Professional Documents
Culture Documents
ZASTUPNIŠTVO Seminarski Rad 1
ZASTUPNIŠTVO Seminarski Rad 1
ZASTUPNIŠTVO
-seminarski rad-
Beograd, 22.10.2013.
1
SADRŽAJ:
3) Pojam zastupništva
4) Razgraničenje zastupništva od sličnih instituta
5) Nastanak zastupništva
7) Dejstva zastupništva
8) Supstitucija
2
ZASTUPNIŠTVO
POJAM ZASTUPNISTVA
Da bi nastao pravni posao potrebno je da subject prava izjavi svoju volju.
Izjavljena volja proizvodi pravne posledice za stranu u pravnom poslu koja je licno
izjavila. Postoje slucajevi kada pravni subject nije u stanju da izjavi volju
neposredno. Razlozi zbog kojih neko lice nije u mogucnosti da svojom vooljom
stice prava I obaveze mogu biti pravni I fakticki. Pravni razlozi ogledaju se u
nemogucnosti lica da izjavi pravno relevantnu volju zbog nedostatka poslovne
sposobnosti (maloletnici I lica lisena poslovne sposobnosti). Postoje I fakticke
smetnje kao sto su : Prostorna udaljenost, odsutnost, zauzetost, preopterecenost,
pravno nevesto lice I sl. Navedeni razlozi I potreba nesmetanog odvijanja pravnog
prometa doveli su do nastanka zastupnistva kao posebnog pravnog instituta. U
savremenom pravu slucajevi zastupanja su brojni, a polje primene ove ustanove
siroko. Zastupnistvom se stvara mogucnost da lica koju su apsolutno ili relativno
poslovno nesposobna zakljucuju pravne poslove, kao I ona koja su inace poslovno
sposobna, ali ih iz odredjenih razloga (odsutnost, neukost I sl.) zakljucuju preko
zastupnika. Skoro svi pravni poslovi se mogu zakljucivati preko zastupnika izuzev
onih koji se zbog svog karaktera zakljucuju samo kada su strane licno u vezi.
Zastupnistvo je takav pravni odnos na osnovu kojeg jedno lice (zastupnik), u
granicama ovlascenja, preduzima pravne poslove u korist drugog lica (zastupani),
tako da sva pravna dejstva iz takvog pravnog posla prelaze na zastupano lice kao
da ga je ono licno zakljucilo. Kod zastupnistva treba razlikovati 3 lica. To su:
Zastupnik, Lice koje izjavljuje volju radi zakljucenja pravnog posla; zastuapni, lice
koje daje ovlascenje da se pravni posao zakljuci u njegovo ime I za njegov racun;
Trece lice, sa kojim zastupnik zakljucuje pravni posao (zastupnikov saugovorac),
za racun zastupanog. Zastupnistvo postoji ne samo za zakljucnje pravnih poslova
nego I za preduzimanje pravnih radnji. Kada je rec o pravnim poslovima
zastupnistvo se izuzetno ne moze ugovoriti za pravne poslove kod kojih je licni
karakter ugovoraca narocito naglasen, ili kada se na osnovu zakona zahteva da se
3
pravni posao zakljuci licno. Npr: Testamentalna izjava se ne moze dati preko
zastupnika. U pogledu zakljucenje braka potrebno je licno prisustvo oba verenika,
ali se u narocito opravdanim slucajevima moze dozvoliti zakljucnje braka samo u
prisustvu jednog od buducih supruznika I punomcnika drugog.
