Univerzitet u Tuzli

Mašinski Fakultet
Odsjek: Mehatronika
Tuzla, 20.05.2020. godine

SEMINARSKI RAD
Predmet: Fleksibilni proizvodni sistemi
Tema: Tok informacija

Student:
Almedin Vejzović
Br. Indeksa: III-35/15

Prof: Dr.sc. Edin Cerjaković, vanr. prof.

Asistent: Mr.sc. Muhamed Herić, viši asistent
 TEMA: TOK INFORMACIJA
1. UVOD
Da bi bili bolje upoznati sa tokom informacija u
proizvodnom sistemu, prvo je potrebno pojasniti
pojmove proizvodnje, proizvodnog sistema i tokova
unutar njega.
U osnovi, proizvodnja predstavlja transformacioni
proces, koji se odvija unutar proizvodnog sistema, gdje
se od ulaznih dobara kreiraju druga dobra ili usluge.
Taj proizvodni sistem se najčešće posmatra kao skup
različitih elemenata koji su u takvoj međusobnoj vezi,
da kao cjelina daju bolji rezultat od rezultata koje
samostalno ti elementi mogu da proizvedu.
Da bi se jedan proizvodni proces ostvario, potrebno
je ulazne veličine u procesima rada proizvodnih
sistema, primjenom raznih postupaka promjena stanja,
pretvoriti u izlazne veličine definisane količine,
kvaliteta i vrijednosti. Na temelju zadanih postupaka i
parametara obrade, pretvorba se vrši, uz posredstvo
radnika, djelovanjem sredstava za proizvodnju (mašina,
alata i pribora) koji se pokreću energijom, na predmete
rada, tj. materijale, uz pomoć određenih postupaka
promjene stanja, tj. informacija. Drugim riječima,
proizvodni proces obuhvata sva sredstva i osoblje na
kojim i sa kojim se vrše aktivnosti, od skladišta ulaznog
materijala do skladišta gotovih proizvoda, a sastoji se
od tehnološkog i transportnog procesa, procesa
organizacije i procesa informacija.
Dakle, u realizaciji proizvodnog procesa, potrebno
je u optimalni prostorni i vremenski odnos postaviti tri
osnovna elementa proizvodnog sistema: predmet rada,
sredstva za proizvodnju i radnika. Pored toga, potrebno
je uspostaviti i proizvodne tokove koji djeluju u
proizvodnom sistemu, a ujedno i povezuju sistem sa
okolinom. Ovi tokovi, uz tok ljudi, međusobno čine
nerazdvojivu cjelinu, i dijele se na:
 Tok materijala
 Tok energije i
 Tok informacija.
Slika 1. Osnovni tokovi u proizvodnim sistemima
Fizički tokovi materijala su podložni određenim
ograničenjima u pogledu kapaciteta proizvodnog
sistema, što u određenoj mjeri može limitirati
sposobnost sistema da ispuni krajnja očekivanja
proizvodnje. Slično tome, kapacitet kanala za
upravljanje informacijama u proizvodnom sistemu
takođe predstavlja važnu mjeru krajnjih rezultata
sistema. Stoga je upravljanje tokovima informacija
veoma važan zadatak koji bi se u svakom proizvodnom
procesu trebao ispuniti.
2. TOK INFORMACIJA
Informacija je jedinica mjere organizacije i
predstavlja sve ono što djeluje kao ulaz u jedan
organizacijski čvor, podsistem ili sistem, a njeni
pojavni oblici su uvijek vezani za materijal ili energiju
koji su njeni nosioci, ali ne i njen sadržaj. Svaka
informacija mora imati ishodište, intenzitet i
usmjerenost da bi bila jasna, pravovremena i potpuna.
Ishodište predstavlja čvor ili radno mjesto u
organizacijskoj strukturi iz kojeg je informacija
potekla, intenzitet je svojstvo pravovremenog
savladavanja svih prepreka kroz strukturu u
neizmjenjenom sadržaju, a usmjerenost ukazuje na
mjesto u kojem je organizovana njena transformacija.
Informacije koje cirkulišu u proizvodnim sistemima
zavise od konteksta i strukture, što znači da informacije
koje su potpuno nerelevantne i nezanimljive za
određenu cjelinu proizvodnog sistema, za drugu cjelinu
mogu biti od krucijalne važnosti.
Tok informacija unutar organizacije predstavlja
kretanje instrukcija i komunikacija unutar nje, tj. to su
tačno definisanje putanje kojima cirkulišu informacije
unutar proizvodnog sistema. On pokreće sistem iz
statičke u dinamičku fazu, pri čemu se vrši transport i
razmjena usmenih, pismenih i signalnih informacija
unutar komponenata proizvodnog sistema.
Slika 2. Cirkulacija informacija u proizvodnom procesu
 Na slici 2. je vidljivo da tok informacija vrši
upravljačku ulogu u strukturi proizvodnog sistema, pri
čemu se sastoji iz personalne, organizacione i tehničke
komponente koje ujedno imaju za cilj i uspostavljanje
koordinacije unutar samog sistema. Dakle, on je dužan
da obezbjedi tačnost i blagovremeno pristizanje
informacija, te njihovo prikupljanje u željenom formatu
i kvalitetu na definisanom mjestu.
Iako tok informacija u proizvodnom sistemu može
