ERP 2-2019.

ISPITIVANJE SPREMNOSTI ZA ŠKOLU

1. Na što sve utječe uspješna djetetova prilagodba na novonastalu školsku situaciju?

Polazak u školu je za svako dijete i njegove roditelje velika promjena u životu.Uspješna
djetetova prilagodba na novonastalu školsku situaciju utječe ne samo na njegov/njezin osjećaj
zadovoljstva samim sobom, nego i na djetetovu motivaciju za učenje i želju za druženjem s
vršnjacima. Školska sredina početne razlike među djecom ne smanjuje, nego ih povećava.
Ispunjavanje školskih obveza je zahtjevno i uvelike determinira kvalitetu života djeteta i
njegove obitelji.

2. Što je važno procjeniti prije djetetovog polaska u školu?

Prije polaska u školu potrebno je što objektivnije procijeniti sve aspekte zrelosti / spremnosti
samog djeteta. Dugogodišnje ispitivanje zrelosti / spremnosti za školu pokazalo je da se djeca
koja su školski obveznici međusobno jako razlikuju po stupnju pripremljenosti i dostignute
zrelosti za školu. To se događa zbog utjecaja velikog broja čimbenika. Stoga je potrebno
razlikovati dva ključna pojma: Spremnost za učenje općenito i zrelost za učenje.

3. Objasnite razliku između spremnosti za učenje i zrelosti za učenje.

Spremnost za učenje općenito predstavlja zbroj sposobnosti, iskustava i motivacije potrebnih
za učenje novih zadataka. To je rezultat međudjelovanja sazrijevanja, učenja i razvoja
odnosno to je sklop svih čimbenika koji su važni za novo učenje. Pogrešno je pojam
spremnosti za učenje poistovjetiti sa pojmom psihofizičke zrelosti jer se onda pojam zrelost za
učenje oslanja na hipotezu o „sazrijevanju“ koja je genetski i biološki određena. Spremnost za
učenje je širi pojam koji uz fiziološku zrelost uključuje iskustvo i motivaciju. Ono
pretpostavlja dostizanje određene razine koja je odskočna daska za novo učenje dok zrelost za
učenje se više odnosi na stupanj razvoja koji je ovisan biološkim čimbenicima i označava
nešto što je postiglo razvojni vrhunac, točku iza koje slijdi opadanje.

4. Što podrazumijeva pojam spremnost djeteta za učenje?

Spremnost za učenje općenito predstavlja zbroj sposobnosti, iskustava i motivacije potrebnih
za učenje novih zadataka. To je rezultat međudjelovanja sazrijevanja, učenja i razvoja
odnosno to je sklop svih čimbenika koji su važni za novo učenje. Pogrešno je pojam
spremnosti za učenje poistovjetiti sa pojmom psihofizičke zrelosti jer se onda pojam zrelost za
1
učenje oslanja na hipotezu o „sazrijevanju“ koja je genetski i biološki određena. Spremnost za
učenje je širi pojam koji uz fiziološku zrelost uključuje iskustvo i motivaciju. Ono
pretpostavlja dostizanje određene razine koja je odskočna daska za novo učenje.

5. Što podrazumijeva pojam zrelost djetata za učenje?

Zrelost za učenje se više odnosi na stupanj razvoja koji je ovisan o biološkim čimbenicima.
Zrelost označava nešto što je postiglo razvojni vrhunac, točku iza koje slijedi opadanje.

6. Objasni razliku između razvojne razine i kronološke dobi.

Pojam razvojne dobi može pomoći u okvirnom razumijevanju kognitivnih sposobnosti.
Utjecaj životnog iskustva na mijenjanje odnosa prema okolini i samima sebi – utjecaj
kronološke dobi. Novonastalo iskustvo (stečeno kronološkom dobi) može dovesti do stvaranja
novih psiholoških kvaliteta koje ne bismo očekivali kod osoba bez poteškoća u razvoju iste
razvojne ali niže kronološke dobi.

7. Objasni što utječe na dječji razvoj osim unutarnjeg sazrijevanja.

Dječji razvoj ne možemo pojasniti samo pojavom unutarnjeg sazrijevanja. Vrlo je važno i
utječe na dječji razvoj i međudjelovanje s okolinom, učenje o svijetu i stjecanje vještina i
spoznaja iskustvom i uvježbavanjem. Čak je Piaget rekao kako je osnova za kognitivni razvoj
aktivnost i interakcija s okolinom. Dok je Montessori govorila o važnosti samoobrazovanja.

8. S čim trebaju biti usklađene strategije poučavanja?

Strategije poučavanja trebaju biti usklađene s dostignutim stupnjem kognitivnog razvoja
djeteta.

9. Prema čemu bi trebalo biti usmjereno samoobrazovanje, a prema čemu ne bi

trebalo biti usmjereno?
Samoobrazovanje djeteta bi trebalo biti usmjereno prema djetetu, a ne prema nastavnom
predmetu ili nastavniku.

10. Objasni važnost kulturalnih čimbenika socijalnog razvoja.

2
Važnost kulturalnih čimbenika socijalnog razvoja se prema Vygotskom, Bruneru i
sljedbenicima za spoznajni razvoj djeteta ogleda u važnosti utjecaja kulture u kojoj dijete
odrasta i socijalne potpore bliskih osoba.

11. Što je prema razvojnim istraživanjima nužno za pojedine oblike učenja? Navedi
primjer.
Prema razvojnim istraživanjima za pojedine oblike učenja je nužna određena razina
psihofizičke zrelosti. Npr: Za korištenje olovke pri pisanju je potrebna sposobnost fine
motoričke koordinacije, dok za učenje govora je potrebna dovoljna razvijena slušna
diskriminacija učenja govora. Osim toga, istraživanja u razvojnoj psihologiji su pokazala da
vježbanje u nekoj aktivnosti za koju dijete nije dostiglo odgovarajući stupanj psihofizičke
zrelosti nema većih rezultata.

12. Što podrazumijeva pojam optimalno vrijeme za učenje neke vještine?

Kod svakog djeteta postoji optimalno vrijeme za učenje neke vještine.
Istraživanja u razvojnoj psihologiji jasno su pokazala, da vježbanje u nekoj aktivnosti za koju
dijete nije dostiglo odgovarajući stupanj psihofizičke zrelosti, nema većih rezultata.

13. Objasni razliku između dvije vrste učenja koje navodi Gardner 1991.
Gardner navodi dvije vrste učenja:
1) Rano „intuitivno učenje“ (dijete sudjeluje s veseljem i zanimanjem)
2) Školsko učenje – stjecanje znanja (doživljava se kao mukotrpno i teško).

Nove sadržaje dijete uspješnije usvaja ako se vodi računa o iskustvima i temeljnim znanjima
koje ima otprije (Gardner, 1991). Kod kognitivne spremnosti rekao.

14. Koji je nedostatak postavljenih kriterija za upis djece u osnovnu školu?

Obrazovni sustavi, kao kriterij ulaska u školu ne postavljaju stupanj djetetove spremnosti,
njegovu doraslost za “razvojne zadatke”. Ulazak u školu određen je kronološkom dobi, što
umanjuje značajnost utvrđivanja dječje spremnosti za školu kao čimbenika o kojem ovisi upis.

15. Nabroji aspekte zrelosti/spremnosti djeteta za školu.

Devet aspekata zrelosti /spremnosti djeteta za školu su:

3
 1. tjelesna spremnost;

2. razvijenost govora;

3. kognitivna spremnost:

4. intelektualni razvoj;

5. razvijenost perceptivno - motoričkih sposobnosti (grafomotorika,

percepcija, sposobnost opažanja);

6. stupanj razvijenosti pažnje; emocionalna zrelost; (spremnost);

7. socijalna zrelost;(spremnost);

8. motivacija za učenje i interes za gradivo;

9. samostalnost.

16. Objasni tjelesnu razvijenost (spremnost) kao aspekta djetetove zrelosti za

polazak u školu.

Tjelesna razvijenost (spremnost) kao aspekt djetetove zrelosti za polazak u školu

podrazumijeva mogućnost djeteta da se nosi sa zahtjevima specifičnih psihofizičkih napora.
Procjenjuje se raznim pokazateljima (visina i težina su osnovni). Procjena još uključuje i
procjenu funkcioniranja osjetnih organa. Kao što je usvojenost navike hranjenja, spavanja i
kontrola izlučivanja, prisutnost kroničnih bolesti, uzimanje lijekova. Dijete mora u
zadovoljavajućoj mjeri imati razvijene osjetne funkcije i određene tjelesne sposobnosti (snaga
mišića i tjelesna izdržljivost).

17. Objasni razvijenost govora kao aspekta djetetove zrelosti za polazak u školu.

Razvijenost govora kao aspekta djetetove zrelosti za polazak u školu uključuje:

1) RECEPTIVNE GOVORNE VJEŠTINE (slušanje, praćenje što se govori,

razumijevanje uputa);

4
 2) EKSPRESIVNE GOVORNE VJEŠTINE (fluentnost u govoru, jasan izgovor,
mogućnost izražavanja osjećaja, potreba, misli na materinjem jeziku, svijest o
simboličkom načinu izražavanja, razvijen pojam o čitanju i pisanju).

