1

Knjige.club
 Naslov izvornika
Duchess By Night

ELOISA JAMES

Vojvotkinja
noći
S engleskoga preveo
Josip Kovačević

2
Knjige.club
 Ova je knjiga posvećena Georgette Heyer. Iako je
nekolicina pisaca prije nje odjenula žene u mušku odjeću (na
pamet mi pada Shakespeare), nevjerojatno smiješne
preodjevene heroine gđe Heyer uspostavile su normu za sve
suvremene pisce ljubavnih romana.

Uopće ne bih mogla odjenuti svoje likove bez pomoći troje

divnih ljudi: moje urednice Carrie Feron, moje asistentice Kim
Castillo i asistentice u istraživanju Franzece Drouin.
Neizmjerno sam zahvalna svakoj od vas.

Naposljetku, čitatelji moje elektroničke oglasne ploče

(www.eloisajames.com) neprestano me uveseljavaju, potiču
i izvor su novih ideja. Molim vas, navratite i pridružite nam se

3
Knjige.club
 PROLOG

Pravda po vojvotkinji

15. prosinca 1783.

Okružni sud
Vojvodstvo Berrow
Predsjedavajući časni sudac Reginald Truder

N isam se namjeravala udati za obojicu!

- Problem - reče vojvotkinja nagnuvši se naprijed - nije u tome što
ste se udali dvaput, nego što ste se udali za drugog muža dok je prvi
još bio živ.
- Ali nisam željela da Avery umre - Loveday Billing objasni. - Samo sam se
željela udati za Johna, to je sve. Nisam se mogla zaustaviti. Bila sam umorna i
usamljena, a on... većinu je večeri sjedio sa mnom.
Sudac zafrkće i Loveday pomisli kako se možda probudio, ali onda
ponovno počne hrkati.
Vojvotkinja od Berrowa imala je vrlo blag pogled, ali odmahne glavom
gledajući Loveday. - Već ste bili udani za Averya, tj. gospodina Mosleya, kad
ste se udali za Johna.
Loveday spusti glavu. - Avery me napustio prije tri godine - reče. - Nisam
bila sigurna da me više želi jer je rekao da sam glupa kao noć.
Vojvotkinja je odisala smirenom ljepotom poput propovjednikove žene.
Bila je odjevena u crnu haljinu, ali na neki se način sjajila. Imala je i ljupku
frizuru, kovrčavu i bujnu te povezanu trakom kako su to već činile otmjene
dame. A oči su joj bile toliko milostive da je Loveday odjednom poželjela reći
istinu. Kao da je opet djevojčica u majčinoj kuhinji koja je ukrala kolač.
- Nisam zaista udana za Averya Mosleya - reče. Krajičkom oka primijetila
je da je Avery podigao glavu. - Već sam bila udana prije nego što sam se udala
za Averya. I nisam se zapravo udala za njega jer nas je vjenčao irski svećenik
po imenu Usher, a on mi je nasamo rekao da to nije pravi brak.
Avery je vjerojatno pao sa stolice čuvši te vijesti, ali Loveday se
usredotočila na vojvotkinju. - Tata me dao za udaju prvi put kad sam imala
dvanaest godina.
- Dvanaest!

4
Knjige.club
 Vojvotkinja je izgledala malo šokirano pa je pokušala objasniti. - Nije bilo
tako loše. Vidite, razvila sam se i vrijedila sam nešto, i nije bilo tako loše.
- Kako mu je ime?
- To je bio gospodin Buckley. Ali on je umro pa sam se nakon toga udala
za Harolda Ecclesa.
- Pretpostavljam da gospodin Eccles nije mrtav? - Vojvotkinja je zvučala
optimistično.
- Živ je koliko može biti u dužničkom zatvoru. Uvijek ga posjetim kad sam
u Londonu. Uhvatili su ga zbog dvije trake za šešir i kaputa. Tamo je već skoro
jedanaest godina.
- Zbog toga sam se udala... - zastane na trenutak kako ne bi pogriješila -
za gospodina Giovannia Battistu. On je bio Talijan i obećao je da će me odvesti
sa sobom. Ali dao mi je par rukavica, a zatim je otišao sam.
- A onda je naišao gospodin Mosley? - vojvotkinja upita.
Loveday kimne glavom. - Nisam to trebala učiniti - reče.
- Znam da nisam. Ali nisam znala što da radim, a on me pitao. Ali je otišao.
- Našli ste se u teškom položaju - vojvotkinja reče. - Ako sam dobro
shvatila, prvi vam je muž umro, drugi je u zatvoru, treći je otišao u Italiju, s
četvrtim se niste zaista vjenčali, a peti...
- Nisam imala nikoga tko će se brinuti o meni i djeci jer otac ne razgovara
sa mnom nakon Talijana.
- O djeci? - Vojvotkinja počne prekopavati dugačke listove papira
razbacane po stolu. - U ovim se podnescima ne spominju djeca.
Otmjeni čovjek iz Londona koji je stajao pokraj Johna odgovori. - Vaša
Milosti, to nismo smatrali važnim za trenutnu temu. Moj ju je klijent oženio u
dobroj vjeri, kao što to pokazuju certifikati. I mogu li istaknuti da je ovaj
sudski postupak iznimno nepropisan? Ne bismo li trebali probuditi časnog
suca Trudera?
Vojvotkinja ga je ignorirala. Loveday je čovjeku iz Londona možda rekla
da stvari tako stoje u Berrowu. Truder je pijanica, ali to zapravo nije važno
jer su on i vojvotkinja poslovali zajedno kao što se to činilo u starim
vremenima, a to je bilo dovoljno dobro za grad Berrow.
- Čija su djeca? - vojvotkinja upita okrenuvši se natrag prema Loveday.
- Od svih njih, zapravo - Loveday reče beznadno. - Svakomu sam rodila
jedno. Osim Johnu, naravno, jer smo se vjenčali tek nedavno.
- Imate četvero djece? - vojvotkinja upita.
- Petero. Harold, onaj koji je u zatvoru, ima dvoje.

5
Knjige.club
 U sudnici je vladala tišina. Loveday je mogla čuti kako John trese nogama.
Kad bi samo... ali bilo je prekasno.
- Vi ste zapravo gospođa Eccles - vojvotkinja primijeti. Loveday kimne
glavom. - Znam da ste u pravu, gospođo
vojvotkinjo.
- Vaša Milosti - muškarac pokraj nje prosikće.
- Vaša Milosti - pokorno se ispravi. - Ali Harold je u dužničkom zatvoru.
Vojvotkinja pogleda prema klupi, nakon čega se i Loveday okrene. Tamo
se nalazio John sa svojim plavim očima. I Avery s ljutim malenim ustima, kao
i uvijek.
- Zašto ste predali ovu optužnicu, gospodine Mosley? - vojvotkinja upita.
Avery krene objašnjavati, ali u suštini ju je želio natrag čak i nakon svih
stvari koje je rekao o njoj.
Vojvotkinja ga je mirno promatrala. Zatim se okrene natrag prema
Loveday. - Imate li išta novca? - upita.
- Oh, ne - Loveday reče. - Nemam novca osim onog što mi daju muževi.
Na trenutak je vladala tišina, a onda vojvotkinja progovori još nježnije. -
Je li vam otac još uvijek živ, gospođo Eccles?
- Da, ali on... - i onda stane.
Vojvotkinja je prekrižila ruke i izgledala tako slatko. - Bolestan je, zar ne?
- Tako sam čula - Loveday prošapće.
- A otac ima nešto novca koji bi vam mogao ostaviti?
Loveday ponovno pogleda u Johnove plave oči i počne se
osjećati kao budala. - Zato me Avery želi natrag. Zbog mlina. A John...
Pretpostavljam da me John zato zaveo. Zbog mlina.
John ustane i ode, što je na neki način govorilo samo za sebe.
Avery je također otišao pa je Loveday malo plakala, a zatim vojvotkinja
reče: - Nije bilo nimalo u redu što ste se udali za toliko muškaraca, Loveday.
- Znam - Loveday reče ridajući.
- Savjetovat ću suca da vam oprosti. Ali ne smijete se više udavati. Želim
da platite za oslobođenje gospodina Ecclesa. A nakon toga živite s njim.
- Hoću - Loveday obeća.
Vojvotkinja ispruži ruku i bocne suca. Jedanput je ili dvaput zafrktao i
probudio se. Nešto mu je rekla, a on je ponovno zafrktao i rekao: - Slučaj
završen! - Zatim je pao natrag u svoju stolicu.
Loveday je jedan trenutak stajala mirno prije nego što je shvatila da je
slobodna. Samo što ju je vojvotkinja željela vidjeti. Zatim je krenula prema
6
Knjige.club
prednjem ulazu i vojvotkinja je uhvati za ruku. Ispričala joj je bajku o tome
kako bi se gospodin Eccles - to bi bio Harold koji je u zatvoru - prema njoj
trebao odnositi kao prema princezi jer će postati vlasnica mlina.
Loveday se samo smiješila i smiješila. Ta je vojvotkinja najljupkija,
najmirisnija žena na svijetu. Smiješno je pričala i imala je sulude ideje, ali
niste je mogli ne voljeti. Naročito
dok je sjedila tamo držeći Loveday za ruku - Loveday za koju su svi rekli
da je glupa kao noć, iako nije bila.
Vojvotkinja joj naposljetku dade pet funti kojima bi odmah mogla izbaviti
Harolda iz zatvora. Harold ne duguje više od funte ili dvije čak i ako se ubroje
troškovi saslušanja pa je Loveday pokušala vratiti dio, ali vojvotkinja ga nije
htjela uzeti.
Zatim se sudac ponovno probudio i činilo se kako ima strašnih problema
s plinovima, a vojvotkinja se osmjehnula Loveday kao da je normalna osoba
i obje su napustile prostoriju.
Loveday Billing nikad u životu nije bila toliko sretna.
Vojvotkinja je voli i otpustila ju je, što god to značilo, i rekla joj što da
učini.
I upravo je to učinila.

7
Knjige.club
 PRVO POGLAVLJE

U kojem se Pepeljuga sređuje za bal, a njezina

dobra vila donosi gusku umjesto bundeve

6. siječnja (Bogojavljenska noć) 1784.

Maskenbal
Seoska rezidencija vojvode od Beaumonta

B ajke za djecu pune su zapanjujućih udovica, iako one nisu uvijek

najbolji likovi. Pepeljugina maćeha vjerojatno je odjenula blistavu
haljinu za prinčev bal, iako su joj kćeri naslijedile velika stopala i oštar jezik.
Ubrzo nakon što joj je muž umro, Harriet, vojvotkinja od Berrowa,
shvatila je da postoje raskošne udovice, a postoje i udovice koje žive u
kućama veličine cipele s previše djece, kao što je jadna Loveday Billing.
Postoje udovice koje po cijele noći plešu s mlađim muškarcima, a postoje i
neugledne udovice kojima se nude samo usiljeni osmijesi.
Harriet se nije zavaravala oko toga kakva je ona udovica. Ona je vrsta koja
živi u cipeli unatoč činjenici da nema djece i da joj je rezidencija mnogo veća
od cipele.
Muž joj je umro prije dvije godine i mlađi - ni stariji - muškarci nisu stajali
u redu da je pitaju za ples. Većina
njezinih poznanika još je uvijek imala tragičan sjaj u očima i žurno bi se
udaljila nakon što bi je pozdravila kao da je tuga zarazna.
Čini se da žena automatski postaje neprivlačnom vrstom udovice ako joj
muž počini samoubojstvo.
To je dijelom bila njezina krivica. Nalazi se na maskenbalu vojvotkinje od
Beaumonta organiziranom nabrzinu - međutim je li odjevena kao raskošan
lik? Ili barem zao?
- Tko si ti? - upita je prijateljica Jemma (prethodno spomenuta
vojvotkinja od Beaumonta).
- Lik iz dječje pjesmice. Možeš li pogoditi koji? - Harriet je nosila
majčinsku spavaćicu od običnog pamuka koju joj je služavka nabavila od
kućepaziteljice. Ispod je nosila tri podsuknje i četiri vunene visoke čarape u
stezniku. Ispravila je leđa kako bi se malo pokazala.

8
Knjige.club
 - Lik iz dječje pjesmice s velikim grudima - Jemma reče. - Vrlo velikim
grudima. Vrlo, vrlo...
- Majčinskim grudima - Harriet je ispravi.
- Zapravo ne izgledaš toliko majčinski koliko nevjerojatno bujno. Nastat
će problem ako te netko od gostiju namami u kut i veselo te pokuša ispipati.
Ne postoji li neka dječja pjesmica o osvjetljavanju puta do kreveta?
- Nisam na putu u krevet - Harriet reče pomalo potišteno. - I nitko me
nikad ne pokušava ispipati. Koji si ti lik?
Jemmina haljina bila je sašivena od čistog svijetloružičastog materijala
koji je predivno išao uz tamnozlatnu, nenapudranu kosu. Maleni, svileni
makovi bili su ušiveni po cijelom rubu te je makove imala zataknute i u kosi.
U isto je vrijeme uspijevala izgledati elegantno i neukroćeno.
- Titanija, vilinska kraljica.
-vJa sam Majka Guska. Što poprilično govori o razlici između nas.
- O čemu pričaš! - Jemma je prekori rukom obgrlivši Harriet. - Pogledaj
se, draga. Daleko si previše mlada i svježa da bi bila Majka Guska!
- Nitko neće znati tko sam - Harriet reče odmaknuvši se od Jemme i sjevši
na krevet. - Mislit će da sam debeli, bijeli duh.
Jemma prasne u smijeh. - Duh ubijene kuharice. Ne, samo trebaš neki
znak da si Majka Guska i ljudi će se diviti tvom pametno osmišljenom
kostimu. Čekaj da vidiš lorda Pladgeta kao Henrika VIII.: ima tepih za ognjište
povezan oko trbuha i izgleda ogromno poput diva.
-Ja već izgledam veliko poput diva, barem u gornjem dijelu.
- Guska! - Jemma reče. - Naravno, treba ti guska, a ja baš imam jednu!
- Oh, ali...
Jemma se vratila za dvije minute. S guskom.
- Je li prava? - Harriet oprezno upita.
- Može se reći. Bojim se da je malo ukočena. Obično visi na zidu u južnom
salonu. Svekrva mi ima morbidnu sklonost prema ukrašavanju koja uključuje
vješanje kojekakvih mrtvih životinja po zidovima. Možeš koristiti jadnu
gusku večeras, draga, a onda ćemo je pustiti da odleti na bolje mjesto, ako me
razumiješ.
Harriet poprilično sumnjičavo uzme gusku u ruke. Bila je preparirana
tako da joj je vrat ostao ukočen kao da je u letu.
- Samo je stavi pod ruku - Jemma reče. Harriet ustane i pokuša. - Ne tako.
Ovako, okreni joj glavi prema gore da izgleda kao prijateljica koja ti šapće na
uho.

9
Knjige.club
 Harriet spusti pogled prema sjajnim ptičjim očima. - To nije prijateljski
raspoložena guska. - Izgledala je spremno da joj iskoči iz naručja i kljucne
nekoga.
- Ne postoje prijateljski raspoložene guske - Jemma reče. - Moram ići
vidjeti dokle je Isidore došla sa svojim kostimom. Kad sam je prije provjerila,
služavke su joj pomahnitalo derale dvije haljine. Kaže da će biti kraljica, ali
bojim se da će ući u dvoranu za bal umotana u rupčić.
- Zašto se Isidore ne predstavlja svojom titulom vojvotkinje od Coswaya?
- Harriet upita. - Sinoć je najavljena kao gospođa Isidore Del‘Fino.
- Mislim da nikad nije upoznala vojvodu. Hoću reći, svog muža - Jemma
reče. - A ako jest, bilo je to na pet minuta prije dosta godina. Zato koristi
vlastitu titulu, iako je večeras kraljica Palmire.
- Da si mi rekla da planiraš maskenbal za Bogojavljensku noć - Harriet
reče spustivši gusku - i ja sam mogla biti kraljica.
- Kraljice navodno ne nose mnogo odjeće pa će ti ovako zasigurno biti
puno ugodnije. I žao mi je što te nisam upozorila, draga, ali previše je zabavno
sve isplanirati u posljednji tren. Trebaš vidjeti kako ljudi jurcaju po kući
tražeći kostime. Batler će poludjeti! Predivno je.
Jemma je nakon toga odlepršala iz prostorije ostavivši Harriet s guskom.
Bilo je apsurdno toliko se žaliti. Svaki put kad bi ušetala na sud suca
Trudera, slušala bi o ljudima čiji su životi puno očajniji. Samo je prošli mjesec
došla djevojka koja je ukrala pola tegle gorušice i šest naranči. Truder se
zapravo probudio i želio jadnom djetetu narediti prisilni rad kolika je budala.
Ali ona, Harriet, nije imala potrebu krasti naranče. Ona je vojvotkinja, još
je uvijek razmjerno mlada, zdrava je... Usamljena je.
Suza kapne na gusku dok joj je odsutno gladila perje. Zapravo nije željela
biti kraljica, ni vilinska ni Palmire, gdje god to bilo. Samo je željela muža.
Nekoga s kime će se družiti uvečer, baš kao što je to rekla Loveday.

10
Knjige.club
 DRUGO POGLAVLJE

Još jedno poglavlje u kojem grudi igraju

pozamašnu ulogu

Z enobija, kraljica Palmire, zabaci glavu i nasmije se. Steznik joj se

razjapio, nesigurno se priljubivši uz ispupčene grudi. Dotjerani
muškarac pred njom zavrtio se na vrhovima prstiju s jednom rukom u zraku
poput ciganskog plesača na Bartolomejskom sajmu. Zenobija se opet nasmije
i baci obje ruke u zrak oponašajući ga.
Korzet kraljice Palmire, ako je uopće postojao, bio je potpuno
neprikladan.
Harriet je na pamet palo da bi prava prijateljica upozorila Zenobiju -
češće poznatu kao Isidore - da će joj grudi ispasti na podiju sobe za bal.
Ali Harriet se udobno smjestila na stolicu uza zid sobe za bal, a Isidore je
pogled usredotočila na muškarca kojeg je zavodila, iako zavođenje nije baš
odgovarajuća riječ. Harriet je mislila da je Isidore čedna. Da joj je samo
dosadno. I Harriet joj nikako nije mogla privući pozornost. Osjećala
se nevidljivom; zasigurno se činila nevidljivom većini muškaraca u prostoriji.
Udovice odjevene u Majku Gusku nisu bile tražene kao polugole kraljice,
bez obzira na to koliko su čarapa natrpale u steznike. Ono malo tkanine na
Isidoreinu stezniku bilo je gusto ukrašeno paunskim perjem, a oči su činili
dragulji.
Ukratko, paunske oči bile su popularnije od guščjih. Lord Beesby
naprimjer očito nije mogao skrenuti pogled s Isidoreina steznika, dok je
Harrietina guska odbijala muškarce. Ležala je pokraj nje, a glava joj je visjela
sa stolice tako da su joj zrnate oči zurile u pod.
Isidore se opet zavrti s rukama u zraku. Pramen kose pobjegne joj iz
pažljivo namještene frizure. Obližnji plesači zastali su u pola koraka opčinjeni
njihanjem njezinih bokova. Postojalo je tako nešto neenglesko u Isidoreinim
oblinama, grimiznim usnama, načinu na koji se smiješila Beesbyu kao da je
sam kralj. U pitanju je sigurno njezino talijansko podrijetlo. Većina
Engleskinja izgledala je - i osjećala se - kao Harriet: zdepasto. Majčinski.
Iako se Harriet nije imala razloga osjećati majčinski s obzirom na
nedostatak djece. U tom trenutku jedini muškarac koji bi joj mogao prići zvao
bi se Georgie Porgie.

11
Knjige.club
 Harriet zagrize usnu. Prihvatila bi Georgiea Porgiea. Tko je znao da je
jednako ponižavajuće sjediti tijekom plesova kao udovica kao i kad se prvi
put nađeš na bračnom tržištu? Samo još jedno od dražesnih životnih
iznenađenja.
Lord Beesby plesao je kao nikad prije. S jednom rukom još uvijek u zraku
poput ciganskog kralja, skakutao je i šepurio se pred partnericom podižući
koljena više i više. Harriet je najviše podsjećao na njezina voljenog španijela,
gđu Custard. Da Beesby ima rep, mahao bi njime s čistim oduševljenjem. Bio
je zanesen, očaran, zaljubljen. Sudeći prema plesnom
uzorku, odavno je trebao preći na drugu partnericu, ali on i Isidore su -
skandalozno - izbjegli razmjenu partnera i ples se nastavio bez njih.
Harriet odjednom krajičkom oka spazi bijesnu gđu Beesby kako se
probija do para. Isidorein steznik bio je na rubu katastrofe. Harriet skoči na
noge, uhvati Isidorein pogled i glavom odmahne u smjeru gđe Beesby.
Isidore baci pogled na gospođu koja joj je prilazila, odstupi i poviče: -
Lorde Beesby, vrijeđate me!
Sanjareći, lord Beesby nije ju čuo i još se jednom blaženo zavrtio.
Isidore zaurla nešto drugo; lord Beesby počne treptati i zastane usred
okreta. Isidoreina ruka poleti i ošamari ga.
U cijeloj dvorani za bal zavladala je mrtva tišina. - Naveli ste me da
pomislim kako me smatrate privlačnom! - Isidore zakrešti odvažno kao
talijanska operna pjevačica. - Kako se usuđujete odbiti me nakon što ste me
doveli u takvo iskušenje!
Jemma se pojavi niotkud i omota ruku oko Isidoreina struka. - Lord
Beesby ipak je muškarac visokih moralnih vrijednosti - reče, iznimno to
naglasivši.
- Oh, kako ću se oporaviti! - Isidore poviče i spusti umornu ruku preko
čela.
Jemma je odvuče s plesnog podija. Harriet se jedva suzdržala da ne
zaplješće.
Lord Beesby još je uvijek stajao tamo razjapljenih usta kad mu je prišla
žena. Harriet pomisli kako ga je pogledala s dozom novog poštovanja. Jedno
je kad ti muž pravi budalu od sebe na plesnom podiju s predivnom mladom
ženom. Drugo je kad taj isti muž prezrivo odbije bludnicu u javnosti.
Gđa Beesby čak se nasmiješila mužu, što je zacijelo bila prva toliko
srdačna gesta nakon tko zna koliko dana. Možda čak i godina. Zatim se
okrenula na peti i odmarširala s plesnog podija s nižim, zbunjenim mužem
koji ju je pratio u stopu. To je podsjetilo Harriet na situacije kad bi

12
Knjige.club
njezina debela krmača Rebecca iznenada ogorčeno odmarširala. Rebeccu je
obično slijedilo najmanje jedno prase. Ili - Harriet se zaustavi.
Misli su joj bile ispunjene španijelima i prascima. Bila je toliko zamorna
da je dosađivala sama sebi. Bila je nesofisticirana, zamorna i melankolična.
Mogla je osjetiti kako joj se oči opasno zagrijavaju. Ali bila je umorna od
suza. Benjamin je umro prije više od dvije godine. Plakala je kad je umro i
nakon toga. Plakala je više nego što je mislila da ljudsko tijelo može plakati.
Plakala je, sad shvaća, od primjese žalosti i bijesa te poniženja.
Ali muža joj više nema, a ona je još uvijek tu.
Odijevanje u kostime Majke Guske neće ga vratiti. Ništa ga neće vratiti.
Što onda može učiniti? Udovice bi trebale biti dostojanstvene. Ne samo
to, ona je i vojvotkinja. S obzirom na to da Benjaminov nećak, trenutni
vojvoda Berrowa, ima samo jedanaest godina i još je u Etonu, nije čak ni
vojvotkinja koja je titulu ostavila nakon muževe smrti. Ona je vojvotkinja,
i udovica, i dvadesetsedmogodišnja žena: i nije mogla odlučiti koji je od ta tri
pojma najdepresivniji.
Proguta knedlu. Može li podnijeti da ostatak života provede postajući
bljeđa dok joj kosa sijedi, a ramena joj se grbe? Hoće li samo promatrati kako
druge žene zavode i mame dok
ona razmišlja o debeloj prasadi i odanim španijelima? Pas je, bez obzira
na to koliko odan, i dalje samo pas.
Ne može provesti ostatak života držeći se rubova dvorana za bal
odjevena kao majka koja nije i nikad neće biti.
Nešto mora učiniti. Promijeniti svoj život! Početi razmišljati o...
o...
Užitku.
Riječ joj je nenadano uletjela u misli i ostala tamo godeći joj poput
dražesne hladnoće kišne kapljice na nepodnošljivo vreo dan. Isidore je očito
uživala očijukajući s Beesbyem. On je volio njihov ples.
Užitak.
Može razmišljati o užitku.
Svom užitku.

13
Knjige.club
 TREĆE POGLAVLJE

U kojem se analizira struktura užitka

H arriet je pronašla vojvotkinju od Beaumonta i vojvotkinju od

Coswaya - tj. Jemmu i Isidore - u maloj dnevnoj sobi nakon
obeshrabrujuće pretrage ostalih soba. U svakoj prostorijici nalazio se par
glava, muška i ženska. Na svakom kauču ljudi su se uparili poput crvendaća
u proljeće. Ili, s obzirom na to da su na maskenbalu, kao mornar i kraljica od
Sabe.
Zalijepila je osmijeh koji bi priličio Majci Guski na lice i neprestano
ponavljala bezumne stvari kao: - Oh, vrlo mi je žao! Ništa, idem - idem tražiti
dalje. - Mornar nije ni podigao pogled kad je uletjela u žuti salon. Tako je
nježno i posesivno glavu nagnuo nad glavom kraljice od Sabe da se Harriet
osjećala kao da će joj se srce raspoloviti.
Ona i Benjamin nikad... naravno da nisu. Oni su bili vjenčan par, zar ne?
Vjenčani parovi ne ljube se na balovima.
Ali je li je Benjamin ikad tako poljubio? Znao ju je ljubiti živahno i srdačno.
Kako je ona ljubila svog španijela.
- Spasila si me! - Isidore vikne kad je Harriet napokon pronašla Jemmu i
Isidore u malenoj dnevnoj sobi. - Gđa Beesby pojela bi me za doručak.
- Draga, dođi sjedni kraj mene; osjećam se potišteno - Jemma reče vireći
iza svoje stolice. Sjedile su oko vatre.
Harriet napravi mali krug i stane. Njezin najmanje drag poznanik na
svijetu, vojvoda od Villiersa, ležao je na kauču odmah lijevo pokraj kamina.
Oporavljao se od infekcije uzrokovane ranom od dvoboja i lice mu je bilo
ispijeno i blijedo. Ipak, samo jedan pogled u njega i u potpunosti se
osjećala kao neprivlačna, zdepasta udovica. Kućni ogrtač bio mu
je napravljen od talijanske svile, boje tamne lavande, po rubu precizno
protkan crnim tulipanima. Bio je izniman, neočekivan i krajnje predivan.
- Ispričavam se, Vaša Milosti - reče. - Nisam znala da ste napustili svoje
odaje.
- Zaprijetio sam da ću ustati i otplesati sarabandu - reče pomalo
razvučenim naglaskom - pa mi je pakleno strogi sluga napokon dopustio da
se približim slavlju ako već ne mogu biti dio njega.

14
Knjige.club
 Harriet ukočeno sjedne obećavši si da može otići unutar pet minuta.
Može se žaliti na glavobolju, reći da je vatra previše grije, da je obećala naći
se s nekim u sobi za bal... Bilo što samo da se makne od Villiersa.
- Harriet, kad si ušla - Isidore obznani - baš sam pričala da sam odlučila
napraviti skandal.
Jadna gđa Beesby - Harriet reče.
Isidore se nasmije. - Ne s Beesbyicom. To sam se samo zabavljala. Ne,
namjeravam napraviti pravi skandal. Takav skandal da će mi se muž biti
prisiljen vratiti u Englesku. - Harriet iznenada primijeti da je Isidore čvrsto
stisnula čeljust.
- Ne volim koristiti svoju nepromišljenu povijest kao primjer - Jemma
reče - ali muž moje skandale nikad nije smatrao dovoljnim razlogom da iz
Engleske doputuje u Francusku. A tvoj je muž negdje na Dalekom istoku, zar
ne?
Harriet se tiho složi. Tijekom podrške pijanom sucu vidjela je brojne
slučajeve sa skandalima koje su izazvale žene. Muževi im se obično nisu
zamarali ni putovanjem u susjedni okrug kako bi ih spasili. Ali opet, vojvode
i vojvotkinje nikad se nisu pojavljivali na okružnom sudu vojvodstva Berrow
i vojvoda je po svoj prilici mario za vlastiti ugled.
- Žalim Coswaya - Villiers malaksalo reče. - Jemma, imate li šahovski set
u ovoj sobi?
Ona odmahne glavom. - Ne. A znate i da vam je doktor rekao da se klonite
šaha. Morate se oporaviti od onih groznica, a ne iscrpljivati umorni mozak
smišljajući zamršene poteze.
- Život je bez šaha jadan - Villiers zagunđa. - Nije vrijedan življenja.
- Benjamin bi se složio s vama - Harriet reče bez razmišljanja. Muž joj se
ubio nakon što je izgubio partiju šaha.
Od Villiersa.
U prostoriji je zavladala tišina, trenutak kad su svi prestali disati. Zatim
Jemma reče: - Svi bismo željeli da je Benjamin ovdje s nama da igramo šah.
Villiers se okrene prema vatri i ne kaza ništa, ali Harriet je osjetila nalet
oštrog srama zajedno sa sjećanjem na njegovu mucavu ispriku. Villiers je
umirao, doslovno gorio od groznice, a ipak je došao sve do Jemmine kuće
samo kako bi joj se ispričao jer je pobijedio u partiji koja je dovela do
Benjaminova samoubojstva.
- Nisam mislila na njegovu... njegovu smrt - Harriet smeteno izgovori. -
Samo da, kad bi doktor rekao Benjaminu da ne može igrati šah...
- Cijeli mjesec - Villiers se ubaci.
- Jadni Benjamin bio bi bijesan. Pomahnitao.
15
Knjige.club
 - Mislim da bih čak i ja bila pomahnitala - Jemma reče.
- Onaj vaš okrutni škotski kirurg mogao nam je barem dopustiti da
nastavimo s partijom - Villiers zagunđa. - Jedan potez dnevno... koliko bi to
bilo teško podnijeti mom propadajućem mozgu?
- Zaista ne smijete igrati šah mjesec dana? - Harriet upita.
- Nije tako strašno - Jemma reče. - Možete čitati knjige. Iako ne knjige o
šahu, naravno.
- Mjesec dana - Villiers reče.
U njegovu se glasu toliko čuo svijet olovne dosade i bijede da si Harriet
nije mogla pomoći da se ne osmjehne. - Morat ćete pronaći druge zanimacije.
- Žene, vino i pjesma - Isidore predloži. - Klasični muški interesi.
- Ne mogu pjevati.
- Predivne žene, po mogućnosti sirene, trebale bi pjevati dok vi pijuckate
vino - Harriet istakne, poprilično uživajući u slici vojvode od Villiersa
okružena sirenama. Da je ona sirena, pokušala bi mu potopiti brod.
- Ako poznajete neke sirene, pošaljite ih k meni - Villiers reče zaklopivši
oči. - Trenutno sam previše umoran da bih zavodio ženu, s ribljim repom ili
bez njega.
Izgledao je blijedo. S obzirom na to da ga je Harriet prezirala, osjećala je
uznemirujuće puno razumijevanja.
- Znam! Mogu vas upotrijebiti za svoju spletku - Isidore uzvikne.
- Ne - Villiers izjavi ne otvorivši oči. - Nikad ne sudjelujem u spletkama.
- Šteta - Isidore reče. - Poprilično sam sigurna da bi vijesti o tome kako
mu se vojvotkinja zabavlja s ozloglašenim vojvodom od Villiersa dozvala
onog mog zgubidana od muža. Coswayev odvjetnik posljednji je put
spomenuo da se nalazi negdje u Etiopiji. Navodno je otkrio izvor Plavog Nila.
I nismo li svi sretni zbog njega?
- Ali ako se vojvoda vrati da bi obranio vaš ugled, jadni Villiers morat će
sudjelovati u još jednom dvoboju - Jemma reče. - Muž ti se vjerojatno bori
protiv plemena kanibala dok ispija jutarnju šalicu čaja, Isidore.
- Nisam u formi da imitiram gomilu kanibala - Villiers reče glasom
ispunjenim takvim slojem dramatične potištenosti da su svi prasnuli u
smijeh.
- Onda trebam nekoga s vašim ugledom - Isidore reče.
- Ne možeš biti ozbiljna! - Harriet uzvikne. - Nadaš li se zaista da ćeš
skandalom natjerati muža da se vrati?
Isidore je pogleda podigavši jednu obrvu i iskrivivši usta u čvrst, jedva
primjetan osmijeh. - Možeš li smisliti jedan razlog zašto ne bih pokušala?
16
Knjige.club
Udana sam za muškarca, a ni ne sjećam se da smo se upoznali. Nije ga briga
gdje se nalazim i nikad nije odgovorio ni na jednu poruku koju sam
mu poslala, iako znam da prima moja pisma.
- Pošta zasigurno može zalutati između nas i Plavog Nila.
- Povremeno primim poruku od njegovih odvjetnika u Londonu s
odgovorom na nešto iz privatnog pisma koje sam
mu napisala. Umorna sam od ove situacije. Udana sam za vojvodu od
Coswaya i želim biti prava vojvotkinja.
- Zašto se Cosway kloni Engleske? - Villiers upita, otvorivši oči. - Jeste li
toliko zastrašujući? - Zurio je u nju kao da je zainteresiran.
- Zašto ti ne odeš k njemu? - Harriet upita u isti trenutak.
- On je istraživač - Isidore reče uz uvenuli podsmijeh. - Možeš li me
zamisliti kako vrludam na devi tražeći Plavi Nil?
Harriet si nije mogla pomoći da se ne naceri. Ona je sama snažan tip osobe
koji bi se vjerojatno mogao - da mora - popeti na devu. Isidore je, s druge
strane, izgledala egzotično i osjetljivo poput orhideje.
- Ne može li ga majka nagovoriti da se vrati? - Jemma upita.
- Ona tvrdi da ne bi postigla ništa - Isidore reče. - I kaže da ga ništa neće
vratiti kući, da je njezino najtvrdoglavije dijete.
- Nekoliko sam puta srela gđu Cosway - Jemma se prisjeti.
- Kad bi lupila šakom o stol, kralj Engleske bi joj se poklonio. Prije bih
podržala nju nego njezina sina.
- To je samo ono što ja mislim. Vjerujem da će procijeniti opseg skandala
i prisiliti ga na povratak.
- Koliko je prošlo otkad je posljednji put bio u Engleskoj?
- Harriet upita.
- Osamnaest godina. Osamnaest! Pretpostavljam da imam neke temelje
za razvod.
- Nekonzumiranje braka bila bi mogućnost - Villiers primijeti.
- Ali nisam glupa. Puno je bolje biti vojvotkinja nego ne biti vojvotkinja.
Živjela sam na kontinentu. Posjetila sam
Jemmu u Parizu i provela mnogo vremena u meni najdražem od svih
gradova, Veneciji. Ali sad želim započeti život kao odrasla žena. A to ne mogu
učiniti dok sam zarobljena u ovom poluživotu!
Harriet je pogleda i trepne. Zvučalo je kao da Isidore izgovara iste stvari
o kojima je upravo i sama razmišljala.
- Da budem bolno iskrena - Isidore nastavi - ne mogu više spavati sama.
Ako se ispostavi da je Cosway grozan tip muškarca s kojim ne želim provoditi
17
Knjige.club
vrijeme, onda ću ga možda ostaviti i vratiti se u Italiju. Ali barem više neću
imati ovu nevinost koju nosim poput talismana. I mogla bih roditi dijete.
Harriet se zakašlje, a čak je i Villiers razrogačio oči. - Jesam li čuo riječ
djevica?
- Isidore, namjerno se ponašaš uznemirujuće - Jemma reče dodavši joj
liker u čaši od rubinskog stakla. - Pokušavaš nas zaprepastiti. Uvjeravam te
da sam strašno zaprepaštena pa se sad možeš opustiti.
- Nevinost je nešto najvrednije što žena posjeduje - Villiers reče, ne
izgledajući nimalo zaprepašteno.
- Glupost - Jemma oštro odgovori. - S obzirom na to da smo svi osobito
iskreni, moram istaknuti da je djevica bez mozga beskorisno stvorenje.
- Ah, ali djevica s mozgom vrijedi više od rubina.
- Mogla bih istaknuti da sam i lijepa - Isidore reče.
- Taštino, ime ti je žena - Villiers reče. Ali smiješio se. - Pretpostavljam da
muža namjeravate uvjeriti u mogućnost da mu rodite djetešce koje će
naslijediti vojvodstvo.
- Još važnije - Jemma se ubaci - uvjeriti njegovu majku. Jer bi se Cosway
vratio kući godinama prije da ga zanima posjed.
- Namjeravaš li zaista izgubiti nevinost? - Harriet upita. Bilo je tako
očaravajuće vidjeti kako se druga žena nosi s usamljenošću - i radi to sa svom
hrabrošću koja je njoj, Harriet, nedostajala. Isidore ne namjerava sjediti uz
rub sobe za bal plačući nad prepariranom guskom.
- Još se nisam odlučila - Isidore živahno odgovori. - Tu ću odluku donijeti
na temelju toga koliko mi mužu bude trebalo da se vrati. Samo trebam
sposobnog muškarca.
- Da vam napravi dijete? - Villiers upita. - Smijem li primijetiti da je ovo
fascinantan razgovor? Ne mogu reći da sam ikad vidio da se preljub planira s
tako nemilosrdnim nedostatkom osjećaja.
- Više bih voljela da je sposoban oko skandala - Isidore reče. - Netko kao
vi, Villiers. Kad bih očijukala s vama, vijesti bi doputovale do Afrike do kraja
mjeseca. Harriet, ti zacijelo znaš tko je najskandalozniji muškarac u
Engleskoj uz Villiersa.
- Oh, Villiers nije zaista skandalozan - Harriet reče.
Villiers razrogači oči. - Iznenađujete me, Vaša Milosti.
Zaista me iznenađujete.
- Ne znam zašto. Zapravo nikad ne napuštate granice uobičajenoga.
- Imam djecu izvan braka - Villiers reče izgledajući mrvicu povrijeđeno.
- Koji plemić nema? - Harriet uzvrati.
18
Knjige.club
 - Rastužila me iznenadna svijest o vlastitim nedostacima - Villiers reče. -
Nisam zaista skandalozan. Običan sam. Moj je ponos sravnjen sa zemljom.
Harriet ga je ignorirala. - Nema zanimljivih muškaraca u visokom staležu.
- Sve gore i gore - Villiers promrmlja.
- Koga ti onda smatraš najskandaloznijim muškarcem u Engleskoj? -
Isidore upita.
- Lorda Strangea, naravno - Harriet kaže.
- Lorda Strangea? - Isidore upita podigavši obrvu. - Lord mora biti dio
visokog staleža.
- Strange nije - Villiers reče otpivši vode iz čaše. - Strange je najbogatiji
čovjek u Engleskoj, šiling ili dva manje-više. Kralj mu je u jednom trenutku
dao titulu. Ipak, neprestano spašava englesku ekonomiju. Strange bi si
zasigurno mogao priuštiti vojvodstvo da želi, ali rekao mi je da je jedini
razlog zašto je prihvatio titulu taj što mu se sviđa kako zvuči lord Strange.
- Vrlo je neobičan, inteligentan i zaista skandalozan - Harriet odgovori. -
Nije kao ostali muškarci koji tvrde da su razvratnici u Londonu, a zapravo
samo trče za opernim pjevačicama...
Villiers zastenje.
- Po svemu sudeći, lud je za arhitekturom i ima izgrađenu vlastitu repliku
kosog tornja u Pisi - nastavi.
- Vidjela sam original - Isidore reče. - Nadam se da Strange nije zaradio
zanimljiv ugled kopirajući manjkavu talijansku arhitekturu.
- Za ugled mu je zaslužna šarolika skupina opuštenih ljudi s kojima živi -
Harriet reče.
- Glumci i glumice - Villiers se ubaci. - Oni koji rade na ulicama i oni koji
rade na dvoru. Izumitelji. Znanstvenici. Strange se hvali kako svaka
zanimljiva osoba u zemlji u nekom trenutku prođe kroz njegovu rezidenciju.
- To je istina - Harriet reče. - Čim pročitam nešto o nekome poznatom u
vladi ili na jednom od sveučilišta, rubrike s tračevima tvrde da posjećuje
Strangea.
- Kako je došao do sveg tog novca? - Isidore upita. - Je li nekakav trgovac?
- Oh, ne, otac mu je bio iznimno ugledan baronet - Villiers odgovori - s
kljukatim nosom poput starog orla. Prije dosta godina nastali su neki
problemi unutar obitelji. Mislim da mu je majka pobjegla. Ili sestra. Možda
ujna? U svakom slučaju, Strange je rođen i odgojen kao gospodin, ali nećete
ga vidjeti na običnim i dosadnim mjestima. Ide kamo poželi, a cijelo je
vrijeme domaćin beskrajne kućne zabave.

19
Knjige.club
 - Voljela bih ga posjetiti - Jemma reče. - Kupila sam predivnu malu figuru
šahovske kraljice koju je prodao trgovini s rijetkim stvarima. Obećao mi je
cijeli set ako skupim hrabrosti, kako se izrazio, da ga posjetim.
- Sjajno! - Isidore reče. - Odmah ću se zaputiti tamo.
- Oh, ali... - Jemma reče.
- Ali što? - Isidore je prekine. - Želim napraviti skandal, a ovaj se čovjek
čini savršeno odgovarajućim da mi ga stvori. Družit ću se sa svim tim ženama
lakog morala i ljudima iz kazališta te se odlično provesti. A u međuvremenu
ću bezumno očijukati s domaćinom i tako napraviti skandal koji će odjeknuti
sve do ušiju moga muža.
- Namjeravaš očijukati sa samim Strangeom? - Harriet upita. - Možeš si
uništiti ugled u cijeloj Engleskoj samim prolaskom kroz vrata u Fonthillu, a
kamoli da očijukaš sa Strangeom. Nitko ne očijuka sa Strangeom.
- Zašto, pobogu, ne? - Isidore upita. - Je li odvratan? Ja očijukam sa svima!
Osim - namršti se - je li niži od lorda
Beesbya? Postoji određena građa za koju ne mogu hiniti interes.
- Oh, ne, zapravo izgleda poprilično dobro - Harriet reče.
Onda ću ja biti prva koja će očijukati s njim. Naravno, poprilično javno.
- On ne očijuka - Harriet objasni. - Koliko sam shvatila, odvodi žene u
krevet, ali ne igra se s njima.
- Sa mnom će očijukati - Isidore proglasi. - Još nisam upoznala muškarca
kojeg se ne može naučiti očijukati. Moraš ih samo navesti da misle kako
spavanje dolazi u obzir i voila!
Harriet se nasmije. - Voljela bih vidjeti tvoje lekcije!
- Onda moraš poći sa mnom - Isidore reče nacerivši joj se.
- Ja? Nikad ne bih mogla učiniti nešto takvo. Ne misliš valjda stvarno
posjetiti Fonthill. To se jednostavno ne radi. Mislim, to ne radimo mi.
- Mi? - Isidore reče s prijezirom. - Mi su niski, blesavi muškarci poput
Beesbya i visoki, hladni muškarci poput mog muža. Što me briga za nas?
- Korisno je imati dobar ugled - Jemma reče.
- Kako to možeš znati? - Isidore je upita. - Jemma, prošle su godine otkad
si napustila muža. Napustila ga u Engleskoj i otišla u Pariz - i nemoj mi
govoriti da si sve te godine pazila na ugled! Ne kad si pripremala zabave koje
je čak i Marija Antoaneta oklijevala posjetiti...
- Iako uvijek jest - Jemma se ubaci.
- Ali već godinama hodaš po rubu pristojnosti - da, i puno dalje od
pristojnosti - Isidore izjavi. - A sad kažeš da postoji mjesto u Engleskoj koje

20
Knjige.club
se ne usudiš posjetiti? Zašto? Što ti se tamo može dogoditi? Hoće li te uhvatiti
ogromna želja za glumcem pa ćeš imati aferu s muškarcem iz drugog staleža?
- Pa...
Ali Isidore se tek zagrijala. - Zato što je to ono o čemu zapravo pričaš! -
reče talijanskim naglaskom koji je postajao sve izraženiji. - Vi, svi vi govorite
da je Strange skandalozan i da nije jedan od nas jer je običan baronetov sin.
Jer on, za razliku od svih nas, nije vojvoda ili vojvotkinja!
Harriet se osvrne oko sebe. Do tog trenutka nije primijetila da su sve one
vojvotkinje, osim Villiersa koji je vojvoda.
- Očito živimo u toliko elitnom okruženju da ne možemo očijukati s
muškarcima koji nemaju vojvodski grb na vratima kočije - Isidore oštro reče.
- Ti, Jemma, koja si podigla prašinu u Parizu svojim zabavama s polugolim
satirima, ti se zgražaš na spomen Strangea jer nije vojvoda!
- Problem je složeniji nego što ga ti predstavljaš, Isidore - Jemma
odgovori. - Ako muškarac očijuka s vojvotkinjom, očijuka s njezinim
položajem. Kad hine naklonost, budala si ako ne vidiš da ti se potajno ulizuju.
Nijedan muškarac nikad ne zaboravlja na položaj u trenutku kad te poljubi -
ako imaš najviši položaj u zemlji.
- Ne vjerujem u to!
- Ni ti nikad zaista nećeš moći zaboraviti vlastiti položaj - Jemma reče bez
grižnje savjesti - osim ako se nalaziš u prostoriji poput ove u kojoj svi dijelimo
titulu. Skandal koji ćeš izazvati očijukanjem nesumnjivo će biti veći zbog
niske klase u kojoj se rodio lord Strange, ali umanjit će ti užitak. U svakom
slučaju, ne mogu ti praviti društvo. Završila sam sa zakuhavanjem skandala.
- A zašto? - Isidore je zahtijevala.
- Muž je to tražio od mene. Beaumont ima brojne odgovornosti u Domu
lordova i ne pomaže mu kad mu o ženi
priča cijeli grad. I, vjeruj mi, Isidore, pričat će o svakom tko posjeti
Fonthill.
Dobro! - Isidore reče. - Upravo i želim da se priča. Odmah ću poslati pismo
svekrvi i obavijestiti je o svojim planovima, a zatim ću pisati Coswayevu
odvjetniku i reći mu da mi pošalje novac u Strangeovu kuću.
Iz vlastita iskustva, kad žena odluči izgubiti djevičanstvo, taj se impuls ne
može zaustaviti - Villiers reče cereći
- Bilo bi to kao da pokušaš zaustaviti...
Nemojte završiti tu rečenicu - Jemma reče.
Pozvan sam kod Strangea i namjeravao sam tamo otputovati nakon ove
zabave - Villiers reče - ali ne mogu vas povesti sa sobom. To jest, osim ako ne
skupim veću grupu. Ili ako ne pronađete pratnju.
21
Knjige.club
 - Odustala sam od pratnje prije dvije godine - Isidore pukne. - Kad sam
napunila dvadeset jednu, a muža nije bilo na vidiku, dopustila sam da mi se
teta vrati u Wales. Putovat ću sama.
Villiers pogleda Jemmu. - Molim vas, recite svojoj vatrenoj prijateljici da
ne može doći u Strangeovu kuću bez pratnje i - moram dodati - nepozvana.
- Ja sam vojvotkinja, iako ne koristim tu titulu - Isidore odmah reče. -
Pokažite mi kuću u koju grofica od Coswaya ne smije ući!
- Strange ne voli titule - Villiers reče. - Prije će vas primiti kao gospođu
Del'Fino.
Jemma odmahne glavom. - Ne mogu ti biti pratnja, Isidore. Zaista ne
mogu.
- Ja ću je odvesti - Harriet reče.
Čula je riječi u vlastitoj glavi popraćene onim neobičnim osjećajem
dvoumljenja koji imate kad niste promislili o komentaru. Samo su joj izletjele
iz usta.
Nastupio je trenutak mrtvačke tišine. Sve troje okrenulo se prema njoj.
- Ti? - Isidore reče.
- Ne smiješ Isidoreine ideje shvaćati toliko ozbiljno - Jemma reče. - Do
sutra će ujutro zaboraviti na svoj podli plan.
- Ne, neću - Isidore izjavi.
- Zašto ne bih išla? - Harriet reče. - Ako nam vojvoda od Villiersa bude
pravio društvo, neće nas odbiti.
Villiers se kratko nasmije. - Zacijelo imate groznicu poput mene.
- Ne možeš ići, draga, jer nisi raspuštenica kao ja - Jemma reče - ni
raspuštenica u nastajanju kao Isidore.
- Možda nisam raspuštenica - Harriet reče - ali zaista nisam ni ništa drugo.
Nitko me ne prepoznaje jer sam toliko dugo živjela na selu. Poput Isidore, ja
sam vojvotkinja bez vojvode. Ali, za razliku od tebe, ničija karijera ne bi
bila ugrožena narušavanjem moga ugleda.
- Svi te znaju! - Jemma užasnuto reče. - Ti si naša, draga Harriet.
- Ja sam zdepasta udovica koja je živjela na selu za vrijeme braka i nakon
njega - Harriet izgovori ravnodušno. - Muž mi se ubio, a oni pripadnici
visokog staleža koji me ne krive za njegovu smrt morbidno me sažalijevaju.
Nikoga neće biti ni najmanje briga hoću li ući u Strangeovu kuću ili ne.
- Ne krive vas za Benjaminovo samoubojstvo - Villiers reče. - Krive mene.
I, Bog zna, imaju pravo na to.
Napola mu se osmjehne. - To je bio njegov život - i njegova odluka. Ne
treba kriviti nikoga.
22
Knjige.club
 Na njezino zaprepaštenje, ispružio je ruku. I ona ju je primila. Nije bilo
potrebno više ništa reći. Ruka mu je bila iznenađujuće utješna za nekoga
neugodnog i s oštrim jezikom, kakvim je smatrala Villiersa.
- Koliko je prošlo otkako ti je muž oduzeo svoj vlastiti život? - Isidore
upita. - I, molim te, oprosti mi jer ne znam odgovor; u ovoj sam zemlji tek
nekoliko mjeseci.
- Dvije i pol godine - Harriet reče. - Davno sam prestala žaliti i mogu
nazočiti kojoj god zabavi želim.
- Onda bi mi dobro došlo tvoje društvo - Isidore reče.
- Jednostavno nijednu od vas ne mogu zamisliti u Fonthillu - Jemma
uzvikne. - Koliko sam čula, kućanstvo lorda Strangea jedna je duga
bakanalijska orgija.
- Izvrsno! - Isidore odmah reče. Harriet se činilo kako izgleda spremno da
se baci ravno u središte događaja.
Jemma odmahne glavom. - Harriet nije...
- Zasigurno nije odjevena za orgiju - Villiers se ubaci.
Harriet spusti pogled na svoju odjeću. Zaboravila je da je
odjevena kao Majka Guska. Ali zašto ne bi trebala sudjelovati u orgiji? -
Želim ići. Odjevena sam u noćnu haljinu; već sam na pola puta do spavaće
sobe.
U Villiersovim očima probudio se iskrivljeni osmijeh.
- Obje možemo nositi svoje kostime. Ja ću se predstaviti kao glumica. -
Isidore se zločesto cerila.
Villiers počne odmahivati glavom. - Tako se odijevaju svi u kući lorda
Strangea i ne zamaraju se objašnjenjima. Posjeduje kazalište Drury Lane pa
mu kuću opsjedaju glumci.
Mislim da je dobra ideja ići u kostimu - reče Harriet. - I pod lažnim
imenom.
- U nečemu kao što je Isidoreina haljina? Ne bih to mogla. - Ne može nositi
komadić tkanine koji joj jedva prekriva grudi.
- Ne - Villiers reče. - Više krinku nego to. Kako sam rekao, Strange ne voli
titule i ne bi se obradovao vojvotkinji - ili dvjema - na svojim vratima.
Harriet osjeti ubod poniženja. Villiers je, naravno, nije želio vidjeti u
oskudnom kostimu kao što je Isidorein. - Što predlažete? Da idem odjevena
u muškarca?
Bila je to šala. Riječi su joj poletjele s usana, ali...
- Nisi toliko hrabra - Isidore reče smijući se.

23
Knjige.club
 - Gđa Berrow ne mora dokazivati svoju hrabrost - Villiers reče. - Molim
vas da se prisjetite kako je upravo donijela gusku u sobu za bal odjevena u
noćnu haljinu. Sumnjam da je i Sv. Juraj pokazao toliku hrabrost kad se išao
boriti protiv zmaja. A ipak, nisam siguran... - Zamišljeno joj spusti pogled na
poprsje.
Podigavši bradu, Harriet posegne u ogromne rukave i izvuče smotanu
vunenu čarapu. A zatim i drugu. I treću i četvrtu.
Zatim tkaninu izravna na prsima. - Mislim - reče hladno - da bih bez
problema mogla proći kao muškarac.
- Istina - Villiers reče. - Ideja ima potencijala.

24
Knjige.club
 ČETVRTO POGLAVLJE

U kojem su grijeh i srebrne kutijice pobrojani i objašnjeni

7. siječnja 1784.
Fonthill
Seoska rezidencija lorda Strangea

N e sviđa mi se njegov plavi puder za kosu - Eugenia Strange primijeti.

- Tata, slušaš li me? Danas mu je kosa cijela prekrivena crvenim
puderom, a jučer je bila plava. Mislim da mu bolje stoji crveni. Slažeš li se,
tata?
- U potpunosti. - Justinianu Strangeu, najbližim prijateljima poznatom
kao Jem, riječi njegove osmogodišnje kćeri na jedno su uho ulazile, a na drugo
izlazile dok se mrštio nad arhitektonskim crtežom na stolu.
- Znaš li što mu je Augusta učinila, tata? Zaključala ga je u ormar. Rekla je
da je muči što je okružena blesavim muškarcima i da će ga pustiti iz ormara
tek kad obeća da će joj kočiju podstaviti žutom svilom. Koštat će dvije stotine
funti. Ali kaže da joj dijamantne naušnice koštaju tri stotine funti, a dao ih joj
je gospodin Cornelys. Pitala sam je li i njega zaključala u ormar, ali nije.
- I mislio sam - Jem reče podigavši pogled od crteža koji je crtao cijelo
poslijepodne. - Eugenia, što misliš o tome da stavimo ovaj lažni pod u sobu za
bal? Kao što vidiš, ideja je poprilično genijalna.
Kći mu obiđe stol i stane mu uz rame. - Taj bi mehanizam podizao podij,
tata? - upita, stavivši prst točno na to mjesto.
- Upravo tako.
- Zašto?
- Zašto? Zato što bi bilo neočekivano - reče poprilično neuvjerljivo. - Stol
bi se iznenada podigao u zrak kad bi došlo vrijeme za večeru.
Ali kći mu odmahne glavom. - Neočekivano nije dobar razlog, tata.
Neočekivano je razlog zašto gospodin Hodes nosi plavi puder za kosu i
uvjeravam te da to nije dobra odluka.
Privuče malenu osobu k sebi. - Ti si moj Razum - reče joj u kovrče. - Jesi li
se danas družila s guvernantom?

25
Knjige.club
 Eugenia nije odgovorila, nego reče: - Tata, jesi li znao da je gđa Mahon sa
sobom donijela četrnaest srebrnih filigranskih kutijica? Svuda ih nosi sa
sobom.
- Ona je nova glavna uloga u Prosjačkoj operi, nije li? Nisam je još upoznao.
Što gđa Mahon čuva u svojih četrnaest kutijica?
- Ljubavna pisma. Vjerujem da je imala četrnaest pokrovitelja, što je
daleko previše. Gđica Linnet rekla mi je kako joj je, kad je ona glumila u
kazalištu Drury Lane, princ poklonio deset pari dijamantnih naušnica, jedan
svake noći. Puno bih više voljela dijamante od srebrnih kutijica.
- Mudro zapažanje - Jem reče naslonivši se na svoju stolicu. - Eugenia,
kutijica vrijedi nekoliko funti, ali dijamant
može biti vrlo skup. Iako vjerujem da ti nikad nećeš imati pokrovitelja.
Dat ću ti naušnice koje poželiš.
Eugenia je imala majčin prćasti nosić i slatke smeđe oči, ali, osim toga,
izgledala je isto kao on, što je značilo da ima nezgrapno lice za dijete. On se
nakratko pogleda u ogledalo.
Izgledao je isto kao i uvijek: blijedo, previše ispijeno. Pametno,
pretpostavljao je. Sokolaste jagodice koje je imao izgledale su prihvatljivo na
muškarcu u tridesetima, ali poprilično neobično na djevojčici. Mogao se samo
nadati da će joj se i ostatak lica prilagoditi. Ili da će se popuniti.
Zapravo, i na drugačije je načine danas izgledala poprilično neobično. -
Što to nosiš? - upita promatrajući je.
- Svoj kostim za jahanje. Ali obukla sam svilenu podsuknju ispod jer mi se
sviđa kako tamni serž ide uz ružičastu. Pogledaj, tata. - Zavrtjela se i ispod
dosadne haljine zaista se vidjelo lagano lepršanje. - Osjećam se puno veselije
noseći ružičasto. A ove sam ruže zakačila ovdje, a šal razbija boju, vidiš?
- Što o tome misli tvoja guvernanta?
- Nismo se vidjele danas. Ona je zaljubljena, znaš.
- Nisam znao. U koga je zaljubljena?
- Pa, dugo vremena bila je zaljubljena u tebe, tata.
Jem trepne. - U mene?
- Mislim da je gledala previše predstava. Bila je uvjerena da ćeš je
primijetiti i da ću ja prestati biti dijete bez majke. Uvijek govori da sam dijete
bez majke i, bez obzira na to koliko sam joj puta istaknula da se ne osjećam
kao da mi nedostaje jer je nisam ni upoznala, ona to ne razumije.
Jem je mogao suosjećati s guvernantom. Eugenijina praktična narav
uništila je mnogo snova, uključujući i onaj o spektakularnom lažnom podu.
- Ali napokon je shvatila da je nećeš primijetiti.

26
Knjige.club
 - Primjećujem je - Jem se pobuni. - Zar ne?
- Tata, nisi primijetio kad je otišla na deset dana. Koje joj je boje kosa?
- Kosa gđice Warren? - zastane.
- Mislim da je nikad nisi zapravo vidio, tata.
- Naravno da jesam, Eugenia! - Sad je zbog nje osjećao grižnju savjest. -
Zaposlio sam je, nisam li? I nekoliko smo puta razgovarali o tvom napretku s
francuskim i matematikom.
- Ona mrzi matematiku. Mora je učiti sa mnom, znaš. I nije baš dobra u
njoj.
- Zašto mi nisi rekla da je otišla na deset dana?
- Mislila sam da bi mi dobro došao odmor od škole - Eugenia bezbrižno
reče. - Tata, rekla bih ti nakon nekog vremena, ali onda se vratila. I sad je
zaljubljena u slugu.
- Puno prikladniji izbor od mene - Jem reče. - Kojeg slugu?
- Onog s debelim obrvama - Eugenia reče naslonivši mu se na rame.
Jem je povuče u krilo i ona sjedne, a duge noge visjele su joj skoro do poda,
no još je uvijek bila laka poput perca. Kad je bila beba, činila se tako krhkom
da se bojao da su joj kosti poput ptičjih, u sredini ispunjene zrakom.
- Hoćeš li se ti ikad zaljubiti, tata? - Eugenia upita naslonivši mu glavu na
rame kako bi ga mogla pogledati.
- Zaljubljen sam u tebe, lutko - reče. - To je jednom muškarcu dovoljno.
- Kuća je puna predivnih žena - primijeti.
- Čini se.
- Mnoge od njih voljele bi da se zaljubiš u njih.
- Nažalost, te se stvari ne mogu dogovoriti na zahtjev.
- Mami bi se svidjelo da se zaljubiš.
On zafrkće. - Kako to možeš znati kad ti je majka umrla prije nego što si
je upoznala?
- Ona i ja vrlo smo slične - Eugenia reče bez oklijevanja. - Voljela bi isto
što volim i ja. A ja mislim da bi bio sretniji da imaš nekoga za sebe, tata.
- Zaljubljivanje je samo način da dobiješ nešto za čime žudiš - Jem joj kaže.
- Kao srebrnu kutijicu. Ako želim ukras, kupit ću ga.
- Gđa Mahon vjerojatno si ne može priuštiti srebrne kutijice - Eugenia
primijeti. - Ima predivan muf, ali cipele su joj poprilično otrcane.
- Savršen dokaz. Zaljubljuje se da bi si nabavila srebrne kutijice. Nasreću,
ja si mogu priuštiti sve srebrne kutijice koje želim.

27
Knjige.club
 - Ljubav je više od toga - Eugenia reče, sretno se vrpoljeći. Eugenia
Strange ništa nije voljela više od žustre rasprave u kojoj se nadmudrivala i
vježbala vještinu argumentiranja protiv tate. - Usredotočio si se na financije,
što ti je slabost.
- Na što bih se trebao usredotočiti? - Jem je oprezno upita. Iako je sa
svojom kćeri rano uspostavio načine podizanja djece koji promiču prisebnu
osjećajnost, nije bio siguran da želi da njezina jasnoća uključuje pitanja iz
spavaće sobe. Ne u tim godinama. I zasigurno ne ako ih on mora objasniti.
- Ljubav je stvar srca - Eugenia reče. - Shakespeare kaže da ništa ne bi
trebalo stati između iskrenih ljubavnika.
- Složili smo se da mi nećeš citirati Shakespearea barem mjesec dana -
Jem istakne.
- Nisam ga citirala. Samo sam ga sažela.
- Nisam siguran da gđa Mahon priča o takvoj vrsti ljubavi - reče još
opreznije.
- Naravno, gđa Mahon je konkubina. Ili je možda točnije reći da
povremeno igra ulogu konkubine - Eugenia brzo doda.
- Štoo...
- Smatram je likom u predstavi. U knjižnici postoji vrlo stara predstava
koja se zove Kupidova osveta i vrlo zločesta žena po imenu Bacha u Prvom
činu kaže da namjerava „prigrliti grijeh poput prijatelja i potrčati mu
ususret“.
Jem je počeo razmišljati o nekim prijedlozima koje bi mogao dati
Eugenijinoj guvernanti s obzirom na tekstove za čitanje idući put kad je vidi.
Ali Eugenia nije zastala ni da udahne. - Gđa Mahon prigrlila je grijeh poput
prijatelja. Jer, iskreno, što drugo može učiniti? Mora jesti.
- I nabaviti još srebrnih kutijica - Jem reče ne mogavši se suzdržati.
- Ljubav se baš i ne vrti oko grijeha - Eugenia mu kaže.
- A zasigurno se ne vrti oko srebrnih kutijica. Da bismo razmišljali o
ljubavi, moramo u obzir uzeti moju guvernantu koja je zaljubljena u slugu
debelih obrva. Jer ljubav je slijepa, tata.
- To je citat! Rekli smo bez citata.
- To je aforizam - ispravi ga. - Činjenica je da se ponavlja u brojnim
predstavama, ali podrijetlo mu je nepoznato.
Dobre su vijesti da je guvernanta očito zarađivala plaću jer mu je kći
tečno koristila riječi kao što je podrijetlo. Loše vijesti... - Jedini put kad sam se
zaljubio bilo je to u tvoju majku, lutko. A to se dogodilo samo zato što su me
roditelji natjerali na brak. Ipak ćeš morati odbaciti pomisao da ćeš mi plesati
na vjenčanju.
28
Knjige.club
 - Jednostavno još nisi upoznao pravu ženu - kći mu odgovori.
- Kao što si rekla, kuća je puna predivnih žena. Ima ih hrpa.
- Nije sve u ljepoti, tata.
Jem spusti pogled na kćerino neobično koščato, maleno lice. - Ali ne želim
se zaljubiti. Primijetio sam da se zaljubljuju samo ljudi koji to žele. Dokaz:
tvoja guvernanta razvila je privrženost prema meni, ali brzo ju je prebacila
na dlakavog slugu kad joj se pružila prilika.
- To ima dosta smisla - kći reče nakon nekoliko trenutaka.
Jem pomisli kako je činjenica da ga najviše oduševljava pohvala
osmogodišnjakinje tužan odraz njegova života.
- Međutim - Eugenia reče oporavljajući se - možda jednostavno ne znaš
što želiš. To je učestala pojava u čovječanstvu. Dok je dramski pisac George
Chapman...
- Nemoj - Jem reče.
- Nisam ga namjeravala citirati - požali se. - Samo sam željela sažeti
njegov stav.
Jem slegne ramenima. Tko bi pomislio da će mu kućanstvo okupirati
dijete čije izvanredno pamćenje nema ništa bolje raditi od pamćenja velikih i
opsežnih drama? Očito je on kriv jer je pozvao glumce da uvježbavaju svoje
predstave u Fonthillu. Činilo mu se kako je roditeljstvo puno takvih zamki.
Jednostavna odluka - dovesti glumce u Fonthill da ne mora putovati u
London na njihove izvedbe - urodila je brojnim komplikacijama kada se
ukrižala s Eugenijom.
U međuvremenu mu je skočila s koljena. - Posvetit ću se tomu da ti
pronađem družicu - reče.
- Što?
- Družicu! - Zastane na vratima i okrene se natrag prema njemu, voljena,
čarobna, nespretna mala kombinacija njega i Sally. - Osim ako ne želiš
ponovno razmisliti o temi moje guvernante?
- Ne - odlučno odgovori. - Uopće ne želim ženu, Eugenia.
Ali već je nestala.

29
Knjige.club
 PETO POGLAVLJE

U kojem je muškost opisana u detalje

7. siječnja 1784.
Seoska rezidencija vojvode od Beaumonta
Razgovor uz čajanku

K ljuč muškosti - vojvoda od Villiersa reče - jest da razmišljate poput

muškarca. Uistinu je poprilično jednostavno.
- Upravo bih tako to i ja opisala - Isidore reče smijući se. - Jednostavno.
Villiers je odmjeri. - Drskost na stranu, ako osoba izgleda poput
muškarca, svi pretpostavljaju da jest muškarac. Ako netko od prisutnih
izgleda sumnjičavo, recite da idete pišati. Muškarci ne očekuju da će žena
znati tu riječ. Ili recite nešto o svojoj motki.
- O čemu mojem? - Harriet upita, a zatim osjeti da se zarumenila. - Oh,
naravno. To mogu.
- Bolje vam je da nečime napunite hlače sprijeda - Villiers reče.
- I tako ćeš se uklopiti među većinu Engleza - Jemma se ubaci.
- Ovo je sve toliko vulgarno - Harriet se požali.
- Muškarci su vulgarni - Villiers reče. - Ako ste po prirodi plahi i osjetljivi,
nemojte oblačiti hlače.
- Mogu biti vulgarna - Harriet odmah reče.
- Ako se možete nositi s vulgarnošću, već ste na pola puta da postanete
muškarac. Muškarci su izravni dok raspravljaju o zbivanjima u spavaćoj sobi.
Nikad ne kažemo da se par igra pod plahtom ili nešto slično od tih
eufemizama koje žene upotrebljavaju. Dobre stare anglosaksonske riječi
prevladavaju.
- Većinu vremena pričaj o sebi - Jemma predloži. - Za muškarca ne postoji
plemenitija tema od njega sama.
- Ali - Harriet reče zbunjeno - ja zapravo neću postojati, ako shvaćaš što
želim reći.
Villiers je pogleda. - Proveli ste život izvan grada. Najbolje da budete moj
drugi nećak Cope. On je čudak kojeg se nikad ne može vidjeti u gradu. Ima
majku koja ga obožava: to objašnjava ženskastost.

30
Knjige.club
 - Nisam... - Harriet započne i shvati besmislenost onoga što je krenula
reći. - Pretpostavljam da ću biti mrvicu ženskasta.
- Morat ćete naučiti kako hodati poput muškarca. Ja vam mogu nabaviti
odjeću - Villiers reče - ali hod je važan. Možete li pušiti?
- Apsolutno ne. Ali uživat ću u odjeći. Prezirem nošenje širokih haljina.
Uvijek se zabijam u štokove, a da ne spominjem ljude.
- Što ćeš s kosom? - Isidore upita. - Ako ti sad odrežem kosu, više je nikad
nećeš moći podići.
Harriet se osmjehne. - Ni sad je ne podižem. - Pokaže prema jednostavnoj
frizuri s kovrčama i loknama. - Većinu
ovoga ujutro mi je dodala služavka. Moja vlastita kosa jedva mi seže do
ramena.
- Vrlo pametno - Jemma reče. - Oduvijek želim isprobati umetke za kosu.
- Sumnjam da ćeš moći - Harriet reče. - Kosa ti ima tako predivnu zlatnu
boju. Ali moja je dosadno smeđa i lako ju je pogoditi.
- Kosa ti nije dosadna!
Harriet slegne ramenima. - Tko bi to mogao znati sa svim tim glačanjem,
uvijanjem i pudranjem? Uživat ću kao muškarac ako to znači da mogu
prestati pokušavati izravnati kosu.
- Muškarci ne ravnaju i ne kovrčaju kosu - Villiers izjavi.
- Ne svi - Isidore se ubaci. - Poprilično sam sigurna da Sveti Alban kovrča
kosu. Također nosi i ruž.
- Ja neću - Harriet reče.
- Ne bih vam ni dopustio - Villiers reče. - Ako ovo namjeravate izvesti,
učinit ćete to kako spada. A to znači da ću vas ja stvoriti.
Jemma prasne u smijeh. - Stvorena na sliku Villiersa: bit ćeš veliki uspjeh,
Harriet!
Harriet zagrize usnu. Pomisao da će biti Villiersova kreacija nakon onog
puta kad ga je pokušala zavesti, a on ju je odbio, bila je užasavajuća.
Nije jedina koja se sjeća te večeri. U dubini njegovih crnih očiju postojala
je podrugljiva iskra koja je govorila: nećeš uspjeti. Ipak je, nakon što ga je
poljubila u kočiji, učinio nešto toliko nečuveno da ga je zapravo ošamarila.
Znao je da je konzervativna, dosadna žena sa sela.
- Nema potrebe da idemo u takve krajnosti - reče. - Možemo vas
jednostavno prerušiti u Isidoreinu stariju tetu sa sela. Bili biste sjajna pratnja
i nitko vas ne bi propitivao.
Bijes u prsima izjedao je Harriet poput vatre. Bila je glupa kad je pokušala
zavesti Villiersa i s pravom ju je ismijavao. Benjamin mu je bio najbliži
31
Knjige.club
prijatelj, a ona ga je poljubila u pogrešnom impulsu pokušavajući učiniti da
Benjamin primijeti vlastitu ženu.
Ali ona nije starija teta sa sela.
- Mislim da mi uloga muškarca neće biti ni najmanji problem - reče. -
Samo ću zapamtiti da namjestim hlače sprijeda barem svakih sat vremena,
privlačeći time pozornost na podstavu koju ću staviti ujutro i savršeno ću se
uklopiti. - Dopusti pogledu da padne ispod njegova struka.
- Nizak udarac - Villiers reče.
- Zaista nizak! - Isidore zakrešti.
- Srećom, poveo sam svoga krojača - Villiers reče. - Trebat će vam sve - od
čizama do vlasulja.
- Možemo te izmjeriti za čizme i poslat ću nekoga u London po njih -
Jemma reče.
- Moram se vratiti u Berrow na tromjesečnu sjednicu prije nego što mogu
otputovati za Fonthill - Harriet reče mršteći se.
Villiers podigne obrvu.
- Pijanica predsjeda okružnim sudom u mome selu - Harriet mu reče. -
Zbog toga se držimo starih običaja. On se spavajući oporavlja od sinoćnjeg
vinjaka, a ja donosim odluke. U suprotnom, jednostavno svima da je prisilni
rad bez obzira na prekršaj i njegovu istinitost.
- Tko je trenutni vojvoda?
- Ima jedanaest godina i nalazi se u Etonu - Harriet reče.
- Sigurno mu znate majku, gospođu Brewyn - Jemma se ubaci. - Trenutno
živi u Parizu s muškarcem mlađim dvadeset godina. Po svemu sudeći, vesela
žena.
- Ja se brinem za rezidenciju umjesto nećaka - Harriet reče - a to uključuje
okružni sud, barem dok ne ostari dovoljno ili trenutni sudac bude zamijenjen.
- Čekat ću da se vratiš s tromjesečne sjednice - Isidore reče. - U
međuvremenu ću poslati pismo mužu i obznaniti posjet Strangeu. Sigurna
sam da je potrebno neko vrijeme da se vrati iz Afrike.
- Iznimno me zabavlja ovaj plan - Villiers reče.
- Ne postoji ništa bolje od povremene ludorije - Jemma reče. - I vama bi
bilo bolje od toga, Villiers.
- Činjenica da Njegova Milost leži oporavljajući se od dvoboja sugerira da
su ludorije naša druga priroda - Harriet nježno reče.
Zatim se osmjehne na Villiersov pogled ispod oka - i Jemmin zabavljen
pogled.
Osjećala se poput nove Harriet.
32
Knjige.club
 Ne poput udovice.
Ne dosadno.
Divlje Harriet, Harriet koja je sklona ludorijama, Harriet koja život
smatra izazovom, a ne neuspjehom.

33
Knjige.club
 ŠESTO POGLAVLJE

Pravda po vojvotkinji, dio drugi

1. veljače 1784.
Okružni sud Vojvodstvo Berrow
Predsjedavajući časni sudac Reginald Truder

A ko vas dobro razumijem, gospodine Burch, optuženik se pretvarao

da je brijač.
- A onda mi je ukrao ribu! - gospodin Burch reče molećivo promatrajući
vojvotkinju. Čuo je da je ona jedina koja se brine da pravda bude zadovoljena.
- Vašu ribu - vojvotkinja reče.
- Kakvu ribu? Kakvu ribu? - sudac zalaje. Imao je tamno rumene obraze i
ogroman nos. Više je izgledao poput okrivljenika s glavoboljom nego kao
sudac.
- Bila je to riba za koju se pretvarao da je sitničar poslao mojoj ženi -
gospodin Burch reče. Ponovno iskrene pogled prema vojvotkinji. Svatko je
mogao primijetiti da je ona jedina zapravo slušala; sudac se ponovno napajao
iz pljoske.
- I to ne samo riba - gospodin Burch nastavi. - Najprije se pretvarao da je
brijač i dobio pristup mojoj kući. Zatim
je ukrao srebrni pehar koji mi je žena poslala od srebrnara pretvarajući
se da je došao dostaviti ribu.
Dakle, to nije bila vaša riba?
- Pa, bila je to... Bila je to ipak njegova riba. Vratio se i svejedno uzeo ribu
rekavši mojoj ženi da...
- Prisilni rad - sudac izjavi okrećući se po sudnici.
Vojvotkinja stavi svoju ruku na njegovu. Tiho je govorila,
ali Tom Burch svejedno ju je čuo. - Još uvijek istražujem, Reginalde.
Ne volim ribu - on reče.
Ponovno ga potapša i kaže: - Dakle, možemo isključiti ribu, gospodine
Burch, jer ju je optuženik poslao vama, a zatim je uzeo natrag. Ali to je bila
taktika da dobije pristup vašoj kući i ukrade srebrni pehar.
- Uhvaćen je s njim! - gospodin Burch reče pobjednički. - Uhvaćen na
djelu! Usred krađe! S peharom!
34
Knjige.club
 Okrivljenik tvrdi da ste od njega tražili da pehar odnese natrag srebrnaru
kako bi ga gravirao.
- Ako je tako - a nije - zašto mu je onda bio pod krevetom?
- Prisilni rad - sudac reče nakon još jednog gutljaja. - Ovaj put inzistiram,
Vaša Milosti. Čovjek je kradljivac ribe.
Vojvotkinja uzdahne i okrene se prema optuženičkoj klupi.
- Oscar Sibble, ovo je treći put da se pojavljujete na sudu i to Sva tri puta
zbog kreativnih vragolija koje uključuju krađu.
Burch primijeti da Sibble nije ni pognuo glavu kao što bi to učinio svaki
pošten čovjek. Umjesto toga nacerio se. - Nitko nije povrijeđen - reče. - Pehar
je vraćen Burchu.
Sudac ga pogleda ispod oka. - Prevezite ga! - odjednom Zaurla.
Vojvotkinja ga opet potapša po ruci. - Ne možemo to učiniti, Reginalde.
Kolonije su u ratu, sjećaš se? Više ne prevozimo ljude tamo.
- Onda ga bacite u more daleko od obale - sudac reče. -Može otplivati do
onih okaljanih Amerikanaca od kojih je većina i onako prevezena iz ovog
okruga.
- Dva tjedna prisilnog rada - vojvotkinja reče. - I, gospodine Sibble, jedini
razlog zašto ovaj put nećete završiti u zatvoru jest taj što je pehar vraćen. Čini
se da ste se zabavili dostavljajući ribu, a zatim i ukravši ribu, pretvarajući se
da ste brijač te završivši sa srebrnim peharom. No život nije igra, gospodine
Sibble.
U sudnici je zavladala tišina.
- Ako se ponovno pojavite na ovom okružnom sudu, prijeti vam zatvorska
kazna.
- Doživotna - sudac žedno doda.
Policajac odvuče Sibblea, a vojvotkinja se okrene prema gospodinu
Burchu. - Zvuči kao da vam je ovo teško palo, gospodine Burch. Želim vas
pohvaliti na uzornom vladanju unatoč ovoj sramoti.
Tom Burch se ispravi. Svi su galamili kako je budala jer je izgubio srebrni
pehar zbog ribe. Ali vojvotkinja od Berrowa smatrala je da je pokazao uzorno
vladanje.
Stavi šešir na glavu i odmaršira iz sudnice. Ona nije pravi sudac, naravno.
Ali nju su imali u Berrowu i to je bilo bolje od ničega.
Svi su mu kimnuli glavom u znak pozdrava na odlasku.

