MATRIČNE IGRE

1.Definicija igre

1. Situacija koja se odnosi na djelimični ili potpuni konflikt između različitih donosilaca
odluka
2. Situacija čiji ishod ne zavisi samo od jednog učesnika (onog koji donosi odluku) već i
od odluka svih ostalih aktera u toj situaciji ili igri
3. “Igra predstavlja uprošćeni model konflikta koji obuhvata ukupnost pravila
ponašanja učesnika u igri (igrača), koja opredjeljuju njihove moguće poteze kao i
potencijalne rezultate njihovog izbora.”[1]

2. Svaka igra ima svoj cilj i pravila koja mora poznavati svaki učesnik igre:
 Cilj je konačno stanje koje se nastoji postići igrom.
 Pravila su propisi po kojima se igra odvija.

3. Teorija igara
Matematička teorija i metodologija za analizu i rješavanje konfliktnih i djelimično
konfliktnih situacija u kojima učesnici imaju suprotstavljene interese

4. Zadatak - pronalaženje rješenja u situacijama konkurencije, u kojima se

djelomično ili potpuno sukobljavaju interesi najmanje dva protivnika
(sudionika u igri). Rješenje konflikta - određeno akcijama ili potezima svih
strana koje sudjeluju u konfliktu.

5.
 Strategija je skup uputa za igranje koji sadrži instrukcije što igrač treba raditi u svakoj
situaciji koja može nastupiti u toku partije.
 “Strategije predstavljaju ukupnost pravila ponašanja igrača i potencijalne rezultate
izbora pojedinih alternativa u svakoj konkretnoj situaciji.”[1]
 Svaki od igrača unaprijed poznaje moguće alternative koje mu stoje na raspolaganju u
toku igre, koje nazivamo njegovim strategijama
 Modeli teorije igara teže pronalaženju optimalne strategije koja igraču garantira
najveći mogući prosječni dobitak po partiji.

6.
 Svaka igra se realizuje preko pojedinačnih poteza igrača, pri čemu potez predstavlja
jedan izbor moguće alternative od strane igrača.
 Skup većeg broja poteza obrazuje partiju.

7.
Karakteristike situacije koja je predmet teorije igara
 učestvuju barem dva igrača
 igra počinje tako da jedan ili više igrača izaberu jednu između specificiranih
alternativa (strategija)
 nakon što je izbor pridružen prvom potezu, rezultat je određena situacija koja određuje
ko vrši sljedeći izbor i koje su mu alternative otvorene
 izbori napravljeni od igrača mogu se i ne moraju saznati
 pravila igre određena su pravilom određivanja koje specificira način ponašanja igrača
 svaki potez u igri završava situacijom koja određuje isplatu svakog bonificiranog
igrača
 bonificirani igrač je onaj koji vrši izbore i prima isplate

8.
 Potencijalne rezultate igrača učesnika, odnosno potencijalne ishode igre, obično
predstavljamo tzv. funkcijom plaćanja ili matricom plaćanja koja predstavlja
numerički izraz dobitaka odnosno gubitaka učesnika neke igre u varijantama izbora
različitih strategija.

9.
Zavisno od međusobnog odnosa igrača učesnika, igre mogu biti:
 Nekonkurentne (kooperativne) igre
 konfliktne situacije u kojima dva ili više igrača međusobno sarađuju -
kooperiraju kod istovremenog donošenja vlastitih odluka, da bi ostvarili
najpovoljniji “timski” rezultat
 igrači koji kooperiraju teže da ostvare što bolje rezultate za sve zajedno, s tim
da dobitak jednog ne znači automatski gubitak drugog igrača
 Mora u igru biti uključeno više od dva igrača da bi igra mogla biti
kooperativna
 Konkurentne (nekooperativne) igre
 konfliktne situacije u kojima su svi igrači međusobni protivnici, pa svaki
nastoji da rezultat te “igre” okrene u svoju korist
 igrači su protivnici jedni drugima - da bi jedan igrač dobio, drugi mora izgubiti
10.
 Zavisno od broja igrača učesnika, sve igre dijelimo na igre sa dva lica, igre sa tri
lica, ..., igre sa n lica.
 Za realizaciju neke igre, odnosno postojanje odnosa konflikta ili kooperativnosti,
neophodno je učešće najmanje dva lica.
 Postojanje tri ili više učesnika u igri Þ mogućnost stvaranja tzv. koalicija, tj.
mogućnost da se dva ili više igrača usklađujući svoje interese koordinirano
opredjeljuju u izboru strategija

11. Zavisno od broj strategija koje svakom od igrača u igri stoje na raspolaganju:

 Broj strategija ograničen Þ konačna igra

 Broj strategija ne graničen Þ beskonačna igra

12. Prema karakteru funkcije plaćanja sve igre se dijele na:

 Igre sa nultom sumom

 igra u kojoj je suma ukupnog plaćanja jednaka nuli, tj. ukupan dobitak jednog
ili više igrača je jednak ukupnom gubitku “poraženih” igrača.
 na primjer - igra pokera - u kojoj je ukupna suma plaćanja jednaka nuli.
 Igre sa nenultom sumom
 igre u kojima se obično prepliću odnosi konflikta i kooperacije igrača, suma
ukupnog plaćanja je različita od nule.
 na primjer - igra lutrije - organizator zadržava za sebe dio ukupnog dobitka.
 13.
 Za igre kod kojih ne postoji potpuna informisanost igrača o potencijalnim odgovorima
protivnika na njihov izbor pojedinačnih strategija, rezultat svih poteza u toku neke igre
obračunava tek na kraju igre, kada se obavi predviđeni broj poteza, odnosno realizuje
jedna partija.
 Ovakva vrsta igre, igra ekstenzivnog (opšteg) oblika, predstavlja se obično preko
odgovarajućeg stabla igre, u kome se predstavljaju odabrani potezi igrača.
 Tipičan primjer ovakve igre jeste poker.
 Takođe, pregovaračke igre, kao specijalna vrsta igara prikazuju se grafičkim putem,
tzv. funkcijom koalicije, u prvom kvadrantu koordinatnog sistema.
 U situaciji tzv. pune informisanosti o potencijalnim rezultatima odabranih strategija od
strane igrača, igra se predstavlja u normalnoj (matričnoj) formi.
 Za sve alternativne kombinacije odabranih strategija od strane igrača unaprijed su
poznata plaćanja, odnosno rezultat igre.
 Na primjer, kod konačne igre dva lica sa nultom sumom, ova plaćanja (funkcija
plaćanja) predstavljena su matricom plaćanja u kojoj su predstavljeni rezultati koji će
biti ostvareni izborom različitih mogućih kombinacija parova strategija od strane dva
igrača.

14.
 Igrači su savršeno racionalni pojedinci koji nastoje da:
 maksimiziraju svoju korist,
 postignu što bolji rezultat po njihovim vlastitim kriterijumima.
 Igrači samostalno biraju strategiju ili odluku.
 Svi igrači imaju iste izglede za postizanje najboljeg rezultata.
 Igrači se smatraju ravnopravnim protivnicima, to jeste igrači su jednakih
sposobnosti.
 Igrači raspolažu potpunom informacijom (o mogućim strategijama i rezultatima
koje svako od njih ostvaruje).

15. Vrijednost igre

 Igra sa dva učesnika ili protivnika (igrači A i B) suma nula

 igraču A stoji na raspolaganju da izabere jednu odluku iz skupa od m različitih
odluka
 A1 , A2 ,..., Am    Ai , i  1, m
 igraču B stoji na raspolaganju da izabere jednu odluku iz skupa od n različitih
odluka 
 B1 , B2 ,..., Bn   B j , j  1, n 
 Kada igrač A donese svoju konkretnu odluku Ai i igrač B donese svoju
konkretnu odluku Bj dobija se vrijednost igre kao rezultat takvog para
odluka, koja je unaprijed poznata i čije značenje zavisi od vrste igre.
 16.
 Opšta matrica plaćanja dimenzije mxn:

 a11 a12 ... a1 j ... a1n 

B j  a21 a22 ... a2 j ... a2 n 

   ... ... ... ... ... ... 
 aij   Ai    a 
mn ai 2 ... aij ... ain 
   i1
   ... ... ... ... ... ... 
 
 am1 am 2 ... amj ... amn 

 U slučaju kada je aij>0 znači da će igrač A dobiti od igrača B vrijednost aij, to jeste da
će igrač B platiti igraču A vrijednost aij.
 U slučaju kada je aij=0 znači da nijedan igrač neće ništa niti dobiti niti platiti.
 U slučaju kada je aij<0 znači da će igrač B dobiti od igrača A vrijednost aij, to jeste
da će igrač A platiti igraču B vrijednost aij.

19.
Saldo igre kao zbir dobitka jednog igrača i gubitka drugog igrača jednak je 0.

20.
 Pretpostavka: igrači raspolažu potpunom informacijom o mogućim strategijama za
sebe i protivnika i o rezultatima koje svako od njih ostvaruje koji su izraženi matricom
plaćanja
 Ukoliko su u matrici plaćanja svi elementi pozitivni, tada igraču A odgovara najviše
pozitivan aij dok igraču B odgovara najmanje pozitivan aij.
 Ukoliko su u matrici plaćanja svi elementi negativni, tada igraču A odgovara najmanje
negativan aij dok igraču B odgovara najviše negativan aij.
 Ukoliko su u svi elementi jednaki nekoj konstanti, vrijednost igre je uvijek jednaka toj
konstanti za bilo koji izabrani par odluka te je igračima nevažno koju će odluku
odabrati jer će rezultat igre uvijek biti isti.

 Kako u matrici plaćanja obično elementi imaju međusobno različite vrijednosti i

vrijednosti različitih predznaka, igrači na osnovu predhodnih pravila autonomno
donose svoje odluke tako što je:
 Najbolji mogući izbor igre za igrača A igra sa vrijednošću

 Najbolji mogući izbor igre za igrača B igra sa vrijednošću

 Kako je V   V  Þ igrači su u međusobnom dualnom odnosu.

21.
Kako u matrici plaćanja obično elementi imaju međusobno različite
vrijednosti i vrijednosti različitih predznaka, igrači na osnovu predhodnih
pravila autonomno donose svoje odluke tako što je:
 Najbolji mogući izbor igre za igrača A igra sa vrijednošću
  Najbolji mogući izbor igre za igrača B igra sa vrijednošću

 Kako je V V Þ igrači su u međusobnom dualnom odnosu.

 Kod sučeljavanja izbora igrača A i B sa konkretnim odlukama obično vrijednost igre

nije niti V+ niti V-, već je vrijednost igre iz intervala:
V  ark  V  , V  

22.

 Neka je pi=p(Ai) vjerovatnoća da će igrač A donijeti upravo odluku Ai i qj=p(Bj)

vjerovatnoća da će igrač B donijeti upravo odluku Bj.
 Sigurno će igrači A i B učestvovati u igri:

 igrač A mora odabrati jednu od raspoloživih strategija Ai , i  1, m

m
, te mora biti
0  pi  1;  pi  1
i 1
 igrač B mora odabrati jednu
n od raspoloživih strategija B j , j  1, n
, te mora biti 0  q  1;
j q 1  j 1
j

 Ako će igrač A sigurno donijeti konkretnu odluku Ai sa pripadajućom joj

vjerovatnoćom pi=1 i nije poznato koju će odluku donijeti igrač B, tada su moguće
samo vrijednosti igre:

 a11 a12 ... a1 j ... a1n 

a a22 ... a2 j ... a2 n 
 21
 ... ... ... ... ... ... 
 
 ai1 ai 2 ... aij ... ain 
 
 ... ... ... ... ... ... 
a am 2 ... amj ... amn 
 m1

Poznate pripadajuće vjerovatnoće za moguće odluke igrača B su:

 q1 , q2 ,..., qn 
 Očekivana vrijednost odluke Ai:
n

23. E ( Ai )   aij  q j , za pi  1
j 1

 Ako će igrač B sigurno donijeti konkretnu odluku Bj sa pripadajućom joj

vjerovatnoćom qj=1 i nije poznato koju će odluku donijeti igrač A, tada su moguće
samo vrijednosti igre:  
a11 a12 ... a1 j ... a1n
 
a a22 ... a2 j ... a2 n 
 21 
 ... ... ... ... ... ... 
 
 ai1 ai 2 ... aij ... ain 
 
 ... ... ... ... ... ... 
 
 am1 am 2 ... amj ... amn 

 Poznate pripadajuće vjerovatnoće za moguće odluke igrača A su:
 p1 , p2 ,..., pm 

 Očekivana vrijednost odluke Bj:

m
E ( B j )   aij  pi , za q j  1
i 1

26. Vrijednost igre je složeni događaj koji podrazumijeva istovremenu realizaciju

događaja Ai i Bj Þ očekivana vrijednost igre je jednaka:
m n
E (V )  E ( Ai  B j )   aij  pi  q j
i 1 j 1

m n
za  pi  1 i
i 1
q
i 1
j

 Igrač A ima za cilj da maksimizira V, dok igrač B ima za cilj da minimizira V.

27.

 Ako su u matrici plaćanja svi elementi pozitivni, zasigurno će i optimalna vrijednost

igre biti pozitivna.
 Ako su u matrici plaćanja svi elementi negativni, zasigurno će i optimalna vrijednost
igre biti negativna.
 Ako matrica plaćanja sadrži i pozitivne i negativne vrijednosti tada optimalna
vrijednost može biti: pozitivna, 0 ili negativna.
 Kako bismo izbjegli da vrijednost igre može biti negativna, vršimo linearnu
transformaciju matrice plaćanja, dodajući svakom elementu matrice plaćanja
dovoljno velik pozitivan broj K.
 K mora imati vrijednost minimalno K=|aαβ|+1, gdje je aαβ najnegativniji element u
matrici plaćanja.
 Šta smo time dobili?
 Ako svakom elementu matrice plaćanja [aij] dodamo isti realni broj K dobićemo novu
matricu plaćanja [a’ij] istih dimenzija, tako da važi:
aij'  aij  K

 Nisu se promijenile pripadne vjerovatnoće pojedinih strategija.

 Šta se dešava sa očekivanim vrijednostima igre usljed provedene linearne
transformacije?
 Po definiciji je očekivana vrijednost igre za dobijene matrice plaćanja jednaka:
m n m n
E (V )   aij  pi  q j , za p i 1 i q j
i 1 j 1 i 1 i 1
m n m n
E (V ')   aij'  pi  q j , za  pi  1 i q j
i 1 j 1 i 1 i 1

 Kakva veza postoji između ovih očekivanih vrijednosti igre?

Za pojedine alternative slučaja B (d-g) iz tabele analiziramo odgovarajuće složene
vjerovatnoće
Slučaj B : n  S
alternativa d  p( d )  pn (t )   1    t    1  n    t   pn (t )  (  n   )  pn (t )  t  n      t 2
alternativa e  p (e)  pn (t )     t    (n  1)    t   (n  1)      t 2  pn (t )
alternativa f  p ( f )  pn 1 (t )   1    t    ( n  1)    t   ( n  1)    t  pn 1 (t )  (n  1)      pn 1 (t )  t 2
alternativa g  p ( g )  pn 1 (t )     t    1  n    t     t  pn 1 (t )  n      pn 1 (t )  t 2
Slučaj B : n  S
alternativa d  p( d )  pn (t )   1    t    1  S    t   pn (t )  (  S   )  pn (t )  t  S      t 2
alternativa e  p (e)  pn (t )     t    S    t   S      t 2  pn (t )
alternativa f  p ( f )  pn 1 (t )   1    t    S    t   S    t  pn 1 (t )  S      pn 1 (t )  t 2
alternativa g  p ( g )  pn 1 (t )     t    1  S    t     t  pn 1 (t )  S      pn 1 (t )  t 2

 Ako izvršimo linearnu transformaciju matrice plaćanja, dodajući svakom elementu

matrice plaćanja dovoljno velik pozitivan broj K koji mora imati vrijednost minimalno
K=|aαβ|+1 (gdje je aαβ najnegativniji element u matrici plaćanja) i dobijemo novu
matricu plaćanja istih dimenzija, to neće uzrokovati promjenu optimalnih
vjerovatnoća donošenja pripadnih odluka igrača A i B, te je odnos optimalnih
vrijednosti V i V’ istosmjeran.

Time će se elementi koji su u početnoj matrici plaćanja bili negativni

transformisati u
aij'  aij  K  0 , te mora biti V’>0.

28. Kakva veza postoji između očekivanih vrijednosti početne i transformisane matrice
plaćanja? Dokazati. Prethodno pitanje!

30.Definisati inferiornu odluku igrača A i dati praktičan primjer.Dokazati postojanje

inferiornosti.

 Inferiorna strategija - strategija koja omogućava protivniku da dobiva.

