EKONOMSKI FAKULTET

UNIVERZITETA U TUZLI

PRVI CIKLUS STUDIJA

SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA

MAKROEKONOMIJA

Tema: Komparacija fleksibilnog američkog i japanskog tržišta rada

Predmetni profesor: Kandidat:

Dr. sc. Kadrija Hodžić, redovni profesor Ime Prezime Farisa Okić

Tuzla, Novembar 2020. godine.

 Sadržaj

1. UVOD ........................................................................................................................................ 3

2. TRŽIŠTE RADA ....................................................................................................................... 4

2.1. Potražnja za radom ................................................................................................................ 5

2.2. Ponuda rada ........................................................................................................................... 6

2.3. Specifičnosti tržišta rada .................................................................................................... 6-7

3. FLEKSIBILNOST TRŽIŠTA RADA .................................................................................. 7-10

4. KOMPARACIJA FLEKSIBILNOG AMERIČKOG I JAPANSKOG TRŽIŠTA

RADA ...............................................................................................................................................
.. 10-14

5. ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 15

6. LITERATURA ........................................................................................................................ 16

2
1. UVOD

Temeljne komponente tržišta rada su potražnja za radom i ponuda rada uz pojavu specifičnih
faktora. Na takvom tržištu preduzeće je kupac, a radnik je prodavač svojih vještina i znanja. S
obzirom na specifičnosti i karakteristike koje proizlaze iz tržišta rada u odnosu na klasično tržište
proizvoda ono može biti konkurentno ili nekonkurentno, a s drugim tržištima dijeli karakteristike
kao što su konkurencija ili sukob.

Uz uvod i zaključak, rad se sastoji od četiri poglavlja.

U prvom poglavlju govori se o potražnji za radom i ponudi rada te o pojavi specifičnih

čimbenika na tržištu rada.

U drugom poglavlju riječ je o fleksibilnosti tržišta rada te je data usporedba Japana i Sjedinjenih
Američkih Država kako bi se uvidjele razlike između zemalja koje imaju fleksibilno tržište rada i
onih koji imaju rigidno tržište rada.

U trećem poglavlju se govori o fleksibilnosti tržišta i problemima koje proizilaze iz

fleksibilnosti.

U četvrtom poglavlju se govori o komparaciji fleksibilnosti japanskog i američkog tržišta rada.

3
2. TRŽIŠTE RADA

Tržištem rada upravljaju sile ponude i potražnje. Poslodavci unajmljuju radnike, a radnici nalaze
zaposlenje putem tržišta rada.1 Takvo tržište uključuje pripremu radnika, njihovo zapošljavanje,
napredovanje, otkaze, čekanje na posao, konkurenciju u traženju posla i na samom poslu. Trguje
se vještinama, znanjem, potencijalom, vremenom. Preduzeće će skladno zahtjevima pozicije,
ponudi rada, cijeni odnosno plaći za koju može dobiti određenu razinu kvalitete te prema
evaluaciji kandidata, odlučiti što će kupiti.

Tržište rada je nemilosrdno, kao i svako drugo. Najbolji "proizvod" bit će najskuplji, najlakše će
se prodati te će za njim biti najveća potražnja. Iskustvo, obrazovanje i ocjene, nagrade, rezultati,
vještine, potencijal, intelektualni kapaciteti te sposobnost napredovanja na svim područjima čine
radnike sjajnim proizvodom.

Tržište rada dijeli s drugim tržištima karakteristike kao što su konkurencija ili sukob. Obično ima
mnogo tražilaca radnog vremena, a gotovo uvijek ima mnogo ponuđača. Malo je tržišta koja su
toliko konkurentna kao tržište rada. Na konkurentnom tržištu rada, potražnja za radom je
cijenama prilagođen zbroj potražnje za radom samostalnih poslodavaca, a ponuda rada je zbroj
odgovora pojedinih radnika na razne nadnice.2

Ravnotežnu cijenu i razinu zaposlenosti određuju tržišna ponuda i potražnja. Konkurentno tržište
znači kako je puno teže izdvojiti se jer kvalitete i vještine značajno određuju uspjeh. Izbor je
velik, a potražnja je ograničena. S obzirom na loše gospodarsko stanje u mnogim zemljama,
potražnja se smanjuje što rezultira porastom broja nezaposlenih.

Susretom ponude i potražnje tržište počinje djelovati. Analiza ponude i potražnje na tržištu rada
ima zadatak objasniti i razlučiti čimbenike koji utječu na njihovo formiranje i kretanje. Dok
funkcija potražnje ima kontinuirano silaznu putanju, funkcija ponude ima kontinuirano uzlaznu
putanju.

Funkcije se presijecaju u tački gdje je količina potražnje jednaka količini ponude rada, a tu tačku
nazivamo ravnotežnom tačkom. U uslovima savršene konkurencije ravnoteža se na tržištu rada
uspostavlja automatski.

