Vitamini

Vitamini su organske supstance koje čovjek mora svakodnevno unositi u

organizam u malim količinama. Naziv vitamini potiče od riječi vita (lat.) što znači
život i od toga što se smatralo da su to amini koji su neophodni za život.
Vitamini se u organizam unose u malim količinama, poslije resorpcije se
deponuju u različitim organima koji čovjeku služe kao izvor vitamina. Vitamini
nastaju u biljkama uz pomoć Sunčeve svjetlosti, a u nekim slučajevima mogu
nastati u ljudskom ili životinjskom organizmu. Poremećaji koji u organizmu
nastaju uslijed nedostatka vitamina nazivaju se AVITAMINOZE (rahitis, skorbut,
beri-beri...). Svi vitamini djeluju sinergistički, a to znači da se međusobno
dopunjavaju. Vitamini sami po sebi nemaju energetsku vrijednost.

Svake sekunde u ljudskom organizmu se odvija veliki broj hemijskih procesa koji
omogućavaju da mislimo, osjećamo, vidimo, čujemo, krećemo se i sl. Za sve te
procese neophodni su vitamini, kao i ostali mikro i makro stastojci
(ugljikohidrati, masti, proteini, minerali). Bez dovoljnih količina u tijelu nastaju
brojni poremećaji koji mogu uzrokovati čak i teška oboljenja.

Vitamini se dijele na dvije osnovne grupe:

 vitamini topivi u vodi

 vitamini topivi u mastima

VITAMINI TOPIVI U VODI (hidrosolubilni)

U ovu skupinu vitamina spadaju vitamini B kompleksa i vitamin C. Ovi vitamini

se lako apsorbuju iz gastrointestinalnog trakta u krv. Kada se apsorbuju
cirkuliraju kroz tijelo i spremni su za potrebe organizma. Većina vitamina
topivih u vodi nije pohranjena u organizmu u većim količinama na duži period.
Kada koncentracija ovih vitamina u organizmu pređe dozvoljenu, tijelo ih
izbacuje iz organizma putem urina. U ovom slučaju urin je bijele boje.

U ovu grupu spadaju:

1. vitamin B1 (tiamin)
2. vitamin B2 (riboflavin ili vitamin G)
3. vitamin B3 (niacin ili vitamin P)
4. vitamin B5 (pantotenska kiselina)
 5. vitamin B4
6. vitamin B6 (piridoksin)
7. vitamin B7 (biotin ili vitamin H)
8. vitamin B9 (folna kiselina ili vitamin M)
9. vitamin B12 (kobalamin)
10.vitamin B15
11. vitamin B17 (laetril)
12. vitamin C (askorbinska kiselina)

VITAMINI TOPIVI U MASTIMA (liposolubilni)

Ovim vitaminima su neophodne dodatne tvari (emulgatori), kako bi se mogli

pretvoriti u hemijski spoj koji se može apsorbovati u krv. Kada je apsorbiran,
vitamin topiv u mastima, putuje do mjesta gdje se posprema za potrebe
organizma. Kada organizam treba vitamine, oni se putem specijalnih proteina
nosača dovode do mjesta gdje su potrebni.

U ovu grupu spadaju:

1. vitamin A (akseroftol)
2. vitamin D (kalciferol)
3. vitamin E (tokoferol)
4. vitamin K (filohinon)
 Minerali
Mineral je produkt prirodnih procesa koji se odlikuje određenim, hemijskim
sastavom, stabilnošću u određenim fizičkim uslovima te pravilnom unutrašnjom
strukturom. Mineral je prirodni homogeni Zemljine kore. Često se nazivaju i
mikroelementima jer su potrebni u malim količinama.

Za ljudsku ishranu važno je 18 minerala. Dijelimo ih u dvije grupe:

1. makrominerali (kalcij, magnezij, fosfor) – njih trebamo u većim

količinama
2. mikrominerali (cink, željezo, bakar, mangan, selen, krom, jod, kalij, bor) –
njih trebamo u veoma malim količinama (u tragovima)

Pohranjeni su u različitim dijelovima tijela, najviše u kostima i mišićnom tkivu.

Minerali su nam potrebni za normalno funkcionisanje ćelija, mentalno i fizičko
zdravlje, započinju brojne biološke reakcije u našem organizmu. Tijelo ne može
metabolizirati vitamine bez minerala. Povećan rizik od nedostatka minerala
uočen je kod ljudi koji su na dijeti ili starijih ljudi, trudnica, vegetarijanaca...

Fizičke osobine: Fizičke osobine minerala omogućavaju njihovu identifikaciju.

Najvažnije fizičke osobine su: kristalni sistem, tvrdoća, sjaj, boja, ogreb,
kalavost, relativna gustoća. Neki minerali imaju i druge osobine, npr.
fluorescenciju, magnetizam i sl.

Hemijske osobine: minerali se grupišu po njihovoj zastupljenosti u Zemljinoj

kori: silikatni, karbonatni, sulfatni, oksidni, sulfidni, fosfatni, samorodni.

Drago kamenje – to je prirodni mineral sa izuzetnim fizičkim osobinama, koji

semože polirati i koristiti u draguljarstvu. U drago kamenje spadaju: dijamant,
smaragd, rubin i safir.

Neki od najbitnijih minerala za naš organizam su:

 Kalcij – nedostatak kalcija dovodi do toga da ga tijelo uzima iz crijeva i

kostiju. Regulira srčani ritam, funkciju bubrega, snižava krvni pritisak,
uključen je u strukturiranje molekule DNK... Najzastupljeniji je mineral u
organizmu, neophodan za kosti i neophodan svakoj ćeliji za normalno
funkcioniranje. Nedostatak kalcija izaziva osteoporozu i artritis.
 Kalijhlorid – pomaže kod bolova u zglobovima, neophodan za želučanu
kiselinu, aktivira brojne enzime.
 Jod – pomaže kod upale sinusa, te u regulaciji mjesečnice. Neophodan je
za normalan rad tireoidne žlijezde.
 Željezo – nedostatak željeza jedan je od najčešćih nedostataka i kod
žena, i kod muškaraca, a posebno žena za vrijeme menstruacije i rađanja.
Ima važnu ulogu u zasićavanju krvi kisikom i dio je hemoglobina. U
kombinaciji sa drugim hranjivim materijama stvara proteine i sudjeluje u
metabolizmu. Nedostatak željeza izaziva pad koncentracije i pamćenja,
umor, lupanje srca, anemiju. U visokim koncentracijama željezo je
toksično za malu djecu.
 Magnezij – neophodan je za asimilaciju kalcija i kalija. Sprečava mišićnu
slabost, lupanje srca. Gradi zube i kosti. Regulira tjelesnu temperaturu i
krvni pritisak, razgrađuje masnoću... Nedostatak magnezija izaziva
osteoporozu, gubitak apetita, dezorjentaciju, depresiju, lupanje srca.
Neki lijekovi i alkohol mogu uzrokovati gubitak magnezija kroz urin.
 Fosfor – nedostatak izaziva osteoartritis, bubrežne kamence, naslage na
zubima.
 Mangan – pomaže tireoidnoj žlijezdi u stvaranju hormona, bez njega
vitamini B i C ne mogu obavljati svoju funkciju.
 Cink – potreban za funkciju preko 300 enzima. Pomaže spolnim
funkcijama i sintezu proteina, održava raspoloženje, imunitet, ubrzava
zarastanje rana. Nedostatak cinka javlja se kod trudnica, dijabetičara,
alkoholičara... Manjak cinka izaziva nisku razinu testosterona. -