35
Knjige.club
 SEDMO POGLAVLJE

U kojem neobični gosti stižu u kuću lorda Strangea

5. veljače 1784.
Fonthill
Seoska rezidencija lorda Strangea

L ordu Strangeu nikad nije polazilo za rukom ignoriranje njegova

batlera, iako je često pokušavao. Povy je osjećao potrebu da nešto
objavljuje tri do četiri puta dnevno i, iako je Jem često isticao kako ga ne
zanimaju kućanska pitanja, batler ga je uporno obavještavao.
Zato Jem nije podigao glavu kad je čuo Povyeve korake u hodniku, nego
se samo podsjetio da treba ugraditi lokot s unutarnje strane vrata kad mu se
batler zaustavio pred stolom.
- Gospodine lorde, stigli su gosti. Možda biste ih željeli pozdraviti.
- Pozdravit ću ih navečer, kao i obično. - Probudio se usred noći s dvjema
idejama istodobno: jednom za sustav za viseći most i jednom za madrigal.
Most je nacrtao ugljenom, a madrigal je podijelio na četiri dijela te je, sve u
svemu, madrigal bio uspješnica. Most je izgledao vrlo lijepo, ali smatrao
je da bi nosive grede mogle biti pod previše tereta. Možda ako spusti sam
luk.
- Stigao je vojvoda od Villiersa - Povy objavi.
- On voli baršunasti namještaj, zar ne? Uživa u svem tom bezvrijednom
sjaju. Reci mu da ću ga pozdraviti na večeri.
- U pratnji mu je vojvotkinja od Coswaya.
Jem podigne glavu. - Tko je, dovraga, to?
- Koliko ja znam, vojvotkinja od Coswaya ima otprilike šezdeset godina i
živi u mirovini u Colchesteru.
- Oh, Bože - Jem reče cereći se. - Pretpostavljam da Villiersova pratnja nije
prastara seljanka?
Povy se zakašlje. - Postoji šansa da je mlada žena u pitanju žena trenutnog
vojvode od Coswaya, sina prije spomenute vojvotkinje. Čini mi se da je
sklopio brak vrlo mlad, ali budući da je nakon toga otišao iz zemlje, Debrett's
ne priznaje da je brak u potpunosti valjan.

36
Knjige.club
 - Drugim riječima, nije konzumiran - Jem reče ponovno podebljavajući
crtu ispod mosta.
- Točno.
- Misliš li ili ne misliš da je ta mlada žena nevjesta?
- Moguće je.
- Ali je jednako moguće da je Villiers poveo otmjeno djevojče sa sobom
ukrašeno poput božiĆnog janjeta. I tobožnju ću vojvotkinju pozdraviti za
večerom, Povy. Smjesti Villiersa i mladu ženu u susjedne sobe.
- Da, vaše gospodstvo. U društvu su mladog muškarca kojeg je vojvoda
predstavio kao svog rođaka, gospodina Copea.
- Ni za njega nisam nikad čuo.
- Poprilično je mlad - Povy reče. Po glasu se moglo zaključiti da Povy
mladog muškarca smatra premladim za Strangeovu veselu kućnu zabavu.
- To nije naš problem, Povy. Je li se nova tajnica, gđica Desjardins,
smjestila?
- Čini se da je mladoj Francuskinji poprilično ugodno, gospodine lorde.
Planira zabavu za sutra. Nešto što se zove Tahićanska gozba u čast Venere.
Jem se počne smiješiti. - Znao sam da će oživjeti naše zabave. U posljednje
su vrijeme smrtno dosadne. Tahićansko kao nešto iz države Tahiti?
- Rekao bih da će imati vrlo malo veze s Tahitijem osim što je možda
država Tahiti vrlo topla zemlja, što potiče oskudnu odjeću - Povy reče
represivno. - Gđica Desjardins tražila je da se kamini u južnoj sobi za bal
zagriju do najviše moguće temperature i tako ostanu. - Pročisti grlo. -
Možda ćete željeti upozoriti vojvodu od Villiersa da zaključa rođaka u
njegove odaje sutra. Gđica Desjardins spominje dvanaest djevica.
- Dvanaest? - Jem reče ponovno prasnuvši u smijeh. - Ona zacijelo može
izvoditi čuda. U kući ne postoji nijedna!
- Gospodin cope... - Povy započne.
Jem ga pogleda ispod oka.
- Momak ima nevjerojatno nevino lice.
- Nevinost je životna faza, a ne neizmjenjiva mrlja.
Ali Povy je mnogo godina poznavao svog gazdu i samo ga je nepopustljivo
pogledao. - Gospodin cope nije spreman za gozbu u čast Venere.
Jem ustane uz uzdah. - Onda ću se spustiti dolje. Tako ću i sam moći
procijeniti to dijete. Villiers je budala jer mi je
doveo nevinašce u kuću. Povy, sjećaš se Wilkinsona, zar ne? On je imao
nevino lice, ali dragi Bože!
- Na wilkinsonovu licu vidio se puno drugačiji izraz - Povy reče.
37
Knjige.club
 Jem je mrzio ostavljati posao, ali Povyu je plaćao pozamašnu svotu
upravo da zna takve stvari. Njegova kuća znala se tresti od količine grijeha
pod jednim krovom, ali jedna stvar koju nije mogao i nije želio tolerirati bilo
je oskvrnuće nevinosti. Nijedna mlada žena nije glumila tahićansku djevicu
u njegovoj kući osim ako to nije činila iz užitka. I nijedan gospodin cope neće
izgubiti svoju naivnu čistoću ako to ne želi.
Iako, iskreno, nije se mogao sjetiti posljednjeg mladića za kojeg je
smatrao da ga treba zaštititi. Villiersov mladi rođak vjerojatno se otima na
povocu.
- Zar nikada nisi bio u životnoj fazi kad bi žudio da vidiš slavlje
tahićanskih djevica, Povy? - upita napustivši prostoriju.
- Ne - Povy reče represivno.
Činilo se da je to cijeli odgovor pa Jem nastavi niza stube.
Petnaest minuta poslije ušao je u maleni ružičasti salon bez najave, na
trenutak zastao da promotri posjetitelje, a zatim opsovao ispod daha. Povy je
inteligentno, lukavo čudo i nikad nije trebao sumnjati u njega.
Postojala je samo jedna riječ kojom bi opisao gospodina Copea:
presladak. Imao je kovrčavu smeđu kosu povezanu u jednostavan rep na
vratu sa samo mrvicu pudera. Nosio je predivan kaput; teško bi mogao biti
Villiersov rođak bez demonstracije dobra modnog ukusa. Ali oči su ga
odavale. Bile su sjajne, i to ne samo zbog boje i bujnih trepavica koje bi mogle
krasiti princezu. Bile su - svježe.
Jem prostrijeli Villiersa pogledom ispod oka. Nešto mu se činilo
neobičnim. Za početak, Villiers nije spavao sa ženom koju je dovukao sa
sobom, tobožnjom vojvotkinjom od Coswaya, vojvotkinjom koja ne postoji.
Zaista je bila prilično lijepa, sjajna i senzualna poput pauna, ali Villiers je
razgovarao s njom bez najmanje trunke požude u očima.
S druge strane, Jem nije bio siguran da Villiers može žudjeti i za kime, ne
ako je bolestan kao što izgleda. Čovjek je zacijelo izgubio dvadeset kilograma.
Gospodin Cope stajao je pokraj Villiersa s očima okruglim poput tanjura
i zurio u kip koji je Jem impulzivno uvezao s Krete. Taj poljubac između Marsa
i Venere bio je pomalo prost. Naravno, bili su vjenčani (mitološki rečeno). Ali
cijelo pitanje bračne kreposti malo je izokrenuto činjenicom da je Mars nosio
kacigu - i ništa drugo.
- Villiers - Jem reče krenuvši naprijed.
Vojvoda se okrene i kratko mu se nakloni. Čak i suhonjav kakav je Villiers
bio, držao se kao vojvoda.

38
Knjige.club
 - Najbolje da te odvedemo u krevet - Jem reče i time ga na neki način
pozdravi. Čuo je da je Villiers bolestan, ali nije imao pojma koliko se približio
smrti. Jem se zbog toga osjećao neobično pa grubo reče: - Izgledaš grozno.
- Bolje sam nego što sam bio. Ali ne bih trebao igrati šah pa se uzdam u to
da ćete me ti i tvoj nejasan šarm zabaviti, Strange.
- Morat ćeš se zabaviti sam - Jem reče, okrenuvši se prema takozvanoj
vojvotkinji i nakloni se. - Dobro jutro, Vaša Milosti.
Odmah je vidio da jest vojvotkinja. Poprilično gizdava, u talijanskom stilu,
ali odmah je znao da gleda u vojvotkinju
od Coswaya. Ili je možda bolje reći buduću vojvotkinju od Coswaya.
Čudo je da se uspjela nakloniti s obzirom da je izgledalo kao da joj je
putna haljina sašivena na tijelu.
- Velika mi je čast - Jem reče očito neiskreno. Ona nije vrsta gošće u kojoj
je uživao. Nije volio kako titule, naročito više, očito svojim vlasnicima daju za
pravo da se ponašaju poput prezrivih budala. Za dan ili dva postat će
nervozna i šokirana te će vjerojatno pobjeći vrlo uvrijeđena.
Ali onda mu se osmjehnula s tom bujnom, toplom, talijanskom kožom i
slatkim ustima crvenim poput rubina te se predomislio. U tim je ustima
postojalo nešto grešno, nagovještaj poljupca ili poljupca koji treba ukrasti.
Možda je djevica, ali ne izgleda kao da ju je lako šokirati.
Gospodin Cope, s druge strane, bio je toliko zelen da se naklonio poput
školarca.
Jema je život rijetko uspijevao zaprepastiti, ali sad je bio svjestan manjeg
iznenađenja. Otkad je svoju kuću držao otvorenom bilo komu koga on, i Povy,
smatraju zanimljivim, vidio je svakakve vrste požude. Vrlo ga je malo
njih zanimalo - ali nijedna ga nije iznenadila.
Ali sad je ostao iznenađen. Iznenađen malim naletom zainteresiranosti u
sebi - sramotno - za gospodina Copea. Za mladića s velikim očima i ni tragom
brade. Za muškarca. Pobogu, Jem pomisli s gađenjem. Ako se ovako stari, ne
želim imati ništa s tim.
I u glavi si je zabilježio mentalni podsjetnik da se kloni Copea.
- Koliko je točno star taj mladić kojeg si poveo sa sobom?
uspije pitati Villiersa sotto voce1 nekoliko trenutaka poslije.
- Ima dvadeset dvije godine - Villiers reče. - Znam da izgleda poput
kerubina, ali nemoj se zavaravati, Strange.
- Kako to misliš?

1 Tal. ‘ispod glasa.'

39
Knjige.club
 - On je okorjeli izopačenik. Pravi se nevinim jer to privlači dame. Čekaj
dok ga vidiš s njima. Bacaju mu se u naručje vrišteći. Zapravo padaju na leđa.
Međutim on je dobar momak i ne iskorištava ih.
- Probaj s nekim drugim - Jem reče uozbiljivši se. - Ova se kuća možda
spominje na svakom uglu, ali bio bih zahvalim kad bi ga spakirao i poslao kući
majci.
Villiers ga opasno pogleda ispod oka, ali Jem nikad nije ustuknuo ni pred
jednom željom vojvode i ne namjerava to učiniti sada. Naročito ne pred
jednim od nekoliko ljudi u Engleskoj koje smatra intelektualno ravnima sebi.
- Ne sviđa mi se pomisao da mi se kuću tretira kao neku vrstu poligona za
nevinašca.
U Villiersovu glasu mogla se čuti trunka ljutnje - i neobična crta zabave. -
U redu, nije razvratnik. Daleko od toga. Ali ima dvadeset dvije godine. I ima
jednako pravo na život punim plućima kao i svi drugi. Ne bi li ti to prvi trebao
reći?
- Kako to misliš? Kakav mu je život bio do sad?
- Majka mu je ekscentrična - Villiers reče. - Živi na selu i uvijek ga je držala
uza se.
Jem baci pogled prema Copeu. Stajao je s vojvotkinjom dok su proučavali
isprepletena tijela Venere i Marsa. Mramor se pametno stapao u jedan komad
na mjestu ključnog dodira.
Usta mu se blago iskrive kad je vidio kako gospodin Cope pokazuje na
mjesto u pitanju.
Villiers je pratio njegov uperen pogled. - Voljan je učiti.
- Jesi li ga ti spasio?
- U neku ruku. Obećao sam mu pogled na život koji mu neće nauditi. Ima
dvadeset dvije godine i - ne moram to ni govoriti - djevac je. Mogao sam ga
odvesti u bordel u Londonu, ali nisam želio gledati kako mu se taj bezazleni
izraz lica razbija kad djevojci po svom izboru bude morao predati novac.
Jemu se nije svidio taj tijek misli. A ipak nije mogao poreći da ima smisla.
Da on ima sina, ne bi želio da ide u bordel.
- Ovdje se mogu pronaći iste bolesti kao i drugdje - reče s upozorenjem u
glasu.
- Onda ću ti vjerovati da ćeš ga ispravno usmjeriti, Strange - Villiers složi
kiseo izraz. - Put me istrošio više nego što sam očekivao. Moj vražji škotski
doktor rekao mi je da ne putujem, ali nadglasao sam ga. Ali sad mislim da je
vjerojatno bio u pravu.
Villiersovo lice bilo je samrtnički blijedo, s velikim modricama ispod
očiju. Jem odmahne glavom prema Povyu. - Ti ćeš ostati u krevetu - reče - a
40
Knjige.club
ja ću ti pripaziti na goluždravca. A što s tom vojvotkinjom? Ili da bolje kažem
- poluvojvotkinjom? Trebam li paziti i na nju?
Villiers mu se blago nasmiješi. - Možda bi trebao upozoriti goste da je ona
u kući.
- Je li divlja?
- Jemma je organizirala zabavu za Bogojavljensku noć - znaš li vojvotkinju
od Beaumonta?
- Jednom sam je upoznao. Izazvao sam je da me posjeti, ali nije imala
hrabrosti.
- Ili možda želje - Villiers reče blago. - Znaš, ne misle svi da je poziv u tvoju
kuću karta za raj.
- Drago mi je da si ti podlegao. - I mislio je to.
- Svi oženjeni muškarci na Jemminoj zabavi u malim su krugovima trčali
oko vojvotkinje. Izgledalo je poput scene s istreniranim psima.
Jem zafrkće. - Ti nisi bio jedan od njih?
- Trenutno nisam u igri - Villiers reče. - Nisam stigao ni do sobe za bal,
samo sam skapavao u sporednoj sobi čekajući goste.
U njegovu glasu postojao je ton samoismijavanja. Nije želio suosjećanje. -
Zaslužio si svaki trenutak zbog igre s rapirom. Prestari smo mi za to.
- Nije mi dopušteno igrati šah - Villiers reče zvučeći kao da je obznanio
obrednu kastraciju.
- Tko kaže?
- Doktor Treglown, vražji Škot koji mi je spasio život. Groznica me držala
mjesecima i navodno sam dosta buncao o šahu. Kaže da moram uzeti stanku
i odmoriti mozak.
- Ah, a posjet kući palih anđela savršen je odmor. Iako i dalje u potpunosti
ne razumijem zašto si dovukao ono dvoje, brinut ću se za njih umjesto tebe.
- Smjesti ih u susjedne sobe - Villiers reče.
- Što?
Villiers ga pogleda. - Mislio sam da je tebe nemoguće zaprepastiti -
primijeti. - Ako ti neće smetati, ja idem u krevet.
Povy ga otprati, a Jem je na trenutak ostao stajati zureći u neobičan par
koji je još uvijek gledao kip. Više nisu istraživali
bludnu točku u kojoj se ženski mramor stapao s muškim. Umjesto toga
gospodin Cope prstom je prolazio niz luk Venerina vrata.
Jemu je to bio jedan od najdražih dijelova kipa. Venera je imala zabačenu
glavu, a na licu joj se vidjela mješavina požude, užitka i očajanja. Genij koji je
to isklesao uhvatio je, prema Jemu, radost - i tugu - braka. Venera je zabacila
41
Knjige.club
glavu, a tijelo joj je proždirao užitak koji nije mogla kontrolirati i u neku ga je
ruku prezirala.
Jem odlijepi pogled od tankog prsta gospodina Copea. Zaista je vrijeme
da si ponovno nađe ljubavnicu.
Zaista je to mislio: Ako je ova neobičnost dio starenja, ne želi imati ništa
s tim.

42
Knjige.club
 OSMO POGLAVLJE

Definicija bračnog uspjeha

Isti dan
Prije večere

H arriet se nije mogla prestati hihotati kad je ostala sama u spavaćoj

sobi. Uspjela je! Zaista je uspjela! Naklonila se lordu Strangeu i nešto
promrmljala najgrubljim glasom kojim je mogla, a on je povjerovao da je
muško. U očima mu nije vidjela ni trunku nevjerice.
U trenutku kad ga je ugledala pomislila je da su provaljeni. Oduvijek je
smatrala Villiersa poprilično zastrašujuće inteligentnim s tim teškim
kapcima i podrugljivim komentarima.
Ali Villiers nije bio ništa u usporedbi sa Strangeom. Strange je imao
mršavo lice na kojem su se vidjele godine, ali podrugljive crte oko usta samo
su naglašavale ljepotu njegovih kostiju, ukupnu putenost njegova pogleda,
dugo tijelo koje ju je podsjećalo na neiscrpnu energiju hrta. Zajedno sa
žestokom inteligencijom u njegovim očima i šarmom... Bože, bio je tako
šarmantan.
Ali njegova ga je inteligencija činila zastrašujućim. Nije ni čudo da ga je
Villiers nazivao genijem. Izgledao je tako. A ipak - nije prozreo njezinu
krinku!
Padne na krevet i na trenutak se smrzne prije nego što je shvatila da u
nogama ima neobičan osjećaj zbog hlača.
Legla je na leđa i podigla noge u zrak. Bilo je potpuno bizarno vidjeti noge
tako na otvorenom. Nikad se nije pogledala u ogledalo osim ako je nosila
korzet, potkošulju, košarice, podsuknju i haljinu na sve to. Moglo se
pretpostaviti da joj se negdje ispod svega toga nalaze noge.
Ali sad, dok je nosila ovu smiješnu mušku odjeću, bile su izložene.
Zahvaljujući Villiersu koji joj je naručio mnoštvo odjeće odgovarajuće za
mladog princa, hlače su joj bile usko uz nogu i završavale kod koljena.
Zakopčavale su se izvana i sprijeda imale zatvarač koji ju je nasmijao. Čak su
joj i koljena bila potpuno vidljiva, obučena u blijede, ljubičasto
obojene visoke čarape.
Zapravo, noge su joj izgledale oblikovano i snažno. Istina je da je Harriet,
iako se uvijek osjećala ugušeno u ženskoj odjeći, počela misliti da u hlačama
43
Knjige.club
izgleda baš kako treba. Tijelo joj je na neki način građeno da bude izdržljivo
s mišićima na nogama koji su nastali zbog šetnje od nekoliko
kilometara nakon doručka.
Benjamin nikad nije volio tu naviku. Draže mu je bilo vidjeti je kako se
ispružila na ležaju i čeka da čuje o njegovoj posljednjoj partiji šaha. A ne da
ode vidjeti kako joj se krmača nosi s novom prasadi. - To nije posao
vojvotkinje - govorio bi joj. Nikad nije zaista mrzio njezinu sklonost prema
hodanju. Ni njezine noge.
lako, kad bolje promisli, muž joj vjerojatno nikad nije jasno vidio noge.
Susjedna se vrata otvore i Harriet se uspravi tako brzo da joj se zavrtjelo
u glavi.
- To sam samo ja - Isidore reče. - Žao mi je; trebala sam kucati.
- Uđi - Harriet reče i ponovno legne na krevet. - Divim se svojim hlačama.
- Ljupke su - Isidore reče ušavši u sobu. - Ali da ja glumim muškarca,
željela bih ovalne kopče za koljena. Oh - i možda vrpce za koljena.
Harriet se namršti. - Previše ženskasto. Moram izgledati što je muževnije
moguće.
- Neobično je, Harriet, što izgledaš muževno. Hoću reći da izgledaš
savršeno ženstveno i slatko u haljini, trenutno u tebi postoji nešto, uh,
sportsko. Nikad ne bih rekla da si žena u muškoj odjeći. Pitam se bih li se i ja
mogla izvući s tim.
- Ne. Tvoje su crte lica previše ženstvene.
- I tvoje su - Isidore je ustrajala. - Imaš malo zašiljenu bradu i te velike oči.
Kako si, pobogu, uspjela učiniti da ti obrve budu toliko tamne?
- Villiersov sluga ih je nacrtao - Harriet reče. - Ime mu je Finchley i pomoći
će mi da se obučem kad bude potrebno.
- To da je jednu muževnu crtu - Isidore reče. Pomnije se zagledala. - Je li
ti učinio nešto i s bradom?
- Mjestimično je razbacao točkice od kojih bih trebala izgledati kao da mi
počinje rasti brada.
- Manje uspješno - Isidore izjavi. - Iako izgleda kao da bi je mjestimično
mogla imati, što bi imalo smisla da si vrlo mlad muškarac.
Harriet je odlučila u budućnosti izbaciti točkice koje najavljuju pojavu
brade.
- Što ćeš večeras obući? - Isidore upita. - Bila sam toliko razočarana što se
oko ulaza nisu motali razvratnici, nisi li i ti? Mislim, vidjele smo onaj kip, ali s
obzirom na to da je donja polovica jedan veliki grumen mramora, važni se
dijelovi uopće ne mogu vidjeti.

44
Knjige.club
 Harriet je smatrala da je važan dio pogled na Venerinu licu, ali nije to
rekla. Isidore je ipak djevica. Što ju je dovelo do nečega što je željela reći.
Podboči se na lakat.
- Ne misliš li valjda stvarno nekoga odvesti u krevet, Isidore?
- Mogla bih - Isidore reče uštipnuvši se za obraz da se malo zarumeni. -
Ako bude postojao netko zaista sladak. Budimo iskreni: s obzirom na to da
sam ovdje i narušavam si ugled, mogu se usput i zabaviti.
- Nemoj - Harriet reče pogledavši Isidore u oči. - Bila sam udana i znam o
čemu govorim. Molim te, nemoj to učiniti.
- Zašto ne? - Isidore se okrene s rukama na bokovima i u očima joj sijevne
istinski gnjev. - Ne možeš mi reći da mi muž paradira po stranim zemljama
poput nekog eunuha.
- Eunuha? - Harriet reče prije nego što je shvatila o čemu Isidore priča.
Isidore joj uputi iskrivljeni osmijeh. - Istina je da si ti puno nevinija nego
ja, Harriet.
- Možda oko nekih stvari, ali znam što je brak. Razumijem ga. Koliko god
nepošteno bilo, muž će ti biti strašno razočaran ako sazna da nisi djevica.
- Ako prekine s putovanjem dovoljno dugo da se vrati i otkrije u kakvu mi
je stanju tijelo - Isidore istakne. - Ovim ću tempom s osamdeset godina biti
uvenula djevica.
Harriet odmahne glavom. - Mislim da te nagon ne vara i da će udova
vojvotkinja natjerati sina da se vrati. Ali, gledajući dugoročno, ono što zaista
želiš jest uspješan brak. Čistoća je vrlo dobar način da krenete ispravnim
putem.
- Mislim da nitko nije čist u braku ovih dana - Isidore reče. - Pogledaj
Jemmu.
- Jemma je bila u potpunosti odana Beaumontu dok ga nije prekinula u
vođenju ljubavi s ljubavnicom. I vjerujem da je godinama bila čista kad se
preselila u Pariz i čekala da je on uzme.
- Ali nije ju uzeo, zar ne? Bila je nevjesta djevica, a njega nije bilo briga.
Što samo pokazuje da je tvoja sanjarska ideja braka daleko od stvarnosti.
Harriet nije mislila da bi itko tko je preživio upravo njezin brak mogao
imati sanjarski pogled. - Jemma se potrudila najbolje što je mogla. Ako uđeš
u brak s iskustvom, riskiraš priliku za uspjeh. A onda ćeš možda poželjeti da
si se čuvala.
- Ovisi o tome kako određuješ uspjeh - Isidore reče. - Za mene je uspješan
brak onaj u kojem ljudi žive zajedno bez previše gorčine, a dovoljno dugo da
imaju djecu. To bih voljela. Uspješan brak nije nužno onaj u kojem nema

45
Knjige.club
skandala. Ja bih Beaumontov i Jemmin brak ocijenila vrlo
uspješnim, naprimjer, iako me ona razočarala.
- Kako to?
Isidore se usta iskrive. - Nisam joj željela reći, ali jadno je kako udovoljava
muževim prohtjevima. Ako želi igrati šah
sa Strangeom, trebala je poći s nama. Ja se ne namjeravam podvrgnuti
blesavim naredbama.
Harriet pogleda u strop. Bilo je nemoguće objasniti ples volje i
kompromisa koji je ona iskusila u braku.
- Je li tvoj brak bio uspješan? - Isidore upita jezovito ponovivši Harrietine
misli.
Isidoreina služavka, Lucille, otvori vrata. - Moram vas obući u hlače za
večeru, Vaša Milosti - reče izgledajući pomalo uznemireno. - Gosp. Finchley,
vojvodin sluga, dao mi je popis onoga što trebate nositi. Poslije će navratiti
da vam namjesti kravatu.
- Ne mogu dočekati da te vidim! - Isidore reče uskočivši natrag u svoju
sobu. Ostavivši Harriet s pitanjem: Je li tvoj brak bio uspješan?
Ona i Benjamin nisu imali djece. Svekrva joj je brak smatrala potpunim
promašajem samo na temelju toga.
Zatim joj se muž ubio. Zbog te je činjenica većina Londona bez oklijevanja
njezin brak proglasila promašajem. Dobra žena, voljena žena sigurno bi bila
dovoljna da spriječi muškarca da se upuca.
Ali...
Život je puno složeniji od takvih obilježja. Je li ti brak bio uspješan?
- Da - prošapće u prazan zrak.
Voljela sam Benjamina. I on je volio mene.
Nije me volio dovoljno da ostane živjeti. Ali volio me. To je zasigurno
definicija bračnog uspjeha?

46
Knjige.club
 DEVETO POGLAVLJE

O matematičkim kutovima i muškarcima u svili boje kože

Jem se nije mogao usredotočiti na arhitektonske crteže kad se vratio u

radnu sobu pa je naporna tri sata proveo s jednom od tajnica, onom
zaduženom za strana ulaganja. Pristao je prodati maslinik talijanskih
maslina, potvrdio je kupovinu dvaju flamanskih jedrenjaka (koji će se
koristiti za prijevoz pamuka iz Istočne Indije do njegovih predionica
pamuka), potpisao oštro pismo upućeno Domu lordova u kojem se žali na
povećan broj pirata i odobrio izdatke od dvije stotine funti za iduću godinu
da bi oklopio trgovačka plovila.
Napokon se povukao u svoju sobu s glavoboljom. Nakon kratke kupke
navukao je na sebe nešto odjeće i krenuo prema dječjoj sobi.
Zapadno krilo kuće bilo je, kao i uvijek, zatvoreno od ostatka kuće. Svako
poslijepodne u četrnaest sati sva vrata koja vode do tog krila bila su
zaključana i pod stražom da bi se spriječila mogućnost da pijani gost kojim
slučajem odluta prema dječjoj sobi rastrojen ili još gore...
Kad se približio, sluga se na vratima nakloni i otključa vrata. Kimnuo mu
je glavom, a zatim se sjeti Eugenijina
komentara. Zar zaista nije primjećivao ljude? Sluga je imao poprilično
čupavu periku, volovski izraz lica, drag pogled.
- Je li ti ime Roberts? - upita znajući da nije.
- James, gospodine lorde.
- James - reče zapamtivši. James: volovski sluga s prljavom perikom.
Eugenia je sjedila ispred vatre s haljinom raširenom na sve strane. - Mogu
li sići dolje? - upita skočivši na noge. - Gledaj, tata!
- Ne - reče automatski, približivši se da vidi. - Što to crtaš?
- Računam - Eugenia reče. - Tako je zabavno, tata. Naučila sam to u ovoj
knjizi. Ako uzmeš kut ovdje i dodaš mu ovaj vanjski te podijeliš s ovim, dobiješ
tristo šezdeset. I tako je uvijek. Nije li to fascinantno? Pokušavam otkriti što
se još može zbrojiti do tristo šezdeset.
Jem čučne. Radila je na istim kutovima s kojima se on igrao na potpori
mosta. - Vrlo je zanimljivo - reče joj. - Evo još jedna zanimljiva stvar. Uzmeš
lik s pet stranica. - Brzo ga nacrta na papir. - Sad produži sve kutove. Što
misliš, koliki je zbroj svih pet ovih vanjskih kutova?
- Tristo šezdeset?
47
Knjige.club
 - Dobra pretpostavka. Isprobaj pa vidi.
Nagne glavu iznad papira nespretno namjestivši mjedeni kutomjer na
mjesto.
Jem zapamti da joj treba dati napraviti kutomjer za njezin uzrast. - Gdje
ti je guvernanta, draga?
- Rekla sam joj da može otići dolje večerati - Eugenia reče odsutno. - Ona
ne voli kutove. Uskoro će se vratiti gore. Čita mi Chapmanova Homera.
- Ilijadu?
- S tim smo završili. Sad čitamo Odiseju i puno mi se više sviđa.
- Ponekad me plašiš, Eugenia. Znaš li to?
- Spominješ to, tata - Eugenia odgovori potpuno nezabrinutim glasom.
Izašao je iz sobe još se jednom pitajući je li već trebao - ili sad treba -
nabaviti partnera za igru svojoj kćeri. Nikad nije pokazivala znakove
usamljenosti, ali djeca bi se zasigurno trebala igrati, a ne sjediti spajajući
kutove iz zabave. Ali opet, činila se sretnom.
I, istini za volju, da bi joj našao nekoga za igru, nekoga prigodnog za igru,
morao bi poslati Eugeniju u školu ili rođacima. Roditelji pristojno odgojene
mlade dame nikad ne bi svojoj kćeri dopustili da posjeti Fonthill.
Pomisao da je negdje pošalje činila se nemogućom pa ju je otjerao. Ipak...
bila je to gnjavatorska misao. Eugenia mu je najdraža osoba na svijetu. Zašto
je odgaja ovdje? Bolji muškarac pretvorio bi se u model etičkih normi, otjerao
sve goste i pola sluga te ih zamijenio puritancima s prćastim nosovima i
čistim dušama.
Problem je u tome što ne cijeni moralne kvalitete koliko bi trebao.
Zapravo, smatra ih prokleto dosadnima.
Bila je to prava nedoumica i poželio je da Sally nije umrla. Da ima dobru
ženu u Fonthillu, sve bi bilo lakše. Žene su tako dobre u držanju lekcija. Sally
bi mu držala lekcije dok ne postane poslušan, a on bi se iza njezinih leđa žalio
prijateljima i to bi bilo to.
Slika engleskog braka.
Pravi je problem u tome što ima slobodu da si udovolji. Zadovoljstvo je
vulgarno - i općenito grešno - ali tako je zanimljivo.
Kad je ušao u radnu sobu, Povy priđe kako bi mu dao večernje izvješće.
Jem se baci u naslonjač i zahvalno uzme čašu vina koju mu je dodao sluga.
Bilo je to njegovo zadovoljstvo i (ako će priznati) jedno od njegovih
strasti. Pio je umjereno. Međutim većinu večeri započinjao je s čašicom
najboljeg vina. Podigne obrvu gledajući Povya.

48
Knjige.club
 - Francuski claret Bertina du Rochereta. Poslužit ću ga s govedinom.
Večerašnji jelovnik: juha od kornjače s vinom Madeira, nakon čega slijedi
releveédepoisson ili losos u šampanjcu. Nakon toga slijede pečena govedina,
janjeći kotleti, kopuni u bešamelu i pladanj pečene guščadi s pireom
od jabuka.
Jem kimne glavom.
Povy uzme drugi komad papira, iako je sve već znao napamet. - Neki
komentari o određenim gostima. Gđa Sandhurst otišla je jutros i od srca vam
se zahvaljuje. Željela je s vama razgovarati sama, ali obavijestio sam je da to
nije moguće.
Jem podigne obrvu. - I, kakve su vijesti?
- Vjerujem da se vraća u London kako bi potražila savjet porodničara;
dijete neće stići odmah, ali jasno je da će morati obavijestiti gosp. Sandhursta
o događaju.
- Ili ne - Jem reče. - Je li otišla bez Troubridgea?
- Jest - Povy reče. - Troubridge se ispričao, ali proveo je
dan u lovu s jednim od plemića.
- Ovo zasad zvuči strašno zamorno.
Povy okrene stranicu. - Gđica Moll Davis i gosp. Cooling uvježbavaju svoju
izvedbu predstave The Five Hours Adventure. Gospodin Batelier, sir Carteret
i gosp. Pedley ostaju. - Podigne pogled. - Vjerujem da sir Carteret nagovara g.
Pedleya na nesiguran i nesmotren pothvat, nešto vezano uz Vijeće Tangiera.
- Punoljetan je - Jem reče. - Jesu li znanstvenici s Oxforda još uvijek tu?
- Da, za doručkom je izbila poprilično živahna rasprava o staklarstvu, a
zatim su se svi premjestili u mljekaru koja je privremeno pretvorena u atelje
za puhanje stakla. Proučavaju učinak dodavanja olovnog oksida u
kombinaciji s primjesom bakra. Španjolskog veleposlanika ta je ideja
oduševila i proveo je dan s njima u mljekari, iako će, naravno,
večeras nazočiti na Igri.
- Izvrsno - Jem reče osjetivši iskru zanimanja. - Sutra ću navratiti do
mljekare.
- Kao što znate, mornarički povjerenik uvezao je tri vagona dobara prošli
tjedan; vojvoda od Wintersalla poslao je zamolbu da u bliskoj budućnosti
povede povjerenika na Igru. Bio sam tako slobodan da mu odgovorim
potvrdno.
- Dobro - Jem reče. Ovih dana Igra - srce njegove kućne zabave - sama je
privlačila ljude.

49
Knjige.club
 - Večeras je jednostavna večera sa samo trideset tri sjedeća mjesta - Povy
reče okrenuvši stranicu. - Vaš je sluga pripremio svileni prsluk s cvjetnim
uzorkom i ogrtač sa zlatnom čipkom na zapešćima.
- To zvuči uistinu veličanstveno - Jem reče promatrajući kako mu se vino
kovitla u čaši.
- Imamo vojvodu i vojvotkinju u kući - Povy reče s blagim prijekorom. -
Iako se Njegova Milost vojvoda od Villiersa osjeća loše i neće nam se
pridružiti. Nema groznicu, ali vrlo je iscrpljen. Zamolio sam kuhara da mu
napravi eau de poulet rafraichissant.
- Kokošju juhu?
- Nema ništa bolje za bolesnike - Povy reče. - Lišće cikle, žuta salata i
piletina, bez masti, naravno.
- Ti si pravo čudo, Povy.
Povy spusti knjigu i Jem dovrši vino. Na kraju večernjeg razgovora Povy
bi obično dodao nekoliko vrijednih informacija o gostima, savjeta koje nije
zapisao na papir. No večeras je oklijevao.
- Nemoj mi reći da se dvoumiš oko nečega - Jem reče.
- Ne osjećam se u potpunosti ugodno zbog nazočnosti gospodina Copea u
Fonthillu. Vaša Milost uvijek se brinula da se pod vašim krovom nevinost
nikad ne okalja.
- Dijelim tvoju zabrinutost - Jem reče progutavši posljednjih nekoliko
kapi - ali obećao sam Villiersu da ću paziti na njega i namjeravam to učiniti.
- Vjerujem da bi mnogima mogao biti predmet zanimanja - Povy reče.
Jem podigne pogled. - Oh?
- Brojni će se ljudi diviti toj posebnoj vrsti gotovo ženstvene ljepote.
- Onda ću posebno paziti na svoje malo pile - Jem promrmlja. - Prokleti
Villiers, što ga je uopće doveo ovdje. - Oklijevao je. - Čini se da Villiers želi
upoznati štićenika s užicima ženskog društva, ali...
Povy nije ni trepnuo. - Moguće je da gospodin Cope ima drugačije
sklonosti.
- Pobrinut ću se da sam donosi svoje odluke - Jem reče mrzeći činjenicu
što se u njemu probudio i najmanji tračak požude kad je vidio tog Copea. Bilo
je to dovoljno da mu se čovjek ne svidi, ali to nije pošteno.
- Isprva mi nisu bili jasni razlozi iz kojih je vojvotkinja od Coswaya
posjetila Fonthill - Povy reče s tragom frustracije u glasu.
- Iznenađuješ me, Povy, zaista. Mislio sam da za tebe u ljudskom srcu
nema nejasnoća.

50
Knjige.club
 Povy si dopusti kratak osmijeh. - Međutim sad nagađam da namjerava
napraviti skandal i time dovući muža natrag u zemlju.
- Ah - Jem kimne glavom. - Vjerojatno će joj poći za rukom.
- Popodne je poslala dvadesetak pisama i tražila od mene da ih sve
frankiram za vas. S obzirom na to da je s lakoćom mogla tražiti da joj
suputnik, vojvoda od Villiersa, frankira ta pisma, pretpostavljam da je željela
vaš žig na pismima kako bi pokazala da boravi u Fonthillu.
- Skandalozna juha koja se kuha u ovoj kući zacijelo je dobra za nešto -
Jem reče. - Je li to sve, Povy?
- Još završna misao o vašoj novoj tajnici, gđici Caroline Desjardins.
Pomalo sam zabrinut da bi njezine ideje mogle biti previše ekscentrične.
- Je li to moguće?
- Zaposlila je nekoliko sluga za zabavu sutra navečer - one s boljim
tijelima - da glume „primitivne muškarce“.
- A što to povlači za sobom?
- Svilu boje kože s malom pregačom od listova smokve izvezenom
sprijeda.
Jem prasne u smijeh.
- Svila je šivana da pristaje savršeno usko uz tijelo - Povy reče pomalo
snuždeno. - Učinak je u najmanju ruku neprikladan.
- Veselim se tomu - Jem reče nacerivši se. - Ne, ja mislim da je gđica
DesJardins dobrodošlo poboljšanje u kućanstvu, Povy. Volio sam njezine
priče o proslavama koje je osmišljala u Parizu za vojvotkinju od Beaumonta.
Povy se nakloni i napusti prostoriju. Jem je otišao na kat obući odijelo sa
zlatnom čipkom na zapešćima (jer nikad nije pokazao neposluh prema
Povyu) misleći sve vrijeme o divljim francuskim dizajnerima i zalutalim
vojvotkinjama.

51
Knjige.club
 DESETO POGLAVLJE

U kojem se osmišljava plan kako namamiti lorda Strangea

H arriet se pogleda u ogledalo osjećajući se kao da je popila previše

šampanjca. U nju je zurio predivan mladi muškarac. Zaista. Predivan.
Nosio je tamnoljubičasti baršunasti sako koji je krasila najkvalitetnija čipka
krem boje. Male epolete na ramenima davale su mu formu, a sako se
vezao naprijed kako bi (slučajno) prikrio takozvane muške grudi.
Ali ono u što je Harriet neprestano zurila bilo je njezino lice. Kao žena
nikad se nije osjećala lijepom. Uvijek se osjećala nadjačanom ogromnim
frizurama koje je propisivala moda, košaricama i nekolicinom podsuknji,
načinom na koji joj je steznik podizao grudi i činio ih bujnijima nego što
su zapravo bile.
Ali u jednostavnom paru hlača i baršunastom sakou s kosom povezanom
u rep moglo joj se vidjeti lice.
Harriet je samo zurila u njega. Bez svih tih napudranih kovrča koje su joj
stršale nad čelom, lice joj je izgledalo delikatno, ali snažno. Usta su joj zapravo
bila poprilično lijepo oblikovana, iako ona ne bi trebala biti ta koja će to reći.
Sluga joj je obojao obrve tako da su bile izvinute u elegantno krilo pod kojim
su joj oči dolazile do izražaja. Oduvijek je voljela
svoju boju očiju, iako su izgledale izblijedjelo do iste umorne nijanse
smeđe kao i ostatak njezina tijela. Ali sad su poprimile boju sakoa i izgledale
su gotovo ljubičasto. Egzotično. U potpunosti nimalo nalik njoj.
Jedini je problem bio... njezina stražnjica. Harriet se okrene i ponovno
proviri tamo iza.
Jedva je mogla vjerovati da uopće razmišlja o tome kako će takva izaći iz
sobe. Hlače su joj stajale kao salivene. To je jedna stvar sprijeda, ali kad
ispružila vrat da si vidi stražnjicu, osjetila je kako joj puls ubrzava.
Stražnjica... stražnjica joj je izložena. Vrlo izložena.
Bila je obla. Imala je vrlo oblu stražnjicu, kako se ispostavilo. Tko bi
rekao? Sa svim podsuknjama i košaricama nikad nije ni obratila pozornost
na stražnjicu. Ali bila je tamo.
Pokušala je razmišljati o muškim stražnjicama, ali nije se mogla sjetiti da
je ikad vidjela neku koja je bila tako - tako bujna kao što se njezina činila.
Hoće li svi znati u trenutku kad uđe u blagovaonicu? Ako otkriju njezinu
tajnu, morat će se vratiti nošenju ogromne perike i košarica. Sama pomisao
52
Knjige.club
utjerala joj je strah u kosti. Ne može to još učiniti. Ne kad se osjećala predivno,
i moćno, i slobodno - po prvi put u životu.
Harriet se izravna u ramenima. Ako itko pomisli da je žena, poricat će to
do posljednjeg daha. Jedan je trenutak oklijevala pitajući se treba li sprijeda
dodati još jednu podstavu.
U glavi si nije mogla zamisliti ni sliku prednjeg dijela muških hlača. Je li
ikad zaista pogledala u muško tijelo?
Očito nije. Vjerojatno je bilo bolje da bude diskretna oko veličine svoje
motke, barem dok ne uhvati priliku da malo prouči muške hlače.
Izleti iz sobe oklijevajući kad je došla do vrha stubišta i shvatila da se lord
Strange mota na dnu gotovo kao da je čeka.
Naravno da je nije čekao. Vjerojatno je tamo pozdravljao sve goste. Imao
je nevjerojatno široka ramena za muškarca tako uska u bokovima. Ono što je
zaista željela vidjeti bila je njegova stražnjica, ali naslonio se na ogradu
pomno zureći u list papira.
Sišla je niza stube staloženo koliko je mogla i uspravnih ramena. Na dnu
se uspjela nakloniti mahnuvši rukom ispred prednjeg koljena, baš kako ju je
Villiers naučio.
- Dobra večer, gospodine lorde - reče dubljim glasom.
Lord Strange podigne pogled. - Gospodine Cope. - Preklopi list papira.
- Ako biste me uputili prema dnevnoj sobi, pridružit ću se ostalim
gostima. - Mogla je čuti kako gromoglasan smijeh dolazi s druge strane
hodnika.
- Otpratit ću vas - reče iz nekog razloga izgledajući živčano. Ali nije
izgledao kao da je posumnjao da je žena pa je Harriet osjetila nalet trijumfa.
Automatski je posegnula za njegovom rukom, a zatim brzo spustila ruku.
Nasreću, nije uočio njezinu grešku jer je spremao papir u džep prsluka.
- Što proučavate? - upita pomaknuvši se u stranu kako im se ramena ne
bi dodirivala.
- Aukcijski katalog koji sam upravo dobio iz Londona. Čovjek po imenu
Bullock prodaje kolekciju kolibrića.
- Kako ljupko ime, kolibrići - Harriet reče prije nego što je shvatila da
muškarci ne koriste riječ ljupko. - Hoću reći, ime je prikladno... pristaje im. -
Zvučala je kao budala.
- Kolibrići su malene ptice iz Amerike - lord Strange odgovori
zanemarivši glupi komentar. - Zanimaju me.
- Koliko ih je?
- Dvjesto trideset dva.

53
Knjige.club
 - Toliko ptica! Mrtvih?
Odmjeri je. - Poprilično mrtvih. Prepariranih.
Uspjela se suzdržati da se ne naježi. Muškarci vole ubijati stvari i
preparirati ih. Čak je i Benjamin s vremena na vrijeme ostavio šah kako bi
tumarao šumama s puškom na ramenu. - Izvrsno! - Reče srdačno koliko je
mogla. - I ja volim loviti jarebice.
Podrugljive crte oko njegovih usta jače su se istaknule. Vjerojatno joj se
smijao, ali nije ništa rekao. Došli su do vrata salona, a sluga ih je otvorio.
Zastane na trenutak. >
- Gospodine Cope.
- Gospodine lorde?
- Villiers me tražio da pripazim na vas. Nastojat ću imati vas na oku, ali
moram tražiti od vas da mi se obratite ako se dogodi nešto što se čini
neugodno novim.
Harriet je praktički plesala na vrhovima prstiju koliko je bila uzbuđena
što će vidjeti nešto novo, bilo to neugodno ili ne. - Hvala, lorde Strange - reče.
- Molim vas... - i pokaže prema vratima.
Nakon cijelog života ulazaka kroz vrata ispred muškaraca, željela ga je
pustiti prvog. Kako bi mu mogla odmjeriti stražnjicu.
Prostrijeli je pogledom i unutra je vidjela nešto zanimljivo, nešto što nije
prepoznala. - Nemojte previše ludovati.
- Nastojat ću upravo suprotno - reče, hladno naglasivši.
- Izvrsno. - Okrene se i prođe kroz vrata razočaravši je.
Sako mu je padao preko stražnjice. Istina, bio je to veličanstven sako.
Rukavi su bili izvezeni blijedim crtama metalik
boje. Završavali su čipkom, čipkom dosadne zlatne boje. Zbog te je
kombinacije odisao mračnim sjajem kralja pirata, Harriet uzbuđeno pomisli.
Bio je sve što je mislila da muškarac njegova ugleda treba biti: opasan,
mrk, vjerojatno umoran od svih izopačenih orgija u kojima je sudjelovao.
Izgledao je kao netko tko nikad ne bi mogao ostati zatečen. Čak je i senzualna
linija njegovih usta upućivala na to da je iskusio sve užitke koje život nudi.
Prava je šteta što mu je sako bio toliko dugačak. Hlače su mu bile uske
kao i njezine, ali od još kvalitetnije tkanine, a noge su mu bile puno mišićavije.
Štoviše, njezini su mišići bili neznatni u usporedbi s onima istaknutim na
njegovim nogama. Bilo je to očaravajuće. Kako prije nije primijetila muške
noge?
Okrene se ravnodušna pogleda. - Pođimo. Villiers kaže da morate postati
muškarac, a moja je kuća zasigurno pravo mjesto za to.

54
Knjige.club
 Razjapi usta. - Rekao je...
Lord Strange slegne ramenima. - U tome nema ništa sramotno. Svi smo u
nekom trenutku bili djeca. - Odmjeri je od glave do pete. - Znam sve o vašoj
majci i koliko vas je blizu držala. Činjenica da niste imali muško društvo
pokazuje se po načinu na koji hodate. I pričate.
- Rekao vam je?
- Dugo smo prijatelji.
Harriet proguta knedlu.
- Pomoći ću vam - reče okrećući se. - Sutra. Danas nemojte upasti u
nevolje preko glave. Imate li francusko pismo?
Harriet trepne. - Što?
- Francusko pismo - reče nestrpljivo. - Recite mi da znate što je to?
Ona odmahne glavom, a on ispusti zvuk, napola jecaj, a napola uzdah. -
Reći ću vam sutra. Večeras se pokušajte kloniti bilo čijeg kreveta, razumijete
li?
- Da - uspije izgovoriti.
- Proklet bio ako ne stojite poput žene - reče, zvučeći zapanjeno.
Ispravi ramena. - Bolje - reče nevoljko. - Znate li se mačevati?
Ona odmahne glavom.
- Sutra ću vas podučiti mačevanju. Morate se kretati poput muškarca, a
ne kao djevojčica. Možda će pomoći ako budete imali oružje u ruci. - Izgledao
je poprilično neuvjereno. - I, pobogu, zapamtite da se muškarci ne smiješe
jedni drugima kao vi sada.
- Zašto ne? - Harriet reče i osmijeh joj nestane s lica. I onako je bio lažan
jer joj je Strangeova arogancija već pomalo počela ići na živce.
- Izgledate poput zgubidana - zareži na nju.
Ona trepne.
- Gledajte, vi ste u nepovoljnu položaju.
Stavi ruke na bokove, a zatim ih spusti kad joj je uputio pogled pun
gađenja.
- Vjerujte mi, jednostavno jeste.
- Mogli biste barem razjasniti svoje kritike.
Stisne čeljust. - Recimo to ovako: majka priroda prema vama je bila
nepravedna. Niste vi krivi.
- Kako nepravedna? Kako to mislite?
- Vaše su trepavice preduge - reče nagnuvši se prema njoj.
I vaše... vaše... - Mahne prema njezinu tijelu. - Jednostavno
55
Knjige.club
 niste građeni kao muškarac.
Harriet je bila svjesna smijeha koji joj je ključao u prsima, ali složila je
bijesno-dostojanstven izraz. - Uvjeravam vas da mi je majka priroda dala sve
što je potrebnu za ulogu muškarca.
- Nisam mislio na to - reče zvučeći užasnuto.
- Dobro - Harriet reče. A zatim, da dokaže poantu, namjerno namjesti
prorez zakopčan gumbima na hlačama, što je na stotine puta vidjela da
muškarci čine.
- Sutra ćemo razgovarati o tome - reče zakoračivši unatrag. - Villiers je
tražio da vam pomognem, i hoću. Ali bit će to vraški težak zadatak.
Pretpostavljam da bismo mogli početi tako da vas upoznamo sa ženom.
- Mogu to i sam.
Zafrkće i okrene se, pogledom tražeći po gomili. Nisu izgledali kao hrpa
izopačenika kakvima ih je Jemma opisala. Zapravo, nisu izgledali puno
drugačije od ljudi koji su bili na Jemminu balu za Bogojavljansku noć.
Naravno, nisu nosili kostime, iako je sa strane stajala mlada dama koja je
naizgled bila odjevena u pastiricu. Nijedna pastirica na Harrietinoj zemlji nije
imala haljinu otvorenu do struka.
Strange je pratio njezin pogled. - Dobar odabir - reče. -Izabrali ste damu
koja bi vas vjerojatno drage volje upoznala s mukama zrelosti. I vjerujem da
bi to mogla učiniti, a da vam ne prenese bolest. Samo nemojte izgledati toliko
nestrpljivo, pobogu. Nijedna žena ne želi u krevet s muškarcem koji joj dahće
za vratom.
Harriet proguta knedlu. Ovo ide malo brže nego što je očekivala.
- Dođite. - Krenuo je, a ona pođe za njim i trenutak poslije nađe se
naklonjena pred mladom pastiricom. Imala je kosu crvenu poput jagoda i
grudi koje su joj stršale iz kostima. Zapravo, bila je upravo ona vrsta žene
pred kojom bi se Harriet inače osjećala neprimjetno.
- Mogu li predstaviti gđicu Nell Gale? - Strange reče. - Gđice Gale, gospodin
Cope.
Obično bi se žena poput gđice Gale strašno unervozila razgovarajući s
vojvotkinjom. Međutim kad bi samo zaista pogledala Harriet, u trenu bi
pročitala da je žena koja nije ni izazov, a nije ni puna samopouzdanja. Zatim
bi se gđica Gale naklonila, poprilično nespretno i pobjegla smijati se sa
zanimljivijim ženama, onima koje su sklone skandalima.
Ali gospodin Cope, čini se, nije zastrašujuć kao vojvotkinja i zasigurno je
zanimljiviji. Harriet je to pretpostavila jer je gđica Gale - ili Nell, kako je brzo
zatražila da joj se obraćaju - odmah izvela složeni kratki pokret bokom, od
čega joj se poprsje potresno zanjihalo.
56
Knjige.club
 Strange se izgubio nekoliko minuta poslije, a Harriet je počela razgovarati
s Nell o kostimu pastirice koji je koristila za predstavu za koju se pripremala.
Bilo je iznenađujuće zabavno. Nell je imala predivan dar: Harriet se tresla
od smijeha zbog načina na koji je imitirala muke uštogljene gazdarice kad joj
se pas popišao na ogrtače lorda kancelara. Obje su prihvatile čaše vina i
nedugo nakon toga udobno su sjedile na kauču u kutu prostorije.
Harriet se toliko zabavljala da je gotovo zaboravila da je odjevena poput
muškarca, osim kad bi prekrižila noge. To ju
je toliko veselilo da ih je neprestano križala dok je Nell nije pitala je li
uganula gležanj.
- Ne - Harriet reče, ponovno se sjetivši da treba pričati dubljim glasom.
- Pretpostavljam da ste nervozni s obzirom na to da vam je ovo prva noć
ovdje - Nell reče ohrabrujući je. - Ne brinite. Nije ni izbliza loše kao što sam ja
mislila prije nego što sam došla. Mislila sam da će me dočekati orgija.
- Hm - Harriet reče. - I ja sam to očekivao, naravno.
- Dobro, s obzirom na to da ste muškarac, vjerojatno se radujete tome -
Nell reče vrlo se ljupko osmjehnuvši.
- Ne baš - Harriet je riskirala.
- Vjerujem da smo otprilike istih godina - Nell reče. - Ili sam ja možda
malo starija. Ja ću vam biti učiteljica jer vidim da niste baš spremni na ovaj
život.
- Jeste li vi? - Harriet upita.
- Ako pitate jesam li kurtizana, nisam - Nell spremno reče. - Ja sam
glumica. Lord Strange posjeduje kazalište Hyde Park i voli generalne probe
održavati u Fonthillu. I, samo da znate, lord Strange ne pušta prave
prostitutke u kuću. Ljudi se upletu u svakojake prostote... - stišala se - ali
nema razmjene novca, ako razumijete razliku.
Harriet je razumjela. - Što vaša obitelj misli o vašem dolasku ovdje?
- Baš i nemam obitelj - Nell reče osmjehnuvši se. - Ne mislite li valjda da
sam dobra djevojka, Harry? - Ubrzo ju je prestala zvati „gospodin Cope“.
Harriet si nije mogla pomoći da se ne nasmije. Nikad nije upoznala
nekoga kao Nell, nekoga tako veselo grešnog.
- Nemam potrebu biti kurtizana - Nell reče. - Vrlo sam dobra glumica.
Nikad ne bih željela da me uzdržava muškarac; oni su nepredvidivi. Mogu
vam reći, s obzirom na to da vidim da još niste bili u Londonu, da jednog dana
namjeravam biti glavna glumica. Ali i sad dosta zarađujem.
- Vjerujem vam - Harriet reče.

57
Knjige.club
 - Postoji samo jedan muškarac ovdje koji mi se zaista sviđa - reče
povjerljivo se nagnuvši bliže.
Harriet neprimjetno uzdahne s olakšanjem. Nije bila sigurna da je
spremna odbiti Nell. Imala je izričit predosjećaj da bi muškarac imao vrlo
malo izbora kad bi mu se Nell odlučila pridružiti u krevetu.
- To je Strange. Ali nemoguće mu je prići. Sigurna sam da bih ga mogla
pridobiti da me zavoli. Vidjeli ste kako me gledao i kako vas je doveo ravno k
meni. Mislim da mu se potajno sviđam, ali ne zna to izraziti.
- Mislite da se ne zna izraziti? - Harriet upita sumnjičavo. Strange joj se
činio kao muškarac koji je točno znao izraziti svaki osjećaj koji poželi.
Zapravo, koljena su joj mrvicu počela klecati od same pomisli da Strange
izražava požudu. Pogledao bi ženu, a ona bi... ona bi...
- Mislim da me želi, ako vam to nije previše šokantno, mladi Harry - Nell
je brbljala. - Ali ja sam mlada i prekrasna, a on je star, znate.
- Koliko ima godina?
- Trideset dvije - Nell reče. - Potražila sam ga u jednoj knjizi punoj
rođendana i ima trideset dvije. Zaista je star. Ima kći, znate, iako je nikad
nisam vidjela. Čula sam da je izuzetno nadarena i da se izražava u
matematičkim jednadžbama.
Strange je bio pet godina stariji od Harriet. Što joj se nije činilo staro. Baš
suprotno.
- Problem je u tome što se baš i ne bavi ženama - Nell reče. - Promatrala
sam ga cijeli prošli tjedan otkad smo stigli.
- Nikad ne radi ništa sa ženama? - Harriet reče. - Mislila sam da je poznat
po svojim ljubavnim avanturama.
- Jest, ali ne razumijem zašto. Dobro, dovoljan je jedan pogled da biste
znali da je imao dosta ljubavnica - Nell reče. Izražavala se potpuno otvoreno,
što je Harriet smatrala očaravajućim. Nijedna žena među visokim slojem nije
tako govorila.
- Možda ima ljubavnicu - Harriet predloži. - Pogledajte ga sad. - Strange
je plesao sa starijom ženom. Bila je prekrasna na zastrašujuć način.
- Gđa Cummingworth - Nell reče napućenih usana. -Prastara je.
Onesvijestila bi se da je samo zainteresirano pogleda, ali neće. Pogledajte mu
lice. Sluša je, ali nije ga briga. Tako izgleda većinu vremena.
Bila je to istina. - Kako neobično - Harriet reče. - Koliko je prošlo otkad
mu je supruga umrla?
- Osam godina. Umrla je pri porodu. Teško da je još oplakuje. Usto svi
znaju da je imao aferu s Corisande de Grammont.
- Koja je sad milostiva Feddrington?
58
Knjige.club
 - Da. Više nikad ne dolazi ovdje, ali navodno je tako očajnički bila
zaljubljena u Strangea prije nego što se udala da je prijetila da će se baciti s
mosta ako ne spava s njom.
- I?
- Spavao je s njom. Međutim poslije je rekao da će on biti taj koji će se
baciti s mosta ako ga netko prisili da još jednu
noć provede s njom. - Nell lagano zadrhti. - To je izazov. Znam -
jednostavno znam - da bih mogla učiniti da me zavoli kad bih ga mogla
namamiti u krevet na samo jednu noć.
Harriet je Nell smatrala preslatkom, smiješnom glumicom. I smatrala je
da bi Strangeu bilo dosadno ako bi se ikad našao u Nellinu krevetu.
Kako je to znala, nije mogla dokučiti.
- Pitam se tko je ono - Nell oštro reče.
Harriet podigne pogled i shvati da je Isidore u Strangeovu naručju. U
usporedbi s Nell, Isidore je bila kao živa vatra. Nell je bila lijepa; Isidore je
bila predivna. I više: Isidore je zračila aurom od koje su promatrači mislili da
će skinuti svu odjeću, učiniti nešto odvažno, poljubiti muškarca pred sobom.
Harriet osjeti ubod zavisti. Ona ni u snu ne bi mogla zainteresirati
muškarca kao što je Strange, a kako se on namjerava oduprijeti Isidore? Ne
može. Neće.
- Pogledajte samo kako mu se smiješi! - Nell reče.
- Uskoro će otkriti da Strangea ne očarava tako očita taktika. On nije...
Zaustavi se.
Isidoreina kosa bila je skupljena u ogromnim kovrčama iznad glave, a ako
je Harrietino lice izgledalo opčinjeno takvom kosom, Isidore je izgledala
samo još ljepše. Kao da je kraljica ušla u prostoriju i odabrala si društvo.
Svi su ih promatrali. Sve oči vidjele su kako je Strange uzvraćao
smiješkom i kako ga je trenutak poslije nasmijala.
Harriet uzdahne u sebi. Naravno, Isidore je rekla da namjerava očijukati
sa Strangeom. Ni Isidore još nikad nije srela muškarca kojeg ne može zavesti.
Činilo se da je Strange isti muškarac kao i ostali.
Baci pogled u stranu prema Nell. Jadna Nell... usta su joj se spustila u
stisnutu, utučenu malu crtu.
- Uzet će ga prije nego što ja uopće dobijem priliku - Nell reče. - Nije
pošteno. Znam da bih ga mogla nasmijati. Namjeravala sam mu poslati pismo.
Ali nisam mogla dokučiti kako da mu dostavim to pismo. Dovoljno je da samo
pogledate gosp. Povya kako biste znali da ne dostavlja pisma djevojaka. Ali

59
Knjige.club
moje bi bilo drugačije! Zaista bi se mogao zaljubiti u mene jer nisam kao
druge koje ga žele samo zato što je bogat.
Uzdahne. - Nije me ni briga je li bogat ili nije.
Harriet je potapša po ruci.
- Stvar je u načinu na koji se kreće - Nell reče. - Ne znam zašto, ali
jednostavno ne mogu skinuti pogled s njega. I taj način na koji izgleda veselo,
podrugljivo, kao da svijet postoji samo za zabavu. Nedostupan je, znate?
Želim ga navesti da priđe bliže vatri, probudi se, pogleda me. Želim...
- Sutra će me učiti mačevati se - Harriet reče.
- Sretniče - Nell reče čeznutljivo. - Voljela bih ga vidjeti s mačem u ruci.
Harriet pomisli kako je to rekla dvosmisleno, ali nije bila sigurna.
Strange se na plesnom podiju naklanjao pred Isidore. Okrenula se od
njega kao da ne postoji i pala ravno u naručje drugog muškarca. To je čista
Isidore. Nikad nije dopuštala da muškarac na kojeg je bacila oko zna da je
zanima.
Strange se zapravo ukočio na trenutak. Ništa mu se nije moglo pročitati s
lica.
- Pogledajte to - Nell reče prstima bolno stišćući Harrietinu ruku. - Otišla
je. Možda je ipak ne zanima.
- Možda - Harriet reče.
- Sad pleše s lordom Winnamoreom - Nell reče. - On je razvratnik, ako
znate što to znači. Čula sam da je u isto vrijeme u krevet odveo tri Gracije.
- Gracije?
- Glazbena družina - Nell reče namrštivši se. - Ima ih osam. Moram
priznati da pjevaju vrlo lijepo. Ali većinu vremena provode na leđima. Sutra
idete na mačevanje sa Strangeom?
- Da - Harriet reče.
- Onda biste mu mogli predati moje pismo.
- Ja...
Prsti na ruci stisnu je jače. - Hoćete, zar ne? Ostat ću budna cijelu noć i
napisati ga te vam ga sutra ujutro gurnuti ispod vrata. Hoćete li? Molim vas?
Kao prijatelj?
Jesu li one prijateljice?
- Ja ću zauzvrat učiniti nešto za vas - Nell reče. Pusti Harrietinu ruku i
nagne se prema natrag. - Zanimaju li vas žene?
Harriet je ostala toliko zaprepaštena da je razjapila usta.
- Tako ste nevini - Nell reče odmahnuvši glavom.

60
Knjige.club
 - To je razumljivo pitanje, Harry. Imate izgled koji je vrlo privlačan
određenim muškarcima.
Harriet proguta knedlu. - Imam?
- Pretpostavljam da to znači da volite žene?
- Oh, definitivno! - Harriet probrblja. - Definitivno. Naravno. Cijelo
vrijeme.
Nell se nasmije, ali bio je to lijep osmijeh. - I ja ću učiniti nešto za vas,
Harry. Vi dostavite moje pismo Strangeu - i pobrinite se da ga pročita - a ja ću
vas upoznati s jednom od
Gracija. Prijateljski raspoloženom Gracijom, ako znate što mislim.
- Ne morate to učiniti - Harriet brzo reče. - Drage ću volje dostaviti pismo.
Što namjeravate napisati?
- Reći ću mu da dođe u moju sobu - Nell reče razvedrivši se. - Muškarci
vole kad su žene izravne oko tih stvari.
Harriet pogledom prostrijeli Strangea. Plesao je s mladom ženom koja ga
je obasipala osmjesima. Bila je savršeno odjevena u kremastu haljinu istkanu
cvijećem koja se nosila s nadsuknjom od naborane, prozirne tkanine boje
rubina. Cvijeće je svjetlucalo ispod prozirne tkanine. Harriet osjeti ubod čiste
ženstvene čežnje.
- Vidim o čemu razmišljate - Nell reče nacerivši se. - Ne biste je mogli
priuštiti. To je Sophia Grafton. Užasno je ekstravagantna. Čula sam da
ponekad posjeti trgovca tkaninom i plati trideset ili četrdeset gvineja za
zimski svileni kaput, a zatim kupi još dva ili tri. A višak čak ni ne nosi,
jednostavno ga da služavkama. Ima četiri služavke samo za sebe. Možete li to
zamisliti?
- Ali rekli ste da u Fonthillu nema prostitutki? - Harriet upita sumnjičavo.
- Nema ako želite biti strogi oko etikete - Nell reče. - Ali nikad nećete
osvojiti Sophiu Grafton jednostavno joj nudeći novac, ako mislite na to.
Trenutno je u društvu lorda Childea. Vidite, on je tamo u kutu prostorije i
razgovara s jednom od Gracija.
Gracija u pitanju imala je neurednu, ogromnu frizuru sa šest ili sedam
češljeva ukrašenih draguljima, zabijenim pod različitim kutovima.
- Očekujem da bi Sophia Grafton odbacila Childea poput zagorenog
krumpira kad bi Strange pokazao bilo kakvo zanimanje.
- Upravo to i želim reći - Harriet reče. - Nisam sigurna da će jednostavno
pismo s pozivnicom u krevet biti dovoljno. Gđica Grafton zasigurno je takvu
pozivnicu već poslala, pismeno ili na neki drugi način.
Nell je izgledala uvrijeđeno. - Sophia Grafton teško se može uspoređivati
sa mnom! Ne može biti mlađa od dvadeset šest. Sigurna sam da ima bore oko
61
Knjige.club
očiju. Samo je pogledajte. Ona je tip žene koji cijeli dan leži na krevetu i
uzdiše. Nije vrlo zabavna u spavaćoj sobi, ako ćete me ispričati na slobodnom
izražavanju, Harry.
Harriet je vidjela na što točno misli. - Ali i dalje mislim da je lord Strange
primio mnogo poziva. Morate ga nekako zainteresirati. Morate se istaknuti.
Nell je trenutak provela u tišini. - Znam! Mogla bih se cijela obojati u
zlatno i nalijepiti bisere po tijelu. Nova tajnica lorda Strangea je Francuskinja
i pričala mi je kako Francuskinje to nekad rade.
- Ali... - Harry reče u nedoumici.
- Mogla bih dogovoriti da me dostave u njegovu sobu pod krinkom kipa -
Nell reče. - A zatim bi kip oživio! I učinio takve stvari da ih nikad ne bi
zaboravio! - Cerila se. - To bi u potpunosti bilo šekspirovski. Shakespeare je
napisao predstavu u kojoj kip oživi, znate.
Harriet se počela osjećati vrlo privrženo Nell. Nikad nije upoznala nekoga
poput nje. - Kakve to točno stvari imate na umu? - znatiželjno upita.
Ali zaboravila je da je odjevena u muškarca i Nell prasne u smijeh. - Harry,
dragi, to će vam morati otkriti neka druga žena.
- Mislim da zlatna boja zvuči ljepljivo i neudobno - Harriet reče. - I, Nell,
iako možda mislite kako imam malo iskustva, to nije tako.
Nell zazviždi. - Pravi ste nestaško, Harry! Mogu to vidjeti samo vas
promatrajući.
- Želim reći da voditi ljubav, ako po tijelu imate zalijepljene bisere, ne
zvuči vrlo udobno. A ni ljubljenje zlatne boje.
- Bez poljubaca? - Nell reče užasnuta.
- Pretpostavljam da vam usne neće biti obojane - Harriet reče - ali
sumnjam da bi vas Strange ljubio bilo gdje drugdje.
Nell napući usne. - Možda planiram večer koju Strange neće zaboraviti,
ali zasigurno ne namjeravam zanemariti vlastiti užitak.
- Napišite mu pismo koje će ga zainteresirati - Harriet predloži. - Neka
pogađa tko ste. Možda sa zagonetkom ili nečim takve prirode.
- Zagonetkom? - Nell upita. - Jedina zagonetka koju znam spominje djecu
i jaje, i već sam zaboravila kako točno ide.
- Onda možda ne zagonetku, ali što je s pjesmom, nekim stihom koji neće
odmah moći razumjeti?
- Ne ide mi poezija - Nell reče nesigurno. - Znam čitati i pisati, znate. Ali
poezija bi mogla biti malo... - Pogleda u Harriet. - Vi biste mogli napisati
pjesmu.
- Ovo je vaše zavođenje, Nell.

62
Knjige.club
 - Nikad neće saznati. A mislim da ste u pravu. Pogledajte ga samo.
Strange je još uvijek plesao sa Sophiom Grafton.
- Izgleda kao da mu je dosadno - Nell reče. - Dosađivao bi se čak i kad bi
se Sophia cijela prekrila biserima.
Harriet se morala složiti. Strange je izgledao kao muškarac koji je spavao
s brojnim ženama i izgubio je zanimanje za to bez obzira na bisere. I ona je
mislila da je ne zanima spavanje otkad je Benjamin umro. Ali sad si nije
pomogla da ne gleda Strangeove mišiće i pita se...
- Nadam se da gledate Sophiu s tim pogledom u očima - Nell reče. - Jer u
suprotnom zaista nemate sreće. Nisam čula ni riječi o tome da Strange voli
dečke, ako vam ne smeta moja izravnost.
- Zaista mislite da si je ne mogu priuštiti? - Harriet upita, namjerno
zvučeći čeznutljivo.
- Nikad - Nell reče. - Osim ako vam otac ne posjeduje četrdeset mlinova
ili nešto slično.
Harriet odmahne glavom.
- Onda je više nemojte ni pogledati - Nell je savjetuje.
- Razmišljajte o njezinim borama. U međuvremenu možete smisliti pismo
koje ćemo napisati Strangeu.
- Mi? - Harriet upita.
- Mi ili, bolje rečeno, vi - Nell reče. - Što više razmišljam o tome, to je vaš
prijedlog bolji, Harry. Naravno da biste vi trebali napisati pismo jer ga vi
možete učiniti zanimljivim, i pametnim, i misterioznim. Ja bih ga, s druge
strane, samo pozvala da me posjeti. Što - doda - pali kod većine muškaraca,
uvjeravam vas.
- Sigurna sam da pali - Harriet reče. - Ali ne mogu napisati vaše pismo,
Nell.
- Da, možete. Ako to učinite, upoznat ću vas s mojom najdražom Gracijom.
Ime joj je Kitty i prekrasna je. Da je glumica, bila bih strašno ljubomorna na
nju.
- Znači li to da Gracije nisu glumice?
- Oh, ne. Nisam se previše raspitivala o tome što rade u svojim izvedbama
- Nell se naceri. - Poziraju gospodi za slike. Ako imate dovoljno novca, sve
vam mogu pozirati istodobno.
- Gole? - Harriet zaciči.
Nell se zahihota. - Kako drugačije?
Zaista, kako drugačije? Bilo je očaravajuće vidjeti koliko se veze između
muškaraca i žena čine otvorenijima u svijetu lorda Strangea.
63
Knjige.club
 - Vjerujem da tu i tamo koriste nekakve prozirne šalove. Ali ja ću vam
dogovoriti... - Nell dojmljivo zastane - ...privatnu zabavu s Kitty. Obično glumi
Erato... Znate li što ona inspirira?
Harriet odmahne glavom.
- Erotsku poeziju - Nell veselo reče. - Navodno je zna do same srži i zna
recitirati na tri različita jezika.
- To je to! - Harriet reče.
- Što?
- Erotska poezija. Trebate mu poslati isječke neke kitice. To će ga
zaintrigirati.
- Neće ako bude mislio da sam Kitty. Kitty bi bila prekrasna za vas, ali voli
se cerekati. Mislim da Strange...
- Možemo to jasno istaknuti - Harriet reče. - Ali zar ne vidite koliko će to
dobro upaliti? Možete mu neko vrijeme slati stih ili dva dnevno, a zatim
dogovoriti mjesto za
sastanak. Tada možete učiniti sve one stvari o kojima mi ne želite pričati
i više vam neće trebati pisma.
- Predivni ste, Harry! - Nell reče. - Predivni! I toliko je korisno što znate o
toj vrsti poezije. Pretpostavljam da je to zato što ste muškarac. Meni nitko
nikad ne piše poeziju. - Izgledala je poprilično sjetno.
- Nikad je nisam čitao - Harriet otvoreno kaže.
- Oh. Nema veze - Nell reče potapšavši Harriet po ruci. - Tražit ću Kitty da
vam posudi neke od svojih knjiga. Mislim da cijelo vrijeme putuje s njima.
Možete nešto izabrati.
- Ne biste li vi trebali odabrati pjesmu? - Harriet upita.
- Previše sam zaposlena - Nell brzo odgovori. - Znate, moramo održati
probu rano ujutro. Zapravo, bolje da pođem u krevet. Pitat ću Kitty da vam
donese knjigu s pjesmama još ove večeri. U vašu spavaonicu. Promislite o
tome, Harry. A vi ćete dostaviti moje pismo ujutro, zar ne?
I nakon toga nježno poljubi Harriet u obraz i ode.

64
Knjige.club
 JEDANAESTO POGLAVLJE

„Ona ležati ostane i njemu uzvikne; ,Još jednom!‘ “

I spostavilo se da je Kitty ljupka, mala djevojka blijede zlatne kose, blago

bakrene nijanse, što je sugeriralo da nije prirodna. Zračila je aurom
nekoga tko ne teži biti dama, ali dosta teži uživanju.
Pojavila se na vratima Harrietine sobe, nasreću prije nego što se Harriet
skinula. - Nell mi je rekla da ste joj učinili uslugu - Kitty reče uz očaravajuć
smiješak. - Smijem li sjesti? Silno sam umorna od plesanja.
Sjela je - na Harrietin krevet.
Harriet ustukne tako da se našla leđima naslonjena na vrata. - Vrlo je
lijepo od vas što ste mi posudili knjigu.
- To mi je jedna od najdražih. Gospoda voli da im je čitam na glas. Znate
da sam ja muza erotične poezije, zar ne? Harriet trepne. Zar Kitty zaista misli
da je muza?
Kitty je bila zauzeta listanjem knjige. - Biste li željeli da vam pročitam
pjesmu? - Podigne pogled uz zločesti osmijeh. - Bilo bi to u potpunosti
besplatno, naravno. Ne mogu na prste izbrojati koliko sam puta morala čitati
gospodi koja me osobno nije nimalo privlačila.
Raširi usta u osmijeh i Harriet uz kratki napad panike shvati da Kitty očito
nema problem s tim da je privlači gospodin Cope.
- Ova je smiješna - Kitty zakrešti. - Cijela je o muškoj stvari. Slušajte ovaj
stih: „To je nalivpero s rupom na vrhu za pisanje po njezinoj knjizi s dva lista.“
Nije li to pametno? - Veselo se nasmije. - Knjiga s dva lista!
Harriet se ukočeno osmjehne.
- „Po visini i širini je malen, al‘ po snazi golem“ - Kitty pročita. - Znate,
zaista sam nešto shvatila o muškarcima. Znam ako je muškarac malen. -
Ustane i domuva se do Harriet. - Gospodine Cope, ne smeta vam ako vas
zovem Harry, zar ne? - Zaustavi se točno ispred Harriet i rukom joj prođe po
obrazu. - Koža ti je tako meka; kao da nikad nisi ni imao bradu.
- Umpf- Harriet reče brzo se maknuvši. - To je bio vrlo smiješan stih, gđice
Kitty.
Krenula je za njom. - Ono što sam željela reći, Harry, jest da mogu reći kad
je muškarac malen, ali ti si više na ovoj golemoj strani, ne slažeš li se?
Definitivno joj treba manje podstave sprijeda.