2.1. Potražnja za radom

1
Par. Bowles, S., Edwards, R., "Razumijevanje kapitalizma", Školska knjiga, Zagreb 1991., str. 158.
2
Par. Campbell, C. R. and Brue, S.L., "Suvremena ekonomija rada", treće izdanje, McGraw-Hill (prijevod MATE, Zagreb,
1993), Teorija savršeno konkurentnog tržišta rada, str. 155. - 190.
4
Kod potražnje za radom, među brojnim faktorima koji ju određuju, valja izdvojiti nekoliko
ključnih faktora:

Cijena radne snage tj. nadnica, temeljni je element koji određuje količinu potražnje. Naravno da
će poslodavac zaposliti više radne snage ako je cijena rada niska, i obrnuto, rast cijene radne
snage rezultirat će smanjenom potražnjom.

Promjena tehnologije znatno utiče na potražnju. Nove tehnologije rezultiraju smanjenjem

potražnje za radnom snagom u postojećoj proizvodnji, ali utiču na kreiranje dodatne potražnje za
novonastalim zanimanjima i profesijama.

Promjene cijene ostalih faktora. Uticaj cijena ostalih faktora analiziramo pod uslovom da
tehnologije ostaju nepromijenjene. Način na koji će ostali faktori uticati na cijenu rada zavisi o
njihovu odnosu u kojem oni mogu biti supstituti ili komplementi.

Očekivanja. Potražnja za radom ne ovisi samo o trenutnim potrebama poslodavaca, nego i o

njihovim predviđanjima kretanja u budućnosti. Ukoliko poslodavac očekuje rast potražnje za
njegovim proizvodima (u relativno duljem razdoblju) tada će težiti angažiranju nove radne
snage. Očekivanja su vezana i uz mogućnost institucionalne intervencije na tržištu rada. Ako
poslodavac očekuje snažniju državnu regulaciju na tržištu rada, tada će smanjiti svoja očekivanja
i uticati na pad potražnje.

Preferencije poslodavaca determiniraju relativno značenje drugih faktora (cijene, tehnologije…)

u određivanju količine rada koju će oni potraživati. Ovdje se ne radi samo o uticaju na količinu,
nego i na vrstu odnosno dob zaposlenih. Ako poslodavac preferira iskusniju radnu snagu, logično
je da će zapošljavati relativno starije osobe.3

Kod razmatranja funkcije potražnje u savršenoj konkurenciji vrijede sljedeće opće pretpostavke:

 potražnja za radnom snagom isključivo je tržišna potražnja,

 troškovi radne snage mjere se isključivo nadnicom po satu rada,
 maksimalizirati profit je jedini cilj poslodavca,
 tržište rada je savršeno konkurentno,
 produktivnost je u svakoj jedinici vremena konstantna te je svaki radnik jednakoučinkovit
što znači da postoji savršena supstitutivnost rada.

2.2. Ponuda rada

3
Par. Družić, I., "Resursi i tržišta hrvatskog gospodarstva", Politička kultura, Zagreb 2004., str.91.
5
Savremena stajališta definiraju ponudu rada kao funkciju izbora pojedinaca između različitih
profesija pri čemu visina nadnice nije uvijek jedini kriterij po kojem se formira ponuda. Cilj
svakog pojedinca je životna ugodnost, ali i ostvarenje dohotka kako bi se ona zadovoljila.
Ponuđač donosi odluku kako će i u kojem omjeru zadovoljiti ciljeve pojedinaca.

Ponudu radne snage moguće je analizirati kao izbor između aktivnosti koje generiraju dohodak i
onih aktivnosti koje ga ne generiraju. Rad se može smatrati aktivnošću kojoj se pojedinac
dobrovoljno podvrgava kako bi si mogao priuštiti osobnu potrošnju odnosno zadovoljstvo
dokolice.

Kao i funkcija potražnje radne snage, i ponuda ima svoje determinante te ovisi o različitim
varijablama:

Cijena, odnosno ponuđena nadnica ima ključnu ulogu u odlučivanju gdje će i koliko radne snage
biti ponuđeno na tržištu. Pri tome, visina ponuđene plaće predstavlja temelj egzistencije za
radnika.

Promjene u cijeni rada na ostalim tržištima kazuju da postoje alternativna tržišta rada na kojima
postoji potražnja za istom profesijom.

Vrijeme kvalifikacije. Pojedinac stavlja u omjer vrijeme koje mu je potrebno za ostvarenje

određene profesije i koristi koje očekuje. Ova varijabla ima bitnu ulogu pri opredjeljenju za
pojedino zanimanje.

Očekivanja također bitno utječu na ponudu radne snage. Formiranje ponude radne snage
uglavnom je rezultat dugoročnog ulaganja, a kako se sveukupni, a osobito tehnološki razvitak
dinamizira velikom brzinom, neizvjesnost je u stalnom porastu te se iz tog razloga sve veća
pozornost pridaje očekivanjima.

