VELEUČILIŠTE

s pravom javnosti
BALTAZAR ZAPREŠIĆ
Zaprešić

Diplomski stručni studij

Financijski menadžment

KRISTINA KARDUM

RURALNI TURIZAM FINANCIRAN SREDSTVIMA IZ EU

STRUČNI DIPLOMSKI RAD

Zaprešić, 2020. godine

 VELEUČILIŠTE
s pravom javnosti
BALTAZAR ZAPREŠIĆ
Zaprešić
Diplomski stručni studij
Financijski menadžment

STRUČNI DIPLOMSKI RAD

RURALNI TURIZAM FINANCIRAN SREDSTVIMA IZ EU

Mentor/ica:
univ.spec.oec.v. pred Zlatko Rešetar

Naziv kolegija: Financiranje malih poduzeća

Studentica: Kristina Kardum

JMBAG studenta: 0066247435

SADRŽAJ

SAŽETAK...............................................................................................................................III
SUMMARY............................................................................................................................IV
1. UVOD....................................................................................................................................1
1.1. Predmet i cilj rada............................................................................................................1
1.2. Istraživačka pitanja..........................................................................................................2
1.3. Metode i izvori istraživanja.............................................................................................2
1.4. Struktura rada..................................................................................................................2
2. OBILJEŽJA I ZNAČAJKE RURALNOG TURIZMA...................................................4
2.1. Definiranje ruralnog turizma...........................................................................................4
2.2. Funkcionalna klasifikacija turističkih atrakcija ruralnog turizma...................................4
2.3. Izravni turistički resursi ruralnog turizma.......................................................................6
2.4. Neizravni turistički resursi ruralnog turizma..................................................................8
3. SREDTVA EUROPSKE UNIJE I POTICANJE RURALNOG TURIZMA...............10
3.1. Pregled fondova Europske unije i mogućnosti financiranja..........................................10
3.2. Uvjeti i vrste natječaja...................................................................................................18
3.3. Analiza financiranja ruralnog turizma i ruralnog rasta u Republici Hrvatskoj.............25
4. PRIKAZ FINANCIRANIH PROJEKATA RURALNOG TURIZMA FONDOVIMA
EUROPSKE UNIJE...............................................................................................................31
4.1. Prikaz projekta Novalja- Lokunje.................................................................................31
4.2. Projekt MINE TOUR Labinštine u Istri........................................................................34
5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................41
LITERATURA.......................................................................................................................43
POPIS TABLICA...................................................................................................................45
SAŽETAK
U ovom radu predstavljeno je istraživanje o načinu i mogućnostima financiranja ruralnog
turizma putem EU fondova. Na početku rada se opisuju značajke ruralnog turizma pri čemu
se stavlja naglasak na potencijal i resursnu osnovu koju ima ruralni turizam u Hrvatskoj. U
drugom djelu rada prikazani su europski fondovi i njihove značajke. Najveći naglasak je
stavljen na korištenje financiranja iz EU fondova koji su namijenjeni ruralnom razvoju kao
što su fondovi za ruralni razvoj. U zadnjem djelu rada prikazani su primjeri financiranja
projekata razvoja ruralnog područja s naglaskom razvoja ruralnog turizma na primjeru
gradova Labina i Novalje. Kada je riječ o financiranju i razvoju ruralnog turizma, većim
djelom se ruralne turističke usluge financiraju iz privatnog ulaganja vlasnika, no ulaskom u
Europsku uniju i ranije uz mogućnost korištenja predpristupnih fondova Europske unije sve
veći broj ruralnih turističkih objekata aplicira na natječaje Europskih fondova (dalje Eu
fondova). U konačnici se može zaključiti da su EU fondovi značajni za razvoj ruralnog
turizma jer je putem njih moguće financirati projekte koji razvijaju ne samo ruralno područje
nego i turističke inovacije ruralnih gospodarstava.