65
Knjige.club
 Harriet se okrene i pročisti grlo kako bi nešto rekla, ali na vratima se
začuje užurbano kucanje. Okrene se i ugleda lorda Strangea na dovratku.
Pogledavao je Kitty pa Harriet, a zatim podigao obrvu. - Iznenađujete me,
gospodine Cope. Zaista me iznenađujete.
Kitty mu se osmjehne. - Baš sam posuđivala Harryu knjigu za čitanje,
lorde Strange. Iz svoje posebne knjižnice.
Neobičan bljesak pojavi se u Strangeovim očima, ali Harriet je bila previše
posramljena činjenicom da joj se lice
rumenilo pa to nije uspjela protumačiti. Rumene li se muškarci? Nije se
mogla sjetiti da je vidjela muškarca kako se rumeni, ali Harry Cope zasigurno
se rumenio.
Sekundu poslije Strange je držao Kitty za ruku i ispraćao je iz sobe
govoreći joj da joj treba san za ljepotu.
Zatim je glavom provirio natrag u prostoriju. - Nemojte pozivati žene u
svoju sobu dok ne budete mogli kontrolirati svoje rumenilo - iako to nije tako
loše kao kad izgubite kontrolu nad svojim vremenom, ako me razumijete.
Vidimo se ujutro. Idemo jahati.
Harriet bi bila tako ljuta zbog njegove bahatosti, ali bila je neizmjerno
zahvalna jer je maknuo Kitty. Imala je izričit osjećaj da ju je Kitty namjeravala
zgrabiti za takozvanu olovku i pokušati je navesti da piše. Razumljivo je da bi
joj posjetiteljica ostala iznenađena kad bi shvatila da drži zavrnutu vunenu
čarapu.
Lucille je pomogla Harriet da skine uski sako i pamučne trake koje su joj
čvrsto držale grudi. Harriet je naposljetku napokon ušla u kadu vrele vode i
zahvalno uzdahnula. - Lucille, možeš li mi dodati onu knjigu s poezijom na
krevetu? - pozove je.
Lucille je letjela po sobi nešto si mrmljajući u bradu. Nije navikla ,,raditi“
za dvije mlade žene, a naročito ne dok se jedna od njih odijevala kao
muškarac, ali teško bi mogli povesti posebnu služavku za žene za gospodina
Copea.
- Ne brini - Harriet reče. - Pobrini se za Isidore. Ja ću pozvati nekoga da
odnese vodu.
Lucille se premjesti s noge na nogu s rukom na boku. - A kako ćete to
učiniti, Vaša Milosti? Jedan pogled na vas u toj spavaćici i sluge će znati što je
posrijedi.
- Poprilično je obična - Harriet se pobuni. - S lakoćom bi mogla biti muška
spavaćica.
- Nije u pitanju dizajn nego dio nogu koji vam se vidi kad ustanete u njoj
- Lucille srdito reče.
66
Knjige.club
 - Oh - Harriet reče. - Žao mi je što se moraš toliko mučiti oko mene.
- Samo ću otrčati u susjednu prostoriju i izvaditi njezinu noćnu odjeću -
Lucille odluči. - Evo, vi čitajte svoju knjigu, a kosu ću vam oprati poslije. To je
jedina svijetla točka u ovoj bedastoći. Kosa vam je toliko kratka da mi ne
treba više od minute da je operem.
Preda joj knjigu.
Harriet preskoči pjesmu označenu s „Muška stvar". Nije mogla zamisliti
da Strangea zanima tako vulgarna pjesma o muškoj motki bez obzira na to
koliko pametno bila napisana.
Na sljedećoj se stranici nalazila pjesma pod nazivom „Šetnja zelenom
livadom". Činilo se da na livadi ima mnoštvo jaglaca, ali na njoj su ležali i
djevojka i momak.
U redu, osim...
Momak je posao obavio jednom... djevojka je željela još. Harriet je jedva
mogla vjerovati što vidi vlastitim očima. „Ona ležati ostane i njemu uzvikne:
Još jednom!"
Kao da je čitala o drugačijem svijetu od onog u kojem je obitavala tijekom
braka. Zapravo, kontrast ju je nasmijao. Što bi, pobogu, Benjamin učinio da je
legla pod njega i uzviknula: Još jednom! - Nije to mogla ni zamisliti.
I... zašto bi to rekla? Kako je uvijek mislila, muškarci su oni koji
neprestano žele voditi ljubav.
Nije da je bračnu intimu smatrala neugodnom. Oduvijek je uživala.
Voljela je biti s Benjaminom i svaki put kad
bi ga uspjela odvojiti od šahovnice, smatrala je to osobnom pobjedom.
Otjera tu pomisao i ponovno okrene stranicu te pronađe još jednu pjesmu
o penisu, a zatim i treću. Počela je misliti da muškarci uglavnom žele slušati
pjesme o svojoj opremi kad je konačno pronašla pjesmu za ženski glas: „Usne
mu poput rubina, obrazi kao ruža, kamo god da pođe, lijepim djevama užitak
pruža."
Strange zasigurno nije imao obraze kao ruža, ali činilo se kao da ga žele
sve djeve. Nije da je Nell bila djeva, naravno. A nije ni Harriet. Samo... iz nekog
razloga nije ga mogla prestati gledati ako se nalazio u prostoriji.
Kad se prije iznenada pojavio na vratima njezine spavaonice, srce joj je
počelo udarati tako brzo da je pomislila kako se može vidjeti. Čak mu se i glas
činio dubljim, više promuklim od ostalih muškaraca. Taj grešni glas zajedno
s čistom inteligencijom u njegovim očima...
Da se Harriet pita, spoji glas i oči i to je puno primamljivije od muškarca
s obrazima poput ruže.

67
Knjige.club
 Nastavila je čitati. Ono što je djevojka rekla da želi učiniti svom ljubavniku
- i sa svojim ljubavnikom - ponovno je ubrzalo Harrietin puls.
Nije ni čudo da je Villiers mislio da je dosadna, stara žena kad ju je
dotaknuo - a ona ga ošamarila. Sudeći prema ovim stihovima, žene ljube
muškarce posvuda, a oni uzvraćaju uslugu. On ju je samo dotaknuo.
Ipak, teško da bi pjesma primamila Strangea. Sve te proste, blesave riječi
o muškim i ženskim genitalijama bile su zabavne, ali sjetila se pogleda na
njegovu licu dok je plesao sa Sophiom Grafton i odmahnula glavom.
Morat će biti puno sofisticiranije od ovoga. Zavodljivije. Erotičnije.
Kad bi pisala pismo za sebe...
Cijelo joj se tijelo naježilo od same pomisli na to.
Kad bi ona pisala pismo da zavede Strangea, usmjerila bi ga na njegovu
inteligenciju. Učinila bi ga intrigantnim, a ne erotičnim. Mogla ga je zamisliti
kako otvara pismo i pokušava ga odgonetnuti.
Natjerala bi ga da čeka. On je čovjek koji je dobio previše stvari - žena -
na pladnju. Povela bi ga na ples kušnje i požude. Ona bi...
Harriet se trgne iz sanjarenja. Što joj je, pobogu? Ona je na Strangeovoj
zabaviprerušena u muškarca! Da ne spominje činjenicu da je staložena
vojvotkinja, iako se trenutno tako nije osjećala. Nema se razloga uvlačiti u
putene maštarije o svom domaćinu, bez obzira koliko bi...
Otišla je spavati s rimama u glavi: pomama i tama. Čak i prostijim:
tuckanje i bockanje.
Zaspala je s osmijehom na licu.

68
Knjige.club
 DVANAESTO POGLAVLJE

U kojem je postignuta muškost.,.

Iako uz blagu neugodu

6. veljače 1784.

H arriet je sanjala kako pleše. Nosila je mušku odjeću, što je značilo da

se može kretati puno gracioznije nego u suknjama i širokim
haljinama. Plesala je s Benjaminom, a zatim mu rekla: - Zašto nikad nisi tražio
od mene da se nabodem na tebe?
Nasmijao se i rekao: - Što? Što to znači?
Pokušavala mu je objasniti kad je nestao uz prijateljski pozdrav, prošavši
kroz vrata na balkon izvan sobe za bal.
- Čekaj - reče. - Idem i ja. Želim razgovarati. Želim...
Ruka joj nakratko protrese rame. Otvori oči, podigne pogled i tiho vrisne.
- Vrijeme je za ustajanje, mladiću - Strange reče.
- Joj - Harriet uspije izgovoriti i navuče jorgan do vrata.
- Ujutro vježbam pa bih vas bolje sad naučio kako se mačevati - ako ću to
već učiniti. Ali mislio sam da bismo prvo mogli otići jahati. - Okrene se i
prošeta do prozora te rastvori zavjese. - Gdje vam je sluga? Zar uvijek
prespavate jutro?
- Koliko je sati? - Harriet zamuca.
- Gotovo šest na prekrasno hladno jutro. Ženski je trik prespavati jutro,
Cope.
- Ah... da - Harriet reče sjetivši se da treba produbiti glas.
- Vaš sluga?
- Vojvoda od Villiersa bio je dovoljno ljubazan da podijeli svog čovjeka sa
mnom.
- Pobogu, Villiers nije mogao uzeti dodatnog slugu za vas? Siguran sam da
mogu pronaći...
- Nema potrebe - Harriet brzo reče. - Zaista. Imam slugu kod kuće, ali
slomio je ruku i nije mi se mogao pridružiti pa je ovako samo neko kratko
vrijeme, a vojvodi ne smeta.

69
Knjige.club
 Strange slegne ramenima i odšeta do vrata. - Vidimo se dolje za deset
minuta. Propuštamo svjetlo.
Svjetlo? Svjetlo? O čemu, pobogu, priča? Harriet se otkrije i zadrhti. Ipak
je veljača i kratak pogled kroz prozor pokazao je hrpe snijega te sumornu,
sivu zoru. Kroz vrata je pobjegla u Isidoreinu sobu.
- Isidore! Probudi se! Strange me vodi na jahanje!
Isidore na trenutak sjedne, odmjeri je, padne natrag i okrene se s
jastukom na glavi. Harriet povuče uže od zvona da bi prizvala Lucille.
Lucille ju je uvukla u platnene hlače koje su se usko kopčale na koljenima,
a zatim joj navukla kaput za jahanje. - Zašto je preklop na jakni tako
zakopčan? - Harriet upita nagnuvši se da si vidi stražnjicu u ogledalu. Barem
joj se stražnjica neće vidjeti. Sinoć se držala kutova prostorije kako je nitko
ne bi mogao vidjeti pozadi.
- Kako biste ih mogli preklopiti kad sjednete na sedlo - Lucille reče. Hrvala
se podvezicama za čizme. Odjednom
podigne pogled. - Oh, Vaša Milosti, morat ćete sjediti razdvojenih nogu!
- To je u redu - Harriet reče. - Jednom sam to probala kao djevojčica.
- Meni to izgleda strašno opasno. Što vas sprečava da jednostavno
kliznete s leđa konja? U redu, spremna sam da obujete čizme.
Harriet navuče čizme. Bile su teške s podignutim špicom. - A sad ove
podvezice - Lucille si promrmlja u bradu
one čvrsto drže čizmu i idu oko noge preko hlača, ovako. Ja mislim.
Harriet pogleda u ogledalo. - Zašto?
- Ne znam - Lucille reče. - Ali to mi je Finchley, Villiersov sluga, rekao da
učinim. Nevjerojatno je pametan, znate.
- Dobro, onda mogu krenuti dolje - Harriet reče. Povezala je kosu, ali nije
stavila puder.
- Vaš šešir! - Lucille reče. Otvori ormar, a zatim počne oklijevati. - Sigurna
sam da je rekao da za jahanje koristimo dvorogi šešir. Ili možda okrugli šešir.
Okrugli šešir imao je rub koji je stršao cijelom dužinom i malu kokardu
sa strane. Harriet je mislila da izgleda glupo, ali zgrabi ga i nabije na glavu. -
Moram ići ili će inače doći Strange i pronaći te ovdje.
- Ne mogu vjerovati da vam je ušetao ravno u spavaonicu - Lucille
promrmlja. - Imate sreće što vas nije otkrio iste sekunde.
- Ljudi vide ono što očekuju da će vidjeti - Harriet reče uvjeravajući sebe
koliko i Lucille.
- Vani je ubitačno hladno. Pogledajte samo led na prozorima. Evo, stavit
ću vam još jednu kravatu preko ove crne.
70
Knjige.club
 Nitko neće moći vidjeti razliku, a vrat će vam barem biti topao.
Harriet se svjesno morala truditi da podiže noge jer su joj čizme udarale
o drvene stube tako glasno da se osjećala kao da će probuditi cijelu kuću. S
obzirom na to da se iskrala u sobu oko jedanaest navečer kad se činilo da se
većina uzvanika tek počinje zabavljati, zaista bi se osjećala krivom kad bi ih
probudila.
Strange se nalazio na dnu stubišta. Na jutarnjem svjetlu kosa mu se sjajila
u nijansama tamnog mahagonija. Obuzeo ju je bezglav osjećaj koliko se
zapravo zabavlja.
On baci pogled gore i reče: - Kao da sam čekao ženu da se odjene, Cope.
- Dobro jutro i vama, gospodine lorde - reče. Batler je čekao s njihovim
kaputima. Kad se namučila da odjene veliki kaput (Villiersov krojač
podstavio joj je ramena kako bi izgledala muževnije), Strange je odmjeri od
glave do pete.
- Ne izgledate kao da vam je dovoljno toplo - reče otresito. - I blijedi ste
kao Villiers. Brzo ćemo se uznojiti.
Harriet se poprilično mlako nasmiješi i zakorači kroz vrata. Vanjski zrak
bio je hladan kao tekući led te joj je zapinjao u grlu i izlazio iz usta u velikim
oblacima pare.
Konjušari su držali uzde nervoznih konja. Strangeov konj zabaci glavu u
znak pozdrava. Strange reče preko ramena: - Nemojte se uvrijediti, mladiću.
Dao sam vam ždrebicu umjesto škopca, ali to ne treba smatrati primjedbom
na vaše jahačke sposobnosti. Ima predivan korak.
Mladić s gustom bijelo-plavom kosom i pjegicama na nosu držao je
Harrietina konja. Harriet priđe i ispruži ruku kako
bi joj ždrebica puhnula topao zrak u dlan. Zatim je navukla rukavice.
- Idemo - Strange je požuri.
Sigurno je razdražljiv po prirodi, Harriet zaključi. Provjerila je remenje
na konju dok je promatrala Strangea kako se penje u sedlo. Bezbroj je
muškaraca vidjela kako su zajahali konja, ali nikad nije očekivala da će i sama
jahati raširenih nogu.
Harriet naposljetku ubaci lijevu čizmu u stremen te uhvati uzde kao da je
očekivala da će se naći u toj situaciji.
Strange krene niz prilaz bez osvrtanja pa je Harriet pokazala momku da
joj pusti konja. On stane sa strane, ali onda tihim glasom reče: - Ispričavam
se zbog drskosti, gospodine, ali stisnite koljena.
Harriet profinjeno kimne glavom i dopusti ždrebici da sama krene niz
ledeni put. Sunce je izašlo i Strange je bio u pravu oko svjetla. U to vrijeme
imalo je neobičnu, zaigranu jasnoću koja je svaku vlat trave obukla u srebrni
71
Knjige.club
omotač. Led je pucao pod nogama njezina konja i visio u dugačkim kapavim
redovima s ograde uz cestu.
- Možemo ih pustiti da galopiraju na kraju ove ceste - Strange poviče
preko ramena.
Galopiraju? Dok je odrastala, majka joj jahanje nije smatrala ženstvenim.
Na konje se gledalo kao na malo više od pokretnih kauča. Jahački izleti svodili
su se na ležerne vožnje kroz šumu do mjesta za piknik, a konjušar je vodio
svakog konja kako bi se pobrinuo da se ne prestraše. Zasigurno nije bilo
divljih galopiranja niz ledene ceste.
Još je više usporila konja, ali kraj ceste svejedno je stigao. Domaćin joj se
šepurio na konju koji se napola okrenuo. -Pobogu, Cope - reče - jašete poput
neudane tetke.
Ona ga mrko pogleda, a on podigne obrvu. - Osjetljivi ste jer ste morali
ustati tako rano? Sve gore i gore. Nisam siguran da vas mogu naučiti da
budete muškarac.
- Zvučite kao da pripadate nekoj vrsti ekskluzivnog kluba - oštro mu
uzvrati. - Koliko vidim, definicija muškarca nema ništa s tim misli li on da je
muževno biti vani, udisati led i trčkarati uokolo po opasno kliskoj cesti.
- Strah nije muževan - reče joj s nepodnošljivo podcjenjivačkim izrazom
lica.
- Popis postaje sve zanimljiviji - ona reče s namjerom da ga omete kako
bi izbjegla galopiranje niz cestu. - Muškarci ustaju u zoru, ne osjećaju strah i...
što ste mi ono sinoć rekli? - klone se ženskih poruba.
- Gledajte, niste u prednosti - Strange reče.
- To ste već istaknuli. - Harriet podigne nos u zrak. - Vaša mi je
nepristojnost nepodnošljiva.
- Pogledajte se! - on eksplodira. - Izgledate točno poput - dobro -
vjerojatno ne znate riječ pa je neću upotrijebiti. Ali tako nikad nećete pronaći
ženu.
- Čini mi se da Kitty nije propitivala moju muškost - Harriet istakne. -
Rekla je da sam vrlo zgodan.
- Zgodni ste - reče, a zatim pusti smiješan, promukao zvuk iz grla. - Samo
što... pogledajte si kosu!
Harriet mu se namršti. - Nosim šešir.
- Imate zlatne pramenove - reče. - Izgleda kao ženska kosa.
- E pa i vaša ima pramenove - oštro odgovori. - Boje su mahagonija.
Lice mu se iz nekog razloga smrznulo od užasa. Okrene konja i reče: -
Dovraga! - I u idućem je trenutku jurio niz cestu.

72
Knjige.club
 Harriet tiho zafrkće od smijeha. Strange je napukao. Ali njezin se konj
napinjao pod uzdama pa je stisnula koljena upravo kako joj je konjušar rekao.
Osjećaj je bio neobičan, ali možda će je to zadržati u sedlu.
- U redu - reče ždrebici. - Kreni. - Otpustila je uzde.
Vrisnula bi, ali ledeni zrak koji joj je puhao u lice ukrao
joj je dah. Stala bi, ali potezanje uzdi nije davalo rezultate. Konj joj je
namjeravao sustići Strangea i očito je svoju jahačicu smatrao nevažnom. Pala
bi, ali nije mogla opustiti koljena od čistog užasa. Stoga se čvrsto držala za
uzde i tiho vrištala. Šešir joj je odletio. Uši su joj se smrznule.
Činilo se da konj guta zemlju svojim dugim nogama - i svaki put kad bi
posrnuo naprijed, odletjela bi u zrak, a zatim se spustila uz udarac. Au! Au!
Au!
Kroz stisnute oči pune suza od hladnoće vidjela je da nekako sustiže tog
vražjeg Strangea. Trenutak poslije konj ga je zapravo počeo obilaziti, ali
Strange se nagnuo i počeo vikati na konja dok opet nije prešao u vodstvo.
Na kraju ceste klonula je na vrat ždrebice uzdišući. Nije ni pogledala
Strangea. Ako se usudi reći nešto o tome kako je loša jahačica, ona će... ona će
ga... ubiti.
Ali kad se napokon okrenula, onaj je sarkastični podsmijeh nestao. - Niste
loš jahač - reče. - To je nešto. Nisam imao pojma da Bess to ima u sebi.
Prostrijelila ga je pogledom.
Izgledao je zadovoljno sobom. - Sad ćemo se vratiti - ali bojim se da ne
bismo trebali ponovno galopirati. Vani je prehladno da bi se konji toliko
znojili.
Hvala Bogu, Harriet pomisli.
Cijelim putem natrag do kuće pričao je o muževnim stvarima kao što su
mačevalački pokreti i boksački mečevi. Ignorirala ga je i razmišljala o tome
jesu li joj nježniji dijelovi, ženski dijelovi, pretrpjeli nepopravljivu štetu. Taj
joj je dio tijela bio vrlo drag i nije željela da bude izudaran do
neprepoznatljivosti. Trenutno među nogama nije mogla osjetiti ništa. Sve je
utrnulo.
Kad su stigli do kuće, osjećaj joj se počeo vraćati - i taj osjećaj nije bio
ugodan.
Strange skoči s konja i dobaci uzde konjušari. - Vidimo se u galeriji za
portrete za deset minuta, Cope - zaurla.
- Ne, ne vidimo - reče.
On joj se namršti. Činilo se kako mu je plan da je zadrži u pokretu idućih
dvanaest sati.
- Želim doručak.
73
Knjige.club
 Lice mu se razvedri. - U redu. Govedina i pivo, to će pomoći. - Ušao je u
kuću ne pričekavši odgovor.
Pivo? Pivo za doručak? Zacijelo je lud.
Pjegavi konjušar stajao je uz nju. Imao je lijepo drago lice pa je odustala
od pokušaja da se drži dostojanstveno. - Nisam siguran da mogu sići s ove
životinje - reče mu.
Osvrnuo se, ali drugi je konjušar odveo Strangeova konja i u vidokrugu
nije bilo nikoga osim sluge sklupčana pred ulaznim vratima koji ju je čekao.
- Prebacite nogu preko, gospođice - reče tiho.
- Što?
On joj se naceri. - Neću nikomu reći.
Ona prebaci desnu nogu preko i zacvili. - Au! - I, kako si znao?
- Lord Strange zacijelo nije dobro promotrio kako jašete
reče. - Jašete na isti način kao moje sestre. Trik je u tome
da stisnete koljena i držite se malo iznad sedla. Ubacite čizme u
stremenje.
On ispruži ruku i povuče je s konja. Harriet se brzo osvrne oko sebe, ali
sluga na vratima povukao se unutra i nije mogla vidjeti nikoga.
- Hvala ti! - reče bez daha. - Dala bih ti napojnicu, ali nisam mogla dokučiti
gdje da stavim novac s obzirom na to da ne mogu nositi pletenu torbu.
Nasmije se. - Gospoda ima džepove ušivene u odjeću. Pronaći ćete ih.
Samo sam sretan što niste odletjeli u zrak i završili na stražnjici. - Izgledao je
kao da mu je malo neugodno. - Ako ćete me ispričati na iskrenosti, gospođice.
- Vjeruj mi - reče smiješeći mu se - mnogo bih oprostila muškarcu koji mi
je upravo objasnio kako da izbjegnem tako bolnu vožnju. Kako se zoveš?
- Nick. Pobrinut ću se da dođem i sutra ujutro.
- Hvala ti! - vatreno mu došapne i počne šepati prema kući.
Iako je sutrašnji dan upitan. Imat će sreće ako bude opet mogla hodati.
I ako ikad bude ponovno jahala - neće više biti podstave sprijeda!
Kriomice namjesti hlače.
Auč!

74
Knjige.club
 TRINAESTO POGLAVLJE

Poglavlje u kojem su užici mačevanja

i muškosti pomiješani

Jem je čekao na ulazu dok Cope napokon nije ušao natrag u kuću.
Villiersov štićenik vjerojatno je ostao vani maziti Konja po nosu ili je
radio nešto tako blesavo. Cope napokon uđe i preda kaput Povyu. Činio se
malo ukočenim.
Dobro. Trebaju mu mišići. Kad bi Cope imao više mišića, izgubio bi taj
ženskasti izgled.
- Govedina - reče produživši do sobe za doručak. - Dođite, Cope.
Batler ga zaustavi. - Lorde Strange, ako biste željeli doručkovati u
privatnoj blagovaonici, gđica Eugenia rado bi vam se pridružila.
Jem je vrlo malo muških gostiju dopuštao da upoznaju Eugeniju - ali Cope
je bio daleko od bludnika. Praktički je ženskasta prijateljica koju je želio
pronaći za svoju kći.
- U redu - reče okrenuvši se u drugom smjeru i krenuvši uza stube.
Zaustavi se na pola puta kad Cope nije krenuo za njim. - Što čekate?
Cope podigne pogled. - Jeste li rekli nešto, gospodine lorde?
- Doručkovat ćemo u mojoj privatnoj blagovaonici.
Čovjek je imao obraza naceriti mu se. - To je zacijelo bila
moja pozivnica. Ispričavam se što je nisam čuo prije.
Jem proškrguće zubima. Cope je praktički gugutao svoju malu dosjetku.
Trebao bi ovog trena otići gore i reći Villiersu da nema šanse da ovo
izobličeno tele može pretvoriti u bika. Ali Cope se penjao stubama. I neobično
je bilo što se zapravo sviđao Jemu.
Svidio mu se zbunjujuć način na koji je Cope preživio jahanje, iako je očito
bio jedan od najmanje iskusnih jahača ikad stavljenih na zemaljsku površinu.
Međutim nije se žalio. I nije izgledao ženskasto u sakou za jahanje. Pod
određenim svjetlom izgledao je krhko, ali imao je dobru, snažnu bradu. Pravi
problem bio mu je u očima. Koji muškarac ima smeđe oči s nijansom
zagorena baršuna?
Progutavši psovku, okrene se i nastavi se penjati uza stubište.
Je li ikad u životu trošio vrijeme razmišljajući o muškim očima? Zaista
počinje ludjeti.
75
Knjige.club
 - Umit ću se i oprati ruke u svojoj sobi - Cope reče. - Gdje vam se mogu
pridružiti?
Jem preokrene očima. Umivanje. - Na kraju hodnika s vaše desne strane -
zareži.
Na kraju je i on otišao u svoju sobu i umio se, iako ga je mučila pomisao
da bi previše gadljive navike njegova gosta mogle biti zarazne na više načina.
Uletio je u privatnu blagovaonicu gdje je pronašao Eugeniju.
Ona dotrči do njega i zagrli ga. Taj zagrljaj točno je nalikovao Sally.
Njegova je žena mislila da bi se svi problemi
mogli riješiti kad bi ljudi jednostavno bili ljubazniji i bolji jedni prema
drugima.
- Sjećaš li se kako si me znao nositi na ramenima, tata? - Eugenia upita
smjestivši se u stolicu.
- Da. Pridružit će nam se gospodin po imenu Cope.
- Rijetko imam priliku upoznati gospodu - Eugenia reče sa sjajem u očima.
- Upoznala sam onog profesora s Oxforda, onog koji je stručnjak za bizamske
štakore. Je li gospodin Cope znanstvenik?
- Nije, koliko znam - Jem reče. Sluga je na stol stavio ogroman komad
crvenog mesa ispečen tako slabo da se još uvijek praktički micao. Pokaže na
prazno mjesto. - Gost nam skapava od gladi. Dajte mu velik komad. - On je
uzeo sam komadić. Nije mu trebala crvena krv kao Copeu i više je volio jaja.
- Čime se onda bavi? - Eugenia upita.
- Ničime - Jem reče. - Većina se muškaraca ničime ne bavi.
Ona se namršti. - U tom mi je slučaju drago što nisam muškarac.
- Većina žena radi i manje od toga.
- Nemoguće je raditi manje od ničega - primijeti ispravno kao i uvijek.
- Hoću reći da si same stvaraju posao.
- Vrlo si ciničan, tata. Koliko sam ja vidjela, brojne žene naporno rade po
cijele dane. Naprimjer moja se sobarica zove Hannah. Ona radi od cika zore
do kasno u noć. Znaš li da postoji devet odvojenih koraka kod pranja čipke,
tata? Zamisli koliko to traje. Velik broj mojih haljina porubljen je čipkom. Kao
i tvoje majice.
- Nisam mislio na sobarice.
- One su žene, tata. I one rade vrlo, vrlo naporno, budi siguran u to. Mislim,
služavke koje peru rublje rade najviše. One moraju zagrijati svu tu vodu u
bakrenom loncu. A ja volim čistu odjeću, tata. Nekad se zbog toga osjećam
krivom.

76
Knjige.club
 Upravo je u takvim trenucima Jem zaista želio da Sally nije umrla. - Valjda
onda nisam mislio na žene. Mislio sam na dame. Dame često ne rade strašno
teško.
- Nisam ih puno upoznala - Eugenia reče zamišljeno. Prihvatila je tost s
marmeladom. A zatim: - Tata, jesam li ikad upoznala damu?
- Jesi - reče. - Tvoja je guvernanta dama. I gđa Patton je dama. Posjetila
nas je prošle godine, sjećaš li se?
Vrata se otvore i Cope uđe u prostoriju. - Moja kći, Eugenia - Jem izgovori
užurbano. - Eugenia, ovo je gospodin Cope.
Jemu se poprilično svidio način na koji je Cope odmjerio jedva pečenu
govedinu na tanjuru.
- Ja sam pojeo već dvaput toliko - reče mu nepokajnički. - Dobro će vam
doći. Prilog su jaja. - Mahnuo je slugi koji je brzo stavio dva žuta jaja na
Copeov tanjur.
Čovjek nije kukavica. Očito mu se nije svidjelo što vidi, ali uzeo je nož i
vilicu te svejedno krenuo u napad.
Eugenia se ponašala vrlo pristojno i čekala je da joj se obrati.
- Bojim se da znam vrlo malo o interesima djevojčica - Cope joj reče. -
Kako provodiš dane?
To je, naravno, bio dovoljan poziv za Eugeniju. Uplela se u raspravu o
matematičkim kutovima, svom ormaru sa zanimljivim predmetima,
kolekcijom karata za sakupljanje. - Ali
ono što volim najviše jest čitanje predstava - završi. - Tata posjeduje
kazalište Hyde Park i zbog toga glumci uvijek imaju generalne probe ovdje
pa mogu vidjeti sve prije nego što se prikaže u Londonu.
- Vidim da ste poprilično teatralna obitelj - Cope reče dovoljno pristojno.
Komentar je poškakljao Jemovu savjest. Vjerojatno ne bi trebao Eugeniju
držati u blizini glumaca, a da ne spominje činjenicu da bi joj trebao filtrirati
materijale za čitanje. Kad je od oca naslijedio kazalište, pozivanje glumaca da
vježbaju u Fonthillu bila je nepromišljena odluka kad mu je pažnja bila
usmjerena drugdje, vjerojatno na Igru. To se pretvorila u tradiciju prije nego
što se stigao okrenuti.
- Pivo za obojicu - reče slugi koji je užurbano natočio veliku, pjenušavu
kriglu za Copea.
Jem otpije veliki gutljaj. Iskreno, nije bio veliki zagovaratelj piva. Nakon
dobrih deset godina žestokog pijenja i raskalašenog života, gotovo je u
potpunosti prestao piti kad je shvatio da je Eugenia osoba, a ne smetnja u
dječjoj sobi.

77
Knjige.club
 Cope otpije mali gutljaj iz krigle. To je još jedna stvar koju ga mora naučiti,
Jem pomisli dodavši to na sve veći popis u glavi. Bez malih gutljaja. Muškarci
ne pijuckaju.
- Tata mi više ne dopušta da citiram predstave - Eugenia kaže Copeu.
Cope podigne obrvu. - Je li zabranjen sam čin citiranja ili predstave?
- Guvernantu joj je zabrinulo to što zaboravlja razgovarati normalno. Sve
što je govorila bilo je u stihovima ili je napisala druga osoba.
- To nije istina, tata - Eugenia reče vrlo dostojanstveno. - Samo volim
pamtiti, a postoji toliko trenutaka kad mi citat padne na pamet.
- Nije u pitanju samo činjenica da je govorila gotovo isključivo u
stihovima - Jem reče Copeu. - Riječ je o njezinim odabirima.
- Najviše volim stare predstave - Eugenia reče.
- Stare nepristojne predstave - Jem reče.
- Smiješne su!
- Zabranio sam joj čitanje na mjesec dana nakon što me pitala što znači
imati slatke ljubičaste postelje potpuno izgužvane od djevica.
- Oh - Cope reče.
Jem se mrvicu naslađivao potpunom nemogućnošću da odgovori na
pitanje koje se zrcalilo na Copeovu licu. Odgurne se od stola. - Sad ćemo imati
lekciju iz mačevanja, lutko. Bolje se vrati u dječju sobu.
- Molim te, dopusti mi da idem s vama - Eugenia reče. - Tako sam
usamljena kad sam sama. - Izgledala je zaista izbezumljeno, ali Jem ju je
poznavao dovoljno dugo da iste sekunde prepozna svaku dramatičnu scenu
u njezinu repertoaru.
- Ah... - Cope reče.
- Potpuno sam sama u dječjoj sobi - Eugenia reče i pljesne rukama
otpočevši s predstavom. Pokušala je šarmantno gledati Copea, ali on je samo
izgledao zbunjeno.
Jem zafrkće, ali s druge strane, nije želio biti sam s Copeom. Bože oprosti
da se nađe u još jednoj raspravi o boji kose. Nije da je to u potpunosti bila
Copeova krivica, ali činilo se da iz Jema izvlači onu stranu koja... koja...
Ne postoji.
- U redu - zareži. - Možeš nas gledati ako nećeš smetati.
Poveo ih je do galerije za portrete u istočnom krilu, odsutno prisluškujući
živahnu raspravu iza sebe. Baš kao što je Villiers opisao, činilo se da je Cope
jedva i posjetio London pa nije vidio popularne predstave. Ali kao i Eugenia,
dosta je čitao. Eugenia je kršila pravila te tu i tamo citirala stihove, ali Jem je
nije želio koriti pred strancem.
78
Knjige.club
 Iako je Cope brzo postajao sve osim stranca.
Nekoliko godina prije Jem je dao skinuti sve portrete u galeriji i spremio
ih negdje na tavan. To ionako nisu bili portreti njegovih rođaka nego samo
stari dvorani u raspadu koji su došli s kućom.
Umjesto toga duž dugačkog hodnika nalazile su se staklene vitrine pune
neobičnih stvari. Neke su ga stvari još uvijek zanimale, ali za ostale je prestao
toliko mariti. Međutim volio je pomisao da ih sve skupi u jednu prostoriju - a
galerija za portrete bila je jedini dovoljno velik prostor za prepariranog ibisa,
a da ne spominje krunu afričkog princa ukrašenu perjem s narančastim,
plavim i zelenim vrhovima.
Eugenia povuče Copea prema izložbenim vitrinama. Jem se naslonio na
zid i promatrao ih. Nije dopustio muškom gostu da stavi prst na Eugeniju
otkad je napunila pet godina, ali nešto oko Copea sasvim mu je jasno govorilo
da čovjek nije opasnost malenoj djevojčici. Možda neće moći ispuniti svoje
obaveze s jednom od Gracija kad dođe trenutak za to, iako se Jem za njegovo
dobro nadao da se to neće dogoditi. Možda se ispostavi i da je homoseksualac.
Jemovu su kuću tijekom godina posjetili brojni muškarci tog
opredjeljenja i dobro je znao da grijeh nema ništa sa spolom partnera.
Nije se imao razloga brinuti zbog Copea, ne s tim očima. Zato se okrenuo
dok je Eugenia vukla Copea od vitrine do vitrine upirući prstom prema
navodnom rogu jednoroga i bijeloj močvarnoj kokoši iz Australije.
Povy je pripremio rapire za vježbanje. Jem izvuče sako i čizme, isproba
čelik i napravi nekoliko poteza za zagrijavanje.
- Možemo li početi? - napokon progovori.
Ispostavilo se da se Cope mučio skidajući vlastite čizme.
Jem se nije jako nasmijao, tek toliko da istakne očito: muškarac bi se
trebao znati brinuti za sebe.
Cope nije odgovorio, samo je povlačio čizme dok napokon nije skinuo
prvu. Eugenia mu priskoči u pomoć cereći se dok je pokušavala skinuti drugu
čizmu, pa je naposljetku Jem morao preuzeti na vlastito gađenje. Bacio je
čizmu uza zid prostorije.
- Skinite sako - reče. - I prsluk.
Cope skine sako, ali onda je postao vrlo tvrdoglav oko prsluka tvrdeći da
je hladno u galeriji.
- Je li ti hladno, Eugenia? - Jem upita.
- Uopće nije, tata - žurno odgovori.
Okrene se prema Copeu.
- Usne su joj modre - čovjek istakne. - Vjerojatno bi se pretvorila u kocku
leda da bi uživala u vašem društvu, ali ja baš i nisam spreman na to.
79
Knjige.club
 Jem pomnije promotri kći i opsuje. Širom otvori vrata i zaurla da sluga
donese Eugenijin kaput, rukavice i šešir.
Naravno, u galeriji je bilo prohladno, ali namjeravali su vježbati.
- Trči ukrug - zareži na Eugeniju. - Ugrij se ili ćeš ići natrag u dječju sobu.
Zatim se okrene prema Copeu. - Ključ borbe s rapirom jest da okrećete
zapešće. Dok se izmičete ubodu, okretom zapešća rapir ćete glatkim
pokretom poslati pokraj protivnikova mača ravno u njegovo tijelo.
Odmjerio je Copea. - Raširite noge. I držite rapir u desnoj ruci. Morat ćete
se osloniti na vlastiti um umjesto na snagu. - Objasnio mu je prva tri osnovna
pokreta. Zatim:
- Idemo se boriti - reče. - Povy nije pripremio kapice za rapire pa me
pokušajte ne povrijediti. - Nasmije se.
Cope je izgledao prestravljeno, ali Jem je već kružio oko njega. Mogao je
osjetiti kako mu frustracija kola venama - frustracija koja se gomilala od
trenutka kad se uhvatio kako gleda Copea.
Pobogu, čovjek nije ništa skrivio. Ali krv je ključala u Jemovu tijelu i želio
se boriti.
Eugenia je pljeskala i navijala, a Cope je također počeo kružiti. Jem mu je
u očima mogao vidjeti iznenadan oprez. Odjednom više nije izgledao poput
djeteta koje drži rapir, nego poput muškarca na oprezu koji je nanjušio
opasnost.
Dobro.
Sve je to dio postajanja muškarcem, Jem pomisli. Ionako nije namjeravao
proliti krv ili nešto slično.
- Sad ću parirati - najavi. - Vidite kako mi se lijeva ruka napela? Morate
promatrati svaki pokret protivnikova tijela jer će vam reći što će učiniti prije
nego što to učini. - Jem polako krene izvoditi kružni napad, poluokret.
Poprilično iznenađujuće, Cope se nije povukao, nego je zamahnuo
rapirom u zrak i zapravo uspio odbiti udarac prije nego što mu je rapir izletio
iz ruke i pao na pod.
Jem prasne u smijeh. - Nije loše!
Cope pokupi rapir i ispravi se. Poprimio je jarku boju i bijesan pogled. -
Snažno udarate! - optuži ga.
- Nema smisla da vas tetošim - Jem reče cereći se. Opet počne kružiti. -
Jednog ćete dana možda odrasti i s nekim se naći na polju za dvoboj u zoru.
Ponovit ću isti pristup. Pokušajte parirati horizontalno umjesto vertikalno.
Cope se pripremi, čvrsto stisnuvši usne. Već je izgledao manje ženstveno,
Jem zadovoljno pomisli.

80
Knjige.club
 - U redu - izgovori. - Gledajte mi lijevo rame. Zapravo možete procijeniti
vrstu udarca nakon što steknete više iskustva. U trenutku kad mi se lijevo
rame napne, trebali biste procijeniti što i gdje planiram napasti. - Ponovno je
započeo s vrtoglavim, žestokim poluokretom.
Ovaj je put Cope uspio namjestiti rapir vodoravno umjesto okomito i mač
mu nije pao, iako mu je udarac gotovo otkinuo ruku.
- Dovraga, ali slabi ste - Jem prokomentira.
- To nije baš lijep komentar, tata - Eugenia reče.
Trepne i okrene se. - Kloni se borbe, lutko. Bojim se da bi
mač gospodina Copea opet mogao izletjeti iz ruke.
- Ne bi trebala biti ovdje - Cope reče došavši do daha.
Jem ga pogleda ispod oka. - Mogu sam paziti na vlastito
dijete.
- Možda možete paziti, ali ja ne mogu jamčiti da mogu držati rapir s
obzirom na silinu kojom provodite ovu... lekciju.
Tko bi rekao? Malo pile pretvara se u pijetla. Jem se okrene prema
Eugeniji, ali ona ga je već preduhitrila.
- Idem iza vitrine, tata. Mogu vidjeti kroz nju, ali rapir me neće moći
pogoditi. - Otrčala je iza visoke staklene vitrine.
Jem je lagano bacao mač dok ga nije ispravno zgrabio. - Gospodine Cope?
- Još jednom - Cope reče poprilično mrgodno. - Rame mi ne može
podnijeti još puno toga.
- Opet ćemo vježbati sutra ujutro i prekosutra - Jem reče veselo. - Za
tjedan ili dva i sami ćete početi napadati. - Zatim, vidjevši koliko nisko prema
tlu Cope drži mač, doda:
- Možda.
Cope stisne čeljust i podigne mač.
- Opet isto - Jem reče. - Gledajte mi rame.
Ovaj put kad je krenuo sa spiralnim napadom od gore, Cope je mač glatko
namjestio u pravilan vodoravan položaj, kliznuo uz njegovu oštricu i proklet
bio ako ga nije dotaknuo.
- Dovraga! - Jem reče bacivši rapir.
Cope spusti vlastiti mač vrlo neužurbano. - Kakva nesreća
- reče prišavši bliže i zureći u kapljice krvi koje su dolazile iz Jemove ruke.
- Možda smo trebali pričekati kapice za rapire.
Jem zareži.

81
Knjige.club
 Cope se cerio: definitivno se cerio. - Jednostavan okret zapešća, mislim da
ste to tako opisali. - Zatim se okrene prema Eugeniji. - Hoćemo li odvesti
tvoga oca dolje? Treba mu pomoć sluge.
Eugenia se nagne nad Jemovu ruku. - Mislim da si dobro, tata. Gledaj, krv
je već prestala curiti. Međutim, gospodine Cope, morate biti oprezni. Moj otac
nije mlad kao vi.
Predivno. Sad se Jem osjećao kao da ima milijun godina.
Odšetao je do vrata s Eugenijom koja je skakutala ispred njega. - Sad idem
gore, tata - reče odlepršavši.
- Posjetit ću te prije večere - vikne za njom.
- Oh, lorde Strange - Cope reče otraga. - Ako mi dopustite, imam pismo za
vas.
- Što?
Cope mu preda preklopljen komad papira. Jem ga otvori i zatim mahne
njime po zraku kako bi ublažio snažan nalet parfema. - Moj Bože, to je pjesma.
I to anonimna. Tko vam je to dao?
- Ne smijem reći - Cope odgovori.
Smijao se očima. Jem se na trenutak uhvatio kako se također ceri prije
nego što se uozbiljio i vratio pismu.
Pročita ga naglas:
Naslada je moja mračna
kao u slavuja.
Okrene stranicu. - To je to? Dva stiha?
Uhvati se kako je skoro upitao Copea je li on to napisao. On? Ako je Cope
napisao nešto tako, nije želio imati ništa s tim. Usto Cope to očito nije napisao.
Papir je natopljen parfemom, a Cope je zapravo mirisao čisto, pomalo na
sapun.
Bio je toliko ljut na sebe jer je znao kako Cope miriše da je izletio iz
prostorije bez ijedne riječi.

82
Knjige.club
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

Prijateljstvo na neočekivanom mjestu

Jeste li već uživali u plesačicama? - Villiers je ležao u krevetu izgledajući

bijedno koliko je to moguće za nekog tako predivnog.
Harriet sjedne. - Na moje veliko razočaranje nitko nije nastupao za
doručkom. Kako se osjećate?
Napravi grimasu. - Onaj Jemin dosadni škotski doktor, dr. Treglown,
savjetovao mi je da ne putujem i, iako me boli priznati, bio je u pravu. Još
važnije, kako se snalazite kao muškarac?
- Iscrpljujuće je biti muškarac - Harriet reče pomalo potišteno. -
Stražnjica me boli od jahanja, ruka me boli od mačevanja, a svi ostali mišići
također suosjećajno pulsiraju.
- Čini se da je Strange moju naredbu da vas pretvori u muškarca shvatio
ozbiljno. Bolje budite na oprezu; večeras će vas vjerojatno upoznati s nekom
raspuštenicom. To je dio treninga.
- Lako se vama smijati - Harriet reče. Zatim se postavi uzvišeno. - Kako se
ispostavilo, već imam prijateljicu zainteresiranu za moje društvo.
- Ne! Koliko bih samo želio da mogu izaći iz ovog prokletog kreveta.
Obećajte mi da je nećete pustiti barem dok ne vidim kako vas zavodi.
- U potpunosti je namjeravam izbjegavati.
- To neće biti lako - Villiers reče. - Strangeove kućne zabave iznenađujuće
su velike, ali intimne. Nisam mislio da ćete me posjetiti.
Harriet podigne pogled. - Zašto ne?
- Imate me potpuno pravo mrziti. - Rekao je to bez posebne promjene
tona. Međutim mnogo toga ostalo je neizgovoreno: večer kad je odbio njezino
udvaranje i izbacio je iz kočije usred Londona, činjenica da joj se muž ubio
nakon što je izgubio partiju šaha od njega.
- Mrzila sam vas. - Bilo je neobično umirujuće priznati to. - Mnogo sam
vremena provela razmišljajući o osveti. Bilo je lakše mrziti vas nego
prihvatiti da je Benjamin odlučio otići.
- Odlučiti otići vrlo je čudan način da se izrazi čin samoubojstva.
- Kako biste vi to opisali?
Oklijevao je. Zaista je imao nevjerojatne oči, crne kao noć.

83
Knjige.club
 - Mislite da je samoubojstvo kukavički čin - reče kad nije odmah
progovorio.
- Jesam li u krivu?
- I ja sam to mislila isprva. Bjesnjela sam na Benjamina prvih godinu dana:
jer je tolika kukavica, jer me ne voli dovoljno, jer toliko mari za šah da bi dao
vlastiti život za njega, jer je tolika budala. Ali onda sam shvatila da je
kukavičluk samo jedno stajalište.
- Suprotnost hrabrosti? - Pogled mu je bio suosjećajan, ali neuvjeren.
- Nešto tako. Benjamin je najviše na svijetu mario za šah. Mrzila sam tu
činjenicu dok smo bili vjenčani, ali to je bila istina. Međutim uvijek je bio
ljubazan i zasigurno sam mu bila draga na poseban način.
Villiers ništa nije rekao. Harriet sama nastavi. - Ali šah mu je bio strast. I,
iako je bio vrlo dobar, nije bio najbolji. Zamislimo stoga da je bio toliko
divljački zaljubljen u mene - nemojte se smijati! - reče vatreno.
On iznenađeno podigne obrvu. - Nije mi bilo ni na kraj pameti nasmijati
se.
- Da je bio ludo zaljubljen u mene ili neku drugu ženu i da se ubio jer je
nije uspio osvojiti, biste li ga nazvali kukavicom?
- Samo budalom - reče ravnodušno.
- Možda. - Harriet nije mogla dokučiti gdje je vodi taj argument. - Ali ne
kukavicom - ustrajala je.
- To bi morala biti čudesna strast, ljubav tako velika da je nepodnošljivo
živjeti bez druge osobe.
- Da, i svi bi zajedno s njim osjećali žalost. S druge strane, ako osoba počini
samoubojstvo iz ljubavi prema nečemu drugomu osim prema ženi, nitko ne
dijeli njezinu žalost.
- Smatram se sretnim jer sam uspio izbjeći takvu strast -Villiers reče. -
Mogu je zamisliti, ali nikad me nije zadesila. Je li vas?
- Ja... - Harriet stane. - Voljela sam Benjamina. On je prvi muškarac koji mi
je posvetio pažnju.
- Onda nije tolika budala kao što sam mislio - Villiers reče malo nježnije.
- Ne morate to činiti.
- Činiti što?
- Tako mi uvježbano laskati u čemu ste toliko dobri. Oboje znamo tko sam
i koliko sam točno privlačna muškarcima. Da ne spominjemo činjenicu da
trenutno nosim hlače.

84
Knjige.club
 - Nemojte se podcjenjivati - reče. - Ni svoje hlače. Vaša je rit ugodna oku
čak i meni, a, vjerujte mi, moja želja da spavam sa ženom nikad u životu nije
bila manja.
- Nikad niste željeli spavati sa mnom - ona istakne.
- Zapravo jesam - Villiers zamišljeno odgovori. - Kad ste me davno
poljubili, drage sam vam volje želio uzvratiti. Ali činjenica da mi je Benjamin
prijatelj uskočila mi je u misli i priznajem da je uklonila sav užitak iz poljupca.
- Ne mogu vjerovati da sam to učinila - Harriet jadno reče. - Prezirala bih
se da sam mu bila nevjerna. Zaista sam ga voljela.
- Pretpostavljam da je u pitanju bijes - Villiers reče. - Jeste li pokušali
zavesti ikoga drugog ili sam vam ja bio jedina avantura?
Osjetila je kako se rumeni. - Vi ste bili moj jedini pokušaj preljuba iako ta
činjenica ne umanjuje moj osjećaj srama.
- U tom sam slučaju još više polaskan - reče.
- Nemojte biti. Odabrala sam vas jer ste bili Benjaminov najbliži prijatelj
i tako sam ogorčeno željela da me primijeti. Da mu budem ispred partije šaha,
barem jednom.
Villiers kimne glavom. Ali njegova tišina rekla joj je ono što je znala: čak i
da je spavala s Benjaminovim prijateljem, to ne bi značilo da je voli više od
šaha. Čak ni da se broji više od dobre pobjede.
- Dakle - reče veselo - ovo je turobna tema. Što mislite, kad ćete moći
ustati?
- Za dan ili dva - Villiers reče. - Volio bih da mi je bolje. Brinem se da će
vas otkriti puno prije nego što to želite. Jeste li u potpunosti sigurni da želite
ostati?
- Volim biti u ovim hlačama - Harriet reče privrženo ih pogledavši. - I to
ne zato što mi ističu rit, nego zato što se osjećam slobodnom. Vrlo je lijepo za
promjenu ne biti Benjaminova udovica.
- Je li tako strašno? - upita.
- Svi su voljeli Benjamina. Uvijek je bio veseo, uvijek prijateljski
raspoložen, uvijek spreman udijeliti lijepu riječ ili zajam, ako je potrebno. To
je bilo lako jer nije iskreno mario za ljude i novac. Samo za šah.
- To je bolest - Villiers reče.
Ona ustane i naceri se spustivši pogled na njega. - Nema šaha mjesec
dana. To brojim kao vlastitu osvetu.
On zastenje. - Čitam.
- Nadam se da ne čitate knjige o šahu.
- Tom Jones: pripovijest o nahočetu.
85
Knjige.club
 - Tko je Tom Jones? Političar?
- To je roman, a ne prava ličnost. Zasad je pokvarenjak koji je ukrao patku
i čini se da je osuđen na vješanje. S obzirom na duljinu romana, iznenadit će
me ako izbjegne gu-bilište. Idite se zabavljati. Strangeove kućne zabave
postoje isključivo u tu svrhu.
- Nevjerojatno je zabavno biti muško - Harriet se složi. - Nemate pojma.
Osim kad biste pokušali biti žena.
Njegov se umoran pogled blago spusti. - Bolje ne bih.
- Koliko sam vidjela, Strangeova zabava nije toliko različita od bilo koje
druge kućne zabave osim što ne mogu
imenovati svakoga i odrediti im podrijetlo. Ako se pojavi koja plesačica,
javit ću vam.
- I posjetit ćete me i ispričati mi kako se razvija vaša muškost?
Harriet se blago osmjehne. -I spasiti vas od visokog moralnog tona te
knjige?
- Barem mi recite kako ide s mladom damom koja vas želi bolje upoznati.
Ovdje ću vjerojatno umrijeti bez... - Zastane.
- Bez šaha - Harriet dovrši. - U redu je. Navikla sam na muškarce koji ne
mogu prestati razmišljati o bijeloj kraljici. Vi barem niste pronašli suprugu
samo kako bi vam bila manje vrijedna od bilo koje šahovske partije u tri
susjedna okruga.
- Pokušao sam - Villiers reče.
- Nakratko ste bili zaručeni za Jemminu štićenicu, zar ne?
- Odbacila me zbog Jemmina brata. Nakon toga mislio sam da napredujem
s gđicom Tatlock, ali ona me odbacila zbog moga nasljednika. - Podrugivanje
u njegovim umornim očima gotovo ju je nasmijalo usprkos tomu što se nije
željela smijati. - Mislite li da sa mnom nešto istinski nije u redu?
- Šahovska bolest. Nepopravljiva nemogućnost da uvjerite ženu da ćete je
voljeti više od šahovske partije. Nijedna žena ne želi se naći ispod seta
igračaka, Villiers.
- Pretpostavljam da ste u pravu. U redu, gospodine Cope, idite i neka vas
zavedu.

86
Knjige.club
 PETNAESTO POGLAVLJE

Tahićanska gozba u čast Venere

N e znam hoću li se uspjeti spustiti niza stube - Harriet zastenje. - Sve

me boli! Ne mogu podići ruku. Stražnjica me strašno boli.
- Nema šanse da sama idem na gozbu u Venerinu čast - Isidore reče
izgledajući pomalo uspaničeno.
- Draga Isidore - Harriet reče prasnuvši u smijeh. - Izgledaš mrvicu
nervozno.
- Kad bi barem Villiers ustao iz bolesničke postelje! Mislim da se pretvara.
- Sumnjam. Izgledao je iscrpljeno, a on ni nije tip osobe koja će leći ako ne
mora. Zašto si zabrinuta?
- Lucille je rekla da će večeras šest djevica izvesti svoj ples. Navodno ih je
trebalo biti dvanaest, ali nisu mogli pronaći još šest djevojaka koje bi pristale
na tu etiketu.
Harriet zafrkće. - Zvuči dovoljno razuzdano da se svidi Strangeu.
- Zašto to govoriš? Zar ti nije drag?
- On je tipičan muškarac: arogantan, nerazuman i poprilično nabusit. Voli
činiti da se osjećam kao budala. Trebala si vidjeti kako se posramio kad sam
ga uspjela ubosti mačem,
iako je to u potpunosti njegova krivnja jer je insistirao na lome da nam ne
trebaju kapice za rapire. U svakom slučaju, zašto te šest djevica plaši?
- Očito je - Isidore reče. - Francuska raskalašenica prošli je mjesec ovdje
izvela neku improviziranu izvedbu koja je uključivala šećernog magnata iz
Amerike koji je bio u posjetu. Nisam spremna svjedočiti tomu.
- Nisam ni ja - Harriet reče izvukavši kravatu kako bi je Villiersov čovjek
mogao zavezati. - Ako se bude činilo kao da je šest djevica pronašlo bliske
prijatelje, otići ćemo.
- Možda bismo večeras jednostavno trebali jesti u svojoj sobi.
- Je li to ona ista hrabra Isidore koja je željela napraviti toliko velik
skandal da dovuče vojvodu od Coswaya natrag iz srca Afrike?
- Jedno je napraviti skandal, a drugo gledati kako šest djevica gubi svoj
status.
Harriet si nije mogla pomoći da se ne nasmije. - Mislila sam da si ti toliko
sofisticirana. Zastrašujuće sofisticirana.
87
Knjige.club
 - Znam dobro glumiti - Isidore reče uz smiješak brz poput munje. - Ali
zapravo sam dobra kći svojoj katoličkoj majci. Ona se ponašala vrlo
zaštitnički. Volim očijukati, ali to je sve.
- Obećavam da ću te odvući iz prostorije ako se bude činilo da zabava
postaje opscena. Vjerojatno ću te ionako trebati da me spasiš.
- Zašto? Muči li te neki muškarac? - Isidore upita. - Znaš, inače to ne bih
spomenula, Harriet, ali imam neobičan osjećaj oko lorda Strangea. - Stiša se.
- Gleda te na takav način...
- Ne, ne gleda - Harriet reče. - Smatra me vrlo iritantnom, ali Villiers mu
je rekao da pazi na mene pa to mora činiti.
- Ne znam - Isidore reče u nevjerici. - Shvaćaš li što želim reći, Harriet?
On...
- Moj je problem Kitty - Harriet je prekine.
- Kitty?
- Jedna od Gracija. Jesi li ih upoznala?
Isidore se namršti. - Upoznala sam Caliope. Ima najveće grudi koje sam
ikad vidjela i nosi tako uzak korzet da su joj podignute do brade.
Harriet se nasmije.
- Istina je! Zacijelo ima vrlo kratak vrat. Kakva je Kitty?
- Vrlo lijepa, poprilično ljupka i... zainteresirana.
Isidore počne hukati od smijeha. - Imaš udvaraču!
Harriet ustane ustuknuvši od upale mišića i pogleda se u
ogledalo. Večeras nosi crne svilene hlače i grimizni prsluk po rubovima
ukrašen izvezenim srebrnim lancima. - Misliš li da sam odjevena previše
drečavo? Finchley kaže da se nikako ne smijem obući u jednu boju iako
mislim da vojvoda od Fletchera izgleda predivno kad to učini.
- Nitko ne nosi obično jednobojno odijelo osim Fletchera - Isidore reče. -
Sviđa mi se vez na tvome prsluku. Označava da si Villiersova štićenica, što je
važno. Nitko ne bi mogao pomisliti da bi Villiers kriomice uveo prerušenu
ženu u Strangeovu kuću. Kakav ćeš sako nositi?
- Baršunasti - Harriet reče okrenuvši se prema stolu gdje je bio polegnut.
- Grimizni. Ja sam grimizna žena u svakom smislu te riječi.
- Dražestan vez oko rupica za gumbe - Isidore reče. - Pitam se kako bih ja
izgledala kao muškarac. Izgledaš krajnje slasno, Harriet. Uopće me ne
iznenađuje što si zapala Kitty za oko.
Harriet navuče grimizni sako, a zatim se ovlaš pogleda. Čak i s upalom
svakog mišića izgledala je - pa - dobro.

88
Knjige.club
 Isidore joj se pojavi na ramenu. - Molim te, nemoj se uvrijediti, ali mislim
da si dražestan momak.
- Nisam se uvrijedila - Harriet reče. - Samo sam tužna što se ne mogu
ovako oblačiti cijelo vrijeme. Oduvijek sam mrzila svoju kosu, ali volim je
ovako povezanu u jednostavan rep.
- Mogla bi se tako oblačiti. Samo treba izbjegavati namreškane haljine s
vrpcama da bi izgledala muževnije. Mogla bi donijeti novu modu!
Harriet odmahne glavom, ali nije se mogla prestati smiješiti. - To je toliko
ironično. Po prvi se put u životu osjećam predivno. Ali nitko pravog spola nije
zainteresiran za mene!
- Želiš li da preplašim Kitty tako da joj kažem da si moja i samo moja? Sad
bismo vjerojatno trebali poći dolje, Harriet. Onaj je gong zazvonio prije
najmanje sat vremena.
- Mogu se nositi s Kitty - Harriet reče uživajući u činjenici što nije morala
uzeti torbu ili šal, nego je jednostavno mogla išetati iz prostorije.
Povy se nalazio pred vratima sobe za bal kad su stigle. - Zabava će upravo
početi - došapne. - Ako biste bili toliko dobri da stanete iza, ubrzo ću vas
smjestiti na stolice.
- Hvala vam - Harriet reče u posljednji se trenutak sjetivši da treba
dopustiti Isidore da prođe kroz vrata prije nje. Kao vojvotkinja od Berrowa
navikla je imati prednost pred gotovo svakom ženom koja je pripadala nižem
plemstvu: bilo je teško zapamtiti da muškarac uvijek ide iza žene bez
obzira na status.
Gosti su bili posjednuti na redove pozlaćenih stolica okrenutih prema
izdignutoj pozornici pa su se Harriet i Isidore
pomaknule i stale iza zadnjeg reda. Jedna strana sobe za bal bila je puna
visokih, uskih prozora koji gledaju na pomno uređen vrt. Preko ljeta je
nesumnjivo bilo poprilično lijepo, ali trenutno je bilo nekoliko stupnjeva više
nego na sjevernom polu zbog propuha koji je dolazio ispod prozora.
Mlada žena na pozornici bijesno je zurila u nebo. Zamahne rukom i
poviče: - Venero, zvijezdo sjajna koja pala si na zemlju, mogu li te dovoljno
pobožno štovati?
- Zacijelo se smrzava - Isidore primijeti, pažljivije omotavši šal oko
ramena.
Glumica je nosila haljinu napravljenu od uvijene prozirne tkanine na koju
su bili našiveni blistajući komadići stakla. Kosu je raspustila i ukrasila
staklenim perlama.
- Dražestan kostim - Harriet došapne. - Pogledaj kako joj kosa bliješti.
- Zabljesne sa svakim drhtajem - Isidore reče.
89
Knjige.club
 Pojavi se još jedna žena s krunom i u oskudnom kostimu nalik togi. - Ja
sam Venera s neba. Izreci svoj zahtjev, bajna djevo.
- Željela sam da me barem malo šokiraju - Isidore prosikće. - Ovo je kao
loša predstava na dvoru.
Harriet osjeti da ju je netko povukao za rukav i okrene se te ugleda Kitty
kako je promatra sa sjajem u očima. - Pridružite nam se - došapne. - Sačuvala
sam vam mjesto.
Lord Strange pojavi se niotkud i počne razgovarati s Isidore. Nije čak ni
pozdravio Harriet, a kad ih je krišom pogledala, nije podigao glavu.
Iako je očito znao da stoji tamo. Dobro.
- Isidore - reče prekinuvši što god je Strange govorio. Isidore se smijala i
na licu joj više nije bilo ni traga brizi.
Strange je jedan od onih muškaraca od kojih svi u njegovoj blizini
izblijede. Stajao je tamo izgledajući malo umorno, ali gorio je žestokim
intenzitetom i osjećala se...
Kako smiješno.
- Ne brinite se za vojvotkinju - Strange reče ne trudeći se propisno
pozdraviti Harriet. - Ona mi se može pridružiti u prvom redu. Vi idite s
lijepom gđicom Kitty.
Harriet proškrguće zubima. - Ako balet šest djevica postane previše
prost, Isidore neće biti ugodno u prvom redu.
Strange uputi Isidore zločest kratki poluosmijeh. - To ću u potpunosti
ostaviti na njoj - promrmlja na tako intiman način da je Harriet osjetila kako
joj se lice lagano rumeni. Nimalo iznenađujuće, Isidore poljubi Harriet u znak
pozdrava neprimjerenom brzinom.
- Idi sa svojom prijateljicom - reče veselo.
Kitty se vratila na svoje mjesto i domahivala joj iznimno očito.
- Kakav ste vi mladi sretnik - Strange promrmlja. Uzme Isidore za ruku. -
Čini mi se da će se gospodin Cope večeras zabaviti. Vaša Milosti.
Isidore mu se osmjehne. - Ne koristim tu titulu. Molim vas, vi me morate
zvati Isidore.
Harriet se natjera da ode bez osvrtanja. Strange nije za nju. Po svemu
sudeći, zanimala ga je Isidore, što je dobro za Isidorein plan.
Osjeti primjesu simpatije kad je shvatila da joj se mjesto nalazi upravo
pokraj Nell. Jadna Nell, zaljubljena je u Strangea, a čini se da će se uskoro
razočarati.
- Jeste li mu dali moje pismo? - Nell nestrpljivo došapne.

90
Knjige.club
 Činilo se kako je Venera na pozornici iz nekog razloga poprilično ljuta. -
Strahujem od blistava veličanstva u vašim vladarskim očima - djeva izgovori i
padne na koljena.
- Da, jesam - Harriet došapne natrag.
- Što je rekao? Hoće li mi večeras doći u krevet?
Nelline oči blistale su kao Kittyine kad bi pogledala u
Harriet. I Nell i Kitty žalosno su se pogrešno zaljubile. Primjerice Kitty se
trenutno gotovo naginjala na Harrietino rame, iako se pretvarala da je
zanima previše dramatična gluma na pozornici.
- Pokušao sam biti suptilniji - Harriet reče. - Poslao sam mu prva dva stiha
pjesme, a sutra ću mu dati još dva.
Nell je izgledala neuvjereno. - Što je pisalo u pjesmi?
- Naslada je moja mračna - Harriet reče.
Kad se Nell osmjehnula, cijelo joj se lice pretvorilo iz skupa gotovo
dosadnih značajki u nešto zaista čudesno. - Dražesno! - reče. Zatim se nagne
i šapne joj na uho. - Rekla sam Kitty da ste nasljednik rudnika ugljena pa se
tako i ponašajte.
Harriet razjapi usta. - Što ste?
- Nije da vam treba - Nell reče prigušivši hihotanje. -Zapanjujuće ste joj
privlačni. - Nagne se i šapne Harriet na uho. - Kaže da ste gospodin zanosne
ljepote. Zanosne! Kakva riječ za opisati muškarca.
Harrietino srce potone. Nije zanosna čak ni u ženskoj odjeći. U istom
trenutku Kittyina ruka pronađe put do Harrietina koljena. Harriet umalo
skoči sa stolice i žustro okrene glavu te se susretne s Kittyinim zločestim
malim smiješkom.
Uzela je Kittyinu ruku i odlučno je maknula s koljena; Kitty napući usne,
ali nije rekla ništa pa se Harriet okrenula ravno naprijed i pretvarala se da
prati izvedbu.
Venera je nestala, a zamijenile su je još dvije drhteće, zavijajuće djevice...
Tko bi rekao da su ozloglašene kućne zabave lorda Strangea tako mučne?
Isidore i lord Strange otišli su nakon deset minuta, ali Harriet nije mislila
da to ima veze sa šest žalosnih djevica. Više je vjerojatno da se Isidore
dosađivala.
Ona se dosađivala.
- Morat ćete me ispričati - došapne Kitty kad se šest djevica pridružilo
šest oskudno odjevenih mladih muškaraca.
Harriet se činilo da može vidjeti kako se ježe sa svog sjedala.

91
Knjige.club
 - Mislim da dolazi malo zanimljiviji dio - Kitty došapne nazad. Nije skinula
oči s pozornice otkad su se pojavili glumci.
- Vidjet ćemo se sutra - Harriet reče odlučno.
Pobjegla je u trenutku kad se jedna od djevica onesvijestila
u naručju svog partnera. Harriet je samo bilo drago što će barem moći
podijeliti malo topline.

92
Knjige.club
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

Kosi bordel u Fontbillu

7. veljače 1784.

I duće je jutro ušao u prostoriju jedva kucnuvši na vrata, ali Harriet je

ovaj put bila spremna. Ustala je ranije i obukla se te opušteno sjedila u
fotelji i čitala kao da se nije bacila tamo dvije sekunde prije.
- Oh! - Strange reče iznenadivši se.
Ona ustane sa smiješkom kao da joj muškarci redovito ulaze u spavaću
sobu. - Jeste li spremni da krenemo, gospodine? - upita zanemarivši činjenicu
da joj je stražnjica pulsirala poput jastučića za igle od same pomisli na sedlo.
- Da - zalaje.
Opet je izgledao ljuto. Očito ga je nešto vezano uz nju činilo čangrizavim.
Harriet je razmišljala o lošim manirama cijelim putem niz stubište. I
Benjamin se osjećao slobodnim da bude vrlo nepristojan.
Ali nju su naučili da dama nikad ne bi trebala iskaljivati svoje
raspoloženje na drugim ljudima. I te se lekcije držala godinama, nikad ne
napadnuvši ljude koji su je potajno krivili
za Benjaminovo samoubojstvo bez obzira na to koliko ih je otrovno
nepristojnima smatrala.
Strange skoči na konja s nekom vrstom dječačkog uzbuđenja koje ju je
privlačilo, iako to nije željela.
Ili je možda u pitanju bio način na koji su mu se mišići na nogama
napinjali kad je zajahao konja.
Bila je to činjenica pri nazočnosti na zabavi zloglasnoj zbog nedopuštenih
ljubavnih avantura: atmosfera je omogućavala iskrene procjene tjelesnih
draži. Harriet se sviđalo mnogo toga na lordu Strangeu.
Kad su stigli do početka ceste, Strange se blago podigne s nogama u
stremenju i konj počne kasati. Harriet ga je odmjeravala otraga i promijenila
mišljenje. Ono što je osjetila bilo je više od puke privlačnosti.
Osjećala se gotovo bespomoćno pred požudom koju je osjećala. Bila je...
proždrljiva. Kao da bi učinila bilo što da ga miluje, da ga dodirne.
I to bez obzira na činjenicu da je mislio kako je ona žen-skast muškarac
čije je društvo jedva podnosio.

93
Knjige.club
 Čvrsto se uhvati za uzde i natjera konja u kas. Da bude iskrena, nakon
prvog udarca sedla kad je konj počeo kasati poželjela je vrisnuti. Ali uglavila
je čizme u stremenje i pokušala se izdići malo iznad sedla. Upalilo je -
otprilike. Bilo je puno bolje kad joj je ždrebica produžila korak i
počela galopirati. Odskakivala je u ritmu suprotnu od konjeva i nije bilo ni
izbliza toliko bolno.
Štoviše, uhvatila se kako se nagnula iznad konjeva vrata i počela uživati,
ako se izuzme ledeni vjetar koji joj je zviždao kroz zube i pištanje u ušima.
Strange ju je čekao na kraju ceste. Harriet povuče konja skapavajući od
umora.
- Sad je bolje - reče. Okrenuo je konja i krenuo natrag odakle su došli.
- Pobogu - Harriet promrmlja zureći u njega. Nije li jučer rekao da konji
moraju hodati nakon galopiranja? Napokon krene za njim. Kad bi stala i na
trenutak, hladnoća bi joj prodrla u kosti. Tlo joj se treslo pod nogama,
smrznuti komadi smeđe zemlje letjeli su iz kopita ždrebice, a tanak je led
pucao.
Osjećaj je bio predivan.
Srce joj je udaralo i krv joj je kolala venama. Odjednom je shvatila da se
nije osjećala tako živo - oh - godinama.
Otkad je Benjamin umro, možda i prije nego što je Benjamin umro. Kao
da je živjela u pamučnoj vuni i pamučni se pokrivač odjednom podigao, a
svijet se otvorio oko nje, briljantan, pun života, boje i pokreta. Šojka je
izletjela iz grmlja; letimice je pogledom uhvatila rep zeca skrivena ispod
živice.
Na ulazu u Strangeov prilaz povukla je uzde. Ždrebica joj je uživala u trku
i naglo je usporila s nekoliko nespretnih pokreta ukočenim nogama koje su
protresle svaku od Harrietinih modrica. Ali bila je previše zainteresirana za
Strangeovu kuću da bi učinila išta više od trzaja.
Bio je to prvi put da ju je zapravo pogledala. Bila je poput dječjeg crteža
kuće na selu, dvorac i kuća u jednom. Dio je blistao u pravom kamenu s
Portlanda, ali dio s desne strane izgledao je kao ostatak srednjovjekovnog
dvorca bez kule.
Također je postojalo i krilo koje se širilo s lijeve strane, protegnuto nisko
uz tlo sa staklenicima koji su nicali iz njega poput prečki na kotaču. I
naposljetku ugleda građevinu nalik tornju, koja je zacijelo bila slavna replika
Kosog tornja
u Pisi - samo što nije mislila da se poznati talijanski toranj naginjao baš
toliko. Bio je napravljen od cigle s malenim mjedenim oblim krovom na vrhu.
Izgledao je opasno.
94
Knjige.club
 Promukli glas reče: - Mrštite se na moj toranj. Biste li ga željeli vidjeti?
- Jeste li ga zaista vi dizajnirali?
Po prvi put otkad ga je upoznala, Strangeove su oči zasjale s nečim većim
od lijene zahvalnosti ili sarkazma.
- Idemo ga pogledati. - I ne pričekavši odgovor, usmjeri konja kroz
slavoluk.
Harriet protrese smrznute prste i uhvati uzde.
Izbliza se jasno vidjelo da je toranj napravljen od cigli s drvenim vratima.
Naginjao se pod uznemirujućim kutom. Zapravo, nije se baš naginjao:
prevalio se. Izgledao je poput drveta natjerana preko ruba litice neprestanim
zimskim olujama. Izgledao je poput pijanca koji pada na tlo.
Izgledao je, ukratko, kao sigurna smrt.
Strange je već sišao s konja i otključavao vrata kad je Harriet stigla.
- Dođite - reče preko ramena i nestane unutra.
Harriet spusti pogled. Nikad nije sjahala bez pomoći. Dame to nisu radile.
A Nick, njezin omiljeni konjušar koji ju je jutros podigao u sedlo s mnoštvom
tihih savjeta, nije se nalazio u vidokrugu.
Malo stenjući zbog upale mišića, izvuče desnu čizmu iz stremena i pokuša
kliznuti na tlo.
Uz tup udarac završila je na smrznutom tlu baš u trenutku kad se Strange
ponovno pojavio na vratima.
Brzo se podigne na noge.
- Vi ste najgori jahač kojeg sam ikad vidio - reče ne tako neljubaznim
tonom. - A ipak jašete poprilično dobro na neki sulud način. Zar vas majka
nije puštala na konja?
- Moja... - Harriet reče prije nego što se sjetila da joj je Villiers dao bolesnu
majku na selu. - Moja se majka boji konja - reče. - Što da radim s uzdama?
- Samo ih spustite dolje. Moji su konji iznimno dobro uvježbani. Vidite li
kako me moj konj jednostavno čeka? I vaš će učiniti isto.
Harriet povuče uzde dolje i zakorači unatrag. Njezina ždrebica, poprilično
pametno, iste sekunde odluči da bi bolje bilo u lijepoj, udobnoj staji i krene u
tom smjeru.
Užurbano.
Harriet nije vidjela potrebu da to prokomentira pa je prošla pokraj
Strangea ostavivši ga, dok je iza nje mrmljao neku zanimljivu psovku.
Zaustavi se malo od ulaza u toranj. Bila je to jedna zaobljena prostorija, a
umjesto da je imala katove, strop je jednostavno sve više padao pa se Harriet
zavrtjelo u glavi kad je pogledala gore i vidjela da krov skreće ulijevo.
95
Knjige.club
 Po sobi su bile obješene velike svilene zavjese boje razvodnjene marelice.
Imala je samo dva komada namještaja: veliki krevet preko kojeg je visjela
prozirna tkanina iste boje i čvrsti stol od hrastovine pun papira. Izgledala je
kao neobična mješavina turskog harema i ureda odvjetnika.
Razjapi usta.
- Nije li zanimljivo? - Strange reče pojavivši se pokraj nje. - Pomaknuo
sam vektor do krajnjih granica kada je u pitanju nošenje težine.
- Kao da gledam u nakrivljeni dimnjak - Harriet reče zanemarivši krevet
i ponovno podigavši pogled.
- Ako izračunate kutove, Cope, vidjet ćete da sam postigao kosinu od oko
šezdeset tri posto u odnosu na pedeset posto dužine. Što mislite?
- Mislim da je opasno - Harriet reče iskreno.
- Nije opasno. Vrlo sam oprezno izračunao težinu cigli u odnosu na kosinu
tornja.
- Siguran sam da jeste. Opasno je.
- Nije opasno - reče smirenim tonom koji joj je govorio da su i druge
osjetljive duše istaknule istu stvar. - Sluge mu se ne vole približavati pa im
dopuštam da pokleknu pred svojim slabostima. Ali svaki školovan čovjek
mora primijetiti da znanost projektiranja točno diktira što zgrada može, a što
ne kada su u pitanju kutovi.
- Nema prozora? - Harriet se zapita.
- Mijenjali su svojstva nošenja težine cigli.
Drugim riječima, Harriet si je prevela, cijela bi se građevina pretvorila u
hrpu prašine.
- Toranj u Pisi stoji od 1170-ih - Strange reče. On odšeta do svjetiljke koja
je visjela na maloj kuki i upali je kremenom. Bacila je zlatno svjetlo na njegova
ramena koja su služila da podsjete Harriet koliko joj je hladno.
Kad ništa nije rekla da bi potvrdila njegovu briljantnost s obzirom na
gradnju tornjeva, doda: - Eugenia i ja ljeti ovdje često imamo piknike.
Skrene pogled od nekoliko cigli koje je proučavala jer je bila sigurna da
će se zdrobiti jedna o drugu. - Ne biste to trebali činiti.
- Činiti što?
- Kći vam nikad ne bi trebala biti u ovom tornju. Nikad. Jedna je stvar ako
želite dovoditi vlastiti život u opasnost - i moj, nečujno doda - ali vaša kći ne
bi trebala dolaziti ni na sto metara od ove zgrade.
Pogleda je namrštivši se. - Villiers mi kaže da ste svoj dosadašnji život
proveli u majčinu krilu. Ne želim biti nepristojan, Cope, ali ako želite biti

96
Knjige.club
uspješni, morate prestati oponašati vlastitu majku. - Imitirao je njezin glas. -
Previše je hladno. Previše je opasno.
- Mislite li da vas činjenica da ugrožavate dječji život čini poletnijim? Kako
je zanimljivo da ne silite sluge da riskiraju živote u vašoj tvorevini. Zaista bih
trebao početi praviti bilješke. Naprimjer: muževnost se postiže
ugrožavanjem dječjih života, ali ne i života podčinjenih.
- Vi ste magarac - izgovori kroza zube.
Harriet osjeti uzbuđenje. Nijedan je muškarac prije nije nazvao
magarcem. Benjamin je nesumnjivo mislio da je magarac, ali nikad takvo što
ne bi rekao dami.
- I vi - reče ljubazno. Činio se šokiran širokim osmijehom koji mu je
uputila. - Više nikad ne puštajte kći u ovaj toranj ili njegovu blizinu. Previše
je volite. Zašto riskirati slomljeno srce?
Uhvatila mu je pogled sasvim dovoljno da se uvjeri kako su joj riječi
prodrle duboko, a zatim zakorači van na ledeni zrak.
- Posljednja stvar - reče. - Ta je prostorija ukrašena kao bordel. Iako je
poduzetno da replicirate tako šarmantnu atmosferu na svom terenu, zašto
biste, pobogu, upoznali dijete s tim?
Na licu mu se pojavi čisti bijes. - To nije bordel.
- Jeste li sami odabrali one zavjese?
- Ne, ja... - Pregrize jezik.
- Da pogodim - reče strašno uživajući. - Tražili ste pomoć londonske
tvrtke čiji je posljednji posao bio u budoaru kurtizane.
Ništa nije rekao.
- I?
- Gđica Bessie LaMott nabavila je zavjese - reče kroza stisnute zube. - Ja
uopće ne mislim da izgleda kao bordel.
- Pretpostavljam da je Bessie jednostavno kopirala okruženje koje
najbolje poznaje - Harriet reče ljubazno.
On požuri do konja i reče: - Morat ćete sjesti iza mene.
Harriet odmjeri njegovo vitko, mišićavo tijelo, nedoumicu koja nije imala
ništa s pokušajem da bude muško, a imala je sve s činjenicom da je žena. -
Mogu hodati. Puno mi je toplije čim sam se malo sklonio s vjetra.
- Glupost. Eugenia čeka našu lekciju iz mačevanja. - Sudeći po njegovu
tonu, nije mogao dočekati da joj se suprotstavi s mačem u ruci. Strange sjedne
u sedlo, a zatim je pogleda. - Pretpostavljam da se ne možete popeti bez
pomoći.