 Npr, matrica plaćanja:

 1  6 3 1   1  6  3  1 
 7  4 2 0  7  4  2  0 
   
Inferiornu strategiju treba isključiti Þ Igrač B ne bi nikada trebao igrati treću i četvrtu
strategiju (jer u tim strategijama on uvijek ili gubi, ili u najboljem slučaju niti gubi niti
dobiva.
 Tako se igra sa tačke gledišta igrača B može reducirati na matricu plaćanja:

 1  6 
 7  4
 
 Ukoliko u matrici plaćanja kod strategija igrača A postoji takav red (strategija) k da su svi
elementi matrice plaćanja u tom redu manji ili jednaki od odgovarajućih elemenata
matrice plaćanja u redu l:
akj  a , j  1, n tada sigurno važi da je: alj  akj   j ,  j  0, j  1, n
lj

n n n n
E ( Al )   alj  q j   (akj   j )  q j   akj  q j    j  q j 
Slijedi: j 1 j 1 j 1 j 1

 E ( Ak )    E ( Ak )
kako je  j  0 i
q j kao vjerovatnoća je također
n

  j q j  0
 0, slijedi da je  
 Igraču A je cilj da maksimizira
j 1
vrijednost igre Þ red k možemo eliminisati iz matrice
plaćanja jer je inferioran u odnosu na red l

 Kod bilo koje odluke Bj, igrač A bi bolje ili isto prošao (više ili jednako dobio) u
slučaju da odabere odluku Al koja je dominantna strategija u odnosu na odluku Ak.

31.

Ukoliko u matrici plaćanja kod strategija igrača B postoji takva kolona (strategija) k da su
svi elementi matrice plaćanja u toj koloni veći ili jednaki od odgovarajućih elemenata
matrice plaćanja u koloni l: aik  ail , i  1, m
tada sigurno važi da je:

ail  aik   i ,  i  0, i  1, m

 Slijedi: m m m m
E ( Bl )   ail  pi   (aik   i )  pi   aik  pi    i  pi 
i 1 i 1 i 1 i 1

 E ( Bk )    E ( Bk )
kako je  i  0 i
pi kao vjerovatnoća je također
m
 0, slijedi da je   i  pi 0
i 1

 Igraču B je cilj da minimizira vrijednost igre Þ kolonu k možemo eliminisati iz matrice

plaćanja jer je inferiorna u odnosu na kolonu l
 Kod bilo koje odluke Ai, igrač B bi bolje ili isto prošao (manje ili jednako izgubio) u
slučaju da odabere odluku Bl koja je dominantna u odnosu na odluku Bk.

32. odgovor na pitanje ima u skripti

33. odgovor na pitanje ima u skript
35.

 Očekivana vrijednost igre zavisi i od odluke igrača A i od odluke igrača B

 Iz ugla igrača A:
 Za svaku strategiju koju odabere, igrač A može odrediti rezultate igre za
različite odluke igrača B,
 Za svaku strategiju koju odabere igrač A može odrediti najnepovoljniji rezultat
za sebe,
 Ako igrač B pogriješi onda igrač A može očekivati samo povoljniji rezultat.
  Iz ugla igrača B:
 Za svaku strategiju koju odabere, igrač B može odrediti rezultate igre za
različite odluke igrača A,
 Za svaku strategiju koju odabere igrač B može odrediti najnepovoljniji rezultat
za sebe,
 Ako igrač A pogriješi onda igrač B može očekivati samo povoljniji rezultat.

 Neka igrač A bira najlošiji rezultat po sebe za svaku strategiju a isto to radi i igrač B.
B1 B2  Bn min aij
j
B1 B2  Bn min aij
j
A1  a11 a12 ... a1n   a1. 
A1  a11 a12 ... a1n   a1.  a   
A2 a   
 21 a22 ... a2 n   a2. 
A2
  ... ... ... ...     i j 
 21 a22 ... a2 n   a2.   max min a  a
ij r.

  ... ... ... ...        

    Am  am1 am 2  amn   am. 
Am  am1 am 2  amn   am.  max aij  a.1 a.2  a.n 
max aij  a.1 a.2  a.n  i
i

min max aij  a.k
Potom u okviru tih rezultata biraju najmanje nepovoljan
j
Þi
 
 Uvijek vrijedi sljedeći odnos:


max min aij  min max aij
i j
 j
 i

 Ukoliko se desi da najbolji od svih najlošijih rezultata i po igrača A i po igrača B budu
isti onda se radi o čistoj igri, odnosno ako vrijedi:


max min aij  min max aij
i j
 j
 i

tada govorimo o čistoj igri ili igri sa sedlom.

36. Prethodnom pitanje.

37.
Ukoliko se desi da najbolji od svih najlošijih rezultata po igrača A i po igrača B nisu isti
onda se radi o matričnoj igri bez sedla, odnosno ako vrijedi:


max min aij  min max aij
i j
 j
 i

Þ igra bez sedla gdje se formiraju mješovite strategije – različite strategije igrači A i B igraju
ali ne podjednako često.

38.
 Statistička metoda (za matrice tipa 2x2)
 Grafička metoda (za matrice tipa mx2 i 2xn)
 Linearno programiranje matričnih igara
 39.
Grafička metoda ili metoda eliminacije
Matricu plaćanja dimenzija mx2 i 2xn svodi na matricu plaćanja
dimenzija:

 2x2 ako je riječ o mješovitim strategijama

 1x1 ako je riječ o igri sa sedlom

 Igraču A na raspolaganju stoji m>2 različitih odluka.

 Igrač B bira između 2 odluke

B1 B2
A1  a11 a12  p1
A2 a a22  p2
 21
...  ... ...  ...
 
Am  am1 am 2  pm
q1 q2
m 2
gdje je  pi  1,
i 1
q
j 1
j q1  q2  1  q2  1  q1

 Cilj B - da minimizira vrijednost igre

 Ograničenje “odozdo” zadaje potez igrača A
 Očekivana vrijednost i-te strategije igrača A:
2
E ( Ai )   aij  q j  ai1  q1  ai 2  q2
j 1

 Konkretna odluka izbora i-te strategije od strane igrača A ne mora biti i optimalna
odluka za igrača A Þ očekivana vrijednost i-te strategije igrača A manja ili jednaka
optimalnoj vrijednosti igre:
2
E ( Ai )   aij  q j  ai1  q1  ai 2  q2  ai1  q1  ai 2   1  q1   Vopt 
j 1

  ai1  ai 2   q1  ai 2  Vopt  linearna nejednačina

E ( Ai )   ai1  ai 2   q1  ai 2  fi (q1 )  Vopt , za q1   0,1

 Ukoliko ima više nejednačina tipa

E ( Ai )   ai1  ai 2   q1  ai 2  f i (q1 )  Vopt , za q1   0,1

oblast mogućih rješenja za igrača B je presjek oblasti mogućih rješenja svih tih nejednačina.
 Za igrača B - optimalna tačka najniža tačka u tom presjeku. E ( Ai )
 Pravci koji ne prolaze kroz optimalnu tačku - odluke igrača A koje se mogu
eliminisati.
 40. 2xn
 Igraču A na raspolaganju stoje 2 odluke
 Igrač B bira između n različitih odluka

B1 B2 ... Bn
A1  a11 a12 ... a1n  p1
a 
A2  21 a22 ... a2 n  p2
q1 q2 ... qn
2 n
gdje je  pi  p1  p2  1  p2  1  p1 ,
i 1
q
j 1
j 1

 Cilj A - da maksimizira vrijednost igre

 Ograničenje “odozgo” zadaje potez igrača B
 Očekivana vrijednost j-te strategije igrača B:
2
E ( B j )   aij  pi  a1 j  p1  a2 j  p2
i 1
Konkretna odluka izbora j-te strategije od strane igrača B ne mora biti i optimalna odluka za
igrača B Þ očekivana vrijednost j-te strategije igrača B veća ili jednaka optimalnoj vrijednosti
igre:

2
E ( B j )   aij  pi  a1 j  p1  a2 j  p2  a1 j  p1  a2 j   1  p1   Vopt 
i 1

  a1 j  a2 j   p1  a2 j  Vopt  linearna nejednačina

E ( B j )   a1 j  a2 j   p1  a2 j  f i ( p1 )  Vopt , za p1   0,1

Ukoliko ima više nejednačina tipa

E ( B j )   a1 j  a2 j   p1  a2 j  f i ( p1 )  Vopt , za p1   0,1
oblast mogućih rješenja za igrača A je presjek oblasti mogućih rješenja svih tih nejednačina.
 Za igrača A - optimalna tačka najviša tačka u tom presjeku.

 Pravci E ( B j ) koji ne prolaze kroz optimalnu tačku - odluke igrača B koje se mogu
eliminisati.
41.

 Cilj: pronaći optimalne vjerovatnoće  p1 ,..., pm 

da bude Vopt  max(V )

 Kako konkretna odluka izbora j-te strategije od strane igrača B ne mora biti i
optimalna odluka za igrača B važi da je očekivana vrijednost j-te strategije igrača B
veća ili jednaka optimalnoj vrijednosti igre:
m
E ( B j )   aij  pi  Vopt , j  1, n
i 1
 Kako smo na početku osigurali da je V>0, možemo predhodnu nejednačinu
podijeliti sa V a da ne promjenimo smjer nejednakosti
1 m m
p
  aij  pi   aij  i  1, j  1, n
V i 1 i 1 V
pi
 Uvodi se smjena: yn i  V  pi  V  yn i , i  1, m

 Kako je 0  pi  1 na osnovu uvedene smjene 

1
0  V  y n  i  1  0  yn  i 
V

 Važi i sljedeće:
m

a
i 1
ij  pi  Vopt , j  1, n
m

a
i 1
ij  V  yn i  V / podijelimo sa V

a
i 1
ij  yn  i  1

m m
pi 1 1 m
ako je  pi  1       yn  i
i 1 i 1 V V na osnovu yni 
pi V i 1
V

Igrač A želi maksimizirati vrijednost igre

1
max(V )  min  
V 
 Ukoliko uvedemo smjenu indeksa u opšti model linearnog programiranja dobićemo na
osnovu matrice plaćanja polazni model:
smjena:   j  1, n
m
min( g )   yn i
i 1
m

a  y
i 1
i n i  1,   1, n

yn i  0, i  1, m

DUALNI MODEL LP – rješavanje po igraču A

 Dva polazna modela dobijena za igrače A i B su u dualnom odnosu

1
Vopt 
f opt
  Po rješavanju modela izračunavamo optimalnu vrijednost igre i učešće strategija:

q j ,opt  q ,opt  Vopt  x ,opt pi ,opt  Vopt  yn i ,opt

  1, n i  1, m

42.
pronaći optimalne vjerovatnoće  q1 ,..., qn 
Cilj:
da bude Vopt  min(V ).

 Kako konkretna odluka izbora i-te strategije od strane igrača A ne mora biti i
optimalna odluka za igrača A važi da je očekivana vrijednost i-te strategije igrača A
manja ili jednaka optimalnoj vrijednosti igre:
n
E ( Ai )   aij  q j  Vopt , i  1, m
j 1

 Kako smo na početku osigurali da je V>0, možemo predhodnu nejednačinu podijeliti

sa V a da ne promjenimo smjer nejednakosti

1 n n q
  aij  q j  aij  j  1, i  1, m
V j 1 j 1 V
 Uvodi se smjena:

qj
xj   q j  V  x j , j  1, n
V
Kako je 0  q j  1 na osnovu uvedene smjene 
1
0  V  xj 1 0  xj 
V

 Važi i sljedeće:
n

a j 1
ij  q j  Vopt , i  1, m

a j 1
ij  V  x j  V / podijelimo sa V

a
j 1
ij  xj 1

n
1 n qj 1 n
ako je  q j  1       xj
j 1 V V V j 1
qj
j 1 na osnovu x j 
V

 Igrač B želi minimizirati vrijednost igre

 1
min(V )  max  
V 
 Ukoliko uvedemo smjenu indeksa u opšti model linearnog programiranja dobićemo na
osnovu matrice plaćanja polazni model:
smjena:   j  1, n
n
1
max( f )   x za f 
 1 V
n

a
 1
i  x  1, i  1, m

x  0,   1, n

PRIMALNI MODEL LP – rješavanje po igraču B

43. i 44.

MODEL ZALIHA

 1. Predstavljaju sve količine:

 sirovina i materijala,
 rezervnih dijelova,
 nedovršene proizvodnje (poluproizvoda),
 gotovih proizvoda,
 energenata i
 informacija koje su na određeno vrijeme isključene iz procesa proizvodnje i to
sa ciljem da se po ukazanoj potrebi mogu koristiti.
 Zalihe predstavljaju dio obrtnih sredstava preduzeća neophodnih za normalno
obavljanje procesa proizvodnje i prodaje.
 Analogno tome, zalihe omogućavaju da se pomenuti procesi u preduzeću odvijaju bez
poremećaja.
 U bilansnom smislu, zalihe predstavljaju dio obrtne imovine preduzeća za koji se
očekuje da će u roku kraćem od jedne godine biti konvertovan u neki drugi oblik
obrtnih sredstava (potraživanja ili gotovinu).
 Obezbjeđenje neprekidne proizvodnje – zalihe sirovina, materijala, dijelova,
poluproizvoda...
 Zadovoljenje zahtijeva tržišta – zalihe gotovih proizvoda
 Pripadaju preduzeću i predstavljaju značajnu imovinu preduzeća.
 Zalihe blokiraju kapital i rizikuju da roba zastari.

Klasifikacija zaliha prema svrsi

 zalihe sirovina i dijelova,
 zalihe poluproizvoda (nedovršene proizvodnje),
 zalihe gotovih proizvoda.
 Nalaze se u skladištima preduzeća, distributera, trgovačkih centara ili domaćinstava
2. Zašto su određenom privrednom subjektu potrebne zalihe?

 Značaj upravljanja zalihama proističe iz nemogućnosti da se robni i novčani

tokovi (prilivi i odlivi vrijednosti) u preduzeću idealno sinhronizuju.

 Zalihe čine “rezervu” koja treba da obezbjedi potreban kontinuitet poslovanja

preduzeća (kada su prilivi vrijednosti nedovoljni ili izostanu).

 Cilj zaliha je:

 održati nezavisnost operacija u poslovnom procesu

 biti u stanju izaći u susret varijacijama tražnje

 omogućiti fleksibilnost u proceduri proizvodnog procesa

 obezbjediti sigurnost nabavke u kontekstu variranja trajanja procesa od

momenta narudžbe do momenta stizanja zaliha

 iskoristiti prednosti stimulirajućih cijena u slučaju kupovine veće

količine zaliha.

 Upravljanje zalihama pretpostavlja “cost benefit” analizu koja se zasniva na

procenjivanju troškova i koristi od raspolaganja zalihama.

3.

 Upravljanje zalihama - značajno pitanje u ekonomiji jednog preduzeća.

 Politika zaliha - dio poslovne politike i važno područje za upravljanje i

rukovođenje.

 Ulaganje u zalihe ima za posljedicu blokiranje (angažovanje) određenog

volumena novčanih sredstava iz čega proističe i potreba za finansijskim upravljanjem
zalihama.
  Cilj upravljanja zalihama svodi se na iznalaženje i održavanje onog nivoa
zaliha koji garantuje obezbeđenje potrebnih sredstava uz minimiziranje imobilisanja
(vezivanja) kapitala.

 Cilj - odrediti optimalni nivo zaliha koji istovremeno zadovoljava više

kriterija:

 omogućava nesmetano odvijanje proizvodnog procesa (bez zastoja)

 omogućava nesmetano snadbijevanje tržišta (bez nestašica)

 ima najniže troškove održavanja tog nivoa zaliha.