varirati od slučaja do slučaja, da bi se poslovanje a
samim time i proizvodnja odvijalo na optimalan način,
moraju se poštovati određene zakonitosti. Te
zakonitosti ili pravila određuju na koja pitanja treba
odgovoriti, te koje funkcionalne cjeline povezati i na
koji način, da bi tok informacija u proizvodnom
sistemu bio optimalan.
2.1. Makro i mikro koncept toka informacija
Jednom definisan tok informacija, pruža polaznu
osnovu za definisanje svih pripremnih aktivnosti
vezanih za proizvodnju, što uključuje razvoj proizvoda,
konstrukcijsku i tehnološku pripremu te operativno
planiranje. Budući da slika strukture organizacije
proizvodnje ipak ne daje tačan uvid u redoslijed
operacija i izvršavanja pojedinih aktivnosti, kao i u
prijenos svih potrebnih informacija u okviru ukupnih
aktivnosti vođenja proizvodnje, taj zadatak se može
ispuniti na drugi način, primjenom makro koncepta
toka informacija.
Makro koncept može se najbolje prikazati tehnikom
blok dijagrama (dijagrama toka), iz kojeg su vidljivi
osnovni tokovi informacija u proizvodnom sistemu, te
na koja osnovna pitanja je prilikom toga potrebno
odgovoriti. Primjer jednog ovakvog koncepta toka
informacija je prikazan na slici 3. U principu to je
grubi, pojednostavljeni prikaz toka informacija i
dešavanja u okviru aktivnosti koje se javljaju pri
planiranju i upravljanju proizvodnjom, od vanjskih
tokova informacija koji se kreću od organizacije prema
tržištu i obrnuto, do tokova informacija u samoj
unutrašnjosti proizvodnog procesa, gdje se vrši
planiranje, kontrola i izvršavanje informacija.
Slika 3. Makro koncept toka informacija
Kod proizvodnje na mikro nivou, detaljniju razradu
blok dijagrama toka informacija je moguće obaviti
identifikacijom svih bitnih elemenata. Prilikom toga
neophodno je definisati:
 gdje počinje niz aktivnosti ovako formulisanog
zadatka,
 koji je krajnji izlaz,
 ko s kim komunicira,
 koje se informacije prenose i kakva se
dokumentacija koristi,
 ko, kada i kakve odluke donosi,
 kome se konačni izlaz prenosi, kako se i zašto
koristi,
 koje su posljedice grešaka, kako u nizu
aktivnosti tako i na izlazu.
2.2. Vrste toka informacija
Kao što je već rečeno, tok informacija u organizaciji
proizvodnje izuzetno je važan za dugoročno
određivanje uspješnosti poslovanja. Npr., za svaku
vrstu proizvodne organizacije od presudne je važnosti
da uprava učinkovito dijeli informacije sa svim
zaposlenicima. Kada uprava donese važnu odluku, o
tome bi trebali biti obaviješteni svi zaposleni koji se
nalaze u organizacijskoj hijerarhiji. Postoji nekoliko
različitih smjerova u kojima se tok informacija može
odvijati, i on ovisi o veličini, strukturi i prirodi procesa
koji se obavlja. Uzimajući ovo u obzir, tok informacija
može biti:
 Vertikalni (silazni i uzlazni)
 Horizontalni
 Dijagonalni i
 Vanjski.
Kod većine tradicionalnih organizacija proizvodnje
tok informacija odvija se u vertikalnom smjeru, dakle
prema dolje (silazno) ili prema gore (uzlazno). Silazni
tok informacija se događa kada osobe na rukovodećim
pozicijama daju upute zaposlenicima koji rade u nižim
nivoima organizacije. Ukoliko ne postoji zahtjev,
rukovodeće osoblje ne očekuje odgovor od zaposlenika
u nižim nivoima, jer se očekuje da će informacija koju
su proslijedili biti pažljivo usvojena, bez nekih
dodatnih pitanja. Još jedan primjer ovakvog toka
informacija je kada voditelji odjela ili linijski
rukovodioci u organizaciji svakodnevno daju
informacije i upute svojim podređenim, u vezi sa
njihovim svakodnevnim aktivnostima i ciljevima koje
bi trebali ostvariti u proizvodnji.
Slika 4. Silazni tok informacija
 Dakle, očito je da je jedna od glavnih prednosti
silaznog toka informacija to što se njime omogućava
razmjena informacija, koje ažuriraju zaposlenike o
glavnim organizacijskim promjenama, novim
strateškim ciljevima, a takođe pomaže u pružanju
povratnih informacija o učinku samog procesa. Postoje
još neka važna područja u kojima se odvija ovakav tip
toka informacija, poput aktivnosti za uspostavu
koordinacije, zatim odnosa s javnošću i informacija
koje su usmjerene na jačanje morala radnika i odnosa s
potrošačima.
U uzlaznom toku informacija, prenos informacija
ide odozdo prema gore, npr. od zaposlenika sa nižeg
nivoa do onih na višem nivou. Ovakav tok informacija
u modernim proizvodnim organizacijama se susreće
veoma često, npr. u vrijeme kada radnici daju izvještaj