97
Knjige.club
 Činilo se da je ne želi dodirnuti, što ju je mrvicu povrijedilo. Ali Harriet je
cijela počela drhtati pa je samo odmahnuo glavom.
Ispruži joj ruku. Došla je do njega, stavila ruku u njegovu, a zatim podigla
pogled. - Što sad?
Zurio je u njihove ruke. Njegova je ruka, naravno, progutala njezinu. - Što
sad? - ona ponovi. - Hoćete li izvaditi nogu iz stremena kako bih se mogao
popeti?
- Pobogu - reče.
Snažno ju je povukao. Poletjela je kroza zrak i sletjela točno iza njegova
sedla uz prigušeni krik. Stražnjica konja padala
je unatrag pa se nagnula naprijed dok nije zapravo sjedila na podignutom
kraju njegova sedla. Zbog toga mu se zalijepila za leđa, ali tamo je barem
imala šanse ostati na konju.
- Pustite mi ramena! - reče oštro.
- Zgrabio sam ih pokušavajući spriječiti da odletim u idući okrug - uspije
izgovoriti.
- Vrištite kao žena - reče s očitim gađenjem.
Nagonski ga je poželjela snažno uštipnuti, ali suzdržala
se. Konj kao da nije ni osjetio njezinu težinu. Šepurio se nestrpljivo, želeći
se vratiti u staju. - Ostavili ste konja da stoji na hladnoći nakon trčanja -
istakne.
- Baš sam razmišljao o istoj stvari - reče snuždenim tonom. - Konji, sluge,
djeca. Bojim se da me takve stvari uzbuđuju.
- Tornjevi?
- Njihovo projektiranje. Izračuni. Neki sam dan dokučio kako bismo mogli
staviti lažni pod u sobu za bal.
Harriet pusti da prođe trenutak prije nego što je postavila očito pitanje. -
A za što bi lažan pod bio dobar?
- Za stol za gozbu - reče. - Bilo bi zanimljivo, ali bojim se da Eugenia dijeli
vaš tvrdoglavi pristup. Bacio sam izračune.
Bio je zastrašujuće privlačan kad je bio tužan i zaljubljen u svoje
nenormalne projektantske podvige.
- Morate li mi sjediti toliko blizu? - upita takvom oštrinom da je
zaboravila da joj se ikad sviđao.
- Kako točno mislite da bih trebao sjediti iza vas, na sedlu, a da ne budem
blizu?
- Pokušajte se pomaknuti unatrag - reče vrlo neprijateljski. - Na konjevoj
stražnjici postoji lijepo mjesto za sjesti.
98
Knjige.club
 - Ne mogu to učiniti - Harriet reče uživajući. Znači, ne voli je jer je previše
ženskasta? Društvene predrasude. Župnik njezine majke, gospodin
Periwinkle, bio je iznimno ženskast. Mirisao je poput cvijeta i vjerovao da je
život uvijek bolji uz šalicu čaja. Lord Strange vjerojatno bi se odbio rukovati
s njim.
Priljubi mu se bliže. Dobro je za njega da se osjeća neugodno. Štoviše,
cerila bi se da joj lice nije bilo previše smrznuto da bi se micalo. Bilo bi dobro
za lorda Strangea da mora upoznati nekoga - muškarca - koji je malo drugačiji
od njega.
Covjek je svojeglav. Opsjednut muževnošću. Gospodin Periwinkle volio je
aranžirati osušeno cvijeće. I držao je ljupke propovijedi o ljiljanima na polju.
Svi su ga obožavali.
Konj se krene penjati uzbrdo prema ulazu u kuću. - Neće vam smetati ako
vas obgrlim rukama, zar ne? - vikne u vjetar.
- Što?
I jednostavno ga je obgrlila oko struka.
Tijelo mu se ukočilo.
Smiješak joj je nestao trenutak poslije. Strangeovo tijelo bilo je veliko, i
vatreno, i muško na način od kojeg se njezino uživanje u društvu gospodina
Periwinklea činilo besmislenim.
Mogla mu je osjetiti čvrste mišiće i čelik čak i kroz kaput. Bilo je opasno
grliti ga. Tako što nije iskusila nikad prije. Osjećala je vrtoglavicu, toplinu,
mahnitost. Sjetila se svih prostih pjesama u Kittyinoj knjizi, onih koje su
govorile o ženama koje drže muškarce u naručju i ljube ih po cijelom tijelu.
To je zacijelo utjecaj Strangeova izrodničkog kućanstva gdje su Kitty, Nell
i svi ostali udovoljavali vlastitim žudnjama bez najmanje brige za posljedice,
ugled ili društvo. Da nije vojvotkinja...
Da je samo gospodin Cope, mladi Harry koji nije imao trajnih
odgovornosti i povijesti, odbacila bi oprez.
Ona bi...
Konj se zaustavi u dvorištu i Strange skoči s njega tako brzo da je kliznula
naprijed u sedlo na oslobođeno mjesto toplo od njegova tijela. Podigne
pogled prema njoj i s prezirom podigne obrvu.
Ona mu uzvrati čvrstim pogledom dok mu mrštenje nije izblijedjelo s lica.
- Želite li se još uvijek mačevati? - ona upita.
- Da. - Okrene se, a Nick potrči prema njoj.
- Zabrinuo sam se kad vam se konj kući vratio sam, gospođice - došapne.

99
Knjige.club
 - Dobro sam. Strange je kriv; rekao mi je da pustim uzde jer su mu konji
tako savršeno uvježbani da će ostati stajati na mjestu.
- Neki od njih zaista hoće - dečko iskreno reče. - Ali po ovom vremenu ne
mnogo njih. Dakle niste pali?
- Ne, i tvoji su savjeti pomogli. Mislim da znam kako preživjeti
galopiranje, iako je kas strašna stvar za izdržati.
- Možda bismo jedno jutro mogli ustati zaista rano i mogao bih vam
pokazati kako da upravljate konjem u kasu.
- Ne bih te voljela buditi tako rano - reče.
- Već sam budan. Ali možda je bolje po noći. Tako ne biste jahali sa mnom,
a zatim s lordom Strangeom. Mogao bi primijetiti. Ali trebali bismo početi s
penjanjem na konja. Čudo je što nije vidio kako se penjete na konja kao da je
kamena stijena.
- Možda onda već večeras?
- Čekat ću vas u staji. Obično nema nikoga pa bismo trebali biti sigurni.
Kratko mu se osmjehne. - Hvala ti!
Strange ju je čekao na vratima. - Vrlo ste se sprijateljili s tim konjušarom.
- Ton mu je opet bio neprijateljski.
- Ime mu je Nick i sviđa mi se - reče prošavši pokraj Strangea prema
toplini.
- Sviđa vam se? - Strange upita.
Ona ga letimice pogleda. - Drag je. - Međutim jedina joj je stvar na umu
bila kako se ugrijati, a da ne izgubi muškost. - Ako ćete me ispričati, idem
pišati. - Uspjela je dohodati do pola stubišta, ali onda je počela trčati. Kad se
dočepala sobe, skočila je preko cijele prostorije i zaronila ispod
pokrivača ostavivši da joj vire samo čizme.
- Vaša Milosti - Lucille uzvikne krenuvši prema njoj. - Jeste li dobro? Jeste
li bolesni?
- Hladno mi je - Harriet reče cvokoćući zubima. - Tako hladno.
- Joj, joj - Lucille je kvocala. Dotrčala je do nje, uzela još jedan pokrivač i
bacila ga na Harriet. - Smrtno ćete se razboljeti jašući na ovako hladna jutra.
Vojvotkinja od Coswaya još nije ni ustala iz kreveta. Upravo doručkuje.
- Možeš uzeti moju toplu čokoladu - Isidore reče pojavivši se na vratima.
- Jesi li opet satima lutala po smrznutim cestama?
- D-da - Harriet reče ispod pokrivača. Konj mi se sam vratio kući, a ja sam
morala sjediti iza Strangea, i bilo je tako hladno.
- Sjedni i popij ovu čokoladu - Isidore reče. - Šalica je lijepa i topla.
Harriet je naposljetku posluša zahvalno omotavši prste oko šalice.
100
Knjige.club
 - Što je iduće u životu gospodina? - Isidore upita.
- Opet mačevanje - Harriet reče. - Borba rapirima. Tjera me da skinem
sako, a gore u onim galerijama prokleto je hladno. Čovjek zacijelo ima hladnu
krv poput reptila.
- Harriet! - Isidore reče. - Nikad te nisam čula kako psuješ. Mislim da sva
ta muževnost utječe na tebe.
- Sviđa mi se jahanje - Harriet reče. - Ne možeš zamisliti, Isidore. Muškarci
su potpuno drugačiji. Znaš kako se mi smjestimo na žensko sedlo, a zatim
lagano krenemo niz cestu?
Isidore kimne glavom. - Ne radim to često, ali znam.
- Muškarci samo skoče u sedlo i pojure niz cestu - tako brzo da im vjetar
zabaci kosu. Ne nose periku jer bi im pala. Samo krenu. Znojiš se i umara te,
ali poslije se osjećaš dobro.
- Pazi se - Isidore reče. - Na kraju ćeš se zauvijek tako oblačiti. Znaš, svi
uvijek pričaju da je lord Findleshanks zapravo žena. Jesi li ga ikad pogledala
izbliza? Zaista izgleda kao žena.
- Ima bradu - Harriet istakne.
- Imala ju je i moja baka.
Harriet iskoči iz kreveta. - Moram se naći sa Strangeom pa idemo na
mačevanje. Au! - Protrlja stražnjicu.
- Ja idem natrag u krevet - Isidore reče. - Strange mi je posudio zbirku
pjesama. - Zastane na trenutak. - Još ti uvijek nije drag?
Harriet slegne ramenima. - Može proći. Što ti misliš?
- Mislim da je zanimljiv - Isidore reče. - Zaista zanimljiv.
Harriet je odmjeri. - Udana si, Isidore.
- Nije da bi itko primijetio - Isidore reče podrugljivo.
- Znaš što želim reći.
- Ima nešto oko Strangea - Isidore reče. Harriet uz trunku uzbune
primijeti da joj je pogled gotovo sanjiv - a Isidore nikad nije izgledala sanjivo.
- Svi primijete kad on uđe u prostoriju. Volim biti s takvim muškarcem.
- On je ipak domaćin - Harriet reče. Iako baš i nisam sigurna da zapravo
zna tko su mu neki od gostiju. Jesi li to primijetila?
- Povy mu svake večeri pročita popis novih gostiju - Isidore reče. - Lucille
mi je to ispričala.
Lucille proviri glavu iz susjedne sobe. - Trebate li me?
- Zna li lord Strange tko su mu gosti? - Isidore upita. -Rekla si da je Povy
zadužen da ga obavijesti.

101
Knjige.club
 - Iskreno, Strange i zna i ne zna - Lucille reče. - Može čuti za njih, ali to ne
znači da uvijek zna tko su, ako razumijete što želim reći. Ovo je velika kuća.
Ona skupina znanstvenika u istočnom krilu, naprimjer. Sigurna sam da ih ne
zna sve.
Na vratima se začuje kratko kucanje, kucanje koje je Harriet već postalo
poznato. Isidore vrisne dok su se otvarala. Harriet se okrene i pogleda je kroz
Strangeove oči.
Isidore je bila u kućnoj haljini s povezanom kovrčavom crnom kosom
koja joj je odgovarala boji trepavica. Spavaćica joj je bila sve što Harrietina
nije. Nikad ne bi slučajno mogao pomisliti da je muška.
Osmijeh u znak pozdrava pojavi se u Isidoreinim očima na sekundu prije
nego što je opet tiho vrisnula (u potpunosti
nepotrebno ako se pita Harriet) i nestala u susjednoj sobi zalupivši
vratima koja su ih spajala.
Harriet nije imala pojma da se ženske noge mogu vidjeti ravno kroz tanku
tkaninu spavaćice.
Strange se nije činio razorenim od požude, ali što ona zna? Podigao je
obrvu. - Ranojutarnja posjetiteljica, Cope? Neprestano me iznenađujete -
reče. Glas mu je opet postao neprijateljski.
Međutim ovaj je put imao razlog. Vjerojatno je izgledalo kao da se
nabacuje ženi koju je on odabrao za ljubavnicu s obzirom na njegovo
očijukanje s Isidore prošle večeri.
- Prijatelji smo - brzo reče. - Prijatelji.
- Ah, prijatelji.
Na trenutak je zavladala tišina dok je Harriet očajnički tražila ispriku. -
Ona je kumče moje majke. Znam je godinama.
- Godinama. Kakav sretnik. - Na njegovu se licu vidjelo nešto tajanstveno.
- Da - Harriet reče. - Kad mi se majka razboljela, Isidore je često bila jedina
osoba koja nas je posjećivala mjesecima.
- Jeste li spremni za doručak? Naložio sam osoblju da vam pripremi
crvenu govedinu i velik vrč piva, naravno. A Eugenia ne može dočekati da
gleda našu poduku.
Harriet zastenje u sebi. Govedinu može prožvakati, jedva, ali iskreno mrzi
pivo.
Ovaj je put poduka iz mačevanja prošla puno bolje. Strange je bez riječi
stavio kapice na rapire, zbog čega se Harriet osjećala ugodnije. Uspjela je
zadržati ruku na maču i čak je odbila pass in tierce 2

2 Potez u mačevanju.
102
Knjige.club
 - Iduće što ću vas naučiti jest prise de fer - Strange reče.
Došao je iza nje i posegnuo oko njezina tijela kako bi joj
uzeo mač. - Gledajte - reče - okrenite zapešće ovako, namjestite desnu
nogu pod kutom. - Lagano joj gurne nogu da je namjesti u pravilan položaj.
Zasigurno je nije morao obgrliti rukama da bi joj pokazao ovaj potez?
Rukom je ovlaš dodirnuo Harrietine grudi. Naravno, grudi su joj bile čvrsto
umotane u zavoje pa nije mogao otkriti ništa ženstveno.
Ipak, skočila je i okrenula se spremno držeći rapir. Istina je da je Harriet
osjetila kako joj toplina kola žilama svaki put kad bi je dodirnuo.
Eugenia je sjedila iza staklene vitrine i izvikivala naputke. Harriet si nije
mogla pomoći da se ne okrene i osmjehne joj se, iako je Strange inzistirao na
tome da se usredotoči na rapir.
Eugenia je bila neobična djevojčica s ogromnom grivom neuredne kose i
staromodnim ponašanjem. Po svemu sudeći, nikad se nije igrala s djetetom
svojih godina i to se moglo vidjeti. Govorila je neobičnim ritmom predstava
koje je voljela čitati.
Baš kad se Harriet počela umarati, Strange reče da bi opet trebali održati
meč. Nasloni se na vitrinu uza se i pokuša doći do daha. - Jeste li sigurni,
gospodine? - upita. - Jučer ste se ozlijedili.
- Gospodine ? - reče. - Jučer ste mi pustili krv; mislim da smo spremni na
intimnije obraćanje. Volim da me zovu Jem.
- A tvoje je ime?
- Zaboravljeno u izmaglici vremena - brzo reče. - Kako se zoveš?
- Harry- Harriet reče. Sve to odjednom ju je počelo činiti nervoznom.
Strange - ili Jem - neprestano je dolazio iza nje i namještao joj ruke pod
pravilne kutove. Koljena su joj klecala. Koža joj je gorjela kad joj je njegovo
vitko, mišićavo tijelo odjeveno samo u tanke hlače i bijelu majicu
dodirivalo njezino. Žustro se borila protiv vidljivog rumenila na cijelom
tijelu.
To je bilo toliko opasno.
- Strange - ili Jem - odšeta na položaj u sredini prostorije.
- Eugenia, ti ostani iza vitrine.
- Da, tata - Eugenia reče. - Nadam se da ti ne smeta, ali ja ću navijati za
Harrya.
- Uopće mi ne smeta - Strange reče prebacujući rapir iz ruke u ruku.
Harriet si nije mogla pomoći. Pogledala mu je mišiće na nogama i umalo
zastenjala - ali ovaj put ne zbog vlastite upale mišića. - Hajde, Harry. Osjećaš
li dozu straha?

103
Knjige.club
 Zakoračila je naprijed i namjestila se u obrambeni položaj. Strange počne
kružiti oko nje, pogled joj usmjerivši na lice, i usta mu se iskrive u gotovo
neprimjetan osmijeh.
- Sredi ga, Harry! - Eugenia uzbuđeno vikne. - Sredi ga, sredi ga!
- Znam samo jedan napad - Harriet se požali. - To zaista nije pošteno.
Strangeu se napne rame, a Harriet podigne rapir da se obrani od napada.
Nažalost, zaokrenuo se u krug i došao iz suprotnog smjera. Za dlaku joj je
zabio oštricu u rame.
- Nije pošteno - progunđa i zakorači unatrag. - Nikad mi nisi opisao takav
potez.
- Gledao si mi rame - reče ponovno počevši kružiti. - Nisi potpuno propao
slučaj.
- Mislim da imaš neku vrstu lovačke opsesije - reče, okrećući se da uvijek
ostane ispred njega. - Jesi li ti jedan od onih ljudi koji provode sate tumarajući
po šumama s mrtvim stvorenjima prebačenim preko ramena?
- Oh, Harry - reče nježno - opet me iznenađuješ. Mislio sam da si
strastveni lovac. Siguran sam da si mi to rekao.
- Hm - Harriet reče. Ruka joj je bila umorna i osjećala se kao da joj rapir
teži barem dvadeset kilograma. Svu je snagu koristila kako bi samo
uspijevala držati ga u visini struka. Mora pokušati napasti. Stoga bez previše
razmišljanja samo krene ubadati ispred sebe.
Mačem je u sekundi blokirao njezin krećući se tako brzo da ga nije ni
vidjela. Šok od sudara dva mača prošao joj je ravno kroz rame.
- Napadni ponovno - poviče Eugenia. - Posjeci mu nogu, Harry!
- Stišaj se, ti krvoločno derište - Strange reče. Okrenuo je glavu prema
Eugeniji pa je Harriet iskoristila priliku i podigla mu rapir do grla zaustavivši
mu se centimetar od kože.
- Ha! - reče.
Okrene glavu i pogleda je. - Varaš, Harry?
U njegovim je očima postojalo nešto... spustila je rapir. Bi li Isidore mogla
biti u pravu? Je li moguće da se Strange zanima za nju - kao muškarca? - Gotov
sam za danas - ona reče i okrene se da bi spremila rapir u korice.
Kad se ispravila, ovlaš pogleda iza sebe i uhvati Strangea kako joj zuri u
stražnjicu.
Neprimjetno se naježi. To nije dobro. Jedna je stvar da se Kitty naslanja
na nju, a druga je da muškarac poput Strangea misli... što god misli.
- Mislim da bi jednostavno trebao ciljati tim mačem malo niže i ubosti ga
u nogu - Eugenia reče dotrčavši do nje.

104
Knjige.club
 - Ti si zaista krvoločna - Harriet reče. - To je tvoj otac o kojem pričaš kao
o jastuku za igle.
- Imaš li još koje pismo za mene? - Strange upita.
Ona ga doda, a on podere kuvertu i zamahne njome po zraku.
- Pretpostavljam da ne možete moju tajnu dopisnicu zamoliti da bude
malo manje velikodušna s parfemom?
- Ne mogu - Harriet reče. Upotrijebila je Isidorein najbolji francuski
parfem
- Glazba je moja noćna - Strange pročita naglas - Kao i u slavuja. Lijepo.
Kratko, a izazovno. A djelomično se i rimuje s jučerašnjim stihovima.
Harriet pogledom prostrijeli Strangea. - Tvoja pisma teško su primjeren
materijal za čitanje jednoj djevojčici.
To je u potpunosti zanemario. - I, Harry, imaš li pojma što moja
tajanstvena dopisnica želi od mene?
Harriet se namršti. - Nemam blage veze - reče smatrajući da je pitanje
neprimjereno za Eugenijine uši, kao i pjesma.
- Želi tvoje društvo, tata - Eugenia reče.
Strange joj se naceri. - Slažem se.
- To je ljubavna pjesma - ona nastavi.
- Ili nešto slično - Strange se složi.
- Mislim da želi da se nađete po noći - Eugenia je bila uporna.
- Iskreno - Harriet reče veselo - čini se da ćeš morati pričekati da pjesma
završi kako bi točno otkrio što pjesnikinja želi.
- Ljubav - Eugenia hladno izgovori. - Moja je guvernanta dugo bila
zaljubljena u tatu, ali napokon je odustala. Nije ga lako uhvatiti. Želiš li vidjeti
izračune koje sam napravila sinoć, Harry? Ostala sam budna zaista dugo, ali
izračunala sam sve kutove krova na mojoj kući za lutke.
- Koliko dugo? - Harriet upita bez razmišljanja.
- Žalim te - Strange reče. - Čujem ti majku kako govori svaki put kad
otvoriš usta. Možda će te biti nemoguće pretvoriti u muškarca, Harry, ako ti
ne smeta što to ističem. Eugenia je savršeno sposobna brinuti se za sebe.
- Volio bih vidjeti tvoje izračune - Harriet reče Eugeniji ignorirajući ga. On
je budala jer dopušta osmogodišnjoj kćeri da probdije pola noći analizirajući
izračune, ali to je barem objašnjavalo neobične sive vrećice ispod Eugenijinih
očiju. Izgledala je gotovo bolesno.
Eugenia ispruži ruku i uhvati Harriet te si ona dopusti da je povuče iza
prepreke koju je činio sluga u zaključano krilo kuće, iako je žudjela za
kupkom i snom.
105
Knjige.club
 - Tko ovdje živi osim tebe? - upita.
- Nitko - Eugenia reče puna života. - To jest, služavka je uvijek sa mnom,
naravno. Tata voli da sam na sigurnom pa je sluga uvijek na straži.
Ali kad su došli do dječje sobe, bila je prazna.
- Gdje ti je služavka? - Harriet upita osvrćući se. Vatra je slabo gorjela.
- Zacijelo je malo otišla dolje - Eugenia reče. - Guvernanta će vjerojatno
stići svaki tren. Zaljubljena je u jednog od slugu pa uvijek znam gdje je.
- A gdje je to?
- Ljubi slugu, naravno - Eugenia reče. - Ljube se u ormaru za noževe na
drugom katu.
- Kako to, pobogu, znaš?
- Rekla mi je.
Harriet kimne glavom. Zatim čučne, prigušivši stenjanje od upale mišića,
i dopusti Eugeniji da joj pokaže kut svakog zida i krova na kućici za lutke od
tri kata.
- Jesi li pokazala sve kutove ocu? - upita.
- Tati? Ne, tata mi je dizajnirao kućicu pa zna sve kutove.
- Hoću reći, jesi li otkrila sve kutove jer će ga to usrećiti?
Eugenia je pogleda s nevinim, iznenađenim djetinjim očima. - Zašto bi ga
to usrećilo? To usrećuje mene.
Harriet je dobila što je tražila pa počne slagati sićušni namještaj koji je
bio porušen po kućici.
- Imaš li mačku? - Eugenia upita sjevši pokraj nje.
- Imam psa - Harriet reče. - Blesavog starog španijela po imenu gđica
Custard. Imaš li ti ljubimca?
Eugenia odmahne glavom. - Ne znam mnogo o životinjama.
- Nema se što previše znati. Ti ih hraniš; one te vole.
- Ali moraju trčati vani. A ja sam tako često u svojoj sobi. Ne bi bilo
pošteno.
- Ali moraš ići van, zar ne? Pas bi drage volje bio unutra s tobom, a zatim
bi izašli van da se malo protegnete.
Eugenia se namršti gledajući kućicu. - Ne bih željela zaključavati životinju
u svoju sobu. Mogla bi me početi mrziti.
- Naravno da ne bi! Da je moj španijel, gđica Custard, ovdje, vidjela bi
koliko bi uživala. Sklupčala bi se uz vatru i bila savršeno sretna.
- Zapravo, moglo bi joj biti hladno. Stavit ću još jedno drvo na vatru -
Eugenia reče ustajući.
106
Knjige.club
 - Pričekaj malo - Harriet reče požurivši za njom. Nećeš valjda to učiniti
sama?
Eugenia je pogleda sa sažaljenjem. - Naravno da hoću, Harry. Ti znaš kako
naložiti vatru, zar ne?
- Ja to prepustim slugama - reče odlučno. - A ni ti to ne bi trebala raditi.
Što ako ti iskra zahvati haljinu?
- To se nikad ne događa - Eugenia reče. - Vrlo sam oprezna. - I prije nego
što ju je Harriet uspjela spriječiti ona podigne malu cjepanicu i baci je u vatru.
Ogromna eksplozija iskrica poleti u zrak i nestane u dimnjaku. - Volim kad se
to dogodi - reče. - Tako je lijepo.
- Razgovarat ću ti s ocem - Harriet reče povukavši uže od zvona. - Gdje su
ti guvernanta i sluškinja? Što bi se dogodilo kad bi u ovoj prostoriji izbio
požar, Eugenia?
- Zaista zvučiš kao majka! - Eugenia reče hihotajući se. - Tata se nikad ne
brine kao ti. Istrčala bih iz prostorije, naravno.
- Ali hodnik je zaključan - Harriet reče. - Postoji li drugi izlaz?
- To je jedini izlaz, ali sluga je uvijek tamo. Ili misliš na tajni prolaz? -
Eugenijino se lice ozari. - Nikad nisam razmišljala o tome. - Odmah je počela
šetati po prostoriji zureći u letvice kojima je bio obložen donji dio zida. - U
svakom slučaju - doda povukavši izrezbarenu ručku na ukrašenom kaminu. -
Imam plan za bijeg ako mi zatreba.
- Kakav?
Eugenia glavom pokaže prema prozoru. - Izaći ću kroz taj prozor. Tamo
je ogroman hrast i sigurna sam da bih se mogla spustiti bez problema.
Harriet pogleda kroz prozor. Hrast je bio dobrih pola metra udaljen i nije
bila sigurna ni da bi ona uspjela skočiti na njega.
- Izgledaš tako uznemireno - Eugenia reče odustavši od potrage za tajnim
vratima. - Reci mi više o gđici Custard, molim te. To je neobično ime za psa za
dečke.
I Harriet je posluša.

107
Knjige.club
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

U kojem Harriet ostane zaprepaštena

V ečera te noći bila je iznimno formalna. Na Harrietino poprilično

iznenađenje, saznala je da sjedi blizu glave stola s Isidore između nje
i Strangea. Kitty je bila s Harrietine lijeve strane.
- Kako ste? - Kitty došapne uz srdačan osmijeh. - Jeste li lijepo proveli
dan? Mi smo vježbali za iduću izvedbu. Pjevat ćemo madrigale za biskupa.
- Madrigale za biskupa? - Harriet reče rasprostirući ubrus na krilu.
Kitty se počne ludo cerekati, toliko da nije mogla pričati. Harriet je polako
otkrivala da u muškoj odjeći postoji nešto zbog čega je puno manje strpljiva.
- Želi da se odjenemo u male anđele - Kitty napokon uspije reći.
- Anđeli koji pjevaju pred biskupom. Ima smisla.
- Ali čekajte da nam vidite kostime - Kitty reče. - U raju je zacijelo jako
toplo, ako me razumijete.
Uputi Harriet svoj uvježbani, nestašni osmijeh.
Harriet joj uzvrati osmijehom, ali više ukočeno. - Imate li krila?
- Da, zaista ljupka i napravljena od pravog perja. Lord Strange ima
francusku tajnicu koja nam je pomogla s kostimima. Krila su tako meka i
lijepa. U jednom ih trenutku skinemo i zapravo legnemo na njih.
- Legnete? - Harriet upita.
Kitty se nagne bliže. - Mogla bih za vas održati privatnu probu ako želite,
Harry. Ne mogu pjevati madrigal ako nas nema tri, ali mogla bih pjevati neku
drugu ljubavnu pjesmu.
- Jeste li rekli probu? - Strange reče s glave stola. - Razgovarate li o
predstavi s anđelima? Volio bih to vidjeti.
U trenu mu uputi isti osmijeh s jamicama na licu koji je maloprije
poklonila Harriet. - Drage ću vas volje uključiti, gospodine lorde.
- Isidore - Strange reče okrenuvši se prema njoj i dodirnuvši joj ruku - bi
li vas zanimao privatan koncert anđela?
- Naravno - Isidore reče, ali Harriet joj je po glasu znala da joj se ta ideja
ne sviđa.
- Bojim se da već imam dogovor nakon večere - Harriet brzo reče.
- Imaš? - Strange upita gledajući je ispod oka. - S kime to? Pogleda niz
dugi, blještavi stol pun više lijepih nego plemenitih ljudi. - Možda s Nell?
108
Knjige.club
 Harriet mu se hladno i kratko osmjehne. - U tvojoj kući ima toliko ljudi da
je teško prebrajati poznanike.
- Onda nakon tvog sastanka - tiho reče. - Ostajem budan poprilično dugo,
a kladim se da isto vrijedi i za Kitty. Može li onda u dvadeset tri sata?
Konjušar je samo spomenuo da će je naučiti kasati. I uzjahati konja.
Koliko to može potrajati?
- Nisam sigurna da će Kitty željeti ostati budna toliko dugo - Harriet reče.
- Zvuči kao da je naporno vježbala cijeli dan.
- Oh, nije bilo tako naporno - Kitty reče hihotajući se. - Velik dio dana
provela sam na leđima.
Nabor se između Isidoreinih obrva produbio. - Bojim se da vam se nikako
ne mogu pridružiti u to doba - reče dovoljno pristojno. - Poprilično sam
iscrpljena.
- Kakva šteta - Strange reče. Prestao je gledati u Harriet i uputi Isidore
izdašan osmijeh. - Neće biti ni približno ugodno bez vas.
Harriet iznenada dođe do zaprepašćujućeg zaključka. Kad bi joj Strange
uputio takav osmijeh, izbezumila bi se. Možda bi ga čak i preklinjala da je
odvede u krevet.
- Dvadeset tri sata - Kitty reče. - Biste li željeli još anđela uz mene? Sigurna
sam... - očijukala je sa Strangeom - da bi sve Gracije voljele izvoditi večeras,
lorde Strange. Za pjevanje madrigala treba nas tri.
- Mislim da večeras trebamo samo vas - Strange reče glatko.
Kitty je eksplodirala od cerekanja.
Harriet nešto padne na pamet. Nešto o čemu Kitty možda razmišlja.
Razjapi usta i u tom istom trenutku Isidoreini prsti zariju joj se u ruku.
- Moram razgovarati s tobom. Odmah! - prosikće.
Strange je ustao dajući time znak da se svi mogu udaljiti
od stola. Zastao je samo na trenutak. - Moji gosti čekaju, a ti, gospodine
Cope, imaš sastanak... Vrijedi li dogovor za dvadeset tri sata u knjižnici?
Gospodin Povy će te uputiti. - Ne pričekavši odgovor, udalji se od stola.
Isidore je stisne jače. - Harriet!
Harriet se okrene prema Kitty želeći nešto reći. Ali u Kittyinim očima
postojalo je duboko uzbuđenje i - da - užitak koji su joj ukrali riječi s usana.
Kitty je bila savršeno sretna s pomisli na gospodina Copea, lorda Strangea i
jednog usamljenog anđela. Harriet proguta knedlu.
- Dvadeset tri sata! - Kitty reče i veselo odšeta.
Isidore odvuče Harriet do kuta sobe. - Imaš li pojma što
Kitty namjerava učiniti večeras, Harriet? Imaš li?
109
Knjige.club
 - Upravo sam shvatila! - Harriet reče i od panike joj se zavrti u glavi. -
Nisam imala pojma!
- Moraš ostati u sobi - Isidore naredi. - Još bolje: možeš spavati sa mnom
ako ti Strange uđe ravno u spavaću sobu. - Osvrne se, ali gotovo su svi
napustili blagovaonicu. - Harriet, ovo je - izopačena kuća! Ti ljudi, oni - oni -
oni čine stvari...
Harriet si nije mogla pomoći da se malo ne nasmije. - Isidore, znala si to.
Što misliš, zašto je Jemma rekla da neće dolaziti ovdje iako je organizirala
svakojake šokantne zabave u Parizu? Njezini događaji u Parizu uzrokovali su
skandale jer je nečiji kostim bio previše vulgaran ili je udana žena paradirala
uokolo s nečijim mužem. Strangeov ugled - i njegove kućne zabave - na
potpuno su drugoj razini.
- Nisam u potpunosti shvaćala kako je to uistinu. Osjećam se prljavom
samim time što sam ovdje! Gdje je Villiers? Mislila sam da bi nas on trebao
zaštititi. Harriet, što ćeš učiniti? - Isidoreine su oči uznemireno bliještale.
- U svakom se slučaju neću upuštati ni u kakva ljubovanja s anđelom -
Harriet iskreno reče. - Ne moraš se brinuti oko toga. Već ću nešto smisliti.
Možda ću se praviti da sam bolesna i jednostavno ostaviti Strangea i Kitty
same.
- Ugh! - Isidore reče. - Trenutno mi uopće nije drag, Harriet. Ne sviđa mi
se ovdje. Dva muškarca i jedna žena.
- Zadrhti. - Do sad sam umirala od dosade gledajući poluodjevene djevice
i pozvana sam slušati kako anđeli pjevaju madrigale. Mješavinu kulture i
golotinje smatram mučnom. Ali ti se zabavljaš sa Strangeom, zar ne?
- To nema veze sa Strangeom - Harriet reče iako je lagala. To jest bio
Strange. Pola joj je užitka, a možda i više, dolazilo iz vremena provedena s
njim, s mačevanja rapirima, mačevanja riječima. Naravno, to nije bila prava
privlačnost. Užitak je zacijelo proizlazio iz činjenice da je toliko zabranjeno
žudjeti za muškarcem koji je čak ni ne smatra ženom.
Nije da bi ikad uopće uzela u obzir odlazak u tu knjižnicu kako bi se našla
sa Strangeom - i Kitty.
Čak ni da vidi Strangea bez odjeće.
- To je zbog toga što se toliko zabavljam u muškoj odjeći - reče Isidore. -
Nikad prije nisam bila tako slobodna.
- Ja ne želim biti toliko slobodna - Isidore reče. - Svaki trenutak postajem
sve ozbiljnija i ozbiljnija.
- Mogu ti posuditi svoje hlače - Harriet predloži. A zatim: - Zaboravila sam
na sastanak!

110
Knjige.club
 - Kakav sastanak? - Isidore uzvikne. - Nije valjda još jedan sastanak sa
ženom?
- U staji - Harriet reče. - Vrlo drag konjušar naučit će me kako pravilno
uzjahati konja. Svaki put skoro padnem na drugu stranu.
Isidore preokrene očima. - Idem u krevet. Mislim da bih sutra mogla
obznaniti da imam zarazne crvene pjege. Bilo što kako bih Gracije držala
podalje od svoje spavaće sobe.
I Strangea. Zasigurno ne želim da mi opet uleti dok sam u spavaćici.
Nisam stigla ni počešljati kosu.
Harriet ju je gledala kako se penje stubištem razmišljajući koliko bi jako
željela da je Strange posjeti u spavaćoj sobi kad bi znao da je žena.
Ne bi je bilo briga je li joj kosa počešljana. Samo bi...
Otjera tu misao. Ponaša se blesavo.

111
Knjige.club
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

Harrietino zaprepaštenje, dio drugi

D vije minute poslije ušla je u toplu staju. Smrdjela je na čiste konje,

kožu i gnojivo. Konji su provirivali glavama preko svojih boksova i
rzali tražeći mrkvu.
- Dobra večer, Nick! - reče kad se dečko pojavio iz udaljenog kuta staje. -
Ovo je tako lijepo od tebe. Sigurno si iscrpljen nakon cjelodnevna rada.
- To je moje dobro djelo za danas, gospođice - reče. - Majka mi nikad ne
bi oprostila kad bih dopustio da vas otkriju. - Oklijevao je.
Harriet mu se osmjehne. - Vrlo me vjerojatno želite upozoriti na
domaćinstvo lorda Strangea.
- Svatko može vidjeti, gospođice - izleti mu - da niste uobičajena vrsta
žene koja ostaje kod kuće. To nije mjesto za vas.
- Ja sam udovica - reče. - Obećavam ti da nisam zaprepaštena, Nick.
- Brak je jedna stvar - reče tvrdoglavo. - Ali vi ste dama, a damama ovdje
nije mjesto.
Nije si mogla pomoći da se ne nasmije na to. Dobro je znala da bi se
Isidore složila s njim. - Obećavam ti da više
neću ostati ni trenutka ako me otkriju - reče. - Hoćeš li se tako osjećati
bolje?
Zatim se nagnula da ga poljubi u obraz jer je bio...
Ali što god da je pomislila, izletjelo joj je iz misli kad su se vrata na drugom
kraju otvorila pustivši unutra vrtlog snijega i vjetra. Ona skoči natrag.
Strange je sekundu stajao na vratima, a zatim krenuo naprijed zalupivši
vratima iza sebe. Skinuo je rukavice jednu po jednu s tihom preciznošću,
prijetećom poput slinava zavijanja tigra.
- Dobra večer - Harriet reče. - Mislio sam da si s gostima, gospodine lorde.
- Imao sam osjećaj da te trebam držati na oku - reče. Skrene pogled prema
mladom Nicku. - Vrati se u svoje odaje, dečko.
Nick je oklijevao i zabrinuto ovlaš pogledao Harriet. Dala mu je novčić
koji je pripremila. - Vrlo sam ti zahvalan na poduči, Nick. Hvala. I vidimo se
sutra.
- Ali vi ćete... - reče, ali zaustavi se. Posao mu je očito trebao i mogla je
vidjeti kako mu se čast i užas bore na licu.
112
Knjige.club
 - Idi - Strange reče. U glasu mu se čulo nešto ravnodušno zbog čega se
dečko okrenuo i pobjegao.
Harriet se okrene prema Strangeu. I prije je znao biti razdražljiv u njezinu
društvu, ali sad mu je u očima gorio čisti bijes. Udario je rukavicama o dlan
proizvevši zvuk nalik pucnju.
- Mogu li ti nekako pomoći? - Harriet upita.
- Znaš li da sam se prevario? - upita. - Mislio sam da bih trebao paziti tebe
kako bih se pobrinuo da te ne zavede netko
od šljama koji se povremeno mota po kući. Ali nisam znao da bi ti mogao
biti predator.
Harriet trepne u nevjerici. - Predator? Ne znam o čemu pričaš. Ali
uvrijedio si me, gospodine.
- Ja sam uvrijedio tebe - podsmjehne se. - Uhvatio sam te kako mi ljubiš
konjušara, dobrog dečka, i daješ mu novac, a ti si se uvrijedio?
Ona se namršti. - Pomagao mi je...
- Takva pomoć u mojoj kući nije dopuštena - reče glasom hladnim poput
smrznutog noža. - Nikad. Ni pod kojim okolnostima. Razumiješ li to?
- Ja...
- Dovoljno je samo da ili ne. Razumiješ li?
Harriet je na trenutak stajala pokušavajući dokučiti razumi je li. Jedina
mogućnost koja joj je pala na pamet bila je...
Razjapi usta i osjeti kako joj oči rastu. - Ne možeš - nisi... - uzvikne
svadljivo. - Ti izopačena zvijeri!
Na trenutak je zavladala uspuhana tišina u staji, a onda odjednom Strange
zabaci glavu i prasne u smijeh. Buka je odjekivala u potpornim gredama i
konji su naćulili uši.
- Ti si đavo - Harriet reče prolazeći pokraj njega. - Um ti je prljav poput
zahoda. Sutra ću napustiti tvoju rezidenciju.
On je uhvati za ruku još se uvijek smijući. - Nisam đavo, Harry. Zaista
nisam.
Gnjevno je zurila u njega. - Nitko osim raskalašenog nitkova ne bi
pomislio tako nešto. - Istrgne ruku.
Još se uvijek cerio. - Tvoje lice - reče zvučeći potpuno nepokajnički.
- Moje lice! - reče osjetivši kako joj se obrazi rumene. - Ništa na mome licu
nikoga ne bi navelo na takav zaključak.
Ti si, gospodine, pokvarenjak kao što se i priča, a ja sam bio budala jer
sam se uopće približio tvojoj rezidenciji. Odlazim večeras!

113
Knjige.club
 - Zar ne vidiš - reče ponovno je zgrabivši za ruku - da sam samo
pokušavao zaštititi mladog Nicka? Prokleto si predivan za muškarca, Harry.
Zbog toga sam bio sumnjičav, a nisam trebao biti. Ne možeš si pomoći što si
rođen takav.
- Sama činjenica da ti je ta misao pala na pamet...
- Ja sam odrastao čovjek. Imam kućnu zabavu koja ni ne pokušava pratiti
pravila pristojnog društva. Naravno da sam pomislio na to. Između ostalog
otac sam ljupke djevojčice. Moram misliti o takvim stvarima.
Harriet se naježi. - Onda te žalim. Jer se moji otac i majka nikad nisu
brinuli za to.
- Oh, zasigurno jesu - Strange reče. - Da se ne brinu za tebe? S tom tvojom
ljepotom? S načinom na koji ti oči izgledaju tako nevino i s tom
ljubičastosmeđom bojom? - Usta mu se iskrive. - Brinuli su se za tebe, mladi
Harry. Majka ti je zaslužna za to što se nikad nisi susreo s ovakvim gadostima.
- Ako ti jesi, to je zato što živiš razuzdanim životom - Harriet reče
osjećajući se kao da nalet gnjeva prolazi. Trenutak prije namjeravala je
napustiti rezidenciju, a sad ju je gledao i na licu mu je postojala sjena nečega
od čega se osjećala neobično. Izgledalo je gotovo kao tuga, ali kako je to
moguće?
- Vjerojatno - reče.
- Ne bi trebao držati takve ljude kraj sebe - izleti joj. - Onda ne bi imao
tako pakosne misli.
- Uvijek bih to pomislio.
- Onda te žalim - reče. - Ja poznajem prijatelje koji mi dolaze u kuću. Znam
njihove jake strane i njihove slabosti. Ne moram ih se bojati.
- Nitko ne zna što je u srcu drugog čovjeka. Najveće zlo često se krije ispod
najljepšeg lica.
Cista bol zabljesne mu u očima, ali otjerao ju je i opet se vratio smijeh. -
Moraš mi oprostiti, mladi Harry. Zaista moraš. Vidiš, mislio sam da te
poznajem. I moj je bijes bio još veći jer sam odjednom pomislio kako sam
pogriješio.
Harriet se osmjehne, pomalo ukočeno. - U redu je.
Njegov je šarm bio moćno oružje. Otišli su natrag u kuću razgovarajući o
beznačajnim stvarima. Ali Harriet je osjećala blagu mučninu. To nije kuća za
nju, takvo mjesto gdje je Strange očito očekivao da bi se takva stvar mogla
dogoditi malom Nicku. Mora otići. Štoviše, povest će Nicka sa sobom. S
lakoćom bi mu pronašla posao u svojoj rezidenciji. Tamo ima šezdesetak
ljudi i nijednog bludnika kojeg bi se Nick morao bojati.

114
Knjige.club
 Kad su ušli u kuću, krene prema stubištu, ali Strange je zaustavi uhvativši
je za ruku. - Nisi li valjda zaboravio na Kitty?
- Siguran sam da se vas dvoje možete zabaviti sami -Harriet reče
pristojno. - Hoćeš li joj se ispričati u moje ime, molim te?
- Kako bi mogao otići gore i naložiti slugi da ti spakira torbe?
Oklijevala je. To se činilo tako bezukusnim. A opet, zašto oklijevati? - Da -
reče. - Ovo nije mjesto za mene.
On joj pusti ruku. - Naravno, ja te ne mogu spriječiti. Hoćeš li se pozdraviti
s Villiersom večeras ili sutra ujutro? Pozvan sam u njegovu sobu večeras.
- U tom ću ti se slučaju pridružiti i pozdraviti se - reče.
- I hvala ti na gostoprimstvu, gospodine lorde. Nisi ti kriv što sam naivniji
nego što sam mislio. Mjesto mi je kod kuće.
- Na selu? Živiš li na selu, Harry?
Ona kimne glavom. - Mislio sam da je to dosadan život, ali sad sam se
predomislio.
- Volio bih da se predomisliš oko Kitty. Koliko često imaš priliku gledati
izvedbu anđela?
Harriet se nije trudila odgovoriti na to. Hodao je uza stube pokraj nje.
Villiersova soba bila je okićena plavim baršunom i odisala je
raskalašenom atmosferom za koju je Harriet zamišljala da se može pronaći u
sobi za prijam gostiju kurtizane. Villiers je ležao na kauču uz kamin odjeven
u kućnu haljinu obogaćene crne boje istkane biserima. Plamen svijeće bacao
mu je sjenu na lice, na skupocjenu tkaninu njegove haljine, na
raskošan baršun na zidovima.
Spustio je knjigu kad su ušli. - Hvala Bogu da ste se sažalili nada mnom -
reče. - Pomišljao sam da se dovučem do prozora i bacim se van na snijeg iz
čiste obijesti.
- Donosim loše vijesti - Strange reče bacivši se u fotelju.
- Uvrijedio sam mladog Harrya i odlučio je napustiti kuću s obzirom na to
da mi je um prljav poput zahoda. Dobro sam zapamtio taj izraz, zar ne, Harry?
Ona se namršti.
- Prljav poput zahoda! - Villiers reče i u očima mu se pojavi zanimanje. -
Slažem se, slažem se. Što je, pobogu, izazvalo tako oštru optužbu?
- Nema potrebe ulaziti u detalje - Harriet reče ukočeno.
- Imam neobično lijepog konjušara - Strange reče ignorirajući je. - Bojim
se da sam naškodio ugledu tvoga štićenika donijevši preuranjen zaključak da
je Harry zainteresiran za intiman odnos s dečkom. U moju obranu, ljubio ga

115
Knjige.club
je. S obzirom da sam takav početnik, nikad nisam vidio muškarca kako ljubi
drugog muškarca, osim u Francuskoj, naravno.
- Ja često ljubim muškarce - Villiers reče. - Samo da ih uzrujam. Podsjeti
me da te poljubim kad se idući put sretnemo, Strange.
- Veselim se tomu - Strange reče.
- Zaista mu trebaš oprostiti - Villiers reče Harriet. - Čovjek živi na selu.
Kako bi mogao znati kako se civilizirani ljudi ponašaju jedni prema drugima?
- Ali on je sugerirao da... - Harriet reče.
Villiers podigne ruku. - Upravo tako. Ljudi se gnušaju na spomen takvih
stvari, dragi Harry, ali to ne znači da zbog toga nestanu. Strange postupa
ispravno pazeći na svoje ljude, na konjušare i sve ostale.
Kad to tako kaže, Harriet se morala složiti.
- Ispravan postupak u ovim okolnostima - Villiers nastavi - jest da kažete
Strangeu da ćete ga odalamiti tako jako da će mu iz stražnjice početi prskati
praskavice ako vas opet bude pravio budalom.
- Praskavice - Harriet reče smijući se iako to nije željela. - Mislite na
petarde? Dobro.
- Volio bih da pokušaš - Strange reče.
- Molim vas, nemojte otići večeras - Villiers doda. - Putovanje dovde
nažalost me oborilo, ali ovo sam popodne osjetio prvi tračak nade da bih
zapravo mogao izaći iz ovog prokletog baršunastog gnijezda.
- Mislio sam da voliš ovu sobu - Strange reče.
- Neumoljivo je vulgarna - Villiers reče. - Plavi baršun. Ugh!
- Večeras sam naučio toliko toga - Strange reče. - Ali evo ti još jedan
problem koji treba riješiti, Villiers. Mislim da nisi upoznao Gracije. One su
ljupka skupina mladih žena. Ako ih želiš naslikati, da ih se nagovoriti. Ako
želiš da pjevaju, ili plešu, ili te nadahnu na neki drugi način, sposobne su
učiniti i to.
- Predivno - Villiers reče. - Nisam raspoložen da me nadahnjuju, ali
tugujem zbog svog gubitka, zaista tugujem.
- Trenutno uvježbavaju nadahnjujuću izvedbu madrigala koje će pjevati
odjevene u anđele - Strange reče.
- Izvedba osmišljena za biskupa - Harriet doda.
- Dragi Bože, biskup je ponekad takav srećković - Villiers reče. - Meni se
nikad ne događa ništa ni upola tako zanimljivo.
- Tu i leži problem - Strange reče. - Jedna od Gracija, ljupka djevojka po
imenu Kitty, ponudila je privatnu izvedbu meni i Copeu. To jest, vjerujem da
ju je željela ponuditi samo Harryu, ali ja sam se ugurao na zabavu.
116
Knjige.club
 - Nepristojno - Villiers reče. - Svakim trenutkom postaješ sve veći seljak,
Strange. Nemoj to nikad učiniti ako jedna od mladih dama meni ponudi
privatnu izvedbu. Bio bih te prisiljen izbosti. Gđica Kitty pristala je izvoditi za
obojicu, nije li? Poduzetna mlada žena.
- Upravo tako - Strange reče. - Palo mi je na pamet da možda mladi Harry
nije spreman za neke od strastvenijih aspekata Kittyine moguće izvedbe.
- Ako si u Rimu, živi kao Rimljani - Villiers reče veselo.
Harriet ga pogleda u nevjerici. Ne predlaže valjda da ona...
- Cum in roman, esit as il Romani - Strange reče na jeziku za koji je Harriet
pretpostavljala da je latinski. A zatim se, na veliku nesreću, okrene prema
Harriet i postavi joj pitanje na latinskom.
Harriet se uspaničila. Nije razumjela nijednu riječ, a naravno da bi kao
mladi gospodin trebala. Svaki je gospodin razumio latinski.
Villiers se glatko ubaci u razgovor s vlastitim komentarom na latinskom.
Što god da je rekao, očito je ušutkalo Strangea. Oštro kimne glavom. U očima
mu je sjala neobična, divlja svjetlost od koje se Harriet osjećala pomalo
nervozno, ali barem nije nastavio pričati na latinskom očekujući da mu nešto
odgovori.
Harriet ovlaš Villiersa prostrijeli pogledom. Nije se usudila izgledati
molećivo pred Strangeom, ali očito je morala pronaći način da izbjegne Kitty.
Jer je bilo jasno da ono što Kitty i Strange imaju na umu - što god to točno bilo
- nije ništa čemu se željela pridružiti.
- Upravo sam prijatelju Strangeu potvrdio da sigurno želim da ti, mladi
Harry, postaneš muškarac - Villiers reče.
- Jesi - Strange doda. - Jesi.
- A ipak...
- Točno - Strange reče. Nasmiju se jedan drugomu.
Villiersova je koža bila toliko blijeda da je izgledala plavo.
Neki bi rekli da izgleda oronulo zbog mršavosti, ali gubitak kože nekako
je samo naglašavao njegovu muškost. Izgledao je poput bijesnog lava
privremeno u kavezu, pretučena i izgladnjela, ali još uvijek iznimno opasna.
Divljeg u srži.
Strange je bio potpuno drugačiji: vitak, ali mišićav. Izgledao je kao netko
tko je prošao kroz pakao - ili puno brendija - i izašao mudriji, izdržljiviji i s
netaknutim smislom za humor.
Podrugljive crte oko njegovih usta produbile bi se svaki put kad bi je
pogledao i napokon je znala kako imenovati tu emociju: smijeh. Umirala je od
želje da sazna što su si rekli na latinskom, a nije mogla pitati.

117
Knjige.club
 - U redu, Harry - Villiers reče. - Bi li se želio sam pobrinuti za mladu Kitty?
- Izazivao ju je. Vidjela mu je to u očima, bljesak naslade u činjenici da ju je
doveo u neugodnu situaciju.
Villiers joj je rekao da su muškarci izravni i da koriste anglosaksonske
riječi. Je li fornikacija anglosaksonska riječ? Ona joj je jedina pala na pamet i
zvučala je previše sitničavo.
Podigne bradu. - Veselim se sastanku s Kitty - reče. - Nasamo. - Okrene se
prema Strangeu s dozom poštovanja. - Ako mi nećeš zamjeriti, gospodine
lorde.
- Nimalo - Strange odmah odgovori ponovno s tim neobičnim osmijehom
u očima. - Mislim da ćete se ti i gđica Kitty predivno provesti nasamo i da bih
vam ja samo smetao.
- Upravo tako - Harriet reče.
- Mogu li gledati? - upita. - Imam sobu sa skrivenom špijunkom.
Ona ga pogleda u nevjerici, ali u glasu mu se nije čuo smijeh. Počela je
razlikovati kad je ozbiljan, a kad se smije.
- Prestani mi podbadati štićenika - Villiers reče umornijim glasom nego
trenutak prije. - Dan kad budeš morao pronaći užitak promatrajući drugi par
na djelu bit će moj posljednji dan ovdje.
Strange se nasmije. - Nikad ne znaš. Mogao bih tiho ohrabrivati Harrya
kroz tapiseriju.
- Neke su stvari nagonske - Villiers reče petljajući jezikom.
Harriet ustane. - Bilo bi vrlo nepristojno od mene da pustim Kitty da čeka.
Gdje si dogovorio naš sastanak, gospodine lorde?
- Mislio sam da ćeš me zvati Jem.
- Sjećam li se dobro da si rekao Kitty da dođe u knjižnicu? Ako ćete me
ispričati, pridružit ću joj se. Naravno, vrlo sam nestrpljiv.
- Naravno - Strange reče uz otezanje. - Koji mladić ne bi bio? Kitty je tako
zrela, tako sočna, tako šarmantna u svakom pogledu. Želim ti svu sreću.

118
Knjige.club
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

U društvu anđela

K ittyin kostim anđela bio je napravljen od nekoliko komada tkanine i

para pernatih krila. Ako anđeli izgledaju tako, muškarcima će raj biti
vrlo zanimljivo mjesto.
Harrietino srce potone. Očito će morati otkriti vlastiti spol da bi se izvukla
iz prostorije bez skidanja. A na to nije bila spremna.
Voljela je da je smatraju muškarcem, da za doručak jede odrezak, da joj
govore da odalami nekoga toliko da mu iz stražnjice počnu prskati
praskavice.
Nije željela otići kući i voditi poučljive razgovore s vikarom. Nije željela
sjediti na ženskom sedlu i pristojno jahati preko polja ili dva prije nego što je
kuk počne boljeti od neuravnotežena učinka sedla.
Zasigurno nije željela provoditi dva sata utučeno zureći u ogledalo dok
joj služavka pravi frizuru koja uključuje brod s potpuno spuštenim jedrima.
Zatvorila je vrata iza sebe, ali prije nego što je stigla progovoriti, Kitty
doleti s druge strane prostorije luđački se cereći. Harriet ustukne na trenutak
misleći da će je poljubiti,
ali ispostavilo se da je Kitty samo željela otpustiti Harrietinu kravatu.
- Bojim se da lord Strange ne može doći - Harriet reče poprilično se
očajnički držeći za kravatu.
Kitty skoči iza Harriet i okrene ključ u vratima cereći se cijelo vrijeme.
- Oh, Bože - Harriet si promrmlja u bradu.
Kitty se zatim vratila i stala pred nju. - Harry - reče. - Znam kako se
osjećate.
Harriet je osjećala čistu, nerazblaženu paniku. - Znate?
Ona kimne glavom. - Malo se bojite. Svima je nekad prvi put. I naravno da
je malo teže za muškarca s obzirom na to da se mora pokazati. Ali ja sam...
Moralo se reći. - Ja nisam... - Harriet započne.
Ali Kitty se ponovno cerila. - Nemojte mi reći da vam ovo nije prvi put,
Harry, jer bih vas mrzila nazvati varalicom ovako rano na našem sastanku!
- Varalicom? - Harriet tiho ponovi.

119
Knjige.club
 Kitty ju je gledala s izrazom u očima od kojeg je Harriet željela pobjeći u
brda pa duboko udahne i pripremi se. Zbogom hlače, zbogom divlje jutarnje
vožnje, zbogom mačevanje...
- Ja nisam muškarac - reče jasno.
- Niste još - Kitty zacvili. Posegne za Harrietinom rukom, ali Harriet
zakorači unatrag.
- Zaista mislim to što kažem. Ja nisam muškarac.
U sobi je zavladao muk. Harriet je mogla čuti posramljeno udaranje srca
otprilike u ritmu starinskog sata.
- Niste muškarac? - Kitty upita. - Zaista?
Harriet odmahne glavom. - Ne.
- Ali kako se to dogodilo? - Kitty upita. - Je li u pitanju nesreća iz
djetinjstva? Ili nešto još gore?
Harriet je pogleda u nevjerici - i zatim shvati da joj je ponuđena savršena
prilika za bijeg. - Nesreća iz djetinjstva - reče tužno. - Nisam se mogao
natjerati da vam to kažem jer ste mi toliko predivni.
- Oh... - Kitty uzdahne. - Jadničak. - Oči su joj izgubile blistavu, uzbuđenu
nijansu i počele bliještati od suosjećanja. - Sigurno ste se strašno sramili reći
mi. Naravno da ne želite da itko zna. - Razrogači oči. - Nije ni čudo da niste
željeli da nam se lord Strange pridruži!
Harriet duboko uzdahne. - Nemate pojma.
- Postoji eunuh u družini Queen‘s Revels - Kitty reče. - Pjeva sve visoke
dijelove. Nikad ga nisam upoznala, ali svi kažu da mu je glas predivan. Znate,
ovo sve sad ima smisla. Glas vam je vrlo visok.
- Nikad se nije promijenio - Harriet prizna.
- Pretpostavljam da ni neće. Mogu li išta učiniti? - Kitty je izgledala
prestrašeno, ali voljno.
- Nitko ništa ne može učiniti. To je jednostavno previše ponižavajuće. -
Harriet na trenutak pomisli kako je otišla predaleko, ali, naravno, Kitty je
navikla da ljudi dramatiziraju pa nije ni trepnula.
- Popit ćemo piće - reče tapšajući Harriet po ramenu. - Brendi puno
pomaže kad je u pitanju poniženje. Jednom sam prilikom bila na audiciji za
zbor u kazalištu Drury Lane i upravitelj me pitao mogu li igrati ulogu
majmuna. Želio je privatnu audiciju.
- Što je, dovraga, mislio time?
- Da se valjam po podu s nogama iza glave u nekakvom gimnastičkom
pothvatu. - Otišla je do ormarića s posuđem, natočila dvije pozamašne doze
brendija i donijela ih natrag. - Izvolite, Harry, to je za vaše zdravlje. Nikad ne

120
Knjige.club
znate. Možda ćete povratiti sposobnost kad još malo narastete. Svatko
može reći da tamo krijete lijep alat. Prokleta je šteta što ne radi.
- Da, zar ne? - Harriet reče tiho blagoslivljajući vunenu čarapu uguranu u
hlače koja je tvorila njezin ,,alat“. Sjele su na kauč i Harriet reče: - Dakle,
upravitelj je želio da budete gimnastičarka?
- Privatnu izvedbu - Kitty reče. - Bez odjeće.
Harriet se zakašlje.
- Noge iza glave, valjanje po cijeloj pozornici. Ponudio mi je poveću svotu
novca za to. Ali ne radim takve stvari. - Napući usne. - Možete biti zločesti iz
užitka, ako razumijete što želim reče. A postoji i čista zloba, kako bi rekla
moja majka.
Harriet otpije još jedan gutljaj. Ovo je zasigurno najzanimljivije razdoblje
njezina života. Ne može se uspoređivati s mučnim razgovorima koje je inače
vodila na balovima. - Je li vam majka još uvijek živa? - usudila se pitati.
- Naravno. Ona je jedna od glavnih plesačica u družini Prince George u
Brightonu. Oduvijek mi je određivala pravila. Tu i tamo održavam privatne
izvedbe, ali samo iz vlastita užitka. Ako takve stvari činite zbog novca,
postanete dosadni i ogorčeni.
- Zašto? - Harriet radoznala upita.
- Zaista ste mladi, zar ne? Za početak, vjerojatno ćete pokupiti neku bolest
i onda ćete razmišljati o prošlosti i žaliti jer ste se razboljeli za dvanaest
penija. Ili koliki god taj iznos bio.
- Ali ne možete li se svejedno razboljeti? - Harriet upita.
- To se neće dogoditi.
- Zašto, pobogu, ne?
- Zato što je ovo drugačije - Kitty reče poprilično nejasno. - A ako počnete
raditi stvari isključivo zbog novca, više ne uživate u tome, zar ne?
- Očekujem da ne - Harriet reče. Počela je misliti da ono što su ona i
Benjamin radili u bračnoj postelji ima malo veze s Kittyinom definicijom
uživanja.
- Ne bih ni trebala o tome razgovarati s vama - Kitty reče izgledajući
zaprepašteno. - S obzirom na to da vi ne možete uživati, hoću reći. Ispričavam
se.
- U redu je - Harriet reče. - Volim znati iako ne mogu sudjelovati.
- To je još tužnije - Kitty reče i oči joj se mrvicu zamagle.
- I - Harriet reče brzo - namjeravate li se udati jednog dana?
- Zaprošena sam tri puta - Kitty reče. - Pretpostavljam da ću iduću
prosidbu prihvatiti. Oduvijek mi se sviđao broj četiri.
121
Knjige.club
 Harriet se zavrtjelo u glavi od Kittyina načina razmišljanja. - Ali što ako
ne budete marili za četvrtog muškarca?
- Volim većinu ljudi - Kitty reče veselo. - Netko poput vas bio bi savršen.
Osim... - oprezno zastane.
- Da - Harriet reče ispivši čašu brendija. - Točno shvaćam što mislite.
Nakon druge čaše brendija Harriet skine vlasulju i opusti kravatu. Zatim
Kitty uzme tu kravatu i zorno joj pokaže zanimljiv način da se nekoga zaveže
za krevet (ili bilo kakav stup pri ruci, objasni ozbiljno) koristeći samo jedno
zapešće i kravatu.
Kitty nije tako dobro podnijela treću čašu brendija, iako je inzistirala na
tome da je popije. Poprilično se zarumenjela i bilo je teško razumjeti što
govori između napadaja smijeha.
- Hajde - Harriet reče povukavši Kitty na noge. - Moramo pronaći nešto
za jelo.
- Možemo jednostavno pozvati batlera. Jednostavno možete pozvoniti na
ono zvono i bilo što... - Kitty divlje odmahne rukom - bilo što bit će vam
dostavljeno. Ne možete zamisliti što smo sve tražili tijekom prva dva dana
ovdje. Zahtijevala sam šampanjac za doručak!
- I donijeli su vam ga?
- Naravno - Kitty reče prevrnuvši se na bok. - Možda bih nešto trebala
pojesti. Bila sam toliko uzbuđena zbog večeras da zapravo nisam ni večerala.
Harriet je usmjeri prema vratima. Kad su izašle na hodnik, Kitty se sjetila
da se namjerava udati za idućeg muškarca koji je zaprosi i počela nagađati o
njegovim godinama. I veličini njegova alata.
Harriet pročisti grlo. Nesumnjivo je učila mnogo te večeri s obzirom na to
da nikad prije nije ozbiljno razmotrila takvo pitanje. Ali također joj se mrvicu
vrtjelo u glavi.
Povy baci jedan pogled na njih i uhvati Kitty pod ruku.
Ona pukne prstima gledajući slugu. - Dovedite lorda Strangea.
- Oh, ne trebate - ne smijete - Harriet se pobuni.
- Gospodin voli biti obaviješten o svim događajima - gospodin Povy reče
žureći kroz hodnik s Kitty pod rukom kao da je pijana mlada žena odjevena
u anđela potpuno normalan dio radnog dana.
A vjerojatno je i bio, Harriet shvati.
- Hajde, Harry - Kitty je pozove. - Harry!
Harriet ih je nevoljko slijedila u dnevnu sobu.
- Strange stiže, zar ne? - Kitty reče pogledavši Povya.
Povy reče: - Zaista ne mogu reći, gđice. Mogao bi doći
122
Knjige.club
 ako ima vremena.
- Očekujem da će me zaprositi i mislim da ću prihvatiti. Osim ako me vi
ne želite zaprositi, Harry. - Činilo se kako je zaboravila na glavni razlog zašto
Harry (ili Harriet) ne može konzumirati brak.
Glavna misao koja joj je prošla kroz glavu bila je potpuno iznenađujuća i
divljački nasilna. Otjerala ju je iz misli. Ne tiče je se koga će Jem Strange
zaprositi. Iako nikad ne bi zaprosio Kitty, kao ni ona sama.
- Ako ćete mi oprostiti, ovaj vas put neću pitati da se udate za mene - reče
Kitty.
Povy smjesti Kitty na stolicu. - Toplu kajganu - reče slugi. - Vreli čaj i
možda koji sendvič s lososom.
Harriet također sjedne.
Naravno da se Jem pojavio trenutak poslije.
- Ah, to jest gospodin Cope - reče srdačno. - Pitao sam se je li moguće kad
me sluga obavijestio o mladoj dami koja je popila čašicu previše.
- Ne znam zašto bi to pomislio - Harriet reče napokon podigavši pogled
jer nije imala gdje drugdje gledati.
- Naša Kitty obično ne pije previše - reče nagnuvši se da promotri gošću.
- Zasigurno se strašno razočarala kad je pala u toliki očaj.
- Zaista ne bih znao - Harriet reče. - Vjerujem da očekuje da je zaprosiš,
možda čak večeras.
- Još jedno razočaranje na pomolu - Jem promrmlja. - Dragi Bože, čini se
da je jadna djevojka zaspala.
- Trebao bih poći gore - Harriet reče ne mičući se. U venama joj je kolalo
neobično uzbuđenje.
Jem je pogleda. - I baciti kajganu? Obožavam kajganu. Kad je pravilno
napravljena, jaja su meka, a moj je kuhar pravi savršeno.
Mogao je salatu od slame učiniti da zvuči ukusno, Harriet pomisli. Dvije
minute poslije sluga je podigao Kitty i odnio je.
- Joj, joj - Jem reče sjevši na Kittyinu stolicu. - Mlade žene ne mogu piti
poput muškaraca, znaš. Sklone su onesvijestiti se prije nego što uopće
pomisle da skinu krila. Pretpostavljam da vam se to i dogodilo?
- Upravo tako - Harriet reče. - Savršeno si to opisao.
- Nikad nemoj razočarati ženu, Harry - Jem reče. Oči su mu blistale od
zabave, što je govorilo - govorilo što?
- Razmišljao sam o stihovima koje mi donosiš - nastavi. - Pretpostavljam
da ću sutra dobiti još dva stiha?

123
Knjige.club
 - Očekujem to - Harriet reče pomalo oprezno. - To ovisi o tome hoću li
dobiti pismo za tebe, naravno.
- Naslada je moja mračna - reče. - A zatim i onaj dio o pjevu slavuja po
noći. Znaš, gotovo zvuči kao kazališna pjesma kakve su se znale pojavljivati u
starim predstavama.
Gospodin Povy otvori vrata i ispred njih stavi srebrni pladanj. - Kajgana -
najavi. - S ekstra maslacem, kako gospodin voli. Vreli čaj s limunom.
- Za ostalo se možemo pobrinuti sami - Jem reče ljubazno, ali
nepogrešivim tonom otpusta.
Želi biti sam sa mnom, Harriet uzbuđeno pomisli. Želi biti - sam. Sa mnom
ili s Harryem?
Očito s Harryem s obzirom na to da ne zna da Harriet postoji.
- Na čemu si radio danas? - upita zagrizavši komad kruha.
- Pismima - reče. - Lord kancelar mi kaže da je kralj poprilično uzrujan
zbog duga danskom kralju. Ali kako sam prije dvije godine savjetovao da je
najbolje izbjegavati davanje sredstava tvrtki Guinny Company koju podupire
Danska, što su oni odlučili zanemariti, čini mi se da će kraljevi savjetnici tu
katastrofu morati riješiti sami.
- Nisam znao da se dopisuješ s lordom kancelarom -Harriet reče.
- Novac - Jem reče. - Ako ga imaš puno, upadaš u razgovore u kojima inače
ne bi želio sudjelovati.
- S lordom kancelarom?
- I kraljem. Pretpostavljam da će kralj otpustiti prvog ministra financija
do kraja tjedna. Jedina zanimljiva stvar koju sam danas radio bila je otvaranje
kutije sa zanimljivostima koje mi je poslao čovjek iz Londona.
- Što se nalazilo unutra? - Harriet upita.
- Daždevnjak - Jem reče. - I vjeverica u obliku ribe. Dobio sam i komad
drveta s Kristova križa, što u potpunosti odbacujem jer je to četrdeseti takav
komad koji mi je ponuđen, a to je dovoljno drveta za jedan dobar zid u
zahodu.
- Zašto si ga onda kupio?
- Bio je dio kolekcije - Jem reče. - Gospodin Bonnier de la Moson umro je
prošle godine i kolekcija mu se rasprodaje.
- Ne razumijem - Harriet reče. - Kako točno možeš iskoristiti vjevericu u
obliku ribe?
- Ona se ne koristi. Moj je konačni cilj znanje.
- To zvuči vrlo veličanstveno - Harriet reče. - Ali od znanja općenito ipak
ima neke koristi.
124
Knjige.club
 - Ne od ovakva - Jem reče veselo. - Ja nisam čovjek kojemu je bitna korist.
Volim istraživati sve neobično ili čudno vrlo, vrlo pomno. - U očima mu je
zasjala svjetlost od koje se Harriet iznenada pitala kako je točno smatra
neobičnom.
- Sve što ne pripada uobičajenim stvarima vrijedno je na svoj način - Jem
reče. - Ljudi su ipak slični. Većina mi je dosadna kao smrt.
Harriet zagrize kajganu. Meka su joj se jaja topila u ustima. - U tom slučaju
- reče - zašto, pobogu, uvijek imaš kuću punu gostiju? Ili su ti dosadni, zbog
čega bi ih zapravo trebao sve poslati kući, ili zapravo uživaš u njihovu
društvu.
- Ah, ali ljudi koje ćeš pronaći ovdje nisu obični.
Harriet na trenutak promisli o tome. - Ne slažem se - reče
naposljetku. - Mnogo sam uživao ovdje. Ali, iako je istina da je Kitty
poprilično izravna po pitanju svojih određenih nauma, čini mi se sličnom
brojnim mladim damama.
- Kitty nije dama - Jem istakne.
- A ipak je slična većini. U očima joj se krije sjetan pogled, znaš. Mislim da
će se udati za idućeg muškarca koji je zaprosi.
- Moram zapamtiti da držim jezik za zubima - Jem promrmlja.
- Udat će se - Harriet reče odlučno - a zatim će imati mnoštvo djece. I, iako
će vjerojatno imati lijepa sjećanja na vrijeme kad je bila jedna od Gracija, a
možda će čak i zadržati pero ili dva za uspomenu, imat će hrpu predivne,
bučne djece i biti vrlo sretna. Zapravo, kladim se da nikad neće razmišljati o
svojoj prošlosti kad je bila divlji, mladi anđeo.
- Osobito si ciničan za jednog mladića - Jem primijeti.
Harriet prasne u smijeh. - Cinizam nije osobina starijih.
- A odakle onda potječe?
- Oh, iz dosade - reče bezbrižno. - Kad je osobi dosadno, sklona je provesti
neumjerenu količinu vremena analizirajući susjede. Zato bih rekao da nema
velike razlike između tvojih raskalašenih gostiju i plemstva.
- Jače sjaje. Plemkinje su zamorno privržene konceptima braka i vjernosti
čak i dok se upuštaju u ljubavne avanture.
- Jesu li? Čini mi se da ovdje vidim jednaku nervozu kao i među
plemstvom - Harriet reče. - Pogledaj Nell, naprimjer.
- Čini mi se kako je Nell na neki način opčinjena mnome - Jem reče. - Neki
me dan uhvatila na hodniku i mislio sam da će skočiti na mene poput
razjarena lava.

125
Knjige.club
 - O ukusima se ne raspravlja - Harriet reče. - Želim reći da se Nell čini
slasno slobodna društvenog pritiska. Ali vjerujem da se potajno očajnički želi
udati za tebe umjesto da te samo odvede u krevet.
- Bojim se pitati o vlastitim pravim porivima.
Ona otvori usta, ali on podigne ruku. - Zaista to mislim. Ne želim znati.
Villiers?
- On je drugačiji - reče. - On ima strast.
- Šah.
- Da. Kad osoba ima strast, život joj je drugačiji.
- Imaš li ti strast? - Upitao je to dovoljno tiho, ali pitanje je odzvanjalo u
Harrietinim ušima.
Ima li ona strast? Ima li razloga za život koji bi zasjenio Benjaminovu želju
da se ubije? On se ubio jer nije bio najbolji u šahu. To je strast, ako ćemo biti
iskreni.
- Nemam iskrenu strast. A ti?
- Ja imam sreće - Jem reče, završivši sa zadnjim zalogajem kruha. - Imam
ih nekoliko. Štoviše, u neku sam ruku opterećen strastima. Volim stvarati
stvari kao što je moj kosi toranj. Volim učiti o neobičnim stvarima u prirodi,
kao što je riba-vjeverica. I vrlo mi je zanimljivo promatrati kako se novac
kreće tržištem, što mi je bilo vrlo unosno za novčanik.
- Imaš sreće - reče. - Ako te jedna od tih stvari ne zadovolji, možeš se
okrenuti drugoj.
- Očito moraš pronaći nešto. Harry, treba ti strast.