4.
Funkcionalni aspekti upravljanja zalihama

1. organizovanje ulaznog skladišta ili proizvodne zalihe

2. organizovanje izlaznog skladišta ili tržišne zalihe
3. kombinovano ulazno i izlazno skladište

 Aspekti nabavne funkcije

 Aspekti prodajne funkcije

5. Ulazno skladište – proizvodne zalihe

 Zalihe sirovina repromaterijala, rezervnih dijelova i drugih sredstava potrebnih da

omoguće nesmetano odvijanje proizvodnog procesa u planiranom vremenskom
periodu

 Problem nedostatka proizvodnih zaliha

 Problem viška proizvodnih zaliha

Izlazno skladište – tržišne zalihe

 zalihe gotovih proizvoda namjenjene krajnjim potrošačima

 Problem nedostatka tržišnih zaliha

 Problem viška tržišnih zaliha

6.
Troškovi zaliha

Sa stanovištva racionalnog upravljanja zalihama, troškovi zaliha se dijele na troškove:

  nabavljanja zaliha,
 držanja zaliha,
 nedostatka zaliha i
 ostale troškove zaliha

7. Troškovi pribavljanja zaliha

 Od trenutka utvrđivanja potrebe za nabavkom do prijema naručene količine zaliha u
skladište preduzeća.
 Ovi troškovi predstavljaju troškove pribavljanja zaliha sirovina i materijala (ako se
radi o proizvodnom preduzeću), odnosno troškove pribavljanja zaliha robe (ako se
radi o trgovinskom preduzeću).
 Dovode se u vezu sa:
 istraživanjem tržišta nabavke,
 preliminarnim pregovorima sa dobavljačima,
 PTT uslugama,
 transportom zaliha od dobavljača do skladišta preduzeća,
 prijemom, kontrolom i smještajem sirovina i materijala,
 prijemom, evidencijom i isplatom ulaznih faktura,
 potrebnim kancelarijskim priborom i formularima za narudžbu.
 U ovu kategoriju troškova zaliha ubrajaju se i propušteni količinski popusti.
 Najčešće konstantni za svaku nabavku, bez obzira na veličinu porudžbine.
 Monitoring u određenom periodu Þ ukupni troškovi nabavke u datom periodu Þ
podijeljeno sa brojem nabavki Þ prosječni troškovi po narudžbi
 Troškovi će biti relativno niski ako se zalihe nabavljaju od stalnih dobavljača i ako su
cijene zaliha relativno stabilne. Međutim, ako se nabavke zaliha vrše od nepoznatih
dobavljača pri čemu su i cijene zaliha nestabilne, onda će i troškovi pribavljanja zaliha
biti relativno visoki.
8.
Troškovi držanja zaliha

 Nastaju usljed postojanja i držanja zaliha u preduzeću.

 Preduzeće mora imati:
 skladište gdje postoje adekvatni uslovi za držanje zaliha
 zaposlene koji rade na poslovima čuvanja i održavanja zaliha.
 Zavise direktno od visine zaliha.
 Obuhvataju:
 kamate na obrtna sredstva uložena u zalihe (opotruniteni trošak, jer se radi o
propuštenom prinosu koji bi se mogao ostvariti da je preduzeće umesto u
zalihe sredstva uložilo u neku drugu alternativu)
 troškove skladišnog prostora, koji uključuju troškove grijanja, hlađenja,
osvjetljenja i sl., odnosno najamninu skladišnog prostora, ako se koristi tuđe
skladište
 troškove manipulacije materijalom na skladištu i troškove inventarizacije i
troškove zaposlenih koji rade na čuvanju zaliha
 troškove osiguranja zaliha (da bi se preduzeća zaštitila od različitih rizika
držanja zaliha ona obavezno osiguravaju zalihe),
 troškove zastarajevanja zaliha usljed tehnološkog zastarevanja zaliha, kao i
promjene mode, ukusa potrošača i drugih faktora (prodaja zaliha po nižim
cenama) itd.
  Određivanje ukupnih troškova držanja zaliha Þ dijeljenjem sa količinom zaliha i
vremenskim periodom čuvanja zaliha dolazi se do troškova čuvanja po jedinici
zaliha u jedinici vremena

9. Troškovi nedostatka zaliha

 Dva slučaja:
 Nedostatak zaliha sirovina i materijala koje iziskuje proces proizvodnje,
odnosno
 Nedostatak zaliha gotovih proizvoda da bi se zadovoljile prispjele narudžbe od
potrošača
 Troškovi nastali u situaciji kada se ne može zadovoljiti neka potreba zbog nedovoljnih
zaliha.
 povećani troškovi proizvodnje,
 gubici zbog izgubljenjih kupaca,
 troškovi zbog odlaganja prodaje,
 konvencionalne kazne i penali zbog neisporuke,
 gubici na goodwill-u itd.
 Teško ih je kvanificirati i u ukupnom iznosu i po jedinici zaliha.
 Ako je u pitanju nedostatak zaliha gotovih proizvoda, onda će visina troškova zavisiti
od sljedećeg: da li postoje konkurentni koji proizvode slične proizvode ili bliske
supstitute, da li samo preduzeće može ponuditi slične supstitute i da li postoji
spremnost kod kupaca da prihvati supstitute.
 Najniži troškovi nedostatka zaliha gotovih proizvoda će nastati ako samo
preduzeće proizvodi i supstitute i ako su kupci spremni da prihvate ponuđene
im supstitute.
 Najviši troškovi nedostatka zaliha gotovih proizvoda će nastati u slučaju ako
preduzeće ne proizvodi i supstitute, a kupac nije spreman da čeka dok na
tržištu postoje supstituti. Tada se kupac okreće proizvodima konkurencije.
10.
Nezavisna tražnja-uglavnom tražnja za finalnim proizvodima.
Zavisna tražnja-tražnja koja je uslovljena tražnjom za drugim proizvodima, komponentama,
repromaterijalima...

11.

 Model zaliha gotovih proizvoda za jedan period (a single-period inventory model)

 Zalihe gotovih proizvoda za kojim tražnja postoji jedan kraći vremenski period
 Tipični primjeri ovakvih situacija su:
 Dnevne novine,
 Modni detalji specifični za jednu sezonu
 Proizvodi koji se vežu uz specifične događaje (praznike, utakmice, priredbe,
koncerte...)
 Rezervacija i prodaja avionskih karti
 Rezervacija hotelskih usluga...

 Ako je:
 Co - trošak po svakoj jedinici precjenjene tražnje (trošak svake jedinice
koja ostane kao višak, „overestimated“)
Cu
  - trošak po svakoj jedinici podcjenjene tražnje (trošak svake jedinice
koja se pojavi kao manjak, „underestimated“)
tada je prihvatljivo povećavati nivo narudžbe (zalihe) sve dok je vjerovatnoća da
nećemo prodati ono što imamo na zalihama
Cu
p
Co  Cu

12. Sistem za upravljanje zalihama

 Skup pravila i procedura kojima se u jednom preduzeću rješavaju problemi u vezi sa
obezbjeđenjem materijala potrebnih za odvijanje proizvodnog procesa i gotovih
proizvoda za odvijanje procesa snadbijevanja.
 Sistem za upravljanje zalihama treba dati odgovore na sljedeća pitanja:
 Šta (koje vrste materijala, dijelova, polu ili gotovih proizvoda, enegrenata)
držati na skladištu?
 Kada obnoviti zalihe (koji je optimalan trenutak za novu narudžbu)?
 Koju količinu naručiti?
13. Zadatak teorije upravljanja zalihama
 Konstruisanje modela za utvrđivanje optimalnog nivoa zaliha
 Optimalan nivo zaliha
 Balansiranje visine troškova i rizika držanja zaliha sa koristima koje se mogu izvući iz
raspolaganja tim zalihama
 Matematički model za optimizaciju u procesu upravljanja zalihama - dvije varijable:
 Količina koju treba naručiti (koliko pribavljati zaliha u jednoj porudžbini?)
 Trenutak kada treba naručiti (u kojim intervalima nabavka treba da se izvrši?)
14. Faktori koji određuju problem programiranja optimalnih proizvodnih zaliha
1. Period za koji se zalihe programiraju (θ)
 Samo jedan period
 Konačan vremenski horizont podijeljen na više perioda
 Beskonačan vremenski horizont.
2. Karakter tražnje za materijalima i sirovinama koju ispoljava proizvodni proces
 deterministička
a. konstantna
b. promjenjiva
 stohastička
3. Nadgledanje zaliha
 kontinuirano ili
 periodično.
4. Trajnost zaliha
 neograničena ili
 ograničena, posebno ako su zalihe kvarljive.
6. Kako će se u toku posmatranog perioda ponašati odgovarajuće cijene?
7. Vremensko trajanje od trenutka slanja narudžbe do trenutka isporuke ili
pristizanja zaliha?
8. Da li je u programu nabavka jedne vrste sirovine ili materijala i dijelova ili više
vrsta?
9. Da li se skladišni prostor može pojaviti kao ograničavajući faktor?
10. Na koji način se u model uključuju troškovi zaliha?
11. Šta se dešava sa nezadovoljenom tražnjom?
15. Tempo pražnjenja ulaznog skladišta, uskladištena količina zadovoljila potražnju
T
N   qt Vremenske jedinice Zalihe
t 1 t  1, Z1  N
t  2, Z 2  Z1  q1  N  q1
2
t  3, Z 3  Z 2  q2   N  q1   q2  N   qt
t 1

 2
 3
t  4, Z 4  Z3  q3   N   qt   q3  N   qt
 t 1  t 1

... ...
 T 2  T 1
t  T, ZT  ZT 1  qT 1   N   qt   qT 1  N   qt  0
 t 1  t 1

t 1
t, Z t  Z t 1  qt  N   qi  0, t  1, T
i 1

16.
Tempo pražnjenja ulaznog skladišta, uskladištena količina nije zadovoljila potražnju
T
N   qt
t 1

Vremenske jedinice Zalihe

t  1, Z1  N
t  2, Z 2  Z1  q1  N  q1
2
t  3, Z3  Z 2  q2   N  q1   q2  N   qt
t 1
...
...
 TS  2
 TS 1
  N   qt   qTS 1  N   qt  0
t  TS , ZTS  ZTS 1  qTS 1  t 1  t 1

t 1
t  TS , Z t  Z t 1  qt  N   qt i T, 0 S 1
t 1, TS  1
Z  0q
TS 1 TS  qTS

i 1
... ...
t  TS , Z t  ZTS  0 t  T, ZT  ZT 1  qT 1
T 1
   qt
t TS

t 1
t  TS , Zt  Zt 1  qt    qi  0 t  TS  1, T
i TS
17.

Ukoliko model skokovitog pražnjenja skladišta aproksimiramo modelom kontinuiranog

pražnjenja dobili bismo niže troškove skladištenja nego što je to stvarno sa modelom
skokovitog pražnjenja.
 Ulazna količina zaliha N=6 bila je potrošena po isteku perioda =3.
 Neka su troškovi skladištenja 10 nj po jedinici zaliha i jedinici vremenskog perioda.

Skokovito pražnjenje:
troškovi skladištenja  10  S ' 
 10  (1  6  1  4  1 2) 
 10 12  120 nj

Kontinuirano pražnjenje
troškovi skladištenja  10  S '' 
 36 
 10     90 nj
 2 

19.
Pretpostavke modela
1. Prekidna jedinična tražnja (skokovito pražnjenje skladišta)
2. Poznata jedinična tražnja (deterministički model)
3. Konstantna jedinična tražnja
4. Tražnja mora biti u potpunosti zadovoljena. Ovo je istovremeno uslov u posmatranom
modelu zaliha.
5. U skladištu na početku perioda θ nema ništa, to jeste da nisu prenesene zalihe iz
perioda prije perioda θ Þ Z0=0
6. U skladištu po isteku perioda θ nema ništa, to jeste da po isteku perioda θ u skladištu
ne ostaje nikakva nepotrošena zaliha Þ Zq+1=0
7. U toku perioda T se samo jednom vrši nabavka zaliha (bez obzira na količinu) i to na
početku perioda.
8. Na početku svake vremenske jedinice t se proizvodnji isporučuje kompletna količina
jedinične tražnje.

20. Stanje zaliha u trenutku t za prvi model zaliha

Q Q
Q  q      q
q 

P P
P  q T  T   q
q T
Zt  Z t 1  q  q  0, t  1,
obzirom na konstantnu obzirom na uslov potpunog
jediničnu tražnju zadovoljenja tražnje

Kako tražnja mora biti potpuno zadovoljena : TS  T NP

N N
N  q T  T   q
q T

21. Prethodno pitanje.

22.

Pretpostavimo da su odgovarajuće cijene unaprijed poznate i da ostaju nepromjenjene u

toku perioda q.

C1  Cm  Cl  CS 
 n  N  pm  n  pl  n  S  pS 
Q Q  N q
 Q  pm   pl    N    pS 
N N  2q 
1 
 Q  pm   Q  pl   ( N  q )  pS
N 2

 Cilj - odrediti strategiju upravljanja zalihama u toku perioda q tako da se minimizira

funkcija ukupnih troškova zaliha kao funkcija cilja

min(C1 )  min  f ( N )  
 1  
 min Q  pm   Q  pl   ( N  q )  pS   C1,opt .
 N 2 

23. Određivanje optimalne veličine narudžbe

  1  
min(C1 )  min  f ( N )   min Q  pm   Q  pl   ( N  q)  pS   C1,opt.  N1,opt.
 N 2 

potreban uslov: C1' ( N1 )  0

 1  
C1' ( N1 )  Q  pm   Q  pl   ( N  q )  pS  ' 
 N 2 
 1   1  2  q  pl
 0  Q  pl    2    pS  0   2  Q  pl   pS  0  N1 
 N  2 N 2 pS

dovoljan uslov: C1'' ( N1 )  0

 1    1  
C1'' ( N1 )  Q  pm   Q  pl   ( N  q )  pS  ''    2  Q  pl   pS  ' 
 N 2   N 2 
 Q  pl   1 (2  N )   2  Q  pl  N  0 za svako N  0
3 3

2  q  pl
funkcija C1 ima minimum za N1,opt . 
pS

24. Funkcija troškova zaliha u I modelu zaliha

u zavisnosti od veličine narudžbe N

25. Ostali elementi optimalne odluke za prvi model zaliha (valjda se misli
pored one formule za optimalnu veličinu narudžbe)

N1,opt . 1 2  q  pl 2  pl 2  pl
T1,opt      T1,opt . 
q q pS pS  q pS  q
 Q Q pS pS  q pS  q
n1,opt .     q     n1,opt .   
N1,opt . 2  q  pl 2  q  pl 2  pl 2  pl
pS

1  1   2  q  pl 
C1,opt .  Q  pm   Q  pl   ( N1,opt .  q )  pS  Q  pm   Q  pl     q   pS 
N1,opt . 2 2  q  pl 2  pS 
pS
   
 Q  pm    q  pl 
pS
 
2  q  pl 2
 
2  q  pl  pS  q  pS  Q  pm 
2
 2  q  pl  pS   2  q  pl  pS   q  pS 
2 2
 p   p 
   2  q  pl  pS  Q   pm  S   C1,opt .    2  q  pl  pS  Q   pm  S 
 2   2 

 Osnovna pretpostavka I modela zaliha bila je potpuno zadovoljena tražnja, te kako se

ne bi promijenili elementi optimalne odluke mora biti zadovoljeno:
q≤N1,opt.≤Q

2  q  pl 2  q  pl
q  N1,opt .  Q  q     q  q2    2  q2 
pS kvadriramo pS
q  pS q  pS 1 2  pl 2  pl
 pl   2  ili  pS 
2 2  2
q q

26. Pretpostavke modela dva

1. Prekidna jedinična tražnja (skokovito pražnjenje skladišta)

2. Poznata jedinična tražnja (deterministički model)
3. Konstantna jedinična tražnja
4. Tražnja ne mora biti u potpunosti zadovoljena
5. U skladištu na početku perioda θ nema ništa, to jeste da nisu prenesene zalihe iz
perioda prije perioda θ Þ Z0=0
6. U skladištu po isteku perioda θ nema ništa, to jeste da po isteku perioda θ u skladištu
ne ostaje nikakva nepotrošena zaliha Þ Zq+1=0
7. U toku perioda T se samo jednom vrši nabavka zaliha (bez obzira na količinu) i to na
početku perioda.
8. Na početku svake vremenske jedinice t se proizvodnji isporučuje kompletna količina
jedinične tražnje.
9. Tražnja ne mora biti u potpunosti zadovoljena važi da je: . Þ Tražnja P u
intervalu T će biti zadovoljena u obimu N, a dio koji neće biti zadovoljen iznosi (P-N).

27.
Dva podintervala n 1
0  TS  T    0  T  TS  
0 N  PQ0 PN Q
n  TS  n  T  
n N  nP  Q
 Ukoliko dio tražnje ostaje nezadovoljen važi da je N<P, te u intervalu T imamo dva
podintervala:
 TS – prvi podinterval dužine TS vremenskih jedinica dok u skladištu ima
zaliha traženog repromaterijala i
 (T-TS) - drugi podinterval dužine vremenskih jedinica (T-TS) kada u skladištu
nema zalihe te dolazi do zastoja u proizvodnom procesu.

P N PN
T i TS   (T  TS ) 
q q q
28. Funkcija troškova zaliha u II modelu zaliha
Pretpostavimo da su odgovarajuće cijene unaprijed poznate i da ostaju nepromjenjene
u toku perioda q.
C2  Cm  Cl  CS  Cz 
 n  N  pm  n  pl  n  S S  pS  n   P  N   p z 
Q Q Q  N q Q
  N  pm   pl    N    pS    P  N   p z 
P P P  2q  P
N 1  q  N q  q
   q  pm      q  pl   N    pS    P  N   pz 
P P P  2q  P
N 1  q  N q  q
   q  pm      q  pl   N    pS    q  p z   N  pz 
P P P  2q  P
 
   2  q  pm  N  2  q  pl   N 2  q  N   pS  2  q  N  pz   Q  p z 
2 P

   ps  N 2  q   2  pz  2  pm  pS   N  2  q  pl   Q  pz
2 P
  Cilj - odrediti strategiju upravljanja zalihama u toku perioda q tako da se minimizira
funkcija ukupnih troškova zaliha kao funkcija cilja

min(C2 )  min  f ( N , P ) 
   
 min    ps  N 2  q   2  pz  2  pm  pS   N  2  q  pl   Q  p z  
2 P 
 C2,opt .