18. Objasni aspekt kognitivne spremnosti djeteta za polazak u školu.

Kognitivna spremnost se smatra najvažnijim prediktorom školskog uspjeha. Kognitivna

spremnost podrazumijeva i određena iskustva i spoznaje o svijetu i samima sebi. Te su
spoznaje nastale intuitivno u izravnom dodiru s okolinom i čvrsto su ukorijenjene. Nove
sadržaje dijete uspješnije usvaja ako se vodi računa o iskustvima i temeljnim znanjima koje
ima otprije (Gardner, 1991).

Osim opće mentalne sposobnosti inteligencije, kognitivna spremnost uključuje i niz

1) specifičnih psihičkih funkcija:

2) grafomotorika, percepcija, sposobnost opažanja= perceptivno-motoričke sposobnosti;

3) fina slušna i vidna diskriminacija podražaja;

4) konstantnost percepcije

Specifične psihičke funkcije su:

1) Razvijenost pažnje (dijete može vremenski usmjeriti pozornost, namjerno prenošenje

na druge sadržaje, selektivna usmjerenost);

2) • Pamćenje (dijete može spontano rabiti neke od strategija zapamćivanja, na pr.

ponavljanje; ono razlikuje spontano od namjernog pamćenja);

3) • Misaona razvijenost (dijete može izvoditi konkretne misaone operacije, donekle ima
razvijenu sposobnost pojmovnog mišljenja, simboličkog predočivanja, može se služiti
temeljnim misaonim operacijama).

19. Što se smatra najvažnijim prediktorom školskog uspjeha?

Kognitivna spremnost se smatra najvažnijim prediktorom školskog uspjeha. Osim opće

mentalne sposobnosti inteligencije, kognitivna spremnost uključuje i niz

5
 1) specifičnih psihičkih funkcija:

2) grafomotorika, percepcija, sposobnost opažanja= perceptivno-motoričke sposobnosti;

3) fina slušna i vidna diskriminacija podražaja;

4) konstantnost percepcije

Specifične psihičke funkcije su:

4) Razvijenost pažnje (dijete može vremenski usmjeriti pozornost, namjerno prenošenje

na druge sadržaje, selektivna usmjerenost);

5) Pamćenje (dijete može spontano rabiti neke od strategija zapamćivanja, na pr.

ponavljanje; ono razlikuje spontano od namjernog pamćenja);

6) Misaona razvijenost (dijete može izvoditi konkretne misaone operacije, donekle ima
razvijenu sposobnost pojmovnog mišljenja, simboličkog predočivanja, može se služiti
temeljnim misaonim operacijama).

20. Objasni aspekt emocionalne spremnosti djeteta za polazak u školu.

Emocionalna spremnost djeteta za polazak u školu podrazumijeva:

1) Određenu emocionalnu stabilnost i mogućnost kontrole vlastitih emocija
2) Dijete mora biti u stanju odvojiti se od roditelja bez straha;
3) Kontrola impulsa, svladavanje jakih i naglih emocionalnih izljeva;
4) Uspješno suočavanje sa situacijama ugrožavanja djetetovog samopoštovanja (strah od
neuspjeha, ispitna tjeskoba).

21. Objasni aspekt socijalne spremnosti djetata za polazak u školu.

Aspekt socijalne spremnosti djeteta za polazak u školu podrazumijeva:

1) Ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima;

6
 2) Suradnja s drugima;

3) Usvajanje određenih normi ponašanja;

4) Podređivanje vlastitih želja i potreba pravilima i ciljevima skupine (kolektivna

svijest);

5) Mogućnost socijalnog učenja prema modelu

22. Navedi razliku između motivacije za učenje i interasa za gradivo djeteta

predškolske i školske dobi.
Vrlo su važni čimbenici školskog uspjeha. Predškolsko dijete je intrizično motivirano za
učenje i stjecanje znanja i vještina(znatiželjno, zapitkuje…). Doživljaj neuspjeha, nepovoljna
socijalna klima u razredu i sl. dovodi do smanjenja početne motiviranosti.

23. Kada je dijete spremno za školsko učenje?

Dijete je spremno za školsko učenje ako:

1) Ako pokušaj poučavanja rezultira napretkom u učenju;

2) Neuspjeh u učenju govori o djetetovoj nezrelosti za učenje, (Smiljanić,1969).

3) Roditelji mogu i sami prepoznati “optimalne trenutke” za učenje.

24. Što je važno procijeniti kako bismo utvrdili spremnost djeteta za polazak u
školu?

Kako bismo utvrdili spremnost djeteta za polazak u školu, važno je procijeniti: kognitivni
razvoj djeteta, ispitati grafomotoriku, perceptivnu diskriminaciju i predznanje koje dijete ima
od prije (poznavanje činjenica iz djetetovog okruženja, poznavanje brojeva i baratanje njima).

25. Što podrazumijeva procjena grafomotorike?

Procjena grafomotorike podrazumijeva testove grafomotorike jer psihomotorne sposobnosti

su vezane uz pokrete i motoričke akcije. One se očituju u brzini, preciznosti i snazi pokreta i
određuju razinu motoričke spretnosti u nekoj aktivnosti koja se može postići vježbom. Ne

7
postoji jedna generalna motorička sposobnost (F.A. testova). To je niz relativno nezavisnih
motoričkih sposobnosti kao što su:

1) Područje fine psihomotorike:Brzina izbornog reagiranja,Okulomotorna

koordinacija,Spretnost ruku i spretnost prstiju;

2) Područje globalne psihomotorike:fleksibilnost i tjelesna koordinacija udova.

26. Opiši psihomotorni razvoj novorođenčeta i djeteta od godinu dana.

Novorođenče uglavnom ima refleksne aktivnosti, opća tjelesna aktivnost mu je neusmjerena i

neodređena. U prvoj godini pokreti postaju organiziraniji, precizniji, motoričke reakcije su
ciljane, vođene vanjskim i unutarnjim senzornim podacima, izvode se na što ekonomičniji
način. Sve bolja je i preciznija uporaba mišića zbog sazrijevanja živćanog sustava, rasta
mišića i kostiju.

27. Kada počinje razvoj motorike prstiju i ruku?

Razvoj motorike ruku i prstiju počinje oko 4. mjeseca.

28. Kada se javlja potpuna opozicija palca i razvoj sitnih mišića prstiju, te što
omogućuje razvoj te vještine?

Oko 13. mjeseca počinje potpuna opozicija palca i razvoj sitnih mišića prstiju što omogućava
pravilno hvatanje i baratanje sitnim i tankim predmetima.

29. Kada počinje razvoj senzomotorne aktivnosti?

Oko 5. mjeseca započinje razvoj senzomotorne aktivnosti odnosno pokušaj dohvaćanja

predmeta za što je potrebno međusobno uskladiti dvije vrste senzornih podataka: vidne i
kinestetičke.

30. Kada dijete počinje crtati prepoznatljiv ljudski lik?

Između četvrte i pete god. dijete počinje crtati prepoznatljiv ljudski lik, crtež je bogatiji
pojedinostima.

31. Zbog čega dolazi do poteškoća u pisanju?

8
Pisanje je složena motorička vještina, za koju je potrebna fina koordinacija pokreta ruku i
sjedenje (statičko opterećenje mišića trupa). Poteškoće nastaju ili zbog smetnji u percepciji,
motoričkoj koordinaciji ili usklađenosti ta dva procesa. Karakteristična je: zaokupljenost
grafičkim znacima, odvojeno pisanje pojedinih elemenata, sporost, mnogo suvišnih pokreta.
Može se vježbati pomoću: Testa spajanja točaka i testa precrtavanja.

32. Što karakterizira poteškoće u pisanju?

Poteškoće u pisanju karakterizira zaokupljenost grafičkim znacima, odvojeno pisanje

pojedinih elemenata, sporost i mnogo suvišnih pokreta. Može se vježbati pomoću: Testa
spajanja točaka i testa precrtavanja.

33. Navedi i objasni pravce razvoja vidne percepcije.

Pravci razvoja vidne percepcije (Gibson, Spelke 1983) su:

1) POVEĆANJE SPOSOBNOSTI PERCIPIRANJA; (sve veći broj informacija se može

izdvojiti iz podražaja, a to povećava VIDNU DISKRIMINACIJU);

2) MOGUĆNOST USMJERAVANJA I ZADRŽAVANJA PAŽNJE; (selektivno

percipiranje, zanemarivanje nevažnih informacija-važno je za PRAĆENJE SLIJEDA
GRAFIČKIH SIMBOLA);

3) POVEĆANJE SUSTAVNOSTI I EKONOMIČNOSTI PRI ZAHVAĆANJU

PODRAŽAJA; (ekonomična obrada informacija, obuhvaćanje većih jedinica);

34. Što uključuje vidna percepcija slova?