126
Knjige.club
 DVADESETO POGLAVLJE

Još kajgane

K ad je Harriet napokon otišla gore, pronašla je Nell kako joj sjedi na

krevetu. Prigušila je uzdah ugledavši je. Nell skoči na noge. - Upalilo
je! - uzvikne.
- Što je upalilo? - Harriet upita bacivši se na stolicu. Topao sjaj konjaka
ispario je i ostala je mrtva umorna.
- Strange me počeo primjećivati. Ne znam kako to radiš, Harry, ali upalilo
je.
- Kako znaš?
- Susreli smo se u hodniku i zgrabio me za ramena, vrlo me ozbiljno
pogledao u oči i rekao - Ne prezivate li se vi Gale? Zastane.
- I onda? - Harriet upita.
- To je bilo to. Malo sam se nagnula prema njemu ako me želi poljubiti, ali
ponovo je odjurio niz hodnik. Međutim interes mu se zasigurno probudio. I
sad imam ideju.
- Kakvu? - Harriet upita boreći se protiv zijevanja.
- Mislim da bih se mogla udati za njega.
Harriet nije mogla zaustaviti kratki osmijeh. - Zaista? Nell nije bila tip
žene koju je lako obeshrabriti. - Strange treba ženu. Očito ga duboko
privlačim i samo čeka pravi
trenutak da mi priđe. Ako ovo odradim kako treba, oženit će me.
- Kako ćete to odraditi? - Harriet upita.
- Odbit ću ga primiti u krevet - Nell reče. - Samo prvi put kad zatraži,
naravno. I trebat ću vas da promijenite pjesmu.
- Na koji način?
- Da govori o braku, naravno.
- Ne vidim kako bih to mogao učiniti - Harriet reče u nevjerici. - Pričao
sam o noći i nasladi. Kako to mogu okrenuti na brak?
- Možete vi to - Nell reče ohrabrujući je. - Osim ako mislite da bih ga
jednostavno trebala pustiti da se sam dosjeti zaprositi me.
- Mislim da je to bolji plan - Harriet reče s blagim olakšanjem. - Pjesma je
već napisana. Zadnji će se stih rimovati s Nell, očito.
- Ne mogu reći da mi se baš sviđa ta rima.
127
Knjige.club
 - Nikad nisam rekao da sam pjesnik - Harriet uzvrati.
Nell ustane sa stolice i nagne se da poljubi Harriet. - Vi ste moj vitez na
bijelom konju. Toliko sam vam zahvalna! -A zatim je nestala.
Harriet se nije micala zureći u vrhove čizama.
Benjamin je bio tako strastven muškarac da mu je pala u sjenu tijekom
godina braka. Samo kad je nosila muške hlače mogla se boriti i mačevati s
osobom kao što je Strange. Obično bi joj se u blizini nekog tako predivnog
zapetljao jezik. Pogledao bi je ravnodušno, a ona bi nešto promrmljala i otišla.
Jedino je u hlačama i dugim čarapama s nogama izloženim cijelom svijetu
imala hrabrosti.
Strast...
Veću od strasti za nošenjem hlača.
Riječ joj se uvuče u glavu uz hladan zvuk čelika. Kad bi mi bilo dopušteno
imati strast koju poželim, Harriet pomisli, bila bi to strast za umjetnošću
mačevanja. Jem ju je počeo podučavati da bi joj, kako je rekao, dao oružje,
učinio je muškarcem.
Upalilo je. Osjećala se moćno s tom tankom, opasnom oštricom u ruci.
Osjećala se kao osoba koju treba slušati. Krv joj je ključala od ljepote
usklađivanja protivnikovih vrtoglavih pokreta s vlastitima. Bila je to složena
vrsta matematičkog razmišljanja koje je razumjela.
Ustane i ponovno zgrabi rapir zaboravivši na iscrpljenost. Gurnuvši
stolicu sa strane da bi imala prostora, počne uvježbavati poteze koje ju je
naučio. Napadni, pariraj, kreni u lažni napad, ubodi. Jemov glas odzvanjao joj
je u glavi. Najizravniji put između dviju točaka jest vrhom, a ne stranom
mača. Pretvarala se da joj s druge strane stoji protivnik i kovitla se s oštrim
mačem. Uvježbavala je pokret protiv njega iznova, i iznova, i iznova.
Promatrala je srebrni sjaj njegove oštrice, gledala kako para zrak podižući
vlastitu ususret.
Blokiranje je potez koji se izvodi u krajnjem slučaju. Izmakni se maču.
Neprestano je to vježbala zamišljajući kut mača, položaj tijela, skačući u
stranu kako bi nevidljivi rapir parao prostor umjesto njezina tijela.
Kad se nagnula držeći se za bokove, uzdišući dok joj je znoj kapao sa čela,
u kući je vladala mrtvačka tišina. Zacijelo je već gluho doba noći.
A ipak je odnekud mogla čuti...
Je li to zavijanje mačke? Zvučalo je poput plača. Harriet obriše lice i spusti
rapir. Majica joj je bila pomalo vlažna oko kragne.
Nevjerojatno je koliko je drugačije biti muškarac od žene. Nikad se nije
znojila u ženskoj odjeći. Sad joj je srce udaralo, a krv ključala. Poželjela je
prasnuti u smijeh.
128
Knjige.club
 Ne trudeći se ponovno navući čizme, otvori vrata kako bi jasnije čula
buku. To nije bila mačka. Počela je trčati.
Eugenia, treći kat, zaključana vrata.
Harriet poleti uza stube do ogromnih hrastovih vrata koje su odvajale
Eugenijino krilo od ostatka kuće.
Sad je jasno mogla čuti udarce malenih šaka po vratima i vriskove
ugušene jecajima.
- Eugenia! - poviče. - Harry je. Što se dogodilo?
Brzo je govorila, ali nije ju uspjela razumjeti. Zato je počela urlati. - Je li
izbio požar?
Začuje se tihi glas u blizini ključanice. - Vatra je u spavaćoj sobi.
- Oh, moj Bože - Harriet reče i zavrti joj se u glavi. - Gdje je sluga? Gdje je?
Začula je jecaje. - Ne znam gdje je. Udaram već sto godina i nitko nije
došao, a hladno je i mračno, i moja guvernanta... - Nije mogla čuti ostatak.
- Ima li mnogo dima? - Harriet upita najozbiljnijim glasom.
Čula je samo jecaje i nešto što nije mogla razumjeti.
- Eugenia, moraš me slušati. Stavi uho na ključanicu. Ima li dima u
hodniku?
Tišina. Zatim: - Ne.
- Odlično - Harriet reče dok su joj misli divljale. - Jesi li pozvonila u svojoj
sobi?
- Zaboravila sam - Eugenia reče kroz jecaje. - Bila sam prestrašena i
istrčala sam od tamo, i ne želim se vratiti!
- Ni ne želim da se vraćaš - Harriet reče. - Možeš li vidjeti vatru?
Eugenia je zvučala pomalo zbunjeno. - Naravno da ne.
- Onda ostani upravo tamo gdje jesi - Harriet reče. - Ne miči se. Ako ti se
požar približi, ostani nisko. Vraćam se za minutu, Eugenia. Hoćeš li biti dobro
do tad? - Nervozno opipa vrata. Bila su hladna, nije se mogla osjetiti toplina
vatre. Požar zasigurno neće odmah progutati hodnik. - Eugenia! Možeš li me
čuti?
- Da - reče. - Ali, Harry...
- Samo čekaj - Harriet reče oštro.
Okrene se. Nalazila se u hodniku na trećem katu i vrata spavaćih soba
protezala su se s obiju strana. Bez oklijevanja otvori najbliža vrata i pokuša
napipati zvono. Nije ga mogla pronaći pa otrči do prozora i otvori zastore.
Začuje zbunjeno mrmljanje iz kreveta, ali nije čak ni pogledala u tom
smjeru, samo je potrčala natrag do vrata. Mogla je vidjeti uže na svjetlu koje

129
Knjige.club
je bacao mjesec. Nalazilo se s druge strane vrata od one gdje je ona mislila.
Pozvoni, pozvoni drugi put, pozvoni treći put, što je snažnije mogla.
- Što se događa? - muški glas dopre iz kreveta.
Okrene se i ugleda muškarca koji je izgledao poput morža s noćnom
kapicom. - Požar u zapadnom krilu, gospodine - reče, ponovno povuče uže i
istrči na hodnik te natrag do vrata. - Jesi li dobro, Eugenia? - reče, umirivši
glas.
- Ne sviđa mi se ovdje - Eugenia reče, a Harriet srce stane od jecaja u
njezinu glasu. - Mračno je i sama sam.
- Ubit ću ti oca - Harriet reče kroz zube.
- Hoću tatu - Eugenia reče, ponovno počevši plakati. - Hoću tatu!
Nije bilo ključa. Naravno da nema ključa s obzirom na to da se Jem želio
pobrinuti da izrodi ne mogu pronaći put do zapadnog krila.
- Nije li ti i očeva spavaonica u zapadnom krilu? - Harriet upita.
- On nije t-tu - Eugenia štucne. - Otišla sam u njegovu sobu i nema ga.
Harriet otrči do vrha stuba i žustro pogleda niz dugo stubište.
- Nemoj ići! - Eugenia vikne. - Ne idi nikamo, Harry. Molim te, ne idi.
- Neću - reče prislonivši dlan na debelo drvo, kao da kroz njega može
pomilovati Eugenijino lice. - Obećavam da neću otići nikamo.
- Pjevaj mi pjesmu - Eugenia reče.
Harriet se trudila razmišljati.
- Znaš li neke pjesme? Moj tata ne zna nijednu pjesmu. Kaže da je to zato
što je muškarac.
- Znam neke - Harriet reče. Međutim glava joj je bila prazna i mogla je
razmišljati samo o mirisu dima. Nije znala ništa o dječjim pjesmama.
Napokon se sjeti jedne pjesme koju joj je instruktor glazbenog utuvio u glavu
godinama prije kad je trebala imati prvi nastup.
- Očima nazdravi samo za mene - zapjeva. - A ja ću svojima riječ dati.
- Što to znači? - začuje se oštri tihi glasić. Ali zvučao je manje preplašeno.
- To znači da se pjevač divi očima svoje ljubljene, osobe koju voli.
- Oh. Znaš li neke druge pjesme?
- Ne.
- Onda dobro.
- Ili poljubac ostavi u čaši, a ja za vino neću pitati.
- Kako se poljubac ostavlja u čaši?

130
Knjige.club
 - Dobro pitanje - Harriet reče. Ali nije odgovorila nego samo nastavi
pjevati. - Poljubac koji od srca dolazi zahtijeva napitak božanski. Al‘ da
Jupiterov nektar mogu piti, ne bih ga mijenjao za tvoj.
- Nije li nektar ono što jedu pčele?
- Vjerujem da jest.
- Ni ja to ne bih mijenjala za poljubac. Što je to božanski napitak?
Ali Harriet napokon začuje korake uza stubište i skoči na noge. Bio je to
sluga, toliko umoran da mu je lice problijedjelo.
- Požar! - Harriet uzvikne. - Požar je u zapadnom krilu, a gđica Eugenia
sama je unutra.
Sekundu je zurio u nju, a zatim se okrenuo i potrčao niza stube.
- Harry? - Eugenia reče kroz vrata.
- Da, dušo.
- Jesi li rekla požar?
- Ne brini - Harriet reče odlučno. - Donosi ključeve i izbavit ćemo te za
točno jednu minutu. Bit ćeš dobro, Eugenia. Ugasit ćemo požar, a zatim ćemo
ti pronaći oca i ubiti ga.
Zacijelo je u krivom krevetu, shvati. Naravno da jest. Muškarac poput
njega uvijek će imati ljubavnicu, iako to nije shvaćala s obzirom na svoju
monumentalnu naivnost. Vjerojatno se udobno smjestio u krevet s jednom
od Gracija.
- Ali Harry - Eugenia reče - požar je u mojoj sobi.
- Znam - reče. - Ne brini.
- Ne brinem zbog toga - Eugenia reče. - Znaš li, Harry, da zvučiš kao cura
dok pjevaš?
Harriet pročisti grlo. Cijela je obmana bila smiješna. Otvori usta, ali u tom
trenutku začuje teške korake i hrpa sluga pojavi se na vrhu stubišta na čelu s
Povyem koji je nosio veliki mjedeni ključ.
- Daj ga! - Harriet zatraži.
Povy joj preda ključ.
Ona gurne ključ u ključanicu, širom otvori vrata, podigne malu, sklupčanu
figuru u naručje i baci se unatrag držeći Eugeniju.
- Hvala Bogu - Povy reče. - Hvala... - Glas mu je puknuo. Gledao je niz
hodnik. Na kraju se nalazila malena lampa koja je gorjela pokraj vrata. Nije
bilo ni traga dimu. Nije bilo ni...
- Eugenia - Harriet reče stavivši djevojku na noge. - Nisi li mi rekla da gori
vatra?
Eugenia uzdahne. - Jesam - reče. - Vatra mi uvijek gori u sobi.
131
Knjige.club
 Vrata su se počela otvarati u hodniku iza nje. Mogla je čuti kratke uzvike
užasa.
- Vatra - gospodin morž iznenada poviče iza Harrietina ramena. - U
drugom krilu. - Izgledao je kao da ima previše zubi.
U grupi koja se skupila na hodniku začuo se vrisak u znak odgovora. Povy
mahne glavom i sluga uleti u zapadno krilo.
Harriet klekne ispred Eugenije. - Plakala si. Bojala si se.
Eugenia opet uzdahne i suze joj navru na oči.
- Je li ti se spavaonica zapalila?
- Ne - Eugenia reče. - Ali p-probudila sam se sama.
Harriet podigne pogled prema Povyu. Osjećala se kao da
iznova uči disati. - Gdje je sluga koji treba stajati ovdje? I gdje je
guvernanta ili sluškinja gđice Eugenije? Tko spava s njom?
- To ću definitivno istražiti ujutro - Povy reče. - Istražit ću...
- Istražit ćeš sad - Harriet pukne i ustane. Svaki centimetar njezina tijela
iz ljubaznog se Harrya Copea pretvorio u vojvotkinju, ženu koja vodi
vojvodsku rezidenciju, a da ne spominje i sud suca Trudera, već godinama. -
Predlažem da odmah otkriješ gdje se ti ljudi nalaze, Povy. I možeš... - ton joj
se stišao - možeš obavijestiti lorda Strangea, ako uspiješ otkriti gdje on spava,
o tome što se dogodilo večeras.
Povy se ispravi. - Učinit ću to, gospodine - reče. - Odmah.
- Ja ću odvesti gđicu Eugeniju u svoju sobu. - Pogleda niz hodnik u ljude
koji su izašli. Izgledali su puno manje glamurozno ovako kasno navečer. -
Nema požara - izjavi. - Vratite se u krevete, molim vas. Žao nam je što smo
vas probudili.
- Čaj? - Povy upita poprilično očajno. - Kajgana?
- Dosta je kajgane - Harriet reče u istom trenutku kad je Eugenia rekla: -
Da, molim te.
- U redu, kajgana - Harriet reče. Uhvati Eugeniju za ruku. - Volio bih točno
znati što te preplašilo, ali pričekajmo da se umiješ.
Sišli su niza stube u tišini. Harrietino je srce još uvijek divljački udaralo.
Osjećala se loše, posljedica šoka i uzbuđenja.
Ušle su u Harrietinu sobu i ona uz dozu nevjerice pogleda u stolicu još
uvijek gurnutu sa strane, čizme i rapir.
- Žao mi je što si mislio da je izbio požar - Eugenia reče sjevši na rub
kreveta. - Nisam željela tako zvučati.
- Nisi ti kriva - Harriet reče. - Jesi li imala noćnu moru?

132
Knjige.club
 - Oh, nisam - Eugenia reče. - To me ne bi mučilo. Nisam mala beba, znaš.
Vratila bih se spavati. U pitanju je bio štakor.
- Štakor!
- Da - Eugenia reče kimnuvši glavom. - Protrčao mi je preko sobe, a ja sam
se probudila i on je tamo stajao i gledao me. Ravno u oči. Bio je cijeli crn sa
strašnim ružičastim repom.
- To je zasigurno bio samo san - Harriet reče. - Štakor se nikad ne bi tako
ponašao. Oni se boje ljudi. Sanjala si.
- Znam razlikovati san i štakora, Harry. Štakor me ugrizao. San to nikad
ne bi učinio.
- Štakor te ugrizao? Gdje?
- Točno tu. - Ispruži desnu ruku. Odmah iznad palca uistinu su se vidjele
četiri oštre rupice, a koža je natekla oko njih.
- Oh, ne - Harriet uzdahne. Podigne Eugeniju i otrči do umivaonika, natoči
nešto vode iz vrča i potopi Eugenijinu ruku. - Sapun - reče. - Sapun. - Srce joj
je opet tuklo.
- Tamo je - Eugenia reče pokazavši lopticu sapuna.
Harriet je sapunala i sapunala.
- Štakor nije bio jako prljav - Eugenia reče. - Mislim, preplašio me. I nisam
željela ostati u sobi s njim. Ali imao je
lijepu bijelu mrlju na trbuhu kao da nosi skupocjen prsluk. Bio je to čist
štakor koliko to štakor može biti.
Harriet zastenje i stane trljati jače. - Koliko si štakora vidjela?
Na vratima se začuje kucanje i Harriet se okrene spremna da počne
vrištati na Jema. Ali očito ga nisu mogli izvući iz kreveta u kojem se smjestio
jer je to bio Povy s još kajgane. Stavio ju je na stolić pokraj fotelje. Sluga je
unio još jednu fotelju.
- Njam! - Eugenia reče izvukavši ruku iz Harrietine i otresavši kapljice
vode po podu. - Tako sam gladna.
- Pretpostavljam da ne možeš pronaći lorda Strangea - Harriet izjavi.
Povy se nakloni. - Nisam imao uspjeha, gospodine Cope.
- Jesi li provjerio svaku spavaonicu? - Glas joj je bio samo mrvicu otrovan.
On pogleda u nevjerici. - Naravno da nisam. Ne mogu na takav način
uznemiravati goste.
- Učini to - ona pukne.
- Lord Strange bit će poprilično ljut - Povy reče.
Ona ga prostrijeli pogledom. - Lord Strange imat će drugih stvari za brigu.
Možda ga želiš obavijestiti da mu je kći ugrizao štakor.
133
Knjige.club
 Na trenutak je stajao dok je zurila u njega svojim najboljim vojvodskim
pogledom. Zatim se povukao unatrag, tiho zatvorivši vrata iza sebe.
- Mislim da te Povy ne voli, Harry - Eugenia reče zagrizavši ogroman
komad kajgane.
- Ni ja baš ne volim njega - Harriet reče. - Ako imaš štakora u sobi, to je
Povyeva krivica.
- Ne bih rekla - Eugenia reče nakon jednog trenutka. - Tata mi je rekao da
sve stare kuće imaju miševe.
- Miševi su jedna stvar. Štakori su nešto drugo.
- Pretpostavljam da je štakor bio gladan - Eugenia reče. - Išla sam u krevet
bez večere jer sam bila zločesta. - Pojede još jedan velik zalogaj jaja.
- Što si učinila?
- Počela sam divljati - Eugenia reče. - Nekad to učinim, a to je velika mana.
Guvernanta je bila toliko ljuta na mene da je otišla.
- I nije se vratila.
- Da, i zbog toga nisam večerala. Ali znala sam da neću. Nikad ne večeram
ako sam bezobrazna. A nekad se baš osjećam bezobrazno.
- Svi se mi ponekad osjećamo bezobrazno - Harriet reče osjetivši kako
ključa od bijesa. - Mislim da si trebala dobiti večeru.
- Znam kako se trebam ponašati - Eugenia objasni. - Ali jednostavno to ne
mogu učiniti. Guvernanta je željela da vježbam francuski. Ali puno sam više
željela raditi na svojim izračunima. I nisam se mogla usredotočiti;
jednostavno nisam. A onda sam se izderala na nju.
- Bila si nepristojna? - Harriet upita.
- Iznimno - Eugenia veselo reče i počne jesti kruh. - Znaš, Harry, kosa ti
na nekim mjestima strši uspravno.
Harriet stavi ruku na glavu i shvati da joj je kosa ispala iz repa na vratu i
počela joj se neobuzdano kovrčati oko glave.
Imam takvu kosu.
- Izgledaš kao djevojka - Eugenia primijeti. - Bio bi vrlo lijepa djevojka.
Harriet je taj kompliment zadovoljio prekomjerno.
- Jesi li ti djevojka? - Eugenia upita onako nevjerojatno izravno kako to
čine djeca.
Harriet kimne glavom.
- Neću nikomu reći - Eugenia obeća. - Da barem budem lijepa poput tebe.
Ali nisam. Pomirila sam se s tim.
- Što to, pobogu, pričaš? - Harriet reče. - Predivna si!

134
Knjige.club
 - Tata kaže da je najgora stvar koju možeš učiniti lagati nekomu samo da
mu zaštitiš osjećaje - Eugenia reče, vrlo ozbiljna pogleda u sivim očima. - Kosa
mi je čudna i imam velik nos.
- Imaš vrlo kovrčavu kosu - Harriet se složi. - Ali imam i ja. A nos ti nije
velik i imaš ljupke oči.
- Navikla sam na to - Eugenia reče bezbrižno. - Tata je vrlo bogat pa ću se
udati za koga poželim. Kupit ću ga.
- Oh - Harriet reče poprilično iznenađeno.
- Jesi li ti bogata? - Eugenia upita. - To stvari čini puno ugodnijima.
- Jesam - Harriet reče nakon jednog trenutka. - Mislim da jesam. Nisam
puno razmišljala o tome.
- Zašto ne? Mogla bi si kupiti muža, znaš. Mogu ti reći kako da to učiniš
jer mi je tata ispričao sve o tome. Odeš u London i objesiš koliko novca imaš
na stup u katedrali Sv. Pavla. To je vrlo veliko mjesto i tamo možeš pronaći
sve - od dresera konja do žene.
- Oh - Harriet reče. - Namjerava li tvoj otac tamo kupiti ženu?
- Jako je volio mamu - Eugenia reče. Počela je izgledati pomalo umorno. -
Međutim nije ju kupio. Ona je kupila njega.
- Zašto ne spavaš u mom krevetu dok ti se otac ne vrati?
Eugenia se dovuče do kreveta i zaspi u trenutku kad joj je glava dotaknula
jastuke.
Harriet na trenutak ustane i nježno dotakne Eugenijinu kosu. Nije
počešljana prije spavanja. Što je imalo smisla s obzirom na to da je
guvernanta izletjela iz prostorije prije večere i nije se vratila čak ni da umije
Eugeniju. Međutim nije li Jem trebao posjetiti kćer da joj poželi laku noć?
Proguta knedlu. Da je život bio toliko dobar da joj podari dijete...
- Mogla bih imati strast za tobom - prošapće. Da je Eugenia njezina, mogla
bi prema njoj gajiti žestoke osjećaje kao Benjamin prema šahu.
Bila je to turobna misao i od nje se samo osjećala umornije. Stoga je
oteturala natrag do fotelje i sjela. Napokon je zaspala razmišljajući o
izračunima i djeci.
Kad se opet probudila iza sna u kojem je vrlo čist, inteligentan štakor
računao na komadu papira, bila je zora. Vrat joj se ukočio od spavanja u
fotelji. Jedva je ustala, a zatim potpuno odjevena pala u krevet pokraj
Eugenije.

135
Knjige.club
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

O štakorima i njihovoj sposobnosti

da mijenjaju svoje mrlje

O tvorila je oči i pronašla ga nadvijena nad sobom s tako bolnom

nervozom u očima da mu je oprostila, iako su mu grijesi bili
neoprostivi.
- Je li jako uplašena? - prošapće.
Bio je to prvi put da je vidjela kako je gotovo fizički sjaj inteligencije i
samopouzdanja koji je okruživao Jema Strangea ispario. Osjetila je trenutnu
želju da to povrati.
I prigušila tu emociju sjetivši se kakav je magarac bio spavajući Bog zna
gdje.
- To je mogao biti požar - reče oštro, noge prebacivši preko ruba kreveta.
Nije imao periku. Naravno da nije: on i njegova ljubavnica vjerojatno nisu
ni oka sklopili.
Kad bi ikad došao u njezin krevet, ona ne bi spavala cijelu noć.
- Bože - reče prošavši prstima kroz kosu. Zvučalo je kao molitva. Harriet
osjeti još jedan nalet simpatije i priguši ga.
- Poginula bi - reče čelično ozbiljnim glasom, hladnim, logičkim. - Bez
guvernante. Nije večerala. Nitko je nije umio.
Štakor ju je probudio iza sna i ugrizao je za ruku. Pretpostavljam da je
mirisala poput čajnog kolačića. Jesi li znao da imate štakore?
Okrenuo se i pogledao je ogromnim očima ispod kojih mu je sjena
trepavica padala na obraz. - Jesam li znao da imam štakore? - reče zvučeći
gotovo ošamućeno. - Ne. Pretpostavljam da sam trebao znati. Mislio sam da
imamo miševe. Eugenia mi je rekla da je čula jurnjavu i tihu škripu, a ja
sam joj rekao da stare kuće imaju miševe.
- Vrućica štakorskog ugriza - reče ispoljivši svoj najgori strah, ali ne
mogavši mu reći ništa više od naziva bolesti.
- Za koju ju je ruku ugrizao? - Došao je do ruba kreveta. Eugenia je spavala
u klupku tamne kose. Lagano se smiješila podignutih rubova usana.
- Desnu - Harriet reče.
On je podigne. Četiri uboda malo su natekla. - Bože -reče. Opet je zvučalo
kao molitva.
136
Knjige.club
 - Kad je čovjek u mojoj rezidenciji umro od vrućice, pojavila se dva tjedna
nakon ugriza. Morat ćeš je imati na oku.
- Ja sam takva nespretna budala. Mislio sam da je čuvam na sigurnom!
Harriet nije mogla smisliti što bi rekla.
- Ne možeš zamisliti kako je to imati dijete - reče, bacivši se u fotelju gdje
je spavala dio noći. - Kad joj je majka umrla, mislio sam je dati dojilji, a zatim
je poslati nekoj rođakinji. To je imalo smisla, zar ne?
Harriet kimne glavom.
- Ali onda sam je podigao, i imala je taj neobičan izraz lica i svu tu
kovrčavu kosu... - Zastane. - Pomalo ličiš na nju. Nisam je mogao poslati
nikamo. Doveo sam dojilju ovdje.
Poslije sam je trebao poslati Sallyinoj ujni gdje bi bila na sigurnom s
ostalim ženama, ali nisam mogao. Idiot! - povikne uhvativši se za glavu.
- Nije tako strašno - Harriet reče protiv svakog nagona. Jednostavno nije
mogla podnijeti sumoran izraz na njegovu licu.
- Znam što moram učiniti. Mora otići živjeti negdje drugdje, daleko od
ovog mjesta i njegovih opasnosti.
Harriet pročisti grlo. - Ne možeš li biti malo manje drastičan? Zašto
jednostavno u kuću ne pozivaš ljude od povjerenja kako bi mogao otključati
krilo s dječjom sobom? I riješi se štakora. To mi zvuči jednostavno.
- Jednostavno! Ne znaš kako je jednostavno umrijeti. Smrt je poput...
poput vrata. Osoba jednostavno prođe kroz njih i izgubiš je zauvijek.
- Slučajno sam i ja izgubio vrlo dragu osobu - reče. - Ali trudio sam se da
je čuvam na sigurnom.
- Kao što to činim i ja!
- Tako što je pozivaš na piknike u onaj kosi toranj? - izleti joj. - Tako što
puniš kuću ljudima kojima ni sam ne vjeruješ da nisu opasni? Tako što je
zaključavaš i ne trudiš se ni provjeriti je prije spavanja?
- Nisam spavao - reče. - Glas mu je bio promukao. - U pravu si oko svega
ostalog.
- Činjenica da nisi spavao samo je dio problema - reče. -Možda bi je trebao
poslati nekamo. Otac koji provodi noći skitajući se umjesto da provjeri kćer
očito nema vremena za nju.
On ponovno stavi glavu u dlanove. Opet je osjetila onaj uznemirujuć nalet
vrtoglavice kao da bi učinila bilo što da prestane izgledati tako pogođeno.
- U pravu si. Potpuno si u pravu.
- Ja...

137
Knjige.club
 - Ja sam grozan otac. Moj otac uopće nije bio otac, a ja sam mislio da to
mogu poboljšati. - Ponovno se ispravi te ju je njegovo lice šokiralo s tako
tamnom sjenom pod očima da je izgledao kao da je udaren. - Arogancija.
Trebao sam znati. Muškarci u mojoj obitelji ne mogu biti dobri roditelji.
- Zašto? - ona oštro upita. - I ne mislim da si grozan otac. Samo trebaš biti
manje bezobziran.
- Mi smo ozloglašena skupina ljudi. Villiers ti nije učinio veliku uslugu
time što te doveo. Poslat ću je nekamo. - Glas mu je bio turoban poput zime.
Harriet proguta knedlu. - Ona te voli - reče tiho. - Nemoj je nikamo slati.
Samo promijeni vlastiti život.
- Dopustio sam da je ugrize štakor - reče ponovno se okrenuvši. - Ova je
kuća, barem metaforički, puna štakora. A ja, kao i oni, nemam pojma kako se
pretvoriti u civiliziraniju verziju sebe. Nisam miran gospodin sa sela, Harry
Cope. - Zatim: - Je li bijes taj zbog kojeg su ti oči takve boje?
- Bijes nema posebnu boju - Harriet reče. Pokušavala je shvatiti što je
upravo rekao. Je li moguće da je Jem dopustio da se ova kućna zabava nastavi
jer se smatra krivim? Oštećenim do nepopravljivosti?
- Oči su ti najneobičnije boje - reče. - Ponekad su smeđe, a ponekad
poprime nijansu ljubičaste. Kad se s nečim ne slažeš, one - što to govorim?
Harriet se pitala isto. Kakav to muškarac ostaje budan cijelu noć vodeći
ljubav s ljubavnicom, a zatim se divi muškim očima?
Opet se okrene i nježno makne pokrivač s Eugenije.
- Zar ne želiš ostaviti kćer ovdje dok se ne probudi? Ja mogu otići u drugu
spavaonicu - Harriet reče. - Tako je iscrpljena.
- I ti si. Povest ću je sa sobom - reče i podigne Eugeniju u naručje. Ona
nešto promrmlja i okrene mu se licem prema prsima. Njezine duge, tanke
noge visjele su mu iz naručja poput nogu ždrala.
- Dugujemo ti ogromnu zahvalu - reče.
- Ništa mi ne dugujete.
- Ako išta, još jednu lekciju iz mačevanja. - Osvrne se po prostoriji i ugleda
rapir bačen sa strane i zgužvan tepih.
- Shvatio sam da mi se sport sviđa - Harriet prizna.
- Popodne. Moraš spavati.

138
Knjige.club
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Polegni me i učini kurvom. Ili nemoj.

8. veljače 1784.

P robudila se bez Jema nadvinuta nad sobom, za promjenu. U sobi je

vladala potpuna tišina i čuo se samo pjev ptice na grani pokraj njezina
prozora. Zatim se začuje šuškanje papira i ona podigne glavu te ugleda
Isidore kako sjedi uz kamin i čita knjigu.
Ustane i protegne se.
Isidore je ovlaš pogleda i reče: - Vjerojatno ćeš vrisnuti kad si vidiš kosu;
samo te upozoravam.
- Cijeli život živim s ovom kosom. Moja je sluškinja ukroti tako što je
poveže dok je mokra.
- Čini se da si imala uzbudljivu noć - Isidore reče ostavivši knjigu sa
strane. - Hoćeš li mi, molim te, ispričati što se dogodilo? Čula sam za najezdu
štakora te požar i nestalog domaćina. Zvuči poput loše predstave. Osim dijela
sa štakorima. To zvuči užasno realno.
- U spavaonici Strangeove kćeri bio je jedan štakor.
- Ugh - Isidore reče. - Ne mogu podnijeti štakore. Jednom sam prilikom
ostajala u prenoćištu u kojem je bila najezda.
Večerali smo i shvatili da ih tri ili četiri plešu ispod obližnjeg stola. Nisu
nas se ni najmanje bojali.
- Mislila sam da je izbio požar, ali nije. A lorda Strangea nismo mogli
pronaći. Nije bio u svome krevetu. - Harriet je od tih riječi osjećala težinu u
prsima kao da su napunjena malenim, teškim kamenjem.
- Pitam se s kime spava - Isidore reče. - Pretpostavljam da ima ljubavnicu.
Ovdje ima mnoštvo žena, znaš. U salonu za dame neprestano susrećem žene
koje nisam vidjela nikad prije.
Harriet ništa nije rekla. Bilo je užasavajuće otkriti da još uvijek želi Jema,
iako zna da ima ljubavnicu.
- Ti si čudna žena - Isidore reče poprilično nejasno, ponovno uzevši
knjigu.
- Što čitaš?

139
Knjige.club
 - Machiavellievu knjižicu pod nazivom Vladar. Radi se o tome kako
talijanski vladari ostaju na vlasti. Majka mi je rekla da mi se daljnji rođak
spominje ovdje negdje pa sam pomislila kako bih je mogla pročitati.
- Je li ti rođak bio vladar?
- Ne, kako sam shvatila, bio je podanik s interesom za otrove - Isidore
reče. - Obitelj mi je puna ljudi s raznim talentima.
- Moja je obitelj puna ljudi s dosadnim osobinama.
Isidore okrene stranicu u knjizi, ali podigne pogled. - Dosadnim
osobinama?
- Upravo tako.
- Možda sam ja davno izgubljena rođakinja. Shvatila sam da ne uživam u
boravku u kući lorda Strangea. Sinoć mi je
lord Roke rekao tako zaprepašćujuću stvar o likeru od marelice.
- Koju to? - Harriet upita.
- Bio je to prijedlog tjelesne prirode - Isidore reče. - Povukla sam se u
salon za dame i našla se u razgovoru s damom koja je na sebi imala
pozamašnu količinu šminke. I uvojke zlatne kose koji su joj se prostirali na
ramenima.
- Svi imaju bujnu kosu - Harriet reče neraspoloženo. Nije se veselila
povratku u vojvodstvo i ponovnom sređivanju kose. - Pogledaj Jemmu.
Jednom mi je rekla da u kosi ima petnaest mašni.
- Ne tako. Dama u pitanju mogla je imati cijelo gnijezdo štakora unutra i
nitko ne bi znao.
- Odvratna pomisao.
- Znaš li što je meni neobično? Strange čak ni ne voli većinu svojih gostiju,
a kamoli da zna njihova imena.
- Kako znaš?
- On i ja kružili smo prostorijom i neki od gostiju bili su prisiljeni
predstaviti se. To mi se učinilo strašno nepristojnim.
- Za Strangea?
- Ako već poziva ljude, ne bi li trebao odvojiti vrijeme da ih pozdravi kada
dođu?
- Pretpostavljam da bi.
- Jučer je stigla skupina žonglera. Čini mi se da su na neki način povezani
s kazalištem koje posjeduje u Londonu. Ta je skupina grupa naprasitih
mladića kojima nije mjesto u svečanoj blagovaonici. Nisu bili čak ni propisno
odjeveni. A on se trudio pretvarati da pripadaju tamo.
- Što su mislili o blagovaonici?
140
Knjige.club
 - Bili su oduševljeni pivom - Isidore reče. - I pohvalili su mu složenac
poslužen za večeru. Koliko znam, meni to jelo nije ponuđeno.
- Ja mislim da je sve to vrijedno divljenja - Harriet reče.
- Zašto? - Isidore upita izravno.
- Jer ne odlučuje tko bi mu gosti trebali biti jednostavno na temelju toga
iz kakve obitelji dolaze ili na kojem su društvenom položaju.
- Zašto onda ne otvori hotel? Ja nikad nisam ostala u hotelu zbog
svekrvina čvrstog uvjerenja da dame ne pripadaju mjestima u kojima se
boravak plaća. Ali prisilno sam se sjetila hotela sinoć. Ili možda bordela, da
budemo iskreni. Vidjela sam veliku količinu veselja, što je posljedica
Strangeove besplatne hrane, zajedno s požudnim divljenjem Gracijama.
- Kad bi željela otići? - Harriet upita, točno znajući u kojem smjeru teče
razgovor.
- Misliš li da bi odlaskom sutra ujutro pokazale neprimjerenu količinu
nestrpljivosti? Svi su za doručkom veselo uspoređivali priče o ugrizima
štakora koje znaju. Ne želim imati tako intimno znanje o životinjskom
carstvu.
- Možemo li pričekati još jedan dan? - Harriet upita. -Obećala sam da ću
Strangeu u ime Nell dostaviti poruke, a posljednje ću stihove poslati sutra.
- Ja sam tako mirna u usporedbi s tobom. Ti se zapravo udvaraš Strangeu,
iako u ime druge žene. Zvuči šekspirovski.
- Možda bih trebala obavijestiti Nell da Strange ima ljubavnicu.
- Misliš li da bi je bilo briga? - Isidorein je glas zvučao naglo.
- Možda i ne bi - Harriet prizna.
- Nije me briga za aljkave načine na koje ovi ljudi održavaju svoje
društvene odnose.
- To nije tako drugačije od Jemme - Harriet reče obrambeno. - Barem
koliko sam čula o Jemminim aferama dok je živjela u Parizu.
- Postoji ogromna razlika. Da, Jemma je imala ljubavnika ili dva. Ali nije
imala ovakav bezbrižan stav i tražila užitak zbog njega sama. Znaš, Harriet,
ne razmišljam mnogo o svome mužu, Coswayu. Zašto bih? Ne poznajem
čovjeka. Ali sad shvaćam da ga jednostavno ne bih mogla podržavati ako je
poput Strangea.
- Poput Strangea? - Harrietino srce poskoči. Imati muža poput Strangea...
s tom njegovom divljom ljepotom, s načinom na koji se smije, sa snažnim
mišićima, veseljem u očima, čistom briljantnošću...
- Upravo tako. Da nikad ne znam u čijem bi krevetu mogao biti. Mislim da
će Strange prihvatiti Nellinu ponudu. Pretpostavljam da se radi o noćnom
užitku, a ne braku. - Ton joj je bio oštar.
141
Knjige.club
 - Da - Harriet reče. - Iako bi se željela udati za njega.
- Nikad je neće oženiti. Nijedan muškarac ne bi oženio ženu koja mu
dopusti da je odvede u krevet.
- Ne možeš to reći sa sigurnošću - Harriet se pobuni. - Znam brojne dame
čije je prvo dijete došlo neobično brzo.
- Nakon što je dogovoren brak.
- Ne u svim slučajevima - Harriet reče.
- Pa - Isidore reče - kao što sam rekla, postajem zatucana. Pretvaram se u
jednu od onih ogorčenih, starih vojvotkinja koje misle da su svi nemoralni. -
Pognula je ramena. - Jednostavno ne uživam u takvim okupljanjima. Sinoć su
mi prišli...
- Zbog likera od marelica?
- Bili su to žongleri. U nekom su se trenutku jako napili. Sjedila sam u kutu
prostorije s jednom od Gracija raspravljajući o francuskim pismima - koja me
ne zanimaju, Harriet, uvjeravam te - i nekoliko njih je došlo, pogledalo nas i
reklo: - Vrlo sam pijan, polegni me i učini kurvom. - Moja je prijateljica mislila
kako je to nevjerojatno smiješno. Cerila se i cerila.
- Oh, Isidore. Žao mi je.
- Zatim su nas počeli uspoređivati. Jedan od njih rekao je da izgledam kao
djevica, a Gracija se tome nacerila. Zatim se drugi nasmijao i rekao mi da
legnem da me zagrije. Znaš li što to znači, Harriet?
- Ne.
- Rekao je da će večeras leći sa mnom, a njegov me prijatelj može imati
sutra. I znaš li da mislim kako se Gracija malo uvrijedila? Željela je da te pijane
budale žude za njom.
- Oh, Isidore - Harriet reče. - To je strašno! Kako si pobjegla?
- Onaj pijaniji me zgrabio za ruku i povukao na noge. Bila sam toliko glupa
da nisam mogla smisliti što bih rekla ili učinila.
Harriet omota ruku oko Isidoreinih ramena.
- Nasreću, pao je. Samo je ležao tamo.
- Gdje je bio Strange?
Isidore slegne ramenima. - Pojavio se gospodin Povy, a oni su mu psovali
i govorili da je pun buha. Činilo se kako Povyu to ne smeta i pozvao je dvojicu
slugu da ih odvuku.
- Sve je to dio posla - Harriet reče tužno.
- Želim ići kući - Isidore izjavi.
Harriet je zagrli. - Ići ćemo sutra ujutro. Dat ću Strangeu ostatak pjesme.
Ti red Lucille da nam spakira stvari i idemo.
142
Knjige.club
- Žao mi je. Znam da uživaš u ulozi muškarca.
- Ne bih mogla izdržati zauvijek.
Bilo je to kao i sve drugo u životu. Ništa nije vječno.

143
Knjige.club
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

O damama, Amazonkama, bludnicima i trnju

H arriet je prepisala posljednje stihove Nelline pjesme za Strangea i

namirisala papir prije nego što se okupala. Dugo je sjedila u vreloj
vodi razmišljajući o prošlom tjednu.
Zauvijek se promijenila - ali to nije nužno loše. Ne može ostati muškarac.
Ali može promijeniti vlastiti život. Nikad više neće dva sata sjediti dok joj
služavka namješta gorostasne lažne lokne. Također više nikad neće nositi
čipku. Švelja joj može napraviti udobnu odjeću, pripijenu uz tijelo, ali
namijenjenu za žene. Možda će čak podmititi Villiersova krojača da joj sašije
haljinu ili dvije.
I nastavit će učiti kako se boriti rapirom, iako žene to nikada ne čine.
Naposljetku, i ovo je ključno, voljela bi imati dijete. Za dijete je potreban
muž. To znači da će morati ići u London i posjećivati balove koje prezire.
Zasigurno može pronaći muškarca koji je zanimljiv i inteligentan. Slika u
njezinoj glavi bila je zabrinjavajuće poznata, pametna i blijeda, ali tu je
pomisao odbacila. Strange je dio ovog bizarnog, predivnog kratkog
interludija. I to je sve.
Navukla je hlače posljednji put, pomogla Lucille da joj zategne vrpce oko
grudi, navukla bijelu majicu preko glave. Zatim je otišla u galeriju s
portretima i potražila Eugeniju.
- Nije ovdje - duboki glas reče iz kuta. Jem se naslonio na staklenu kutiju.
Poklopac je bio podignut.
- Što radiš? - upita i pridruži mu se.
- Mičem ovaj šahovski set.
Vadio je figure jednu po jednu i stavljao ih na ormarić. Bile su to
nevjerojatne, izrezbarene figure, a svaka je imala drugačiji izraz.
- Pogledaj crnu kraljicu - Harriet reče. - Izgleda ljutito poput mog kuhara
kad riba ne valja. - Crna je kraljica držala ruke na bokovima. Imala je
predivnu frizuru koja se sastojala od precizno izrezbarene kugle u kojoj je
bila još jedna kugla, a unutar nje još jedna.
Jem je pogleda preko ramena, blago se smiješeći tamnim očima. - Nemam
pojma kako mi kuhar izgleda ni kad je sretan. Kad bolje razmislim, imam
kuhara dolje u svojim kuhinjama.

144
Knjige.club
 - Moj kuhar tako izgleda kad je nesretan - reče Harriet. Usne crne kraljice
bile su stisnute i izgledala je kao da je upravo udarila nogom o pod. - Zašto ih
mičeš?
- Šaljem ih u London - Jem reče. - Poklonit ću ih vojvotkinji od Beaumonta.
Izrazila je zanimanje za njih.
- Zaista? Tako su predivne. Moj... - Harriet pregrize jezik. Benjamin bi
obožavao taj set, ali gospodin Cope nema muža, ni mrtva ni živa.
- Dao bih ih tebi, ali mislim da su uklete.
Harriet prasne u smijeh.
- Kupio sam ih od marokanskog princa kad je posjetio London - Jem reče
kao da je nije čuo kako se smije. - Rekao mi je da onaj tko posjeduje set nikad
neće biti sretan u ljubavi. Ploču je zvao ljutitom tablom.
- To je apsurdno - Harriet reče.
- I ja sam to mislio, ali razdvojio sam set, prodavši bijelu kraljicu za svaki
slučaj - Jem reče. - A sad sam se odlučio riješiti cijelog seta. Vidio sam brojne
neobične stvari i naučio sam ne vjerovati vlastitom osjećaju stvarnosti.
- S obzirom na to kako ti stoji toranj - Harriet reče - vjerujem ti.
Sve figurice sad su bile izvan kutije. Kraljevi su držali šake podignute u
zrak i činilo se da uzvikuju ratne pokliče. Lovci su imali neobične maske na
glavama. Čovjek bi se mogao naježiti od izraza na njihovim licima. Podigla je
pijuna i shvatila da nosi koplje koje ju je ubolo u dlan.
- Ostavit ću ih ovdje da ih Povy spakira - Jem reče.
- Nemoj ih poslati Jemmi - Harriet reče. - Bolje ih prodaj.
Okrene se. - Dakle, vjeruješ u prokletstvo?
Kad se Jem osmjehnuo, nešto joj se dogodilo u želucu. Njezin prenapuhan
zdrav razum govorio joj je da pobjegne. Srce joj je govorilo da uzvrati
osmijehom. Možda i da legne.
Njegovo joj se društvo zacijelo poigravalo s glavom. Uskoro će i sama
muškarcima početi slati stihove erotske poezije (što ju je podsjetilo da izvuče
komad namirisana papira iz džepa).
- Samo trenutak - Jem reče. Spremao se za njihov meč skinuvši jaknu i
zavrnuvši rukave na mišićavim rukama. Sva ta muška ljepota bila je
povezana s osjećajem slobode koji je doživjela ovaj tjedan - ali to je iluzija, a
ne stvarni život.
Može pronaći gospodina za brak. Bilo koga tko želi djecu i ima pristojnu
osobnost.
Jem podigne obrvu kad je pročitao cijelu kiticu.

145
Knjige.club
 Krhko mi je tijelo,
Kao u slavuja
Volim spavati u trnju
Poput slavuja.
A ako želiš znati moje ime,
Neću nosit' ništa osim vela -
Pronađi me!

- „Neću nosit' ništa osim vela" opasno zvuči kao bračna ponuda - reče
bacivši papir.
- Mislim da je taj stih trag da bi saznao ime dopisnice -Harriet reče.
- Ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti.
Znao je tko je to. Točno je znao kako se Nell zove.. Ali navlačio je čizme ne
podigavši pogled.
- Dobivaš li mnogo ovakvih pisama? - upita.
- Ne. Pretpostavljam da si ti zaslužan za takvu domišljatost. Međutim
primam mnogo ponuda, ali uglavnom su izravnije sročene.
- Zašto?
Pogleda je i podigne obrvu. - Možda ti to ne shvaćaš, Harry, s obzirom na
to da si ljepši muškarac od brojnih žena, ali žene me smatraju privlačnim.
- Nisam lijep! - Harriet se pobuni.
- Nažalost, jesi - reče ravnodušno. - Pogledaj samo kakav si dojam ostavio
na jadnu Kitty. A nije da ne može birati.
- Nije mi napisala nijedno pismo.
Od načina na koji ju je pogledao u isto se vrijeme osjećala kao luda i kralj.
I žena, od glave do pete.
Ti si muškarac, Harriet si je govorila. Zapamti da si muškarac.
- Nisam siguran koliko je Kitty dobra u pisanju - Jem reče. - Ako želiš,
mogu joj pomoći. Kao što si ti pomogao mojem malom slavuju da smisli rime.
Harriet otvori usta kako bi mu proturječila, a zatim uzdahne. - Ne privlači
li te ni najmanje? To je prva pjesma koju sam napisao nakon mnogo godina.
- Slavuj? Ne. Ali ti si me šokirao. Tko bi pomislio da znaš eufemizme kao
što je trnje. Ili da ih možeš upotrijebiti tako... maštovito?
Harriet osjeti kako se lagano rumeni. - Znam svakojake riječi.
- Jedan od ovih dana morat ćeš mi dati lekciju iz vokabulara - Jem reče
sarkastično. - Siguran sam da bi mi dobro došle instrukcije.

146
Knjige.club
 - Siguran sam da bi ti s time mogla pomoći ljubavnica -Harriet reče prije
nego što se uspjela zaustaviti.
Njegov je odgovor stigao nekoliko otkucaja srca prekasno nakon što je
imala vremena razmisliti o tome kolika je budala. - Nemam ljubavnicu - reče.
Harriet je čvrsto obuzdala svoju muškost. - Svaki se gospodin voli malo
zabavljati - reče. - Ne moraš mi lagati, Strange.
- Zovi me Jem - reče naglasivši to. - Ime mi je Jem. Nemam ljubavnicu.
Neko sam je vrijeme imao prije nekoliko
godina, ali željela je upoznati Eugeniju. To nisam mogao dopustiti.
- Je li se Eugenia oporavila od sinoć? - Harriet upita.
- Jest. Otpustio sam guvernantu i slugu koji je trebao stajati pred vratima.
Povy je otkrio da su zajedno proveli noć u ormaru za noževe, pored svih
mogućih mjesta. Jesi li spreman na mačevanje, gospodine Cope?
Harriet se učinilo da su Jemove oči zasjale kad je rekao gospodine Cope
kao da se naslađivao time kako zvuči, ali ništa nije rekla. Samo je otišla do
druge strane prostorije i skinula čizme. U galeriji je prvi put bilo toplo kad je
skinula sako.
- Jesi li primijetio da sam nabavio žeravnik? - poviče joj.
Posuda iskovana od željeza zaista je stajala sa strane i zračila toplinom.
- Trudim se da Eugeniji bude toplo. Ali odlučila nam se ne pridružiti.
- Dobro - Harriet reče odsutno. Upravo je shvatila da na desnom dlanu
ima žulj od previše vježbanja noć prije. Boljelo je kad je uzela rapir.
- Što nije u redu? - Jem odmah upita.
- Ništa - reče stisnuvši oružje. - En garde, gospodine.
Namjestio se u položaj za borbu te je u to visoko, mišićavo
tijelo bilo tako savršeno ugodno gledati da se Harriet natjerala da okrene
glavu.
- Nikad ne skreći pogled s protivnika - reče oštro.
Ona ga pokorno ponovno pogleda. - Danas ću ti pokazati okruživanje -
promrmlja. - Gledaj me.
Rapir je uhvatio desnom rukom, podigao ga u gracioznom uvijenom luku,
okrenuo ga, spustio niže i nasrnuo naprijed.
- Ponovno - ona reče zapamtivši kako je podigao ruku, kako je druga ruka
poletjela da održi ravnotežu držeći mu tijelo u savršenoj simetriji.
Ponovno je to učinio.
- Ovako? - Pokušala je, ali znala je da nešto nije u redu. Ruka joj je otišla
previsoko i spustila se pod oštrim kutom.

147
Knjige.club
 - Zastrašujuće si dobar u ovome - primijeti. - Meni su trebali sati i sati da
to izvedem kad sam prvi put pokušao.
Nije mu povjerovala, ali glas joj je zapeo u grlu. Opet se nalazio iza nje te
posegnuo da joj pokaže gdje da započne s pokretom naslonivši dugu,
mišićavu ruku na njezinu. Proguta knedlu. Tijela su im se dotaknula poput
bljeska vatre, poput zaboravljenog obećanja, i cijelo joj se tijelo rasplamsalo.
- Sad ti pokušaj - reče i opet stane ispred nje. Izgledao je potpuno
nepokolebljivo. Naravno da jest: mislio je da uči Harrya Copea kako se
mačevati! Ta je misao umirila Harriet. Jem barem nije mogao imati pojma
koliko je zadrhtala od njegova dodira. Bila je to ponižavajuća tajna - ali i dalje
tajna.
Pokušala je izvesti potez. Opet je pokušala dok ju je motrio oštrim
pogledom. Zaustavio ju je i ponovno joj pokazao demonstrirajući gdje je
pogriješila. Nakon dvadeset minuta zaboravila je da joj srce poskakuje od
njegova dodira. Bila je previše zanesena idejom ponavljanja istih pokreta
koje joj je pokazivao. I uspjela je dvadeset minuta nakon toga.
- Savršeno! - reče osmjehnuvši joj se očima.
I tijelo joj je tek tako postalo tekuće, čeznutljivo, žensko. Sve u njoj činilo
se ženskim: mekim, bujnim, raskošnim.
- Kako neobičan izraz lica imaš - promrmlja. - Neće ti smetati ako skinem
majicu, zar ne, Harry? Doista sam se zagrijao od sveg ovog vježbanja.
Imao je tijelo kakvo je Harriet viđala samo na radnicima. Ne na
plemićima. Plemići su imali blago zapuštena tijela poput Benjamina, tijela
muškaraca koji su večeri provodili ispijajući obilne količine brendija i
igrajući šah.
Ali ne i lord Strange.
Ne i Jem.
Izgledao je kao da pripada zlaćanom sjaju žitnog polja s kosom iznad
glave. Prsa su mu izgledala moćno. Korisno, kao da bi se žena mogla baciti na
njih i...
Korisno? Gubi li razum?
- Harry? - Jem upita zabrinutim pogledom. - Jesi li dobro? Da ti vidim
ruku.
Prišao joj je i, nažalost, učinak njegovih golih prsa u blizini njezinih isisao
joj je sav zrak iz pluća te se Harriet nije mogla ni usprotiviti kad joj je izravnao
prste. U redu, imala je žulj. Ali tko bi pomislio da bi je toliko dirnulo muško
tijelo?

148
Knjige.club
 Lice joj se rasplamsalo od same pomisli na to. Ako ne pripazi, završit će
viseći na ogradi i promatrajući vlastite ljude kako kose polja. Poput gladne,
stare služavke.
Osim, tihi izdajnički glas javi se iz dubine njezinih misli, osim ako...
- Pravi ti se popriličan žulj - Jem reče. - Moramo ga previti i čistiti.
- Da, bolje da to odem učiniti - reče s olakšanjem i skoči korak unatrag.
Ako će poludjeti i pretvoriti se u bestidnu udovicu iz balada, više bi voljela da
se to dogodi u privatnosti spavaonice.
- Nema potrebe - reče. Izašao je na hodnik i povikao: -Povy, vode! Sapun!
- Neće te čuti - Harriet reče.
- Naravno da hoće. Ti sjedni ovdje i gledaj me dok ti pokazujem sljedeći
potez.
Da ga gleda? Bilo je to poput neke vrste mučenja, ali ne mučenja o kojem
je Harriet ikad sanjala. Što god taj osjećaj bio, nije priličio Harriet. Dosadna
Harriet sa sela nije osjećala nalete čežnje od kojih su joj koljena praktički
klecala.
Bilo je to ponižavajuće.
Bilo je to uzbudljivo.
Jem zamahne rapirom iznad glave poput nekog divljeg ratnika. Mogla ga
je zamisliti u vikinškim kožnim hlačama s ožiljcima od brojnih borbi na
drakaru dok mu kosa vijori na oceanskom vjetru...
Pogled joj je bježao pa se natjerala da se usredotoči na potez koji joj je
pokazivao. Bio je to nemoguće vrtoglav niz vještih pokreta kojima je jurcao
naprijed-nazad.
- Gledaš li, Harry? - poviče joj. Opet je podigao ta zlatna ramena i Harriet
polako kimne glavom. Gledala je.
- Želiš li i ti probati? - reče, zaustavivši se.
- Ne - reče glasom koji nije ni zvučao poput njezina glasa. Zvučao je
letargično i slatko, poput kapanja meda.
Pogleda je ispod oka i otvori usta, ali, nasreću, vrata se otvore i Povy uleti
unutra. - Zdjela s vodom, gospodine lorde, i komad sapuna. Mogu li pitati o
kakvoj se ozljedi radi?
- Običan žulj, Povy - Strange reče. - Sam se mogu pobrinuti za njega.
Još je stajao nasred galerije izgledajući kao da ni ne zna kako mu je Bog
dao tijelo o kojem žene sanjaju. Doduše, nije da je Harriet ikad sanjala o
muškom tijelu, zaista nije.
Sanjala je o ljubavi. O strasti i poljupcima. Kad se udala za Benjamina, ti
su se snovi razjasnili: počela je zamišljati
149
Knjige.club
 muškarca koji bi izgledao zainteresirano kad bi razgovarali, koji bi se
brinuo kad je bolesna ili tužna, ili jednostavno umorna.
Ali nije razmišljala o krevetu. Dobro, možda samo malo. Kad bi Benjamin
pobijedio u važnoj partiji, uvijek je bio sretan i smijao se i obično bi joj došao
u krevet. Vodili bi ljubav, a zatim bi joj ispričao cijelu partiju odigravajući
poteze na njezinim prsima kao da su šahovska ploča. Ponekad ne bi ni stigli
završiti s činom prije nego što bi počeo prepričavati svoje pobjede.
- Otvarao se sporo - Benjamin bi rekao nagnuvši se nad nju uz tiho
stenjanje. - Nije mogao pronaći dobro polje za lovca - zastenjao bi - Pobrinuo
sam se da mu lovac nikad ne dođe do drugoga kraljevog skakača. - Opet bi
zastenjao.
Od tog se sjećanja osjećala puno smirenije.
Jem je bio puno ljepši od njezina pokojnog muža. Čak se činilo i kako je
sluša - ali mislio je da je muškarac. A kad bi znao da je žena, bi li je učio
mačevanju?
Vjerojatno ne bi. Ili, kako bi Harry Cope rekao - vjerojatno prokleto ne bi.
Povy ode, a Jem reče: - Sad ti možemo očistiti žulj.
- Mogu to učiniti sam - Harriet reče. Oprezno je sapunom oprala ruku i
obrisala je o čisti ručnik koji je Povy ostavio.
- Ne možemo nastaviti s mačevanjem osim ako dobro ne previješ tu ruku
- Jem reče.
- Trenutno boli - reče i slegne ramenima. - Možda ćemo nastaviti sutra.
- Ne brineš li se valjda zbog malog žulja? Moramo ga samo previti.
- Nemamo nikakve tkanine - započne, ali on stane kružiti oko nje s
rapirom u ruci.
- Što radiš? - upita ne previše uznemireno. U očima mu je igrala svjetlost,
duboko skriven smijeh od kojeg joj je izdajničko srce poskočilo.
- Tražim zavoje.
- Ne mogu zamisliti...
Flik! Rapir mu zapjeva zrakom i jedan od gumba na majici poleti joj na
pod.
Ona razjapi usta.
Flik!
Harriet stavi ruke na bokove i mrsko ga pogleda. - Što točno radiš? Ako
mi namjeravaš izrezati majicu, predlažem da bolje izrežemo tvoju!
- Ne mogu to učiniti - brzo odgovori. - Moje majice posebno su za mene
istkale tronoge koze na Kavkazu.

150
Knjige.club
 - To me ne bi iznenadilo. U svakom slučaju, majica mi nije materijal za
zavoje jer je pravljena od engleskog lana.
- Meka, bijela, lako se reže - reče. - Zašto...
I jednim pokretom rapira napravi joj prorez s prednje strane majice.
Harriet zgrabi dvije strane i prekrije se najbrže što je mogla. - Kako se
usuđuješ? - bijesno poviče. - Nitko me nema pravo skinuti osim ako to ja
poželim. Jesi li poludio?
Imao je dva odgovora na to. Najprije je zabacio glavu i prasnuo u smijeh.
A zatim, poprilično zloslutno, okrenuo ključ u bravi.
Harriet zakorači unatrag odjednom se sjetivši da je gospodin Harry Cope
te da je Jem očito odlučio proširiti vidike
tako - tako - nije mogla ni dovršiti rečenicu. Ovo se ne događa. Bila je
uvjerena da se samo šali.
Jem joj se prikradao tiho u čarapama sa sjajem u očima koji joj je govorio
da se u sebi još uvijek smije. Ova ga je situacija očito činila sretnim.
Harriet je pričekala još jedan korak, a zatim potrčala prema vratima.
Nije ni osjetila rez koji joj je rasporio majicu na leđima. Osjetila je samo
nalet hladnog zraka i vijorenje majice. Vrisnula je bijesno poput ženskog
Vikinga i okrenula se u borbeni položaj, poželjevši da ima rapir u ruci.
- Kako se usuđuješ uništiti mi odjeću!
Ali on joj se opet smijao. - Ti si tako neobičan čovjek, Harry.
- To te se ne tiče - ona odgovori, zakoračivši unatrag tako da je zamalo
mogla dohvatiti ključ. - Ti si prosti pokvarenjak. Znam što namjeravaš i
uvjeravam te da me ne zanima - ne zanima me postati objektom tvog
interesa. Ti možda želiš proširiti svoje vidike, ali ja, gospodine, ne želim!
- Ali Harry - reče nježno dok su mu sive oči blistale od nečega poput
uzbuđenja, poput radosti, poput - poput nečega što nije znala prepoznati. -
Shvatio sam da zaista volim muškarce. Sramotno, nikad se nisam pridružio
onima koje nazivaju homoseksualcima. Sad vidim da sam pogriješio.
- Možeš činiti što te volja, ali ne sa mnom - Harriet uspije izgovoriti.
Rukom je držala ključ, ali nije skidala pogled s njega ne znajući što će se
dogoditi njezinoj jadnoj majici ako se opet okrene. Mogla je osjetiti hladan
zrak na ramenima, iako su joj zavoji štitili grudi.
- Ali želim samo tebe. Žene su tako dosadne - reče, nježno joj prelazeći
palcem preko čeljusti. Ona odmakne glavu. - Nisam imao pojma koliko je
uzbuđujuće mačevati se s nekim... s tobom. Odlučio sam se. Nikad nisam
mislio da sam takav muškarac, ali za tebe, s tobom, ući ću u neistraženo
područje.
- Sa mnom nećeš - reče kroz stisnute zube. - Nisam zainteresiran.
151
Knjige.club
 - Ne želiš li biti princ na bijelom konju koji će me povesti u novi svijet?
- Ne! - ispljune. Držala je ruku na ključu, ali u očima mu se nalazilo nešto
zbog čega je stala. U ruci je imao rapir i prijetio joj Bog zna kakvim bestidnim
činovima, a srce joj je treperilo poput debitantice koja je dobila prvi
kompliment.
- Pogledaj, predajem oružje - Jem reče. - Ono koje ionako nije važno.
Dogodilo se vrlo brzo. Ispružio je ruku i trznuo je.
Engleski ju je lan iznevjerio, raspao se na dva komada i pao joj s ramena
kao da je obična krpa.
Harrietino se tijelo otkrilo poput poklona.
- Što to imamo ovdje? - upita glasom promuklim od požude. Omotao je
duge prste oko gornjeg sloja zavoja. Prije nego što se stigla zaustaviti,
podigne ruku i prisloni je na njegovu.
- Zavoji - on reče tiho. Sive su mu oči letjele preko nje, polagale pravo na
nju, poznavale je. Odjednom zakorači unatrag. - Nemoj mi reći! Sad nikad
neću dobiti priliku da proširim vidike, zar ne?
Ona razjapi usta i zatim primijeti kako mu se crte oko usta produbljuju te
uz vrtoglav val užitka shvati kako ona, Harriet, zna što lord Strange osjeća,
iako to nitko drugi nije znao.
Smijao se.
- Kad si saznao? - zahtijevala je.
- Mmmmm - reče. - Oduvijek sam znao.
- Nisi! - reče drhteći i pokušavajući ignorirati dodir tih pametnih, dugih
prstiju dok joj je ukrug odmotavao pamuk s grudi.
- Ovo je kao najbolji dar koji nikad nisam dobio - promrmlja.
- Kad si saznao? - bila je uporna pokušavajući otjerati nervozu. Što ako
očekuje više od onog što ima ispod tih zavoja? Nekoga više obdarenog?
- Pretpostavio sam u stajama - reče, cereći joj se. - A Villiers je to potvrdio.
- Villiers! - uzvikne. Odmotao je još jedan sloj i ona odjednom shvati. -
Latinski!
- Latinski - on ponovi. Ali nije zvučao zainteresirano. Pogled mu je bio
vrlo mračan, vrlo usredotočen i nježno je maknuo posljednji sloj zavoja.
Kad joj je Benjamin prvi put vidio grudi prve bračne noći, rekao je da su
male, ali da je malo jednako dobro kao veliko i nadao se da će se složiti s tim.
Složila se jer je bila zahvalna što nije razočaran. Harriet spusti pogled
pokušavši vidjeti vlastite grudi kroz Jemove oči.

152
Knjige.club
 Bile su malene. Ali savršeno oblikovane, poput suza, Benjamin je znao
govoriti. Osjećala se čudno razmišljajući o Benjaminu pa je to ime otjerala iz
glave.
- Danas mi je zasigurno rođendan - Jem reče tiho. A zatim je dotakne.
Mislila je da će joj staviti ruke na grudi i trljati ih. To bi Benjamin učinio.
Ali Jem joj nije dotaknuo grudi. Povukao ju je uza se i jezikom joj u isti
trenutak uletio u usta. Harriet se ukoči od iznenađenja. Benjamin ju je ljubio.
Naravno da jest.
Ali nikad nije...
Senzacija joj je kolala tijelom dok mu se jezik lijeno igrao s njezinim.
Kušao ju je.
- Što to radiš? - uspije izgovoriti.
On spusti pogled na nju. - Ljubim te. - Opet je poljubi u usta dodirnuvši joj
obraze rukama, ali ona je ovaj put bila spremna i otopila se u njemu. Ali onda
joj je polizao usne kao da je sladak bombon, uživao je u njoj, napokon joj je
došao poput starog prijatelja, poput hladnog pića.
Taj poljubac...
Poljubac je promijenio Harriet. Mogla ga je osjetiti kako joj mijenja tetive,
kosti, mijenja srž onoga tko Harriet jest: tužna, uredna mala udovica sa sela.
Ali dok joj je taj poljubac odzvanjao u kostima, željela je plesati. Kolao joj je
krvlju i željela je vrisnuti.
Uzvratila mu je poljubac.
Ovaj put on je bio taj koji se uspuhano povukao. - Dovraga, Harry - reče
tiho, svileno hrapavim glasom. - Reci mi - nije da se zavaravam kako će to
učiniti ikakvu razliku - reci mi da nisi djevac.
Usne joj se izviju u osmijeh.
Opet ju je poljubio tako žestoko da je mogla okusiti njegovu zahvalnost. I
ona ju je osjećala. Nije bilo zabavno biti djevica. Prvih nekoliko mjeseci braka
ostajala bi na balovima i koncertima dok joj se pod očima ne bi pojavile crne
vrećice, dok Benjamin ne bi počeo teturati od pića. Izazivala ga je da je nauči
igrati šah i slušala bi ga satima potičući ga da
ponovno odigra majstorske poteze s njom, sve da bi izbjegla spavaću
sobu.
Jer je boljelo.
Čak i kad je postalo bolje, nikad nije bilo ničega nalik divljoj požudi koja
joj je trenutno gorjela među nogama, iako je Jem nije ni dodirnuo.
Zato mu je povukla glavu prema sebi i bacila se na učenje novog sporta,
vrste ljubljenja s jezicima, i vlažnim ustima, i intimnošću.

153
Knjige.club
 - Osjećam se kao da razgovaramo - promrmlja nešto poslije.
- I razgovaramo - reče slatko je ljubeći. A zatim žestoko, divlje tako da je
zadrhtala osjećajući se potpuno ženstveno, svakim centimetrom meko i
željno.
A još je uvijek nije dodirnuo.
- Recimo to ovako - reče. - Ako nisi djevac, Harry, onda imaš vraški malo
iskustva u ljubljenju.
- Brzo učim. - Okrzne mu usne svojima. Kako se muškarac usuđuje imati
tu punu donju usnu? Mučila ju je.
- Dobro - reče - samo želim razumjeti pravila.
To je čisti Jem.
- Korisno znanje? - reče podigavši obrvu.
- Nemoj mi odgovarati, mladi Harry - reče. - Usput, kako se zoveš?
- Harriet.
Vidjela je kako mu ime sjeda u glavu i kako se počinje smiješiti. - Sviđa mi
se - reče.
- Meni se više sviđa Harry.
- Nevina si u ljubljenju - reče - ali u drugim stvarima nisi.
- I prije sam se ljubila! Mnogo puta. Samo ne... ne tako.
- Tako?
Morala mu je pokazati na što misli i to ih je omelo. Međutim još je uvijek
nije dodirnuo pa ga je bestidno privukla bliže i prislonila tijelo uz njegovo.
Bio je krut, i mišićav, i gladak. A ona se osjećala meko, bujno i sočno.
Više nego ikad u životu. Više nego na dan vjenčanja, više nego prve bračne
noći.
- Harriet - uzdahne.
- Za tebe sam Harry. - Promigolji se uz njega.
- Zanima me količina iskustva koje imaš. To jest - malo uzdahne kad se
uspjela protrljati o nešto što mu je nabreklo u hlačama. I to nije bila zavrnuta
čarapa. - To jest, pričamo li o jednom ili dvaput u sjeniku? Samo sam se pitao...
Prekinuo se vjerojatno jer je postala umorna od toga što je izbjegava
dodirnuti i na pamet joj je palo da nitko nije rekao kako postoji zakon da ona
ne treba dirati njega. Stoga ga je uhvatila za ono mjesto.
- Bila sam udana godinama - reče mu, uživajući u tvrdoći čak i preko hlača,
prigušenom zvuku koji je ispustio, načinu na koji je malo izvio kukove prema
njoj. - Nema ništa što ne znam o muškarcima.

154
Knjige.club
 On se smrzne. - Jesi li još uvijek udana? Jer sam nevjerojatno
staromodan...
- Ti? Ti, vlasnik kuće poznate po svojim aferama?
- Smiješno, zar ne?
- Da - reče. - Nasreću, udovica sam. - Opet mu rukom prođe preko
prednjeg dijela hlača.
- Dobro - uspije progovoriti. - Izvrsno. Hoću reći, moja sućut. - I nakon
toga makne ruke s vrata i klizne joj niz leđa ostavivši vatreni trag iza sebe. -
Ti si predivna žena - reče.
- Znao sam da si predivna. Mislio sam da si najljepši dečko kojeg sam ikad
upoznao. Ali kad sam shvatio da si žena, znao sam da si najljepša žena koju
sam upoznao.
Zvučao je toliko smiješno da ga Harriet nije ni slušala. Usto milovao ju je
prstima prelazeći joj preko kože u malim krugovima i pokretima od kojih je
drhtala i uzdisala. Naročito kad joj se napokon polako približio grudima. Nije
ih zgrabio s umiljatim, gotovo djetinjim entuzijazmom kako je navikla.
Umjesto toga milovao ih je vrhovima prstiju kao da su od stakla, kao da
joj je koža najnježnija svila na svijetu. Prstima joj je plesao po koži.
Jednostavno je izgubila snagu u koljenima, ali ruka mu je bila tamo da je
pridrži. - Žao mi je - promrmlja - ali moram ih kušati.
- Ah...
I zatim se našla na tlu, nježno polegnuta na malu hrpu skinute odjeće: na
uništenu majicu, njihove sakoe, njegovu majicu. Kad joj je ustima dotaknuo
grudi, bila su meka i strastvena poput njegovih prstiju.
Stenjala je zabačene glave i prstiju zarivenih u njegovu gustu kosu,
oslobađajući je od vrpce kojom ju je vezao.
Nije obraćao pozornost na nju, ljubio ju je iznova i iznova, usnama
prelazeći preko gole kože dok dodiri nisu postali preteški za podnijeti, dok se
nije počela osjećati kao da bi uskoro mogla početi preklinjati, vrištati.
- Vrijeme je - uzdahne i povuče ga gore.
On joj se nasmije. - Udana, a ipak tako nestrpljiva.
Ona izvije leđa i reče: - Molim te, Jem.
- Koliko si dugo bila udana? - upita ne dodirujući je.
- Godinama - reče nestrpljivo.
- Godinama bez djeteta?
I znala je što pokušava reći. Pojavio se samo tračak tuge: sekunda koja je
prošla. - Nema potrebe za zaštitom - reče veselim glasom.

155
Knjige.club
 Približio joj se, nagnuo se nad nju i kosa mu je pala prema dolje, poput
svile, oko njezina lica.
Harriet je navikla na vođenje ljubavi: na suh ulazak na početku koji
ponekad malo peče i boli, a zatim otvara put toplom trenju, užitku. Na osjećaj
muškog tijela u naručju, vrelog i mrvicu znojnog.
Ovo je bilo potpuno drugačije.
Za početak...
- Nisam tako sigurna u ovo - uzdahne. - Pričekaj minutu!
- Sve za damu - reče nagnuvši se i ponovno joj dodirnuvši usne.
Ali ona podigne vrat i spusti pogled između njihovih nogu. Bila je u pravu.
- Uh, Jem?
Uspio ju je opčiniti poljupcem tako divljim i slatkim da gotovo nije ni
primijetila što joj radi kukovima, ali njezino tijelo jest.
- Stani - naredi. - Čekaj! - Osjećala je - više nije ni bila sigurna što osjeća.
Opet spusti pogled tamo. - Što je to?
- Posljednji put kad sam provjeravao - Jem reče - to je bio moj najdraži
dio tijela. Najsretniji dio tijela. Usuđujem se reći - moj najbolji dio tijela.
- Tako je... - Zatvori usta. Ono o čemu razmišlja je nevjerno. Ali i dalje...
opet proviri. Morao je biti dvostruko veći od Benjaminova. - Nisam sigurna...
- Hoće - reče. Malo je zavrtio kukovima od čega je uzdahnula. - Molim te,
možemo li pokušati?
- Da - ona odgovori.
Nije bilo suhoće, peckanja, boli.
Cijeli je ušao u nju, a zatim stao.
- Pristajemo si - ona reče poprilično ošamućeno. - Pristajemo si poput
dijelova slagalice.
Jem je izgledao kao da je u blagoj agoniji. - Uska si - reče. Glas mu je bio
promukao.
- Znam. I grudi su mi male. - Rukama mu je prešla preko mišićavih
ramena.
- Vjeruj mi - uzdahne. - To nije problem.
I zatim duboko nasrne. Bio je to Harrietin najdraži dio vođenja ljubavi:
ovaj dio. Osjećala se obožavano. Važno. Malo se promeškoljila namjestivši se
u pogodan položaj za njega, dala mu je mjesta za rad. Muški se dio činio kao
rad; Benjaminovo bi lice uvijek poprimilo blago ljubičastu boju. - Spremna
sam - reče.

156
Knjige.club
 Jemovo lice nije bilo ljubičasto. Gledao ju je podignutih obrva. - Na pamet
mi padaju vrlo čudne stvari o tvome braku, Harriet.
Zaista je bio predivan. Mogla je osjetiti kako joj se cijelo tijelo opušta,
prima ga, uvlači ga u sebe. - Hmmm - ona reče. - Možda bismo o tome mogli
raspraviti poslije?
Prsa su mu bila prekrivena mišićima i rijetkom dlakom. Trljao joj je usne
o čelo, što je značilo da joj se prsima trlja o bradavice.
Jem na trenutak zastane kako je znao kad je bio mladi mužjak koji se
uvijek mogao kontrolirati. Postojao je problem.
Njegov voljeni Harry možda je udovica, ali ne zna voditi ljubav. Izgledala
je angažirano poput madraca, iako mu se ljupko smiješila.
Srce bi mu se slomilo kad bi se ispostavilo da je ona još jedna od onih žena
koje ne mogu iskusiti užitak. Tijekom svojih divljih dana, prije nego što je
oženio Sally, našao se u nekoliko takvih kreveta.
Običavao je dati sve od sebe - a poprilično je dobro znao da je njegovo sve
ono najbolje što može postojati - i ako to ne bi upalilo, odustao bi, zadovoljio
se, srdačno se zahvalio partnerici i otišao.
Ali ovaj put nije želio otići. Harrietino okruglo, maleno tijelo bilo je žensko
u svakom pogledu, kremasto i svileno. Želio ga je. Želio je da mu se previja u
naručju. I, dovraga, pobrinut će se da se to dogodi.
Bilo je bolno, ali povukao se iz najslađeg, najužeg tjesnaca u kojem se ikad
našao.
- Što nije u redu? - reče u nevjerici.
Ni izbliza nije tamo gdje bi trebala biti. Ni izbliza.
Lijeno joj se osmjehne kao aligator žrtvi prije nego što je proždre. -
Shvatio sam da sam gladan.
Harriet je izgledala potpuno zbunjeno. Muž joj je zacijelo imao ud veličine
mahune i jednako razočaravajuću tehniku.
Posegne dolje i poliže joj obraz koji je bio mek i osjetljiv poput breskvice.
Muškarac! Kako je mogao biti tako glup da ikad pomisli da je muškarac?
Bilo je to ponižavajuće. Jezikom joj je iscrtao trag po čeljusti. Harriet je
imala jaku čeljust. Možda je stvar u tome.
Nije imala usku čeljust kao brojne dame koje su samo sjedile i kokodakale
o svojim vezovima. Imala je čeljust žene koja zna što želi, koja se bori mačem,
i to vraški dobro, koja...
Zaboravio je o čemu je razmišljao kad joj je došao do usana. Bile su bujne
i ružičaste. Održao si je još jednu lekciju od dvije sekunde o vlastitoj gluposti,
a zatim se prepustio divljem poljupcu.

157
Knjige.club
 Kako bi to razumjela od sama početka, preuzeo je kontrolu nad njezinim
ustima i ušao u nju, položio pravu na nju, imenovao je, pobrinuo se da zna da
je žena. A ne muškarac. Njegova žena.
Pomisao mu je u mislima bila blijeda, ali svejedno je znao. Nije čekao
osam godina, otkad je Sally umrla, samo kako bi si pronašao još jednu
ljubavnicu.
Tko god Harriet bila, njegova mala udovica, sad je njegova.
Povukao ju je, naslonio se na jedan lakat i krenuo prema njezinim
grudima. Polagao je pravo na njih. Sad je odgovarala. Rukama mu je nemirno
mazila ramena, stiskala ga, klizila mu preko prsa i niz leđa. Čak mu je
dodirnula i stražnjicu, ali odmah je ustuknula kao da se ubola na nešto.
Iste je sekunde znao gdje leži problem. Harry je poprilično dobro glumila
muškarca. Ali odgojena je da se ponaša kao dama i priča kao dama - i vodi
ljubav kao dama.
Iako ona to nije.
Ona je amazonska ratnica u srcu, žena koja će uzeti muškarca pod svojim
uvjetima i zahtijevati ono što želi.
- Dodirni me - naredi joj.
- Š-što?
Te ljubičastosmeđe oči počele su izgledati pomalo ošamućeno, što je
dobra stvar. Njegova je Harriet previše razmišljala. Ono što joj treba jest šok.
A on je pravi čovjek za to - Jem pomisli nacerivši se.
- Harry - reče otegnutim glasom - znaš kakav sam ja muškarac, zar ne? -
Da bi otprilike shvatila, počne joj trljati bradavicu palcem. Poput slatkog,
malog anđela koji je bila, leđa su joj se mrvicu izvila.
Ali taj njezin dosadni mozak očito je još uvijek radio jer je opet otvorila
oči i rekla: - Znam kakvim muškarcem želiš da te svi smatraju, Jem. Nisam
tako sigurna za tvoje pravo lice.
Očito još uvijek nije bila u bezumnom stanju koje je trebala doseći. - Ja
sam razvratnik - reče joj, povukavši se tako da joj se tijelo našlo pred njim
poput ukusnog obroka. Zatim se sagnuo i stao joj ljubiti grudi dok nije začuo
nježne uzdisaje. Voljela je grickanje pa se pomaknuo na drugu dojku i
pružio joj poseban tretman. Sad se izvijala pod njim.
- Prostak. Bludnik. Pohotnik - govorio joj je.
Ali podcijenio ju je jer je razrogačila oči i rekla: - Glupost. Nikad u životu
nisi spavao s kurvom.
Otvorio je usta, ali u tom trenu shvati da će, s obzirom na njegovu iznimnu
nesklonost prema izmjeni novca za intimu, teško dobiti tu raspravu.