29.
Određivanje elemenata optimalnog rješenja za II model
Potreban za ekstremnu tačku je da parcijalni izvodi funkcije troškova po N i P budu
jednaki 0:

   
   ps  N 2  q   2  pz  2  pm  pS   N  2  q  pl   Q  pz 
C 2 2P
  
N N
 q   2  p z  2  p m  pS 
   2  N  pS  q   2  p z  2  pm  pS    0  N 2 
2 P 2  pS

   
   ps  N 2  q   2  pz  2  pm  pS   N  2  q  pl   Q  p z 
C2 2 P
  
30. Analiza P znaka diskriminante P
  
   p  N 2  q   2  pz  2  pm  pS   N  2  q  pl 
2  s

  0 2 NP2  N1  prema I modelu je
2q pl
N1,opt .  
  2
pS
2q pl  N1  ps
  a prema prethodnom izvodu
q 2 p  2 p  p 
q   2  p z  2  pm  p S  2  q  pl 2  pNS2  2 z 2q pS mpl S 
  2  p z  2  pm  p S  2 p  2 p  p  2 p  N 
2  pS pS q z m pSS s 2
    pS
   p  N 2  2  ps  N 2  N 2  ps  N12  
2  s
  N 2  N12 
2  2
 2P  2P
2  pS 2  q  pl  p  2  pS  pl
2  p z  2  pm  p S    pz   pm  s   2  
q pS  2  q
 
 
 2  pS  pl p 2  pS  pl
pz  pz  2  i pz  pz , gdje je pz  pm  s i pz  pz  2 
q 2 q
 
31.

Mogući slučajevi zavisno od vrijednosti diskriminante

 U slučaju da diskriminanta ima negativnu vrijednost to jeste da važi da je
N1  N 2 ili da je p   p  p z z z

tada je opravdano primijeniti II model zaliha.

q   2  pz  2  pm  pS 
N 2,opt . 
2  pS
P2  Q
P2  N 2,opt .  Q  N 2,opt .
Q Q
n2,opt .   1
P2 Q
P2 Q
T2,opt .   
q q
N
T2 S ,opt .  2,opt .
q
N 2,opt .
T2,opt .  T2 S ,opt .   
q
pS
C2,opt .  C2 ( N 2,opt . , P  Q )   pl  Q  pz    N 22
2q
  U slučaju da diskriminanta ima vrijednost 0 to jeste da važi da je N1  N 2

ili da je pz  pz
tada je jednako opravdano primijeniti I ili II model zaliha.

 U slučaju da diskriminanta ima pozitivnu vrijednost to jeste da važi da je

N1  N 2

ili da je pz  pz tada nije opravdano primijeniti II model zaliha jer
odgovarajuća funkcija troškova neće imati minimum.

 Ako je pz  pz ne bi se nabavljao niti skladištio takav repromaterijal, pa
proizvodnje sa njim ne bi ni bilo.

32. Navesti osnovne pretpostavke III modela zaliha.

Pretpostavke u III modelu zaliha:

1. Prekidna tražnja
2. Nepoznata tražnja (stohastički model)

3. Pretpostavka na kojoj se temelji ovaj model je da na svakom od M mjesta gdje je ugrađen

predmetni mašinski dio u toku proizvodnog perioda q=1 može samo jedan put da se desi
kvar

4. Opravdano implementirati samo ako je pm  pz

5. Problem: Koji je optimalan broj komada takvih rezervnih dijelova koje preduzeće treba
unaprijed naručiti na početku budućeg proizvodnog perioda q =1 i čuvati na zalihama u
svom skladištu?

6. Kako je q=1 slijedi da je:

 n=1
 T=q=1
  Q=P=q
7. Ukoliko je N>q tada se kalkuliše sa troškovima skladištenja.
8. Ukoliko je N<q tada se kalkuliše sa cijenom zastoja.

33. Struktura troškova u III modelu zaliha i moguće situacije.

Struktura ukupnih troškova zaliha u III modelu:

 Vrijednost narudžbe N rezervnih dijelova (Cm) Cm  N  pm

 Troškovi lansiranja narudžbe (Cl) C  p , obzirom da je n  1
l l

 Troškovi skladištenja kod proizvođača svih (N-q)>0 neiskorištenih rezervnih dijelova u

periodu q=1(Cs) CS   N  q   pS

 Troškovi zastoja u proizvodnji za svih (q-N)>0 dijelova koji su se pokvarili ali zbog
nedostatka rezervnih dijelova nisu mogli biti zamjenjeni u periodu q=1 (Cz)

Cz   q  N   pz
Moguće situacije sa strukturom troškova

1. N>q Þ višak - tražnja je bila zadovoljena i ostao je višak uskladištenih rezervnih dijelova
Þ obračunavamo Cm i CS

1. N=q Þ ravnoteža - tražnja je bila zadovoljena i nema viška uskladištenih rezervnih

dijelova Þ obračunavamo Cm

1. N<q Þ manjak - tražnja je nije bila zadovoljena i pojavio se je manjak uskladištenih

rezervnih dijelova Þ obračunavamo Cm i Cz

34. Kako je moguće izvršiti procjenu broja kvarova za III model zaliha.

Procjena broja kvarova

1. Na bazi iskustva iz predhodnog perioda q=1

1. Na bazi utvrđene vjerovatnoće pojave kvara mašinskog dijela u „normalnom“

proizvodnom periodu q=1Þ primjenom odgovarajuće teorijske distribucije vjerovatnoće

35. Definisati tražnju za rezervnim dijelovima i očekivane vrijednosti za višak i

manjak rezervnih dijelova u periodu q=1 ako je unaprijed poznata veličina
narudžbe N.

 Prekidna slučajna varijabla 

E (q)   q  p (q)
q 0

 Očekivane vrijednosti za višak i manjak rezervnih dijelova u periodu q=1 ako je

unaprijed poznata veličina narudžbe N
 Višak
 N
E ( N  q )   ( N  q )  p(q )
q0


 Manjak
E (q  N )  
q  N 1
(q  N )  p(q )

36. Matematički izvesti opšti oblik funkcije troškova C3 C3 Nza III model
zaliha.

 Cm  CS  Cl
za N  q
C3  Cm  CS  Cz  Cl 
 Cm  C z  Cl
za N  q
N 
 N  pm  pS   ( N  q)  p (q)  pz   (q  N )  p (q )  pl 
q 0 q  N 1

N 
C3  N  pm  pS   ( N  q)  p (q)  p z   (q  N )  p (q )  pl
q 0 q  N 1

Cilj je minimizirati funkciju ukupnih troškova zaliha kao funkciju cilja, te na taj način odrediti
optimalnu veličinu zaliha rezervnih dijelova koju treba naručiti.
Ukoliko naručimo jedan dio manje nego što je optimalna veličina narudžbe ili jedan dio više
dobili bi veće troškove nego kada naručimo tačno N3,opt.

37. Grafički predstaviti funkciju troškova za III model zaliha u zavisnosti od veličine
narudžbe.
 I . C3 ( N 3,opt . )  C3 ( N 3,opt .  1) i
II . C3 ( N 3,opt . )  C3 ( N 3,opt .  1)

38. Izvesti relaciju za određivanje optimalnog nivoa narudžbe u III modelu zaliha.

 Ukoliko uvrstimo N 3, opt .  1 u funkciju troškova dobićemo sljedeću relaciju:

N3,opt . 1 
C3 ( N 3,opt .  1)  ( N3,opt .  1)  pm  pS  
q0
( N 3,opt .  1)  q   p (q )  p z  
q  N3,opt .
q  ( N 3,opt .  1)   p(q)  pl 

N3,opt . 1 N3,opt . 1  
 N 3,opt .  pm  pm  pS  
q 0
 N 3,opt .  q   p (q )  pS  q0
p (q )  p z  
q  N3,opt .
q  N 3,opt . )   p ( q)  pz  
q  N3,opt .
p(q)  pl 

N3,opt . 1  N3,opt . 1 
 N 3,opt .  pm  pS  
q 0
 N 3,opt .  q   p (q )  p z  
q  N3,opt .
q  N 3,opt . )   p (q )  pl  pm  p S  
q 0
p (q )  p z  
q  N3,opt .
p (q ) 

 C3 ( N3,opt . )  pm  pS  p(q  N 3,opt .  1)  pz   1  p (q  N3,opt .  1)  

 C3 ( N3,opt . )   pz  pm    pz  pS   p (q  N 3,opt .  1)   sa grafikona

 A   pz  pm    p z  pS   p (q  N 3,opt .  1)   0 
pz  pm
 p (q  N 3,opt .  1)  
p z  pS
 N 3,opt . 1 
C3 ( N 3,opt .  1)  ( N 3,opt .  1)  pm  pS  q 0
( N 3,opt .  1)  q   p(q)  p z  
q  N3,opt .  2
 q  ( N 3,opt .  1)   p(q)  pl 

N3,opt . 1 N3,opt . 1  
 N 3,opt .  pm  pm  pS  
q 0
 N 3,opt .  q   p (q )  pS  
q0
p (q )  p z  
q  N3,opt .  2
q  N 3,opt . )   p( q)  pz  
q  N 3,opt .  2
p(q)  pl 

N3,opt .

 N 3,opt .  pm  pm  pS    N 3,opt .  q   p (q )  pS   N 3,opt .   N 3,opt .  1   p ( N 3,opt .  1) 

q 0
N3,opt . 1  
 pS   p ( q )  pz    q  N 3,opt . )   p(q)  p z   N3,opt .  1  N 3,opt .   p( N 3,opt .  1)  pz   p (q) 
q 0 q  N 3,opt . 1 qN 2 3,opt .

N3,opt . 
 N 3,opt .  pm  pS    N
q 0
3,opt .  q   p (q )  p z  
q  N 3,opt . 1
 q  N 3,opt . )   p (q )  pl 

N3,opt . 1 
 pm  pS  p( N 3,opt .  1)  pS  
q 0
p( q)  p z  p ( N 3,opt .  1)  p z  
q  N3,opt .  2
p (q ) 

N3,opt . 
 C3 ( N 3,opt . )  pm  pS  q 0
p ( q)  pz  
q  N3,opt . 1
p( q )  C3 ( N3,opt . )  pm  pS  p (q  N3,opt . )  pz  1  p (q  N 3,opt . )  

 C3 ( N 3,opt . )  ( pz  pm )   pz  pS   p(q  N3,opt . )   sa grafikona

B= ((pz+ps) x p(q≤N3,opt))-(pz-pm) ≥ 0 => p(q≤N3,opt) ≥ pz-pm/ pz+ps = ρ

Kada objedinimo dobijene dvije nejednačine slijedi da je:

pz  pm
0  p (q  N 3,opt .  1)     p( q  N 3,opt . )  1
p z  pS

39. Elaborirati načine da se riješi problem minimiziranja ukupnih troškova zaliha u III
modelu.

Rješenje problema minimiziranja ukupnih troškova zaliha u III modelu

1. Redom za vrijednosti N=0,1,2... izračunavamo vrijednost funkcije ukupnih troškova C3.

Minimalna vrijednost ukupnih troškova Þ optimalna veličina narudžbe.

2. a) Kompletiramo tabelu Poissonove distribucije vjerovatnoća

b) Izračunamo ρ
c) Kolona sa kumulativnom vjerovatnoćom Poissonove distribucije Þ vrijednosti između kojih se
nalazi ρ
d) Optimalna veličina naružbe Þ gornja granica prethodnog intervala za ρ
e) Optimalna veličina narudžbe Þ minimalna vrijednost funkcije ukupnih troškova

40. Postoptimalna analiza kod III modela zaliha – šta znači i koje relacije se koriste u
postoptimalnoj analizi?

Postoptimalna analiza kod III modela zaliha

 U kojim intervalima mogu varirati relevantne cijene, a da ne dođe do promjene optimalne

veličine narudžbe?
F  p (q  N 3,opt .  1)
G  p (q  N 3,opt . )

pz  G  ( pz  ps )  pm  pz  F  ( pz  ps )
pm  F  p s p  G  ps
 pz  m
1 F 1 G
pz   1  G   pm pz   1  F   pm
p s 
G F

41. Definisati i matematski izraziti pojam stimulirajuće cijene.

Pojam stimulirajuće cijene

 Dilema: koliko zaliha nabaviti ukoliko dobavljač nudi popust u cijeni u slučaju kupovine
veće količine?
pm, početno  pm , A ukoliko narudžba bude minimalno A ili N  A 
 popust u cijeni na nabavljenu količinu A ili više iznosi
pm  pm, početno  pm, A  0 
 pm , početno  pm , A  pm

42. Grafički i modelom predstaviti vezu između troškova zaliha u slučajevima

početne i stimulirajuće cijene u:
a) I modelu zaliha

Veza između troškova zaliha u slučajevima početne i stimulirajuće cijene u I modelu

 1 
C1  Q  pm   Q  pl   ( N  q )  pS 
N 2
1 
C1 ( pm , poč . )  Q  p m , poč .   Q  pl   ( N  q )  pS 
N 2
1 
 Q  ( pm , A  pm )   Q  pl   ( N  q)  pS 
kako je
p
N 2
m , početno
 pm , A pm

1 
 Q  p m ,A  Q  pm   Q  pl   ( N  q)  pS 
N 2
 C1 ( pm, A )  Q  pm  C1 ( pm, A ) 
kako je
Q pm  0

C1 ( pm, poč . )  C1 ( pm, A )

Za dato N ukupni troškovi zaliha su veći u slučaju početne cijene u odnosu na slučaj stimulirajuće
cijene.

N1,opt = √2 x q x pl/ ps (ovo je pod korijenom)

 ovaj izraz ne zavisi od p m 

N1,opt (pm, poč) = N1,opt (pm, A)

Optimalna veličina narudžbe u I modelu zaliha ne zavisi od nabavne cijene materijala ili sirovine,
što znači da je ista i za slučaj početne i stimulirajuće cijene.

b) II modelu zaliha

Veza između troškova zaliha u slučajevima početne i stimulirajuće cijene u II modelu

p  (m  n)   t
Za dato N ukupni troškovi zaliha su veći u slučaju početne cijene u odnosu na slučaj stimulirajuće
cijene.

q   2  pz  2  pm  pS 
N 2,opt .   optimalna veličina narudžbe
2  pS
u II modelu zaliha zavisi od pm
N2,opt (pm, poč) < N2,opt (pm, A)

Za slučaj početne cijene optimalna veličina narudžbe je niža nego u slučaju stimulirajuće cijene.

Isplati se naručiti
veću količinu zaliha
po nižoj
(stimulirajućoj)
nabavnoj cijeni.

c) III modelu zaliha

Veza između troškova zaliha u slučajevima početne i stimulirajuće cijene u III modelu
N 
C3  N  pm  pS   ( N  q )  p (q )  p z   ( q  N )  p (q )  p l 
q0 q  N 1
N 
C3 ( pm, poč . )  N  pm , poč .  pS   ( N  q )  p (q )  pz   ( q  N )  p (q )  p l 
q 0 q  N 1
N 
 N   pm , A  pm   pS   ( N  q )  p (q )  pz   (q  N )  p (q )  pl 
kako je
pm , početno  pm , A pm q 0 q  N 1

N 
 N  pm , A  pS   ( N  q )  p (q )  pz   ( q  N )  p ( q )  p  N  p
l m 
q 0 q  N 1

 C3 ( pm, A )  N  pm  C3 ( pm , A )  C3 ( pm , poč . )  C3 ( pm, A )

kako je
pm  N  0

Za dato N ukupni troškovi zaliha su veći u slučaju početne cijene u odnosu na slučaj stimulirajuće
cijene.

pz  pm  optimalna veličina narudžbe

p (q  N 3  1)     p (q  N 3 )
p z  pS u III modelu zaliha zavisi od pm

pz  pm, poč . pz   pm, A  pm 

 ( pm, poč . )   
p z  pS kako je
pm , početno  pm , A pm
p z  pS
p z  pm , A pm pm
    ( pm, A )    ( pA ) 
p z  pS p z  pS p z  pS kako je
pm
0
p z  pS

 ( pm, A )   ( pm, poč . )

Za slučaj početne cijene optimalna veličina narudžbe je niža nego u slučaju stimulirajuće cijene.

Isplati se naručiti
veću količinu
zaliha po nižoj
(stimulirajućoj)
nabavnoj cijeni.

43. Grafički predstaviti tri različita slučaja određivanja optimalne narudžbe uz stimulirajuće
cijene.

Određivanje optimalne narudžbe u modelu sa stimulirajućim cijenama

1. N A  A i optimalno N opt .  N A
C

Cpo?.