Prema Burns, Roe, Ross, 1988 vidna percepcija slova uključuje:

1) Uočavanje specifičnih značajki pojedinačnih grafičkih znakova i skupova simbola;

2) Mogućnost njihovog prepoznavanja i povezivanja s glasovima;

3) Mogućnost slijeđenja nizova grafičkih znakova i njihova povezivanja

35. O čemu ovisi vještina čitanja?

Vještina čitanja ovisi o dva procesa:

9
 1) Dekodiranje teksta (uz vidnu diskriminaciju proces uključuje i sposobnost slušne
diskriminacije, fonemsku svjesnost, mogućnost prepoznavanja skupa slova kao riječi);

2) Prepoznavanje značenja pročitanog, razumijevanje teksta;

36. Objasni povezanost vidne diskriminacije i razvoja vještine čitanja i pisanja.

Dobro razlikovanje vidnih podražaja preduvjet je za razvoj čitanja i pisanja. Usprkos dobre
vidne osjetljivosti i oštrine vida, vidno razlikovanje ne mora biti dobro razvijeno (npr. dobro
prepoznavanje pojedinih slova, no uspoređivanje nizova slova u riječi može biti otežano). Za
stjecanje vještine pisanja potrebno je: dobro razvijena vidna diskriminacija; fina
grafomotorika; okulomotorna koordinacija pokreta. To dolazi do izražaja pri usporedbi
vlastitog pisma s predloškom koji se pokušava oponašati; uvježbavanjem se taj predložak
pohranjuje u dugoročno pamćenje, iz kojeg se po potrebi poziva u radnu memoriju sve dok se
vještina pisanja ne uvježba sve do razine automatizma.

37. Što je potrebno za stjecanje vještine pisanja?

Za stjecanje vještine pisanja potrebno je:

1) Dobro razvijena vidna diskriminacija;

2) Fina grafomotorika;
3) Okulomotorna koordinacija pokreta. To dolazi do izražaja pri usporedbi vlastitog
pisma s predloškom koji se pokušava oponašati; uvježbavanjem se taj predložak
pohranjuje u dugoročno pamćenje, iz kojeg se po potrebi poziva u radnu memoriju sve
dok se vještina pisanja ne uvježba sve do razine automatizma.

38. Zašto se pri utvrđivanju spremnosti za školu provjerava i količina usvojenih

znanja?
Pri utvrđivanju spremnosti za školu se provjerava i količina usvojenih znanja zbog toga što
manjak znanja otežava usvajanje apstraktnih sadržaja. U razvoju djeteta usvajanje
informacija, činjenica i pojmova je jednako važno kao i proces razvoja sposobnosti. Takve
informacije pripadaju „praktičnim znanjima“ i omogućuju lakše snalaženje u vremenu i
prostoru te olakšavaju komunikaciju s odraslima. Teoretska je pretpostavka da će se apstrakta
znanja lakše usvajati ako dijete već ima dovoljno usvojenih konkretnih znanja.
10
 39. Koje numeričke sposobnosti razvijaju djeca predškolske dobi?
Predškolsko neformalno učenje matematike je važan temelj za kasnije školsko učenje
(Baroody, Ginsburg,1986). Djeca predškolske dobi razvijaju slijedeće numeričke sposobnosti:

1) U ranoj dobi dolazi do razumijevanja pojma broja-dijete shvaća da se količine mogu

prebrojiti, kasnije razumije brojenje (prethodnik i sljedbenik, stalnost tog poretka);

2) Većina predškolske djece konstruira mentalni brojevni pravac koji koriste za brojenje i
za izravnu usporedbu količina;

3) Većina djece točno broji do 10 već i neposredno prije škole;

4) Neki broje, zbrajaju i oduzimaju za 1, bez konkretnih objekata (napamet, ili sa

simbolima) te pri tom koriste različite strategije;

5) Predškolci uglavnom poznaju glavne i redne brojeve;

6) Neki mogu izravno usporediti dva mala broja i reći koji je veći.

Zato procjenjujemo i elemente spremnosti djeteta za formalno učenje matematike.

MKF KLASIFIKACIJA I PROCJENA FUNKCIONALNOSTI

40. Bez čega se ne može primijeniti MKF u procesu utvrđivanja invaliditeta?

MKF se ne može primijeniti u procesu utvrđivanja invaliditeta bez korištenja adekvatnih
instrumenata za procjenu, bez profesionalne edukacije, bez multidisciplinarnog pristupa.

41. Objasnite medicinski model razumijevanja i ocjenjivanja invalidnosti?

Invalidnost/onesposobljenost je problem osobe, izravno uzrokovan bolešću, traumom ili
nekim zdravstvenim stanjem koje zahtjeva medicinsku skrb za pojedinaca od strane stručne
osobe. Ta skrb ima za cilj liječenje, prilagođavanje i promjenu ponašanja.

42. Objasnite društveni model razumijevanja i ocjenjivanja invalidnosti?

Društveni model pitanje invalidnosti promatra isključivo kao društveni problem vezan uz
uključivanje pojedinaca u društvo. Invaliditet nije svojstvo pojedinca, nego je složeni skup
stanja, od kojih su mnoga stvorena društvenim okruženjem.
11
Potrebna je društvena akcija i kolektivna odgovornost društva da napravi sve što je moguće za
preinake okruženja kako bi osobe mogle, u punoj mjeri, sudjelovati u svim područjima života.

43. Zašto se navodi da MKF klasifikacija ima biopsihosocijalni pristup invaliditetu?

MKF klasifikacija objedinjuje oba modela kroz bio-psiho-socijalni pristup tj. pokušava pružiti
ujedinjeni pregled zdravlja iz biološke, individualne i društvene perspektive.

44. Ukratko opišite MKF klasifikaciju i njezinu strukturu?

MKF klasifikacija je klasifikacija funkcioniranja i onesposobljenosti/invalidnosti. Ona
sustavno grupira zdravlje i područja vezana uz zdravlje. Unutar svake komponente područja
se dalje grupiraju, prema zajedničkim značajkama i poredana su na sadržajan način.
Klasifikacija je organizirana kroz međuovisnost razina i hijerarhiju kategorija.

45. Navedite i opišite razine kroz koje se daje MKF klasifikacije?

46. Za čega možemo koristiti MKF podatke?

MKF podaci mogu se koristiti za indikaciju problema i upozoriti na funkcioniranje kao aspekt
zdravlja.

47. Kome je namijenjena MKF klasifikacija i koja joj je svrha?

MKF klasifikacija je namijenjena različitim strukama. Specifične svrhe su osiguravanje
znanstvene baze za razumijevanje i proučavanje zdravlja i sa zdravljem povezanih stanja,
ishoda i determinanti. Osigurava zajednički jezik za opisivanje zdravlja i uz zdravlje vezanih
stanja, zbog bolje komunikacije profesionalaca, istraživača, osoba odgovornih za kretanje
zdravstvene politike, društva i osoba s invaliditetom.

48. Kako je do sada korištena MKF klasifikacija?

MKF klasifikacija je do sada korištena kao:
1. statistički instrument
2. istraživački instrument
3. klinički instrument

12
 4. instrument u socijalnoj politici.

49. Definiraj intelektualne teškoće?

Intelektualne teškoće su karakterizirane značajnim ograničenjima u intelektualnom
funkcioniranju i adaptivnom ponašanju, a manifestiraju se u području pojmovnih, socijalnih i
praktičnih vještina.

50. Što procjenjujemo funkcionalnom procjenom ponašanja?

Funkcionalnom procjenom ponašanja identificiramo i mjerimo specifične probleme u
ponašanju.

51. Na koji način procjenjujemo funkcionalnost ponašanja?

Funkcionalnost ponašanja možemo odrediti, jedino, opisivanjem i analiziranjem interakcije
pojedinca u određenoj okolini.

52. Što možemo izraditi temeljem podataka dobivenih funkcionalnom procjenom

ponašanja?
Funkcionalna procjena ponašanja pruža podatke za izradu:
1. bihevioralnih strategija
2. planova podrške.

53. Koji odnos opisuje funkcionalna procjene?

Funkcionalna procjena opisuje odnose:
 adaptivnih vještina i problema pri izvođenju nekog ponašanja
 varijabli koje doprinose njegovoj neprilagođenoj pojavnosti.

54. Koja je svrha funkcionalne procjene ponašanja?

Svrha funkcionalne procjene ponašanja je prikupljanje općenitih i specifičnih informacija,
kako bi se bolje razumjeli razlozi za pojavu neprilagođenog problemskog ponašanja.

55. Na koja pitanja moramo odgovoriti putem funkcionalne procjene?

Pitanja su:
1. Zašto pojedinac pokazuje određeno ponašanje?

13
 2. Kada će se takvo ponašanje najvjerojatnije pojaviti?
3. U kojim situacijama će se takvo ponašanje najvjerojatnije pojaviti?

56. Koje tehnike uključuje Funkcionalna procjena ponašanja? Objasni?

Postoje brojni načini za provođenje funkcionalne procjene ponašanja, a uključuju sljedeće
tehnike:
1. indirektna procjena(npr. strukturirani intervju, postojeće informacije…)
2. direktna procjena((npr. standardizirana procjena, liste za procjenu ponašanja, sustavno
promatranje snimki…)
3. analiza podataka(npr. uspoređivanje i analiza podataka kako bi se odredilo postoje li
neki uzroci za pojavu ponašanja).