158
Knjige.club
 Umjesto toga započne raspravu u kojoj je bio najbolji. Za koju je znao da
može pobijediti u njoj. - Mi pohotnici želimo sve kad vodimo ljubav - reče
krećući joj se niz tijelo. - Raširi noge, draga.
Zurila je u njega s požudom koja se borila s uzbunom. - Želiš li... želiš li
me pogledati?
- Da. Tako si ružičasta i meka dolje - rastvori joj noge - želio bih da možeš
vidjeti ono što ja sad vidim. Glatke male usne poput ružinih latica. I najslađa
uska vrata koja postoje. - Zapravo mu je postajalo teško pričati jer mu tijelo
nije naviklo na sve te bludne riječi te je smatralo da bi djela bila bolja ideja.
Umjesto toga jače joj rastvori noge i krene u poljubac koji je svaku ženu
pretvarao u Amazonku.
Harriet se, naravno, opirala više od ostalih žena. Sally bi naprimjer samo
uzdahnula i rekla: - Hvala Bogu - i opušteno legla.
Ali Harrietine su mu noge smetale i pokušavala se izmaknuti prije nego
što ju je uspio uhvatiti. - Harriet - reče - jednostavno ćeš se morati predati
mojim izopačenim žudnjama. Drugačije to ne mogu učiniti.
- Što?
- Drugačije ne mogu voditi ljubav s tobom - reče strpljivo dok mu je cijelo
tijelo signaliziralo savršenom voljnošću da učini što god je potrebno. - Moram
te okusiti.
- Glupost! - reče. - Trenutak prije bio si savršeno spreman spavati sa
mnom.
- Više nisam - reče tužno, mrvicu se pomaknuvši kako ne bi mogla vidjeti
da ima erekciju kakvu nije imao otkad je imao petnaest godina. I dalje joj je
nježno trljao bradavicu i mogao je reći da je žena koja voli igru s grudima.
- Nikad nisam čula tako nešto - reče sumnjičavo. Ali mogao je vidjeti kako
joj se pogled opet smekšao.
- Ne možeš očekivati da će vođenje ljubavi sa mnom biti isto kao s tim
plemićem sa sela za kojeg si se udala - reče.
Ona otvori oči i odmah je znao da joj je točno opisao muža. Naravno da je
bio plemić sa sela. Bila je to jedina smislena mogućnost. Nije ju štitila neka
previše zaštitnički nastrojena majka - bio je to zatucan plemić sa sela. Možda
je bio jedan od onih bogatih poljoprivrednika.
- Pretpostavljam da imaš drugačije prohtjeve - reče, sumnjičavo si
promatrajući tijelo. - Samo ne mislim...
- Nemoj razmišljati - reče. Zatim joj se postavi među noge i počne joj
grickati bedra.

159
Knjige.club
 Harriet je samo počela proizvoditi tihe zvukove. Erekcija mu je pulsirala
na podu, preklinjala ga, ali do tad joj je već došao do središta i jezikom joj
klizio po slatkoći tjerajući je da izvija kukove.
Nije pričala povezano, iako su joj riječi odzvanjale s usana. ,,Da“, i ,,Ne“, i
,,Jem“ i još nekoliko stvari koje nije razumio.
- Volim tvoj okus - reče joj ako to još nije primijetila. -Imaš okus po šećeru
i limunu...
- Sapunu od limuna - ona uzdahne.
Još se nekoliko minuta posvetio posebno osjetljivoj točki samo da je kazni
jer je imala dovoljno razuma da spomene sapun od limuna.
Zatim je stao. - Što si rekla? - upita nevinim glasom.
Ona podigne glavu s divljim pogledom u očima. Znao je te oči i obožavao
ih je: to je pogled žene koja želi udariti muškarca.
- Oprosti - reče nevino - jesam li prestao pratiti što radim?
Držala mu je prste u kosi i uzdisala.
Sve je u redu.
Nekoliko minuta poslije opet podigne glavu. - Sapun od limuna?
Ona ošamućeno spusti pogled. - Molim te...
- Što me moliš? - Nije si mogao pomoći da se ne naceri. Malo se igrao
prstima, iako je znao da to nije isto. Izvijala se pod njim.
- Molim te - reče.
- Reci poljubi me - naredi joj. Njegova je Amazonka morala pretočiti stvari
u riječi, dobiti kontrolu nad njima.
- Molim te - zajeca - molim te, poljubi me. - Dama do kraja.
Opet je spustio glavu, ali ovaj je put dopustio prstima da lutaju posvuda
jer su svi oni ,,Ne“ polako postajali ,,Da“.
A zatim ju je napokon doveo do vrhunca.
Svim se snagama trudio da ne klizne u nju. Ali poticao ju je, i naređivao
joj, i zanemarivao njezine prigovore dok nije počela uvijati prste i vriskati.
I imao ju je... vriskala je iznova i iznova, a slatko joj se tijelo izvilo prema
njemu trzajući se od užitka.
- To je to, draga - reče. - Prepusti se... Prepusti se!
Harriet je zurila u strop galerije sa slikama. Bio je daleko
i činilo se kako se lagano njiše. Kao da se cijeli svijet lagano nagnuo, a ona
je pala preko ruba.
- Oh.

160
Knjige.club
 Jem se opet nalazio iznad nje na rukama. - Bi li ti smetalo kad bismo sad
vodili ljubav?
Pogledala ga je ne mogavši pronaći riječi.
Gurnuo je bokove prema njoj. Prigušeni zvuk izleti joj iz grla. Koljena su
joj se podigla sama od sebe.
- Shvatit ću to kao pristanak - reče. I zatim se nabije naprijed, snažno.
Bilo je to nalik ničemu što je prije doživjela. Užitak koji je upravo iskusila
odzvanjao joj je u kostima, ali u sekundi se pretvorio u žestoki, divni požar.
Podigla je bokove prema njemu ne shvaćajući što radi.
- To je to - Jem reče dubokim glasom.
Bio joj je najljepši muškarac na svijetu. Počela mu je prstima prelaziti
preko jagodica, preko tih divljih, inteligentnih očiju, preko snažne čeljusti.
Niz ramena, bokove, mišiće odgovorne za kaskadu njezinih drhtaja.
Opet se nabio i, poput čarolije, bokovi su joj se podigli njemu ususret.
I opet. - Vidiš li sad? - reče. Činilo se da je stisnuo zube. Lice mu nije
izgledalo ljubičasto, ali na čelu su mu se nazirale kapljice znoja. I na
ramenima.
Okusila ih je - imale su okus po soli, čistoj soli i Jemu.
Nastavio je nabijati se dugo i snažno, i više se nije mogla usredotočiti na
istraživanje njegova tijela. Počela se osjećati kao da će otplutati, kao da joj se
cijela pažnja suzila na požar koji su uzrokovali njegovi pokreti. Dugo nakon
što bi se Benjamin već srušio na nju, Jem je samo nastavljao dalje,
glatko, nepopustljivo, kao da nikad neće stati.
Nije mogla disati. Mogla ga je samo pratiti u oluju, zarivši mu prste u
ramena i tiho jecajući.
- To je to - reče promuklo. - To je to, Harriet.
Ruke joj kliznu s ramena i uhvati ga za stražnjicu. Bila joj je glatka pod
prstima, mišićava i snažna. Mogla mu je osjetiti tijelo kao vlastito, kako
pulsira, posrće, zabija se duboko u nju.
Nije ni čula Jema jer joj se svijet raspao i eksplodirao, pretvorio se u
drugačije mjesto, mjesto na kojem je moguća takva vrsta dubokog užitka
kakva nikad nije ni zamišljala.
Kakva nikad nije ni mogla zamisliti.

161
Knjige.club
 DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Skandal! Žena u hlačama

V ečera je bila neobična. Nije se očekivalo da će se Jem pridružiti

gostima, ali iznenada se pojavio.
Harriet se zagrcne.
Povy odjednom užurbano poleti po stolicu i stavi je na čelo stola.
- Nemoj se toliko brinuti, Povy - Jem reče. - Ugurat ću se pokraj
vojvotkinje od Coswaya. Ako ti neće smetati, gospodine Cope.
Harriet žurno pomakne stolicu ulijevo i dopusti Povyu da ubaci stolicu
između nje i Isidore.
- Remetim večernju simetriju, znam, i ispričavam se na kašnjenju - Jem
reče smiješeći se ljudima za stolom. - Jednostavno nisam mogao propustiti
priliku za razgovor s vojvotkinjom.
Nell je s njezine lijeve strane uzbuđeno štipala Harriet za ruku. - Zna li? -
oštro šapne Harriet na uho.
Jem sjedne i istog trena prisloni nogu na njezinu. Harriet zgrabi ubrus.
Jem primi tanjur hrane i počne razgovarati s Isidore sa svoje desne strane.
Nell ponovno uštipne Harriet. - Jeste li mu dali cijelu pjesmu? Zacijelo se
zato spustio na večeru. Gotovo se nikad ne pridružuje gostima na večeri!
- Dao sam mu ostatak pjesme - Harriet došapne natrag.
Nell duboko udahne i sklopi ruke. - Udat ću se za njega, znate. Uistinu sam
to odlučila.
Harriet shvati da tu želju više ne smatra smiješnom kao prije nekoliko
dana. - Zaista - reče pomalo hladno.
- Zacijelo nije siguran tko je napisao poruku. Molim vas, Harry, možete li
nešto učiniti?
- Ja nisam podvodač... - pročisti grlo - to jest, nisam vlasnik bordela, Nell.
Ne mogu vam dogovarati ljubavne avanture.
- Već jeste - Nell reče očiju sjajnih od dubokog uzbuđenja. - I Strangeu
neću naplatiti ništa. Nikad to ne radim.
Nell je imala uznemirujuć nedostatak suptilnosti.
- Možete li me barem predstaviti kao autoricu pjesme? - Nell joj uzdahne
na uho.

162
Knjige.club
 Harriet se okrene prema Jemu u istom trenutku kad joj je ruku stavio na
nogu. Smrznula se. Naravno, Nell to nije mogla vidjeti. Nitko nije. Stavio je
ruku pod stolnjak.
Njegovi prsti... ti prsti... koža joj se odmah rasplamsala. Smiješio se Isidore
dok joj je prstima klizio prema preponama.
- Harry! - Nell sikne.
Harriet pročisti grlo. Jem dovrši rečenicu i okrene se prema njoj. - Dragi
gospodine Cope - reče. - Duboko se ispričavam što te nisam pozdravio.
Harriet kimne glavom. - Zadovoljstvo je biti u tvome društvu, lorde
Strange.
- Uvijek težim zadovoljstvu kad mogu - reče bezbrižno. - Reci mi,
gospodine Cope, kako se uopće zoveš?
Harriet ga pogleda ispod oka.
- Tvoje ime? - ponovi. - Samo najuskogrudniji prijatelji jedni druge
oslovljavaju formalno.
- Želio bih te upoznati s autoricom one pjesme koja te toliko
zainteresirala i oduševila - reče zanemarivši pitanje.
- Ah, gđica Gale. Kakvo iznenađenje.
- Nell - reče osmjehnuvši mu se. - Nadam se da iznenađenje nije bilo
neugodno.
- Ni najmanje - reče uputivši joj jedan od svojih najšarmantnijih osmijeha.
- Pretpostavljam da ni vi ne znate ime gospodina Copea? Previše je ukočen da
bi ga podijelio sa svima nama.
Nell se malo namršti čime je pokazala da je pitanje ne zanima previše. -
Zove se Harry - reče.
- Harry! Oh, ne, ne, ne - Jem reče.
- Zašto ne? - Harriet upita pomalo neprijateljski. - To je savršeno dobro
ime.
- Nema moralnog tona - Jem obznani. - Uopće ga nema. Ne bi mogao biti
sudac s tim imenom. Ni biskup. Bilo bi teško biti čak i obični svećenik. Kad bi
se zvao Harold, što ti je vjerojatno pravo ime, sve bi bilo drugačije.
Zastane, ali Harriet nije namjeravala poticati njegove gluposti nego je
samo nastavila šutjeti. Nell se nagne naprijed tako da mu je pružila pogled na
bujne grudi u stezniku i reče: - Kako bi bilo drugačije, lorde Strange?
- Molim vas - reče - morate me zvati Jem.
Harriet bezobzirno pomisli kako Nell izgleda kao da je na rubu moždane
kapi od sreće.

163
Knjige.club
 - Kad bi mladi Harry prihvatio svoje pravo ime, Harold, brzo bi otkrio da
bi o svim temama pričao s vrlo visokim moralnim stajalištem. Mogao bi
objaviti svoje misli u časopisu Gentleman's Magazine, naprimjer. Oni šire
najstrašnije laži o ženama.
- Kao što su? - Harriet upita.
- Navodno su se neke razvratne žene počele rukovati - Jem reče.
- Dragi Bože - Nell reče. - I sama sam kriva za to.
- Mi to ne odobravamo, zar ne, Harolde? - Jem upita.
- Ime mi je Harry, a ne Harold! - Harriet pukne. - I mislim da bi se gđica
Nell trebala rukovati s kim poželi.
- Nikad se ne može znati gdje su te ruke mogle biti - Jem reče kliznuvši
prstom centimetar više.
Trebala bi ga zaustaviti. Trebala bi, ali tijelo joj je obuzimala najslađa
slabost.
Ranije je nakon kupanja odlučila da je cijela popodnevna epizoda bila
neka vrsta ljupkog sna, neponovljiva kao i neprihvatljiva.
Ali sad joj je tijelo slalo signale da bi sa zadovoljstvom ponovilo svaki
trenutak.
- Više se nikad neću rukovati - Nell reče. - Što su još napisali u časopisu,
Jem?
Izgovorila mu je ime uspuhano kao da su već u krevetu. Otkotrljalo joj se
s jezika uz slike svadbenih ukrasa i bračnih noći, Harriet ogorčeno pomisli.
- Autor je praktički zloban kad su u pitanju žene - Jem reče. - Zamislite.
Kaže da žene nose pištolje.
- Gđa Grandison spremila je jedan u torbicu, opucao je i napravio joj
veliku rupu na tepihu u sobi za prijam gostiju -Nell reče. - Tako da je i to istina.
- Ovo mora biti preuveličavanje. Autor zapravo tvrdi da su neke žene
odustale od ženskog sedla i počele jahati kao muškarci te da - tko bi
povjerovao u to? - nose hlače.
- Hlače izgledaju strašno neudobno - Nell reče. - Mislim da je ta tvrdnja
malo vjerojatna, zar ne, Harry?
Harry - ili Harriet - nije mogla razmišljati tako dobro jer je Jemov palac
uhvatio ritam od kojeg se osjećala poprilično malaksalo. - Slažem se - uspije
izgovoriti.
- Ali hlače su tako udobne - Jem gukne. Očito je nevjerojatno uživao. -
Ženska odjeća nemoguća je sa svim tim košaricama, podsuknjama,
korzetima...

164
Knjige.club
 Nell se opet cerekala kao luda. - Kako nas samo dobro poznajete! -
zakrešti.
Jem se preko Harrya nagne prema Nell, što mu je omogućilo da je trlja još
jače. Harriet uzdahne i poskoči na stolici.
- Ne daj se smetati, Cope - Jem reče. - Samo želim nešto dokazati Nell. Što
mislite, zašto žene nose svu tu odjeću?
- Kako bi bile privlačne - Nell brzo odgovori. Nakratko baci pogled na
vlastitu haljinu na način koji je sugerirao da se osjeća kao da zaista izgleda
vrlo privlačno.
- Ali zamislite koliko bi privlačne bile da nose samo hlače. Samo pomislite
koliko bi se muške oči mogle naslađivati njihovim udovima, oblinama njihove
- nadam se da vas ne šokiram, Nell?
Teško. Nell ga je prikovala pogledom poput djeteta koje gleda majku.
Harriet je bila ta koja je osjećala kako se sve više rumeni.
- Morat ćete me ispričati - reče odgurnuvši se od stola i ustavši. Jemova
joj je ruka pala s noge. Koljena su joj mrvicu klecala.
- Jesi li gotov s obrokom? - Jem upita.
- U potpunosti - reče. - U potpunosti sam gotovo. - Blebetala je i
pokušavala doći k sebi. - Ono što želim reći jest da ću se pridružiti vojvotkinji
od Coswaya na putu za London sutra pa bih vjerojatno trebao otići nadgledati
pakiranje odjeće.
Jem je ovlaš pogleda i ona shvati da mu je zaboravila reći.
Nell se premjesti na stolicu koju je oslobodila. - Oh, dragi Harry - gukne
osmjehnuvši se Harriet. - Želim vam sretan put.
- I ja također - Jem reče uz poprilično neprijateljski pogled.
- Sigurna sam da ćete nam opet doći - Nell reče preuzevši ulogu gazdarice
rezidencije.
- Također - Jem reče i uz smiješak se okrene natrag prema Nell.

165
Knjige.club
 DVADESET PETO POGLAVLJE

Opojan zrak Fonthilla

H arriet se uspinjala stubištem razmišljajući o troje ljudi s kojima se

mora pozdraviti: Eugenijom, Villiersom i Jemom. Bilo je zapanjujuće
koliko se drugačije osjećala vezano uz Villiersa nego prije samo mjesec dana
kad ga je mrzila iz dna duše. Prošle je godine nagovorila Jemmu da ga
posrami u šahu; provela je sate želeći da umre od strašne bolesti. Željela je
osvetu.
A sad...
Sad je bio jedina osoba na svijetu osim nje koja je očito voljela Benjamina.
I više ga nije mrzila.
Ušla mu je u sobu i obradovala se što ga vidi odjevena na stolici umjesto
polegnuta na kauču. Dođe do njega, baci se u fotelju preko puta njega i
protegne noge.
- Svaka čast - reče odmjerivši je. - U pokretima nogu vidi vam se bezbrižna
sloboda koja sa sigurnošću priliči muškarcima. Kako ide s mladom ženom
koja vam se udvara?
- Nažalost, morala sam joj otkriti tužnu činjenicu.
- Da nemate opremu kojom bi je zadovoljili?
- Upravo tako.
- Je li svima rekla da ste žena?
- Zapravo misli da sam eunuh.
Oduševljeno se osmjehnuo. - Eunuh! Kako ste, pobogu, došli do tog
tužnog stanja?
- Ostavili smo temu nejasnom - Harriet reče cereći mu se. - Dogodila se
nekakva nesreća ili nešto slično.
- Nešto slično! Većina muškaraca dobar dio života posvećuju upravo
izbjegavanju takvih nesreća u blizini genitalija.
- Plakala je zbog mene.
- Kradljivac srca mlade dame - Villiers zadovoljno reče. - Pustio sam zvijer
u Strangeov dom.
- Uopće se nije pojavila na večeri - Harriet ga obavijesti.
- Skapava od gladi u svojoj sobi i ne može jesti.

166
Knjige.club
 - Sumnjam u to - Harriet reče zamislivši Kittyino punašno tijelo. - Ali
možda je drugdje našla utjehu.
- Ima li nekih drugih uzbudljivih događaja? - upita.
- Sjećate li se da sam zavodila lorda Strangea u Nellino ime.
- S poezijom?
- Točno tako. Predstavila sam je kao autoricu spomenute pjesme i
ostavila ih zajedno za stolom.
- Ništa se neće dogoditi. Strange se nikad ne upušta u površne odnose -
Villiers reče. - Ja, s druge strane, da. Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim
kako ih, iako je okružen predivnim ženama za koje se zasigurno može reći da
su slobodne, nikad ne iskorištava.
- Kako neobično - Harriet reče.
- Bio je poput divljeg psa kad se vratio s Oxforda - Villiers reče. - Bili smo
tamo zajedno i ja sam sam imao nekoliko avantura, ali ništa poput Jema. Bio
je na dobrom putu da osvoji titulu najgoreg razvratnika koji je kročio
Londonom;
pripadao je svakom od raznih klubova koji su obilovali ženama.
- Jeste li i vi bili član tih klubova? - Harriet radoznalo upita.
- Ja sam čovjek za šah - Villiers reče slegnuvši ramenima. - Mnoštvo golih
ženskih grudi smatram dosadnim, ako ćete mi oprostiti na iskrenosti.
- Sigurna sam da bih se i ja tako osjećala oko zanimljivijih muških dijelova
tijela. Iako - doda - možda bih prvih nekoliko večeri buljila.
On zafrkće. - Iznenađujete me. Jeste li tu svoju stranu pokazali
Benjaminu?
- Mislite li da bi ga zanimala?
Šutio je. - Ne. Zacijelo je bio strašan suprug, kad bolje promislim. Mislite
li da ću i ja biti tako loš?
- Nemam pojma.
- Jednog se dana želim oženiti - Villiers reče. - I, koliko se god to činilo
blesavim, volio bih da to bude sretan brak. Stoga, molim vas, dajte mi savjet.
- Nikad ne prepričavajte šahovsku partiju ženi dok ste zajedno u krevetu,
bez obzira na to koliko ste izvrstan posao odradili.
- Izvrstan posao uvijek mi je cilj u krevetu - Villiers promrmlja.
Harriet preokrene očima. - Pretvarajte se da vam šah nije najbitnija stvar
na svijetu, razlog za život... - Prekine se. - To vam neće poći za rukom, znate.
Možda biste mogli pronaći nekoga poput Jemme, nekoga tko također voli šah.
Onda biste zajedno mogli sjediti i mrmljati: „Lovac na kralja“ kad budete
prestari za druge aktivnosti.
167
Knjige.club
 - Pokušao sam zadiviti Jemmu - reče. - Ali onda sam u sebi otkrio
neobičnu sumnju oko Beaumonta, s obzirom na to da smo stari prijatelji. Kraj
moje tužne priče jest da sam herojski odbio Jemmino udvaranje, a zatim se
predomislio, ali me njezin brat ranio prije nego što sam je imao
prilike šarmirati. Namjeravam krenuti u još jedan napad kad se u potpunosti
oporavim.
- Ona će vjerojatno uživati u ponavljanju šahovskih poteza - Harriet reče.
- Ali ako se želite oženiti - a vjerujem da je to ono što ste rekli - trebat će vam
netko drugi. Jemma je, iznenađujuće, udana, cijelo vrijeme. Ali došla sam vam
reći da sutra ujutro odlazimo. Isidore je shvatila da nije ni približno spremna
na razuzdano ponašanje kao što je vjerovala.
- To se može reći za brojne dame - Villiers primijeti. - A vi, s druge strane,
izgledate kao da ste se lijepo snašli u razvratnom životu.
- Ljupko je - Harriet prizna. - Prezirem košarice, puder, vlasulje i sve
ostalo. Godinama nisam bila ovako sretna.
Villiers je pogleda ispod oka. - Nešto se promijenilo na vama... - sjedne
uspravno. - Vjerujem da ste podlegli opojnom zraku Strangeova doma. Netko
je otkrio vaš pravi spol.
Ona se blago osmjehne, ali ne kaže ništa, samo ustane spremna za
polazak. Nakloni mu se najbolje što zna, završivši zamahom desne ruke.
- Nije loše - Villiers reče. A zatim: - Jeste li sigurni da želite poći s Isidore?
Dobrodošli ste da ostanete kao moj štićenik, znate. Sutra ću biti na nogama
ako sve pođe po planu.
Ali Harriet je bila sigurna. U onome što se dogodilo u Fonthillu s Jemom
nije postojalo ništa istinsko. Bilo je
vrtoglavo predivno. Naučila je stvari o muškarcima i ženama te o
vlastitome tijelu. Ali njezin je život kod kuće, a ne u hlačama.
- Bilo je ovo predivnih nekoliko dana - reče zaista to misleći. - Napokon
sam uspjela zakopati Benjamina, ako vam to ima smisla.
On nagne glavu. - I sasvim ste sigurni da želite otići?
- Sasvim sigurna - mirno reče. - Moram se vratiti stvarnom životu. -
Osmjehne mu se. - Više se nikad neću prerušiti u Majku Gusku.
U očima mu se pojavio odobravajuć osmijeh.
Otišla je.
Eugenia je gradila dvorac od kartona kad je Harriet prošla pokraj stražara
na dužnosti i ušla u dječju sobu. Spusti se na pod pokraj dvorca. Bio je
izvanredan. Zidovi su bili izrezani poprilično precizno i zalijepljeni. Eugenia
je nacrtala malene kvadratiće koji su predstavljali cigle. A napravila je i
toranj i grudobran.
168
Knjige.club
 - Predivan je - Harriet reče. - Što je iduće? I kako se oporavljaš od ugriza
štakora?
Eugenia podigne pogled. - To si ti! Nadala sam se da ćeš me posjetiti.
Pogledaj što pravim.
- Dvorac - Harriet reče.
- Dvorac sam napravila prije - Eugenia reče nestrpljivo. -Ali imat ću borbu
pa sad pravim vojnike.
Rezuckala je malene ljude i postavljala ih oko grudobrana. - Htjela sam da
Saraceni napadaju, ali predomislila sam se.
- Vojska pasa? - Harriet reče vidjevši što je poslagano ispred dvorca.
- Štakora! - Eugenia reče ponosno. - Vidiš li im repove? Teško je izrezati
repove. Morala sam izgraditi bolnicu za sve ranjene štakore jer sam
neprestano griješila škarama. - I zaista, sa strane se nalazila oprezno
poslagana hrpa isprepletenih štakora.
- Kako ti je ugriz? - Harriet upita.
Eugenia ispruži ruku. - Gotovo je nestao, vidiš?
Ubodi su zaista izgledali kao da lijepo zacjeljuju.
- Sutra ujutro moram ići kući - Harriet reče. - Došla sam se pozdraviti.
- I moja je guvernanta otišla kući. I sluga. Ljudi uvijek idu kući. - Okrene
se natrag prema štakoru kojeg je izrezivala i kosa joj padne preko lica.
Harriet je nježno zatakne iza uha. - Bi li me nekad željela posjetiti ako ti
otac pristane?
- Nikad ne napuštam Fonthill - Eugenia reče. - Tata me ne pušta van iz
ovih soba, znaš.
- To nije istina! - Harriet reče. - Samo se brine za tebe.
- Zato dovodi sve te glumce, jer ne želi da idem u kazalište u London -
Eugenia reče, i dalje ne podižući pogled. - Kaže da bi me netko mogao ukrasti
jer imamo previše novca. Neće mi dopustiti da te posjetim.
- Ja ću ga pitati - Harriet reče. - Ali ne misliš valjda stvarno da te otac želi
cijelo vrijeme zadržati u sobi? Samo se brine za tvoju sigurnost.
Eugenia joj uputi blago iskrivljeni osmijeh. - U redu je. Jedna od služavki
rekla je da nam je kuća puna čudovišta. Kad sam bila mala, vjerovala sam joj,
ali sad više ne.
- Čudovišta! - Harriet poviče. - Jesi li se bojala?
- Da, ali sada se više bojim štakora - Eugenia reče. Lice joj se razvedri. -
Ali tata će mi nabaviti štene - štene koje može ubiti štakora! I moći će živjeti
sa mnom ovdje u zapadnom krilu.

169
Knjige.club
 - Sutra ću ti ujutro razgovarati s ocem. Obećavam ti, Eugenia. Nema
čudovišta u ovoj kući. Tražit ću ga da ti nekad dopusti da se slobodno krećeš.
I da me posjetiš.
Eugenia skoči na noge i nakloni se. - Ako bi to učinila, Harry, bila bih ti
iznimno zahvalna.
Harriet joj se nakloni, ali jednostavno, bez mahanja rukom. A zatim je
poljubi za rastanak.
I naposljetku je zagrli.

170
Knjige.club
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

U kojem se Harriet pridružuje Igri. Napokon

U hvatio ju je dok je šetala hodnikom na putu iz Eugenijine sobe.

Posvuda sam te tražio - reče bez oklijevanja. - Dođi, vrijeme je za
početak Igre.
- Igre? Kakve igre?
- Primero3. Savršena je za tebe.
Harriet je ubrzala korak da ga može pratiti. - Kako savršena? Moram se
spakirati.
Samo je bacio pogled preko ramena i rekao: - Održavam Igru gotovo
svake večeri posljednjih sedam godina. Ti si prva žena koju sam ikad pozvao.
Harriet potrči malo brže.
Ušla je u radnu sobu na drugom katu i ugledala dva namještena stola - a
Villiers je sjedio za jednim od njih.
- Kakvo zadovoljstvo - promrmlja kad je sjela pokraj njega. Pogleda
Strangea i rub usta iskrivi mu se u osmijeh. - Ponekad zapravo pokazuješ
znakove zdravog razuma, Strange.
Harriet se osvrne oko sebe. Po sobi je visjela tamna svila. Četiri ili pet
muškaraca stajalo je uz vatru. U prostoriji nije bilo namještaja, osim dvaju
malih četvrtastih stolova i nekoliko udobnih stolica.
- Čast je biti pozvan na Strangeovu Igru - Villiers joj reče. - Svi je
oslovljavamo s velikim I, ako si se pitala. I pitanje je časti ne spominjati Igru
nikomu osim ljudima koji su sudjelovali pa sam te morao držati u neznanju.
- A gdje tu dolazi čast? - Harriet je vidjela da su tamo najzanimljiviji
profesori s Cambridgea i čovjek koji je igrao glavnu ulogu u kazalištu Hyde
Park. Prije nekoliko večeri rekao joj je da mrzi Hamleta, a zatim joj objasnio
sve bedastoće pa se Harriet osjećala kao da više nikad neće uživati u njemu.
- Igra je poznata. Ponekad ima četvero ljudi, a ponekad osam. Nitko se ne
usuđuje žaliti ako jednu večer ne bude pozvan - ili više nikad. Ali znam ljude
koji su tjednima ostajali u Fonthillu žudeći samo za još jednom prilikom da
zaigraju Igru.
Harriet se opet osvrne. Povy je dijelio čašice likera boje rubina. U sobi je
vladalo veselo raspoloženje. - Igramo li za novac?

3 Kartaška igra iz 16. stoljeća slična pokeru.

171
Knjige.club
 - Ulozi su visoki - Villiers reče. - Vrlo. Smeta li vam to?
- Benjamin je uvijek govorio da je bijedno igrati za novac umjesto iz
ljubavi prema igri.
- Karte - Villiers primijeti - su drugačije od šaha.
- Kakva je igra primero?
- Oh, igra moći. Blefiranja i laganja. - Više ništa nije rekao. - Pogledajte ovo
- promrmlja trenutak poslije. - Čini se da je vaš dolazak pobudio zanimanje.
Podigne pogled i shvati da svirepi muškarac zuri u nju. -Mladi Cope, zar
ne? - zalaje.
Ona ustane i nakloni se. - Da, gospodine, a kako je vaše ime?
- Lord Skipwith.
- Lord Skipwith - Villiers reče odmjerenim tonom - glavni je čovjek u
parlamentu za irska pitanja. Dobro ga je upoznati, momče.
Harriet se opet nakloni. Skipwith ju je odmjerio od glave do pete, očito joj
se zaustavivši na nogama. Harriet duboko udahne.
Ali Skipwith se okrene uz frktanje te Harriet sjedne natrag na stolicu.
- Zaključio je da ste homoseksualac - Villiers reče.
- Što to znači? Neprestano čujem taj izraz.
- Čovjek koji više voli spavati s drugim muškarcima nego sa ženama.
Ponekad izgledaju ženskasto. Skipwith ima poprilično konzervativno
mišljenje.
Harriet razmakne noge iz prekriženog položaja i bezbrižno ih muški
ispruži.
Villiers je odmjeri. - Možda biste željeli podrignuti - predloži.
- Čini se da uživate - Harriet uzvrati.
- To je zanimljiva stvar kad se približite smrti - Villiers reče. - Počeo sam
smatrati život puno podnošljivijim.
- Došli ste u Fonthill da biste sudjelovali u Igri, zar ne? - Harriet reče.
Mučilo ju je zašto je Villiers odlučio doći na Strangeovu kućnu zabavu. Činilo
se da ga ne zanimaju brojne žene koje se nude, a nije pokazivao ni interes za
znanstvena istraživanja i dramske izvedbe, jedina dva oblika zabave.
- Ne može se živjeti samo od šaha. Ah, tu si, Strange. I lord Castlemaine.
Kako divno što ste nam se pridružili. Znate li gospodina Copea?
Harriet ustane i duboko se nakloni Castlemaineu zabacivši nogu. Bio je to
mlađahan muškarac s kratkom bradicom i parom naočala.
- Castlemaine je jedan od vodećih ljudi na burzi - Villiers reče.
- Financijskoj burzi? - Harriet upita.

172
Knjige.club
 Castlemaine se osmjehnuo polako pokazavši zube. - Tako je.
- Pretpostavljam da ste do grla u poslu između kralja i blagajnika - Jem
reče sjevši na stolicu.
Castlemaine napući usne. - Bojim se da će doći do određenih naplata
kruni s kojima Njegovo Veličanstvo neće biti sretno.
- U tom slučaju Njegovo Veličanstvo mora osigurati hranu.
Castlemaine baci pogled na Jema. - Je li to vaše mišljenje
o toj temi, lorde Strange?
- Jest - Jem reče brzo dijeleći karte. - Cope, u primeru svaki muškarac ima
dvije karte. Možeš pogledati svoje.
Harriet ih pogleda. Imala je dvije kraljice, što joj se učinilo vrlo lijepom
rukom.
- Ići ćemo ukrug po stolu. Tvoj je izbor preskočiti - a tada jednu kartu
moraš odbaciti i povući novu - ili pratiti tako da staviš nešto novca na stol ili
podigneš ulog - Villiers reče. - Ja ću naprimjer podići ulog od stotinu funti s
četrdeset sedam.
- Tko ima četrdeset sedam? - Harriet zbunjeno upita.
- Nitko - Jem se ubaci. - Villiers želi da misliš kako on ima.
Trebalo je nekoliko minuta da uhvati ritam igre, ali ubrzo nakon toga
Harriet je shvatila kako su ulozi puno veći nego što je mislila. Naprimjer
Castlemaine je uložio i, osim ako se nije prevarila, ono što je stavio na stol
bilo je pravo na opskrbu blagajnika. U cijeloj Engleskoj.
Villiers podigne obrvu, ali preskoči.
Jem je uložio ogromnu količinu novca kao odgovor na ugovor i sad je opet
bio Harrietin red. Ona pogleda svoju ruku. Počela je poznavati Jemov izraz.
Nije imao sve te bodove za koje se pravio da ima. Stoga je mogla pobijediti.
Ali - opskrba blagajnika? Nije znala ništa o blagajnicima. S druge strane, bio
je to očito novčano isplativ ugovor. I možda će igrati opet.
Pobijedila je.
- Nepromišljeno ste se dali srcem u igru, Cope - Castlemaine reče
izgledajući pomalo nezadovoljno.
Villiers se nagne naprijed. - Cope je mlad, ali ne i naivan, Castlemaine, i
ovu nas večer čeka prava igra. Možda još važnije, njegova rezidencija
zasigurno može poslovati s blagajnicima, i to bez problema. On jest moj
rođak.
I tako se nastavilo uz smijeh i povremenu nepristojnu uvredu. Koliko je
Harriet mogla čuti s drugog stola, igra - i ulozi - bili su isti. Veliki. Moćni.

173
Knjige.club
 Napravili su stanku između dijeljenja i ona se nagne prema Jemu. - Ova
Igra...
- Zasigurno je važna za upravljanje Engleskom - reče. - I toliko je
zanimljivija od besposličarenja u parlamentu i nadvikivanja.
- Ali što ako pobijedi netko tko...
- Ne brini - reče. - Ja ću u idućem krugu uzeti taj ugovor od tebe.
Castlemaine zna da ga želim.
- Je li to zakonito? - Harriet upita.
Jem je izgledao iznenađeno. - Zašto, dovraga, ne bi bilo? Naravno da jest.
Još jedno dijeljenje. Harriet je počela uživati. Svi sati koje je provela na
sudu suca Trudera, čitanje pogleda muškaraca optuženih za zločine - i
pogleda onih koji su optuživali -pokazalo se vrlo korisnim. Znala je kad je Jem
lagao. Za dva dijeljenja znala je i Castlemainea dovoljno dobro da pogodi kad
ima dobru ruku i, iako je Villiers bio problematičan, uspjela je pobijediti i
njega.
Ali sad je Villiers izgledao umorno. - Bojim se da sam gotov za večeras,
gospodo.
Ugovor za opskrbu još je bio u Harrietinim rukama, a osvojila je i četiri
stotine funti od Castlemainea. - Dolazi li taj novac zapravo od vas? - upita
iskreno.
- Diskrecijska sredstva krune - Castlemaine reče. - I sam bi kralj volio
sudjelovati u Igri, ali to ne bi bilo učinkovito. Pisat ću mu odmah sutra ujutro
i obavijestiti ga o ishodu. Moram priznati da će se vjerojatno iznenaditi kad
čuje da je tako mlad gospodin preuzeo ugovor o opskrbi, ali s obzirom na ono
što sam vidio od vaše igre, ne sumnjam da je u dobrim rukama.
Harriet se neprimjetno naježi pomislivši na kraljevu reakciju kad čuje da
vojvotkinja od Berrowa sad posjeduje ugovor. - Nemojte mu još pisati - reče.
- Zašto kralj ne održava svoju Igru? - upita.
- Teško je dotući kralja - Jem reče. - Naročito ako je razdražljiv.
- Nisam imao pojma da postoji ovakva Igra - Harriet reče.
- Uvijek postoji Igra, iza svake vlade - Jem reče. - Ponekad se odvija u
kraljevoj spavaonici, a ponekad u predvorju. A ponekad u Fonthillu.
- Često u Fonthillu, čini se - Harriet primijeti.
On se nakloni i ode razgovarati s drugim gostima.
Stoga je otišla.

174
Knjige.club
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Napuštanje publike zauvijek

H
ljubav?
arriet nije mogla spavati. Iako si to nije željela priznati, mislila je da
će joj Jem doći u krevet. Odlazi iduće jutro... Zar ne želi opet voditi

Ali kako je to uopće mogla zvati vođenjem ljubavi?

Napokon je zaspala napravivši popis svih predivnih stvari koje će raditi s
Eugenijom kad je posjeti, od traženja mačića (u štali je uvijek bilo mačića) do
ispijanja čaja s Foriblesovim djevojčicama i odijevanja u sve one
elizabetanske haljine na tavanu.
Harriet je usnula divan san, jedan od najboljih u životu. Ležala je na
leđima potpuno opušteno, a Jem joj je ljubio svaki centimetar tijela. Usta je
držao otvorenima i milovao je jezikom, umirivao je dok nije počela žudjeti za
još, dok nije mrmljala od...
Dok se nije probudila.
- Što radiš ovdje? - uzdahne. Spavaćica joj se digla do pazuha. Ispružio se
pokraj nje potpuno gol. - Kako si mi ušao u sobu?
Prestao joj je ljubiti rebra dovoljno da kaže: - Ušetao sam.
Bila je to tako lakonska izjava nalik Jemu da joj je srce poskočilo. Prstima
joj je iscrtavao put po gležnju.
- A sad - Harriet reče tiho zacviljevši...
- Sad ću voditi ljubav s tobom.
- Moramo razgovarati. Želim razgovarati o Eugeniji.
- Ne. Moramo voditi ljubav.
Ona mu odgurne prste i sjedne. - To je vrlo lijepo od tebe, Jem, ali mislim
da bih se osjećala ugodnije kad bi poslušao ono što imam reći.
On zastenje i makne joj prste s prepona.
- Eugeniji treba društvo drugih djevojčica - reče mu.
On navuče jastuk preko glave.
- Znam da ti se ta pomisao gadi - reče suosjećajno. - Ali ne moraš je poslati
u školu. Kad bi je s vremena na vrijeme poslao meni u posjet, pozvala bih
djecu u kuću. Niz ulicu žive vrlo drage djevojčice.

175
Knjige.club
 Rekao je nešto, ali jastuk je to prigušio. Međutim godine braka naučile su
Harriet mnogo o muškarcima pa je nastavila govoriti. Kad bi zaista imao
nešto reći, maknuo bi jastuk.
- Eugenia misli da si je zaključao u sobu kao da je zatvorenica. Jedna od
služavki rekla joj je kako je kuća puna čudovišta.
Jastuk padne na pod. Pogled mu je bio prazan. Ali ne može mu kriti istinu;
ne može.
- Navodno su je plašila čudovišta, ali sad kaže da se više boji štakora.
- Dovraga! - Jem zareži bacivši se s kreveta. Prošetao je sobom do ognjišta,
sagnuo se i podigao cjepanicu.
Harriet mu je promatrala moćno, vitko tijelo. - Može me posjećivati - reče.
- U štali često ima mačića. Obitelj niz
cestu ima tri djevojčice. Pozvat ću ih na čajanku. Može naučiti jahati
ponija.
- Čajanka? Mogao bih...
Harriet je znala da se oštre stvari moraju izgovoriti. Bilo je to kao
spaljivanje rane. - Pristojne djevojčice ne bi mogle doći u Fonthill - reče
izravno. - Dopusti joj da me posjeti, Jem.
On udari šakama u okvir kamina. - Sve sam uprskao, zar ne? Trebao sam
je poslati odavde.
- Pretpostavljam da si to mogao učiniti - Harriet reče oprezno.
- Sally je umrla one večeri kad se ona rodila. Nisam mogao vjerovati.
Nisam to vjerovao mjesecima. Sally je bila tako mlada - i nikad nisam ni
pomislio na smrt. Nikad mi nije pala na pamet kolika sam budala bio! - Glas
mu je zvučao izmučeno.
- Ali da si razmišljao o tome, što bi mogao učiniti?
On se okrene s vatrom u očima. - Zar ne znaš? Ti si udovica.
- Ne - tiho reče. - Nikad nisam otkrila da postoji način da se pripremiš za
smrt.
- Mogao sam se oprostiti - reče, čvrsto stisnuvši usta. - Oprostio bih se.
Rekao bih joj da je volim. Ja bih... - prekine se.
Suza se skotrlja niz Harrietin obraz. - Sigurna sam da je znala da je voliš.
Znala je.
- Sumnjam. Nikad joj to nisam rekao.
- Takve se stvari ne moraju govoriti - Harriet reče. - Ljudi rijetko
razgovaraju o ljubavi.
- Otac mi je dogovorio brak - Jem reče i usta mu se izvrnu. - Rekao je da
sam ja prevelika bitanga. Opasnost za cijelu Englesku.
176
Knjige.club
 - Zaista? - Harriet upita zgrabivši priliku da ga razvedri. - Cijelu Englesku?
- Situacija je poprilično ironična s obzirom na trenutne okolnosti - reče,
blago se smiješeći. - Ocu mi nije smetalo kad sam upadao u nevolje na
Oxfordu. Nije ga bilo briga s koliko sam sumnjivih žena spavao. Otkad sam
imao pet godina, neprestano mi je ponavljao da je bordel muška verzija raja.
- Oh.
- Moja osobna pobuna - Jem reče zamišljeno - bila je da nikad ženi nisam
platio za pažnju. I nikad neću.
Harriet proguta knedlu. - Pretpostavljam da je to dobra stvar - nasluti.
- Kao mladiću polazilo mi je za rukom pronaći brojne žene koje su to
drage volje činile, time prateći obiteljsku tradiciju i u isto se vrijeme
upuštajući u malenu pobunu. Otac mi se uzrujao tek kad je počeo misliti da
zavodim muškarce.
- Muškarce! - Harriet uzvikne.
- Muškarce. - Slegne ramenima. - Ja nisam takav. Ali jedan od najbližih
prijatelja s Oxforda bio je drugačiji. On je bio pravi prijatelj. Nije mi bio
ljubavnik, ali otac mi se nije trudio vidjeti razliku.
- On više nije živ?
Odmahne glavom. - Ubijen je. Ni s njim se nisam pozdravio. U svakom
slučaju, otac mi je mislio da počinjem pokazivati njegove sklonosti pa me
oženio za Sally.
- Kakva je bila?
- Smiješna - Jem reče. - Bunio sam se, naravno. Bila je visoka i mršava, i
smatrao sam da mi ju je otac izabrao jer je izgledala kao dečko. Ali u
potpunosti je bila žena. Znala je izvući pametne dosjetke iz čistog zraka.
Ljubomora se nekad zna maskirati kao mržnja. Međutim ponekad je u
pitanju samo mržnja. Harriet pomisli da vjerojatno mrzi visoku, mršavu Sally.
- Prošlo je osam godina otkad je umrla - reče. - Vrlo smo malo vremena
proveli zajedno. Ali znali smo se zabavljati dok je bila živa.
- Predivno - Harriet reče ravnodušno. A zatim doda: -Shvaćam zašto želiš
da si se mogao pozdraviti. Žao mi je što to nije bilo moguće.
- Jesi li se ti oprostila s mužem?
- Ne.
- Je li umro iznenada?
Kimne glavom.
- Došli su i rekli mi da je Sally umrla - Jem reče sjevši na stolicu. - A zatim
su mi donijeli Eugeniju. Bila je ružna, naravno. Imala je čudnu glavu jer je

177
Knjige.club
Sally tako dugo rađala. Mislio sam da izgleda kao nekakav majmun. Ali
pogledala me sa svojim škiljavim očima i u njoj sam vidio Sally.
- To je tako slatko - Harriet reče osjetivši knedlu u grlu.
- Baš i nije - reče. - Nisam vidio Eugeniju. Vidio sam samo da je Sally
ostavila dio sebe i da to moram očuvati. Stoga sam kupio kuću i osigurao
zapadno krilo kako bi bila na sigurnom.
- Ali zašto bi se, pobogu, morao toliko brinuti? - Harriet upita. -
Jednostavno ne razumijem...
- Ja sam najbogatiji čovjek u Engleskoj - Jem izjavi. - Otac mi je također
bio poprilično bogat. A sestra...
- Što ti se dogodilo sa sestrom?
- Čovjek ju je oteo i natjerao na lažni brak. Otac ga je dao pronaći i ubiti,
naravno. I tako mi je sestra postala udovica.
- Sigurno ju je cijeli taj događaj vrlo uznemirio! - Harriet uzvikne.
- Bila je uznemirena puno prije toga - Jem reče. Ali tonom je dao do znanja
da ne želi više pitanja.
- Mora postojati neki način da Eugenia bolje iskoristi djetinjstvo - Harriet
reče. - Kad bi me posjetila, nitko ne bi sumnjao tko je; bila bi savršeno sigurna.
- Razmislit ću o tome - reče. - Sav ovaj razgovor o posjetu... Još nisi otišla,
Harriet. U mojoj si kući... - Voljela je taj pogled u njegovim očima. - U mome
krevetu...
Rukom klizne pod nju i zgrabi je za golu stražnjicu; počela je nešto
govoriti, ali usta su mu bila na njezinim grudima. To nije bilo nježno
milovanje. Usta su mu bila topla i vlažna. Trnci joj prođu tijelom. Sisao je jače,
i što god je Harriet namjeravala reći, nestalo je s usana.
Rukom ju je držao za stražnjicu povlačeći je gore i prema svojim ustima.
Spustio joj se niz tijelo uz niz sićušnih ugriza, a ona je drhtala od svakog
dodira njegovih usta.
Podigao se i ona opet otvori oči. U pogledu mu je vidjela grešnu iskru,
nešto što je pokazivalo požudu, čistu požudu.
- Želim te. Sad. - Palcem joj pređe preko bradavice. - Razumiješ li to,
Harriet?
- Da - prošapće.
Protrljao ju je malo jače. - Mislim da ću željeti voditi ljubav s tobom i
ujutro.
Ona otvori usta kako bi nešto rekla, ali on joj palac spusti među noge i
ona samo počne stenjati.

178
Knjige.club
 Još je uvijek gledajući, stavi joj ruku na grudi. - Ti si dio ovoga, Harriet. Ne
samo dio publike.
- Znam - reče, primijetivši žudnju u vlastitu glasu. Zatim je shvatila što
govori. - Što želiš da učinim? - Poprilično je divlje pogledao u vlastito tijelo.
Bi li želio da ga ljubi?
On se naceri i iskre mu podivljaju u očima. - Zasad lezi i reci mi što točno
osjećaš.
Trebalo joj je malo vremena. Harriet nije odgojena da govori muškarcima
što da čine. Međutim možda je iza njezina uspjeha ležala činjenica da je
upravo tu vještinu uvježbavala na sudu: dvadeset minuta poslije uvelike se
opustila u tom činu. - Da - počela je govoriti. - Ne, ne tamo - tamo!- I napokon
više nije mogla izgovarati riječi, ali do tad joj je Jem pretvorio tijelo u glazbeni
instrument. Znao je njezine žice, i akorde, i melodije.
Znao je njezinu pjesmu i uživao u njoj.
Okupali su se (Harriet je natjerala Jema da uđe u ormar i ostane tamo dok
sluga ne ode). Kupka je bila... zanimljiva.
Obrisali su se plahtom i pronašli put do kreveta te iscrpljeni dopuzali u
krevet.
Harriet se probudila i shvatila kako je Jemovo veliko toplo tijelo omotano
oko njezina. Nisam samo dio publike, Harriet si je govorila.
To nije koncept koji je ikad zamišljala. Bila je dio publike većinu života:
Benjaminova publika za šah, publika za rasprave na sudu.
Ne biti dio publike bio je fascinantan koncept.
Prstima mu je prešla preko mišićavih prsa, kroz dlake na prsima, okružila
mu bradavicu. Jem pusti zvuk u snu i okrene se na leđa.
Harriet pomisli kako je penis čudna stvar. Iako je voljela svoje hlače,
jednako joj je drago bilo i što ga nema. Rukom mu klizne niz trbuh i dotakne
ga. To.
Bio je gladak i krut, kao komad mramora. Budio joj je pitanja u glavi.
Kakva je okusa? Kako bi ga bilo staviti u usta? Što bi - kako bi se Jem osjećao?
Spavao je tako spokojno i duge trepavice počivale su mu na obrazu dok
su mu se prsa pomicala gore dolje. Ali činjenica je da je on nju neprestano
ljubio po privatnim mjestima. Nehotični trnci prođu joj kroz tijelo. Zasigurno
bi volio kad bi ona to učinila njemu.
Usudila se dotaknuti ga u kadi i sapunastom mu rukom prelaziti gore-
dolje po motki. Zabacio je glavu i zastenjao kao da ga boli. Ali onda ju je
zaustavio.

179
Knjige.club
 Na licu mu se vidjela potpuna žudnja, ista ona razarajuća, nezasitna
žudnja od koje je vrištala kad ju je ljubio, izvijala bokove i preklinjala ga da
dođe k njoj.
Da, pretpostavila je da bi mu se zaista moglo svidjeti kad bi ga poljubila.
Stoga je to i učinila.
Bio je topliji od mramora, a imao je okus po sapunu. Sapunu od limuna
jer je bio u njezinoj kupki.
Počela je istraživati i zaboravila da je i on dio slike, dok odjednom muško
tijelo nije skočilo iz plahti i prebacilo je na stranu.
Harriet se na trenutak opustila, tijelom prihvaćajući njegov dodir, žustri
pogled u očima, način kojim je tijelom...
Ali: - Ne!
Jem se smrzne. Progutao je knedlu kao dječak uhvaćen s ukradenim
kolačem. Harriet se počne ceriti i izvije tijelo unatrag. - Ne.
- Zašto ne? - Glas mu je zvučao promuklo. Ne glatko i senzualno, nego
očajno. Ona prasne u smijeh i udalji se od njega.
- Ja nisam dio publike - reče mu nagnuvši se, uživajući u njegovim prsima
i rukama te načinu na koji su mu mišići definirali trbuh. - Trenutno si ti dio
publike.
Zatim ga gurne na leđa i namjerno, polako, moćno počne preuzimati igru
u svoje ruke. Činiti je svojom. Njegovo tijelo... svojim. Posjedovala ga je
znanjem o svakoj njegovoj krivini i kutku.
Pretvorila mu je tijelo u glazbeni instrument i napokon ga učinila
bespomoćnim, stenjao je, preklinjao, zario joj prste u kosu.
- Nikad ne gubim kontrolu - reče upozoravajući je, uvjeravajući se, nešto
tako. Očito je stisnuo zube. - Harriet...
Ignorirala ga je i kliznula mu preko tijela.
I preuzela od njega kontrolu. Odbacila je poljupcima, milovanjem,
usporenom, vlažnom ljubavi.
Ne publika, nego ona.
Nakon toga ostane ležati u tišini.
- Jesi li dobro? - ona prošapće.
- Nikad nisam bio tako dobro - reče trenutak poslije. Zvučao je zapanjeno.
Ona se nasmije i privije mu se uz bok.
Kad se ovaj put okrenuo, bilo je to među isprepletenim udovima uz
neizgovorenu molbu, potvrdu, njihov potpuno prešutan dogovor...

180
Knjige.club
 U idućem se trenutku nabijao u nju i osjećala se kao da osjeti i njega,
gotovo prevelikog, kako pulsira od života, i sebe, baršunasto meku, vlažnu.
Osjetila mu je tijelo koliko i svoje.
On spusti glavu i poljube se. Nije posustajao; tijelo joj se izdizalo ususret
njegovu.
Kao da više nisu bili dvoje ljudi, Harriet opijeno pomisli. Ali oni sočni
toplinski valovi počeli su se širiti, nastajati joj u nožnim prstima, harati joj
tijelom i zaboravila je sve osim osjećaja njegova snažnog tijela u svome
naručju, divljine njegova jezika, moći njegova tijela.

181
Knjige.club
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

Prosidbe su tako romantične... Ponekad

9. veljače 1784.

M oram se spakirati - Harriet reče vrlo rano iduće jutro.

- A ti moraš napustiti ovu sobu. Lucille treba doći svaki tren da mi
pomogne obući se i vjerojatno će vriskom srušiti kuću ako te vidi.
- Ne idem nikamo - Jem izjavi.
Harriet je već vidjela taj pogled na muškom licu. Isti je taj pogled imao
Benjamin kad bi tek započeo partiju šaha, a ona je željela napustiti zabavu i
ići kući. Taj je pogled imao njezin otac kad bi ga njezina majka tražila da nosi
cipele na petu optočene draguljima.
- A - Jem doda - ni ti ne ideš nikamo. Poslat ću vojvotkinju od Coswaya
kući u pratnji šestorice tjelohranitelja ako želiš. Poslat ću cijelo kućanstvo s
njom. - On se okrene i stavi joj prst na nos. - Ti, gđice Harry, ostaješ sa mnom.
Harriet je postala svjesna osjećaja vrtoglavog užitka. - Ne mogu ovdje
ostati zauvijek - uspije izgovoriti. - Imam stvari koje trebam obaviti kod kuće.
- Tvoga seoskog plemića nema. Moje žene nema. Nitko od nas nema
nijedan razlog da bude bilo gdje drugdje osim u ovom krevetu. Nemaš djece,
zar ne?
- Nemam.
- Harriet, zar zaista misliš da ćeš jednostavno otići i vratiti se u svoju malu
rezidenciju, gdje god ona bilo?
Ona ga pogleda u nevjerici. - Naravno da mislim.
- Nećeš.
Nije si mogla pomoći da se ne nasmije. - Cijenim trenutke u krevetu kad
inzistiraš na svome mišljenju, Jem, ali ovo je drugačije. Neću ostati s tobom.
Vratit ću se u svoju rezidenciju i drage ću volje povesti Eugeniju na produženi
boravak.
- Ne.
- Jesi li siguran? - ona reče i zagrize usnu. - Nije dobro da je cijelo vrijeme
sama u onoj sobi. Jesi li vidio igru koje se trenutno igra?

182
Knjige.club
 - Pomislio sam kako je neke od štakora vrlo dobro napravila - reče. -
Osjećam se krivim jer nije propisno okupana prije kreveta. Doveli smo
hvatača štakora u kuću. Nije pronašao nikakve dokaze najezde štakora.
- Što bi značila najezda?
- Da ih je u kući cijelo jedno selo. Misli da je štakor koji je ugrizao Eugeniju
ušao kako bi pobjegao s hladnoće i da se preplašio. Ali jedno od štenadi
terijera iz sela bit će s njom čim dovoljno ostari da može napustiti majku. I
nijedan joj štakor više neće ući u sobu dok je terijer tamo.
- Mislim da moja kuća nema štakore...
- I ja sam mislio da ih moja nema! - reče podigavši glas.
- Ali znam da pokraj mene žive djevojčice - reče molećivo. - Molim te,
dopusti joj da me posjeti, Jem.
- Ne razumiješ. Neće te posjetiti jer ne ideš nikamo.
Harriet se počela osjećati pomalo ljutito. - Moraš me poslušati, Jem. Čini
se da i ti imaš jednakih problema s ulogom publike kao i ja. - Zabaci noge iz
kreveta. - Pitam se gdje je Lucille.
- Doći će ovdje za manje od pola sata i ugled će ti biti zauvijek uništen. - U
glasu mu se čula izražena nota zadovoljstva.
- Neće moj - Harriet reče. - Ugled gospodina Copea.
- U tom će slučaju moj ugled biti zauvijek uništen - Jem istakne - s obzirom
na to da si ti gospodin Cope. Ostvarile su se najgore noćne more moga oca.
- Onda je bolje da pođeš.
- Ne odlazim.
Harriet uzdahne i počne tražiti spavaćicu.
- Kad je Sally umrla - Jem se raspriča - pretpostavljam da su svi očekivali
da ću se vratiti svom razvratnom načinu života. Nisam to učinio.
- Jer si je toliko volio? - Harriet se nadala da ne zvuči mrzovoljno. Nije se
osjećala mrzovoljno... jako.
- Ne. Volio sam je, ali ljubav prema mrtvoj ženi ne mora nužno spriječiti
muškarca da spava sa živahnom kurtizanom.
Harriet shvati da je to muška logika. - Ako ne odlaziš - reče ravnodušno -
ja idem. Nemoj me slijediti; Isidore sigurno još uvijek nije obučena.
I prođe ravno kroz vrata koja su im spajala sobe.
Kad je kucnuo na vrata, zaključa ih za svaki slučaj.
Isidore digne glavu ispod pokrivača. Kosa joj je padala preko ramena. -
Što se događa? - upita zbunjeno. Zatim razrogači oči. - Imaš li štakora u sobi?
- Ne baš - Harriet reče.

183
Knjige.club
 - Harriet, otvori vrata - Jem povikne.
Isidore skoči od šoka. - Oh, Harriet.
- Udat ćeš se za mene - Jem zaurla. - I ti to znaš!
Harriet se zagrcne. - Neću se udati za tebe. Ali hvala ti na prošnji.
- Lord Strange upravo te zaprosio - Isidore reče s blagim
strahopoštovanjem. - Harriet!
- A ja sam ga odbila - Harrietino je srce udaralo brzo. Bilo je to prvi put da
ju je muškarac svojevoljno zaprosio. Benjaminova je prošnja došla kroz
dogovor između njihovih očeva.
- Zašto ne želiš? - Isidore prosikće. - Ne želim zvučati jeftino, ali ako si
zaboravila, nevjerojatno je bogat. I šarmantan.
Vrata se zatresu kad ih je opet udario šakom. Jem zaurla: - Harriet, otvori
vrata ili ću ih razbiti.
Isidore tiho vrisne. - Otvori ih!
- Vidjet ćemo može li ih zaista razbiti - Harriet odgovori. Cijeli se okvir
vrata zatresao te se začula škripa i pucanje drveta.
- Može - Isidore reče sretno. Sad je sjedila na krevetu. - Ovo je tako
uzbudljivo. I romantično! Kad bi barem moj muž razbio vrata da dođe do
mene.
Vrata se zatresu od idućeg udarca. - Slušao sam sve što si rekla! - Jem
poviče. - Imaš djevojčice u susjedstvu i mačiće u štali, a ono što zapravo želiš
reći jest da voliš Eugeniju. Harriet otključa vrata i širom ih otvori.
Stajao je tamo nakostriješen, bijesno je gledajući. - Udat ćeš se za mene.
- Ne, neću.
Pogleda je ispod oka. - O tome ćemo raspraviti poslije. Ako ostaneš,
dopustit ću ti da povedeš Eugeniju u posjet.
- Ne mogu ostati ovdje zauvijek, u hlačama. To mi ne odgovara, Jem.
Nisam osoba kojom me smatraš.
- Točno znam tko si - brzo odgovori. - Ti si žena seoskog plemića koji je
poginuo u nekakvoj nesreći.
Isidore se oštro promeškolji, ali nije govorila ništa.
- Muž mi nije poginuo u nesreći! - Ali nije mu željela reći ni istinu.
Benjaminova je smrt još uvijek bila njezina tajna.
- Nazovi to kako želiš - Jem reče. - Onda je umro u svom krevetu.
Bila je to manje ili više istina pa je kimnula glavom.
- Doletjela si ovdje na ševi i sad želiš odletjeti natrag u svoje maleno,
uredno gnijezdo. Ali neću ti to dopustiti. Nikad u životu nisam pitao ženu da
se uda za mene. Je li ti to jasno?
184
Knjige.club
 - Nisi me pitao - ona istakne. - Dao si mi ultimatum. I, iako mi je drago što
čujem da proživljavaš nova iskustva, ne namjeravam se udati za tebe.
Jem, kakav jest, odmah promijeni taktiku. - Pravo je pitanje sada želiš li
da te Eugenia posjeti ili se možeš pomiriti s tim da ćeš je ostaviti ovdje
zaključanu u zapadnom krilu poput lude, dotrajale rođakinje, ranjivu na
štakore i tko zna što sve drugo.
- Ne bi trebao koristiti Eugeniju za ucjenu - Harriet reče i namršti se. - Ona
ti je kći.
- Ona mi je džoker - reče. - Na dobrom si putu da je zavoliš, Harriet, što je
dobra stvar jer ćeš joj biti majka kad se vjenčamo.
- Nisam rekla da ću se udati za tebe! - Harriet reče pomalo ljutito. - Ti
jednostavno ne želiš...
On je zgrabi. Čovjek bi pomislio da će je poljubiti agresivno kao što je i
pričao, a da ne spominje način na koji je praktički srušio vrata.
Ali nije bio. Bio je tako sladak da joj se srce rastopilo. Usne su mu bile
tople na njezinima, tihe, sočne. Ali ona nije budala. Taj je poljubac bio
diplomatski pregovor. Bio je to hitac piratskog broda preko njezina pramca,
obavijest da neće napustiti njegov teritorij bez borbe.
I, Bože pomozi, rukama ga je obgrlila oko vrata. Nagradio ju je čvršće je
obgrlivši rukama. Ona mu rastvori usne poput gladne žene, a od onoga što joj
je dao - srce joj je procvalo, krv u žilama pretvorila se u vrele i zapaljive iskre.
- Hoćeš li ostati? - upita je malo poslije tihim i mirnim glasom. - Molim te,
ostani, Harriet. Znam da baš i nisam dobar u slušanju, ali učim kako postati
tvoja publika. Sjećam se svega što si mi rekla. Molim te.
Harriet začuje kako je Isidore uzdahnula iza nje. - Ostat ću s tobom,
Harriet - reče nježno.
- U redu - Harriet uspije progovoriti.
Dugim joj prstima pomiluje obraz. - Ne mogu te pustiti.
- Hoćeš li me držati zaključanu u zapadnom krilu? - Nije znala odakle je
to došlo, ali imalo je smisla.
Na trenutak se smrznuo i njegovo se vitko, graciozno tijelo ukoči. - Čini
mi se da mi daješ lekciju, moja Harriet.
- Dobro jutro, Lucille! - veseli glas začuje se iz kreveta iza njih. - Zanemari
ovo dvoje.
Harriet se okrene, ali Jem je povuče natrag uza se. - Vidiš, Lucille - reče
nagnuvši se da poljubi Harrietin vrat - otkrio sam tajnu tvoje gospodarice i,
moram reći, to me čini vrlo sretnim.
- Ostat ću još nekoliko dana, Lucille - Harriet reče.

185
Knjige.club
 - I ja ću ostati - Isidore se brzo ubaci.
Lucille je izgledala zbunjeno. Nosila je hrpu savršeno složenih dugih
čarapa spremnih da ih spakira u Harrietin kovčeg.
- Mogu vas poslati kući uz pratnju, Isidore - Jem reče. - Bit ćete savršeno
sigurni. Mogao bih pronaći dobru ženu iz sela da vam pravi društvo.
Ali Isidore se cerekala. - Ne. Ovo je kao da gledam jednu od svojih
najdražih predstava.
- Ali Vaša Mi... - Lucille počne, a zatim se zaustavi uhvativši Harrietin
pogled.
- Naravno, namjeravam ostati u muškoj odjeći - Harriet reče mirno kao
da Lucille nije rekla ništa. - Još ćemo nakratko produžiti svoj boravak.
Jem se nasmije. - I tako sam izgubio ugled.
- Samo se moraš ponašati normalno - Harriet reče okrenuvši se da ga
pogleda.
- Koliko još moraš naučiti, ljubavi.
- Uživat ću gledajući vas - Isidore reče sa sladunjavim zadovoljstvom u
glasu. - Imam osjećaj da će ugled lorda Strangea potonuti na novu razinu
ozloglašenosti, a ja ću biti tamo da tome posvjedočim!
- Glupost - Harriet reče živahno. - Klonit ću se Jema dok smo u javnosti, a
on samo mora nastaviti sa svojom uobičajenom nepristojnom navikom
zanemarivanja gostiju. U toj situaciji ne vidim ništa što bi mu ugrozilo ugled.
Lucille to očito nije odobravala. Harriet joj je na usnama mogla vidjeti
svakojaka pitanja, od kojih je neka zaustavila
Jemova prisutnost, a druga prepreke između služavki i vojvotkinja.
- Možeš ići - reče Jemu i lagano ga gurne prema vratima.
- Pogledajte Harrietine trepavice - Jem reče vukući se do vrata.
Isidore i Lucille pogledaju u smjeru Harrietina lica.
- Raskošno ženstvene - reče dubokim glasom. - Znao sam da je žena istog
trena kad sam je ugledao.
- To sigurno nisi! - Harriet uzvikne.
- Muške usne nisu tako erotično zakrivljene.
- Kad ste otkrili Harrietin spol? - Isidore radoznalo upita. - Jeste li zaista
znali od početka?
- Villiers mi je rekao - Jem reče. - Iako sam pretpostavio prije nego što mi
je potvrdio.
- Bila bih zahvalna kad bi napustio prostoriju prije nego što uništiš
Isidorein ugled - Harriet reče. - Mogao bi se naći u dvoboju, Isidore ima muža
da je štiti.
186
Knjige.club
 - Može se reći - Isidore promrmlja. - Osjećam se kao da učim tako puno o
muškarcima i ženama samim time što promatram vas dvoje. Mogla bih
šokirati muža ako ikad dođe.
- Doći će bez sumnje - Harriet istakne. - Ipak, bilo bi mi draže kad cijelo
kućanstvo ne bi pronašlo lorda Strangea na tvojim vratima dok si ti u krevetu.
Muž će ti doći samo kako bi se rastao od tebe.
Isidore razrogači oči. - Van! - reče pokazujući prema vratima.
I Jem je ovaj put posluša te glavom proviri natrag samo kako bi rekao: -
Mačevanje u jedanaest.

187
Knjige.club
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Izvori nadahnuća

10. veljače 1784.

T o me iznimno frustrira - Isidore reče iduće jutro. - Mislila sam da ću

do sad već u najmanju ruku primiti pismo od muževa odvjetnika.
Prije nekoliko sam mjeseci svima pisala o svojim planovima. Svekrva mi je do
sad trebala učiniti svoje.
- Muž ti je budala - Harriet reče. - Dolaziš li na doručak? Isidore je ležala
na krevetu slasno umotana u francuski negliže i čitala knjigu. - Apsolutno ne.
Upravo sam počela čitati Tacitove upute za rat.
- Tko je Tacit?
- Bio - Isidore je ispravi. - Grčki taktičar. Ako ikad budem morala povesti
vojsku u boj, u potpunosti sam spremna.
- Imat ću to na umu - Harriet obeća i ostavi Isidore da sretno ispija toplu
čokoladu i mrda nožnim prstima.
Nell ju je čekala ispred sobe za doručak. Harriet uspori kad ju je ugledala,
ali Nell je uhvati za ruku i povuče na stranu. - Želim da znate - reče - da vas
ne krivim za to.
- Za što? - Harriet zbunjeno upita.
- Jer ste mi ga preoteli - reče. - Kao da su mi se sinoć otvorile oči jer postao
dosadan i tih nakon što ste napustili stol. I odmah sam znala da mu se sviđate,
ali da ga ja ne zanimam. - Harriet osjeti strašnu grižnju savjesti.
- Ja...
- Želim znati samo jednu stvar - Nell reče.
Harriet je pogleda u nevjerici.
- Jeste li mi se smijali? Jeste li vas dvojica cijelo vrijeme smišljali pjesme i
smijali mi se?
- Ne! - Harriet uzvikne. - Apsolutno ne. Ja sam pisao pjesmu za vas jer sam
mislio... - Glas joj odluta.
- Mislili ste da ga zanimaju žene - Nell reče. - I ja sam, očito. Znate, tako
mi je na neki način lakše. Zaista sam mislila da mu se sviđam. Samo želim reći
da mi je drago da ste to upravo vi ako već ima nekoga drugog. Jer u pitanju

188
Knjige.club
nije druga žena. - Harrietin pogled bljesne. - Morala bih vas ubiti da ste žena,
Harry!
- Bože - Harriet reče osjetivši slabost.
- Razmišljala sam o tome... zato nitko nikad ne čuje da je Strange zapravo
bio sa ženom.
Harriet proguta knedlu.
- Trebala sam znati. Hoću reći, radim u kazalištu. Ali jednostavno me
zaslijepila njegova osobnost.
- Znam - Harriet reče osjetivši nalet suosjećanja.
- Večeras imamo završnu izvedbu, a zatim odlazim u London - Nell reče.
- I znate što, sinoć sam razgovarala s gđicom Linnet. Ona je igrala glavnu
ulogu u Drury Laneu prošle godine i vrlo se dobro upoznala s princem.
Mislim da bi mi princ savršeno pristajao. Ne mislite li, Harry?
- Apsolutno - Harriet reče kimnuvši glavom. - Princ bi vas obožavao, Nell.
Nakon doručka Jem ju je pozvao prstom i završili su na mačevanju u
galeriji. Samo što se mačevanje pretvorilo u nešto drugo. Otišli su posjetiti
Eugeniju, ali na putu nazad Jem ju je iznenada ugurao u rezervnu spavaonicu.
Te večeri na Igri je osvojila patent za zanimljiv stroj za računanje koji je
izbacivao zbrojeve. Harriet je pomislila kako je vrlo lijep, ali nije koristan.
Stoga je poslije dopustila Jemu da ga osvoji od nje u drugoj vrsti igre koju su
igrali preko noći jer je mislio da ga može poboljšati.
- Želim točno znati kad si shvatio da sam žena - reče negdje blizu ponoći.
- Jesi li sigurna kako ne želiš da to ostane tajna? Mogao bih ti to reći za
pedeseti rođendan. Kao iznenađenje.
Ona zafrkće.
- Shvatit ću to kao ne - Jem reče. - Ovo je pomalo sramotno. Nisam znao
od sama početka.
- Očito.
- Zapravo, bilo je potpuno demoralizirajuće gledati te i - pa - željeti te iako
si muškarac.
Ona se nasmije.
- Mislit ćeš da sam budala.
Ona samo okrene glavu i pogleda ga.
- U redu, ja jesam budala - reče i zastenje.
- Ostanimo na tome i nastavimo dalje - ona predloži osmjehnuvši mu se.
Počeo ju je ljubiti i oboje su zaboravili temu razgovora.

189
Knjige.club
 - Trebalo mi je idiotski dugo vremena da otkrijem tvoju tajnu - reče nešto
poslije.
- I s tim u vezi ostanimo na tome - Harriet reče. - Kad ti je prvi put palo na
pamet?
- U trenutku kad sam te optužio da ljubiš konjušara. Bila si tako užasnuta
- a poljubila si ga.
Harriet zafrkće. - Kakva si ti izopačena zvijer. Sjećam se da si se odjednom
strašno razveselio.
- Jesam. Znaš li da sam zapravo počeo razmišljati o onom nepomislivom?
Ona se nasmije. - Zbog mene?
- Postoji nešto vezano uz tebe što je jednostavno - moje - reče. - Muško,
žensko... Nisam siguran da bi zaista igralo neku razliku.
- Drago mi je što sam žensko. Što ste si ti i Villiers točno rekli na
latinskom?
On se namršti. - Ne mogu se sjetiti. Osmislio sam test. Ako ne znaš latinski,
očito si žena. A nisi ga znala. Ali onda je Villiers iskoristio priliku da mi kaže
da će mi odrubiti glavu ako dopustim da ti se Kitty približi dok si razodjevena.
- Volim Villiersa - Harriet zadovoljno reče.
- Sad voli mene - Jem reče okrenuvši se.
Dani su prolazili poput niti na bisernoj ogrlici: sočno, erotično, u slatkom
ritmu, predivno.
Harriet je tek sad razumjela Strangeovo kućanstvo. Tajna je ležala u Igri.
Nije ni čudo što je Jem tako rijetko silazio dolje da upozna nove goste. Samo
je Igra bila važna i pola novih gostiju bilo je tamo samo da bi zabavljalo igrače.
A sad je Harriet znala i zašto Gracije tako dugo ostaju u Jemovoj kući, iako
sam Jem ne pokazuje zanimanje za njihove talente. I kako su razne druge
mlade dame došle do svog nakita i osmijeha u očima.
Ponekad bi se Igra odužila do dva ili tri ujutro. Jedne je večeri lord
Sandwich započeo razgovor o tome kako skupiti tri stotine tisuća funti za
korištenje ministra unutarnjih poslova. Villiers je predložio glavarinu. Jem je
odmahnuo glavom. Harriet je predložila porez na vino.
- A zašto bi to učinili, mladi momče? - Sandwich upita.
- Vino je luksuz - Harriet reče. - Alkohol je glavni uzrok većine kriminalnih
slučaja dosuđenih na obiteljskim sudovima.
- Ne znam tko ste vi - Sandwich zagunđa.
- Moraš pomnije proučiti pravila pristojnog ponašanja. - Villiers reče
oštrim glasom. - Imam vrlo malo rođaka, Sandwich. Ne mogu si dopustiti da
netko od njih ostane zanemaren.
190
Knjige.club
 - Imaš prljavo malo rođaka rođenih unutar bračne zajednice - Sandwich
reče.
- Mladi je Cope jedan od njih - Villiers reče hladnokrvno. - Porez na vino
dobra je ideja.
- Ne sviđa mi se - reče muškarac za kojeg se ispostavilo da je Lorda čuvar
državnog pečata.
Ali razgovor se razvio oko Sandwicheve ljubavi prema kvalitetnom
claretu i na kraju je ideja o porezu na vino prošla. Bio je to vrtoglav osjećaj.
Ona, Harriet, utjecala je na englesku politiku.
Jem se svake večeri počeo spuštati na objed. A brojne dane i na ručak.
Neke bi večeri sjedio uz nju, a druge na čelu stola očijukajući s Isidore.
Vrtoglavi užitak muške uloge - moći jahati slobodno, mačevati se i
raspravljati - Harriet je postajao sve draži i draži. Svaki je razgovor počela
smatrati zanimljivim. Jedne je večeri
ušla u raspravu s jednim od znanstvenika o nedavnom otkriću novog
planeta po imenu Uran. Gospodin Peddle tvrdio je da ravnatelj Kraljevskog
društva nije trebao dati Herschelu, muškarcu koji je otkrio planet, Coplevevu
medalju.
- Što je zaista učinio? Čovjek provodi svoje vrijeme gledajući u zvijezde i
to je sve. A sad je izabran za člana Kraljevskog društva! Ni za što. Znate, sir
Giles, tamo dolje... - Glavom mahne niz stol prema hvaljenom profesoru. -
Sir Giles je otkrio rod ljubičaste sultanke. E to je dobar razlog da postanete
član. Onaj muškarac samo je gledao u nebo i primijetio zvijezdu. Bah!
- Ali moramo mapirati noćno nebo - Harriet reče. - Moramo shvatiti svoj
svijet. A zvijezde nisu ništa drugačije od krila leptira, po meni.
- Ne slažem se - Peddle reče. - Kad budete stariji, razumjet ćete koliko je
drugačije provesti život obavljajući zahtjevnu znanstvenu analizu od
sjedenja vani svake večeri s čašom vina i čekanja da vam zvijezda zapadne za
oko!
Jem je gurne laktom. - Nije primljen među članove Kraljevskog društva -
promrmlja joj na uho. - Migracijske navike skakavaca nisu uvažene kao
prikladna tema. Istraživanje je trajalo sedam godina.
- Strange je primljen u Kraljevsko društvo na temelju svojih
eksperimenata na žabljim krakovima - Peddle reče. - To nitko ne može
osporiti.
Harriet podigne obrvu i pogleda Jema. - Uistinu.
- Promijenio je štošta vezano uz struju - Peddle reče poprilično nejasno. -
Žablji krakovi i metali; zasigurno ste čitali o tome.

191
Knjige.club
 - Bilo je to prije pet godina - Jem reče. - Žabe su u davnoj prošlosti. - U
očima mu je sjao onaj skriveni osmijeh. Bio je ponosan, ali pretvarao se da
mu to ne predstavlja ništa.
Harriet se okrene prema gospodinu Pebbleu i upita ga kako skakavci
stvaraju glazbu.
Kasnije te noći Harriet je pokazala zanimanje za žabljim krakovima, ali
Jema više nisu zanimali. - Trzaju se - reče.
- Bilo je to poprilično fascinantno, ali onda sam napisao sve što znam.
Ukazivalo je na matematiku pa sam pratio vlastiti instinkt i nikad se nisam
vratio žabama.
Harriet odmahne glavom. - Nisi li ponosan što si postao članom
Kraljevskog društva?
On slegne ramenima. - Ponosan... Ponosan sam na ovo.
- Zatim izađe iz kreveta potpuno gol. Ispostavilo se da je najponosniji na
most. - Pet rebara na luku - Jem reče. - Više od trideset metara preko rijeke.
- Predivan je! - Harriet reče prateći crtež prstom.
- Ne bih to mogao učiniti bez Darbyeva lijevanog željeza. Vidiš da je svaki
dio lijevan na dvije polovice?
Ona kimne glavom. Počela je shvaćati kako kombinacija Jemova
nevjerojatno moćnog uma i kreativnosti mijenja svijet. Doslovno mijenja
svijet.
- Na što si ti najviše ponosna? - upita je poslije.
Nije imala mostove kojima se može pohvaliti pa reče: - U gradu gdje živim
sudac je pijanac. Stoga bi ponekad, kad on nije mogao donositi odluke, moj
muž sjedio na sudu.
- Je li to zakonito?
- To se oduvijek tako radi.
- Aristokrati - Jem reče zabavljajući se. - Dakle, seoski plemić dojahao bi i
spasio dan, zar ne?
Bi li mu trebala reći? Trebala bi... trebala bi... Ja sam vojvotkinja. Koliko je
to bilo teško izgovoriti naglas? Vrlo teško. Bojala se tih riječi. Nije si mogla
izbiti Jemmine riječi iz glave - da nitko ne vodi ljubav s vojvotkinjom ne
misleći na društveni status. Titula mijenja sve.
- Mogu zamisliti Villiersa kako to radi - Jem reče odsutno joj iscrtavajući
uzorak na ramenu vrškom prsta. - Što se dogodilo nakon što ti je muž umro?
Je li tu ulogu preuzeo idući plemić?
- Ja sam je preuzela.

