Teorija igara se dijeli na (Kopal i Korkut, 2011:8):

• teoriju igara u širem smislu i

• teoriju igara u užem smislu.

Teorija igara u širem smislu proučava ove kategorije igara: igre vještine, igre na
sreću, a

strateške igre pripadaju teoriji igara u užem

smislu.

• Igre vještine - igre su s jednim igračem, a koji ima potpunu kontrolu nad svim

ishodima. Primjeri takvih igara vještine su polaganje ispita, rješavanje

križaljke.

Međutim, iako su ove igre klasificirane kao igre, nebi zapravo trebale biti iz

razloga što im nedostaje međuovisnost, što je osnovni sastojak svih igara. U

igrama vještine priroda nije pravi drugi igrač, jer što god priroda napravi
neće

utjecati na odabire drugog igrača, niti na konačan ishod igre. Igrač-samac u

igrama vještine potpuno je siguran u ishod bilo kojeg svog izbora, što znači
da

ima potpunu kontrolu nad ishodima.

• Igre na sreću - igre su protiv prirode s jednim igračem. U tim igrama igrač
nema

potpunu kontrolu nad ishodima. Ishodi u ovim igrama ovise djelom o

igračevu

izboru, a dijelom o prirodi (sreća, slučaj, sudbina) koja je drugi igrač, što

zapravo znači da priroda utječe na nepredvidljiv način na ishode koji su

rezultat
 odabira igrača. Ove igre djelimo na: igre s rizikom i igre s
nesigurnošću.

• Strateške igre (igre u užem smislu) – igre su sa dva ili više igrača, pritom

isključujući prirodu, od kojih svaki ima djelomičnu kontrolu nad ishodima.

Razlika između strateških igara i individualnog donošenja odluka, ogleda se

u

postojanju značajnih interakcija među igračima. Da bi interakcija postala

strateškom igrom, nužno je da obje strane (protivnici) znaju da akcije jednog

utječu na drugog (ili drugih). Ako smo svjesni toga onda je moguće reagirati
na

njegove akcije ili poduzeti akcije kojima ćemo spriječiti negativan učinak koji
bi

njegove buduće akcije mogle imati na nas i olakšati pozitivan učinak. U

ovom

slučaju možemo čak unaprijed poduzeti mjere kako bi promijenili buduće

reakcije protivnika u našu korist.

12

Postoje metode teorije igara koje omogućuju strukturirani način ispitivanja dvaju

protivnika u različitim scenarijima konflikta, suradnje i

konflikta/suradnje.

Unutar ovih podjela postoje tri

podkategorije:

• Strateške igre u kojima se interesi dvaju ili više igrača podudaraju nazivaju se

kooperativne strateške igre.

• Igre u kojima su interesi igrača konfliktni nazivaju se strateške igre s nultom

sumom, zbog toga što je zbroj isplata uvijek nula ili neka druga
konstanta.
 • Igre u kojima interesi igrača nisu potpuno podudarni ni potpuno konfliktni

nazivamo strateške igre mješovitih

motiva.

Da bi se neka situacija mogla smatrati igrom, trebalo bi postojati najmanje dvoje

racionalnih igrača koji pri osmišljavanju svojih strategija vodili računa o akcijama

protivnika. Bez obzira na termin „igra“, osnovni cilj teorije igara nije pobijediti, već

naći optimalnu strategiju kojom će se maksimalizirati korisnost. To možemo vidjeti

na

sljedećem primjeru: ako tvrtka snižava cijene radi povećanja prodaje i povećanja

profita, ona može izgubiti novac ako i ostali igrači odgovore rezanjem
cijena.

2.3. TERMINOLOGIJA TEORIJE IGARA

Terminologija teorije igara sadrži temeljne pojmove koji su nužni element svake
igre. Ti

pojmovi su navedeni i objašnjeni u nastavku (Kopal i Korkut,

2012:98):

• Igra (game) - igra označava sukob interesa između n pojedinaca ili skupina,

odnosno igrača. Igra je zapravo skup pravila koji opisuje formalnu strukturu

neke konfliktne situacije. Rješenje igre je sustavno opisivanje mogućih

ishoda.

Teorija igara predlaže optimalna rješenja za određene skupine igara i

proučava

njihove osobine. Cjelokupnost igre definiraju svi potezi do određene točke

 koji
13

vode nekom ishodu. Igrači imaju samo djelomičnu, a ne i potpunu kontrolu

nad

ishodom konflikta.

• Igrači (players) - sastavni djelovi svake igre su njezini sudionici, donositelji

odluka koji se nazivaju igračima. Ti igrači mogu biti pojedinci, skupine,

organizacije, te u nekim slučajevima i sama priroda. U slučajevima kada je

priroda definirana kao jedan od igrača, pretpostavlja se da povlači

nepristrane

poteze sukladno zakonima prirode (sreća, slučajnost), te se stoga priroda

ne

računa kao „pravi“ igrač. U terminologiji teorije igara, igra mora imati
najmanje

dva igrača, a u slučaju da ih ima više i priroda može biti jedan od njih.
Ukupan

broj igrača može biti velik, ali pritom mora biti konačan i
poznat.