4
bez naloga (Negotiorum gestor) koji bez ovlascenja obavlja posao za gospodara
posla jer posao ne trpi odlaganje. Za razliku od zastupnika koji preduzima samo
pravne radnje, nezvani vrsilac moze preduzimati I fakticke radnje. Za zastupnistvo
je potrebno ovlascenje za zastupanje, dok nezvani vrsilac obavlja posao bez
ovlascenja. Zastupnikom se ne smatra ni glasonosa (vesnk, tumac, nuntius), koji
samo prenosi tudju volju. Zastupnik preduzima pravni posao I pravne radnje za
zastupanog, a glasonosa samo prenosi volju drugog, sto se ne smatra pravnom,
nego faktickom radnjom. Zastupnistvo predstavlja znacajan pravni institute iz vise
razloga. Poslovno nesposobna lica bi bez ove pravne ustanove bila iskljucena iz
pravnog zivota, I ne bi bila u stanju da zakljcuju pravne poslove jer nisu u stanju
da izjave pravno relevantnu volju. S druge strane zastupnistvo omogucava
pravnim subjektima da istovremeno mogu da zakljucuju vise pravnih poslova na
razlicitim mestima. Medjunaordni pravni promet se ne moze zamisli bez
zastupnistva kao ni unutrasnja I spoljna trgovina. Ustanova zastupnistva je od
posebnog znacaja u zastiti interesa odsutnih lica kao I onih cije je mesto
prebivalista ili boravista nepoznato.
NASTANAK ZASTUPNISTVA
Rimsko pravo nije poznavalo ustanovu zastupnistva u danasnjem smislu. Prema
tadasnjem shvatanju pavni posao je prozivodio pravno dejstvo samo ako bi ga
stranke licno zakljucile. Postojao je mandat I zastupanje maloletnika. U
pretorskom pravu stvorene su mogucnosti posrednog zastupanja putem actions
adiectitiae qualitatis. Ovom tuzbom su treca lica mogla da traze ispunjenje
obaveze neposredno I od lica koje je zakljucilo pravni posao I od lica za ciji je
racun pravni posao bio zakljucen. Pretorsko pravo je ucinilo prvi korak u pravcu
razvitka ustanove zastupnistva. U srednjem veku zastupnistvo je bilo ograniceno I
tretirano kao ugovor o nalogu ili mandatu. Prve kodifikacije gradjanskog prava
(franscuski gradjanski zakonik iz 1804. I Austrijski gradjanski zakonik iz 1811.) nisu
prihvatile zastupnistvo kao opste prihvacen pravni institut, vec samo kao izuzetak
5
od pravila da svao zakljucuje pravne poslove I preduzima druge pravne radnje
licno za sebe. Nemacki gradjanski zakonik iz 1896. Je prvi definisao zastupnistvo u
smislu danasnjeg shvatanja ovog pravnog isnstituta, kao izjavu volje koju
zastupnik daje u ime zastupanog, postupajuci u granicama ovlascenja, a koja
obavezuje neposredno zastupanog. Kasnije kodifikacije gradjanskog prava su
prihvatile ovakovo shvatanje pojma zastupnistva. Nase pravo je u zakonu o
obligacionim odnosima, slicno nemackom, definisalo zastupnistvo kao mogucnost
da “ugovor koji sklopi zastupik u ime zastupanog lica u granicama svojih
ovlascenja obavezuje neposredno zastupanog I drugu ugovornu stranu”.
6
imajuci u vidu sadrzinu dobijenog ovlascenja. Ako postoji generalna punomoc,
ugovorna strana je zastupnik, a kod specijalne punomoci zastupani.
DEJSTVA ZASTUPNISTVA
Dejstva zastupnistva imaju za posledicu da ugovor koji zakljuci zastupnik u ime
zastuoljenog, u granicam dobijenog ovlascenja, obavezuju neposredno
zastupljenog I drugu ugovornu stranu, tj. Trece lice. Osobenost zastupnistva je u
tome da pravni posao sa trecim licem zakljucuje zastupnik, a posledice pravnog
posla, dejstva pravnog posla, pogadjaju neposredno zastupljenog. Iako zastupnik
izjavljuje svoju volju I pojavljuje se kao ugovorna strana sa trecim licem,
obligacioni odnos nastaje za zastupljenog I trece lice. Zastupnikova izjava volje
obavezuje zastupljenog samo ako je data u ime zastupljenog I u okviru datog
ovlascenja. Da bi zastupnistvo proizvelo pravno dejstvo, potrebno je da se ispune
sledeci uslovi: 1) Mora da postoji ovlascenje za zastupanje. Zastupnik se mora
pridrzavati granica datog ovlascenja.