192
Knjige.club
 On sjedne i vrlo zadovoljno razjapi usta. Ali onda ih brzo zatvori i reče: -
Naravno da jesi. Naravno da jesi!
Završili su razgovarajući o Loveday Billing i ženama poput nje, ženama
čije bi živote možda mogao promijeniti suosjećajan glas i dvije funte. -
Nevjerojatno je što sve možeš s malom količinom novca - Harriet reče.
Govorila mu je stvari koje nikad nije rekla nikomu, o svome pogledu na svijet
i njegovim nepravdama.
Ali najviše su mu se svidjele priče o Sibbleu, najkreativnijem kriminalcu
u Berrowu. - On muči cijeli grad - Harriet reče iskreno. - Nitko nije siguran.
Njemu je sve to igra.
Jem se smijao i smijao.
Jedne večeri Jem je ustao usred večere i proglasio da će se muškarci
povući da bi zajedno raspravljali. Dame su napustile dnevnu sobu uz poglede
nezadovoljstva. Muškarci su satima sjedili oko treperave svjetlosti svijeće
raspravljajući o ropstvu, poreznoj olakšici, napretku u taksidermiji, svemu
što im je palo na pamet. Te večeri nije bilo Igre.
Harriet nasloni laktove na stol. Odbijala je cigaru, ali popila je previše
porta za svoje dobro. Jem je sjedio na čelu stola, očima se smijući i ne
gledajući je previše.
Ali onda je rekao nešto o umjetnosti na drevnom rimskom nalazištu,
Pompejima. Navodno je svaki crtež na sebi imao falus.
Što je još zanimljivije, postalo je jasno da je većina muškaraca u prostoriji
detaljno proučila te crteže dok je putovala Europom.
- Moj omiljeni predmet iz Pompeja je pojilo za ptice - Jem reče lijeno. -
Cope, vidio si pojilo za ptice, zar ne? Hoću reći, kad si išao u veliki obilazak
Europe?
Igrao se vatrom. - Naravno - Harriet reče odlučno, mrvicu tišim glasom. -
Bilo je nadahnjujuće.
Lord Pensickle zahuče i prostrijeli je oštrim pogledom. - Smatrate to
nadahnjujućim? To otkriva podosta toga.
- Možemo pretpostaviti da ste vi pronašli nadahnuće na nekom drugom
mjestu - Villiers reče. Harriet se sviđala činjenica da ima dva zaštitnika: svog
tobožnjeg rođaka, Villiersa, i domaćina.
- U bordelu - Pensickle hitro odgovori. - Lijepe freske. Lijepe žene. Ništa
posebno zanimljivo ne vidim u pojilici za kupke koja piša vodu. I nitko nema
toliku spravu. - Škiljavo ih pogleda, ali Villiers se skrivećki nasmijao.
Jem ustane sa stolice na čelu stola i sjedne pokraj Harriet. - Naposljetku -
reče ispod glasa - ovdje su samo muškarci.

193
Knjige.club
 Harriet je bila sretna što se ne mora brinuti oko toga. Jem joj je točio porto
i smijao se njezinim šalama. Kad su svi muškarci glasno počeli pjevati The
Westminster Whore, udarao ju je laktom dok se nije pridružila u pripjevu. Kad
je lord Oke
oteturao od stola i popišao se u kut, Harriet je zacviljela, a Jem ju je utišao
laktom.
- Mislio sam da se tamo nalazi pisoar - Oke zakuka.
Jem zvonom pozove Povya i sve istjera iz prostorije kako bi mogao
počistiti.
Te su noći ležali u krevetu i Jem se igrao s kapljicama četrdeset godina
starog burgundijskog vina izlijevajući ih po njezinim grudima i ližući ih.
- Nisi rekla ništa o mome bračnom prijedlogu - reče kad su se okupali i
pali natrag u krevet.
- Što?
- Pitao sam te hoćeš li se udati za mene - reče dok mu je kosa padala preko
očiju tako da ih nije mogla vidjeti. - Sjećaš li se?
- Ja... To je bila šala. Nije li?
Držala je dah, ali on reče: - Kakav ti je bio muž?
- Volio je zobenu kašu za doručak.
- Nisam mislio na to.
- Nije vodio ljubav kao ti.
- To znam. Reci mi nešto što ne znam.
- Volio je šah. Volio je šah više od ičega.
Jem je šutio, ali sad ga je znala, znala je da su mu misli poletjele ravno
prema zaključku da je Benjamin nije volio koliko i igru. - Je li se volio igrati
suca?
- Ne. - Oklijevala je. - Ja sam zapravo počela sjediti na okružnom sudu
prije nego što je umro. Bio je vrlo zaposlen. - To je bila laž, ali bračna laž.
Proveli su ostatak večeri razgovarajući o lomači za prošli Dan Guya
Fawkesa, kada je spaljen dnevnik Petera Nicolla, i koliko je teško razdijeliti
krivnju na skupinu pijanih
muškaraca. Ispričala mu je o krađi šest naranči, a zatim su opet
razgovarali o Loveday Billing i njezinih pet muževa.
- Pet! - Jem reče. - Loveday je bila energična žena!
- Svi su je ostavljali - Harriet reče. - Mislim da je željela samo jednog, ali
nije ga mogla zadržati u kući.
- Ja ne bih mogao prestati razmišljati o svojim ostalim ženama - Jem reče.
- Nikad ne bih mogao tako.
194
Knjige.club
 - Kad bi završio u zatvoru ili u Italiji, za Loveday muža više nije bilo.
Jemu je kosa opet sakrila oči. - Ja nisam bio takav kad je Sally umrla. Tako
je dugo još uvijek bila tu. Za stolom za doručak ili dolje u vrtu. Neprestano
sam mislio kako ću skrenuti iza ugla, a ona će mi izletjeti u susret.
- Zvuči žalosno. - Zabacila mu je kosu.
- Nije li tako bilo i tebi?
- Ne.
- Dakle, nakon što ti je muž umro nikad ti se nije učinilo da je na vratima,
nisi zaboravila da je umro, sjetila se da mu moraš nešto reći?
Kako da mu kaže kako je to kad netko počini samoubojstvo? Bila je to
jedina činjenica s kojom je živjela danju i noću, mjesecima, godinu dana. Nije
zaboravljala uzrok smrti dovoljno dugo da pomisli kako je vidjela Benjamina
u vrtu. Bol joj se uvukla u kosti, u stopala.
- On se ubio.
Natjerala se da to izgovori i bila je to najteža stvar koju je mogla učiniti,
zbog koje se mrzila, ali više nije mogla šutjeti o tome. - Možda bi želio
promisliti o prošnji. Velik broj ljudi misli da je Benjamin bio tako duboko
nesretan zbog - zbog mene.
Grubo je zgrabi u naručje i stisne uz prsa te izgovori samo jednu riječ. Bila
je to drevna anglosaksonska riječ, nasilna psovka kakvu nikad nije izgovarao.
Zid koji je izgradila oko sebe da ga zadrži vani mrvicu je napukao. A
možda je čak nastala i mala pukotina u zidu ispod njega, zidu koji je stavila
između svijeta i sebe nakon što se Benjamin upucao.
- Draga - Jem reče promuklim glasom. Ljubio joj je kosu i stiskao je tako
čvrsto da su je boljela prsa.
Prigušila je jecaj jer nije željela plakati, ne sad. Željela je čuti ono što
govori.
Ono što je pričao nije imalo puno smisla. Neprestano je govorio koliko je
slatka, a zatim koliki joj je muž bio idiot. A što se tiče ljudi koji su uopće mogli
implicirati da je njegovo samoubojstvo imalo veze s njom, oni su također bili
idioti. I gore od toga.
- Nije bilo tako - reče. - To nije bilo toliko važno. Stvar je u tome da me
nije volio dovoljno da ostane ovdje.
- Bio je budala - Jem reče grubo. - Znaš to, zar ne? Ne mogu ne govoriti
loše o mrtvima u ovom slučaju.
Ona kimne glavom. Ali zatim: - Benjamin nije bio budala. Samo je bio
toliko nesretan da je zaboravio na mene. U njegovoj glavi nije bilo mjesta za
mene.

195
Knjige.club
- U mojoj glavi nema ničega osim tebe - Jem reče.
A zatim joj to odluči dokazati na potpuno zadovoljavajući način.

196
Knjige.club
 TRIDESETO POGLAVLJE

Neočekivani brak

19. veljače 1784.

H arriet je ušla u sobu za prijam gostiju nespremna da ugleda Isidore

blistavu poput rajske ptice. Ili princeze. Harriet se zapravo na
trenutak zatreptala gledajući je. Isidore se držala za Jema kao da je drvo na
kojem je odlučila napraviti gnijezdo - što je bilo čudno i neočekivano.
Nosila je haljinu koja joj je pristajala poput druge kože. Bila je napravljena
od srebrnog materijala koji je svjetlucao svaki put kad bi se pomaknula. U
struku se nabirala u male, valovite nabore, prozirne, razvučene kako bi
otkrili razvodnjenu svilu tamnoplave boje. Bila je to haljina za Mariju
Antoanetu. Bila je to haljina za princezu...
Harriet si je to potvrdila kad se približila dovoljno da shvati kako na
stezniku i obrubu ima ušiveno sićušno blještavo kamenje. Dijamanti. A
dijamanti su se nalazili i u Isidoreinoj kosi.
Trebalo joj je nekoliko minuta da zapravo dođe do Isidore; gospoda se
zbila oko nje gusto kao kad lososi plivaju uzvodno, a Jem se kao stijena
nalazio u sredini. Pogledi su
im se sreli iznad Isidoreine glave i nešto je izgovorio, ali nije ga mogla
razumjeti.
- Moj dragi gospodin Cope - Isidore uzvikne raskošno. Oči su joj blistale,
a ipak, u Harrietinim očima bile su divlje.
Nakloni se. - Vaša Milosti.
- Pogledajte ovo zanimljivo pismo koje sam danas primila - Isidore reče
spustivši nešto u Harrietinu ruku kad se okrenula da pozdravi lorda
Castlemainea.
Harriet razmota zgužvani komad pergamenta.
Otkrio sam da mi nedostaje neka imovina, pisalo je u poruci. Harriet se
namršti. Riječi su bile napisane čvrstom rukom, neuredno kao da pisca nije
previše briga za stil. Gotovo joj je promakla jedna preostala riječ. Večeras. A
zatim: C, našvrljano u donjem desnom kutu.
Harriet uzdahne. Vojvoda. Isidorein Cosway. Isidorein je plan upalio. On
je ovdje, ne samo u Engleskoj, nego ovdje.

197
Knjige.club
 Požuri natrag prema Isidore, laktom oštro udarivši jednog od žonglera u
rebra.
- Gospodine Cope - Isidore ponovno reče. Bila je potpuno savršena - i
blijeda poput lopoča.
Harriet je uhvati za ruku i odvuče od Jema koji je izgledao kao da osjeti
poprilično olakšanje. Naravno, svi su se muškarci okrenuli za njima kao da je
Isidore nekakav zec, a oni lisice.
Isidore im uputi onaj svoj raskošni, erotični osmijeh koji je muškarcima
obećavao sve, a davao ništa. Harriet je zapravo mogla vidjeti kako joj se
najbliži muškarac mrvicu naježio. - Moj dragi gospodin Cope otpratit će me u
- u...
- Vratit ćemo se, gospodo - Harriet reče odvukavši je.
- Nisam spremna - Isidore poviče u trenutku kad su se oslobodili gužve. -
Predomislila sam se, Harriet! Ne želim...
- Dovukla si muškarca s dalekog Nila - Harriet reče. -Naravno da ga želiš.
- Nisam spremna - Isidore žustro reče. - U mom krevetu, Harriet. Nisam
spremna na to. Sa strancem. Večeras!
Istini za volju, bila je to zastrašujuća pomisao kad se iznese tako
otvoreno. Isidore zastane. - Još je gore jer sam gledala tebe i...
Harriet je uštipne. - Tišina!
- Znaš što mislim...
Harriet je znala. Dok je bila udana, da je imala pojma koliko užitka i
radosti muškarac i žena mogu dijeliti... usporedba s vlastitim životom
vjerojatno bi joj slomila srce.
- Isidore... - reče kad su prošli kroz vrata koja vode u predsoblje. - Moraš...
- Ali riječi su joj zastale u grlu.
Kad je ušetala u sobu za prijam gostiju samo dvije minute prije, u velikom
predsoblju Fonthilla nalazila se samo skupina apatičnih sluga. Međutim sad
su ulazna vrata bila otvorena propuštajući lagane nalete snijega i tamu.
Začuje Povyev uravnotežen glas. - Uistinu, Vaša Milosti, ova je zima
nevjerojatno hladna.
A zatim dubok smijeh. - Nisam navikao na to i drhtim poput ošišanog
janjeta, budite sigurni u to.
Isidore se potpuno ukočila i proizvela tihi potreseni zvuk. Čovjek se sad
nalazio unutra, ali njima okrenut leđima. Bio je ogroman, omotan kaputom i
s golemom krznenom kapom.
- Moram otići gore - Isidore reče uspuhano.
- Prekasno je - Harriet reče zaustavivši je. - Vidjet će te na stubama.
198
Knjige.club
 Ne mogu...
Harriet joj se namršti kao što je znala ponovnim posjetiteljima svoje
sudnice. - Da, možeš.
Kao da se sve odvijalo usporeno. Skinuo je kaput i skinuo kapu. Harriet je
jedva imala vremena vidjeti veliku crnu grivu bez pudera i nepovezanu u rep
prije nego što se okrenuo.
Prva joj je pomisao bila da ne može biti Englez. Nikad nije vidjela Engleza
takve boje - predivne boje mahagonija. Nosio je sako na kojem bi mu Villiers
zavidio, napravljen od blijedoplave tkanine, ali nije ga zakopčao naprijed
kako je red. Točno ispod grla nazirala se smeđa koža. Gdje mu je kravata? Nije
nosio prsluk. Preko ruku su mu padali dugi, bijeli rukavi, ali umjesto da ih je
na zapešću pričvrstio manžetama s biserima, nosio ih je otvorene. Bio je
napola odjeven.
U predsoblju je na trenutak zavladao potpuni muk. Vojvoda je gledao
samo u Isidore.
Baš kad je Harriet nešto krenula reći - pokušati se predstaviti na neki
način! - naklonio se iznimno duboko. Očiju prikovanih za njegovo lice, Isidore
se duboko i pristojno nakloni. Ispruži ruku i dalje bez ijedne riječi.
- Moja vojvotkinja, pretpostavljam - reče prinijevši ruku usnama. Glas mu
je zvučao mračno i strano, kao u muškarca koji je navikao govoriti neobične
jezike.
Harriet se osjećala kao da gleda predstavu. Kako je Cosway znao da gleda
u svoju ženu? I nije li se želio raskomotiti u svojim odajama prije nego što
pozdravi Isidore? Lice mu čak nije ni obrijano. Gospoda - vojvode! - nikad
nisu imali bradicu na licima, koliko ona zna. Tomu služe sluge: da se
pobrinu da vojvode stave manžete, nose prsluke i zakopčavaju sakoe...
Nijedan sluga ne bi mogao ukrotiti divljinu Coswayeva lica.
- Željela bih te upoznati sa svojim dragim prijateljem, gospodinom
Copeom - Isidore reče.
Harriet se nakloni, i u trenutku kad se ispravila, shvatila je da točno zna
što je. Znao je iste sekunde.
Pogled mu je plesao zabavljajući se.
- Gospodine Cope - reče tiho. - Da sam znao da su mi ženini prijatelji
takva... kalibra, ne bih se žurio preko cijele Engleske da je spasim.
- Ne treba me spasiti - Isidore reče hladno kao da nije planirala upravo to.
- Nisam ni sumnjao - reče. - Nažalost, majka mi je po prirodi poprilično
nervozna. Vjerujem da bi preplivala Nil i golim se rukama suprotstavila
krokodilima samo da me dovede kući.

199
Knjige.club
 - Bi li se Vaša Milost željela osvježiti prije nego što se pridružite gostima?
- Povy upita. Harriet je zaboravila da je i on tamo.
Vojvoda odmahne glavom. - Vojvotkinja i ja odlazimo ujutro i jedva
čekam da vidim kakve dekadentne užitke nudi Fonthill. Upravo sam se vratio
s nevjerojatnog vjenčanja princeze Ayabdar, ali po majčinim opisima
Fonthilla očekujem da ću se potpuno šokirati bahanalijama lorda
Strangea. Priznajem da to željno iščekujem.
- Bojim se da će Vaša Milost biti duboko razočarana - Isidore reče. - Kao i
ja ako budeš primoran otići ujutro. Ja ne namjeravam otići još nekoliko dana.
Opet je uhvati za ruku i podigne je prema usnama smiješeći se. Harriet je
gotovo pala s nogu.
- Ah, ali draga - reče glasom pretihim da bi ga čuli Povy i sluge - želim se
što prije vjenčati.
- Mi jesmo vjenčani - Isidore reče oštro. - Možda si tu činjenicu godinama
zanemarivao, ali uvjeravam te da je tako.
On odmahne glavom. - Potpisali smo neke papire, ili sam to barem ja
učinio. Nisam siguran da si ti bila dovoljno stara da znaš pisati. Kao što rekoh,
došao sam s pravog vjenčanja. Trajalo je četiri dana, ili možda i više; bilo je
teško voditi računa o danima i užicima.
- Uistinu - Isidore reče. - Kakva sreća za tebe.
- Provodio sam vrijeme misleći na tebe. I planirajući naše vjenčanje.
Ona se namršti.
- Vjenčat ćemo se - reče joj. - Kako priliči princezi - ili, u ovom slučaju,
vojvotkinji koja je predugo čekala da je vojvoda poljupcem uvede u život.
Zasigurno se osjećaš kao da si spavala posljednjih stotinu godina, zar ne?
Isidore nije govorila ništa. Harriet je teško disala fascinirana napetom
seksualnošću koja je iskrila između njih.
- Nikad nisam smatrala da mi treba princ - Isidore naposljetku reče.
- Morat ću te... uvjeriti u vlastite potrebe - vojvoda reče. A zatim se
osmjehne. Bez sumnje je bio klasično zgodan na engleski način. Imao je velik
nos i svu tu bujnu, crnu kosu i tu zlatno tamnu kožu. Ali Harriet je shvatila da
je svejedno razjapila usta.
- Vjenčanje - vojvoda reče. - Kakvo se održava u Gondaru odakle sam se
upravo vratio. Majka mi priprema rezidenciju, a pozivnice će biti dostavljene
diljem cijele Engleske. Možda ćemo morati poslati posebnu pozivnicu
gospodinu Copeu, naravno. Iz nekog razloga mislim da mu moja majka ne zna
ime. - Pogled mu klizne prema Harriet, a ona uplašeno shvati da samo
stoji tamo poput kakve budale.
- Bila bi mi čast - reče slabašnim glasom.
200
Knjige.club
 - Oprostit ćete mi što vam nisam poljubio ruku? Pod ovim okolnostima? -
U očima mu se smiješio sam vrag.
Harriet zakorači unatrag i nakloni se, a Cosway povuče Isidore kroz vrata
u sobu za prijam gostiju. Zavladao je trenutak mrtvačke tišine, a zatim buka
glasova koju je čula sve do predsoblja.

201
Knjige.club
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

U kojem Strangeov ugled skreće u neobičnom smjeru

20. veljače 1784.

I duće je večeri sve krenulo ispočetka - stol polupijanih oxfordskih

profesora zajedno s nekolicinom čudnih i vrlo inteligentnih glumaca,
lord Pensickle i gospodin Nashe. Villiers je došao na večeru i ostao na portu.
Svi su uglavnom pričali o povratku vojvode od Coswaya te načinu na koji
je oborio vojvotkinju s nogu i odveo je u London nakon jedne večeri u
Fonthillu.
- Odjednom sam nešto shvatila - Harriet reče Jemu. Bio je ispružen na
stolici pokraj nje. Sad su već imali rutinu. Kad bi dame otišle, pomaknuo bi se
niz stol i sjeo kraj nje bez riječi. To mu je dopuštalo da rukama radi nestašne
stvari.
Osjećali su se sretno sjedeći zajedno. Nikad to nisu rekli, ali tišina to nije
činila ništa manje istinitim.
- Što? - upita lijeno. Gledao je kako gospodin Nashe igra šah s lordom
Pensickleom. Pensickle je popio malo više porta pa je neprestano podizao
krive figure i galopirao njima po ploči.
- Jedine razuzdane osobe u tvojoj kući su žene.
- Oh, ne bih rekao - Jem reče. - Pogledaj naprimjer Villiersa.
- Ne, zaista to mislim - Harriet reče. Osvrne se po prostoriji. Oko stola je
sjedilo možda dvadeset muškaraca. S lijeve strane dva su oxfordska
profesora cvokotala o nedavnom posjetu kolekciji vojvotkinje od Portlanda
u Bulstrode Parku. Sir Joseph Banks, predsjednik Kraljevskog društva, pričao
je o nečemu što se zove Banks Florilegium - i o potrebi da se prikupe sredstva
za projekt. Publika mu je izgledala neuvjereno. Nashe i Pensickle igrali su šah.
U sobi za prijam gostiju skupile su se natmurene (dame su naglasile da
ne odobravaju njihov novi običaj provođenja odvojenih večeri) Gracije,
Sophia Grafton i ostatak.
- Tvoja kuća ima takav ugled zbog žena koje pozivaš.
- To se može reći za svaku kuću - Jem reče uz bljesak ljutnje u očima. - To
je jedna od velikih životnih nepravdi. Gospodin Avery se naprimjer kraljevski
odnosi prema gđi Mahon. Ona se trenutno bez sumnje nalazi u sobi za

202
Knjige.club
prijam gostiju i hvali se o malenim srebrnim kutijama koje joj je kupio.
Međutim narušava li mu to išta ugled? Ne.
- To je odvratno nepošteno.
- Svijet je nepošten - Jem reče. - Ugled je prolazan i nepošten. Zašto bi
vojvotkinja od Beaumonta bila slavna po svojim aferama, a gđa Mahon bila
prezrena?
- Jemma se udala prije nego što je imala aferu - Harriet reče skočivši u
obranu prijateljice iz djetinjstva. - I nije varala dok nije pronašla muža na
stolu s ljubavnicom.
- Gorak trenutak, pretpostavljam - Jem reče.
- Vrlo! - Harriet reče. - Jesi li ti imao ljubavnicu za vrijeme braka sa Sally?
- Ne. Sa Sally sam imao pune ruke posla.
Harriet na trenutak osjeti otkucaj odbojnosti prema visokoj, mršavoj,
zaposlenoj Sally.
- O čemu vas dvojica razgovarate? - lord Pensickle upita podigavši pogled
sa šahovske ploče.
- Šah-mat - reče njegov protivnik.
Pensickle tiho zafrkće s neodobrenjem i odgurne ploču. - Svaki put kad
pogledam preko stola, nešto si šapućete.
Harriet ga hladno pogleda. - Zapravo smo raspravljali o ljubavnicama.
- Nemojte mi reći da i vi imate jednu! - Pensickle reče prasnuvši u smijeh.
- Nikad ne bih pomislio da vam je alatka dovoljno stara da bi radila.
Harriet se ukoči.
Ali Villiers se ubaci prije nego što je stigla odgovoriti. - Rugala se sova
sjenici, Pensickle. Prema jadikovkama koje je na sav glas proširila vaša bivša
ljubavnica, imate određenih... poteškoća i sami. Sve je to, bez sumnje, zbog
godina!
- Moram reći - Jem reče - poprilično mi je zabavna pjesma objavljena u
časopisu Gentleman's Magazine. Iako, bez sumnje, nije imala ništa s vama,
Pensickle. Morate priznati da su sve one šale o nalivperu koje ne izbacuje
tintu pametne.
Pensickle ga pogleda ispod oka. - Moje nalivpero ima i više nego dovoljno
tinte - eksplodira. - Ja barem umačem u ispravnu tintarnicu, ako ćete me
ispričati na drskosti, Strange
Harriet je na trenutak pomislila da će Jem skočiti preko stola. Oko velikog
tijela zavladala je iznenadna mirnoća, ali onda se samo nacerio.
- Villiers i ja učimo Harrya o odgovornostima muškaraca, a to uključuje i
lekcije o pravilnom odnošenju prema ljepšem spolu. Možda ćemo vas primiti
203
Knjige.club
idućeg, iako sumnjam da bi stvari tekle tako glatko. Harry je ipak zapao za
oko jednoj od Gracija.
To je bila istina. Kitty je toliko rastužila strašna nesreća koja je zapala
njezina dragog gospodina Copea da je tražila Harriet kad god je mogla,
hvatala je pod ruku i tužno joj se smješkala.
- Ne propitujem Harryeve sklonosti - Pensickle reče odgurnuvši se od
stola. - Mislim da ujutro odlazim, Strange. Ne smeta mi da je kuća pomalo
neobična, ali svi mi imamo granice.
- Naravno - Jem reče smiješeći mu se. - Zašto ne bih pozvao batlera da
vam odmah pomogne? Ne morate čekati jutro. Samo razmislite. Mogli bi vas
namamiti u još jednu partiju šaha pa biste izgubili ili još gore - jedna od
mladih dama u drugoj prostoriji mogla bi zatražiti vaše nalivpero.
Pensickle sruši stolicu na putu do vrata.
Harriet je malo pozlilo. Za stolom je, naravno, zavladala potpuna tišina,
ali ljudi su se lagano počeli vraćati razgovoru kao da se ništa nije dogodilo.
Osjetila je blizinu Jemove noge iako se okrenuo i razgovarao s muškarcem sa
svoje desne strane.
Ona se okrenula nalijevo. Frederick Sanders uputi joj neprijatan kratki
osmijeh i pogled mu odluta od nje. Bio je to sredovječni muškarac s veselim,
rumenim licem i zemljištem s rudnicima ugljena te je došao tražiti Jema da
uloži u ugljen.
Harriet je zapravo odgovorila Jema od ulaganja na temelju činjenice da
su rudnici opasni za radnike, ali Sanders to
nije znao. Do ovog se trenutka prema njoj odnosio savršeno prijateljski.
Zatim se Villiers nagne naprijed preko stola. - Želiš li u šetnju, Harry? -
reče ustajući.
Ona također zahvalno ustane. I pođe ne pozdravivši se sa Jemom, iako
nije znala kako bi to pomoglo oko tračeva.
- Moram početi hodati, barem mi tako kaže sluga -Villiers reče tiho
uzdahnuvši.
- Izgledate puno bolje nego prije nekoliko tjedana - Harriet reče. Sve su
sluge stajale u hodniku. Koliko su mogli čuti 0 Pensickleovoj srdžbi? Bi li
nešto rekao svome slugi?
- Oporavljam se - Villiers reče. Povy je omotao vojvodu u golemi kaput, a
Harriet se utoplila u svom.
Izašli su u noć. Vani je blago padao prašnjavi snijeg. U tišini su hodali do
velikih ulaznih vrata, a zatim Villiers zastane i nasloni se na jedan od stupova.
- Dovraga, ja sam samo ljuštura muškarca - reče s tragom isprike u glasu.
- I ja sam - Harriet reče. - Jesam li mu zauvijek uništila ugled, Villiers?
204
Knjige.club
 - Čovjek bi morao biti idiot da ne zna da spavate zajedno.
- Ne vidim zašto! - Harriet frustrirano uzvikne. - Rijetko mi išta došapne
ili me dodiruje.
- Vidi vam se u očima kad se pogledate - Villiers reče. - Ali u Fonthillu se
skupljaju neobični ljudi. Većina žena ovdje je zbog besplatnog smještaja i
neće dopustiti da mala stvar poput izbora partnera za krevet stane na put
besplatnom šampanjcu.
- To je - mislite li to zaista?
- One nisu Strangeove prijateljice - Villiers reče. - Ponekad tim ženama ni
ne zna imena. Nemam pojma zašto otvara vrata svakoj razvratnici koja se
nađe ovdje, ali radi to.
- Nikad ih ne otvara pravim damama noći - Harriet prigovori.
- Čini se da ima određene standarde - Villiers reče ironično. - Većina njih
brine se za sebe - bilo da su glumice bilo samostalne djelatnice, ako se mogu
tako izraziti.
- To ih čini zanimljivijima od brojnih dama - Harriet reče.
- Upravo tako. Ako razgovaramo o muškarcima - Villiers reče - onda da,
neki su od njih prijatelji. Postoji i Igra, naravno, ali zapravo mislim da
muškarci uglavnom vole ovu kuću zbog inteligentnih razgovora u
kombinaciji s veselim, razuzdanim ženama.
- Jeste li zato ovdje?
- Ja još nisam u položaju da iskoristim žensko društvo - reče, još se uvijek
naslanjajući na stup.
Harriet zabaci glavu i pogleda u zvijezde. Negdje tamo gore nalazio se
novi planet, samo što nije zaista nov. Njima je bio nov. Zvijezde su izgledale
hladno i vrlo udaljeno.
- Bi li trebala otići? - ona upita. A zatim duboko udahne jer nije željela
otići. Željela je - oh, tako pohlepno - još nekoliko ovakvih dana, punih
žestokog vježbanja, žestokih rasprava, žestokog vođenja ljubavi.
- Uskoro će razotkriti tvoj pravi spol - Villiers reče. - A ako otkriju da si
vojvotkinja, Harriet, to će zaista dodati ulje na vatru. Bila bi to katastrofa - ne
za Strangea. Za tebe.
- Ali ovo je samo šala - Harriet reče nesigurno.
- Ja sam to tako gledao. Da je to bilo ništa drugo doli kratak maskenbal,
mogli bismo to zataškati. Ali ja sam mislio
da pričamo o samo nekoliko dana. Sad je pitanje vremena. Po načinu na
koji vas Strange gleda...
- Dovraga - Harriet reče iskreno.

205
Knjige.club
 - Niste mu rekli tko ste zapravo, zar ne?
Harriet odmahne glavom.
- Neće to dobro primiti. I, Harriet, što dulje skrivate svoj položaj, to će više
vaše otkrivanje vidjeti kao izdaju.
- Pokušala sam mu reći - Harriet reče na rubu suza. - Nisam mogla... Otići
ću.
- Nakon što mu kažete istinu, nadam se. Zaslužuje to. - Villiersu se na
usnama vidio tračak smijeha. - Kakva ste vi sretnica.
- Jer sam se toliko približila potpunom gubitku ugleda? -upita
prestrašeno.
- Ja bih platio za takvu opijenost. Možda bih predao posljednje ostatke
ugleda za nju. Uživajte u jednom posljednjem danu. Idite nakon toga.
I s tim krene natrag prema kući, više se oslanjajući na desnu nogu, krećući
se polako.
Ali Harriet je ostala iza zureći u Villiersova leđa kroz tanak, ledeni snježni
veo. Nije mogla zdrobiti nadu u prsima.
Jem se zasigurno neće moći pomiriti s tim da odlazi. Bili su razdvojeni
tijekom dana, naravno. Ona bi čitala u spavaonici ili se igrala s Eugenijom.
Ali kad bi se našli, bila je to takva radost, takva intelektualna znatiželja,
takvo - tjelesno zadovoljstvo. Zasigurno je neće moći jednostavno gledati
kako odlazi.
Sama pomisao na pozdrav bila je gorka kao i udaljene zvijezde.
Reći će joj kako nije bitno tko je. Slijedit će je. Eugenia i on će je slijediti.
Oprostit će se sa svojim gostima i doći u njezinu rezidenciju.
Zasigurno hoće.

206
Knjige.club
 TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Dvostruki užitak

21. veljače 1784.

S nijeg je idućeg dana okopnio te je dan bio vedar i hladan.

- Jahanje? - Jem upita uputivši joj pogled kad je ušla u sobu za doručak.
Ona kratko potvrdno kimne glavom, a zatim se okrene kako bi pozdravila
Kitty. Kitty ju je odvukla do kuta prostorije. - Čula sam sve o tome! - reče
uzbuđenim šapatom. - Znam da se zacijelo osjećate strašno, ali nemojte.
Svima sam rekla da niste homoseksualac.
- Oh. Dobro - Harriet reče.
- Znate što je homoseksualac, zar ne? - Kitty upita.
- Da, naravno.
- To je onaj blesavi Pensickle mislio za vas. Kao da se on ima pravo javiti!
Svi znamo za njega. Uglavnom, rekla sam im... - nagne se i prošapće nešto na
Harrietino uho.
- Zaista? - Harriet uzvikne. - Vi...
- Ne samo to nego ste i mene i Roslyn učinili sretnima. Roslyn misli da ste
preslatki i tako je tužna zbog toga što vam se dogodilo. Svima priča o
jučerašnjoj večeri. Roslyn
je muza lirske poezije, znate, i zaista zna ispričati živopisnu priču. - Kitty
se naceri.
- Iste večeri?
- Zajedno! Bili ste samo moji, ali sinoć su vas toliko posramile one užasne
neistine da ste nadmašili sama sebe!
- Dragi Bože - Harriet reče poprilično slabašnim glasom.
Kitty je poljubi u obraz. - Ja sam vam prijateljica, Harry, zauvijek. Nemojte
to zaboraviti. - Otišla je natrag do svoje stolice.
Jem ustane spreman na polazak, ali zastane na sekundu. Podsjetnik na
ono što se dogodilo usred noći bljesnuo je između njih i Harriet osjeti kako je
porumenjela. Zadovoljavali su se u tami dok nisu uzdisali, preklinjali,
naizmjence trpjeli slatku patnju...
- Koliko čujem, trebao bih od tebe tražiti lekcije o tome kako biti
muškarac - Jem reče dovoljno glasno da se može čuti u cijeloj sobi.
207
Knjige.club
 Iz Kittyina smjera začulo se prigušeno hihotanje.
Harriet mu se naceri. - Ponekad je mladost prednost - reče. - Možda bih ti
mogao dati nekoliko smjernica.
- Auč! - Jem reče i svi prasnu u smijeh.
Sve će biti u redu, Harriet pomisli i sjedne osjetivši slabost u nogama. Svi
su joj se muškarci cerili. Ničiji pogled nije bježao; nitko nije izgledao kao da
mu je neugodno. Iskreno, svi su izgledali zavidno. Uspravila je ramena i
prihvatila komad jedva pečene govedine od sluge.
Doručak je proletio. Kitty se hihotala svaki put kad bi pogledala Harriet,
baš kao i Roslyn koja je Harriet neprestano usporeno namigivala.
Došao je Sanders i sjeo pokraj Harriet. - Čuo sam sve o prošloj noći - reče
praveći se da razgovaraju o nečemu drugome. - Svi smo trebali znati da je
Pensickle potpuni trulež. Svi znaju o čovjekovim sposobnostima na tom
području. Bez sumnje je ljubomoran.
Harriet nešto promrmlja.
- Brat mi je imao prijatelja takvih sklonosti - Sanders joj se povjeri.
Harriet je zaista poželjela da to ne čini.
Ali Sanders je završio s tom temom i skočio na drugu.
- Dok sam bio mladić, uživao bih u veselju i zabavi kakvu ste imali sinoć.
- Odmjerio je Kitty sa širokim osmijehom.
- Ono što se meni dogodilo jest da sam se oženio premlad. Potapšao je
Harriet po leđima tako iznenada da se zagrcnula od komada govedine u
ustima. - Činite pravu stvar, Cope. Raširite svoja divlja krila i raširite ih jako,
to ću vam reći.
- Hvala vam, gospodine - Harriet reče.
Bilo je olakšanje pobjeći. Dok je razmijenile sve namige i tapšanja s
ostalim muškarcima i primila sve cerekanje i prikrivene pozive žena, bila je
toliko umorna da se poželjela vratiti u krevet.
Umjesto toga navuče hlače za jahanje i krene van prema štali. Dan je
započeo vedro, ali nebo je opet počelo izgledati sivo uz dašak snijega.
- Danas ćemo zapravo raditi - Jem reče kad je ušla unutra. Nick ju je čekao
držeći joj konja. - Otići ćemo provjeriti sjeverne štale i pobrinuti se da je sve
u najboljem redu. Moj glavni konjušar misli da ćemo možda morati kupiti
nešto žitarica da preživimo zimu.
Harriet skoči na sedlo uz tihi uzdah. Sad je već bila puno bolja jahačica i
bila je gotovo sigurna da se blaga bol u preponama ne može pripisati jahanju
raširenih nogu.
Barem ne jahanju konja.

208
Knjige.club
 Nasmiješi se od te pomisli te podigne pogled i ugleda Jemove oči na sebi.
Naglo je okrenuo konja i napustio štalu. Onda krene za njim praveći grimase
kad ju je oštar zrak udario u lice.
Čekao je, a zatim se nagnuo i duboko je poljubio u usta. - Nikad se više
nemoj tako smijati ako je u prostoriji još netko.
Harrietino srce poskoči. Nikad je neće pustiti.
- Jem... - ona reče, ali već je nestao i ona uz kratak uzvik dopusti svojoj
ždrebici da potrči za njim. Sad je već dobro jahala; mogla je galopirajući
skretati u zavojima, iako je zbog urođena zdravog razuma usporila konja. Jem
se jednostavno nogama stisnuo uz konja i krenuo brže.
Snijeg je bio u zraku, a njegov miris i okus osjetili su se na vjetru.
Harriet se upravo počela umarati kad se velika štala pojavila na vidiku s
lijeve strane. Jem odmah uspori konja i krene preko smrznutog polja. Zatim
je skočio na tlo i poveo konja do malenih vrata sa strane umjesto do
ogromnog ulaza kroz koji su prolazile kočije sa sijenom.
- Hajde, Harry - uzvikne preko ramena.
Harriet se spustila poprilično bolno. Ta je dodatna gimnastika usred noći
- iako je bila nevjerojatno zabavna - uzela danak.
Povela je konja u toplo kako bi ga maknula s vjetra. Hrpe zlatnog sijena
nadvile su im se nad glavom, gotovo se izdižući do drvenog potkrovlja daleko
iznad njih.
- Ovo je najveća štala koju sam ikad vidjela - Harriet zapanjeno reče.
- Spremište tvoga muža nije tako veliko? - Jem upita. U glasu mu se čuo
trag zadovoljstva zbog kojeg se osmjehnula. Ona nije voljela Sally, ali činilo
se da ni Jem nije volio Benjamina. Iako Jemu nije rekla mnogo toga o
Benjaminu.
Nije da je to bilo važno s obzirom na iskrene, čiste emocije koje su
odzvanjale između njih. Reći će mu kad joj se učini da je pravi trenutak za to.
Jem je povezao konje, a zatim je uzeo za ruku i zajedno krenu uskim putem
kroz slamu.
- Samo moram provjeriti žito - reče.
- Gdje se nalazi?
- Tamo iza, u potkrovlju. Imamo strašan problem s miševima.
- Možda su štakori. Imali ste toliko sreće s Eugenijinim ugrizom - Harriet
reče i naježi se. - Jučer popodne jedva sam mogla vidjeti ubode.
- Pastir jednom tjedno dovodi svoje pse koji love štakore - Jem reče. -
Ironično, zar ne? Odlično se brinem 0 štali, ali dopuštam da mi štakor ugrize
vlastito dijete.

209
Knjige.club
 Harriet stisne tople prste oko njegove ruke. - Bila je to nesreća.
- Čini se da je dobro. Je li ti pokazala što se dogodilo dvorcu?
Harriet prasne u smijeh. - Možeš se pouzdati u Eugeniju da će pretvoriti
katastrofu u trijumf. - Traljavom je slugi cjepanica pala na jednu stranu
papirnatog dvorca i zgnječila ga. Stoga je Eugenia dvorac brzo proglasila
ruševinom i rekla da su štakori pobijedili. - Sinoć je vrijedno izrezivala male
štakore.
- Vidio sam ih - Jem reče. - Izgledali su poput malih pudinga s repom, ali
nisam joj to rekao. Evo žito. - Silovito
otvori drveni pokrov i oboje pogledaju u golemi sanduk. -Reći ću mu da
kupi još četrdesetak kilograma - Jem odluči.
Harriet ispruži ruku i prstima prođe kroz glatko zrnje. -Miriše tako dobro.
- Ne dobro kao ti.
Opet ju je gledao s čežnjom u očima.
- Misliš li da će ovo ikad nestati? - ona upita začuvši glad u vlastitu glasu.
- Sumnjam. Ali zašto se brinuti? Toliko uživamo u ovom trenutku.
Skinuo joj je kaput i stavio ruku pod majicu te se naživcirao kad su ga
dočekala njezina omotana prsa. Stoga je rukom krenuo lutati niže.
Isprva su samo stajali tamo naslonjeni na ogradu ljubeći se dok oboje nisu
počeli uzdisati, dok Jemovo srce nije počelo udarati pod Harrietinom rukom.
- Kad bi nas samo mogli vidjeti sada - reče sa zabavom u glasu. - Bojim se
da Kitty više ne bi mogla smisliti laž koja bi pomogla.
Ali Harriet nije zanimalo zamišljanje toga kako izgledaju zajedno.
Ispreplela je vlastite prste s njegovima i povukla ga. - Lezimo - reče.
- Hvatanje u sijenu poput pastira... Ne mogu.
- Zašto ne?
- Od sijena dobijem osim. Svrbi me danima - reče, pomno je gledajući. -
Ali mislim da bismo se mogli snaći, a da ne legnemo, ne slažeš li se, Harriet?
Rukom joj je polako milovao bok. - Da - prošapće. - Mislim da bismo mogli.
Dvije sekunde poslije klečao je pred njom, ona se držala za ogradu kao da
joj život ovisi o tome, a on je - on je...
Zabacio je glavu. - Znaš, Harriet - reče zamišljeno - ponekad imam osjećaj
da bi željela vrisnuti. Mogu li te podsjetiti da oko ove štale kilometrima nema
nikoga?
Harriet proguta knedlu - ali onda ju je opet povukao prema sebi i tim joj
grešnim jezikom pretvorio kosti u vodu.
Na kraju nije zaista vrisnula. Bilo je to više nalik...

210
Knjige.club
 - To je bio vrisak - začuje Jema. - Znao sam da to imaš u sebi. - Ali sad je
bio njezin red pa se spustila na koljena ispred njega i zadovoljno dokazala da
lord Strange uopće nema kontrolu kad je u pitanju Harriet.
Nimalo.
Zatim ju je okrenuo trbuhom prema ogradi i velikim joj rukama stisnuo
stražnjicu. - Bože, predivna si, Harriet.
Željela je reći kako nije predivna. Bokovi su joj bili previše okrugli,
stražnjica joj je bila previše zaobljena, a grudi prema-le, ali od nečega u
njegovu glasu komentar joj je zastao u grlu.
Od njegova se glasa osjećala predivnom. Milovao ju je rukama, a ona se
osjećala kao da su to njezine vlastite ruke: od njega je naučila o ljepoti sočnih
ženskih oblina, o velikim bokovima, o osjetljivom, misterioznom mjestu
između ženskih nogu.
Bili su toliko zajedno da joj je tijelo znalo što želi prije nego um. Izvila se,
prihvatila ga i zajecala kad je kruti baršun ušao u nju. Obgrlio ju je rukama
štiteći je od ograde.
Nije se žurio, u Harrietinim je očima obećavao svakim pokretom. Dani su
letjeli, dani i noći s Jemom...
Uzvici nisu dovoljni. Postoje trenuci kad je potrebno vrisnuti, naročito
kad bi joj Jem rukom prošao do prednje strane
tijela i prstima počeo grešno plesati. Jahao ju je dok se nije raspala;
okrenuo je kako bi je opet mogao poljubiti. Podigao ju je na ogradu tako da
mu je omotala noge oko bokova i rekao da ne želi svršiti, a da joj ne vidi lice.
Zaplakala je. Ipak, što je vrisak nego uvod u suze?
Bio je tako duboko u njoj da se nisu osjećali kao dvoje ljudi.
Bili su jedno.

211
Knjige.club
 TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

Strah

K ući su se vratili polako šetajući konje većinu puta jer je Harriet

priznala da je bole mišići u preponama.
- Primio bih te u krilo - reče - ali vidjeli bi nas.
Harriet prasne u smijeh. - Ne mogu ne iskoristiti Kittyine sposobnosti
pripovijedanja priča.
Stoga su vodili konje kući kroz sve veći snijeg i tamu. Zahvalno je predala
ždrebicu Nicku i otišli su natrag u kuću. Tamo im je u susret izašao Povy.
- Vrućica, gospodine lorde - reče bez uvoda. - Gđica Eugenia ima vrućicu
i temperatura joj je poprilično visoka. Poslao sam po doktora.
Jemovo se cijelo tijelo smrznulo. - Kad?
- Prije sat vremena. Poslao sam ljude i do štale, ali rekli su da ste zacijelo
već na putu kući.
Jem potrči uza stube i u sekundi nestane.
Harriet se okrene prema Povyu. - Što ste učinili da smanjite temperaturu?
- Naredio sam služavkama da pripreme ledenu kupku. Upotrijebit ćemo
je ako budemo morali. Trenutno je udobno smještena u krevetu. Siguran sam
da ćete je vi moći utješiti.
- U tom je trenutku shvatila da Povy točno zna što je (žena) i, vjerojatno,
tko je (vojvotkinja). Povy je jednostavno takav čovjek.
- Idem - Harriet reče krenuvši prema stubama. Očajnički je razmišljala o
radniku u svojoj rezidenciji, čovjeku koji je umro od vrućice nakon ugriza
štakora. Prošlo je nekoliko tjedana prije nego što se vrućica pojavila; da, baš
kao i u Eugenije. Ali imao je nekakav osip...
- Ima li osip? - upita.
U Povyevim je očima vidjela isti strah. Vjerojatno je znao simptome svake
bolesti. - Još nema.
To još nije bilo utješno.

212
Knjige.club
 TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

Pakao

23. veljače 1784.

P rva dva dana Harriet se pokušala kloniti Jema. Koliko je dugo

poznavala Jema i Eugeniju? Nekoliko tjedana, iako se činilo kao da su
prošle godine. Ujutro i navečer navratila bi da vidi Eugeniju. Ispitivala je
Povya o vijestima svaki put kad bi ga vidjela. Pitala se treba li otići, ali nije
mogla podnijeti ni odlazak na kratku šetnju.
U slučaju... u slučaju da je Jem zatreba. U slučaju da je Eugenia zatreba. U
slučaju da se dogodi nešto grozno što ne može pretočiti u riječi.
Činilo se kako većina Jemovih gostiju nije primijetila da im domaćina
uopće nema. Čuli su da mu kći ima vrućicu i, utvrdivši da nije zarazna,
nastavili sa svojim provodom. Gracije su otputovale u kuću biskupa na
„izvedbu" koja će trajati tjedan dana. Igra se vjerojatno nastavila, iako Harriet
nije ni znala ni marila za to.
Trećeg dana Harriet je navečer provirila u Eugenijinu sobu i pronašla
Jema kako spava sklupčan na stolici pokraj kreveta. Trgnuo se iza sna.
Rumenilo na Eugenijinim obrazima pričalo je svoju priču. Nije duboko
usnula: svako malo protresla bi glavu lijevo-desno kao da se svađa.
- Što radi? - Harriet prošapće.
- Bori se - Jem reče. Glas mu je bio težak od iscrpljenosti. - Bori se svim
snagama.
Eugenia opet odmahne glavom i reče nešto nerazgovjetno. Negdje usred
mumljanja začulo se ne.
- Dobra je borkinja - Harriet reče. - Gdje joj je medicinska sestra?
- Eugenia je ne voli. Sutra ću morati pronaći drugu.
- Mogu li ikako pomoći? - Harriet upita. Već ga je pitala, ali rekao je da ne
treba.
Sad ju je pogledao tako ispijen i iscrpljen. - Nemam pravo tražiti to od
tebe.
- Molim te - ona reče. - Molim te, dopusti mi da pomognem.
- Ne voli medicinsku sestru koju je poslao doktor. Ali voli vidjeti tebe.
Jednom je već pitala za tebe.
213
Knjige.club
 Harriet pojuri prema njoj. - Pokušavala sam vam ne smetati. Trebao si me
zvati kad me tražila.
- Bilo je to usred noći. - On ustane i rukama protrlja oči. - Možeš li sjesti
pokraj nje, samo na sat ili dva? Treba mi sna.
Harriet ga gurne prema vratima. - Idi. Vrati se ujutro. - Smjestila se u
stolicu pokraj Eugenijina kreveta. U nekom trenutku djevojčica se probudila
i tražila vode. Umorno se osmjehnula Harriet. Do jutra se uznemirila.
- Ne trebam vodu - uzvikne. - Boli me bok. Gdje mi je tata? Tata!
Služavka je ušla u sobu, a Eugenijin se glas još povisio. -Ne želim je ovdje!
Otjeraj je!
Harriet se pogledom ispriča služavki koja je zbrisala.
Jedina stvar koja je mogla smiriti Eugeniju bilo je pjevanje. Stoga je
Harriet pjevala.
Pjevala je Nazdravi samo za mene kad se Eugenia opet probudila. Harriet
stavi hladan oblog na Eugenijino čelo.
- Hoćeš li se ikada udati za nekoga, Harry? - upita uspavano.
- Ne znam.
- Kad bi imala bebu, ja bih je mogla držati. Kad odrastem, imat ću
četrnaestero djece.
- Zaista? Četrnaest?
- Gđa Billows u selu ima petnaest, ali tata kaže da je to previše.
- Je li...
Ali Eugenia je već zaspala s osmijehom na licu. Možda je sanjala o
četrnaestero djece. Barem više nije odmahivala glavom. Ali sat vremena
poslije opet se probudila s vrućicom.
- Želim drugu pjesmu - reče nemirno. - Pjesmu o tati. Pjevaj mi o tati.
Harriet se uspaničarila. Pjevala je pripjev pjesme Tatin toranj pada po
četrnaesti put kad je Jem ušao u sobu. - Poslao sam po drugog doktora iz
Londona - reče umjesto pozdrava. - Kako se osjećaš, lutko?
- Vruće mi je - Eugenia reče dok joj je donja usna drhtala. - Mrzim biti u
krevetu. Mrzim biti ovdje. Želim ići van. Želim sjediti na snijegu.
Harriet nespretno ustane iz stolice i Jem sjedne. I tako se to odvijalo.
Činilo se kao da traje godinama.
Vrućica i smrzavanje izmjenjivali su se u neprekidnom krugu. Harriet je
pjevala pjesmu za pjesmom.
Noći su bile puno gore od dana. Ponekad bi se vrućica lagano ublažila
preko dana, iako je preko noći nisu mogli obuzdati.

214
Knjige.club
 Ponekad preko dana kad bi Harriet Eugeniji rekla „Bok, draga", ona bi
otvorila oči. Svako malo probudila bi se i izgledala potpuno racionalno. Čak i
kad bi plakala govoreći da je boli, to su shvaćali kao znak snage.
Ali noću nikad nije spavala više od sat vremena u komadu. Kad nije
spavala, vratila bi se borbi, kako je to Jem opisao. Odmahivala je glavom
lijevo-desno i vikala dok joj glas ne bi pukao. Dok je spavala, to nije bio
prirodan san nego onaj iz kojeg se ljudi ne probude uvijek.
Jedan dan Harriet je shvatila da je Eugenia bolesna, zaista bolesna, već
dva tjedna. Sjedila je uz krevet i cijedila hladni oblog za Eugenijino čelo kad
je čula Jema izvan vrata. - Ne možete li nešto učiniti? - srdito upita novog
doktora.
A zatim doktorov tihi glas. - Bože, volio bih da mogu. Jednostavno ne
znamo dovoljno. Ljudi proučavaju vrućicu, ali nemamo puno informacija o
vrućici nakon ugriza štakora.
A zatim je čula kako Jem odlazi niz hodnik gotovo u trku. Nikad nije
plakao pred njom. Ali svakog dana lice mu je izgledalo sve više nateklo, a crte
oko usta dublje.
Kad se kasnije tog dana vratio, Harriet se otišla okupati. U kući je vladala
tišina, ostala je samo ogromna kuća i negdje u njoj štakor koji je Eugeniji dao
vrućicu.
Samo kuća i otac, i njegova kći na samrti.
Zastane i nasloni glavu na zid u hodniku.
Dani su se otegli na još jedan tjedan.
Eugenia je svakog dana postajala sve mršavija. Malo lice izgledalo je sve
više iscrpljeno i umorno, a oči veće.
Jednog dana Harriet je otišla u šetnju, a kad se vratila, novim je očima
shvatila ono što je unutra znala već danima. Eugenia umire. Doslovno se
osjećala kao da joj je srce stalo, i to ne tiho, nego uz glasnu, piskavu bol.
Eugenia je opet odmahivala glavom lijevo-desno, lijevo-desno. Obrazi su
joj bili rumeni i stenjala je tiho mumljajući riječi, ali Harriet je znala što je to:
molitva protiv boli.
Zateturala je naprijed i pala na koljena pokraj kreveta.
Jem je bio potpuno blijed s tamnim krugovima oko očiju. - Ne odlazi - reče
promuklim glasom. - Primila se zauvijek.
- Ne možeš to znati - Harriet prošapće. - To nitko ne može znati.
- Neće to moći još dugo podnijeti.
Harriet proguta knedlu zarivši glavu u pokrivač kao da ga ne želi slušati.

215
Knjige.club
 - Doktor kaže da je možda danas taj dan. - Jemov glas nije ni zvučao kao
da je njegov. Zvučao je kao glas koji odzvanja iz daljine.
Harrietine suze pekle su joj ruke, pekle su joj nos, pekle su joj srce. - Želiš
li biti sam s njom? - upita podigavši glavu. Suze su joj tekle niz obraze.
On odmahne glavom. - Ostani sa mnom. S nama.
Stoga su sjedili zajedno.
Dan se otegnuo. Predvečer se Harriet uhvatila kako razmišlja o
najčudnijim stvarima: kako sumrak zapravo nije mračan. Siv je. Sunce
nestane, svijet postane siv, bez osjećaja, bez boje. To se činilo odgovarajućim
vremenom da se djevojčica oslobodi sve ove boli, da se prepusti.
Ali Eugenia to nije učinila. Potpuno bi utihnula i panika bi stisnula Harriet
za srce, ali zatim bi ponovno počela od mahivati glavom.
- Bori se - Jem iznenada reče nakon nekoliko sati tišine. Glas mu je puknuo
usred rečenice. - Ne želi se predati.
Harriet se uspije osmjehnuti Eugeniji. - Dobra djevojčica - reče.
- Ne.
- Ne?
- Mora znati da je u redu predati se. U redu je, dušo, u redu je. - Glas mu
je puknuo, suze su mu tekle niz obraze. - Mama te čeka. U ovom je svijetu
previše boli, lutko. U redu je. Možeš se predati, Eugenia.
- Ne može te čuti - Harriet reče.
- Da, može. - Nagnuo se iznad kreveta, rukom pomilovao kćerino maleno
lice i ponovio joj. I opet joj ponovio.
Harriet je zarila glavu u pokrivač i plakala. A zatim ga je iznenada čula
kako drugačijim glasom govori: - Bok, lutko.
Podigla je glavu. Eugenia je iscrpljeno, uzrujano gledala oca. - Bok, tata.
Bile su to dvije najljepše riječi koje je Harriet ikad čula.
Eugenia se namršti. - Prestani mi govoriti da idem, tata. Previše sam
umorna da bih ikamo otišla.
- Naravno da jesi - reče. - Naravno da jesi. Znam to.
- Gdje je Harry?
Harriet skoči na noge, zatetura i umalo padne na Euge-niju. - Ovdje sam.
- Pjevaj mi onu pjesmu - Eugenia reče, opet zaklopivši oči. - Želim onu
pjesmu, Harry. Moju omiljenu pjesmu.
Stoga Harriet sjedne na krevet i počne pjevati. Glas joj je popuštao i
pucao. - Očima nazdravi samo za mene... - pjevala je. - A ja ću svojima riječ dati.
- Stavi mi ruku na obraz - Eugenia naredi. - Kao i prije, Harry.

216
Knjige.club
 Harriet je posluša. - Ili poljubac ostavi u čaši... - Nije mogla otpjevati visoki
ton, nego se spustila. - A ja za vino neću pitati.
Dok su je gledali, Eugenia je zaspala. Ovaj je put to bio dubok san. Bila je
tako daleko da su joj se prsa jedva pomicala.
- Ne mogu to podnijeti - Jem iznenada reče i jedva se podigne na noge. Iz
prsa je pustio glasan, hrapav jecaj. - Ne mogu... Harriet...
- Idi u šetnju - reče pogledavši ga. - Neće umrijeti, ne u ovaj sat. Ne ovog
trenutka.
On smrznut stane na vratima. - Ne mogu gledati. Ne... mogu... gledati.
- Idi - reče mu voleći ga, voleći Eugeniju. - Obećavam da ću ja paziti i da
neće umrijeti. Ne još.
Oteturao je iz sobe. Lagala je, lagala mu je. Činilo joj se očitim, a
nedvojbeno i Jemu, da ih Eugenia sad napušta. Ako ne ove minute, za pet
minuta, za sat vremena.

217
Knjige.club
 TRIDESET PETO POGLAVLJE

Ili poljubac ostavi u čaši...

15. ožujka 1784.

H arriet je podigla Eugeniju i odnijela je do ognjišta na stolicu za

ljuljanje. Od majušnog tijela ostale su samo kosti.
Ostala je uz vatru ljuljajući se naprijed-nazad dok su joj suze povremeno
padale na Eugenijino lice. Neobična, smiješna djevojčica s logičkim umom i
strastvenom željom za djecom uvukla joj se u srce.
Dok je Benjamin bio živ i kad su se tek vjenčali, mislila je da će zasigurno
imati djece. Ta nerođena djeca motala su joj se po snovima, oštrila zube na
šahovskim figurama, šepurila se poput Benjamina, smijala joj se njegovim
očima.
Ali onda djeca nikad nisu došla i ti su snovi nekako izblijedjeli i postali
zamorni, poprilično poput njihova braka.
Još je suza palo na Eugenijinu kosu. Pronašla je dijete, a sad će ga izgubiti.
Eugenia se promeškoljila, ali Harriet ju je umirila ljubeći joj čelo i
otpjevavši nekoliko stihova. Opet je utonula u dubok san.
Harriet ju je još ljuljala kad se Jem vratio.
Ušao je u sobu i u očima mu se vidjelo ono pitanje na što je ona brzo
odmahnula glavom. - Ovdje je, još je uvijek ovdje.
Spustio je pogled i očajanje mu je bilo ispisano na svakom centimetru
tijela. - Okupat ću se, a zatim ću je ja držati -reče. Glas mu je bio bezizražajan.
Šok, pomislila je. Ne može si još dopustiti da se s tim suoči.
Harriet ju je nastavila ljuljati, a ruke su je već boljele od iscrpljenosti.
Blagi tračak biserne svjetlosti probio se kroz procjep na zavjesama.
Svanula je zora.
Svjetlo više nije bilo sivo. Ružičasto, zaprašeno bojom bisera, igralo se na
Eugenijinim sklopljenim očima. Nije se meškoljila. Harriet oslobodi jednu
ruku i stavi dlan na Eugenijino čelo.
Jem je ušao u sobu od glave do pete u pamučnom pokrivaču u koji se
nekako uspio umotati. Izgledao je poput snjegovića koji je oživio, hladno,
bezosjećajno, kao da nekim čudom hoda.

218
Knjige.club
 Harriet se još nalazila uz vatru, ali prestala se ljuljati. To je protumačio
kao loš znak pa je došao do njih. Harrietini su podočnjaci izgledali poput
modrica. Kosa joj je bila povezana u rep jednostavnom trakom, a vlasi
kovrčave svile padale su joj preko obraza. Eugenia joj se sklupčala u naručju
poput malog ježa.
U Harrietinim očima postojalo je nešto... Opet je pogledao kći. Prislonio je
dlan na Eugenijino čelo.
Harrietin je osmijeh bio tako predivan da ga je osjetio u srži svojih kostiju.
Pamučni mu se pokrivač odmotao i on se samo ostao njihati.
Jutarnje svjetlo doprlo je do njega poput udarca boje.
- Vrućica - prošaptao je. - Je... je li? - Od prvih dana vrućica je znala opasti,
ali nikad nije nestala u potpunosti. Ali Eugenijino je čelo bilo hladno. Hladno.
Harriet je nešto pokušala izgovoriti, ali plakala je.
Eugenia otvori oči. - Tata - prošapće.
Podigao ju je. - Kako se osjećaš? - Čuo je kako mu uglas puca bez srama.
- Gladno - Eugenia uzdahne i nasloni mu glavu na rame.
Harrietin predivni, promukli smijeh bio je sjena onoga što je bio nekad -
ali nije se smijala tjednima. Eugenia također tjednima nije tražila hranu.
Bunila se na svaku žlicu juhe koju bi joj dali. Jem se smijao i osjetio je nešto
vlažno na obrazu te shvatio da plače.
- Bit ćeš dobro - prošapće, stisnuvši svoju djevojčicu jače. - Harriet, bit će
dobro!
Harriet se opet nasmije.
On spusti pogled na nju. Radost je bila gotovo bolna. -Volim te - reče
iznenada. - Znaš li to?
Harriet se mrvicu zarumenjela. - Oh.
- Eugenia i ja te volimo. Naš Harry.
Eugenia je opet zaspala pa ju je vratio u krevet, a zatim podigao Harriet i
smjestio je u svoje krilo.
Ona mu nasloni glavu na rame i samo su ostali sjediti tako zureći u
tinjajuću vatru. Potrajalo je možda sat vremena. Ali napokon je čuo njezin
glas poput poljupca. - Volim te, Jem.
On ju je samo zagrlio čvršće.

219
Knjige.club
 TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

Igre

16. ožujka 1784.

Iduće večeri

Jem je izašao iz Eugenijine sobe i noge su mu se same zaputile prema

Harrietinoj spavaonici. Eugenia je bila dobro. Preživjet će. Doktor se
složio. Preživjet će.
Gospodin Avery šetao se hodnikom. - Nedostajali ste nam na Igri - reče. -
Kako vam je kći?
- Bolje. Možda vam se večeras budem mogao pridružiti. - Djeca su mučna
bića. Poprilično sam ponosan na sebe jer nisam napravio nijedno. Hoće li
nam se Cope pridružiti? - Naravno.
Avery je to prihvatio ne trepnuvši okom.
Jemovo je srce pjevalo. Sad se sve može vratiti na staro. Osim što,
naravno, neće biti isto, nikad neće biti isto. Sad ima Harriet.
Širom joj otvori vrata spavaonice bez kucanja nadajući se da će je uhvatiti
golu. Kako se kupa.
Pisala je pismo. Znao je da mu je u pogledu osmijeh, vidio je kako se
odražava u njezinu. Došao je iza nje i izvukao traku iz Harrietine kose.
- Trebam te - reče divlje.
Ustala mu je u naručje i okrenula se, tiho i mazno.
Odvukao ju je do ruba kreveta i stao ispred nje tako da može voditi ljubav
s njom i gledati je, sve njezine slatke krivulje i sočne obline. Harriet nije imala
stida, nije imala skromnosti. Legla je pred njega poput predivne gozbe, noge
mu omotavši oko bokova.
Harriet, kakva jest, nikad zapravo nije prestajala govoriti. - Dublje - reče
mu. Njezine usne, grimizne i pune, zapale su mu za oko i nagnuo se naprijed
poljubivši je ne preskočivši nijedan pokret.
Vođenje ljubavi s Harriet nije bilo nalik ničemu što je mogao opisati.
Stoga nije pokušavao, samo ju je trgnuo iz polusna nekoliko sati poslije. -
Hajde, Harry, na noge.

220
Knjige.club
 Okrenula se i zarila glavu u jastuk. Usne su joj bile modre i natečene od
poljubaca. Tijelo mu je gorjelo i napravilo jednu od onih trenutnih procjena
koje muškarci mogu izvesti u snu. Učiniti to ponovno sad ili čekati? Čekati.
- Obuci hlače - reče. - Dečki čekaju.
- Koji dečki?
- Igra - reče, poljubivši je samo zato što može. - Nedostajali smo im.
Obećao sam da ćemo večeras doći.
Ona ga pogleda u nevjerici. - Igra se nastavila? Bez tebe?
- Naravno.
- I misle da ćemo im se večeras pridružiti?
- Misle da dolaze njihov domaćin i gospodin Cope. Rekao sam Povyu da
ćemo sjesti na sedmu i osmu stolicu. - Prepone su joj bile neodoljive. Rukom
joj je krenuo uz desnu nogu, zaustavivši se točno gdje joj počinje sočna
mekoća.
Ona se namršti i okrene se. Ali to je samo značilo da mu je za oko zapala
krivulja njezine stražnjice.
Rukom joj je polako prešao preko boka. - Jesi li se ikad igrala gospodara i
ropkinje? - upita ne očekujući potvrdan odgovor. Tko god taj gospodin
zemljoradnik za kojeg se Harriet udala bio nije zvučao kao gospodar.
Ona ga pogleda i sjedne. - Govoriš li mi zaista da je cijela kohorta
ništavnih muškaraca koji igraju Igru još uvijek ovdje i da si pristao naći se s
njima večeras?
Pomislio je kako je to lijepo sažela. - Upravo tako. Idemo.
- Jem, ne misliš li... - počne govoriti. A zatim zašuti.
- Ako bi radije ostala ovdje - Jem reče, predomislivši se. - Savršeno sam ti
spreman udovoljiti. Mogu te naučiti ljupku igru po imenu Gospodar i rob.
- Oh, sigurno - reče. - Pretpostavljam da si ti gospodar, a ja ropkinja.
- Obrnuto - reče povukavši joj noge do ruba kreveta, a zatim padnuvši na
koljena. - Zapovijedi mi, oh, gospodaru.
Volio je njezin osmijeh. Srce bi mu poskakivalo; postao bi krući od
kamena.
Ali i ona je bila uporna. - Ustani, Jem. Ne misliš li zaista da se vraćamo u -
u Igru, već večeras?
- Je li ti dosta primera? - Ustane na noge. - Mogu ići sam, iako ćeš im
nedostajati. Povy s lakoćom može pronaći nekoga za osmu stolicu. - Odšetao
je do vatre. - Eugenia je za večeru pojela dva jajeta.
- To je divno - reče.

221
Knjige.club
 Ali nešto mu je polako došlo do mozga. Poznavao je taj ton. Svaki je
muškarac na svijetu poznavao taj ton.
- Harriet? - reče oprezno.
Stajala je prekriženih ruku. - Ne misliš li valjda da će sve opet biti potpuno
isto kao prije?
Pročisti grlo. - Um.
Nakon trenutka ili dva ponovi. - Jem.
- Naravno da neće biti isto - reče. - Volim te, Harriet. Mislim, volio sam te
i prije, ali sad znam da te volim. To je drugačije.
- I misliš da će gospodin Cope večeras izaći igrati primero?
Počelo se činiti da je bila glupa odluka probuditi je. Harrietin se pogled
smrkne. Iako je bila toliko ljuta, stajala je gola.
Nije si mogao pomoći da ne primijeti.
I vidjela je da je primijetio. Oči joj kliznu niz njegovo tijelo, a zatim ga
odmjeri. - Čini mi se da postoji alternativa za noć primera.
- Da - on reče oprezno, osjetivši da ulazi ravno u zamku. - Možemo igrati
drugu igru - brzo doda. - Šah, naprimjer.
- Ili Gospodar i rob.
- I to.
- Život se ne vrti oko igara, Jem.
Nije mogao kontrolirati što mu tijelo misli pa je zgrabio spavaćicu i
omotao je oko sebe.
- Rekao si da me voliš - ona izjavi.
- Jesam. Hoću reći, volim te.
- Zar ne vidiš da se stvari moraju promijeniti?
- Kako? - Mogao je osjetiti kako mu se u prsima nakuplja napetost.
- Ne mogu zauvijek biti gospodin Cope - ona reče.
Olakšanje mu preplavi prsa. Zgrabio je spavaćicu i dao je njoj jer se još
uvijek nije mogao usredotočiti. - Naravno, ne želim da budeš gospodin Cope.
Želim da budeš Harriet. Nešto mi je palo na pamet oko toga. Ubit ćemo Copea
u strašnoj nesreći s kolima. Ja ću otići na nekoliko dana i upoznati tebe. Onda
možeš doći kući sa mnom i jednostavno biti Harriet.
- Ne mogu jednostavno biti Harriet.
- Zašto ne? - Primijetio je kako gotovo blebeće, ali u njezinim je očima
spazio pogled koji mu se nije svidio.
- Ne mogu ovako živjeti.
- Ali...
222
Knjige.club
 - Ovako, Jem - reče oštro. - S Igrom i s Gracijama koje paradiraju po kući
kad ne zabavljaju biskupe. Ja nisam...
Istina ga je udarila poput kamenog zida. Naravno da se želi vjenčati. I
namjeravao je to učiniti, naravno da jest. Pitao ju je samo jednom kroz vrata,
ali nije odgovorila.
Došao je do nje i rukama je nježno uhvatio za lice. - Znam što misliš, draga
- reče. - Ne moraš me pitati.
- Ne moram? - Zvučala je poprilično zaprepašteno. Opet ju je namjeravao
pitati da se uda za njega jer je od prvog puta kad su vodili ljubav znao da je
njegova. Da je nikad neće ispustiti iz vida.
- Znaš, kad sam se vjenčao prvi put, smatrao sam brak nekom vrstom
zatvora. Poput malog kaveza. Kazna.
- Šarmantno - reče, a on je toliko volio njezin suhi humor da se gotovo
nasmijao, ali ovaj je trenutak bio prevažan.
- Vjenčanje s tobom bit će potpuno drugačije.
- Neće biti kazna?
Još je uvijek izgledala pomalo zlovoljno.
- Volim te. Hoću reći, volio sam Sally, ali ne kad smo se tek vjenčali.
- Ali sa Sally je bilo toliko zabavno družiti se.
- Da, ali...
- Pretpostavljam da je ona uživala u Igri ako joj je bilo dopušteno igrati.
- Zapravo, ona je bila vrlo...
- Dobra u primeru, zar ne? - Nije mu se svidjelo kako je podigla obrvu. I
kako je, pobogu, došao na temu Sally? Ljubav koju osjeća prema Harriet puno
je dublja od onoga što je osjećao prema Sally. Činila se kao davna prijateljica
iz djetinjstva.
- Ne mogu se sjetiti je li igrala primero dobro ili ne - reče igrajući na
sigurno. - Zajedno smo bili poput dva šteneta, Harriet. Ništa nalik nama
dvoma.
- Oh? A kakvi smo mi?
- Odrasli - reče odlučno.
- Odrasli. - Rekla je to polako kao da želi okusiti riječi. - A kako se takvi
odrasli ljudi poput nas ponašaju?
Očito je bila bijesna. Jemovi nagoni za samoočuvanjem napokon su uzeli
stvar u svoje ruke i on reče: - Mislim da bismo o tome trebali razgovarati
poslije.
- Možda ćeš propustiti Igru ako zapravo budemo raspravljali o
budućnosti - ona reče.
223
Knjige.club
 - Rado ću raspraviti o budućnosti!
- Dakle... budućnost. Harry Cope umire. Harriet, koja pukim slučajem
neobično sliči Harryu Copeu, pojavljuje se u tvojoj rezidenciji i vjenčamo se
nakon kratkog koketiranja. Kakva senzacija.
- Moglo bi upaliti. - Međutim mogao je osjetiti kako se i u njemu nakuplja
bijes. Što je učinio da zasluži njezin prezir? Pitao je da se uda za njega? Samo
to. Pitao je da se uda za njega.
- Provodit ćemo dane učeći malo o mačevanju, jahanju, ćaskajući s
Gracijama i njima sličnima, upoznavati sve nove ljude koji se pojave
nepozvani...
- Ja pozivam sve koji dođu ovdje! - reče povrijeđeno.
- Spustiti se pozdraviti goste u suton, nešto pojesti, započeti Igru - oh,
čekaj, više neću biti dio toga, zar ne? Pretpostavljam da ću učiti Gracije kako
vesti ili nešto slično što priliči damama.
Nježnost mu je preplavila srce. Mrzio bi da mu netko pokaže tračak
slobode dodijeljen muškarcima, a da zatim bude prisiljen odreći je se. To bi
mu slomilo srce.
Očito se to događa i Harriet.
- Promijenit ćemo pravila - reče milujući joj obraz rukom. - Svi muškarci...
i Harriet.
Maknula mu je ruku s lica i okrenula se. Iznenađeno je zateturao.
- Uopće me ne razumiješ!
Uhvatio je ravnotežu držeći se za stolicu. - Morat ću se složiti - napokon
reče. - Zaprosio sam te. Ponudio sam da promijenim pravila svoga kućanstva
kako bi mogla nastaviti sudjelovati u Igri jer znam da uživaš u tome.
- Ništa ne razumiješ!
Osjetio je nalet bijesa, ali se suzdržao. - Zašto mi onda ne pokušaš
objasniti?
- S tobom je sve igra. Život nije igra!
- Sugeriraš li da ne radim dovoljno? - upita. Činilo se da su mu se usne
ukočile. - Budi sigurna da uspješno upravljam svojim imetkom.
- Sigurna sam u to - reče uvrijeđeno.
Čekao je trenutak da vidi želi li objasniti što želi reći. Zatim kaže: - Harriet,
potrebno je mnogo rada da bi se održavali ogromna rezidencija i prihodi
veličine mojih. Ti to ne bi razumjela, ali ne vidim zašto bi tvoje neznanje
rezultiralo ljutnjom.
- I ja upravljam rezidencijom - ona pukne.

224
Knjige.club
 Naravno, seljak je vjerojatno ostavio rezidenciju iza sebe. Sigurno nije
naslijeđeno, što sugerira da Harrietin muž nije bio plemić. Iako mu to nije
igralo nikakvu ulogu.
- Radi se o načinu na koji pristupaš životu - reče. - Kao da je jedna dugačka
igra. - Lice joj je izgledalo bezizražajno.
- Ne razumijem tvoje kritike. Uvjeravam te da ne ulazim u nepotrebne
rizike sa svojom rezidencijom.
- Samo sa svojim djetetom - ona sijevne.
Osjetio je kako postaje sve bljeđi. Usudila se - usudila - reći da riskira s
Eugenijom? Svejedno se natjerao da odgovori mirno. Bilo je to gotovo čudo
kako je mirnim glasom upitao: - A kako sam točno trebao zaštititi Eugeniju
od štakora, Harriet?
- Neću razgovarati o tome! To se može dogoditi svakomu - ali ona je bila
sama kad joj se to dogodilo.
- Čini mi se da kritiziraš moju sposobnost da zaposlim dadilje.
- Ta je guvernanta bila nemarna i predivna, kao i ostatak žena u ovoj kući
- reče ravnodušno. - Nije zapravo marila za Eugeniju: nimalo.
- Bila je zaljubljena. To se može dogoditi svakomu. - Iako se počeo pitati
je li se to zaista dogodilo Harriet.
- Bila je jednaka ženama koje te inače posjećuju - Harriet pukne. - Moja bi
majka za nju rekla da je vrtirepka. Nije bila ništa više od obične bubamare
koja je samo čekala sljedeći obrok!
Jem je mogao osjetiti kako se ukočio. Krv mu se ledila u žilama niz leđa. -
Žao mi je što misliš da sam svojevoljno zaposlio bubamaru da mi se brine o
kćeri.
- Nisi je zaposlio svojevoljno - Harriet vikne. - Pretpostavljam da
jednostavno ne znaš kako izgleda pristojna žena.
- Nisam pustinjak - on istakne, u glavi polako brojeći do sto. - Cesto
posjećujem London, koji je zapanjujuće pun dosadnih žena koje, stoga,
moraju biti i čedne.
- Oh, naravno da je čednost dosadna!
- Točno tako. I govori sama o sebi. Sam miris čednosti čini ženu potpuno
dosadnom i, stodobno, potpuno uobraženom.
- Ja sam čedna žena - Harriet reče kroz stisnute zube.
- Morat ćemo se složiti da si ti iznimka - Jem reče. Tresao se od bijesa zbog
kritika na račun odgajanja vlastita djeteta.
- Dat ću sve od sebe da zaposlim zaista čednu dadilju za Eugeniju. Ili ću
jednostavno pokušati pronaći neku sličnu tebi.