Preferencije determiniraju relativno značenje drugih faktora u određivanju količine ponuđenog

rada.4

2.3. Specifičnosti tržišta rada

Temeljna specifičnost tržišta rada proizlazi iz obilježja tržišta dobara i usluga s jedne i rada kao
ljudske aktivnosti s druge strane. Rad, kao izrazito socijalna i zajednička aktivnost segmentiran
je na individualna tržišta koja ovise o radnom iskustvu, kvalifikaciji, prostornom razmještaju i sl.
Radnici se u okviru iste kvalifikacije razlikuju po potrebama, socijalnim preferencijama,
individualnoj produktivnosti itd., što umanjuje mobilnost na strani ponude i informiranost na
4
Par. Družić, I., "Resursi i tržišta hrvatskog gospodarstva", Politička kultura, Zagreb 2004., str.115.
6
strani potražnje. Smanjena mobilnost radne snage te sporiji protok relevantnih informacija
uvjetovali su činjenicu nepostojanja jedinstvenog tržišta rada.

Na specifičnosti tržišta rada utječu brojni statični i dinamički faktri. U statične možemo ubrojiti
inferiornu pregovaračku poziciju radnika koja proizlazi iz činjenice da na tržištu gotovo uvijek
postoji višak ponude. Takva situacija automatski stavlja poslodavce u povoljniji položaj. Dok se
radnik nalazi u situaciji manjka radnih mjesta i potrebe za zaposlenjem, poslodavci su u poziciji
da mogu birati između mnoštva nezaposlenih.

Tržište rada ima dvije posebne osobine. Prva se odnosi na tzv. čišćenje odnosno postizanje i
održavanje situacije u kojoj nema ni viška ponude ni viška potražnje pri postojećim cijenama.
Dok na tržištu roba može doći do tzv. čišćenja, na tržištu rada gotovo nikad ne dolazi do
"čišćenja" ili do nedostatka viška ponude, a ako se to i desi, takvo stanje traje kratko.

Druga osobina je ta da na tržištu rada smanjenje nadnica može povećati nezaposlenost umjesto
da je smanji.

Da bi se mogle objasniti i shvatiti složene pojave na tržištu rada, potrebno je razmatranju ovog
fenomena poći od modela savršenog tržišta rada. Savršeno konkurentno tržište rada ima sljedeće
karakteristike koje ga razlikuju od ostalih tržišta rada:

 veliki broj preduzeća koja se međusobno natiču u unajmljivanju specifične radne snage
da upotpune identična radna mjesta,
 brojne kvalificirane radnike koji imaju identične vještine i stručna znanja te koji
samostalno nude svoje radne snage,
 slobodno "ponašanje nadnica" tj. ni poslodavci niti poduzeća ne mogu utjecati na tržišnu
nadnicu,
 kvalitetnu, besplatnu informaciju i pokretljivost rada.5

3. FLEKSIBILNOST TRŽIŠTA RADA

Kako se preduzeća, gospodarstva i zemlje susreću sa sve većom konkurencijom otkako su tržišta
otvorena globalnom naticanju, konkurentnost pojedinog preduzeća ili gospodarstva na
globalnom tržištu uvelike ovisi o mogućnosti uspješne prilagodbe promjenama tržišta i
iskorištavanju mogućnosti najnovijih tehničkih i tehnoloških dostignuća.6

5
McConnell, C., Brue, S., "Suvremena ekonomija rada", MATE, Zagreb 1994., str. 156.
6
J. Lowther, "Fleksibilnost radne snage i uloga hrvatskih socijalnih partnera u njezinu povećanju", Financijska teorija i praksa
27, Zagreb 2003.,str. 457.-479.
7
Mnogi stručnjaci smatraju da je stvaranje fleksibilnih tržišta rada jedan od odgovora za
rješavanje stalnih visokih razina nezaposlenosti u mnogim dijelovima svijeta. Fleksibilna tržišta
rada su vrlo važna za tvrtke koje se žele natjecati u globalnom gospodarstvu.

Konkurentnost tvrtke ponajviše ovisi o njezinoj sposobnosti da se promijeni te usvaja i

primjenjuje najnovija tehničko-tehnološka dostignuća. Kako bi poduzeće brzo odgovorilo novim
zahtjevima i mogućnostima, ono mora imati radnu snagu koja je fleksibilna i u smislu
zapošljavanja i otpuštanja, kao i u prilagodljivosti vještina i poslova.

Povećanje fleksibilnosti radnog vremena može pomoći preduzeću u zadržavanju istih izdataka za
zaposlene. Nadalje, poticanje radne fleksibilnosti može omogućiti povećanje ponude radne
snage, a povećanje fleksibilnosti u sistemu plaća i organizacije rada može unaprijediti
proizvodnost tvrtke.