svojim supervizorima o obavljenom poslu tokom
radnog dana, ili kada šefovi timova izvještavaju o
svojim dnevnim aktivnostima rukovodiocima odjela. U
mnogim situacijama silazni tok informacija stimuliše
uzlazni odgovor, npr. kada rukovodilac traži preporuku
od podređenog ili se raspituje o mogućem vremenu
kada će projekat biti završen. Danas se u mnogim
organizacijama podstiče brzi uzlazni tok informacija,
kroz trenutne povratne informacije od strane
podređenih u procesu.
Slika 5. Uzlazni tok informacija
Horizontalni tok informacija unutar proizvodnje se
odvija kada postoji razmjena informacija između
različitih odjela proizvodnje koji se nalaze na istom
nivou. Jedan od njegovih glavnih ciljeva je traženje
podrške ili postizanje koordinacije u određenim
aktivnostima. Na ovaj način zaposlenici koji rade na
istim nivoima u organizaciji imaju mogućnost
zajedničkog rada i rješavanja različitih problema, te
ostvarenja organizacijskih ciljeva.
Slika 6. Horizontalni tok informacija
Primjer horizontalnog toka informacija može biti i
postupak interakcije dvoje zaposlenika koji daju
izvještaj istom nadređenom. Međutim, postoje i
određeni izazovi prilikom sprovođenja ovakvog toka
informacija unutar organizacije. Npr. ukoliko jedan od
nadređenih na istom nivou organizacije ne želi
sarađivati i dijeliti informacije s drugim nadređenim, to
će dovesti do nedostataka u komunikaciji i naravno,
produktivnost procesa će pasti. To će takođe dovesti do
toga da nadređeni sa narednog višeg nivoa interveniše i
uspostavi silazni tok informacija, u cilju rješavanja
nastalog problema.
Dijagonalni tok informacija se odvija kada postoji
višefunkcionalna razmjena informacija između osoba
koje djeluju na različitim organizacionim nivoima
proizvodnje, pri čemu se voditelj odjela koji šalje
poruku drži u određenoj vrsti petlje.
Slika 7. Dijagonalni tok informacija
Međutim u tom kontekstu, on se može naći u krajnje
nezahvalnom položaju, ukoliko nije upoznat sa svim
radnjama koje se odvijaju unutar odjela, jer to može
dovesti do poražavajuće situacije u kojoj će nedostajati
povjerenja među zaposlenima. Iz tog razloga je veoma
važno ispoštovati predviđene informacione protokole.
Dakle, prednost dijagonalnog toka informacija se
najviše ogleda u razvijanju toplih međuljudskih odnosa
među zaposlenicima nižeg i višeg nivoa, u različitim
odjelima organizacije.
Vanjski tok informacija predstavlja proces u kojem
se odvija tok informacija između rukovodioca
proizvodnje i vanjskih elemenata, poput kupaca,
potrošača, konkurenata, dobavljača, banaka, itd. Na taj
način proizvodna organizacija djeluje na okolinu, i
obrnuto, a istovremeno se vrši i procjena informacija u
strateškom planiranju privrednog okruženja, poput
trenda prihoda potrošača, potražnje, razvoja okoline,
itd.
Slika 8. Veza unutrašnjih i vanjskih tokova informacija
Dakle, što je bolji proces komunikacije između
organizacije i vanjskih faktora, to su veće šanse da ista
stekne konkurentsku prednost na tržištu, te postigne
dugoročni rast, profitabilnost i održivost. Iz toga se vrlo
lako može zaključiti da dugoročni uspjeh preduzeća
ovisi ne samo o učinkovitosti unutrašnjeg toka
informacija, već i o vanjskom toku informacija.
2.3. Važnost toka informacija u proizvodnji
U proizvodnim okruženjima najveću pažnju
historijski je privlačio tok materijala, ali kako se
proizvodnja razvijala, tok informacija je postao jednako
važan, ako ne i važniji. Kontroleri i terenski uređaji
postali su sofisticiraniji, povećavajući svoje mogućnosti
i sposobnost generisanja podataka. Dopremanje tih
podataka dijelovima procesa ili ljudima koji ih mogu
koristiti može biti određeni izazov, a način na koji se
neko preduzeće suoči s tim izazovom može odrediti
vrijednost i nivo automatizacije procesa.
Dakle, kako se napori kontrole smanjuju,
informacije se povećavaju. Svaki nivo prikuplja
podatke s nižeg nivoa, kombinuje ih i interpretira, a
zatim šalje na sljedeći nivo. Međutim, ovakva struktura
se vremenom počela mijenjati. Uvodi se više elemenata
inteligencije, tako da niži nivoi moraju biti
sofisticiraniji. Ovo stavlja veći pritisak na srednji -
operativni nivo, i čini njegovu funkciju sve važnijom.
U tu svrhu se koriste sistemi nadzorne kontrole i
prikupljanja podataka, poput SCADA sistema, a
priroda tog posla se stalno mijenja.
Budući da se javljaju sve veće potrebe za ubrzanjem