57. Koje komponente bi trebala uključivati funkcionalna procjena ponašanja?

Funkcionalna procjena ponašanja uključuje sljedeće komponente:
1. identifikacija problemskog područja
2. definiranje ponašanja kroz konkretne vremenske termine
3. identifikacija okolinskih čimbenika koji uzrokuju ponašanje.

58. Objasni identifikaciju i definiranje ponašanja kao komponentu funkcionalne

procjene ponašanja?
Ta bi ponašanja trebalo biti moguće opažati, opisivati i definirati, tako da ih svatko može
prepoznati na isti način i istoznačno protumačiti njihovo značenje.

59. Objasni prikupljanje informacija o učenikovim vještinama, sposobnostima i sl.

kao komponentu funkcionalne procjene ponašanja?
Razgovor s:
1. liječnikom
2. roditeljima
3. nastavnikom tjelesnog
kako bi se utvrdile bilo kakve tjelesne slabosti ili jake strane. Roditelji mogu dati podatke o
ostalim izvanškolskim aktivnostima u koje je učenik uključen tijekom godina. Dijete
ispunjava inventar interesa. Identifikacija jakih strana.

14
 60. Objasni izradu IEP-a kao komponentu funkcionalne procjene ponašanja?
Stručni tim prikuplja informacije o situacijama i okolnostima u kojima se obično javlja
problemsko ponašanje, kao i o funkcijama tog ponašanja. 6 je temeljnih pitanja u ovoj fazi:
1. Kada se javlja problemsko ponašanje?
2. Koji specifični problem ili faktor doprinose takvom ponašanju?
3. Čemu služi takvo ponašanje?
4. Što učenik komunicira takvim ponašanjem?
5. Kada je učenik najuspješniji i time ima najmanju potrebu uključivosti u takvo
ponašanje?
6. Koji ostali čimbenici mogu doprinijeti pojavi problemskog ponašanja kod učenika?

61. Objasni definiranje funkcije ili razloga zbog kojeg se problemsko ponašanje
nastavlja kao komponentu funkcionalne procjene ponašanja?
Razlozi su većinom: dobivanje nečeg, izbjegavanje ili kontrola.

62. Objasni postavljanje hipoteze o problemskom ponašanju kao komponentu

funkcionalne procjene ponašanja?
Treba opisati odnos ponašanja i događaja ili okolnosti
Treba se identificirati specifične varijable koje se može mijenjati i promatrati.

63. Objasni izradu plana intervencije kao komponentu funkcionalne procjene

ponašanja?
U ovom dijelu plana intervencije treba, npr. opisati kako učitelj može mijenjati ponašanje,
mijenjanjem varijabli unutar učionice na obostrano zadovoljavajuće načine.

PROCJENA IT
64. Definiraj intelektualne teškoće (AAMR, 2002)?
IT znači ograničenje u sveukupnom funkcioniranju pojedinca, za nju je karakteristično
značajno, ispodprosječno intelektualno funkcioniranje koje je povezano s ograničenjima u
dvije ili više adaptivnih vještina.

15
 65. Navedi područja adaptivnih vještina?
Područja su:
1. komunikacija 6. samousmjeravanje
2. briga o sebi 7. zdravlje i sigurnost
3. život u domaćinstvu 8. funkcionalne akademske
4. socijalne vještine vještine
5. korištenje šire socijalne 9. slobodno vrijeme i rad.
zajednice

66. Koje su pretpostavke za primjenu definicije (AAMR, 2002)?

Polazimo od pretpostavke da se MR odnosi i na određeno stanje poremećenog funkcioniranja
u socijalnoj okolini. To se stanje najprije javlja u djetinjstvu i vezano je uz ograničenja u
intelektualnom funkcioniranju i adaptivnim vještinama.

67. Koji su ključni elementi u dijagnosticiranju/procjeni intelektualnih teškoća?

Objasni?
Sposobnosti: inteligencija i adaptivne vještine.
Okolina: dom, škola, posao, zajednica…
Funkcioniranje: podrška.
MR ( IT ) se odnosi na specifičan uzorak intelektualnog ograničenja, ona nije stanje globalne
nekompetentnosti.

68. Koji su aspekti socijalne kompetentnosti najvažniji za definiranje intelektualnih

teškoća i što oni uključuju?
Aspekti socijalne kompetencije koji su najvažniji za definiranje IT su intelektualni aspekti, a
uključuju praktičnu i socijalnu kompetenciju. Praktična i socijalna inteligencija, ako ih se
uzme zajedno, tvore osnovne ljudske sposobnosti koje leže u osnovi adaptivnih vještina
69. Zašto temperament, ličnost i karakter nisu važni za definiranje/procjenu
intelektualnih teškoća?
Ličnost, temperamenti i karakter mogu i ne moraju biti zahvaćeni, ovisno o pojedincu. Zato
što nisu zahvaćeni nisu ni važni za definiranje IT.

16
 70. Što pored osobnih sposobnosti podjednako utječe na funkcioniranje pojedinca s
intelektualnim teškoćama?
Okolina i osobne sposobnosti.

71. Što nudi poželjna okolina osobama s intelektualnim teškoćama?

Poželjna okolina za osobe s IT nudi pojedincu mogućnost za:
1. zadovoljavanje osobnih potreba
2. pružaju dobrobit na planu tjelesnog, socijalnog, materijalnog i kognitivnog životnog
područja
3. pružaju osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i kontrole.

72. Zašto ne postoji jedan način na koji se može definirati i

dijagnosticirati/procijeniti intelektualne teškoće?
Svaka osoba s IT se razlikuje prema:
1. prirodi, raširenosti i težini vlastitih funkcionalnih ograničenja
2. ovisno o zahtjevima i ograničenjima svoje okoline
3. ovisno o prisustvu ili odsustvu podrške.

73. Navedi razlike u elementima za procjenu između teoretskog modela iz 1992. i

2002. godine?
1992.
DIMENZIJA1-intelektualno 2002.
funkcioniranje i adaptivne vještine DIMENZIJA 1-intelektualne sposobnosti
DIMENZIJA 2-psihološko i emocionalno DIMENZIJA 2-adaptivno ponašanje
područje DIMENZIJA 3-sudjelovanje, interakcije i
DIMENZIJA3-tjelesno,zdravstveno socijalne uloge
područje DIMENZIJA 4-zdravlje
DIMENZIJA 4-okolina DIMENZIJA 5-kontekst.

74. Što je adaptivno ponašanje i na koji način se procjenjuje adaptivno ponašanje?

Adaptivno ponašanje je efikasno ponašanje ili stupanj u kojem pojedinac zadovoljava
standarde osobne neovisnosti i socijalne odgovornosti, koji se očekuje za njegovu dobnu
skupinu i kulturalnu grupu. Procjenjuje se niz područja, a također je niz načina procjene. No

17
uvijek se uzima procjena „treće“ osobe, koja poznaje osobu. Ove skale uglavnom nemaju
visoku pouzdanost i valjanost, a podložne su utjecaju različitih kultura.

75. Objasni zašto je važno procjenjivanje perceptivnih sposobnosti, te kako one

utječu na učenje?
Teoretsko uporište ima u konceptu proces učenja. Kada procjenjujemo perceptivne
sposobnosti, tražimo moguće deficite u nekom dijelu procesa učenja, zbog kojeg dolazi do
usporavanja obrade informacija. Problemi u procesuiranju informacija utječu na sposobnost
primanja, organiziranja, memoriranja i izražavanja informacija.

76. Navedi i objasni korake u procesu učenja?

KORAK 1- ulaz informacija.
KORAK 2- organizacija informacija.
KORAK 3- izražavanje informacija.
Informacija se prima, filtrira se nizom psiholoških i neurobiopsiholoških procesa, tako
dobiva značenje, organizira se i izražava na različite načine.

77. Objasni na što se odnose pojmovi asocijacija i organizacija kada govorimo o

procesu učenja?
Asocijacija i organizacija se odnose na:
1. povezivanje novih informacija s drugim informacijama
2. davanje značenja primljenoj informaciji.

78. Objasni što je pamćenje?

Pamćenje je pohranjivanje i dosjećanje, koje olakšava proces asocijacije pri davanju značenja
informacijama ili povezivanju pojmova s već naučenim.
Proces uključuje 3 vrste pamćenja:
1. kratkoročno
2. dugoročno
3. sekvencijalno.

79. Koja je svrha procjene percepcije?

Određivanje djetetovih:

18
 1. jakih i slabih modaliteta za učenje
2. jakih i slabih modaliteta za procesuiranje-obradu
3. određivanje profila učenika
4. određivanje jesu li deficiti procesa učenja prilagodljivi na uvjete redovitog
obrazovanja.