Kao četiri glavne vrste fleksibilnosti navode se fleksibilnost radnog vremena, fleksibilnost
zaposlenja, zatim fleksibilnost plaća i fleksibilnost organizacije rada. Fleksibilizacija rada može
imati različita tumačenja. Jedno od tumačenja je negativna fleksibilizacija, a ona podrazumijeva
veću dostupnost i prilagodljivost radnika promjenama i zahtjevima poslodavca. Većina se
sindikata protivi tom obliku fleksibilizacije i zalažu se za fleksibilizaciju u interesu radnika, koja
im pruža veću slobodu pri organizaciji rada i privatnog života, a stvaranjem boljih mogućnosti
profesionalnog napredovanja potiče razvoj vještina i ambicija zaposlenih. Idealno bi bilo
ostvariti tržište rada koje će zadovoljiti potrebe svih socijalnih patnera, poslodavaca i sindikata.

U većini primjera to je složeno usklađivanje lakše postići decentraliziranim kolektivnim

pregovaranjem, kada obje strane, poslodavci i sindikati, imaju veću ulogu i slobodu pri
ostvarivanju svojih ciljeva. No, osim što razvijaju partnerski odnos, sindikati i poslodavci
također bi trebali podijeliti odgovornosti za razvoj stručnosti i vještina radnika te im pomoći pri
očuvanju visoke razine zapošljivosti.

Fleksibilne mjere se mogu uvesti jednostranim djelovanjem poslodavaca, zakonodavstvom,

kolektivnim pregovaranjem, individualnim ugovorima o radu, socijalnim dijalogom ili
kombinacijom tih metoda. U pojedinim se zemljama te prilike razlikuju ovisno o tome koje
odluke poslodavci mogu donijeti praktično odriješenih ruku, s tim da je, naravno, manevarski
prostor manji ako se određeno područje podrobno regulira zakonom ili kolektivnim
pregovaranjem. Premda su kolektivno pregovaranje i zakonodavstvo važna sredstva u
pregovaranju o pravilniku o radu i radnoj organizaciji, uprave preduzeća obično jednostrano
utvrđuju i provode većinu takvih pravila i organizacijskih promjena.

8
U tradicionalnom hijerarhijskom sustavu upravljanja direktori i nadzornici utvrđuju i provode
pravila, no savremene tehnike menadžmenta jače naglašavaju sudjelovanje zaposlenih poput
timskog rada.

U provedbi fleksibilnosti poslodavci nastoje sarađivati i savjetovati se s radnicima ili njihovim

sindikatima. Zakonodavstvo se može koristiti za promicanje fleksibilnosti, no ono je po svojoj
prirodi manje uspješan način promicanja fleksibilnosti nego postupci koje uglavnom nadziru
uobičajene strane u radnom odnosu, a to su poslodavci i radnici.

Kolektivno pregovaranje, u usporedbi sa zakonodavnim određenjem, ima prednost što je ono

fleksibilniji instrument koji omogućuje onima na koje se promjene odnose da utvrde vrstu
promjena te brzinu i načine njihova provođenja. U usporedbi s jednostrano donesenim odlukama
poslodavaca ili individualnim ugovorima o radu, kolektivno pregovaranje ima prednost što ga
radnici smatraju legitimnim jer putem svojih predstavnika mogu izraziti svoja stajališta.

Pojedinačni ugovori o radu omogućuju radnicima i poslodavcima određivanje uvjeta ovisno o

posebnim situacijama tako da se za obje strane ostvari maksimalna fleksibilnost. Ti su ugovori
pogodni i za poslodavca u uslovima nejednake pregovaračke moći.

Glavni faktori koji utvrđuju sposobnost i načine provođenja mjera fleksibilizacije jesu:

pravila koja određuju okvir kolektivnih radnih odnosa te pojedinačnih uslova rada i
zapošljavanja,

opseg stvarne primjene kolektivnog pregovaranja,

način na koji poslodavci iskorištavaju svoja upravljačka prava.7

Poslodavci često potiču i vode akcije za fleksibilizacijom tržišta rada jer mnogi imaju koristi od
lakšeg zapošljavanja i otpuštanja radnika. No, čini se da sve više prepoznaju ograničenja
prednosti čestih otkaza i privremenog zapošljavanja.

Kako globalna tržišta postaju sve zahtjevnija, a u većini industrija prevladava približno jednaka
tehnologija, poslodavci otkrivaju da im je potrebna fleksibilna i dobro osposobljena radna snaga
te se sve više oslanjaju na druge oblike fleksibilnosti tržišta rada, kao što su fleksibilnost
vještina, plaća i organizacije rada jer se čini da te vrste fleksibilnosti omogućuju višu
proizvodnost i veći profit. Oblikovanje i provedba sustava za povećanje tih vrsta fleksibilnosti
često se ostvaruje u saradnji sa sindikatima.