CA

A Npo? NA. N
2. N A  A i optimalno N opt .  N poč .

Cpo?.

CA

Npo? NA A
N

3. N A  A i optimalno N opt .  A

Cpo?.

CA

Npo? NA A
N

44. Definisati dva tipa modela zaliha sa kontinuiranom tražnjom. Uporediti njihove
karakteristike.

Dva tipa modela zaliha sa kontinuiranom tražnjom

 Model sa fiksnom veličinom narudžbe (fixed-order quantity model, Q model ili EOQ-
economic order quantity) – nova narudžba se lansira kada zalihe dođu do određenog
nivoa („reorder level or point“)
 Model sa fiksnim vremenom između narudžbi (fixed-time period model, P model) – nova
narudžba se lansira isključivo na kraju prethodno determinisanog perioda i dužina tog
perioda je fiksna
Karakteristike Q i P modela

Karakteristika Q model P model

Veličina narudžbe  Konstantna  Varijabilna

Kada započeti sa Kada nivo zaliha dođe do  Fiksno, svaki put po

procesom naručivanja određenog nivoa – tačka isteku fiksnog perioda
nove količine zaliha? obnavljanja zaliha ili
„reorder level or point“

Veličina zaliha  Manja nego kod P  Veća nego kod Q modela

modela

45. Navesti pretpostavke modela sa fiksnom veličinom narudžbe (Q modela).

Pretpostavke Q modela

1. Tražnja je konstantna i uniformna,

2. Vrijeme od trenutka narudžbe do trenutka pristizanja zaliha je konstantno,
3. Cijena po jedinici je konstantna,
4. Troškovi držanja zaliha obračunavaju se na osnovu prosječne visine zaliha,
5. Troškovi narudžbe i troškovi zastoja su konstantni,
6. Tražnja mora biti u potpunosti zadovoljena.

46. Kako glasi funkcija ukupnih troškova zaliha u Q modelu?

Q N
C  Cm  Cl  CS  Q  pm   pl   H
N 2
Ukupni troškovi - C
Troškovi čuvanja zaliha - CS
Troškovi nabavke količine Q za period θ - Cm
Troškovi naručivanja - Cl

47. Grafički prezentirati funkciju ukupnih troškova u Q modelu.

 C

Nopt
.
48. Izvesti relaciju za optimalno rješenje Q modela zaliha.

Pronalaženje optimalnog rješenja Q modela

Q N
C  Cm  Cl  CS  Q  pm   pl   H 
N 2
ako tražimo ekstremnu tačku prvi izvod po N mora biti jednak 0:
C  Q  pl  H 2  Q  pl
    0  N opt . 
N  N 2  2 H
Provjeravamo da li je u pitanju tačka minimuma testom drugog izvoda:
 2C  Q  pl  1 2  Q  pl
 '    Q  p   (  2)    0  min .
N 2  N 2
 l
 N3 N3

49. Šta predstavlja i kako se određuje tačka obnavljanja zaliha?

Tačka obnavljanja zaliha

R  qL
50. Navesti pretpostavke modela sa fiksnim vremenom između narudžbi (P modela).

Pretpostavke P modela

1. Zalihe se obnavljaju u istim vremenskim periodima, na primjer sedmično ili mjesečno

2. Veličina narudžbi varira iz perioda u period zavisno od stope korištenja zaliha.
3. Varijabilna jedinična tražnja
4. Određeni nivo sigurnosnih zaliha (SZ)
5. Stanje zaliha provjerava se samo na kraju specificiranog fiksnog perioda dužine T

51. Definisati nivo sigurnosnih zaliha.

Nivo sigurnosnih zaliha

z – broj standardnih devijacija za vjerovatnoću raspodjele u trošenju analiziranog materijala

ili sirovine (izračunava se na bazi predhodnih perioda)

 T  L  (T  L)   q 2
standardna devijacija tražnje u periodu (T+L), ako je σq standardna devijacija jedinične
tražnje.

SZ  z   T  L

52. Kako glasi relacija za određivanje optimalne veličine narudžbe u P modelu?

Optimalna veličina narudžbe u P modelu

Z - tekući nivo zaliha na skladištu na kraju specificiranog fiksnog perioda dužine T

N opt .  q  (T  L)  z   T  L  Z

DINAMIČKO PROGRAMIRANJE

1. Definisati višefazni proces.

Definicija višeetapnih - višefaznih procesa

Rastavljanje na određeni broj faza
Višefazni procesi sa vremenskom komponentom versus višefazni procesi bez vremenske
komponente
  Srednjeročnim planom preduzeća planiran je iznos od 3 miliona KM za zamjenu
dotrajale opreme
 Preduzeće planira uložiti iznos 10 miliona KM u tri različite aktivnosti
(programa): nabavku mehanizacije, izgradnju novog fabričkog pogona i nabavku
novih računara

2. Napraviti komparaciju: višefazni procesi sa vremenskom komponentom / višefazni

procesi bez vremenske komponente.

Karakteristični problemi koji sadrže vremensku komponentu

 Faze su vremenske jedinice:

a. problem investiranja, ako postoje karakteristični periodi,

b. planiranje proizvodnje po periodima,
c. raspodjela izvora (sredstava), tj. neke količine izražene u naturalnim ili
vrijednosnim jedinicama,
d. upravljanje zalihama,
e. održavanje mašina i strojeva,
f. zamjena opreme, itd.

Karakteristični problemi koji ne sadrže vremensku komponentu

 Faze nisu vremenske jedinice, već aktivnosti:

a. problem investiranja, ako su važne karakteristične aktivnosti,

b. raspodjela izvora (sredstava) izraženih u naturalnim ili vrijednosnim
jedinicama,
c. problem transporta (prijevoza),
d. pouzdanost sistema,
e. problem najkraćeg puta na mreži, itd.

3. Definisati dinamičko programiranje.

Programiranje - niz postupaka ili procedura koje vode do željenog rezultata. Dinamičko
programiranje - skup svih algoritama tj. rješenja problema koji imaju jednu zajedničku
osobinu - da do krajnjeg rezultata dolazimo pomoću pomoćnih podproblema koja imaju
zajedničke pod-podprobleme, čije rezultate upisujemo u memoriju, izbjegavajući rešavanje
podproblema više puta. Za rješenje složenog problema potrebno je naći rješenja svih
podproblema. Skup posebnih matematičkih metoda i modela koji služe za optimizaciju
višefaznih procesa. Sinonim - metoda donošenja višefaznih, odnosno višeetapnih odluka ili
bottom-up metoda. Dinamičko programiranje kada su u pitanju višefazni procesi sa
vremenskom komponentom - smanjuje se vrijeme izvršavanja u okviru onih problema u
kojima se zahtijeva traženje optimalne podstrukture i koji imaju podprobleme koji se
ponavljaju. Sistem u kojem se odvijaju višefazni procesi. Utemeljivač - američki matematičar
Richard Bellman pedesetih godina prošlog vijeka.

4. Navesti specifičnosti DP.

Specifičnost dinamičkog programiranja

 Ne postoje univerzalne metode rešavanja.

  Za svaki praktičan problem, primjena dinamičkog programiranja, zahtjeva poseban i
specifičan pristup.

 Poseban tretman u kontekstu višeeteapnosti to jeste višefaznosti u procesu rješavanja

postavljenog problema.

5. Objasniti princip optimalnosti u DP.

Princip optimalnosti

 Optimalno upravljanje u cijelom intervalu mora biti optimalno i u pojedinim fazama

intervala.

 Optimalna politika ima svojstvo da, bez obzira kakvo je početno stanje i prva odluka,
daljnje odluke moraju činiti optimalnu politiku s obzirom na stanje koje rezultira iz prve
odluke.

Belmanov princip optimalnosti

 Princip optimalnosti za proces dobijanja rješenja podrazumijeva da strategija zavisi

isključivo od tekućeg stanja.
 Tekuće rješenje, bez obzira na to kakvo je bilo početno stanje i predhodna rješenja, treba
da određuje optimalnu strategiju u odnosu na tekuće stanje koje je dobijeno kao rezultat
predhodnih rješenja.
 Matematski model koji izražava princip optimalnosti predstavlja formiranje funkcionalnih
jednačina u obliku rekurzivnih ili transformacijskih relacija koje izražavaju vezu između
funkcije cilja tekuće i njoj susjednih faza ili etapa.
 Stoga se modeli dinamičkog programiranja nazivaju i modelima rekurzivne optimizacije.

6. Elaborirati algoritam rješavanja problema DP.

Algoritam rješavanja u dinamičkom programiranju

1. Razbiti problem na manje podprobleme.

2. Riješiti date podprobleme koristeći ponovo ova tri koraka rekurzivno.
3. Iskoristiti pronađena optimalna rešenja podproblema kako bi se našlo optimalno
rešenje glavnog problema.

Iz skupa mogućih rješenja biraju se odgovarajuća rješenja, primjenom odgovarajuće strategije

politike izbora. Adekvatna rješenja – ona rješenja koja se odaberu sa predhodno definisanim
ciljem optimizacije funkcije cilja. Strategija izbora koja optimizira funkciju cilja je optimalna
strategija.
7. Navesti osnovne elemente u opštoj postavci problema DP.

Opšta postavka problema dinamičkog programiranja

1. Predmet analize - neki Sistem

2. Nova faza počinje u tačci ili trenutku kada je potrebno donijeti novu odluku.
3. Složeni problem se rješava etapno kroz više faza, čiji broj (N) moramo unaprijed
poznavati.
4. Unaprijed moramo poznavati i sljedeće elemente:
a. Početno stanje sistema u prvoj fazi odlučivanja i
 b. Uslovljeno - završno stanje sistema na kraju poslednje faze odlučivanja.
5. Za svaku od faza (t) potrebno je znati sljedeće elemente:
a. Sva moguća početna stanja analiziranog sistema
b. Sve razne moguće odluke koje stoje na raspolaganju i
c. Sva moguća posljedična stanja sistema u kontekstu svake od predhodno datih
mogućih odluka
6. Početno stanje za tekuću fazu Ü posljedično stanje iz njoj predhodne faze.

8. Definisati elemente opšteg problema DP (stanje sistema u fazi t, prostor odlučivanja

u fazi t, transformacijska funkcija, funkcija cilja).

1. Stanje sistema u fazi t - St

a. određeno skupom parametara koji sadrže sve informacije neophodne za
donošenje odluka u tekućoj fazi t i narednim fazama t+1, t+2,..., N
2. Prostor odlučivanja u fazi t – D=D(t,dt)
a. skup svih alternativnih (mogućih) odluka koje je moguće donijeti u fazi t.
b. alternativne odluke zavise od stanja sistema u tekućoj fazi t - dt=dt (t,St)
3. Transformacijska funkcija – Tt
a. veza između funkcije cilja tekuće i njoj naredne faze, što uključuje i zavisnost
od moguće odluke u tekućoj fazi t – St+1=Tt(St, dt)
4. Funkcija cilja - C
a. mjera „uspješnosti“ transformacije stanja posmatranog sistema putem
određenog niza odluka (to jeste kroz određeni niz faza).
b. Vrijednost funkcije cilja zavisi od više faktora:
i. Početno stanje sistema u prvoj fazi odlučivanja (S0) kao zatečeno
stanje prije samog odvijanja faza,
ii. Unaprijed uslovljeno - završno stanje sistema na kraju poslednje
faze odlučivanja (SN) (posljedično stanje),
iii.Odabrani niz mogućih odluka u pojedinim fazama – dt,
t{Î 1,2,...,N}

9. Navesti najčešće analizirane probleme DP.

Najčešće analizirani problemi dinamičkog programiranja

1. Dinamičko programiranje proizvodnje

2. Dinamičko programiranje zaliha repromaterijala

3. Dinamičko programiranje kupoprodaje

4. Dinamičko programiranje alokacije (raspoređivanja) ograničenih resursa

10. Definisati cilj kod problema DP proizvodnje.

Cilj kod problema planiranja proizvodnje

 Odrediti optimalne količine proizvodnje za kompletan planski period koji se sastoji od

više vremenskih podperioda ili jedinica
 Različite pretpostavke vezano za obuhvat troškova
  Odrediti optimalne količine proizvodnje datog proizvoda u zadanom planskom
periodu i svakoj fazi tog perioda, pod uslovom da troškovi proizvodnje, kao funkcija
količine proizvodnje, budu minimizirani i da bude zadovoljena unaprijed zadana
tražnja u svakom podperiodu kao i u kompletnom planskom periodu

11. Elaborirati ključne pretpostavke modela DP proizvodnje.

Opis problema – pretpostavke modela

1.
xt  0, t  1, N količina analiziranog proizvoda koju sistem proizvede (realizuje) u toku faze t Þ
odluka za svaku fazu

2.
qt  0, t  1, N dogovorene isporuke do kraja datog vremenskog intervala kao faze t

3. Unaprijed poznato: N
Q   qt
t 1

4.
Z t  0, t  1, N
nivo zaliha analiziranog proizvoda koji u intervalu ili fazi t ostaje u sistemu
nakon isporuke kupcu tražene količine za tu fazu Þ stanje sistema za svaku fazu

5. Zalihe analiziranog proizvoda na početku određenog budućeg perioda proizvodnje ( Z 0  0) kao i

na kraju tog perioda ( Z N  0), čiji je nivo unaprijed poznat

6. K t  0, t  1, N proizvodni kapaciteti Þ 0  xt  K t

St  0, t  1, N skladišni kapaciteti Þ
0  Z t  St
Zadovoljenje tražnje

N N

x
t 1
t  Q  ( Z N  Z 0 )   qt  ( Z N  Z 0 )
t 1
12. Koji finansijski podaci su potrebni u postavci modela DP proizvodnje.

Opis problema – finansijski podaci

 Fiksni troškovi Ft , t  1, N za xt  0

 Proizvodna cijena
at , t  1, N
  Cijena skladištenja
bt , t  1, N

13. Definisati zadatak modela DP proizvodnje.

Zadatak

Odrediti količine analiziranog proizvoda koje sistem treba proizvesti u svakoj fazi

 x1 , x2 , ..., xN 
i odgovarajuće im nivoe zaliha tog proizvoda

 Z1 , Z 2 , ..., Z N 
tako da se minimiziraju ukupni troškovi proizvodnje za određeni budući period proizvodnje
koji se sastoji od N vremenskih intervala ili faza.

14. Koje kategorije definišu faze DP proizvodnje (navesti koje su poznate a koje ne)?
Kakve su relacije između tih kategorija?

Kategorije za svaku fazu DP proizvodnje

Relacija između kategorija u problemu DP proizvodnje u fazi t

 Z t  Z t 1  xt  qt
Z t 1  Z t  qt  xt
xt  Zt  Z t 1  qt

Uključivanje
ograničenja
proizvodnih kapaciteta
i skladišnih kapaciteta

0  xt  Z t  Z t 1  qt  K t
pri čemu je: 0  Z t  St i
0  Z t 1  St 1

15. Izvesti proces iteracija sa zalihama u modelu DP proizvodnje.

Iteracije sa zalihama

Z t  Z t 1  xt  qt
Z1  Z 0  x1  q1
Z 2  Z1  x2  q2
kako je
  Z 0  x1  q1   x2  q2  Z 0   x1  x2   (q1  q2 )
Z1  Z 0  x1  q1

Z 3  Z 2  x3  q3   Z 0   x1  x2   (q1  q2 )   x3  q3 
kako je
Z 0   x1  x2   ( q1  q2 )
3 3
 Z 0   x1  x2  x3   (q1  q2  q3 )  Z 0   xt   qt
t 1 t 1

...
i i
Z i  Z 0   xt   qt
t 1 t 1

Niz nivoa proizvodnji i niz pratećih nivoa zaliha u svakoj fazi su međusobno zavisni, te je nivo
zaliha u datoj fazi i predstavljen kao posljedica:
• unaprijed poznatog početnog nivoa zaliha na početku prve faze
• niza nivoa proizvodnji i
• niza unaprijed poznatih ugovorenih isporuka.

