu kapsulu, čime se obrazuje LED paket.

LED izvori svjetlosti imaju mnogobrojne prednosti u poreĎenju sa klasičnim izvorima

svjetlosti, a neke od njih su:

22
  niska potrošnja energije
 visoka iskoristivost u boji
 izuzetno dug vijek trajanja
 izuzetno rijetki prijevremeni kvarovi
 široka paleta boja, mogućnost proizvodnje svjetlosti bilo koje boje
 veoma dobra reprodukcija boja LED izvora svjetlosti
 male dimenzije
 usmjerena distribucija svjetla
 ne emituju IR/UV zračenje
 nisko termičko opterećenje, itd.

Slika 21. PoreĎenje vijeka trajanja LED rasvjete sa ostalim tipovima rasvjete

Navedene prednosti pruţaju razne mogućnosti novije primjene LED izvora, i to:

 u vlaţnim sredinama, npr. kupatilima

 kao efekat ili orijentacija u kretanju
 kao dio namještaja
 potpuna sloboda u kreiranju svjetiljki novih oblika

23
  mogućnost mijenjanja boje ambijenta.

Slika 22. Primjena LED svjetlosti u kupatilu

5. ZAKLJUČAK

Kada se sve sumira moţe se zaključiti da poluprovodničkim LED izvorima treba dati
prednost ispred ostalih električnih izvora svjetlosti. U svijetu se očekuje da će do 2025.
godine LED izvori bijele svjetlosti dostignuti iskoristivost 200 lm/W, te se smatra da će za
izvjesni period ovi izvori potisnuti ostale električne izvore svjetlosti. Postoje neke
pretpostavke da će ekskluzivna upotreba LED tehnologije na globalnom nivou omogućiti
da se uštedi energija koja odgovara proizvodnji čak 250 velikih nuklearnih elektrana.

24
6. LITERATURA

[1] Cetinić, I.: Električne instalacije - rasvjeta, 03.06.2015.

[2] Ţunić, N.: Svjetlost i viĎenje, 02.06.2015.
[3] http://www.gradimo.hr/led-rasvjeta
[4] http://blog.rabdesign.ca/the-five-most-common-electric-light-sources
[5]http://www.ingkomora.org.rs/materijalpo/download/2015/20150319_Prezentacija_IKS.
pdf
[6] http://www.poslovni.hr/blog/razvoj-led-tehnologije-kroz-povijest-921

25