7
J. Lowther, "Fleksibilnost radne snage i uloga hrvatskih socijalnih partnera u njezinu povećanju", Financijska teorija i praksa
27, Zagreb 2003.,str. 457.-479.
9
4. KOMPARACIJA FLEKSIBILNOG AMERIČKOG I JAPANSKOG TRŽIŠTA RADA

U većini europskih zemalja vlade su pokazale jasnu predanost socijalnom partnerstvu u

provođenju fleksibilnosti tržišta rada. U nekim slučajevima one sudjeluju u tripartitnim
pregovorima, a u nekim drugima podravaju bipartitne pregovore izmeðu poslodavaca i sindikata.
Europske zemlje koje su uspješno smanjile nezaposlenost (npr. Irska, Danska i Nizozemska)
uvele su fleksibilnost usvajajući prijedloge vlada, socijalnih partnera i mjerodavnih ustanova
vezanih za promijenjenu globalnu konkurentnu okolinu. To potvrđuje da nije nužno usvojiti
američki model radnih odnosa kako bi se razvila fleksibilnija radna snaga. Djelovanje države
potrebno je kako bi se odredio okvir za poticanje kolektivnog pregovaranja kao načina rješavanja
promjenjivih okolnosti u svijetu rada. Pokatkad država intervenira na izravniji način na tržištu
rada kako bi nadoknadila slabosti kolektivnog pregovaranja (primjerice, Irska i Norveška). U
zemljama poput Australije, Novog Zelanda, Velike Britanije i SAD-a država nema aktivnu ulogu
i uglavnom ostavlja poslodavcima i sindikatima slobodu utvrđivanja uslova zaposlenja, kao i
načina njihovih međusobnih odnosa.

U modernoj ekonomiji postoje tri glavna modela tržišta rada: američki, japanski i švedski.

Američki model tržišta rada pretpostavlja slobodan ulazak i izlazak radne snage i fleksibilnost
troškova rada. Upravljanje se vrši putem besplatnog zapošljavanja i fleksibilnosti plaće.
Vjerojatnije je da će unajmljeni radnik samostalno voditi računa o svom obrazovanju. Često
dolazi do promjene poslodavca kada više od povoljni uslovi rada i nadnica. Na istim položajima
u razne organizacije Može biti različite razine plaće. Pri postavljanju stopa plaća obično se ne
uzimaju u obzir osobni podaci (spol, dob, radni staž, obrazovanje). Prilikom izvođenja istog
radne funkcije nadnice se ne razlikuju. Američku politiku zapošljavanja karakterizira orijentacija
prema visokoj teritorijalnoj mobilnosti radne snage.8