225
Knjige.club
 - Što time želiš reći?
- Došla si mi u dom pod lažnim imenom odjevena u hlače
- istakne. - Kad je postalo jasno da smo kompatibilna spola, pala si u
krevet sa mnom bez pokazivanja pretjerane količine čednosti. Hvala Bogu.
- Ukratko: misliš da sam bludnica.
- Samo u najboljem smislu te riječi.
- Bubamara.
Leđa su mu se opet ukočila i čvrsto stisne čeljust. - Nema ništa strašno u
tome da je netko bubamara, Harriet.
- Je li to onda budućnost koju si zamislio za Eugeniju? Je li zato zaključana
u zapadnom krilu do te mjere da jedva može uživati u svježem zraku - dok
one silne bubamare tumaraju tvojom rezidencijom.
- Nikad nisam Eugeniji branio da izlazi na svjež zrak. Niti sam je
nerazumno ograđivao od naših gostiju. Vrlo je dobro upoznala nekoliko
mladih dama.
Prekasno je shvatio svoju pogrešku. Harrietine su oči bljesnule i
proizvela je zvuk koji bi mogao biti režanje da ga je ispustio muškarac. - Čini
se da tvoja namjera jest pretvoriti je u bubamaru s obzirom na to da si joj
omogućio takvo sjajno društvo.
- Možeš li, molim te, pronaći neki drugi pojam za ovaj razgovor?
- Priležnica? - Ton joj je bio ujednačen, ali oštar poput noža. - Prostitutka
ili kurva? Postoji toliko prikladnih riječi.
- A kao čedna žena, ti ih znaš sve - reče, gurnut preko ruba. - Dobre žene
uživaju razbacivati se takvim pojmovima za one s manje sreće - iako se rado
upuštaju u potpuno ista djela.
Problijedjela je i znao je da ju je to pogodilo u srce.
- Pretpostavljam da si u pravu - reče sekundu poslije.
- Vi čedne žene klonite se i prezirete one za koje vjerujete da su slabije,
manje pravedne. A ipak...
- Želiš reći da sam u tvoju kuću došla kao bludnica i da te sada nemam
pravo osuđivati zbog društva koje biraš. Uostalom, pretvorila sam se u ono
za čim si oduvijek žudio.
Nikad nije bio dobar u raspoznavanju cijelog vrtloga emocija pa je ostao
zatečen. - Nisam siguran...
- Nasreću, ja sam poprilično sigurna. U pravu si.
Čekala je dok oprezno nije rekao: - Oh.

226
Knjige.club
 - Nisam imala pravo tražiti od tebe da se promijeniš ni misliti da si uopće
sposoban za takvo što. Mislila sam... - i nešto joj bljesne u pogledu - mislila
sam da si mi vidio srce. Mislila sam da me poznaješ. Kakva sam budala bila.
Kraj je gotovo prošaputala.
- Nemoj biti žalosna - Jem reče uhvativši je za ruku. - Poznajem te, Harriet.
Volim te.
Nije ga ni čula. - Sve sam to zamišljala u svojoj glavi, naravno, kakva sam
budala. Ja sam bila bludnica, a ti si me gledao kao bludnicu, i to...
- Nikad te nisam tako gledao! Nikad!
- To je to - završi.
- O čemu pričaš?
Napokon ga opet pogleda. - Iznimno sporo zaključujem, Jem.
- I ja - reče. - Jer nemam pojma što se ovdje događa.
- Ovo će te nasmijati. - U očima joj je vidio nešto isprazno zbog čega je
poželio vrištati na nju. - Zapravo sam mislila da ćeš... da ćeš se promijeniti.
- Promijenit ću se! Rekao sam ti da ću se promijeniti. Želim te oženiti.
- Ne to.
- Nikad nikoga nisam zaprosio vlastitom voljom. Nisam mislio da ćeš to
tako lako odbaciti.
- Mislila sam da znaš kakva sam žena. Mislila sam da ćeš - mislila sam da
ćeš ti postati takav muškarac.
- Isuse - on reče. - Ja jesam muškarac za tebe, Harriet. Zar to ne razumiješ?
Ona odmahne glavom. - Ti si predivan drug. Mislila sam da možeš biti
nešto što uopće nisi. Mislila sam da možeš biti muškarac koji će oženiti ženu
poput mene - prave mene, ne gospodina Copea. Ne mene pod tajnim imenom
u razuzdanoj aferi. Mene koja vodim rezidenciju, Jem. Mene koja donosim
odluke na okružnom sudu. Ponašala sam se poput bubamare. - Zacijelo je
primijetila kako se trznuo. - Ali mislila sam da znaš kako to nisam prava ja...
Mislila sam da ćeš se vratiti kući sa mnom.
On se nasmije i začuje vlastiti smijeh nalik lajanju. - Na malu farmu koju
ti je ostavio muž?
- Nije mala.
- Kolika god bila, draga - reče obuzdavši vlastito strpljenje. - Fonthill je
velik na stotine jutara. Nije praktično napustiti moju rezidenciju i preseliti se
u tvoju.
- Nisam mislila... Nisam mislila da samo fizički dođeš sa mnom. Mislila
sam da dođeš sa mnom i na druge načine.
- Misliš li da trebam postati seoski plemić poput tvoga muža?
227
Knjige.club
 - Moj muž nije bio seoski plemić.
- Što god bio - Jem reče nestrpljivo. - Gospodin zemljoradnik koji živi na
selu sa svinjama. Nije me briga ako nije bio gospodin, Harriet. Nikad nisam
mario za titule. To bi trebala znati o meni.
- To shvaćam - Harriet reče. - Ali Jem, nisam bila iskrena s tobom. Glumila
sam bludnicu, a ja to nisam. Ja - družila sam se s Gracijama i navela te da
pomisliš kako bih tako mogla živjeti cijeli život.
Na licu joj se vidjelo nešto gotovo malodušno, zbog čega je počeo lagano
ludjeti.
- Nije me briga...
- Lagala sam ti izostavivši informacije. - Harriet reče ravnodušno. - Muž
mi je bio vojvoda. A ja sam vojvotkinja.
U trenutku kad je to izgovorila, osjetio je istinu u kostima. Naravno da je
vojvotkinja. Imala je kralježnicu vojvotkinje i prirodan zapovjedni ton.
Nije očekivala da je ljudi vole: očekivala je da je se boje. Da joj se
naklanjaju i padaju pod njom. Zato je toliko voljela biti Cope. To ju je
oslobodilo na isti način kako ju je oslobađala činjenica da nije žena.
- Vojvotkinja - on reče dok mu se bijes urezivao u srce.
Ona nagne glavu. Bio je to pozdrav vojvotkinje. Ali niz obraz joj je kliznula
suza.
- Pretvarala si se da si nešto što nisi - zašto? - Ali znao je, znao je. - Nisam
dovoljno dobar za vojvotkinju. Obmanjivala si me iz dana u dan - zbog titule?
- Nije u pitanju titula. Ti si - svoj - ona reče. - A ja sam ptica drugoga soja
jer sam se pretvarala da sam netko tko nisam.
- Želiš reći da sam se zaljubio u iluziju.
- Tako nešto.
- A ti? Jesi li se i ti zaljubila u iluziju, Harriet?
- Ne. Ti mi nikad nisi lagao. Mislim da nisi sposoban lagati, Jem.
Prekrižio je ruke jer je bilo nepristojno stiskati šake u pristojnom
razgovoru. Naročito s vojvotkinjom, pretpostavio je. - Ironično koliko se čini,
smatram pretvaranje da sam nižeg statusa ispod sebe. Ja sam ti dao sebe
kakav jesam.
- Znam da jesi - vikne. - Bio si potpuno iskren sa mnom. To je tvoj život i
- to je predivno. Ti voliš svoj život. I - i to je predivno. Uistinu. Ja - ja sam
budala, to je sve.
- Bi li mi mogla pojasniti prirodu svoje gluposti?
Na trenutak ga je gledala kao da mu pokušava zapamtiti lice. Srce mu se
okrenulo. Zaista će to učiniti. Ostavit će ga.
228
Knjige.club
 - Ti si - ti si jedini plemić kojeg sam upoznala, a da zaista ne mari za status.
- I?
- Cijenim to. Ali ne mogu tako živjeti.
Jem osjeti kako mu je glas postao grublji prije nego što je uopće
progovorio. Znao je zašto ne može živjeti u kući bez statusa: ona je
vojvotkinja, pobogu. To bi bilo kao da se mora odreći svoj najvrednijeg
vlasništva. - Kako?
- U kući u koju ljudi samo dolaze i odlaze iz nje poput neke neprestane
predstave s izmjenama. Ni ne poznaješ ih sve, Jem.
- Oni nisu dovoljno dobri za vojvotkinju. Razumijem te u potpunosti.
- Nije pitanje jesu li dovoljno dobri. Dobro, možda jest. - Mogao je vidjeti
da donosi nekakvu odluku. Podigne pogled prema njemu. - Ja sam staložena
osoba u srcu, Jem. Sve što sam ikad uistinu željela bilo je imati nešto djece i
muža koji me voli. To je to. Nikad...
Okrene se, ali opet je primijetio blistave suze i to mu je rasporilo srce.
- Nikad nisam sanjala da ću biti razuzdana kao što sam bila ovdje. Igranje
primera za velike uloge, afera... To nisam ja. Ali ja također - ja ne mogu živjeti
s ljudima kao što su Gracije, ne dugoročno. Ne želim biti u kući koja je
svratište
za putujuće igrače i pijane žonglere, a da ne spominjem znanstvenike i
političare. A ipak sam uživala u svakom trenutku. To me promijenilo,
promijenilo mi je život. Više ne krivim muža što je umro.
Hladnoća i bijes obuzeli su mu srce. - Drago mi je što smo ti Eugenia i ja
mogli biti od koristi.
- Nemoj, nemoj - uzvikne podigavši ruku. - Nemoj ljutito odjuriti.
- Lagala si mi. Mislio sam da si udovica zemljoradnika... - Ispljunuo je tu
riječ. - ... a ti si se cijelo vrijeme samo igrala sa svjetinom. Zabavljala si se sa
mnom.
- Nije istina!
Gorčina mu je zastala u grlu. - Znaš li što ja mislim o ljudima, Harriet?
Mislim da nije bila najgora laž kad si se pretvarala da si zdepasta udovica. To
sam dobro zapamtio, zar ne?
Lice joj je potpuno problijedjelo. - Ja...
- Prestani - reče kroz stisnute zube. - Najgore je bilo što si se pretvarala
da si žena običnog plemića. Villiers je uživao u svojoj maloj vojvodskoj igri i
sa sobom je poveo dvije vojvotkinje. Ne znam zašto to nisam vidio; to je
jednostavno uvrnut humor koji ljudi tvojeg statusa cijene.
- To nije bila šala!

229
Knjige.club
 - Bila je to šala koju bi samo vojvoda cijenio - reče ravnodušno. - Znam da
Eugenia neće.
- Oh, ne smiješ joj to reći. To nije istina!
Samo ju je pogledao dok je tišina između njih postajala sve gorča i deblja.
- Pokušat ću Eugeniji izostaviti ružnije dijelove istine. Ti se vrati u svoje
vojvodstvo. Ja ću ostati ovdje. I Bože, nadam se da se više nikad nećemo
susresti.
Lice joj je bilo obliveno suzama, ali bradu je držala visoko. - Ne razumijem
zašto je to što sam učinila bilo toliko strašno da zaslužuje ovakvu razinu
bijesa.
- Volio sam te. Mislio sam da te poznajem. Moj bijes bi trebao biti
usmjeren na mene, a ne na tebe. Nastojat ću da tako i bude. - A zatim reče: -
Ako ćeš me ispričati, imam sastanak.
- Čekaj!
Čekao je dok je ona pokušavala izgovoriti nešto što je prekinuo jecaj, a
zatim ponovno podigne glavu. - Jesi li siguran da... Zar ne možeš poći sa
mnom, Jem? Volim te. Toliko te volim.
Bilo je izluđujuće žaliti je. Štoviše, još je uvijek voljeti. Ona je lažljivica
koja mu je došla u kuću i zabavila se njime.
- Nisam igračka koju možeš kupiti - naposljetku reče. - Ja sam muškarac
s velikom rezidencijom i djetetom.
- I kućnom zabavom - ona reče uz trunku ogorčenosti. -Nemoj zaboraviti
na sve svoje goste.
- Imam život. To nije savršen život i to nije život vojvode, ali je moj. Ja sam
lord Strange. Zaradio sam ugled i...
Prekine ga. - Nisi! I ti znaš da nisi! Ne vjerujem da si uopće spavao sa
ženom otkad je Sally umrla. Jesi li?
- Moje su ljubavnice nebitne.
-Jesi li?! - vrisne na njega.
- Samo jednom.
- Zašto onda - zašto jednostavno ne možeš voljeti mene umjesto svih tih
ljudi? - Glas joj je opet pukao. - Zašto toliko trebaš Igru?
- Volio sam osobu kakvom si se predstavila - duhovitu, mudru,
inteligentnu osobu koja voli vježbati mačevanje,
jahati i igrati poker. Ali ta osoba nije stvarna. - Osjećao se nemilosrdno,
ali to se moralo reći. - Ti si vojvotkinja. Nisi Harry.
- Znao si da nisam Harry!

230
Knjige.club
 - Mislio sam da si netko koga mogu voljeti - reče ravnodušno. - I netko tko
voli biti ovdje sa mnom. Ali u pravu si. Vojvotkinja ne može imati ništa s
lordom Strangeom. Nijedna vojvotkinja nikad ne bi trebala pokucati na vrata
ove kuće. Nisi trebala doći.
Ostavio je sićušno blijedo lice iza sebe i otišao. Njezin ga je glas zaustavio
na vratima.
- Volim te. - Glas joj nije ni zatitrao. - Možda sam se krivo predstavila i
pretpostavljam da mi ne možeš oprostiti. Ili mi ne želiš oprostiti. Ali ja sam
vidjela kakav si i kakav možeš biti, Jem, i volim te. Želim da to znaš.
Oči su ga iznenada zapekle pa se nije okrenuo. - Vidjela si me kao čovjeka
kojem fale daske u glavi i tko u dom prima sve one koji su nepoželjni. To nije
ono što želiš.
- Vidjela sam muškarca s prevelikim srcem da odbije ikoga na temelju
nečeg površnog kao što je ugled ili položaj. Muškarca koji voli svoju kćer
toliko da ju je vratio iz sigurne smrti. Muškarca koji poštuje sjećanje na ženu
ne upuštajući se u nepromišljene afere ako su mu bez sumnje
ponuđene bezbroj puta. - Glas joj je zatitrao pa se pokušala smiriti. - Čovjeka
koji me voli.
Okrenuo se. - Tvoj te muž nije volio, zar ne?
- Oh, jest, volio me.
- Ali ne dovoljno.
- Ne koliko je volio šah. Oduvijek je bio iskren oko toga. A ti - i ti si iskren.
Čini se da imam dar za pronalaženje muškaraca kojima je više stalo do igre
nego do mene.
- Siguran sam da ćeš naći nekoga svojeg statusa - čuo se kako izgovara.
Bljesak u njezinim očima mogao je biti agonija - ili odbojnost - pa je otvorio
vrata.
Nije odlazio jer ga je ona zapravo već napustila.
Nije dovoljno dobar za nju. A ona čak ni ne zna sve. Usta mu se izvrnu.
Sluga ga je samo pogledao i praktički mu bacio odjeću.
A zatim je nestao: jurio je niz cestu, niz klisku cestu mrzeći je, mrzeći sebe
dok mu je srce krvarilo zbog Eugenije. Kako joj to može objasniti? Harriet nas
ne voli dovoljno? Kako da to kaže djevojčici koja misli...
Zapravo, što Eugenia misli?
Znala je da je Harriet žena. Ali nikad nije rekla nešto više od toga. Nije joj
rekao da namjerava oženiti Harriet.
Iako ju je oduvijek namjeravao oženiti, shvati uz još jedan mučan okret
želuca. Gotovo je nesvjesno davno odlučio da će učiniti Harriet uslugu
oženivši je i spasivši je iz dosadne male žabokrečine njezine farme. Da će je
231
Knjige.club
uvesti u raskošan život. Udari konja i krenu brže dok mu vjetar nije počeo
pištati u ušima.
Nudio joj je raskošan život. U drečećoj kući punoj stranaca i partija
primera. Dok je ona vjerojatno živjela u dvorcu.
Kad bi zaplakao, što nikad nije radio, suze bi mu se smrznute na
obrazima.

232
Knjige.club
 TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

Biti bolja od Igre

18. ožujka 1784.

Kuća Berrow
Seoska rezidencija vojvode od Berrowa

H arriet se vratila kući samo dva dana poslije. Villiersov čovjek,

Finchley, skupio joj je odjeću, a Harriet je skupila ostatke svoga
samopoštovanja i ljubavi te sve sa sobom ponijela kući u kočiji.
Nije ni zaplakala dok joj njezin španijel, gđa Custard, nije potrčao u susret.
A zatim je pala ravno na koljena u blatu i zagrlila je. Divljački je mahala
repom.
- Svaki je dan provjeravala ulazna vrata čekajući vas, Vaša Milosti - njezin
batler, Wilson, reče odnekud iznad njezina desnog ramena.
Harriet čvrsto zagrize usnu. Ne može plakati pred slugama. Nikad nije
plakala pred slugama, ni kad je Benjamin umro, ni kad...
Kad se dogodilo nešto gore od toga?
Osim kad joj je srce iščupano i odbijeno te bačeno natrag u blato pod
njezinim nogama.
Čovjek bi pomislio da bi se već navikla na to. Benjamin je nije zaista volio;
a nije ni Jem. Obojica su više voljeli svoje igre - partiju šaha u svoj svojoj
zamršenosti i sa svim borbama za prevlast ili igru - igru lorda Strangea. Sa
svom svojom neobičnom velikodušnošću, muškim društvom, slavljem
i partijom primera u svoj svojoj zamršenosti i sa svim borbama za prevlast i
okladama.
Suza je kapnula na prosijedu dlaku gđe Custard.
Samo bi jednom u životu željela da je netko voli više od igre. Onako kako
je ona voljela njega.
- Sluge vas čekaju, Vaša Milosti - batler joj reče. Želio je reći da će svi biti
poredani pred ulaznim vratima čekajući da joj se naklone.
- Moj Bože, Wilsone - reče nastojeći zvučati malo vedrije. - Kao da me nije
bilo mjesecima. Raspusti ih, molim te.
- Ali...
- Raspusti ih. - Takav ton nije koristila često.
233
Knjige.club
 - Imate posjetiteljicu - njezin batler nastavi. Njegov mu trening nije
dopustio da ispusti povrijeđen glas, ali mogla je reći da je želio.
- Posjetiteljicu? Kako neobično. Nitko nije znao da danas dolazim kući.
- Stigla je prije dva dana i čekala je vaš dolazak - Wilson reče.
- I? - Harriet upita ustavši i otresavši dlaku s ruku. - Ona je?
Batler se ispravi u stojeći položaj. - Vojvotkinja od Beaumonta.
- Oh, Bože - Harriet reče hodajući prema velikom kamenom svodu koji je
vodio u unutarnje dvorište. - Gdje je ona sada?
- Vaša Milosti, vjerujem da je u stakleniku.
Harriet je ušla u dvorište i prošla kroz zapadna vrata koja su vodila do
staklenika izbjegavajući prednji ulaz i sluge u iščekivanju. Bila je svjesna
gorčine. Nije željela vidjeti Jemmu koliko joj god bila privržena. Željela se
baciti u najbliži krevet i plakati. Željela je plakati dok ne počne štucati tako
da ne može prestati. Željela je isplakati toliko suza koliko je isplakala za
Benjamina.
Što je bilo potpuno smiješno.
Jem nije umro. Samo je nije volio dovoljno. Tragedija za nju, ni za koga
drugoga. A ipak je mogla osjetiti kako joj srce kuca u ritmu suza koje je željela
proliti.
Jer je mislila - uistinu je mislila - da će poći kući s njom. Da je voli iskreno,
da je poznaje iskreno. Međutim, nije.
Pronašla je Jemmu kako sjedi u dijelu staklenika koji je Harriet zvala
narančasti vrt. Pokušala je uzgojiti naranče, međutim procvjetale su, ali nikad
nisu rodile. Nije se mogla riješiti drveća pa je ostalo u kutu prepuno mirisnog,
blistavog lišća.
Kad je ugledala Jemmu, suze su joj već visjele s trepavica.
Jemma je sjedila na klupi ispod drveta naranče, očito igrajući šah sama sa
sobom. Harriet joj je tiho prišla. Osjećala se čudno odjevena u haljinu. Papuče
su bile puno tiše od čizama. Dok ju je promatrala, Jemma je pomaknula bijelu
figuru, a zatim i jednu od crnih.
Odjednom podigne pogled i skoči na noge. - Draga Harriet, vratila si se
kući!
Zatim je Jemma zagrli i izvadi bijeli rupčić, a Harriet se obruši na nju. - To
je jednostavno - to je jednostavno...
- Znam, znam - Jemma promrmlja. Isidore mi je rekla.
- Je li ti rekla da me ne voli? Ona je znala? Zašto sam ja jedina budala?
Zašto sam ja jedina koja nikad ništa ne zna?

234
Knjige.club
 - Isidore to nije rekla - Jemma reče. - Rekla je da se lijepo provodite
zajedno, ali da...
- Da me ne voli - Harriet reče.
- Ja mogu raspoznati samo požudne muškarce - Jemma reče. - Nemam
pojma koliko je Isidore pouzdana kad je to u pitanju.
- Bio je požudan - Harriet reče i štucne. - Ali mislila sam da me voli. -
Iščupala je riječi iz dubine srca. - Kći mu se razboljela i tražio je da budem s
njom. I ja sam mislila... mislila sam da je to zato što - kakva sam ja budala!
- Što? - Jemma upita blago je njišući.
- Mislila sam da me gleda kao Eugenijinu majku.
- Sigurna sam da je to mislio - Jemma reče.
- Bila sam dovoljno dobra - Harriet reče - barem dok sam nosila hlače.
Rekao je da možemo ubiti Harrya Copea, a zatim će oženiti Harriet i mogu se
vratiti igranju primera s muškarcima svake večeri.
- Budala - Jemma zaključi.
- A kad sam mu rekla da odlazim, čak sam - čak sam ga preklinjala da pođe
sa mnom, ali nije želio. Bio je tako ljut na mene. Rekao je da sam klasična
vojvotkinja i da mislim da je igračka koju se može kupiti. Nije bilo tako, zaista
nije.
Sad je već tako jako plakala da se sklupčala uhvativši se rukama oko
struka i ružno, glasno jecala te proizvodila neobične zvukove.
- Voljela sam ga, ali on mene nije volio dovoljno - reče drhtavim glasom. -
I umorna sam - toliko sam umorna jer sam uvijek u drugom planu, jer nikad
nisam dovoljna. U
trenutku kad je saznao da sam vojvotkinja, sve se jednostavno
promijenilo.
- Oh - Jemma reče nježno. Ruka joj je na trenutak zastala milujući
Harrietinu kosu. - Ljudi se prema vojvotkinjama uvijek ponašaju drugačije. -
Vojvotkinja je jedan od najviših statusa u zemlji. Postoje brojni muškarci koji
nikad ne bi ni očijukali s vojvotkinjom.
- Nije morao očijukati sa mnom - Harriet reče, opet sjevši uspravno i
obrisavši nos. - Samo me morao oženiti! I onda više ne bih bila vojvotkinja.
Bila bih obična milostiva Strange.
- Možda je želio, ali nije to mogao zamisliti - Jemma predloži.
- Nije me volio dovoljno. I znaš što? Umorna sam od ljudi koji me ne vole
dovoljno - Harriet reče podigavši glas. - Ne zaslužujem biti u drugom planu.
Zaista nisam poput Majke Guske. Nikad neću biti predivna kao ti, Jemma, ali
ja sam predivna. Jesam. Najbolje izgledam u muškoj odjeći, ali - ali on me
vidio u muškoj odjeći. A stvarno dobro izgledam i bez ikakve odjeće!
235
Knjige.club
 Jemma se naceri. - Vjerujem ti.
- Pametna sam. Možda ne pametna kao ti... - Glas joj pukne. - Oh, Bože,
slušaj me. Sama sam to izgovorila. Ti si predivna i inteligentna, a ja
jednostavno nisam dovoljno dobra ni dovoljno pametna.
- Ja zaista nisam toliko pametna - Jemma reče iskreno. Ne znam puno
toga, osim kako igrati šah, naprimjer. I koliko me to daleko dovelo? Pobijedila
sam u brojnim šahovskim partijama. I gdje sam sad zbog toga? - Gorčina u
Jemminu glasu na trenutak je utišala Harriet.
- Šah nije spriječio moga muža da pronađe ljubavnicu. Šah me nije
spriječio da uništim izglede za moguću sreću odmazdom i spavanjem s
drugim muškarcem. Šah nije učinio da me Elijah voli ili da mari za ono što
radim u Francuskoj. Šah nije učinio ništa. - Ton joj je postao žestok. - Nema
ništa posebno u dobroj glavi za šah.
Harriet je ispuhala nos.
- Strange je budala - Jemma reče. - Ti si predivno inteligentna i prekrasna
s odjećom i bez nje, a čak ni ne igraš šah - što bi još muškarac mogao poželjeti?
Bila bi mu odana...
- Ubila bih ga kad bi pronašao ljubavnicu - Harriet reče bijesno. - Počela
sam razmišljati o tome kako će pronaći ljubavnicu na putu kući i umalo sam
okrenula kočiju.
- Vidiš li čega se odrekao? - Jemma reče. - Potencijala da oženi nekoga tko
ga voli dovoljno da postane ubojica. Imaš slomljeno srce, ali slomljena srca
zacjeljuju. Možeš pronaći muškarca koji točno zna koliko si inteligentna i
predivna osoba.
Harriet zajeca.
Činilo se kako više nemaju mnogo toga reći o toj temi pa su se nakon
nekog vremena obje povukle u svoje sobe.
Harriet je pala na krevet i čekala da je preuzme jad - ali nije.
Umjesto toga nije prestajala misliti na to kako zaslužuje bolje. Zbog bijesa
joj je bilo teško ležati mirno pa je skočila na noge i šetala po sobi. Zaslužila je
da je netko voli.
Ona nije drugorazredna roba, zaista nije. Možda je nespretna u haljinama,
ali Jem to nije znao. Ono što je znao jest da je vješta u mačevanju.
I možda je izgledala kao jarebica u ženskoj odjeći - ali opet, on to nije
znao. Vidio ju je u najboljem izdanju. I osjećala se predivnom kad su vodili
ljubav. Od same pomisli na popodne u štali oči su joj se mrvicu zasuzile - i
razbjesnjela se. Što mu je na pameti da se odrekne nečega tako dragocjenog
što su imali?

236
Knjige.club
 Skoro se rasplakala sjetivši se kako joj je milovao lice i govorio da će
voditi ljubav s njom u štali za njezin osamdeseti rođendan.
Ključno je bilo ono što je ona rekla - zapravo mu je uspjela reći da ga voli.
Preklinjala ga je da je ne ostavi.
A on ju je svejedno napustio.
To je bila jedina važna stvar, ne kako se osjećao vezano uz to što je
vojvotkinja, ili što je mislio da je lažljivica, ili sve one druge stvari koje je
rekao.
Bilo je to kao hladan tuš, ali također je bilo dobro. Da je imala vremena
preklinjati Benjamina da je ne ostavi, svejedno bi to učinio. Znala je to. Ali
voljela bi da mu je posljednji put imala priliku reći da ga voli.
Stvar se ponovila, samo što je Jem živ te vjerojatno sjedi za stolom igrajući
Igru i očijukajući s Gracijama...
Stvar se ponovila.
On je za nju mrtav.

237
Knjige.club
 TRIDESET OSMO POGLAVLJE

Definicija muškosti pod ponovnim razmatranjem

21. ožujka 1784.

D ošlo je vrijeme za Igru pa se Jem uputio prema radnoj sobi. Lord

Brouncker stigao je s vijestima o velikoj zavadi između tvrtke East
India Company i muškarca po imenu Stallybrass, što je razljutilo oba doma
parlamenta. Jema nije bilo briga.
Kladio se divlje i bez interesa. Završio je okladivši se da Fox neće
zapriječiti put Mutiny Billa, iako je mrzio upuštati se u tako nasumično
trošenje novaca.
Igra se rastopila na ništa više od niza pijanih uspomena od kojih je svaka
imala veze s opernom pjevačicom po imenu Noelle Gray, koja je u najmanju
ruku bila darežljive naravi. Jem je jedva obuzdavao razdraženost.
Villiers se preko stola smiješio svojim potajnim, neprimjetnim
osmijehom. To ga je isprovociralo pa ga ratoborno upita: - Što je?
- Održavao sam dostojanstvenu tišinu - Villiers reče.
- Neukusno - Jem pukne. - Gospodo, hoćemo li odigrati još jedno
miješanje?
- Ne - Brouncker reče odmahnuvši glavom. - Neću izdržati. Boli me
želudac. Možda ću povratiti.
Jem je odlučio da tog idiota više nikad neće pozvati. Osvrnuo se po sobi.
Nije opet želio vidjeti nijednog od tih muškaraca sa svojim podrigivanjem i
hirovima. Lord Oke opet je pišao po zidu, iako je savršeno dobro znao da na
hodniku postoje noćne posude. Sad će se pretvarati da je vidio...
- Proklet bio ako nisam vidio noćnu posudu ovdje prije nekoliko
trenutaka! - Oke zaurla.
- Nedostaje li ti nešto? - Villiers upita.
Ton njegova glasa bio je fino ugođen da ga ubode. Jem se okrene i izdere
se na njega. - Ako nešto želiš reći, jednostavno to učini. Bar jednom budi
muškarac.
- Nije li to zapravo i naša tema? Što uopće jest muškarac? - Villiers upita
staloženo. Bio je veličanstveno odjeven u trapezni sako boje maline,
porubljen savršeno ispletenim keperom. Kosu je povezao u rep i, naravno,

238
Knjige.club
nije imao puder. Samo budale kao što je Oke tratile su vrijeme na
pudranje kose za Igru.
- Muškarac - Jem reče - nije žena.
- Jezgrovito.
- Muškarci nisu budale koje...
- Koje?
- Koje nisu onakve kakvima se predstavljaju.
- Ah, ljepota tvoje logike - Villiers reče ljubazno. - Zaista. Divim joj se. -
Nagnuo se bliže. - Nedostaje mi Harriet. Pokazivala je upečatljiv duh za
nekoga njezina spola.
- I statusa.
- Ah - Villiers reče naslonivši se na stolicu. - U tom grmu leži zec. zar ne?
- Moraš priznati da postoji određena doza nepodudarnost i s onom
osobom kakva mi je predstavljena.
- Ja nikad nisam bio osoba koja bi zanemarila status Villiers reče
odmahnuvši rukom. Na jednom je prstu nosio rubin.
- Ne, ti to ne bi učinio.
- A ako sam dobro procijenio Harriet, ne može se reći da ona shvaća status
ozbiljno kao ja - i, poprilično iznenađujuće, očito kao ti.
- Mislio sam da je udovica seoskog plemića - Jem reče trljajući lice
rukama. Mogao je reći istinu Villiersu. - Mislio sam da joj činim uslugu time
što ću je odvući od turobnog seoskog života.
Villiers prasne u smijeh.
- Upravo tako - Jem reče. - Kakva budala.
- Vojvodstvo Berrow nije mali zaselak - Villiers reče.
- Berrow? - Jem naglo podigne glavu. - Berrow?
- O kojem si ti vojvodstvu mislio da razgovaramo?
- Nikad nisam pitao.
- Nema nas mnogo - Villiers primijeti. Činilo se kako njegov prsten s
rubinom namiguje Jemu.
- Njezin muž...
- Benjamin.
- Jednom je došao na Igru - Jem reče.
- Nikad ga više nisi pozvao - Villiers pretpostavi.
- Ne. Nije bio iskreno zainteresiran.
- Benjamin mi je bio jedan od najdražih prijatelja, iako to nisam shvatio
dok nije umro. Čovjek može strašno pogriješiti kad je u pitanju ljubav, znaš.
239
Knjige.club
 Jem proškrguće zubima. Posljednja stvar koju je trebao bila je lekcija od
nekoga poznatog po pravljenju vanbračne djece. - Ti si nesiguran izvor takve
mudrosti - reče.
- Ne bih se mogao više složiti. Primjerice nikad nisam bio zaljubljen u
ženu.
Jem ga zaprepašteno pogleda.
- Ne, još ni u muškarca - Villiers reče odmahujući glavom. - Ali jesam volio.
Tu i tamo, tu i tamo. Znam vrijednost tog osjećaja.
- Ja sam volio Sally - Jem reče.
Ali Villiers ga je znao godinama, od tih davnih dana, i nije rekao ništa.
- U redu. Nisam je volio na isti način. Ali Harriet je vojvotkinja.
- To smo ustanovili. - Villiers jednim prstom gurne svoju čašicu crnog
vina prema Jemu. - Izvoli. Nisam ga taknuo.
Jem pogleda u vlastitu praznu čašu i nježno je uzme u ruku. - Ona je dobra
žena. Pristojna žena. Rekla je da bi Igra morala prestati i da bih je morao
pratiti. Ali ona nema pojma. Ne zna ništa o mojoj obitelji.
- Nesnosne stvari, obitelji.
- Moj bi je ugled uništio. Počela bi me mrziti.
- Pretpostavljam da govoriš da i ja moram odustati od šanse da ću se ikad
zaljubiti.
- Zašto bi odustao? - Jem iskapi vino.
- Oh, imam nešto djece izvan braka, znaš. Imaš li ti?
- Nemam.
- Što, samo kći o kojoj se tako oprezno brineš? To je šokantno
konzervativan preokret, Strange.
Jem zafrkće.
- Pretpostavljam da govoriš da se zbog mojeg nepopravljivog nedostatka
zanimanja za svoje vanbračne potomke i moga ugleda nikad ne smijem
zaljubiti? - Villiersovo je pitanje bilo vješto naoštreno.
- Ne pratiš me. Ne mogu - Igra...
- Ah, Igra. - Villiers se osvrne po sobi. Smrdjela je na urin zahvaljujući
Okeu, a dim cigara isisao je sav zrak. - Bajna tradicija.
- Ovdje sam sklopio većinu svojih ugovora. Ja...
- Naravno, čovjeku uvijek dobro dođe više sredstava -Villiers reče. - Pitam
se kako se moja imanja neprestano uvećavaju kad im posvećujem toliko malo
vremena.
Jem ga prostrijeli iznimno odbojnim pogledom.

240
Knjige.club
 - Rekao bih da Harriet nije briga za Gracije ili druge dame njihove sorte. -
Podigao je prst prema slugi koji je skočio i donio mu još jednu čašu clareta.
- Nije da ih prezire - Jem reče, otpivši još jedan velik gutljaj vina.
- Ne želi doručkovati s njima? Moram priznati da me Chloein smijeh
ranije ove večeri činio razdražljivim. Ona priča koju je ispričala za večerom o
biskupu i kupki od šampanjca. To se teško može nazvati dobrim ukusom, ne
misliš li? Naročito uz sve one detalje. Pričala je o njegovoj mitri, zar ne?
Jem otpije još jedan gutljaj.
- Nijedna me dobra žena nikad nije voljela - Villiers reče, spustivši čašu
tiho je udarivši o stol. - Znaš, bio sam zaručen. Prošle godine.
- Čuo sam.
- Predivna djevojka. Zaljubila se u grofa od Gryffyna i ostavila me. Znaš li
kako sam saznao? Jer ga je gledala na takav način. U njezinim sam očima vidio
drugačiji pogled.
- Kakav pogled?
Slegne ramenima. - Vidim ga s vremena na vrijeme.
Jem je znao gdje ga je Villiers vidio. U Harrietinim očima kad bi gledala
njega. - Znam da me Harriet voli - reče grubo. - Ali to bi uništilo njezin život,
zar ne razumiješ?
- A uvijek kažu da su žene požrtvovniji spol - Villiers reče. - Kako su
dirljive sve ove uzajamne optužbe. Da je bar Roberta bila spremna toliko se
žrtvovati, ali ona je pobjegla i udala se za Gryffyna.
Jem zagunđa.
- Mislio sam da bi se možda gđica Charlotte Tatlock mogla zaljubiti u
mene - Villiers reče. - Posjećivala me dok sam bio bolestan.
- Pobogu, zvučiš kao očajnik.
- Jedna stvar koja se dogodi kad umalo umreš jest da u potpunosti izgubiš
želju za skrivanjem vlastitih slabosti - Villiers primijeti.
Jem je nečujno zahvalio Bogu jer se osjeća zdravo.
- Gđica Tatlock zaljubila se u moga nasljednika - Villiers reče.
- Proklet si u ljubavi - Jem izjavi. - Sljedeća stvar koju ćeš mi reći jest da ti
je Harriet zapala za oko.
Villiers nije rekao ništa.
Jem osjeti kažnjavajuću toplinu u prsima. - Šališ se, zar ne? - reče
prigušenim glasom.
- Nitko ne bi mogao ne baciti oko na Harriet - Villiers reče uzvrativši
pogled Jemu. - Iznimno je slasna, kao što dobro

241
Knjige.club
 znaš, naročito u hlačama. Znaš li da smo ona i ja jednom umalo imali
aferu?
Jem pomisli kako bi mogao povratiti. Odmahne glavom.
- Prišao sam joj, ali ona me ošamarila. Tad je bila udana, naravno.
- Mislio sam da si rekao kako ti je Benjamin bio jedan od najbližih
prijatelja.
- Živcirajuće, zar ne? Čini se da imam takvu narav koja jednostavno ne
može obratiti pažnju na ono što su zauzeli prijatelji. Kad bi ti zauzeo Harriet
primjerice, dao bih sve od sebe. Ali, naravno - tiho doda - nisi to učinio.
Jem mu uputi mutan pogled. - Prekini.
- Što da prekinem?
- Svoje traljave pokušaje da me izmanipuliraš.
- Jadan ja - Villiers reče pijuckajući vino. - Očito sam zahrđao.
- Ako - ako pođem za Harriet, to neće biti zato što se bojim da ćeš je ti
oteti. Ionako ne bi bila s tobom.
- Strašan udarac - Villiers promrmlja. - Samo te prijatelj može tako
sravniti sa zemljom.
- Ona... - zastane.
- Pretpostavljam kako je moguće da te voli i da bi me zbog toga odbila -
Villiers zaključi. - Kakva nesreća, s obzirom na okolnosti. Srećom, navikao
sam na takve okolnosti. Vrijeme je da pođem u krevet. Bio je ovo iznimno
dražestan razgovor, Strange. - Ustane i veličanstveno se nakloni.
- Jem - Strange reče pogledavši ga.
- Bože pomozi. Imena su tako intimna. U tom slučaju, moje je ime Leopold,
ali bio bih zahvalan kad ga ne bi koristio.
- Leopold - Jem reče isprobavajući ime. - Carski, pristaje ti.
- Ne sviđa mi se - Villiers reče.
- Moraš me zvati Jem. Toliko savjeta isporučenih tako otrovnom
preciznošću... zacijelo smo najbolji prijatelji.
Villiers na trenutak zastane i osmijeh mu ugrije hladne oči. - Tako je -
reče. - Takav sam dojam stekao.
Okrene se zamahnuvši svojim veličanstvenim kaputom i nestane.
Brounckeru je pozlilo u kutu.

242
Knjige.club
 TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

Podrijetlo raja

22. ožujka 1784.

H arriet je rekla da je mogu posjetiti - Eugenia priopći. - Mogu, zar ne,

tata? Znam da ima mačiće u štali jer mi je tako rekla.
- Naravno.
Eugenia mu se popne u krilo, a Jemovo srce preskoči otkucaj kad je
osjetio koliko je još uvijek lagana. - Jesi li imala obilan ručak? - želio je znati.
- Gulaš - Eugenia reče. - I posebno jaje koje mi je Cook napravio.
- Po čemu je tako posebno?
- Pomiješano je s vrlo skupocjenim sirom koji se zove fromage bleu -
Eugenia mu objasni.
- Jedeš kao dama od osamdeset godina - Jem reče, čvrsto je obgrlivši
rukom.
- Volim fromage - Eugenia reče, očito uživajući u zvuku francuskih
slogova na jeziku. - Volim i Harrya. Ili Harriet. Nedostaje mi.
- Nedostaje i meni. - Zapravo, nedostajala mu je toliko da je osjećao
gotovo tjelesnu bol u prsima. Nije mogao ni zamisliti kako će preživjeti još
jedan dan.
- Mislila sam da bi mogla ostati s nama - Eugenia reče.
On pročisti grlo. - Nadao sam se da i hoće, lutko. Ali ona je vojvotkinja i
imala je obaviti važnih stvari.
- Pitala sam je što mora raditi.
- Što je rekla?
- Blago se nasmijala i rekla da se treba pobrinuti za ljude u rezidenciji,
isto kao i ti za svoje. I da ima vrlo starog psa kojem nedostaje. Ime joj je gđa
Custard.
Jem otvori usta - a zatim ih opet zatvori.
Harriet je imala vrlo starog psa koji je čeka. Vraća se natrag u praznu
kuću. To ga je udarilo u glavu poput cigle.
Eugenia ga je zabrinuto promatrala. - Ne brini, tata - reče umiljato. - Ja
nikad neću dopustiti da ostaneš potpuno sam. Kad odrastem, imat ću kuću i
moći ćeš ostati sa mnom.
243
Knjige.club
 On je idiot. On je više od idiota. Voli Harriet. A ljubav znači da nećeš pustiti
nekoga da se vrati u praznu kuću starom psu, čak i ako se ispostavi da je
vojvotkinja. I iako ga čini bijesnim i ponaša se kao da je bolja od drugih.
I čak...
Spusti pogled na Eugeniju i iznenada shvati nešto tako očito da nije
mogao vjerovati kako to prije nije razumio.
Bol u njegovu srcu, ona tako duboka da su ga svrbile kosti, on je kriv za
nju. Optužio je Harriet da laže. Ali zapravo je on taj koji je krio tko je zapravo.
On je budala, idiot, dijete koje nije moglo prestati tražiti očevo
odobravanje - čak i kad je znao da mu je otac mrtav i da je bio pretjerano
nemoralan.
Zašto bi inače pretvorio vlastitu kuću u očevu viziju raja? Zašto nije otac
kakvima se uistinu divio - otac koji je napravio sigurnu kuću?
Jer je želio očevo odobravanje... čovjeka koji je odavno umro, a prije toga
je bio pijanica i razvratnik.
Eugenia ga je vukla za rukav. - Tata, nemoj izgledati tako tužno. Obećavam
da ćeš uvijek moći živjeti sa mnom.
Zakopao joj je lice u kosu. - Znam, lutko. Žao mi je.
- Zbog čega ti je žao? - Eugenia upita mazeći se, ali, kao i uvijek, logično
razmišljajući.
- Žao mi je što nisam bolji otac. Jer sam dopustio da te ugrize štakor i jer
sam te držao u zapadnom krilu kako ne bi upoznala moje goste.
- Nisi ti kriv što se štakor sklonio s hladnoće, tata. Bože!
Kako je mogao biti tako glup da ne vidi obrazac vlastita života? Fonthill
je osmišljen i potaknut njegovim dječačkim željama. Nije se sramio one
duboke, motivirajuće želje koju je oduvijek imao da život njegove sestre nije
uništen okolnostima izvan njezine kontrole, da se mogla udati i imati
djecu kako je i zaslužila. Ali sramio se jer je uzeo svoju krivnju i ljubav prema
njoj te im dopustio da ga zaslijepe pa nije vidio u kakvu kućanstvu odgaja
vlastito dijete.
Ali još se više sramio jer je dopustio da dječačka želja za očevim
odobravanjem ostane i oblikuje mu život čak i kad je kao odrastao čovjek
razumio očevu pokvarenu prirodu. Sramio se jer je očev plitak, nemaran stav
prema ženama doveo do toga da je povrijedio svoju jedinu kćer.
Ne može svakoj ženi u opasnosti omogućiti sigurnu luku... a otac mu se
nikad neće vratiti u život i vidjeti da je Fonthill njegova vizija raja.
Kad bi ga Harriet samo primila nazad, više nikad ne bi odigrao partiju
Igre. I svaka cigla u Fonthillu može se smrviti, uključujući i onaj prokleti
bordel od tornja.
244
Knjige.club
 - Eugenia - reče - misliš li da bi nas Harriet možda željela primiti kad bi
joj otišli kući?
- Naravno da bi, tata.
Očajanje mu je kolalo žilama. Ona je željela Jema koji čak ni ne postoji. -
Ne možemo samo otići po nju - reče pomno promišljajući. - Moramo se
preseliti u njezinu kuću.
- Harriet ima mačiće - Eugenia reče razumno.
Što ako ne bude htjela primiti njega? Kako bi ga uopće mogla primiti -
ona, vojvotkinja? Uz njegovu kuću, i ugled, i navike, i...
- To će Harriet učiniti vrlo sretnom - Eugenia reče. - Vidjela sam da me ne
želi ostaviti, tata. Znaš, ona nema vlastitu djevojčicu.
- Znam.
Harriet je rekla da ga voli na samom kraju. Preklinjala ga je, a on joj je to
sve vratio natrag. Dala mu je najdragocjeniji dar na svijetu, a on joj ga je bacio
pod noge.
Jem se osjećao kao da ga je netko udario u glavu te je iznenada počeo
razumno razmišljati. On voli Harriet. A svejedno ju je toliko povrijedio. Ako
postoji i najmanja šansa da će ga primiti natrag...
Učinio bi bilo što za nju. Prodao kuću, raspustio Igru, pozdravio se s
Gracijama...
Sve te stvari bile su lake u usporedbi s mogućnosti da će provesti cijeli
život bez nje.

245
Knjige.club
 ČETRDESETO POGLAVLJE

Vojvotkinja po danu

30. ožujka 1784.

R ezidencija Berrow veličinom se s lakoćom uspoređivala s Fonthillom.

Teren vjerojatno nije bio toliko velik... ali nije se mogao zavaravati.
Stara kamena kuća bila je ukopana u tlo i okružena drevnim voćnjacima.
Pokraj toga Fonthill se vjerojatno činio kao mlađi susjed.
- Ne želim da se osjećaš grozno ako nas Harriet ne odluči zadržati - reče
Eugeniji.
Ona mu uputi ozbiljan, izravan pogled. - Ne budi šašav, tata. Harriet me
voli.
Sluge su otvorile kočiju i pustio je Eugeniju van. Najavljeni su. Čekali su.
Nakon petnaest minuta Eugenia je postala nemirna i počela plesati po
sobi za prijam gostiju. Jem se osjećao bolesno. Ovo je apsurdno. Harriet se
vjerojatno vratila u svoju predivnu rezidenciju i shvatila kakva je budala bila
jer je uopće razmotrila pomisao da se uda za lupeža kao što je on.
Vrata se iznenada otvore. Vojvotkinja od Beaumonta. I... vojvotkinja od
Berrowa. Dvije predivne žene najvišeg ranga,
dotjerane i ukrašene dragim kamenjem, odjevene u svilu i saten.
Jem pozove Eugeniju k sebi i nakloni se.
Harriet je bila iznimna kao žena. Imala je svezanu kosu i svaki je uvojak
bio ukroćen. U haljini je bila još senzualnija nego u hlačama. Sad nije imala
kravatu pod bradom, nego haljinu s prorezom naprijed koji je otkrivao
kremastu kožu, njezin uski struk... Zbog nabranih podsuknji njezine
haljine poželio ju je podići, otkriti njezine tajne.
Pogledala ga je sa znatiželjnom dobrodošlicom koju bi osoba uputila
običnom poznaniku. - Lord Strange - reče, ispruživši ruku da je poljubi. -
Iznimna mi je čast. Nisam očekivala tako brz posjet. - Zatim se okrene prema
Eugeniji i iskreno joj se osmjehne. I iskreno je poljubi.
Eugenia se nagne i nešto šapne Harriet na uho.
- Naravno! - Harriet reče, i ne pogledavši u njegovu smjeru, uzme
Eugeniju za ruku i odvede je. - Mačići su u štali - reče dok je odlazila.
Vojvotkinja od Beaumonta je ostala. Jem je stajao nasred sobe.
246
Knjige.club
 - Zašto ste ovdje? - upita.
Jem ju je samo pogledao. - Vi znate, zar ne?
- Došli ste po Harriet. Nećete je pustiti.
- Nikad.
- Mislila sam da niste tolika budala. Natjerat ću je da se vrati u sobu.
On je sjeo i čekao. I čekao.
Harriet mu se vjerojatno na neki način osvećivala. Ili skupljala hrabrost.
Nije ga čak ni ljutilo. Imao je neobičan osjećaj mira. Cijeli mu je život bio
definiran različitim stupnjevima
rasipanja. Protivio se ocu nikad ne ulazeći u bordele - ali zasigurno je u
drugim stvarima pratio očeve stope. Od trenutka kad je napunio četrnaest,
sebe i svoj život smatrao je razvratnima.
Harriet je bila jedina osoba koju je upoznao koja je smatrala da je vrijedan
boljeg mjesta od bordela. Bila je vrijedna propadanja Fonthilla.
Stoga je čekao.
Napokon je nakon dva sata ušetala u sobu za prijam gostiju i tiho
zatvorila vrata naslonivši se na njih. - Eugenia se kupa. Okliznula se i pala u
žlijeb za hranjenje konja.
Ustao je. Bila je pedeset puta senzualnija i sočnija u haljini nego u
hlačama. - Volim te.
- Znam da me voliš - ona odgovori poprilično neočekivano. Ali nije mu
poletjela u naručje kao u štali. Umjesto toga samo je mirno stajala.
Očajnički je pokušao smisliti što bi rekao. - Sviđa mi se tvoja haljina - reče.
- Lice joj je izgledalo vojvodski. Pristojno. - Mislio sam da ne voliš tako
podizati kosu.
- Ujutro sam se sastala sa sucem Truderom i saslušali smo neriješene
slučajeve.
Čvrsto zatvori usta.
- Upravnu moć vojvodstva premašuje moć vlade, naravno - reče stojeći
uspravno poput svijeće, svakim centimetrom tijela odajući da je vojvotkinja.
I sutkinja. - Kao što znaš.
Petljao je pokušavajući smisliti čime bi započeo. - Nisam mislio stvari koje
sam rekao.
- U redu je - ona reče hladno nagnuvši glavu. - Razumijem te u potpunosti.
Ljudi u žaru trenutka govore nepromišljene stvari. Ni ne razmišljam o tome.
- Ali ne znaš zašto se ispričavam - on reče pomno je promatrajući.
Kapci su joj zatreperili i znao je da nije mirna kao što se pretvara.

247
Knjige.club
 - Pretpostavljam da govoriš o poprilično okrutnim stvarima koje si rekao
nakon što sam ti otkrila svoj položaj - reče. - Vjeruj mi, ne sjećam ih se.
- Ja se sjećam svake riječi.
- Zanemarujem strašne stvari koje si rekao jer si neupućena budala. -
Rekla je to s velikom preciznošću.
- Jesam. Jesam, Harriet, zaista jesam.
Okrenula se.
Mora joj reći sve. A onda će još uvijek imati stotinu razloga da ga izbaci,
ali barem će pokušati. Stoga je pao na koljena jer kad muškarac zaista želi
preklinjati...
Radi to tako.
- Nemoj! - ona reče mršteći se.
- Moram.
Usta joj zadrhte, a zatim se izravnaju u čvrstu crtu. - U redu. - Prekriži
ruke.
Pod mu je bio vrlo krut pod koljenima, a njezino lice još kruće. Znao je, u
srcu je znao da neće upaliti. Više ga ne voli.
- Nisam znao da te volim, ne zaista. Muškarci jednostavno ne razmišljaju
na takav način.
- To znam - Harriet reče.
- Jer te tvoj muž nije zaista volio?
- To si već ustanovio - ona reče. - Otprilike u istom trenutku kad si
istaknuo koliko sam neprivlačna kao žena i koliko sam bila glupa jer sam
mislila da se jednostavno mogu izvući s tim da se nazivam gospodin Cope.
Jemovo se srce izvrnulo od boli. - Nisam mislio te stvari. -A onda više nije
mogao ostati na koljenima, iako je to mjesto gdje bi muškarac trebao biti.
Podigao se na noge i privukao joj ruke svojim usnama. - Bio sam bijesan jer
si vojvotkinja. Iznenada si mi se pomaknula izvan dosega - izvan ičijeg
dosega. Nisam to mogao podnijeti. Cijelo sam vrijeme mislio - znaš li što?
Ona odmahne glavom.
- Da te nikad neću imati. Znao sam koliko bi svaki muškarac na toj zabavi
žudio za tobom kad bi znao da si žensko. A oni su mogli otići u London i
udvarati ti se bez mojeg ugleda.
- Mislio si da ću se udati za idućeg muškarca kojeg ugledam? - Gledala ga
je više sa znatiželjom nego ičim drugim.
- Ne mogu si pomoći - reče trzavo, ne dopustivši joj da izvuče ruke. - Samo
sam te zamislio u krevetu s drugim i odmah sam se istresao na tebi. Ali, Bože,

248
Knjige.club
Harriet, tako si predivna. U haljini, u hlačama, samo u svojoj koži. Svaki
muškarac pod nebeskim svodom želio bi voditi ljubav s tobom.
Uspjela je izvući ruke. - To je dobro znati.
Pogledao ju je i toliko ju je volio da su mu se riječi nakupile u prsima, ali
nisu mogle izaći. Ne pravim redoslijedom.
- Ne vjeruješ mi da te volim.
- Zapravo, vjerujem - ona reče. - Ali ne vjerujem da zaista želiš biti sa
mnom. Sa mnom, Harriet. Ja sam samo dosadna udovica, znaš. Nosila sam
crninu cijelu godinu. Nikad nisam upoznala kurtizanu prije nego što sam
došla u tvoj dom i, iako sam to smatrala zanimljivim, nisam očarana tim
iskustvom. Ja sam dosadna, Jem, a ti nisi.
- Sve sam otjerao. Gracije, goste, sve.
Ona ga pogleda.
- Ovaj tjedan ruše toranj.
Opet ju je držao za ruke, ljubio ih i pokušavao joj reći sve stvari koje nije
mogao pretočiti u riječi. - Rekao sam im da sruše toranj, a Eugenia će ti reći
da sam pronašao dadilju. Eugenia je mrzi.
Harriet je prvi put osjetila tračak nade. - Kakva je? - upita oprezno.
- Ima naočitu figuru. Teško je mogu opisati osim da kažem da sprijeda
izgleda jednako dobro kao i odostraga. Nosi crninu u sjećanje na muža. Nema
ga već nekoliko godina.
- Koliko?
- Dvadeset šest. Ne mogu misliti ni na što osim na tebe, Harriet. Otišla si i
Igra je izgubila smisao. Nije me zanimalo jahanje. Uhvatio sam se kako šećem
po onoj prokletoj galeriji sa slikama četiri puta dnevno. Sanjao sam samo o
tebi. - Opet ju je privukao bliže i uhvatio joj usne u najstrastvenijem poljupcu
koji je iskusila.
- Ne mogu biti jedini koji se osjeća ovako - reče tihim glasom. - Nemoj mi
to govoriti, Harriet. Nikad se prije nisam ovako osjećao. Sally i ja - mi smo se
smijali. Zajedno smo bili poput djece. Nikad me nije prekorila ili
primjećivala moje nedostatke. Nikad nije vodila ljubav sa mnom kao ti.
Harriet se osmjehne.
- S njom nisam mogao voditi ljubav kao što vodim ljubav s tobom - reče,
rukama joj milujući lice. - Nešto se dogodilo otkad smo vodili ljubav u štali.
Ne mogu prestati razmišljati o tebi. Namjeravao sam te ostaviti na miru. Ti si
vojvotkinja, pobogu. Moja obitelj i ugled jednako su crni. To shvaćaš, zar ne?
- Nije me briga.

249
Knjige.club
 Istinitost te tvrdnje zacijelo joj se čula u glasu jer je rekao: - Još ne znaš
ono najgore - ali pogled mu se smekšao.
Došla je u napast da ga poljubi, ali natjerala se da se povuče i sjedne na
kauč.
On je stajao tamo, zbunjen muškarac sa svojim lijepim, zgodnim licem i
mračnim pogledom zbog kojeg je izgledao poput kralja Cigana.
- Što ako ti budu nedostajali svi prijatelji? - ona upita. -Problem je u tome
što se ne bi trebao odreći svih svojih prijatelja samo da budeš sa mnom. I
jednog dana... - rukama je primirila podsuknje kako ne bi drhtale - ...jednog
ću ti dana dosaditi i nedostajat će ti Igra.
Pogledao ju je tamnoplavim i blistavim očima. - Misliš li da će mi ikad
dosaditi Eugenia?
Pobjegne joj tihi osmijeh.
- Zašto bi onda pomislila kako ćeš mi ti dosaditi? - Nije zvučao izazovno,
samo zainteresirano, kao i uvijek kad je u pitanju bilo logičko razmišljanje. -
Volim te, Harriet. Ljubav nije nešto što shvaćam olako.
Osmijeh joj je drhtao.
- Nisam te želio voljeti. Naročito dok sam mislio da si muškarac. A još više
kad sam saznao da si vojvotkinja. - Slegne ramenima. - Ali evo nas. Pokušao
sam te izrezati iz srca, ali volim te. Kako te mogu pustiti? To je isto pitanje
koje sam imao s Eugenijom, tako da budi na oprezu. Nikad je ne bih mogao
poslati u školu.
- Hoćeš li me držati zaključanu u zapadnom krilu?
On napravi jedan korak i spusti pogled prema njoj. Pogled u njegovim
očima...
- Mislim da je zapadno krilo preveliko za tebe. Više sam razmišljao o samo
jednoj prostoriji.
- On - ona prošapće. Bilo je to gotovo previše za izdržati. Volio ju je, običnu
udovicu Harriet. Volio ju je.
A ona je znala Jema. Nikad je neće pustiti.
Ispružio je ruke prema njoj u istom trenutku kad je poletjela prema
njemu. Ljubili su se... Harriet nije znala koliko dugo. U tišini su razgovarali
jedno s drugim. Prestala ga je ljubiti samo kako bi prošaptala: - Nikad me
nećeš napustiti, zar ne?
Znao je što govori i opet je poljubio prije nego što je promrmljao: -
Odrekao sam se Igre, a ona mi ionako nikad nije bila toliko važna. Ono što se
dogodilo Benjaminu meni se nikada neće dogoditi. Nikad. Ostajem s tobom,
gdje god bila, Harriet.
- Kad mi nećak bude dovoljno star, preuzet će svoju rezidenciju.
250
Knjige.club
 - Do tad ćemo Fonthill urediti u savršen dom za vojvotkinju - odmah reče.
- Ne za vojvotkinju - ona prošapće. - Milostivu Strange.
Opet ju je počeo ljubiti te zastao samo kako bi joj šaputao
blesave stvari o tome kako će biti zajedno dok oboje ne budu imali
osamdeset pet godina i kosa mu bude bijela poput snijega, a ona krezuba
baba...
Morala ga je poljubiti da ga ušutka.

251
Knjige.club
 ČETRDESET PRVO POGLAVLJE

Poglavlje o otkrivanju,., o očevima i bordelima

N akon što su zajedno Eugeniju ušuškali u krevet, otkrili su žalosno

mijaukanje ispod pokrivača. Mačić je spašen i vraćen majci. Zatim se
Harriet sjetila opet podići prekrivač i otkrila nesretnu nezgodu koja je
uključivala tog mačića.
Nakon što su služavke došle i počistile, Jem ju je okrenuo uza zid u
hodniku.
- Ne mogu to učiniti bez tebe - reče promuklim glasom. - Da, možeš i jesi
- ona reče ne trudeći se pretvarati da nema pojma o čemu priča. Činilo se kako
bi ostatak života mogla odgovarati na njegove neizgovorene misli. - Ti
si predivan otac.
Ali on odmahne glavom. - Trebam te. Ne mislim na štakore, mačju
pišalinu i kose tornjeve. Nisam - nisam imao nekog oca i mislim da zato ne
znam što radim.
Više joj ništa nije želio reći pa se Harriet tek usred noći, dok je ležao na
krevetu još uvijek uzdišući, naslonila na lakat i rekla: - Želim znati zašto si bio
toliko ljut kad si me pronašao u štali s Nickom.
On zaklopi oči zatvorivši se pred njom, ali imala je jedan veliki strah i
željela ga je izgovoriti. - Je li ti netko naudio dok si bio dječak? - upita tiho.
On razrogači oči. - Ne, hvala Bogu.
Čekala je.
- Ali moglo se dogoditi. Svatko s pričom i šalom bio je dobrodošao u našoj
kući. Ponekad bi ljudi ostajali tjednima, a moj je otac mislio da je to iznimno
zabavno. Govorio bi kako smo pravi srećkovići.
- Jeste li živjeli u Fonthillu?
- Ne, živjeli smo u Lincolnshireu. Jedan od tih ljudi bio je prokletnik po
imenu Sattaway. Moja je sestra imala trinaest godina. Možda dvanaest. Ne
mogu se sjetiti.
- Oh, ne - Harriet uzvikne.
- Otišao je nakon nekoliko tjedana, ali bio je prekasno. Zatrudnjela je.
- I onda?
- Dijete je umrlo jer joj je prenio sifilis. Bolest.

252
Knjige.club
 Harriet proguta knedlu. Jem više ništa nije rekao. - A nakon toga ju je oteo
drugi muškarac?
- Da.
- Je li umrla ubrzo nakon toga? - Harriet se napokon usudi pitati.
- Oh, ne. Nije mrtva.
Naslonila mu je glavu na prsa, a on joj je nastavio milovati kosu. - Možda
ti zaista nije pametno udati se za mene - reče naposljetku. - I...
Ona podigne glavu. - Dopustio bi mi da odem?
Smiješio se očima. - Podlo je od mene činiti ti ovo.
Ona se otkotrlja na njega kao da je madrac. - Ti si mi sve, Jem Strange. Da
se nisi usudio opet me otjerati. Nikad.
- Sestra mi posjeduje malen, poprilično kvalitetan bordel u Belfastu u
okrugu Antrim County u Irskoj. Poprilično je sretna, barem tako piše u
pismima. Zove se Bubamara - doda.
- Bubamara!
- Žao mi je što sam reagirao tako loše kad si moje goste nazvala
bubamarama. Oni to jesu, naravno.
Harriet se na trenutak umirila kad joj je istina o Jemovu životu postala
jasna. - Kako bi ih mogao odbiti? - ona reče žustro. - Nisam razumjela. Ti si
predivan čovjek, znaš li to? Ponosna sam na tebe.
Usta mu se izvrnu. - Na što imaš biti ponosna?
- Nikad nisi odbacio ženu koja te podsjećala na sestru, zar ne?
On proguta knedlu. - Nisam.
- Je li ti otac živ?
- Ne bi li bilo lijepo reći da je umro od roditeljske krivnje?
- Harriet je zapeklo u grlu kad su mu se usta izvila. - Umro je četiri godine
nakon što je previše popio i odlučio dokazati da može hodati po kamenoj
ogradi koja mu je okruživala povrtnjak u Bathu. Nije mogao.
Ona ga opet poljubi.
- Međutim nakon što si otišla, shvatio sam da sam stvorio Fonthill za
njega... On mi je cijelo djetinjstvo govorio da je kuća puna razuzdanih žena,
bordel, raj za muškarce.
- Ti si stvorio kuću, ali nikad nisi iskoristio tu pogodnost
- Harriet reče polako.
- Nisam se osjećao ugodno iskorištavajući žene koje moraju mijenjati
svoje usluge za idući obrok.

253
Knjige.club
 Harriet mu je spustila glavu natrag na prsa i slušala postojan ritam
njegova srca. - Još uvijek možemo pomoći ženama u nevolji - ona reče. - Na
svaki mogući način. Samo možda ne u našoj kući.
- Nakon što si otišla, shvatio sam da se Fonthill praktički pretvorio u
bordel. Ja imam bordel. Ja, koji nikad svojevoljno nisam ušao u bordel otkad
me otac prvi put prisilio na to s trinaest godina.
- Fonthill nije bordel - Harriet reče.
- Dovoljno je sličan. - Glas mu je bio hladan.
- Ne - ona reče odlučno sjevši kako bi ga pogledala u oči. - Tvoja sestra
vodi bordel. Ti ne. Imao si predivnu, obilnu kućnu zabavu na koju si pozivao
svakojake ljude, od znanstvenika do pjevačica. I ako su neki od njih pronašli
prijatelje pod tvojim krovom, ti od toga nikad nisi zaradio. Oni su.
Šutio je.
Igra nije ovisila o ženskoj zabavi - ona nježno reče.
- Ja sam prokleto loš izbor, Harriet - reče. - Jesi li sigurna da to želiš
učiniti?
Nije mogla ni progovoriti: srce joj je bilo prepuno. - Ti si... - proguta - moj.
Ja sam u srcu dosadna seoska udovica.
Okrenuo se i prebacio na nju tako brzo da su joj riječi nestale s usana. - Ti
si moja Harriet, najinteligentnija, najsmješnija, najmudrija duša koju sam
ikad upoznao. I, iako to nije važno, jedina osoba koja me ikad potpuno
izludjela požudom za tvojom ljepotom.
Nije si mogla pomoći da mu se ne osmjehne. - Želiš li i ti sličan popis?
On odmahne glavom. - Nije me briga i za što od toga ako misliš... - Ali nije
to mogao pretočiti u riječi.
- Ti si mi sve - ona prošapće sa suzama u očima. - Volim te cijelog, od bora
oko tvojih očiju do ludih graditeljskih planova, tvoje velikodušnosti i dobrote.
Ti si predivan otac koji nikad nije posramio vlastita oca odrekavši se njegove
ideje raja - a ipak si čuvao Eugeniju na toplom i sigurnom, i volio si je.
Prihvaćaš svaku ženu koja dijeli priču tvoje sestre i nikad ih nisi iskorištavao.
Kako te ne bih voljela, Jem?
Sad je plakala, a on ju je ljubio. Ali i on je imao nešto reći pa ju je natjerao
da prestane plakati i posluša ga.
- Benjamin je bio budala, Harriet. Budala. Nikad nisam upoznao ženu
veselu, lijepu i senzualnu kao ti. Ali ono što najviše volim jest tvoje duboko
usađeno poštenje, razumna prosudba koja ti dopušta da vidiš ljude onakve
kakvi jesu bez obzira na to bili oni kriminalci ili budale kao što sam ja, kao što
je Villiers ili Nell...
Zaista nije ostalo puno toga za reći.
254
Knjige.club
Stoga su počeli razgovarati rukama. I usnama.
I, naposljetku, najvećim darom od svih. Svojim tijelima.

255
Knjige.club
 EPILOG

R uka Eugenije Strange počela se umarati. Maleni joj je brat bio puno
teži nego što je izgledao. Ispružio joj se u naručju izgledajući kao da
će zadrijemati, ali nikako da to učini. Bilo je to strašno frustrirajuće.
I zaista, isti tren kad je prestala šetati otvorio je oči i krezubo se
osmjehnuo. Colin je imao majčine baršunasto smeđe oči. S obzirom na to da
je nosio malu plavu majicu, imale su i primjesu ljubičaste.
- Sve će djevojke biti zaljubljene u tebe - reče mu.
On uzdahne i zaklopi oči. - U pravu si - Eugenia reče. - Sve to obožavanje
jest pomalo naporno. - Naprimjer ona je znala da u sobi za prijam gostiju
trenutno stoje osmorica muškaraca. Povy se neprestano navirivao u dječju
sobu i u tišini podizao ruke te joj prstima pokazivao novi broj.
Ali nije upoznala nijednog muškarca u Londonu koji bi je mogao
namamiti da se makne od Colina. - Zašto nećeš spavati? - pjevala mu je. - Oh,
zašto nećeš spavati?
Vrata se otvore i ona se okrene misleći da je Povy možda pokazao sve
prste. Ali bio je to njezin tata.
Izgledao je umorno, ali sretno, potpuno sretno. Eugenia je imala osjećaj
da joj je draga, voljena pomajka dobro iskoristila sat vremena otkad su
nestali nakon ručka. Nije da je primijetila kamo idu, naravno.
- Ni ti nikad nisi spavala - tata joj primijeti ušavši u sobu. - Bila si grozna
beba.
Eugenia zafrkće. - A kako bi ti to znao, lorde Strange? S obzirom na to da
si moje djetinjstvo proveo motajući se po kući punoj predivnih kurtizana i
divljih muškaraca?
- Divljih muškaraca? - ponovi. - Daj mi to dijete. - Colin podigne glavu te
počne gukati i grgotati čuvši očev glas.
- Baš sam ga pokušavala uspavati - Eugenia se požali predavši ga.
- Izgledaš vrlo lijepo za dječju sobu - otac joj reče odmjerivši je od glave
do pete. - Nova haljina? I ne želim biti nepristojan, kćeri, ali nešto nosiš ispod,
zar ne?
Eugenia podigne nos. - To je najljepša nova kreacija gospođe Careme,
tata, i bila bih zahvalna kad je ne bi vrijeđao. Ili postavljao pitanja koja te se
ne tiču. - Ali onda se osmjehnula pogledavši svoju predivnu jutarnju haljinu.
Bila je napravljena od najfinijeg tafta. Padala joj je ravno preko grudi, a
zatim se prema dnu očaravajuće nabirala.
256
Knjige.club
 - U redu, onda kreni - tata joj reče. - Sva ona gospoda dolje nisu ovdje da
vide mene, znaš.
- Možda i jesu - Eugenia reče, provjeravajući odraz u ogledalu u dječjoj
sobi.
Otac joj zafrkće.
- Voljeli bi se omiliti najnovijem markizu u Londonu - ona reče.
Ali otac je nije slušao. Pjevušio je Colinu i ljuljao ga u naručju tako da je
Eugenia gotovo mogla osjetiti u kostima. Došla je do njega i stavila mu glavu
na rame. - Volim te, tata.
- I ja tebe, draga - reče joj. - I ja tebe.
A zatim je izašla kroz vrata točno znajući zašto je nije briga za svu tu
gospodu dolje u sobi za prijam gostiju. Jer nijedan od njih nije ni blizu
njezinom tati, zato.
Srela je Harriet na putu niz hodnik. Njezina voljena, slatka pomajka nije
izgledala ni izbliza umorna kao otac. Zapravo, zračila je nekim sjajem zbog
kojeg se Eugenia skrivećki nacerila.
- Mislim da će tata napokon uspjeti uspavati Colina - Eugenia prošapće. -
Meni baš i nije pošlo za rukom. Baš sam htjela odustati i pozvati mu dadilju.
Harriet mahne rukom prema sobi za prijam gostiju. - Sad ih je dvanaest -
prošapće natrag.
Eugenia zastenje, ali okrene se i odšetucka niz stubište.
Harriet se osmjehne promatrajući je kako odlazi. Njezino čudno dijete s
velikim nosom pretvorilo se u najzanosniju djevojku koja se pojavila među
plemstvom posljednjih godina. Bacala je svu prikladnu gospodu - i većinu
neprikladne - na koljena, ako ne i pod noge. Nije da je Eugeniju bilo briga za
to.
Jem podigne pogled s kolijevke u koju je upravo polegao Colina.
- Ti si čudesan - Harriet reče tiho. Colin tiho zahrče i okrene se. Spustila
je pogled na njega. - Tako je predivan, nije li?
Jem je uhvati u naručje. - Ne predivan kao ti. Na oca je. Već vidim kako mu
se oko očiju pojavljuju bore.
Harriet mu s ljubavlju makne kosu s nasmiješenih očiju. Tijelo joj je još
uvijek treperilo od užitka koji su podijelili i znala je da se on osjeća isto. -
Sjećaš li se kad sam te tek upoznala? Mislila sam da si najljepši muškarac
kojeg sam ikad
vidjela, a s obzirom na to da sam ti došla u kuću s Villiersom, to je zacijelo
moralo nešto značiti.

257
Knjige.club
 - Moja prva pomisao bila je da ću Villiersa prije ubiti ako poželi zamijeniti
strane i zavesti te. Trebao sam znati od tog trenutka. Nikad me nije bilo briga
gdje muškarci pronalaze užitak, a odjednom sam se ponašao kao pas kojem
je bačena kost.
- Vrlo neobična kost - Harriet se nasmije.
Priljubio se uz nju. - Moram ti reći da mi je drago što si odustala od hlača.
- Nije bilo teško jednom kad sam shvatila da sve što sam naučila u
hlačama jednostavno mogu primjenjivati u haljinama.
- I dalje nikad ne sjediš tiho kako dame običavaju tijekom večernjih
razgovora.
- Ne - ona reče, nacerivši se.
- I najvatrenija si jahačica u pet susjednih okruga, iako nitko ne zna da
vojvotkinja u suton izlazi skandalozno odjevena u hlače.
- Ne zaboravimo i činjenicu da sam te pobijedila u posljednja dva meča s
rapirima.
- Dosta je - on prošapće, ruku joj prislonivši na trbuh. -Dosta je jahanja i
dosta je rapira, Harriet.
- Neko vrijeme. - Nije si mogla pomoći da se ne nasmije.
- Što misliš, odakle je došlo ovo dijete? - on radoznalo upita.
- Iz uobičajenog mjesta. - Volio je kako se smije.
- Ali godinama smo vjenčani bez djece. A onda se dogodio Colin, a sad...
- Nisam mislila da to mogu.
Pod rukom je osjetio sitno komešanje novog života. - Nikad nisam plakao,
nisam prolio nijednu suzu prije nego što sam upoznao tebe - reče optužujući
je.
Ljubila ga je dok se više nije osjećao sentimentalno nego gladno. Ali nije
želio izmoriti Harriet pa nije pratio taj poljubac do njegova prirodnog
zaključka.
- Povy mi je rekao da ti je stiglo pismo od sestre - Harriet mu reče. - Mislim
da je sretna u Londonu, slažeš li se?
On kimne glavom. - Voli biti upraviteljica u prihvatilištu Magdalen
House... kako samo priča o ravnatelju glavnog policijskog ureda. Misliš li,
Harriet? Možda?
Harriet se naceri. - Imat će sreće ako je ne uhiti. U pismu koje sam primila
prošli tjedan opisala je kako je ukrala dvije žene iz bordela, koliko sam
uspjela shvatiti.
- Nije uvijek oprezna s obzirom na vlastitu sigurnost.

258
Knjige.club
 - Rekla mi je da nosi nož u svakoj čizmi - Harriet reče prolazeći mu rukom
po obrazu. - Očekujem da će Eugenia svaki tren početi nositi oružje. Znaš da
obožava tvoju sestru.
Na trenutak je samo šutio. - Nisam mogao zamisliti naš život kad sam te
prvi put vidio u onim hlačama.
Harriet se protegne. Tijelo joj je odisalo srećom. Od trudnoće joj nije bilo
muka i nije ju činila mrzovoljnom. Umjesto toga pjevala je od sreće. - Uništila
sam te. Bio si sretan kao uš u kraljičinom madracu, okružen konkubinama,
kurtizanama i glumicama...
-I nisam imao ništa s njima.
- Čekao si mene - ona reče. - Znaš, nekoga tko će ti u obitelji nositi hlače.
- Ona ga pogleda, a on se nasmije.
Tiho, naravno.

SVRŠETAK

259
Knjige.club
 Bilješka o kartaškim igrama, modernim
porocima i obiteljskim sudovima
Ovaj roman počinje scenom na sudu suca Trudera. Sudac Truder ne postoji,
ali „kriminalci" za koje se vodi postupak na njegovu sudu postoje. Jadna
Loveday Billing udala se za samo dva muškarca (iako postoje slučajevi koji
spominju čak i do sedam žena ili muževa), ali bila je oslobođena optužbe
baš kao što je ovdje opisano. Sporazumi gdje plemstvo predsjeda na sudu bili
su neobični, ali ne i neviđeni (iako bi malo vjerojatno bilo da je žena
„sutkinja"). Englesko ruralno područje bilo je puno malih nadležnih službi i
okružnih sudova čiji postupci nisu slijedili naredbe koje je izdala engleska
vlada, nego su oblikovani mjesnom tradicijom pomiješanom s nuždom.
U jednom trenutku Jem kaže da svaki kraljevski dvor održava Igru kao
što je njegova - održavala se ona na samom dvoru, u seoskoj rezidenciji ili
krčmi. Smislila sam Igru nakon čitanja predivnog dnevnika Samuela Pepysa.
Pepys, koji je živio od 1633. do 1703., u dnevniku je detaljno opisivao sve -
od svađa sa ženom do njezine sklonosti prema „čipkastim" haljinama,
njegovih afera s raznim ženama (detalji su šifrirani) i njegovih različitih
položaja u engleskoj vladi. Opčinio me opušten način na koji su obavljali
ključne poslovne poteze, često tijekom slučajnih susreta ili kartanja. Pepys u
jednom trenutku opisuje kako je kralj pozvao gospodina na igru te je
spomenuti gospodin izgubio pedeset šilinga, ali rekao je kako je bio
zadovoljan jer je povlastica igranja kartaške igre na visokoj razini vrijedna
gubitka pedeset šilinga. Tako se rodila Jemova „Igra".
Pepys je živio prije georgijanskog razdoblja - ali običaji opisani u njegovu
dnevniku, gdje gospoda redovito ima ljubavnice te dame imaju ljubavnike,
istiniti su i za georgijansko razdoblje. Da bismo dobili uvid u život gospode
tijekom georgijanskog razdoblja, možemo pogledati još jedan dnevnik. James
Boswell živio je od 1740. do 1795.; do dvadeset devete godine već je detaljno
opisao zavođenje triju žena, četiriju glumica, Rousseauove ljubavnice, triju
žena srednjeg staleža i više od šezdeset uličnih djevojaka.
Biti plemić u Engleskoj tijekom georgijanskog razdoblja značilo je živjeti
u vrijeme kad je preljub bio moderan porok, a ne zločin. A ipak... ako je
nevjernost bila jedna vrsta mode, ljubav je bila druga. Lord Byron, ludi, loš
Englez georgijanskog razdoblja, napisao je da je „naša najljepša
uspomena sjećanje na prvi poljubac ljubavi".

Scan i obrada: Knjige.Club Books

260
Knjige.club