i povećanjem toka informacija kroz proizvodni sistem,
na taj zadatak se nastoji odgovoriti sveobuhvatnim
pribavljanjem cirkulirajućih informacija unutar
proizvodnog sistema, odnosno izgradnjom adekvatnih
informacionih sistemima. Uvođenjem spomenutih
informacionih tehnologija, te digitalizacijom procesa,
tok informacija unutar proizvodnog sistema predstavlja
sve važniji element u upravljanju tog sistema, iz
sljedećih razloga:
 njime se menadžmentu olakšava i ubrzava
proces odlučivanja,
 ukoliko se vrijednosti prikupljaju kontinualno u
definisanom vremenskom periodu, dobija se
preglednija slika o dešavanjima unutar
proizvodnog sistema,
 ubrzavaju se unutrašnji procesi obrade i
razmjene informacija,
 smanjuju se administrativni poslovi,
 povećava se transparentnost i komunikativnost
između potpuno različitih segmenata
proizvodnog sistema,
 smanjuju se troškovi proizvodnje, odnosno
povećava dobit,
 aktivno se podržava inovaciona snaga
proizvodnog sistema.
2.4. Mogućnosti unapređenja toka informacija
Način na koji informacije teku kroz organizaciju
predstavlja jedan od osnovnih faktora u efikasnosti
proizvodnje. Namjenski pristup poboljšanju toka
informacija najbolji je način da se osigura željeni
uspjeh.
Prvi korak za poboljšanje toka informacija jeste
stvarna procjena trenutnog stanja. Važno je imati na
umu da se tok informacija prirodno pogoršava, pa ga iz
tog razloga treba nadzirati i održavati. Uobičajeno je da
se to događa u organizacijama koje rastu ili u kojima je
došlo do promjene radnika. Tu se obično javlja
problem da ljudi pogrešno pretpostavljaju da će novi
zaposlenici odmah shvatiti tok informacija kada dođu
na novo radno mjesto. Kao rezultat toga, tok
informacija slabi, zbog čega je važno stalno ga pratiti i
održavati.
Mapiranje procesa je takođe dobar način
prepoznavanja problema sa tokom informacija. Budući
da su informacije nevidljive, korisno je fizički pratiti
tok, tj. uočiti tok vrijednosti koji se slijedi, a zatim
prepoznati njene ciljeve i na kraju sve to uporediti sa
stvarnošću.
U proizvodnji postoji tendencija za prikupljanjem
što više podataka, što je često nepotrebno. Dobar način
za određivanje koliko određenih informacija treba
prikupiti je uzimanje u obzir koliko će ih primalac brzo
koristiti. Ukoliko ih neće odmah koristiti, onda
vjerovatno za time nema prevelike potrebe, pa je
poželjno početi sa minimalno potrebnim
informacijama, čija količina će se kasnije povećavati.
Takođe zaposlenici mogu pružati informacije o
neučinkovitosti samog procesa i načinima za
poboljšanje rada. Uspostavljanjem petlje za povratne
informacije osigurava se da one teku u oba smjera i
samim time pomaže u kontinuiranom poboljšavanju
proizvodnje.
Konačno, tok informacija može biti poboljšan i
obukom zaposlenika, kako bi razumjeli mapu toka
vrijednosti i petlje povratnih informacija. Povratne veze
omogućavaju neprestano usavršavanje procesa,
proizvoda i usluga. Dakle, takvim osnaživanjem
zaposlenika u cilju ostvarenja svih ovih poboljšanja,
moguće je dugotrajno stvarati i održavati pravilan tok
informacija.
3. ZAKLJUČAK
Tok informacija predstavlja nezaobilazan faktor u
svakom proizvodnom sistemu, i kao takvom mora mu
se posvetiti posebna pažnja pri organizaciji same
proizvodnje. Informacije pokreću i održavaju proces,
stoga je od krucijalne važnosti obezbijediti njihovu
tačnost, pravovremenost i pravilan tok.
Način na koji će se to sprovesti je specifičan za
svaku kompaniju, koja će izabrati onaj način koji je
najpovoljniji za njenu proizvodnju i postizanje što veće
njene učinkovitosti.
Budući da tok informacija nije sistem koji se
jednom uvede pa onda traje sam od sebe, on se mora
stalno održavati, dopunjavati, usavršavati i
prilagođavati novonastalim situacijama i potrebama.
Stoga svi zaposlenici moraju vjerovati u njega i aktivno
u njemu učestvovati. Kako je nerealno očekivati da se
to može ostvariti preko noći ili uz neku naredbu, ucjenu
ili prijetnju, za početak je potrebno imati rukovodeći
kadar koji je sposoban sprovesti određeni sistem toka
informacija.
Konstantnim napretkom informacionih tehnologija,
uvođenjem automatizacije u procese, kao i činjenicom
da je tržište sve više zahtjevno i da je sve teže na istom
biti konkurentan, može se zaključiti da će kompanije i u
budućnosti sve više biti primorane unapređivati ovaj
segment unutar svojih proizvodnih sistema.
4. LITERATURA