80. Nabroji vještine vidne percepcije?(sadrži odgovore na pitanja od 80.-84.)

Vještine vidne percepcije su:
1. Vidna koordinacija-sposobnost praćenja objekata koordiniranim pokretima očiju.
2. Vidna diskriminacija-sposobnost diferenciranja vizualnih oblika i simbola u okolini.
3. Vidna asocijacija-sposobnost za organiziranje i povezivanje vizualno prezentiranog
materijala na smislen način.
4. Dugoročno vidno pamćenje-sposobnost zadržavanja i dosjećanja općih i specifičnih
dugoročnih vizualnih informacija.
5. Kratkoročno vidno pamćenje-sposobnost zadržavanja i dosjećanja općih i specifičnih
kratkoročnih vizualnih informacija.
6. Sekvencionirano vidno pamćenje-sposobnost dosjećanja u ispravnom redoslijedu i
detaljima prethodne vizualne informacije.
7. Vizualno-vokalna ekspresija-sposobnost vokalnog reproduciranja prethodno vizualno
prezentiranog materijala.
8. Vidno-motorna ekspresija-sposobnost motornog reproduciranja prethodno vizualno
prezentiranog materijala.
9. Vizualno razlikovanje figure od pozadine-sposobnost razlikovanja važnih podražaja
od nevažnih.
10. Vizuo-spacijalni odnosi-sposobnost percipiranja relativnog položaja predmeta u
prostoru.
11. Percepcija vizualne forme-sposobnost određivanja veličine, oblika i položaja vidnog
podražaja.
81. Što su vidna koordinacija i diskriminacija? ODGOVORI
82. Što je vidna asocijacija, a što dugoročno vidno pamćenje? U
83. Što je kratkoročno vidno pamćenje, a što sekvencionirano vidno pamćenje?
PITANJU
84. Što je vizualno-vokalna ekspresija, a što vidno-motorna ekspresija? IZNAD

19
 TERMINI IT
85. Navedi klasifikaciju intelektualnih teškoća prema razvojnoj dobi i stupnju
intelektualnih teškoća navodeći i kvocijente inteligencije.

Klasifikacija intelektualnih teškoća prema razvojnoj dobi i stupnju intelektualnih teškoća

navodeći kvocijente inteligencije:

1) Lake intelektualne teškoće – RD (7-12g.) i QI (50-70)

2) Umjerene intelektualne teškoće – RD (4-7g) i QI (35-50)
3) Teže intelektualne teškoće – RD (2-4g.) i QI (20-35)
4) Teške intelektualne teškoće – RD (0-2g.) i QI (0-20)

86. Navedi karakteristike osoba s lakim intelektualnim teškoćama.

Karakteristike osoba s lakim intelektualnim teškoćama su:
Kognitivni razvoj:
1) Razmišlja na razini konkretnih situacija ili operacija i ne dostiže stupanj logičkog
zaključivanja.
2) Može čitati, pisati i računati i uči kroz primjere i osobnim iskustvom
Socijalni razvoj:

1) Osoba je ovisna o mišljenju drugih i lojalna je tzv. „važnim osobama“

2) Osoba prihvaća socijalna pravila i želi pripadnost grupi.
Emocionalni razvoj:
1) Osoba s IT ima razvijen osjećaj vlastite vrijednosti i agresivnost prema određenim
osobama ;
2) Osoba s lakim IT ispoljava emocije (radost, tuga, ljubav, mržnja, povjerenje,
nepovjerenje, empatija) i brine o bližnjima i budućnosti, a savjest i empatija su slabije
razvijeni.
Ličnost: Postoje problemi autonomije i ovisnosti.

20
 87. Navedi karakteristike osoba s umjerenim intelektualnim teškoćama.
Karakteristike osoba s umjerenim IT su:

Kognitivni razvoj:
1) Uči kroz primjere i konkretna iskustva i može predvidjeti događaj
2) Mišljenje je egocentrično a govor je konkretan
Socijalni razvoj:
1) Ima razvijen interes za vršnjake
2) Ovisna je i identificira se s važnim osobama
Emocionalni razvoj:
1) Ima osjećaj svemoći i slabu kontrolu impulsa
2) Ispoljava emocije radost, žalost, sram, strah od pogreške, empatija, osjećaj krivnje i
savjesti na začetku. Kod ovih osoba agresija usmjerena na važne osobe.
Ličnost: problemi separacije i nezrela slika o sebi.

88. Navedi karakteristike osoba s težim intelektualnim teškoćama.

Karakteristike osoba s težim intelektualnim teškoćama su:

Kognitivni razvoj:
1) Mišljenje je nepovezano i uče kroz konkretna iskustva.
2) Razvijen doživljaj „ovdje i sada“, a sjećanje je aktualni doživljaj
Socijalni razvoj:
1) Interes za vršnjake je mali i pokazuju incijativu prema neživoj okolini
2) Usmjereni su na bližu obitelj i ovisni o emocionalnom stanju odgojitelja
Emocionalni razvoj:
1) Koriste se načelom „ugoda-neugoda“ te ne podnose odgađanje ugode i vlastito tijelo
im je centar svijeta
2) Javljaju se emocije poput straha, srdžbe, radost, ponos i agresivni su prema okolini.
Ličnost: Postoje problemi individualizacije i nezreo pojam o sebi.

89. Navedi karakteristike osoba s teškim intelektualnim teškoćama.

Karakteristike osoba s teškim IT:

Kognitivni razvoj:
21
 1) Uče refleksno, mišljenje im je sekundarno
2) Akcija je primarna i postoji trening vještina
Socijalni razvoj:
1) Nema interesa za materijalnu okolinu ali traže psihofiziološku homeostazu
2) Socijalno vezanje
Emocionalni razvoj
1) Ne podnose promjene i imaju teškoće senzorne integracije
2) Zauzeti su uglavnom vlastitim dijelovima tijela i agresivnost usmjeravaju prema sebi
3) Razvijene bazalne emocije poput straha, srdžbe i relaksacije
Ličnost: Početak formiranja psihofiziološke homeostaze i vezanja za majku

90. Navedite uzroke intelektualnih teškoća prema vremenu nastanka.

Uzroci intelektualnih teškoća prema vremenu nastanka su:

1) Prenatalni: Kromosomske aberacije, Mutacije gena, Razvojne malformacije, Oštećenja

uzrokovana vanjskim čimbenicima, Prevalencija osoba s MR u svijetu iznosi 1%.

2) Perinatalni: Krvarenja, Hipoksija i Dječja cerebralna paraliza

3) Postnatalni: Stečene ozljede mozga, Infekcije mozga i Traumatske ozljede mozga

91. Što je to značajno ograničenje u adaptivnom ponašanju?

Ako procijenjeno ponašanje na nekom mjernom instrumentu odstupa za 2SD od M. Može
odstupati samo jedna ili sve komponente.

92. Navedi i objasni moguće modele i intenzitet potrebne podrške.

Modeli i intenzitet potrebne podrške su:

1) POVREMENA- kratkotrajna pomoć u situaciji promjene životnih okolnosti
2) OGRANIČENA- vremenski ograničena pomoć
3) OPSEŽNA- redovita u određenim situacijama i nije vremenski ograničena
4) SVEOBUHVATNA- podrška koja je potrebna trajno i u velikoj mjeri u svim životnim
situacijama

22
 93. Objasni korake višedimenzionalnog pristupa osobama s intelektualnim
teškoćama.

Višedimenzionalni pristup osobama s IT obuhvaća 4 dimenzije:

1) Intelektualno funkcioniranje
2) Psihološko - emocionalni faktori
3) Etiologija i tjelesno zdravlje
4) Faktori okoline

Višedimenzionalni pristup osobama s IT obuhvaća tri koraka:

1) Korak: dijagnoza mr (određuje prikladnost podrške)
MR se dijagnosticira ako je: int. funkcioniranje 70-75 ili niže, ako postoji ograničenje u
adaptivnom funkcioniranju, ako se sve to javilo prije 18 god.
2) Korak: klasifikacija i opis jakih i slabih strana, potrebe za podrškom
U ovom koraku se opisuju jake i slabe strane osobe u odnosu na psihološko-emocionalno
područje i opisuje se opće tjelesno zdravlje i etiologija stanja
3) Korak: profil i intenzitet potrebne podrške za svaku od 4 dimenzija

94. Objasni tko i kako procjenjuje inteligenciju, te koje su prosječne bodovne

vrijednosti u populaciji.

Vrše ju psiholozi standardiziranim testovima inteligencije na kojima je 100 bodova prosječna

vrijednost, a standardna devijacija iznosi 15 ili 16 bodova. 2/3 populacije postiže na takvim
testovima između 86 i 115 bodova. Rezultat ispod 70 bodova je ispod -2 SD, postiže ga 2,5%
populacije.

95. Objasni kognitivne sposobnosti osoba s intelektualnim teškoćama prema

Piagetovoj teorije kognitivnog razvoja.

Prema Piagetovoj teoriji kognitivnog razvoja djeca s MR prolaze istim redoslijedom iste
razvojne faze kao i djeca bez razvojnih poteškoća. Te faze kod djece s MR traju duže i postoje
poteškoće pri prijelazu iz jedne faze u drugu fazu, te razvoj završava na razini nižoj od

23
kronološke dobi. Prema istraživanjima Inhelder svaki stupanj MR odgovara određenom
razvojnom periodu razvojnoj dobi.

96. Objasni pojam razvojne dobi.

Pojam razvojne dobi može pomoći u okvirnom razumijevanju kognitivnih sposobnosti.

Utjecaj životnog iskustva na mijenjanje odnosa prema okolini i samima sebi – utjecaj
kronološke dobi. Novonastalo iskustvo (stečeno kronološkom dobi) može dovesti do stvaranja
novih psiholoških kvaliteta koje ne bismo očekivali kod osoba bez poteškoća u razvoju iste
razvojne ali niže kronološke dobi.