• Potezi/akcije (moves/actions) - svaki pojedini primjer neke akcije koju neki

igrač poduzima u određenom čvoru tijekom igre naziva se potezom,

odnosno,

potezi su način na koji igra napreduje razmjenom informacija ili djelova

različitih položaja ili stanja igre. Pravila igre definiraju poteze, koji mogu biti

naizmjenični ili simultani za sve igrače, te kontinuirani za jednog igrača dok

ne

dostigne određeno stanje ili točku ili ne odustane od daljnjeg napredovanja.

Potezi mogu biti slučajnost ili izbor. Primjer koji pokazuje potez slučajnosti je

odabir karte iz špila ili bacanje kocke, dok biranje karte u ajncu (blackjack),
 kartaškoj igri na sreću, je rezultat
izbora.

• Strategija (strategy) - pojam strategije igara u teoriji igara predstavlja

specifičan

tijek akcija. Strategija u kontekstu teorije igara znači unaprijed definirani

skup

odabira za svaku moguću okolnost koja se može pojaviti. Strategije se

sastoje od

izbora koje igrači imaju na raspolaganju u igri. Ako su potezi u igri simultani i

povlače se samo jednom, onda igrač odabire strategiju bez znanja o

strategijama

drugih igrača, ali ako su potezi sekvencijalni, tada akcije igrača koji dolazi
na

red kasnije u igri mogu biti odgovor na ono što su drugi igrači odigrali u
ranijim

točkama. Optimalna strategija je slijed poteza koji rezultiraju najboljim

ishodom

za igrača. Dvije su osnovne vrste

strategija:

Čista strategija – definira način na koji će igrač odigrati igru, odnosno

određuje

poteze koje će igrač odigrati u svakoj situaciji tijekom igre. Igrač slijedi čistu

14

strategiju ako od svih poteza koje ima na raspolaganju u svakom krugu

uvijek

odabere isti potez.

Mješovita strategija – mješavina je čistih strategija određenih postupkom

slučajnih odabira. Igrač odabire mješovitu strategiju u slučaju kada mu je

svejedno koju će od čistih strategija izabrati ili kada je poželjno da protivnika

 drži u neizvjesnosti, odnosno kada protivnik može iskoristiti činjenicu

predviđanja sljedećeg
poteza.

• Ishodi (outcomes) - svaki igrač mora imati mogućnost više od jednog odabira,

jer ako ga nema, onda nema ni strategiju, te ne može mijenjati ishod igre, a

ishod je rezultat cijelog skupa strateških odabira svih

igrača.

• Isplata (payoff) - isplatama se mjeri uspješnost igrača u nekom mogućem

ishodu

igre. Isplate mogu biti izražene u materijalnim nagradama (novcu) ili

korisnosti

koju igrač dobiva od određenog ishoda igre, tj. mogu predstavljati profit,

količinu, udio, ili neku drugu vrijednost (glavni broj) ili rang poželjnosti nekog

ishoda (redni broj).

• Racionalnost (rationality) - igrač je racionalan ako ima ispravno definirane

ciljeve iz skupa mogućih ishoda te u postizanju tih ciljeva primjenjuje

najbolju

moguću strategiju. Pretpostavka teorije igara da igrači savršeno

izračunavaju i

slijede svoje najbolje strategije naziva se racionalno ponašanje. Stoga,

racionalnost ima dva važna sastojka, a to su da postoji potpuno znanje o

vlastitim interesima i savršen proračun akcija koje će najbolje zadovoljiti te

interese.

• Opće znanje (common knowledge) - postoji informacija koja predstavlja opće

znanje i koja je poznata svim igračima, ako svaki igrač zna da je ona
poznata

svim igračima, tj. ako svaki igrač zna da svi igrači znaju da je ona poznata
 svima, itd.

• Informacijska struktura (information structure) - informacijska struktura neke

igre prikazuje koje su informacije poznate svakom od igrača u trenutku kada

igra

započinje i prilikom svakog od njegovih poteza. U određenim igrama, poput

15

šaha, postoje točne situacije, odnosno točna informiranost, dok u nekima

ona

nedostaje, nemaju pristup svim potrebnim informacijama, pa raspolažu

onima

koje imaju.

• Ravnoteža (equilibrium) - ravnoteža je kombinacija strategija igrača.

Ravnoteža

strategija je najbolja strategija za igrača, odnosno strategija koja igraču

omogućava najveće isplate s obzirom na strateške izbore svih igrača.

Ravnoteža

neke igre trebala bi biti stabilan ili predvidljiv ishod igre, te ravnoteža igre ne

mora nužno biti dobar ishod.