16. Na osnovu proizvodnje u fazi t izvesti ograničenje za izlazne nivoe zaliha po

fazama u modelu DP proizvodnje.
 Treba biti manja ili jednaka od zbira neisporučenih ugovorenih količina za kompletan period
(količine za faze t, t+1,…, N) i zaliha na kraju posljednje faze koje su unaprijed poznate
umanjenog za stanje ulaznih zaliha na početku te faze:
N
0  xt   q j  ( Z N  Z t 1 ) Uz ograničenje skladišnih
j t

kako je Z t 1  Z t  qt  xt važi sljedeće:

kapaciteta slijedi da
N ograničenje za izlazne nivoe
0  xt   q j   Z N   Z t  qt  xt    zaliha po fazama glasi:
j t

N 
0  xt  xt    q j  qt  Z N  Z t  
 j t   St 
 N   N 
0  xt  xt    q j  ( Z N  Z t )     q j  (Z N  Z t )   0 
 N 
0  Z t  min  
  q j  ZN 
 j t 1   j t 1 

0  Zt  q
N

j  ZN  j t 1 
j t 1

17. Izvesti ograničenja za nivoe proizvodnje po fazama u modelu DP proizvodnje.

Relacije međuzavisnosti i ograničenja skladišnih kapaciteta

Z t 1  Zt  qt  xt i 0  Z t  St 
0  Z t  qt  xt  St 1 
Z t  qt  St 1  xt  Z t  qt

Objedinjavanjem 0  xt  K t i Z t  qt  St 1  xt  Z t  qt 
posljednje relacije sa
ograničenjem  0   Kt 
proizvodnih kapaciteta max    xt  min  
ograničenja za nivoe Z
 t  qt  S t 1  Z
 t  qt
proizvodnje po
fazama glase:

18. Elaborirati funkciju ukupnih troškova u okviru određenog budućeg perioda

proizvodnje koji se sastoji od N vremenskih intervala ili faza i njezinu strukturu u
modelu DP proizvodnje.

Troškovi proizvodnje u fazi t

 Fiksni troškovi za pripremu proizvodne serije ako je proizvodnja realizovana ili >0.
 Troškovi proizvodnje (varijabilni troškovi) serije, ukoliko znamo proizvodnu cijenu svake
jedinice analiziranog proizvoda u okviru proizvedene količine
 Troškovi skladištenja zaliha nivoa Zt, ukoliko znamo cijenu skladištenja za svaku jedinicu
Ct analiziranog
Ft  at  xt proizvoda
bt  Z t  Cut okviru
 f ( xtzaliha
, Zt ) koje se iz faze t prenose u narednu fazu (t+1)
za xt  0  Ft  0
Ukupni troškovi u okviru
određenog budućeg => C=∑Nt=1 Ct (xt,Zt)
perioda proizvodnje koji se
sastoji od N vremenskih
intervala ili faza

19. Izvesti opštu iterativnu funkciju za određivanje minimalnih ukupnih troškova

proizvodnje za svaku moguću varijantu zaliha na kraju i-te faze u modelu DP
proizvodnje.

Iterativna funkcija cilja – funkcija troškova

N   N

min C  min  Ct ( xt , Z t )   f ( Z )  min C  min C ( x , Z ) 
 t 1  N N  t t t 
xt  t 1 
N  1  f1 ( Z1 )  C1 ( x1 , Z1 )
Opšta iterativna funkcija za
određivanje minimalnih ukupnih
 2  troškova proizvodnje za svaku
N  2  f 2 ( Z 2 )  min C  min  Ct ( xt , Z t )  
xt  t 1  moguću varijantu zaliha na kraju i-
 min  C1 ( x1 , Z1 )  C2 ( x2 , Z 2 )   min  f1 ( Z1 )  C2 ( x2 , Z 2 )  te faze 
x1 , x2 x2

 3 
N  3  f 3 ( Z 3 )  min C  min   Ct ( xt , Z t )  
xt  t 1  fi ( Z i )  min  fi 1 ( Z i 1 )  Ci ( xi , Zi ) 
 min  C1 ( x1 , Z1 )  C2 ( x2 , Z 2 )  C3 ( x3 , Z 3 )   xi
x1 , x2 , x3
 min  f 2 ( Z 2 )  C3 ( x3 , Z 3 ) 
x3

analogno: f i ( Z i )  min  f i 1 ( Z i 1 )  Ci ( xi , Z i ) 
xi

20. Konstruisati algoritam za rješavanje problema DP proizvodnje.

Algoritam za rješavanje problema DP proizvodnje

A. Ograničenja

 Za zalihe
 St 
 N 
0  Z t  min  
 j q  Z N
 j t 1 
gdje je Z N unaprijed poznato
  Za proizvodnju

0  x1  Z1  q1  Z 0  K1 , za t  1
 0   Kt 
max    xt  min   , za t  2, N
 Z t  qt  St 1   Z t  qt 

B. Intervalni troškovi proizvodnji

Ct  Ft  at  xt  bt  Z t
za xt  0  Ft  0
C. Iteracije
 Veza između nivoa zaliha susjednih faza za sve moguće parove iz A:

Z t 1  Z t  qt  xt
 Iterativna funkcija minimalnih ukupnih troškova proizvodnje:

f1 ( Z1 )  C1 ( x1 , Z1 ), za i  1
fi ( Z i )  min  fi 1 ( Z i 1 )  Ci ( xi , Z i )  , za i  2, N
xi

21. Definisati cilj kod problema DP zaliha.

Cilj kod problema planiranja zaliha repromaterijala

 Višeetapnost
 U toku određenog budućeg perioda proizvodnje u sistemu koji se odnosi na proizvodnju
određenog tipa proizvoda planira se nivo potrebnih zaliha repromaterijala po vremenskim
intervalima kao fazama kojih ima N
 Odrediti optimalnu količinu zaliha za kompletan planski period koji se sastoji od više
vremenskih podperioda, faza ili jedinica i to po svakoj fazi ili vremenskoj jedinici

22. Elaborirati ključne pretpostavke modela DP zaliha.

Opis problema – pretpostavke modela

1.
xt  0, t  1, N količina analiziranog repromaterijala koju sistem treba nabaviti i unjeti na
skladište na početku faze t Þ odluka za svaku fazu

2.
qt  0, t  1, N unaprijed poznata količina analiziranog tipa repromaterijala koju sistem iz
svog skladišta mora obezbijediti proizvodnom procesu na početku faze t

3. Unaprijed poznato: N
Q   qt
Z t  0, t  1, N
t 1
4. nivo zaliha analiziranog repromaterijala koji u intervalu ili fazi t ostaje u
sistemu nakon isporuke proizvodnji tražene količine za tu fazu Þ stanje sistema za svaku fazu

 5. Zalihe analiziranog repromaterijala na početku određenog budućeg perioda proizvodnje

( Z  0 ) kao i na kraju tog perioda ( Z N  0 ), čiji je nivo unaprijed poznat
0

6. K t  0, t  1, N tržišna ograničenja Þ 0  xt  K t

St  0, t  1, N skladišni kapaciteti Þ
0  Z t  St
Zadovoljenje tražnje

N N

x
t 1
t  Q  ( Z N  Z 0 )   qt  ( Z N  Z 0 )
t 1

23. Koji finansijski podaci su potrebni u postavci modela DP zaliha.

Opis problema – finansijski podaci

 Fiksni troškovi
Ft , t  1, N za xt  0
 Nabavna cijena
at , t  1, N

 Cijena skladištenja

bt , t  1, N

24. Definisati zadatak modela DP zaliha.

Zadatak

Odrediti količine nabavki analiziranog repromaterijala

 x1 , x2 , ..., xN 
koje sistem treba realizovati u svakoj fazi i odgovarajuće im nivoe zaliha tog
repromaterijala
 Z1 , Z 2 , ..., Z N 
tako da se minimiziraju ukupni troškovi zaliha za određeni budući period proizvodnje koji
se sastoji od N vremenskih intervala ili faza
25. Koje kategorije definišu faze DP zaliha (navesti koje su poznate a koje ne)? Kakve
su relacije između tih kategorija?

Kategorije za svaku fazu DP zaliha repromaterijala

26. Elaborirati funkciju ukupnih troškova u okviru određenog budućeg perioda

proizvodnje koji se sastoji od N vremenskih intervala ili faza i njezinu strukturu u
modelu DP zaliha.

Troškovi zaliha u fazi t

 Fiksni troškovi za realizaciju nabavke ako je nabavka realizovana ili >0.

 Troškovi kupovine repromaterijala, ukoliko znamo nabavnu cijenu svake jedinice
analiziranog repromaterijala u okviru nabavljene količine
 Troškovi skladištenja zaliha repromaterijala, ukoliko znamo cijenu skladištenja za svaku
jedinicu analiziranog repromaterijala u okviru zaliha koje se u fazi t nalaze na skladištu
sistema
Ct  Ft  at  xt  bt  Z t  Ct  f ( xt , Zt )
za xt  0  Ft  0

Ukupni troškovi u okviru

N 
određenog budućeg perioda f N ( Z N )  min C  min   Ct ( xt , Z t ) 
proizvodnje koji se sastoji od xt  t 1 
N vremenskih intervala ili
faza

27. Izvesti opštu iterativnu funkciju za određivanje minimalnih ukupnih troškova

repromaterijala za svaku moguću varijantu zaliha na kraju i-te faze u modelu DP
zaliha.
Iterativna funkcija cilja – funkcija troškova

  N
N  f (
min C  min   Ct ( xt , Z t )   N N Z )  min C  min  Ct ( xt , Z )
t  
 t 1  xt  t 1 
N  1  f1 ( Z1 )  C1 ( x1 , Z1 )
Opšta iterativna funkcija za određivanje
 2
 minimalnih ukupnih troškova
N  2  f 2 ( Z 2 )  min C  min   Ct ( xt , Z t )  
xt  t 1  repromaterijala za svaku moguću
 min  C1 ( x1 , Z1 )  C2 ( x2 , Z 2 )   min  f1 ( Z1 )  C2 ( x2 , Z 2 )  varijantu zaliha na kraju i-te faze 
x1 , x2 x2

 3 
N  3  f3 ( Z 3 )  min C  min   Ct ( xt , Z t )  
xt  t 1 
 min  C1 ( x1 , Z1 )  C2 ( x2 , Z 2 )  C3 ( x3 , Z 3 )   f i ( Z i )  min  fi 1 ( Z i 1 )  Ci ( xi , Z i ) 
x1 , x2 , x3
xi
 min  f 2 ( Z 2 )  C3 ( x3 , Z 3 ) 
x3

analogno: fi ( Z i )  min  f i 1 ( Z i 1 )  Ci ( xi , Z i ) 
xi

28. Konstruisati algoritam za rješavanje problema DP zaliha.

Algoritam za rješavanje problema DP zaliha repromaterijala

A. Ograničenja
 St 
 Za zalihe  N 
0  Z t  min  
 j q  Z N
 j t 1 
gdje je Z N unaprijed poznato

 Za nabavku repromaterijala
0  x1  Z1  q1  Z 0  K1 , za t  1
 0   Kt 
max    xt  min   , za t  2, N
 Z t  qt  St 1   Z t  qt 
B. Intervalni troškovi zaliha repromaterijala

Ct  Ft  at  xt  bt  Z t
za xt  0  Ft  0

C. Iteracije
  Veza između nivoa zaliha susjednih faza za sve moguće parove iz A:

Z t 1  Z t  qt  xt
 Iterativna funkcija minimalnih ukupnih troškova zaliha:

f1 ( Z1 )  C1 ( x1 , Z1 ), za i  1
f i ( Z i )  min  f i 1 ( Z i 1 )  Ci ( xi , Z i )  , za i  2, N
xi
29. Definisati cilj kod problema DP kupoprodaje.

Cilj kod problema planiranja kupoprodaje

 Sistem se bavi prometom ili kupoprodajom

 Skladište poznatog kapaciteta
 Moguće varijante u kontekstu poslovanja sa zalihama tog proizvoda:
 Kupovati proizvod
 Prodavati proizvod
 Prvo prodavati pa kupovati proizvod
 Prvo kupovati pa prodavati proizvod
 Ako je poznata zarada ili dobit po jedinici tog proizvoda za svaku moguću poslovnu
varijantu i svaku fazu Þ definicija problema:

U svakoj vremenskoj jedinici ili fazi, odabrati takav način poslovanja sistema tako da
ukupna zarada na kraju vremenskog perioda od vremenskih jedinica bude maksimalna.

30. Elaborirati ključne pretpostavke modela DP kupoprodaje.

Opis problema – pretpostavke modela

1. xt  0, t  1, N nivo nabavke ili kupovine analiziranog proizvoda tokom faze t koji se na

početku naredne faze (t+1) unese u skladište sistema Þ odluka za svaku fazu
Z t  0, t  1, N nivo zaliha analiziranog proizvoda koji se na početku intervala ili faze t
2.
nalazi u sistemu Þ stanje sistema za svaku fazu

3. yt  0, t  1, N nivo prodaje analiziranog proizvoda sa skladišta sistema kupoprodaje

tokom faze t Þ odluka za svaku fazu
0  yt  Z t
4. Zalihe analiziranog proizvoda na početku određenog budućeg perioda proizvodnje ( Z1  0 ) kao i
na kraju tog perioda ( Z N 1  0), čiji je nivo unaprijed poznat

5. S  0, t  1, N skladišni kapaciteti Þ
t
0  Z t  St
6. Sistem nabavlja ili kupuje analizirani proizvod na nabavnom tržištu A po cijeni at  0 i
prodaje na prodajnom tržištu B po cijeni bt  0 .
Dobit sistema za fazu t Þ Dt  bt  yt  at  xt
31. Koji finansijski podaci su potrebni u postavci modela DP kupoprodaje.
32. Definisati zadatak modela DP kupoprodaje.

Zadatak

Odrediti količine analiziranog proizvoda koje sistem treba kupiti (nabaviti) u svakoj fazi ,

 x1 , x2 , ..., xN 
količine analiziranog proizvoda koje sistem treba prodati u svakoj fazi,
 y1 , y2 , ..., yN 
i odgovarajuće im nivoe zaliha tog proizvoda
 Z1 , Z 2 , ..., Z N 
tako da se maksimizira ukupna zarada ili dobit sistema od procesa kupoprodaje za određeni
budući period proizvodnje koji se sastoji od N vremenskih intervala ili faza.

33. Koje kategorije definišu faze DP kupoprodaje(navesti koje su poznate a koje ne)?
Kakve su relacije između tih kategorija?

Kategorije za svaku fazu DP kupoprodaje

Relacija između kategorija u problemu DP kupoprodaje u fazi t

Slijedi relacija 

Z t 1  Z t  yt  xt
 34. Izvesti proces iteracija sa zalihama u modelu DP kupoprodaje.

Iteracije sa zalihama

Zt 1  Z t  yt  xt 
Z t 1  Z t  yt  xt  Z 2  Z1  y1  x1
Z3  Z 2  y2  x2 
kako je
Z 2  Z1  y1  x1

Nivo zaliha u datoj fazi i predstavljen   Z1  y1  x1   y2  x2  Z1   y1  y2    x1  x2 

je kao posljedica (ili u zavisnosti Z 4  Z3  y3  x3 
kako je
Z 3  Z1   y1  y2    x1  x2 
od) niza „dvodimenzionalnih“
odluka ili parova (xi, yi), to jeste:   Z1   y1  y2    x1  x2    y3  x3 

unaprijed zadanog poznatog nivoa  Z1   y1  y2  y3    x1  x2  x3  ...

zaliha na početku perioda i i
Zi  Z1   xt   yt 
nepoznatog niza nivoa nabavki i t 1 t 1
nepoznatog niza nivoa prodaja.  i i
 i
Z1    yt   xt   Z1   ( yt  xt )
 t 1 t 1  t 1

35. Izvesti ograničenja u modelu DP kupoprodaje.

Ograničenja

Z t 1  Z t  yt  xt i 0  Z t  St

0  Zt 1  St 1  0  Z t  yt  xt  St 1 
yt  Zt  xt  St 1  yt  Z t  0  xt  St 1
kako je
0  yt  Zt 
yt  Z t  0

max xt  St 1 , ako je yt  Z t
min xt  0, uz uslov da je yt  Z t  St

Z t 1  Z t  yt  xt  0  yN  Z N  Z N 1  xN  Z N  S N

36. Elaborirati funkciju ukupne dobiti u okviru određenog budućeg perioda koji se
sastoji od N vremenskih intervala ili faza u modelu DP kupoprodaje.

Funkcija cilja – funkcija dobiti

 Intergralno za sve faze, funkcija ukupne dobiti glasi
N N
D   Dt ( yt , xt )    bt  yt  at  xt 
t 1 t 1

37. Izvesti opštu iterativnu funkciju za određivanje maksimalne ukupne dobiti za svaku
moguću varijantu zaliha na početku (N-d)-te faze u modelu DP kupoprodaje.

Iterativna funkcija cilja – funkcija dobiti

d - rastojanje tekuće faze t i posljednje faze N posmatranog perioda:

t  1 2 ... N  1 N 
d  N t   
d  N  1 N  2 ... 1 0
Iteracije:

N  1, t  N , d  0  f1 ( Z N )  DN ( y N , xN )  max(bN  y N  a N  x N )

N  2  period ima samo dvije posljednje faze ( N  1) i N , Opšta iterativna funkcija

te je za prvi interval t  N  1 i d  1: za određivanje
 N  maksimalne ukupne
f 2 ( Z N 1 )  max D  max   Dt ( yt , xt )  
( yt , xt )  t  N 1  dobiti za svaku moguću
varijantu zaliha na
 max  DN 1 ( yN 1 , xN 1 )  DN ( yN , xN )   max  (bN 1  y N 1  a N 1  xN 1 )  f1 (Z N ) 
( yt , xt ) ( yt , xt ) početku (N-d)-te faze

analogno: f d 1 ( Z N  d )  max  (bN  d  y N  d  aN  d  xN  d )  f d ( Z N  d 1 )  , za d  1,( N  1)

( yt , xt )
38. Konstruisati algoritam za rješavanje problema DP kupoprodaje.