Rasprava o fleksibilnosti trišta rada ne bi bila potpuna bez rasprave o trištu rada u SAD-u koje je
vjerojatno najfleksibilnije trište rada u svijetu. Tipični američki radnik tokom 1950-ih i 1960-ih
godina bio je ili profesionalni organizacijski službenik (bijeli ovratnik) ili proizvodni radnik –
član sindikata (plavi ovratnik). Obje vrste zaposlenih obilježavao je rad u jednom preduzeću
gotovo cijeli radni vijek te mali uticaj na posao koji su radili (većinom muškarci), a za čije je
određivanje i nadzor bio zadužen poslodavac. Nagrađivala se lojalnost prema poduzeću. Danas
više ne postoji tipični američki radnik. Još uvijek postoje radnici koji cijeli svoj radni vijek žele
raditi kod jednog poslodavca, ali oni su više iznimka nego pravilo. Prosječni je Amerikanac u
dobi od 32 godine već radio za devet razlićitih preduzeća.
8
Ivančević, T., Perec, K., (2017): Osnove ekonomije, 131-132
10
Šta čini američko tržište rada tako fleksibilnim? Jedan je razlog, bez sumnje, mala uloga
zakonodavstva na trištu rada. Kao što smo spomenuli, američki radni odnosi uglavnom se
reguliraju kolektivnim pregovaranjem (ponajviše za proizvodne radnike – plave ovratnike) i
pojedinačnim ugovorima koji većinom obuhvaćaju druge kategorije zaposlenih. Postupak
kolektivnog pregovaranja uglavnom se regulira odgovarajućim zakonom (the National Labor
Relations Act), kojim se definira određivanje skupina radnika za koje se pregovara, potvrđuje
ekskluzivnost pregovarača te ustanovljuje dužnost pregovaranja. Kolektivno je pregovaranje vrlo
decentralizirano. Diljem svijeta vodi se velika rasprava o tome je li fleksibilnost američke radne
snage dobra ili ne. Kao pozitivno ističe se to što pojedinci mogu odlučiti o vlastitim ciljevima i
određivati svoje profesionalno napredovanje, posebice oni koji mogu pregovarati o oblikovanju
svog posla. Osobe sa specifičnim vještinama i vještinama velike vrijednosti mogu postići veća
primanja jer stalno postoji mogućnost da pređu u neku drugu tvrtku. Kako poduzeća sve više
temelje svoju konkurentnost na sposobnosti prilagođavanja promjenama na tržištima i primjeni
novih tehnologija, a razvijena se gospodarstva temelje na znanju, preduzeća moraju nastojati
zadržati kvalificirane i iskusne radnike te im daju više ovlasti i novca. Načini upravljanja bitno
su se promijenili od kraja 1980-ih i 1990-ih godina, kada je u modi bilo otpuštanje radnika kao
naćin smanjivanja troškova, a sada se konkurentnost nastoji postići stvaranjem skupine odanih
zaposlenika predanih tvrtki i njezinoj misiji. Prema istraživanju iz 1999. godine, provedenome na
sveučilištima Rutgers i Connecticut, 91% Amerikanaca voli svoj posao. Jedan od razloga za to
može biti činjenica da su mnogi od poslova u Americi čijem su ukidanju pridonijele globalizacija
i tehnologija bili teški i monotoni poslovi u gospodarskim granama poput rudarstva i industrijske
proizvodnje. Drugi razlog može biti uklanjanje zapreka koje su sprječavale uspjeh mladih
inteligentnih i ambicioznih ljudi – nema više potrebe godinama odano služiti preduzeću i biti
ljubazan prema vanim ljudima radi uspona “na korporacijskoj ljestvici”. Čini se da i uprave
tvrtke imaju koristi od lakšeg zapošljavanja i otpuštanja radnika s obzirom na potranju.
Zahvaljujuæi fleksibilnosti plaća i rada, američke su tvrtke povećale proizvodnost i
profitabilnost. Fleksibilnost rada navodi se kao jedan od najvažnijih razloga znatnog
ekonomskog porasta i povećanja proizvodnosti što ga je američko gospodarstvo ostvarilo tokom
posljednjih 20 godina.9 S negativnog stajališta tvrdi se da je raskinut stari socijalni ugovor, što je
ostavilo radnike na nemilost novoga, beskrupuloznog kapitalizma. Povećanja plaća relativno su
malena, djelomično i zato što su, kako pokazuju ispitivanja, mnogi Amerikanci u strahu od
gubitka radnog mjesta. Amerikanci rade sve duže, što negativno utiče na obiteljski i društveni
život. Prema podacima američkog Ministarstva rada, američki roditelji sada provode dvadeset i
dva sata sedmično manje sa svojom djecom nego 1969. godine. Za osobe koje su po prirodi
9
Bowles, S., Edwards, R., "Razumijevanje kapitalizma",Školska knjiga, Zagreb 1991.
11
sklone mirnom i stabilnom životu američko fleksibilno gospodarstvo može biti neugodno, čak
strašno. Mnogi ljudi imaju potrebu pripadanja, a taj osjećaj osigurava stabilan posao (članstvo u
sindikatu također bi to moglo pružati). U takvoj nestabilnoj radnoj okolini pojedinac stvarno
može imati teškoća u upravljanju svojim profesionalnim napredovanjem. Jedan od pojavnih
oblika fleksibilnosti tržišta rada jest tzv. privremeni radnik. Sastavnica kalifornijskoga
gospodarstva koja se najbrže razvija jest privremeno zapošljavanje, koje je dalo jednak broj
radnih mjesta koliko su ih zajedno dale proizvodnja elektronike i računalnih programa.
Zanimljivo je da radnici na vrhu i na dnu poduzeća češće od drugih mijenjaju radna mjesta. Ipak,
na drugom kraju spektra poslova mnogi su privremeni radnici slabo plaćeni, a neki čak nemaju
ni zdravstveno osiguranje. Uvjetovani je radnik s punim radnim vremenom u SAD-u obično
plaćen samo 80% iznosa što ga zarađuje radnik s punim radnim vremenom. Isto tako, radnici s
nepunim radnim vremenom obično dobivaju niže plaće po jedinici rada te je manja vjerojatnost
da će imati mirovinsko i zdravstveno osiguranje i plaćeni godišnji odmor.

Japanski model tržišta rada je „sistem cjeloživotnog zapošljavanja s cjelovitim jamstvima radna
aktivnost radnici. Model pretpostavlja zatvoreni ulazak i izlazak radne snage i stalno visoke
troškove za nju. Glavne značajke ovog modela su: pažljiv odabir osoblja, mala mobilnost radne
snage, mala fluktuacija osoblja. Jamstva poslodavca u odnosu na zaposlenike podržavaju
sindikati. Troškove osposobljavanja uglavnom snosi poslodavac, niska fluktuacija osoblja
omogućava korištenje internog osposobljavanja, njegujući kreativan odnos prema radu i
visokokvalitetan rad među zaposlenicima. Plaća ovisi o mnogim kriterijima (radni staž,
kvalifikacije i tako dalje). Poslodavci pokazuju zanimanje i za druge aspekte života zaposlenika,
osim za profesionalni život.