TESTIRANJE INTELIGENCIJE

97. Što su to psihologijski testovi?

Test je sustavni postupak promatranja i opisivanja ponašanja uz pomoć brojčanih ljestvica ili
utvrđenih kategorija.“ (Cronbach).
„Psihologijski test je objektivna i standardizirana mjera uzorka ponašanja.“ (Anastasi).
Psihologijski testovi mogu obuhvatiti samo uzorke ponašanja ili psiholoških osobina, a
mjerenje se temelji na sustavnim i standardiziranim postupcima.

98. Što je to inteligencija?

Inteligencija je sposobnost za vršenje složenih aktivnosti, za stjecanje znanja i vještina,

prevladavanje osobnih poteškoća i snalaženje u novim situacijama.

99. Zašto testovi inteligencije imaju vrlo veliku pouzdanost, valjanost i

upotrebljivost?
Testovi inteligenciju imaju vrlo veliku pouzdanost, valjanost i upotrebljivost zato što j
inteligencija dobro teoretski definirana i dobro povezana s empirijskim podacima. Testovi
inteligencije su pouzdani jer ljudi i nakon više godina postižu slične ili iste rezultate.
Istraživanja su pokazala da je QI u visokoj korelaciji sa školskim postignućima.

100. Koji sve faktori određuju razinu školskog postignuća?

24
Rezultati na testovima inteligencije nisu jedini faktor koji određuje razinu školskog
postignuća i nisu isključiv pokazatelj funkcioniranja u široj socijalnoj zajednici i društvu kao
što su: roditeljski utjecaj, kvaliteta školovanja, motivacija, izloženost kulturi i literaturi itd.

101. Tko je napravio prvi instrument za mjerenje inteligencije i od koje je

pretpostavke pošao za kreiranje instrumenta?

Prvi instrument za klasifikaciju i procjenu inteligencije djece s kvantitativnim načinom

ocjenjivanja je napravio Binet 1905. godine. On je pretpostavio da se inteligencija postupno i
stupnjevito razvija tako da svakoj životnoj dobi odgovara jedan stupanj, a individualne razlike
se manifestiraju u brzini kojom dijete svladava te stupnjeve kao i u krajnjem dometu koje
dijete ostvari na kraju razvoja. Kod ovog instrumenta svaki zadatak i grupa zadataka su
empirijski provjereni, a težina svakog zadatka je određena prema kriteriju dobnih skupina i
sposobnosti djece određene dobi da u većini (preko 50%) riješe ili ne riješe zadatak. Na taj
način su formirane grupe najspecifičnijih i najdiskriminativnijih zadataka za određenu dob.
Ovdje se koncept mentalne dobi temelji na određivanju u kojoj mjeri je pojedinac svladao
određeni razvojni stupanj odnosno do koje mentalne dobi je stigao.

102. Objasni Wechslerovu teoriju inteligencije?

Wechsler promatra inteligenciju kao posljedicu ili učinak ponašanja i smatra da ne treba
zanemariti različite životne oblike pojavnosti inteligencije. To nam omogućava da mjerimo
neke pojave čak i ako ne znamo koja je njihova bit, jer ih mjerimo po učincima ili efektima.
Inteligencija je prema Wechsler - u globalni kapacitet pojedinca.
Ona se očituje u:
1) racionalnom mišljenju,
2) svrsishodnoj djelatnosti i
3) uspješnom odnosu prema okolini.
To je globalna ili kompleksna sposobnost pojedinca da postupa svrsishodno, misli razumno i
efikasno tretira svoju okolinu. Globalna je jer u potpunosti određuje ponašanje pojedinca.
Kompleksna je jer uključuje brojne specifične sposobnosti po kojima se pojedinci i
kvalitativno i kvantitativno razlikuju, a koje su ovisne o općem faktoru mentalnog
funkcioniranja.

103. Što test inteligencije treba omogućiti?

25
Test inteligencije treba omogućiti:

1. pouzdanu i valjanu procjenu i klasifikaciju inteligencije;

2. promatranje i proučavanje procesa rješavanja problema (razlikovanje, nedovoljno
razvijene sposobnosti od poremećaja opažanja, pozornosti i sl.);
3. primjerenu kvalitativnu analizu i povezivanje inteligencije i ličnosti.

Svaki pojedini subtest se može analizirati kroz relativni učinak i karakteristike načina
rješavanja zadataka. Svaki se rezultat procjenjuje po svojoj efikasnosti. To je potrebno zbog
toga što pojedinci sa sličnim ili istim rezultatima na testovima inteligencije nisu jednako
uspješni u obavljanju pojedinih aktivnosti. Kod mjerenja inteligencije dolazi do izražaja
utjecaj ličnosti i drugih neintelektualnih komponenti (anksioznost, upornost, i sl.,
motiviranost, emocije i pažnja-koncentracija), tako da na osnovu postignutih rezultata
procjenjujemo nivo uspjeha u realnim situacijama. Tako dobivamo individualnu mjeru
inteligentnog ponašanja ili mentalne učinkovitosti, a ne inteligencija sama po sebi.

104. Zašto kažemo da kod mjerenja inteligencije dobivamo individualnu mjeru

inteligentnog ponašanja ili mentalne učinkovitosti, a ne inteligenciju samu po
sebi?

Svaki pojedini subtest se može analizirati kroz relativni učinak i karakteristike načina
rješavanja zadataka. Svaki se rezultat procjenjuje po svojoj efikasnosti. To je potrebno zbog
toga što pojedinci sa sličnim ili istim rezultatima na testovima inteligencije nisu jednako
uspješni u obavljanju pojedinih aktivnosti. Kod mjerenja inteligencije dolazi do izražaja
utjecaj ličnosti i drugih neintelektualnih komponenti (anksioznost, upornost, i sl.,
motiviranost, emocije i pažnja-koncentracija), tako da na osnovu postignutih rezultata
procjenjujemo nivo uspjeha u realnim situacijama. Tako dobivamo individualnu mjeru
inteligentnog ponašanja ili mentalne učinkovitosti, a ne inteligencija sama po sebi.

105. Što je Wechslerov devijacijski koeficijent inteligencije?

Wechslerov devijacijski koeficijent inteligencije je odnos između postignute ocjene na testu i

očekivanog prosjeka za starosni razred pojedinca. To je odnos mentalnih efekata rada
26
pojedinca i prosječnih efekata rada osoba istih godina. Tako je na primjer QI od 120 isti za
osobu od 20 god. i onu od 60 god. (jer se promatra skupina osoba iste životne dobi). Ovaj
koeficijent nema isto značenje u različitoj životnoj dobi. Zbog opadanja intelektualnih
sposobnosti sa porastom životne dobi treba točno riješiti puno više zadataka u dobi od 60
god., nego u dobi od 20 god. QI je numerički indeks efikasnosti mentalnog funkcioniranja, ali
nije prava mjera cjelokupnog mentalnog funkcioniranja

106. Ima li koeficijent inteligencije isto značenje u različitoj životnoj dobi?

Objasni zašto.

Ovaj koeficijent nema isto značenje u različitoj životnoj dobi. Zbog opadanja intelektualnih
sposobnosti sa porastom životne dobi treba točno riješiti puno više zadataka u dobi od 60
god., nego u dobi od 20 god. QI je numerički indeks efikasnosti mentalnog funkcioniranja, ali
nije prava mjera cjelokupnog mentalnog funkcioniranja.

107. Što je koeficijent inteligencije?

QI je numerički indeks efikasnosti mentalnog funkcioniranja, ali nije prava mjera cjelokupnog
mentalnog funkcioniranja .

108. Kako se raspoređuju brojni rezultati dugogodišnje uporabe testova

inteligencije?

Brojni rezultati dugogodišnje uporabe testova inteligencije raspoređuju se u obliku normalne

distribucije (zvonolike distribucije) s većinom rezultata u sredini. Normalna distribucija
predstavlja hipotetsku distribuciju frekvencija za neke osobine kao što je to na pr.
Inteligencija. Veliki broj ljudskih ponašanja i sposobnosti, od osobina ličnosti do motoričke
brzine i kognitivnih sposobnosti, akademskog postignuća i sl. raspoređuje se po normalnoj
distribuciji;

109. Zašto je važno utvrditi gdje se nalazi neka sposobnost unutar normalne
distribucije?
Jedan od ciljeva procjene je utvrditi gdje se nalazi neka sposobnost unutar normalne
distribucije.
27
To je važan koncept iz dva razloga:
1) mnogi, ako ne i većina poremećaja opisuju se kao ponašanje djeteta koje odstupa od
tipičnog unutar krivulje;
2) važno je istražiti uzorak rezultata pojedinog djeteta, da se vidi koji odstupaju od
prosjeka, a koji ne (na pr. ako dijete ima matematičke poteškoće, vrlo vjerojatno će
imati QI i rezultate u čitanju unutar prosjeka, dok će matematičke sposobnosti biti
izvan tih granica).

110. Koje vrijednosti psiholozi najčešće računaju kako bi opisali rezultate

postignute na testovima?