Ključne riječi: EU fondovi, razvoj, ruralni turizam, turizam

III
SUMMARY

This paper presents research on the manner and possibilities of financing rural tourism
through EU funds. At the beginning of the paper, the characteristics of rural tourism are
described, with an emphasis on the potential and resource base of rural tourism in Croatia.
The second part of the paper presents European funds and their features. The greatest
emphasis was placed on the use of funding from EU funds intended for rural development
such as rural development funds. The last part of the paper presents examples of financing
rural development projects with an emphasis on the development of rural tourism on the
example of the cities of Labin and Novalja. When it comes to financing and development of
rural tourism, rural tourism services are mostly financed from private investment of owners,
but by joining the European Union and earlier with the possibility of using pre-accession
funds of the European Union, an increasing number of rural tourist facilities apply to
European funds. funds). Ultimately, it can be concluded that EU funds are important for the
development of rural tourism because through them it is possible to finance projects that
develop not only rural areas but also tourism innovations of rural economies.

Keywords: EU funds, development, rural tourism, tourism

IV
1. UVOD

Ruralni turizam kao posebna vrsta turizma razvija se početkom 1990-ih godina. Od tada broj
registriranih turističkih ruralnih gospodarstava u stalnom je porastu. U ukupnom prihodu od
turizma u Hrvatskoj, ruralni turizam čini 1% prihoda. Iako je to vrlo niski postotak, ruralni
turizam smatra se vrstom turizma koja ima veliki potencijal u Hrvatskoj iz više razloga. Prvi
razlog je veliki broj ekoloških i ruralnih područja koji čine zanimljive turističke lokalitete na
kojima se može spajati više vrsta turizma npr. Istra i Primorje (odmorišni turizam, sportski
turizam i ruralni turizma) te gorska Hrvatska i kontinentalna Hrvatska gdje se spaja kulturni,
konferencijski, wellnes i seoski turizam. „Bartoluci, Starešinić, Franić (2018) ističu da ruralni
turizam uključuje planinska područja, sudjeluje u međunarodnim putovanjima s udjelom od
oko 3% turističke aktivnosti uz godišnji rast od 6%.“ Prema procjeni Ministarstva i sporta
Republike Hrvatske (2020) usljed Covid 19 krize u turističkoj potražnji ruralni turizam je
imao najviši rast u odnosu na ostale vrste turizma (sportski, kulturni i sl.).

U Republici Hrvatskoj ruralni prostor čini oko 93% ukupnog prostora. Ruralni turizam
definiran je prostornim, kulturnim, gastronomskim i enološkim resursima koji se nude u
ruralnom prostru. Upravo ti resursi predstavljaju baznu osnovu za razvoj ruralnog turizma.
Kada je riječ o financiranju i razvoju ruralnog turizma, većim djelom se ruralne turističke
usluge financiraju iz privatnog ulaganja vlasnika, no ulaskom u Europsku uniju i ranije uz
mogućnost korištenja predpristupnih fondova Europske unije sve veći broj ruralnih turističkih
objekata aplicira na natječaje Europskih fondova (dalje Eu fondova). „Ulaskom u Europsku
uniju (dalje EU) otvorile su se mogućnosti financiranja različitih područja i projekata iz
europskih strukturnih i investicijsih fondova pa tako i financiranje turizma. U predpristupnom
razdoblju na raspolaganju je bio program IPARD dok ulaskom u EU Program ruralnog
razvoja dobiva nove mogućnosti čija je alokacija u razdoblju od 2013. do 2020 iznosila 2.383
milijarde eura.“

1.1. Predmet i cilj rada

Predmet ovog rada je ruralni turizam financiran sredstvima iz EU. Cilj rada je definirati
obilježja ruralnog turizma, ukazati na mogućnosti financiranja turizma kroz EU fondove u
okviru kohezijskih politika EU te prikazati pozitivne primjer ulaganja i financiranja ruralnog
turizma u Hrvatskoj sredstvima EU

1
1.2. Istraživačka pitanja

Temeljem postavljenog cilja rada u ovom radu odgovorit će se na sljedeća istraživačka

pitanja:

1. Koja su obilježja ruralnog turizma u Republici Hrvatskoj?

2. Kako i na koji način se financiraju projekti ruralnog turizma u Hrvatskoj iz fondova
EU?
3. Koje su prednosti financiranja ruralnog turizma iz fondova EU?