Algoritam za rješavanje problema dinamičkog programiranja kupoprodaje

 Za d=0:

 Ograničenja:

 Funkcija cilja

f1 ( Z N )  DN ( yN , xN )  max(bN  y N  aN  xN )

 Za d=1, 2, ..., N:

 Ograničenja:

 Funkcija cilja
f d 1 ( Z N d )  max  (bN d  yN d  aN d  xN d )  f d ( Z N d 1 ) 
( yt , xt )
39. Opisati problem DP alokacije resursa.

Opis problema

 Sistem raspolaže sa Q jedinica analiziranog resursa:

 ukupan iznos finansijskih sredstava za investicije ili
 broj mašina istog tipa ili
 ukupan kapacitet određenog transportnog sredstva
 Broj objekata na koje sistem može rasporediti raspoloživu količinu analiziranog resursa Q
-N

 xt  0 dio ukupno raspoložive količine analiziranog resursa Q koji je dodjeljen

objektu t

0  xt  Q N

x
t 1
t Q
40. Opisati prateće efekte i ograničenje u problemu DP alokacije resursa.

Prateći efekti

 Et ( xt )  0 prateći efekat koji se ostavaruje kod objekta t ukoliko taj objekat dobije
količinu resursa koji se raspoređuje jednaku
 Efekti međusobno nezavisni Þ redosljed raspodjele nebitan

xt  0  Et ( xt )  0
N
 Ukupan efekat programa alokacije resursa E   Et ( xt )
t 1

Ograničenje

 M t maksimalan nivo do kojeg veća dodjela resursa tom objektu znači i veći prateći
efekat za taj objekat

 Slijedi ograničenje: 0  xt  M t

41. Definisati zadatak modela DP alokacije resursa.

Zadatak

Potrebno je determinisati optimalan plan raspoređivanja raspoložive količine ograničenog

resursa na N objekata to jeste odrediti takvu kombinaciju veličina

 x1 , x2 , ..., xN 
tako da sistem ostvari maksimalan ukupni efekat.

42. Opisati model dinamičkog programiranja alokacije resursa.

Model dinamičkog programiranja raspoređivanja ograničenih resursa
43. Definisati cilj programiranja raspodjele oskudnih resursa.
Cilj programiranja raspodjele ograničenih resursa

Ostvariti maksimalan ukupan efekat N

f N (Q)  max  Et ( xt )
xt
t 1

ako važi
0  xt  Q
N

x
t 1
t Q

44. Izvesti iterativnu funkciju za određivanje maksimalnih ukupnih efekata za svaku

moguću varijantu rasporeda analiziranog resursa na N objekata u modelu DP
alokacije resursa.
Iterativna funkcija cilja – funkcija efekta
1
N  1, 0  Q  M 1  x1  Q i f1 (Q )  max  Et ( xt )  E1 (Q )
0 x1 Q
t 1

2
N  2, 0  Q  M 1  M 2  x1  x2  Q i f 2 (Q )  max  Et ( xt )  max  E1 ( x1 )  E2 ( x2 )  
0 xt Q 0 xt Q
t 1

 max  E1 (Q  x2 )  E2 ( x2 )  max  E2 ( x2 )  f1 (Q  x2 )
kako je 0 xt  Q kako je 0 xt Q
x1  x2 Q  E1 ( Q  x2 )  f1 ( Q  x2 )
x1 Q  x2

analogno: f i (Q) 
0 xt Q
 Ei ( xi )  fi1 (Q  xi )

Opšta iterativna funkcija za određivanje maksimalnih ukupnih efekata za svaku moguću varijantu
rasporeda analiziranog resursa na N objekata

45. Konstruisati algoritam za rješavanje modela DP alokacije resursa.

Algoritam za rješavanje problema DP raspoređivanja ograničenih resursa

TEORIJA REDOVA ČEKANJA

1. Definisati teoriju redova čekanja.

 Teorija redova čekanja (Queuing theory, waiting line analysis, theory of mass service)
 metoda operacionih istraživanja
 proučava procese opsluživanja slučajno pristiglih jedinica ili zahtjeva za nekom
uslugom
 koristeći pritom matematičke modele pomoću kojih se determiniše međuzavisnost
između dolazaka primaoca usluga, njihovog čekanja na uslugu, opsluživanja te na
kraju izlaska primaoca usluga iz sistema,
 Cilj Þ optimalno funkcionisanje sistema.

2. Koji su osnovni elementi modela TRČ.

Analiziranje i programiranje rada uslužnih sistema , Klijenti ili korisnici usluga, Davaoci usluga
ili opsluživači, Stanice, Usluge, Sistem reda čekanja, Uzroci stvaranja redova čekanja u uslužnim
sistemima .

3. Opisati važne karakteristike uslužnog sistema.

Sistem ostvaruje prihod naplaćivanjem realizovanih usluga klijentima., Sistem ima odgovarajuće
troškove održavanja i rada pripadnih stanica., Sistem iz svog poslovanja ostvaruje dobit. Visina
dobiti zavisi od niza faktora:( od posmatranog perioda njegovog rada, od raspolažućeg „protočnog
kapaciteta“ sistema u takvom periodu, od kvaliteta usluga i od visine cijena koje se naplaćuju za
takve usluge, od ostalih faktora koji mogu da utiču na potencijalne klijente posmatranog uslužnog
sistema, od fiksnih troškova održavanja postojećih stanica uslužnog sistema (bez obzira radile ili
ne) i od varijabilnih troškova prilikom rada tih stanica (repromaterijal i sl.).

4. Opisati generalno prihvaćenu metodologiju rješavanja problema TRČ.

Ocjenjuju se određeni parametri karakteristični za uslove u kojima se odvija rad posmatranog
uslužnog sistema, Pronalazi se „optimalni kapacitet“ rada tog sistema u odnosu na posmatrani
period i određuju se odgovarajuće optimalne vrijednosti svih parametara važnih za nesmetanu
primjenu optimalnog rješenja.

5. Koji elementi opisuju sistem usluživanja?

1. Raspodjela vremena dolazaka jedinica (zahtjeva za uslugu)
 a) sa jednakim intervalima vremena,
b) sa nejednakim, ali unaprijed određenim determinisanim vremenskim intervalima i
c) sa nejednakim intervalima vremena koji nisu unaprijed poznati nego slučajni.
2. Raspodjela vremena opsluživanja
a) konstantno (uvijek jednako vrijeme),
b) varijabilno, ali unaprijed poznato (određeno) i
c) slučajno
3. Broj uslužnih mjesta (kanala ili stanica),
4. Kapacitet sistema opsluživanja,
5. Redoslijed opsluživanja klijenata odnosno disciplina reda
a) FIFO
b) LIFO
c) PRIOR
d) SIRO
e) GD
6. Broj stupnjeva usluge

6. Šta su klijenti? Koji se elementi vežu uz klijente?

Klijenti su ljudi (predmeti) koji, tokom perioda, mogu doći u dati sistem usluživanja po
odgovarajuće usluge.
Za klijente definišemo slijedeće elemente: m kao broj svih mogućih klijenata sistema. Ako broj
svih mogućih klijenata sistema unaprijed možemo odrediti, označavamo „m<+∞“. Ako broj svih
mogućih klijenata sistema unaprijed ne možemo odrediti označavamo „m=+∞“, n kao broj
istovremeno prisutnih klijenata u sistemu, i (m-n) – broj klijenata izvan sistema.

7. Kakva može biti populacija klijenata (dati primjer)?

Populacija klijenata može biti Konačna (broj mašina koje mogu zahtijevati opravku, ako
preduzeće ima 30 mašina) i Beskonačna (broj ljudi koji čekaju u redu za gorivo).

8. Šta je stanica? Koji se elementi vežu uz stanicu?

Mjesta u sistemu na kojima se klijentima pružaju odgovarajuće usluge odnosno obrade.
Simboli: S je broj stanica iste vrste usluživanja. Kako smo predhodno naveli, sisteme možemo
klasificirati na sisteme: sa jednom stanicom određene vrste usluživanja (S=1), ili sa više stanica
iste vrste usluživanja (S≥2).
s je broj svih istovremeno slobodnih stanica koje u datom trenutku ne uslužuju ni jednog klijenta i
k=(S-s) je broj istovremeno zauzetih stanica.

9. Šta su usluge i kakve mogu biti?

Usluge su ono što klijenti očekuju da će dobiti u uslužnom sistemu. Mogu biti Konstantne (objekti
koji dolaze na obradu u proizvodnoj liniji i dobijaju standardnu obradu) i Varijabilne ( ljudi koji
troše novac u shoppingu imaju različite prohtjeve zavisno od niza faktora).
Načini usluživanja mogu biti:
 Jednofazno usluživanje, ako klijent željenu uslugu kompletno dobije na jednom mjestu -
stanici sistema
 Višefazno usluživanje, ako klijent željenu uslugu kompletira na više raznih stanica
sistema
 Jednokanalno usluživanje, ako sistem ima samo jednu (S=1) stanicu određene vrste
usluživanja
 Višekanalno usluživanje, ako sistem ima više (S≥2) istovrsnih stanica usluživanja
10. Kakav red čekanja može biti prema načinu usluživanja?
Može biti : Jednokanalni-jednofazni sistem, jednokanalni-višefazni sistem, višekanalni-jednofazni
sistem i višekanalni-višeazni sistem.

11. Opisati stanje sistema prema dužini reda čekanja.

Dužina reda čekanja – r:
Nema repa, r=0 kada i Ima repa, r>0
Prema dužini reda čekanja kao broju klijenata u redu čekanja sistem može imati red čekanja koji
je konačan ili beskonačan:
 beskonačni red čekanja –broj korisnika može biti bilo koji, bez gornje granice,
 konačni red čekanja – broj korisnika koji se mogu naći u redu je ograničen.

12. Definisati očekivani broj istovremeno prisutnih klijenata u sistemu.

Vjerovatnoće pn svake moguće varijante n u bilo kojem trenutku tog budućeg perioda (0,1):
 n : 0, 1, 2, ...,m m

 gdje je  pn  1
 pn : p0 , p1 , p2 ,..., pm n0 
Određivanje očekivanog broja istovremeno prisutnih klijenata u sistemu:
m
n   n  pn
n 0

13. Definisati očekivani broj slobodnih stanica sistema.

Slobodne stanice pojaviće se samo ako je u datom trenutku perioda (0,1) ispunjen odnos
0≤n≤S
S=constans i n promjenljiva sa vjerovatnoćom pn Þ promjenljivoj s odgovara ista distribucija
vjerovatnoća koja odgovara promjenljivoj n. S 1 S
Izračunavanje očekivanog broja slobodnih stanica sistema : s   ( S  n)  pn   ( S  n )  pn
n 0 n 0

14. Definisati očekivani broj klijenata koji čekaju u redu.

Samo ako je u datom trenutku perioda [0,1] ispunjen odnos n>S, slijedi
S=constans i n promjenljiva sa vjerovatnoćom pn Þ promjenljivoj r odgovara ista distribucija
vjerovatnoća koja odgovara promjenljivoj n. m
Izračunavanje očekivanog broja klijenata koji čekaju u redu : r   (n  S )  pn
n  S 1
15. Definisati očekivani broj klijenata koji već primaju uslugu u sistemu.
k  Ss  k  Ss
prema osobinama
aritmetičke sredine i kako je
S unaprijed zadana konstanta

16. Definisati očekivana ili prosječna vremena u sistemu.

Vn - prosječno vrijeme ukupnog boravka klijenta u sistemu
Vk - prosječno vrijeme boravka klijenta u stanici sistema u toku pružanja usluge
Vr - prosječno vrijeme boravka klijenta u repu sistema (vrijeme čekanja)
Važi da je:
Vn  Vr  Vk Vk  1


17. Definisati koeficijent (ne)iskorištenosti kapaciteta sistema.

Koeficijent iskorištenosti sistema Ss
100%
S
s
100%
S
 Koeficijent neiskorištenosti sistema:

18. Navesti i objasniti karakteristične vjerovatnoće u TRČ.

Vjerovatnoća da je sistem prazan: Po=P(n<1)=1-P(N>=1)

Vjerovatnoća da sistem nije prazan: P(n>0)=1-Po

Vjerovatnoća da u sistemu ima slobodnih stanica: P(n<S)=1-P{n>(S-1)}

Vjerovatnoća da je zauzeto svih S stanica:P(n>=S)= 1-P(n<S)

Vjerovatnoća nepostojanja repa, kada je: P(n<=S)=1-P(n>S)

Vjerovatnoća postojanja repa: P(n>S)=1-∑Pn

Vjerovatnoća da u sistemu ima manje od Q klijenata: p(n<Q)=∑Pn

Vjerovatnoća da u sistemu nema manje od Q klijenata: P(n>=Q)=P{n>(Q-1)}

Vjerovatnoća da u sistemu nema više od Q klijenata: P(n<=Q)=p(n<Q)+Pq

Vjerovatnoća da u sistemu ima više od Q klijenata: P(n>Q)= 1-∑Pn

Vjerovatnoća da u sistemu nema manje od L a ni više od Q klijenata: P(L<=n<=Q)=

P(n<=Q)-P{n<=(L-1)}

19. Definisati koeficijent (ne)ispravnosti mašina.

Ako ima tačno m mašina (m<+¥) u odnosu na period (0,1) možemo odrediti koeficijent ili
procenat stalno (ne)ispravnih mašina:
Koeficijent stalno ispravnih mašina
mn
100%
m
Koeficijent stalno neispravnih mašina :
n
100%
m

20. Definisati ekonomsku funkciju cilja u sistemu koji prati TRČ.

Kategorije troškova: Troškovi nastali zbog čekanja klijenata i Troškovi nastali zbog
neiskorištenosti stanica to jeste zbog postojanja slobodnih stanica.
Specifičnost problema u TRČ
Nije moguće u potpunosti eliminisati čekanje već samo gubitke zbog čekanja svesti na minimum
21. Koje karakteristike se vežu uz vjerovatnoće događaja u sistemu?
Nezavisnost : Vjerovatnoća da će u vremenskom intervalu (a,a+t) doći n klijenata u sistem reda
čekanja ne zavisi od broja klijenata koji su došli prije trenutka a već samo od dužine posmatranog
vremenskog intervala koja iznosi t.
Ordinarnost U sistem reda čekanja klijenti dolaze pojedinačno, a dolazak dva ili više klijenata
istovremeno skoro da nije moguć.
Stacionarnost Očekivani broj klijenata koji se u sistemu pojavljuju u jedinici vremena, kao
intenzitet stacionarnog toka događaja, jednak je konstanti i ne zavisi od vremena

22. Koje posljedice se vežu uz vjerovatnoće događaja u sistemu?

Dužina t konačnog vremenskog intervala (a,a+t) proizvoljno se određuje.
U konačnom vremenskom intervalu (a,a+t) u sistem može doći konačan broj klijenata n.
U početnom trenutku posmatranog perioda (0,1) kao i u početnom trenutku prvog intervala
tog perioda (0,t) u sistemu nije bio zatečen niti jedan klijent.
Klijenti u sistem pristižu neravnomjerno, te su vremenski razmaci između pristizanja dva
neposredno susjedno pristigla klijenta nejednake dužine.
Ako u trenutku t u sistemu ima n klijenata u narednom vremenskom razmaku može doći
maksimalno još jedan klijent. Zato predstavlja vjerovatnoću da će u toku zbirnog intervala u
sistem doći n klijenata, te predstavlja vjerovatnoću da će u toku zbirnog intervala u sistem
doći (n+1) klijent.
Vjerovatnoća da će u toku vremenskog razmaka u sistem stići novi klijent proporcionalna je
dužini tog vremenskog razmaka, te slijedi:
p    t  pn 1 (t  t )  pn (t )
gdje l predstavlja koeficijent proporcionalnosti.
Vjerovatnoća da u toku vremenskog razmaka ∆t u sistem neće stići niti jedan novi klijent
1  p  1    t
23. Elaborirati vjerovatnoću dolazaka klijenata u sistem.
Vjerovatnoća da će u sistem usluživanja doći n klijenata u toku vremenskog intervala dužine t u
toku cijelog posmatranog perioda (0,1) ponaša se prema modelu Poisson-ove distribucije
vjerovatnoća:
  t
n

pn   e   t
n!
pri čemu parametar (  t ) predstavlja očekivanu vrijednost i varijansu te distribucije
24. Elaborirati vjerovatnoću intervala između ulazaka klijenata u sistem.
Vremenski interval između dva uzastopna ulaska klijenata u sistem je slučajna varijabla u koja se
ponaša prema modelu eksponencijalne distribucije vjerovatnoća:

f (u )    e   u

pri čemu parametar (1/l)) predstavlja očekivanu vrijednost te distribucije, te stoga predstavlja
očekivani vremenski interval između dva uzastopna ulaska klijenata u sistem

25. Elaborirati vjerovatnoću trajanja usluge.

Vremenski interval između dva susjedna izlaska klijenta iz sistema t jednak je dužini usluživanja
klijenta koji naredni izlazi iz sistema.
Varijabla trajanje usluge t u sistemu je slučajna varijabla koja se ponaša prema modelu
eksponencijalne distribucije vjerovatnoća:

g ( )    e   

pri čemu parametar (1/m) predstavlja očekivanu vrijednost te distribucije, te stoga predstavlja
očekivano ili prosječno trajanje usluge.