Iako broj stanovnika Japana opada, a stanovništvo u trećoj po veličini ekonomiji svijeta je sve
starije, broj radno aktivnog stanovništva u Japanu raste. Kako pokazuju podaci iz nove analize
konzultantske kuće PwC Global Economy Watch, broj stanovnika u Japanu je, nakon rekordnih
128 milijuna 2010. godine, do danas pao za oko 1,3 miliona. Uz to, stanovništvo Japana sve je
starije, pa tako 28 posto stanovnika ima više od 65 godina. Unatoč tome, broj radno aktivnog
stanovništva u Japanu raste, pa se samo u prošloj godini povećao za 1,7 posto, pokazuje analiza.
Stručnjaci PwC-a pritom dodaju kako rast broja zaposlenih u Japanu nije proizašao iz smanjenja
nezaposlenosti, budući da je nezaposlenost u Japanu mala i godinama se smanjuje.

Koji su razlozi povećanja zaposlenosti unatoč lošim demografskim trendovima? U PwC-u jedan
od glavnih razloga vide u rastu stope zaposlenosti žena, po kojoj je Japan sad pretekao i SAD.

12
Dodaju i kako se sve veći broj žena nakon poroda na posao vraća ranije nego što je bio prije
slučaj.10

"Vladina politika u Japanu tome je pripomogla povećavši broj mjesta u dječjim vrtićima i
osiguravši besplatnu brigu za svu djecu u dobi od tri do pet godina do 2021. godine. Zakon
donesen 2015. godine propisuje većim kompanijama postavljanje ciljeva za zapošljavanje i
promoviranje žena. Ostali zakonski propisi ograničavaju broj prekovremenih sati na 100 sati
mjesečno, čime se sprječava preopterećenost poslom i stvaraju nove uloge tamo gdje za njima
postoji potražnja", ističe se u analizi PwC-a.

Drugi razlog velike zaposlenosti u Japanu, ističu u PwC-u, leži u sve kasnijem odlasku u
mirovinu. Naime, japanske vlasti nastoje podići dob za odlazak državnih službenika u mirovinu
sa 60 na 65 godina i povećati državne mirovine onima koji se odluče na odgodu mirovine. Sa
stopom od oko 25 posto Japan je već sada globalni predvodnik po broju zadržanih starijih
radnika, napominju u PwC-u.

Japansko tržište rada, koje je već samo po sebi snažno, pronašlo je način za daljnje jačanje
unatoč nepovoljnim demografskim pokazateljima. Zahvaljujući vladinim intervencijama,
uklonjene su ranije prepreke pristupu tržištu rada, poput kulture dugog radnog vremena,
ukorijenjenih rodnih uloga i nedostatka fleksibilnosti. Time je otvorena mogućnost rada
segmentima stanovništva koji je ranije nisu imali - ženama i starijima - istakao je Mike Jakeman,
viši ekonomist u PwC-u.

U PwC-u procjenjuju da će japansko gospodarstvo, nastavi li nezaposlenost u toj zemlji opadati

po prosječnoj stopi iz posljednjih osam godina, 2027. godine doseći nultu stopu nezaposlenosti.
Ističu i da će Japan morati dodatno poraditi na imigraciji, koja je u toj zemlji nepopularna, iako
je parlament odobrio izdavanje dviju novih vrsta viza, što bi moglo dovesti do porasta broja
useljenika.11

Švedski model tržišta rada pretpostavlja aktivnu vladinu politiku zapošljavanja. Država financira
obrazovanje, otvara radna mjesta u javnom sektoru, subvencionira privatne tvrtke da otvaraju
radna mjesta itd. Politika zapošljavanja u ovom je slučaju povezana s općim ekonomska politika
država. Metode regulacije tržišta rada u inozemstvu. Značajke: državna regulacija tržište rada u
stranim zemljama. U nekim razvijenim zemljama (na primjer, u SAD-u) praktična upotreba

10
https://www.bljesak.info/business/flash/i-u-japanu-raste-nezaposlenost/40746

11
https://www.ictbusiness.info/vijesti/japan-se-odupire-svojoj-demografskoj-sudbini-povecanjem-radne-snage
13
dobio doktrinu fleksibilnog tržišta rada. Fleksibilno tržište rada znači visoku razinu prilagodbe
radne snage fluktuacijama na tržištu rada. Kao rezultat toga, fleksibilni sustav plaća (uzimajući u
obzir dobit i sudjelovanje u dohotku) postao je široko rasprostranjen. Radnici su plaćene visoke
plaće, ali nemaju sigurnost posla. Funkcionalna fleksibilnost poduzeća podrazumijeva da osoblje
ne smije imati prepreke između posebnosti. Stalna modernizacija proizvodnje zahtijeva
sposobnost osoblja da lako promijeni svoju profesiju.