1.3. Metode i izvori istraživanja

U radu će biti korišteni sekundarni izvori podataka kao što su: dokumenti Europske komisije
koji se odnose na Zajedničku poljoprivrednu politiku i regionalnu politiku, baze podataka
odgovarajućih hrvatskih ministarstava (poljoprivreda, regionalni razvoj, financije) i razvojnih
(regionalnih) agencija. Stvarna i potencijalna uloga te poznavanje problematike razlikovanja
mjera poljoprivredne-ruralne provest će se putem analize dosadašnjih potpora putem
Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva regionalnog razvoja Republike Hrvatske, te
razvojnih agencija. Na temelju analize, sinteze i kompilacije stručnih radova o izradi
investicijskih i europskih projekata predstavit se obilježja istih te koncepti njihove izrade.

Većina istraživanja bazirana je na sekundarnim izvorima podataka pa će se stoga koristiti

metode: analize, sinteze, kompilacije i komparacije. Kako bi se utvrdili uvjeti izrade
projekata i njihova obilježja analizirat će se uvjeti fondova i natječaja koji se bave
financiranjem projekata u poljoprivredi. Posebna pozornost će se posvetiti dokazivanju
postavljenih hipoteza pri čemu će se koristiti aktualni podaci nadležnih državnih tijela te
strategije koje se bave ruralnim razvojem u Hrvatskoj i Europskoj uniji.

1.4. Struktura rada

Sadržaj rada podijeljen je u pet poglavlja. Prvo poglavlje je uvod. U uvodu se predstavljaju
predmet, ciljevi rada te izvori i metode istraživanja u radu. Na početku rada postavljena su
istraživačka pitanja na koja će se odgovoriti istraživanjem. Drugo poglavlje rada je prikaz
obilježja ruralnog turizma u Hrvatskoj. U ovom poglavlju se definira pojam ruralnog turizma
te njegova obilježja u hrvatskoj. Treće poglavlje rada prikazuje sredstva EU i njihova uloga u
poticanju ruralnog turizma. U ovom poglavlju se predstavlja pregled EU fondova te na koji

2
način su isti iskorišteni u financiranju ruralnog turizma u Hrvatskoj. Četvrto poglavlje rada
opisuje dva projekta ruralnog turizma jedan u Istri i drugi na otoku Paku koji su primjer
financiranja i dobro iskorišteni sredstava fondova EU razvoj ruralnog turizma.
Rad završava zaključkom i krajnjim osvrtom na istraživanu temu.

3
2. OBILJEŽJA I ZNAČAJKE RURALNOG TURIZMA
U ovom poglavlju će se definirati pojam ruralnog turizma i njegova temeljna obilježja.

2.1. Definiranje ruralnog turizma

Ruralni turizam je širi pojam koji obuhvaća sve oblike turizam i usluga koje se odvijaju u
ruralnom području (Bartoluci, Hendija, i Petračić, 2015). Postoji više definicija ruralnog
prostora od definicije koja pod ruralnim prostorom podrazumijeva prostor očuvanog
prirodnog bogatstva s malim naseljima i seoskim domaćinstvima te njihovim uslugama, do
definicije koja je puno šira i ruralno područje promatra kao područje kulturne, etnološke,
prirodne, gastronomske i enološke baštine.

Sukladno svemu navedenom ruralni turizam se može smatrati vrstom turizma koja se odvija u
ruralnom području, a koji se bazira na specifičnoj prirodnoj, enološkoj, gastronomskoj,
kulturnoj i ekološkoj osnovi. Kao i svaka vrsta turizma, ruralni turizam ima svoje
klasifikacije atrakcija koje ruralni turizam čine poželjnim na turističkom tržištu. Pa tako
postoje funkcionalne atrakcije te izravni i neizravni resursi ruralnog turizma (Bartolouci,
2013),