Postoje različiti načini na koje psiholozi opisuju rezultate. Najjednostavniji je računanje

prosjeka (aritmetička sredina), no bez indeksa raspršenja (standardna devijacija) ne možemo
znati koliko neki rezultat zapravo odstupa od prosjeka. Jedna dobra karakteristika normalne
distribucije jest ta da određeni postotak rezultata dolazi unutar određenih razmaka (mjerenih
standardnom devijacijom) od aritmetičke sredine. Testovi inteligencije uglavnom imaju aritm.
sred. 100 i stand. dev. 15, koji se definiraju kao standardizirani bodovi.
Primjeri:
1) To znači da 68% pojedinaca imaju QI između 85 i 115 (jednu st.dev. ispod i iznad
aritm.sred.)
2) Isto tako 95% pojedinaca ima QI između 70 i 130.
3) 2,5% ispitanika ima QI iznad 130 ili ispod 70.

VINELANDSKA LJESTVICA

111. O čemu ovisi da li će adaptivno funkcioniranje biti lošije ili bolje tijekom
vremena?

Adaptivno ponašanje definira se kao uspjeh u dnevnim aktivnostima koje su neophodne za

osobnu i socijalnu dostatnost. Adaptivno ponašanje je povezano s dobi, stoga kod većeg broja
pojedinaca adaptivno ponašanje raste i postaje kompleksnije s godinama. Adaptivno
ponašanje se definira očekivanjima i standardima koje postavljaju drugi ljudi. Adekvatnost
adaptivnog ponašanja pojedinca prosuđuju oni koji žive, rade i u interakciji su s pojedincem.

28
Adaptivno se ponašanje može mijenjati! Suprotno od kognicije, koju se smatra relativno
stabilnom tijekom vremena, adaptivno funkcioniranje može biti lošije ili bolje ovisno o
intervenciji, promjenama u okolini, tjelesnim ili emocionalnim traumama ili drugim
događajima. Adaptivno ponašanje se definira kao tipično postignuće, a ne sposobnost. Dok je
sposobnost neophodna za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, adaptivno ponašanje pojedinca
nije adekvatno ako se sposobnost ne pokaže kad treba.

112. Koja područja adaptivnog ponašanja razlikuje najnovija klasifikacija

AAMR/AAID iz 2002.?

Najnovija klasifikacija AAMR/AAID iz 2002. razlikuje tri područja adaptivnog ponašanja:

1. konceptualne-pojmovne vještine (vještine kao što su govor, pojam novca, čitanje i

pisanje i sl.),

2. praktične vještine ( aktivnosti svakodnevnog života, okupacione vještine i sl.),

3. socijalne vještine (interpersonalne, odgovornost, poštivanje pravila, i sl.).

113. Koji kriterij je prema Dollu najvažniji s njegove liste od 6 kriterija i

zašto?

U svojoj listi od 6 kriterija, Doll je socijalnu nekompetenciju stavio kao najvažniju, na prvo
mjesto, jer neposredan povod za sumnju na mentalna ograničenja su upravo socijalne
okolnosti.

114. Koji se Dollov koncept smatra najvažnijim?

Doll je razvio brojne koncepte od kojih je najvažniji razvojni koncept adaptivnog ponašanja.
To drugim riječima znači da ono što smatramo socijalno zadovoljavajućim ponašanjem ovisi
o uzrastu osobe koju procjenjujemo. Ovo načelo ostaje do danas osnovno u mjerenju
adaptivnog ponašanja.

29
 115. Što se procjenjuje Vinelandskom ljestvicom i koje podatke dobivamo
navedenom procjenom?

Vinelandskom ljestvicom procjenjuje se osobna i socijalna zrelost pojedinca od rođenja do

odrasle dobi (90 god.). Ovo drugo izdanje je revizija Vineland Adaptive Behavior Scales
(Sparrow, Balla&Cicchetti, 1984.). Procjenom se dobivaju podaci o jakim i slabim stranama
pojedinca.

116. Što bi trebalo biti glavna komponenta pri procjeni trenutnog stanja
funkcioniranja pojedinaca na širokim spektrom stanja?

Adaptivno bi ponašanje uvijek trebalo biti glavna komponenta pri procjeni trenutnog stanja
funkcioniranja pojedinaca sa širokim spektrom stanja.

117. Što nam omogućava određivanje edukacijsko-rehabilitacijskog tretmana i

ostalih intervencija kada govorimo o primjeni Vinelandske ljestvice?

Razumijevanje kako bilo koji poremećaj, okolina ili stanje utječe na svakodnevni život
pojedinca (na pr. osobna higijena, aktivnosti u domaćinstvu, prijateljstva, odgovornosti,
aktivnosti slobonog vremena, motorne vještine i td.), je pri tom osnovno jer nam omogućava
određivanje edukacijsko-rehabilitacijskog tretmana i ostalih intervencija (osobni program
podrške).

118. U koje svrhe možemo koristiti Vinelandsku ljestvicu?

Vinelandska ljestvica nije ograničena na upotrebu samo kod osoba s MR/IT. Može se koristiti
kao pomoć pri postavljanju kliničke dijagnoze različitih poremećaja (ASD, razni genetski
poremećaji, emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja, široki raspon ostalih mentalnih i
tjelesnih stanja).

119. Koju populaciju možemo procjenjivati Vinelandskom ljestvicom?

Vinelandskom ljestvicom procjenjuje se osobna i socijalna zrelost pojedinca od rođenja do

odrasle dobi (90 god). vinelandska ljestvica nije ograničena na upotrebu samo kod soba s IT.
Može se koristiti kao pomoć pri postavljanju kliničke dijagnoze različitih poremećaja (ASD,
razni genetski poremećaji, emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja, široki raspon
ostalih mentalnih i tjelesnih stanja).
30
 120. Što možemo izraditi temeljem podataka dobivenih primjenom
Vinelandske ljestvice?

Procjenom se dobivaju podaci na osnovu kojih se razvijaju i implementiraju individualni

edukacijski habilitacijski i tretmanski programi. U svima njima potrebno je postavljanje
bliskih i daljih ciljeva u skladu s individualnim potrebama pojedinca. Istraživanja i klinička
praksa s V. Ljestvicom pokazali su da bi adaptivno ponašanje uvijek trebalo biti glavna
komponenta u procjeni funkcioniranja pojedinaca u širokom rasponu okolinskih i socijalnih
uvjeta.

121. Što je važno opisati prije izrade individualnih edukacijsko-

rehabilitacijskih programa?

Posljednjih godina naglasak stavljamo na razvoj i implementaciju individualnih edukacijskih,

habilitacijskih i rehabilitacijskih programa - osobnih programa podrške. Kako bismo mogli
razviti takve programe potrebno je jasno opisati jake i slabe strane, kao i ciljeve koji su važni
za potrebe pojedinca. Vineland- II se primjenjuje kako bi se utvrdilo postojanje poremećaja i
potrebe za intervencijom, stoga nema točnih i netočnih odgovora na pitanja. Pojedinci iste
dobi mogu imati potpuno drukčija postignuća. OPISUJE SE ONO ŠTO POJEDINAC
STVARNO ČINI, A NE ONO ŠTO MISLIMO DA JE U STANJU ČINITI.

122. Kojim osnovnim područjima se procjenjuje adaptivno ponašanje

Vinelanskom ljestvicom? Opiši ih.

Adaptivna ponašanja su svakodnevne aktivnosti koje su pojedincu potrebne za zadovoljavanje

zahtjeva drugih ljudi kao i da se brinu za sami sebe. Ove se aktivnosti mijenjaju odrastanjem
osobe i stjecanjem većeg stupnja autonomnosti (manja ovisnost o tuđoj pomoći). No, na
svakom uzrastu, očekuju se određene vještine kod kuće, u školi i u zajednici.Adaptivno
ponašanje procjenjuje se u četiri osnovna područja (ili tri ovisno o dobi pojedinca). Prvo
područje je KOMUNIKACIJA, ili kako pojedinac govori i razumije druge ljude (ako je
moguće kako čita ili piše). Drugo su područje su VJEŠTINE SVAKODNEVNOG
ŽIVLJENJA koje dolaze do izražaja na pr. kod hranjenja, oblačenja i vođenja računa o
osobnim potrebama. Treće područje uključuje vještine koje pojedinac koristi u interakciji s
drugima, one se nazivaju SOCIJALIZACIJSKE VJEŠTINE, kakve su mu vještine igre i

31
korištenje slobodnog vremena. Četvrto područje je područje procjene važnih tjelesnih vještina
koje nazivamo MOTORNIM VJEŠTINAMA.

Područje NEPRILAGOĐENOG PONAŠANJA (za pojedince od 3 god. i starije)

podrazumijeva nepoželjna ili negativna ponašanja koja mogu interferirati s opisanim
vještinama adaptivnog ponašanja, na pr. negativno ponašanje koje otežava interakciju s
drugima.

MJERNI INSTRUMENTI

123. Opišite i objasnite postupak primjene SSV skale.

Skala za ispitivanje stavova i vrijednosti (SSV) ispituje socijalne vrijednosti i stavove.