4)Na strani zastupnika se zahteva postojanje namere za zastupanje, tj. Svest I zelja
da zakljuceni pravni posao sa trecim licem proizvede pravna dejstva prema
7
zastupljenom. Pravna dejstva zakljucenog pravnog posla sa trecim treba da se
odraze u imovini zastupljenog lica.
8
da zastupnik licno treba da preuzme pravni posao naveli smo, da Zakon o
obligacionim odnosima, predvidja sledece izuzetke:
b)
Ugovorom se, na osnovu izricitog ovlascenja zastupljenog, moze dozvoliti
zastupniku da u odredjenim slucajevima, prenese ovlascenje za zastupanje
na drugo lice.
9
PREKORACENjE GRANICA OVLASCENjA
Zastupnik je prilikom zakljucivanja pravnog posla ili preduzimanju pravne radnje
za zastupljenog duzan da postupa u okviru datog mu ovlascenja. Ako zastupnik
prekoraci granice ovlascenja koje je dobio od zastupljenog, takav pravni posao ne
obavezuje zastupljenog. Zastupljeni moze, pravni posao, koji je zakljucen preko
granica ovlascenja, naknadno odobriti. Ovaj vid odobrenja naziva se ratihabicija. U
koliko odobrenje bude dato zastupniku ili trecem licu, ono deluje retroaktivno u
koliko strane ne odrede drugacije. Povratno dejstvo u ovom slucaju znaci da su
proizvedena pravna dejstva ista kao da je zastupnik zakljucio pravni posao na
osnovu ovlascenja (ratihabitio mandato aequiparatur). Naknadno odobrenje
(ratihabicija), moze biti dato na izricit nacin ili precutno. Ono se moze prihvatiti ili
odobriti bez ikakvih izmena, tj. U onom obimu u kojem je pravni posao u
prekoracenju granica ovlascenja zakljucen. U kom roku zastupljeni treba da se
izjasni da odobrava pravni posao koji je zakljucen preko granica ovlascenja I kako
ce tumaciti cutanje, neizjasnjavanje, nakon proteka roka u kom je trebao da se
izjasni? Zakon o obligacionim odnosima predvideo je pravilo, da se za slucaj da
rok nije posebno odredjen, uzima da je to rok, koji je po redovnom toku stvari
potreban da se pravni posao te vrste razmotri I oceni. Ako se u tom roku
odobrenje ne da ili je zastupljeni odbio da se izjasni, smatrace se da je odobrenje
odbijeno. U koliko je druga ugovorna strana sa kojom je zastupnik zakljucio pravni
posao prekoracujuci granice ovlascenja, bila savesna, tj. Nije znala niti je mogla
znati za prekoracenje ovlascenja, moze necekajuci da se o pravnom poslu izjasni
zastupljeni, izjaviti da se ne smatra vezana tim pravnim poslom. Ako zastupljeni
odbije odobrenje, postavlja se pitanje kakva prava ima druga ugovorna strana sa
kojom je zastupnik zakljucio pravni posao prekoracujuci ovlascenje (trece lice).
Prema nasem pravu, ako je druga ugovorna strana bila savesna (nije znala niti je
mogla znati za prekoracenje ovlascenja), zastupnik I zastupani su solidarno
odgovorni za stetu koja joj je naneta prekoracenjem ovlascenja. Nemacki
gradjanski zakonik u ovakvim slucajevima daje pravo trecem savesnom licu da
10
zahteva ispunjenje zakljucenog ugovora od strane zastupnika koji je prekoracio
ovlascenja ili da trazi naknadu stete.
11