2.2. Funkcionalna klasifikacija turističkih atrakcija ruralnog turizma

Funkcionalna klasifikacija turističkih atrakcija jedan je od najvažnijih, ako ne i najvažniji alat

potreban za ovakvu vrstu prostornog i turističkog planiranja. budući da su turističke atrakcije
temeljni razlog svakoga turističkog putovanja, a zapravo predstavljaju prostornu kategoriju,
one su podjednako važne za razvoj turizma te racionalno korištenje i očuvanje prostora. Zbog
toga je stvaranje funkcionalne klasifikacije turističkih atrakcija preduvjet za njihovu
identifikaciju, evidenciju, sistematizaciju, valorizaciju, racionalno korištenje i djelotvornu
zaštitu (Kušen 2002, 1-12).

Osnovna funkcionalna klasifikacija turističkih atrakcija dijeli se na sljedeće elemente: (Kušen

2002., 17):

- geološke značajke prostora,

- klimu,

- vodu,

4
 - biljni svijet,

- životinjski svijet,

- zaštićenu prirodna baštinu,

- zaštićenu kulturno-povijesnu baštinu,

- kultura života i rada,

- znamenite osobe i povijesni događaje,

- manifestacije,

- sakralne ustanove,

- prirodna lječilišta,

- sportsko-rekreacijske građevine i terene.

„Geomorfološki turistički resursi su sve reljefne raznolikosti i bogatstva površinskih i
podzemnih oblika zemlje nastalih kao rezultat djelovanja endogenih pokreta i egzogenog
modeliranja. U turizmu, reljefni oblici na Zemlji i geomorfološke pojave u zemlji imaju
značajnu ulogu u oblikovanju turističke ponude, ali i u izgradnji brojnih receptivnih
kapaciteta, komunalne i druge infrastrukture (Bilen, i Bučar, 2004, 36).“

„Društveni turistički resursi su sve pojave, objekte, procese i događanja, koja kod čovjeka
stvaraju potrebu za kretanjem da bi zadovoljio svoje turističke potrebe. Društveni turistički
resursi podrazumijevaju (Bilen, i Bučar, 2004, 36)“:

- kulturno-povijesne,

- etnosocijalne,

- umjetničke i

- manifestacijske te

- ambijentalne resurse.
Kulturno-povijesni turistički resursi su sačuvani ostaci prošlih civilizacija i njihova
tehnološka dostignuća, spomenici i pojedini objekti, urbanističke cjeline, umjetnička

5
ostvarenja u kiparstvu i slikarstvu te drugim granama umjetnosti mogu biti vrlo privlačni
turistički resursi. Pri odabiru destinacije i planiranju svoga turističkog putovanja na većinu
turista veliki utjecaj ima bogatstvo kulturno-povijesnih resursa, njihov estetski stupanj i
njihova znamenitost.

Umjetnički i kulturno- umjetnički turistički resursi nisu samo spomenici iz povijesnog i

kulturnog razvoja naroda, već i ostala suvremena arhitektonska, likovna i glazbena
dostignuća. Umjetnički resursi su obično dopunska ponuda turizma. Kada je riječ o ruralnom
turizmu u umjetničke resurse svakako ulazi folklorna baština koja je materijala i ne
materijala. Materijala folklorna baština podrazumijeva narodne nošnje, instrumente i
rekvizite koji se koriste u narodu prilikom održavanja određenih običaja.

Nematerijala folklorna baština su pjesme i plesne izvedbe koje se prenose s koljena na

koljeno i koje su važne za nacionalni i kulturni identitet nekog lokaliteta i naroda.

Manifestacijski turistički resursi predstavljaju veliki dio kulturne baštine oni se obično
odnose na razne događaje, festivale, slavalja i religijske običaje. U ruralnom turizmu
manifestacijski resursi svakako su povezani s tradicijom i običajima naroda te su vrlo često
vezani za crkvene blagdane ili neke druge društvene blagdane za koje postoji tradicijska
povezanost. Primjerice slavlje Velike Gospe u Sinju i okolici ili Aljmašu, ili događanja
vezana za blagoslov vina i Martinje.