Konstruirao je Stančić 1985. godine. Skala je namjenjena za djecu mlađe školske dobi. Njome
se mogu ispitivati djeca bez teškoća i djeca s teškoćama (usporenog kognitivnog razvoja,
tjelesno invalidna djeca i djeca s teškoćama vida). Učenik u školi odgovara na pitanja (21), a
njegovi odgovori se doslovno zapisuju, a poslije ocijenjuju ocjenama od 1 do 3. Ocjena 1 je
najslabiji a ocjena 3 najbolji odgovor. Ova skala je razrađena prema određenim kriterijima da
ne bi bilo neobjektivnosti u ocjenjivanju. Potvrđena je pragmatička valjanost skale,
objektivnost i faktorska valjanost.

124. Opišite i objasnite DR-2 test

Test dopunjavanja nedovršenih rečenica, služi za ispitivanje različitih aspekata socijalnog

razvoja između djece. On se može koristiti u kliničke svrhe i poslije za vođenje intervjua s
djetetom. Test je tako zamišljen da se djetetu čitaju nedovršene rečenice, koje služe kao
podražaji, a dijete mora što brže rečenicu dovršiti (dakle što mu prvo padne na pamet). DR-2
test sastoji se iz 29 podražajnih rečenica (nedovršenih). Tu se zapravo projektivnom tehnikom
ispituju dječji stavovi, vrijednosti i interesi i kako će emocionalno reagirati u nekim
socijalnim situacijama i dr. i ova je skala ispitana s pomoću faktorske analize. Ostalo je da s
eispita koliko su izolirani faktori tog teksta određeni nasljednim dispozicijama,a koliko
drugim utjecajima.

125. Opišite i objasnite postupak primjene PMZ mjernog instrumenta

32
Izbor perceptivno – motoričkih zadataka za utvrđivanje sposobnosti za učenje (PMZ). Za
uspješno svladavanje nastavnih sadržaja potreban je, pored stanovite razine intelektualnih
sposobnosti, intaktnih senzoričkih funkcija, sposobnosti usmjeravane pažnje, motivacije,
govornog potencijala i određeni stupanj razvoja perceptivno-motoričkih sposobnosti.

U izboru zadataka ovog instrumenta naglasak je na vidnom i slušnom perceptivnom području

u povezanosti s finim motoričkim reakcijama, koje najviše dolaze do izražaja u školskom
učenju. Primjena ovog instrumenta je višestruka. Može se koristiti u dijagnostičke svrhe da bi
se utvrdila zrelost učenika za početak školovanja. Isto tako, može poslužiti za praćenje
napretka učenika u psihofizičkom razvoju. Ovi zadaci mogu se primjenjivati u svrhu
stimulacije razvoja perceptivno-motoričkih sposobnosti.

126. Opišite i objasnite postupak primjene ACADIA mjernog instrumenta?

Acadia test konstruiran je u Kanadi, a autori testa su Atkinson, Johnson i Lindsay . Objavila
ga je 1970., kao standardizirani instrument. On uspješna kombinacija sposobnosti potrebnih
za školski uspjeh. Test predstavlja instrument koji na brz i ekonomičan način dijagnosticira
razloge neuspjeha u učenju djece koja polaze osnovnu školu. Prvenstveno služi pedagogu i
edukacijskom rehabilitatoru u školskim uvjetima.

Test se sastoji od trinaest subtestova koji iako međusobno neovisni, u konačnici ipak
koreliraju. Smatra se da dijete ima ili bi moglo imati poremećaje u učenju ako se u jednom ili
više subtestova nalazi za dvije ili više standardne devijacije ispod aritmetičke sredine.

Kao što je već navedeno, test se sastoji od 13 subtestova, a to su:

1. slušna diskriminacija 7. slijed i šifriranje

2. vidno-motorna koordinacija i 8. slušno pamćenje

mogućnost slijeda 9. vještina stvaranja pojmova
3. vidna diskriminacija 10. usvojeno jezično blago
4. crtanje oblika 11. automatsko jezično blago
5. vidno pamćenje 12. vidna asocijacija
6. slušno-vidna asocijacija 13. crtanje.
33
 127. Opišite i objasnite postupak primjene AAMD skale.

Skala adaptivnog ponašanja za djecu i odrasle.

Služi za procjenu ponašanja osoba s IT i osoba s emocionalnim poremećajima. Može se
primjenjivati i kod osoba s drugim teškoćama socijalne integracije (oštećenja sluha, vida,
itd.). Omogućuje objektivan opis i evaluaciju adaptivnog ponašanja. Primjenjuju je
prvenstveno edukacijski rehabilitatori, ali je mogu koristiti i psiholozi i socijalni radnici.
Bazirana je na opaženim ponašanjima, pa je važno da se podaci dobiju od osobe koja najviše
vremena provodi s ispitanikom i koja ga najbolje poznaje. Potrebno je obratiti pažnju na
pojedine čestice ili područja koja se ne mogu izvršiti ukoliko se radi o djetetu (npr. Aktivnost
na radnom mjestu). Ne procjenjujemo vještine koje osoba zbog ograničenih sposobnosti ne
može uvježbati, kao što je slučaj s nepokretnim osobama s teškim intelektualnim teškoćama.
Ima čestica koje procjenjuju ponašanje nedostupno institucionaliziranim osobama (npr.
korištenje telefona). U tom slučaju procjenjujemo nivo dostignuća prema pretpostavci da li bi
ispitanik uspješno izvršio određenu aktivnost, bez posebnog uvježbavanja, kad bi za to imao
priliku.
2. dio skale –procjena neprilagođenog ponašanja. Važno je zanemariti vlastite stavove. Pri
interpretaciji voditi računa o normama ponašanja sredine u kojoj ispitanik živi. Poseban oprez
pri procjeni ponašanja male djece (npr. „gura druge” nije neprimjereno ponašanje kod malog
djeteta). 3 načina prikupljanja podataka (procjenjivač sam odlučuje o najprikladnijem načinu
procjene):
1.Procjena prve osobe – procjenjivač sam popunjava cijelu Skalu ukoliko dobro poznaje
osobe s IT i ima dovoljno stručnog znanja;
2.Procjena treće osobe – procjenjivač skuplja podatke od drugih osoba koje imaju najviše
podataka o ispitaniku ali nemaju potrebno obrazovanje za procjenu;
3.Tehnika intervjua – najprikladnija za dobivanje podataka od roditelja i drugih ispitaniku
bliskih osoba. Preduvjet je dobro poznavanje Skale radi formuliranja pitanja kojima će
odjednom dobiti podatke za više podpodručja Skale. Ne treba postavljati pitanja za svaku
česticu jer iz odgovora na jednu česticu proizlazi odgovor na drugu česticu ( npr. dijete ne
hoda→ dijete ne trči; ne govori →ne sastavlja rečenicu). Važno je tijekom intervjua razviti
ugodnu atmosferu koja će poticati sugovornika da daje podatke i slobodno govori o
ispitaniku.

34
Bodovanje: Za svaku stavku odredi se broj bodova. Broj bodova određuje se temeljem
objašnjenja u uputama ispred Skale. S desne strane stavki je krug u koji se unosi broj bodova.
Rezultati na jednom podpodručju dobiju se zbrajanjem bodova u krugovima, a unose se u
trokut (također s desne strane stavki). Bodovi za cijelo područje dobiju se zbrojem bodova u
trokutima, te se upisuju u pravokutnik.
Interpretacija: U interpretaciji rezultata koriste se profili ispitanika. Njihova svrha je na
slikovit način prikazati dostignuća ispitanika u odnosu na norme grupe kojoj pripada (ista
dob, ista šira društvena sredina). U posebne listove za profil unose se podaci za 1. dio Skale
na jedan formular. Podaci za 2. dio Skale unose se na drugi formular. Za svakog ispitanika
unesu se postignuti rezultati u list za profil, te se za njih utvrđuju pomoću tabela centilnih
rangova. Svaki rezultat izražen u centilnoj vrijednosti unosi se na odgovarajuće mjesto lista za
profile. Obilježene vrijednosti se međusobno povežu pa dobijemo sumarni profil za svakog
ispitanika. Ako je rezultat ispitanika između vrijednosti iz tabele, nađe se odgovarajuća točka
između dviju najbližih vrijednosti. Poznavanjem uže okoline ispitanika možemo imati uvid u
zahtjeve okoline, a jedino temeljem toga možemo izraditi dobar rehabilitacijski program,
stoga u interpretaciji rezultata moramo imati podatke o užoj sredini ispitanika. Zasebno
interpretiramo 1. i 2. dio Skale. Za izradu programa koriste se oba dijela Skale, budući
rezultati jednog dijela mogu utjecati na rezultate drugog dijela.
Korištenje skale u praksi: Možemo koristiti samo pojedine stavke ili pojedina podpodručja
Skale. Rezultati mogu biti prikazani u bruto bodovima, postocima od maksimalno mogućih
postignuća ili u odnosu na norme grupe. Najznačajnija primjena –izrada i planiranje programa
rada. Rezultate možemo koristiti za formiranje homogenih grupa osoba s IT i kreiranje
grupnih programa. Utvrđivanje učinkovistosti odabrane metode rada. Efikasnost nekog
programa može se evaluirati uspoređujući rezultate prije i poslije provođenja nekog programa.

35