[1] Mikac, T., Blažević, D.: Planiranje i upravljanje

proizvodnjom, Tehnički fakultet, Rijeka, 2007.
[2] Kišmartin, E.: Analiza podrške komunikaciji u
procesu konstruiranja, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2017.
[3]<https://www.wipfli.com/insights/blogs/manufacturi
ng-tomorrow-blog/160830-how-should-manufacturers-
improve-information-flow>
[4]<https://www.totallyintegratedautomation.com/2016
/03/improving-information-flow-improves-production-
flow/>
[5]<https://www.allassignmenthelp.co.uk/blog/informat
ion-flow-analysis-and-types-of-information-flow/>
[6]<https://www.britannica.com/technology/production
-system>
[7]<https://www.automationworld.com/products/netwo
rks/blog/13313663/information-flow-and-the-future-of-
manufacturing>
[8]<http://ecmf.esy.es/OTS/>
[9]<http://www.pbf.unizg.hr/content/download/3350/2
7414/version/1/file/management_19-21.pdf>

Autor: Almedin Vejzović, Univerzitet u Tuzli,

Mašinski fakultet u Tuzli, Univerzitetska 4, 75000
Tuzla, Bosna i Hercegovina.
Telefon: +387 62 978-996.
E-mail: almedinvejzovic@gmail.com