26. Elaborirati pretpostavku stabilnosti sistema u TRČ.

Jedna stanica u sistemu istovremeno može opsluživati samo jednog klijenta.

Prosječno trajanje takve usluge iznosi ( 1 ) dijela perioda (0,1).

Jedna stanica u periodu (0,1) može pružiti maksimalno m prosječnih usluga
U periodu (0,1) kapacitet sistema koji ima S stanica istog tipa jednak je .
Broj m se u konkretnom empirijskom istraživanju izračunava na bazi snimljenih podataka.

  t vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t na nekoj od stanica sistema biti opslužen

jedan klijent
(1    t ) vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t na nekoj od stanica sistema neće biti
opslužen niti jedan klijent
Uslov - u sistemu se nalazi dovoljan broj klijenata n.

Očekivani broj klijenata koje možemo očekivati da će doći u sistem u toku cijelog posmatranog
perioda (0,1) je l, dok je m broj klijenata koje tokom tog perioda može da opsluži pojedinačno
svaka od S stanica istog tipa.
Za stabilan sistem moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi:
  S 
 1  1 
     1     S
S  S  S 

27. Elaborirati moguće varijante za opšte modele TRČ.

Prema broju klijenata prisutnih u sistemu možemo razlikovati dva slučaja:
 Sistem je prazan u trenutku to jeste n=0
  Sistem nije prazan u trenutku to jeste n>0.
Za bilo koji vremenski razmak broj klijenata prisutnih u sistemu (n) zavisi od slijedećih faktora:
 Broj klijenata u trenutku t - a.
 Da li je u toku vremenskog razmaka u sistem došao novi klijent (ako jeste +1, ako
nije +0).
Broja klijenata koji su tokom vremenskog razmaka bili u sistemu - b:
 b će biti jednako a ako u toku vremenskog razmaka u sistem nije došao
novi klijent i
 b će biti jednako (a+1) ako je u toku vremenskog razmaka u sistem došao
novi klijent.
Da li je do kraja vremenskog razmaka neki klijent izašao iz sistema ili nije (ako jeste -1, ako nije
-0).

28. Nabrojati četiri karakteristična opšta tipa sistema usluživanja. Vec uradjeno

29. Definisati pretpostavke I modela TRČ ( S 1, m ).

U trenutku t u sistemu nalazi n klijenata Þ izvan sistema nalazi se nepoznat broj klijenata
(m  n)  (  n)  
kako je n konačno

vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistem stići jedan novi klijent

p    t
vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistem neće stići niti jedan novi klijent
1  p  1    t
Jedna stanica Þ vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistemu biti opslužen jedan
klijent (   t )
Vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistemu neće biti opslužen niti jedan klijent jednaka
(1    t )
Poseban slučaj je kada u vremenskom razmaku ∆t u sistemu nema niti jedan klijent te je
vjerovatnoća da u sistemu neće biti opslužen niti jedan klijent jednaka 1 ili 100%.

30. Kroz određivanje vjerovatnoća (p) n izvesti sistem sistem stohastičkih jednačina za I
model TRČ.

za model S  1 i m  
  p0 (t )    p1 (t )  0, za n  0
(   )  pn (t )    pn1 (t )    pn1 (t )  0, za n  0
Na osnovu dobijenih jednačina možemo direktno analogijom izvesti formule za izračunavanje
vjerovatnoća:
Po(t)=1-ψ n
Pn(t)=(1- ψ)* ψ n

31. Izvesti relaciju za određivanje:

a. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu

ñ= ψ/1- ψ
b. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu u redu čekanja
ř= ψ 2/1- ψ
c. Prosječnog broja istovremeno slobodnih stanica
u I modelu TRČ.
ŝ=1- ψ

32. Definisati pretpostavke II modela TRČ ( S 1, m ).

U trenutku t u sistemu se nalazi n klijenata Þ izvan sistema nalazi se poznat broj klijenata
( m  n)  0
vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistem stići jedan novi klijent
p  (m  n)    t
vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistem neće stići niti jedan novi klijent
1  p  1   (m  n)    t 
Jedna stanica Þ vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistemu biti opslužen jedan klije
(   t )
Vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistemu neće biti opslužen niti jedan klijent jednaka
(1    t )
Poseban slučaj je kada u vremenskom razmaku ∆t u sistemu nema niti jedan klijent te je
vjerovatnoća da u sistemu neće biti opslužen niti jedan klijent jednaka 1 ili 100%.

33. Kroz određivanje vjerovatnoća ( ) n p izvesti sistem sistem stohastičkih jednačina za II

model TRČ.
za model S  1 i m  
m    p0 (t )    p1 (t )  0 za n  0
  (m  n)       pn (t )    pn 1 (t )  (m  n  1)    pn 1 (t )  0, za n  0

1 m!
p0  , pn   n  p0
m
m! ( m  n )!

n 1 ( m  n)!
 n

34. Izvesti relaciju za određivanje:

a. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu
b. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu u redu čekanja
c. Prosječnog broja istovremeno slobodnih stanica
u II modelu TRČ.

a. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu

ŝ=Po
b. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu u redu čekanja
m m m m m
r  (n  S )  p   (n  1)  p   (n  1)  p
n  S 1
n
n2
n
n 1
n  (1  1)  p1   n  pn   pn 
n 1 n 1

 m
 m
   n  pn  0  p0   (1  p0 )   n  pn  (1  p0 ) 
 n 0  n 0
kako je
m
n   n pn
n0

1 1 
 n  (1  p0 )  m    1  p0   (1  p0 )  m    1   1  p0  
  
  1    1 
 m     1  p0   r  m       1  p0 
    
c. Prosječnog broja istovremeno slobodnih stanica:
k  S  s  1  p0    (m  n ) 
kako je
1
n  m   1 p0  

 1 p0   ( m n )

k    (m  n )

35. Definisati pretpostavke III modela TRČ ( S 1, m ).

U trenutku t u sistemu nalazi n klijenata Þ izvan sistema nalazi se nepoznat broj klijenata

(m  n)  (  n)  
kako je n konačno
vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistem stići jedan novi klijent
p    t
vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistem neće stići niti jedan novi klijent
1  p  1    t
Više stanica Þ vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistemu od n zaposlenih stanica
makar jedna završiti usluživanje
( n    t )
Vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistemu od n zaposlenih stanica niti jedna neće
jedna završiti usluživanje
(1  n    t )

36. Kroz određivanje vjerovatnoća ( ) n p izvesti sistem sistem stohastičkih jednačina za

III model TRČ.

za model S  1 i m  
  p0 (t )    p1 (t )  0, za n  0
(  n   )  pn (t )    pn 1 (t )  ( n  1)    pn1 (t )  0, za 0  n  S
(  S   )  pn (t )    pn 1 (t )  S    pn 1 (t )  0, za 0  n  S

1
p0 (t )  p0  S 1
 n
S 

n 0 n !

( S  )  ( S  1)!
  S 
ako podijelimo 
S
sa 
 1 n 
 np (t )    p n 1 (t )   p0 (t ), za n  S  S 1
n n! S
pn (t )  
 n
pn (t )   p0 (t ), za n  S
 S ! S n  S

37. Izvesti relaciju za određivanje:

a. Prosječnog broja klijenata istovremeno prisutnih u sistemu u redu čekanja:
n r k
b. Prosječnog broja istovremeno slobodnih stanica
S 1 S 1 S 1 S 1
 S 1
 S 1 S 2
s   (S  n)  pn  S   pn   n  pn  S   pn  0  p0   n  pn   S   pn   (n  1)  pn 1 
n 0 n 0 n 0 n 0  n 1  n 0 n 0
S 1
 S 1  S 1 S 1
 S   pn   (n  1)  pn1   (S 1)  1  p(S 1)1   S   pn   ( n  1)  pn1  S  pS 
n 0  n 0  n 0 n 0
S 1
n S 1
 n1
S    p0   (n  1)   p  S  pS 
n 0 n! n 0 (n 1)! 0
S 1
n S 1
n S  S 1  n S 
 S   p     p0  S   p0   S    p0     
n 0 n! 0 n 0 n! S!  n 0 n! (S 1)!  S    kako je
p0  S 1
1
n S
 
 
n! ( S  )( S 1)!
n0

1
 S    p0   S   s  S 
p0
 u III modelu TRČ.

38. Definisati pretpostavke IV modela TRČ ( S 1, m ).

U trenutku t u sistemu nalazi n klijenata Þ izvan sistema nalazi se poznat broj klijenata
( m  n)  0
vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistem stići jedan novi klijent
p  (m  n)    t
vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistem neće stići niti jedan novi klijent
1  p  1  (m  n)    t
Više stanica Þ vjerovatnoća da će u vremenskom razmaku ∆t u sistemu od n zaposlenih stanica
makar jedna završiti usluživanje (n    t )

Vjerovatnoća da u vremenskom razmaku ∆t u sistemu od n zaposlenih stanica niti jedna neće

jedna završiti usluživanje
(1  n    t )

39. Kroz određivanje vjerovatnoća ( ) n p izvesti sistem sistem stohastičkih jednačina za IV

model TRČ.
za model S  1 i m  
m    p0 (t )    p1 (t )  0, za n  0
  (m  n)    n     pn (t )  (n  1)    pn1 (t )  (m  n  1)    pn 1 (t )  0, za 0  n  S
  (m  n)    S     pn (t )  S    pn 1 (t )  (m  n  1)    pn 1 (t )  0, za 0  n  S

 pn  m  n  1  p  m
     n 1      n , 1  n  S
 p0  n  p0   n 
 pn  m  n  1 p  n! m
     n 1   nS
    n , S  n  m
 p0  n  p0  S ! S n
1
p0  , 0nm
m
Kako  pnje po definiciji: k  S  s i n  r  k 
1    podijelimo izraz za n
n 1  p0 
sa  k kako bismo dobili
1
kao član izraza , jer je

1
po definiciji Vk 
40. Kako određujemo prosječno trajanje različitih oblika boravka klijenta u sistemu u IV 

modelu TRČ?n r 1 n r 1
     
  k   k  neka je
 k   ( S  s )
  (S  s )   (S  s ) 

n
Vn 
  (S  s )
r
Vr 
  (S  s )
1
Vk 

 1. Koja od navedenih osobina obavezno vrijedi za sve matrične igre dva igrača
suma nula?
 Sedlasta tačka mora postojati
 Koliko god da je dobitak jedne osobe toliko je gubitak druge
 Svaka osoba ima dvije strategije
 Sve isplate(?) su nula

2. U mješovitim strategijama vrijedi:

 Svaki igrač odabire i igra samo jednu strategiju
 Ne postoji sedlasta tačka
 Svaki igrač će tačno 50% vremena igrati svaku od ponuđenih strategija
 Svaki igrač će pokušati ma maximizira maksimum od svih mogućih isplata

3. Kod igre sa matricom plaćanja mx2 formata, grafički ćemo riješavati igru uz
postavljeni model
 Min V, E(Ai) <= V
 Min V, E(Ai) >= V
 Max V, E(Bj) <= V
 Min V, E(Bj) >= V

4. Šta predstavlja izraz ∫(N-q) * ᵩ(q) (fi) * dq u modelu prodavca novina?

 Očekivanu vrijednost držanja zaliha
 Očekivanu vrijednost tražnje
 Očekivanu vrijenost nedostatka zaliha

5. Igrač A će između svojih odluka A1 i A2 eliminisati odluku A2 ako je:
 A1j <= A2j
 A1j >= A2j
 Aj1 <= Aj2
 Aj1 <= Aj2

6. Matrična igra opisana je matricom plaćanja (aij)3x2. sve tri linije koje predstavljaju
granice ograničenja u modelu, sjeku se u jednoj tački. Zaključujemo da:
 Igrač B ima beskonačno mnogo riješenja
 Igrač A ima beskonačno mnogo riješenja
  Oba igrača imaju beskonačno mnogo riješenja
 Igra ima jedinstveno riješenje

7. Ako je u 1 modelu zaliha narudžba veća od optimalne, šta možemo zaključiti:
 Troškovi slkadištenja su manji od optimalnih
 Troškovi nabavke su manji od optimalnih
 Ukupni troškovi su manji od optimalnih
 Troškovi lansiranja su manji od optimalnih

Model sa konačnim vremenom isporuke

8. Kakav je odnos između optimalne vrijednosti troškova u modelu 1 i modelu 2?

 C2,opt <= C1,opt

9. U matričnoj igri dva igrača sume nula, optimalna vrijednost igre u novčanoj
vrijednosti($)V = -2 znači:
 Gubitak od 2$ jednog igrača je ujedno dobitak 2$ za drugog igrača
 Oba igrača gube 2$
 Oba igrača imaju dvije strategije
 Gubitak od 2$ jednog igrača je ujedno dobitak 4$ za drugog igrača

10. Do kakvih posljedica dovodi povećanje cijena repromaterijala u klasičnom modelu 1

upravljanja zaliha?
 Povećanje veličine narudžbe N
 Smanjenje broja narudžbi n
 Povećanje ukupnih troškova C1
 Povečanje troškova lansiranja

11. Koja od sljedećih tvrdnji se odnosi na model upravljanja zaliha kada je tražnja
nepoznata?
 Trošak lansiranja opada sa valičinom narudžbe
 Trošak lansiranja raste sa veličinom narudžbe
 Trošak lansiranja se ne mijenja sa veličinom narudžbe

12. Šta je potrebno znati da bismo formirali matricu plaćanja?

  Očekivani profit svakog od igrača
 Igrače, koje strategije igrači namjeravaju poduzeti i povrat koju igrač očekuje
preuzimanjemodređene strategije
 Povrat koju igrač ostvaruje implementacijom određene strategije
 Igrače i koliki povrat svaki od igrača očekuje

13. U slučaju čiste igre:

 Ne postoji sedlo
 Svaki igrač će uvijek izabrati jednu strategiju neovisno od poteza drugog
igrača
 Koriste se miješane strategije
 Saldo igre je jednak 0

14. Kod modela upravljanja zalihama, oznaka za dužinu perioda u kojem se potroši jedna
narudžba je:
 Ts

15. U slučaju poznate tražnje za zalihama ali dozvoljenog kašnjenja u njenoj isporuci,
koja od navedenih tvrdnji nije tačna:
 Optimalni troškovi su manji neko u slučaju sa dozvoljenim kašnjenjem
 Kad zalihe budu raspoložive isporučit će se sve dugovane količine
 Trošak nabavke nije konstantan

16. Ukoliko je u optimalnom rješenju za pba igrača optimalna po jedna strategija,

govorimo o:
 Igri sa sedlom
 Igri bez sedla
 Igri suma nenula
 Nekonkurentskoj igri

17. Ako se na nekom tržištu nalaze samo dva Telecom operatera i ako je cilj oba
operatera isti: pridobiti što više korisnika i u skladu sa tim biraju svoje moguće
odluke, onda je u pitanju kakva vrsta igre?
 Nekonkurentne matrične igre dva igrača
 Konkurentne igre dva igrača
 Nekonkurentne igre više igrača
 Konkurentne igre dva igrača suma nula
 Konkurentne igre više igrača

18. U slučaju čiste igre:

 Ne postoji sedlo
 Koriste se miješane strategije
 Svaki igrač će slučajnim odabirom izabrati svoju strategiju
 Svaki igrač će uvijek izabrati istu strategiju neovisno od poteza drugog igrača

19. Linearnim programiranjem se mogu rješavati sve matrične igre uz uslov da za sve
elemente vrijedi: aij > 0
  Tačno
 Netačno

20. U 1 modelu zaliha ako se poveća broj narudžbi desit će se:

 Povećanje troškova skladištenja
 Povećanje troškova lansiranja
 Povećanje troškova nabavke
 Povećanje troškova veličine narudžbe

21. Fer igra je ona u kojoj vrijedi:

 V=0

22. U 3. modelu zaliha vrijednost količnika p jednaka je:

 Pz-Pm/ Pz-Ps

23.