5. ZAKLJUČAK

Iskustvo, obrazovanje i ocjene, nagrade, rezultati, vještine, potencijal, intelektualni kapaciteti te

sposobnost napredovanja na svim područjima tržišta rada čine radnike sjajnim proizvodom, a
konkurentno tržište znači kako je puno teže izdvojiti se jer kvalitete i vještine značajno određuju
uspjeh.

Konkurentnost tvrtke ponajviše ovisi o njezinoj sposobnosti da se promijeni te usvaja i

primjenjuje najnovija tehničko-tehnološka dostignuća, a s obzirom da globalna tržišta postaju
sve zahtjevnija, poslodavci otkrivaju da im je potrebna fleksibilna i dobro osposobljena radna

14
snaga te se sve više oslanjaju na druge oblike fleksibilnosti tržišta rada, kao što su fleksibilnost
vještina, plaća i organizacije rada jer se čini da te vrste fleksibilnosti omogućuju višu
proizvodnost i veći profit. Fleksibilna tržišta rada također imaju tendenciju većega gospodarskog
rasta, djelomice stoga što poduzeća postaju konkurentnija i profitabilnija, a u gospodarstvima u
tranziciji povećanje konkurentnosti i gospodarskog rasta dugoročno vodi većoj zaposlenosti i
višim plaćama.

6. LITERATURA

1. Ivančević, T., Perec, K., (2017): Osnove ekonomije, 131-132.

2. Bowles, S., Edwards, R., "Razumijevanje kapitalizma",Školska knjiga, Zagreb 1991.

3. https://novac.jutarnji.hr/ novac/makro-mikro/ japan-ima-negativnu-demografiju-a-povecava-

zaposlenost-vise-zaposljavaju-zene-i-starije-8491661

4. https://www.bljesak.info/ gospodarstvo/ flash/drzava-new-york-prodaje-napustene-zatvore/

40743

15
5. https://motherhouse.ru/hr/nasledstvo-i-darenie/medicinskie-kadry-na-rynke-truda-rynok-truda-
v-rossii-i-zarubezhnyh/

6. https://kvakusha.ru/hr/sravnitelnyi-analiz-amerikanskoi-i-yaponskoi-strategii.html

7. https://repozitorij.mev.hr/islandora/object/mev%3A74/datastream/PDF/view

8. https://novac.jutarnji.hr/novac/rasprave-i-rjesenja/brutalni-rast-nezaposlenosti-u-sad-u-zasto-
im-dionice-rastu-a-trziste-rada-se-urusava-10310119

9. https://www.ictbusiness.info/ vijesti/ japan -se-odupire –svojoj –demografskoj –sudbini

-povecanjem-radne-snage

10. https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A341/datastream/PDF/view

3.1.2. Zdravstveni odgoj

Svrha zdravstvenog odgoja, koji se može provoditi na svim razinama, je prevencija hepatitisa B i
sprječavanje njegovih komplikacija. Provođenje zdravstvenog odgoja je individualan proces koji
se ne može primijeniti jednako na sve bolesnike ili opću populaciju. Sadržaji edukacije moraju
biti prilagođeni kognitivnim sposobnostima, socijalnoj i ekonomskoj situaciji dobne skupine
kojoj su namjenjeni. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u edukaciji djece i adolescenata, te
radi na programima edukacije među njima. Educira ih o samokontroli, samozaštiti, eventualnom
prepoznavanju bolesti, putevima prenosa HBV-a, eventualnom načinu liječenja, važnosti
pravovremenog testiranja ukoliko postoji i najmanja sumnja u postojanje bolesti te o potrebnim
promjenama životnog stila. Posebnu pozornost valja obratiti i na intravenske ovisnike o drogama
koji povećavaju rizik za nastanak HBV infekcije. Zadatak medicinske sestre je educirati
intravenske ovisnike o štetnostima uzimanja droge i o njenim posljedicama, te ih informirati o
mogućnostima uključenja u terapijske programe i o institucijama koji provode te programe,
omogućiti im besplatno testiranje na virus HBV-a. Poduzete mjere prevencije rezultirale su tim
da se smanjio rizik prijenosa HBV-a u populaciji ovisnika. Glavna aktivnost ove udruge je briga
o ovisnicima, a to se ostvaruje preko programa besplatne razmjene igala i šprica, rješavanjem
njihovih socijalnih i zakonskih problema te pružanjem psihološke pomoći. Potrebno je provoditi
i trajnu edukaciju opće populacije. Tako se osim usmenih uputa izrađuju i pismene upute,
odnosno informativne i edukativne brošure i letci koji su svojim sadržajem prilagođeni dobnoj
skupini. Zdravstveni odgoj je neprekidan proces, ne samo zdrave nego i bolesne populacije
tokom bolesti, hospitalizacije, nakon otpusta kući, a za vironoše i doživotna edukacija.

16