Turistička atrakcijska osnova svake turističke destinacije pa tako i stonskog kraja stoga ona
mora biti polazište za kreiranje destinacijskog turističkog proizvoda kao i za planiranja
dugoročnog razvoja turističke destinacije. U osnovi turizam može razviti samo u područjima
koja posjeduju potencijalne ili realne turističke atrakcije, što Stonu nikako ne nedostaje.
Mnogi autori poput Bilena i Kušena smatranju da bez turističke atrakcije kao temeljnog
resursa ne bi bilo niti turističke aktivnosti. Zbog toga su turističke atrakcije integralni dio
velikoga turističkog sustava pa je neminovno upravo razvoj stonskog turizma bazirati upravo
na isticanju temeljnih turističkih obilježja. Fenomen turističkih atrakcija je u tome što one
svoji prisustvom na nekom području određuju oblike turizma koji će se razvijati te koju će
vrstu turističke ponude neka destinacija specijalizirati. Područje Stona, s obzirom na svoju
resursnu osnovu ima obilježje da se dodatno profilira u multifunkcionalnu ruralnu turističku
destinaciju koja može zadovoljiti široki spektar turističkih potreba i interese.

6
2.3. Izravni turistički resursi ruralnog turizma

Ostali izravni turistički resursi dio su turističkog angažmana i bavljenja turizmom u nekom
mjestu ili na nekom području. Ovi resursi u prvom redu podrazumijevaju (Kušen 2002, 17):

- turističke građevine i objekte

- turističke agencije

- turističke informacije

- turističke kadrove

- turističku educiranost lokalnog stanovništva

- turistička organiziranost destinacije i informiranje.

Turističko-ugostiteljski objekti i prateći sadržaj stonskog kraja čine grupu sadržaja koji se
odnose na usluge smještaja te usluge jela i pića, kao što su moteli, hoteli, restorani, caffe
barovi, kampovi, marine i turistička naselja. Kako bi se što bolje shvatio značaj izravnog
turističkog resursa detaljnije će se definirati pojam hotela, ugostiteljskog objekta i turističke
zone.

Ruralna, turistička mjesta su zakonski proglašena područja pogodna za razvoj turizma ona
sama po sebi zbog određenih atrakcijskih osnova te razvoja izravnih turističkih resursa
poprimaju preduvjet turističkog mjesta. Zadnjih godina se u Republici Hrvatskoj posebna
pozornost pridaje brizi za turistička mjesta pri čemu se vodi računa o zaštiti prirodnih i
društvenih atrakcija, što se najbolje vidi na primjeru Stona čija je stara jezgra zaštićeno,
kulturno područje.

Kako bi što bolje funkcioniralo neko turističko mjesto ili zona vrlo važni izravni resursi
povezani su još sa organizacijskim elementima što obuhvaća: promidžbeni materijal, ljudske
resurse u turizmu, sustav informiranja te uključenost lokalnog stanovništva u razvoj turističke
ponude. Ljudski resursi danas predstavljaju jednu od temeljnih značajki razvoja turizma stoga
je iznimno bitno stalno ulaganje u razvoj ljudskih resursa u turizmu te pomno unapređivanje

7
njihovih mogućnosti i karijera. Važnost ljudskog čimbenika je istovremeni nositelj i izvršitelj
turističkih aktivnosti u nekom prostoru (Kušen 2002, 20). Novim komunikacijskim
dostignućima, poput Interneta od subjekata u turizmu očekuje se inovativnost i što bolja
komunikacijska proširenost.

Kada je riječ o dodatnoj turističkoj atraktivnosti neke ruralne destinacija i njenim

mogućnostima turističkog razvoja, nužno je uzeti u obzir i neizravne turističke resurse, koji
svojim djelovanjem i postojanjem omogućavaju brže i bolje razvijanje određene turističke
destinacije.

2.4. Neizravni turistički resursi ruralnog turizma

Neizravni turistički resursi ruralnog turizam podrazumijevaju (Kušen 2002, 17):

- očuvani okoliš,

- geoprometni položaj,

- komunalnu infrastrukturu,

- prometnu povezanost,

- prostornu organizaciju te

- političku i ekonomsku stabilnost.

S obzirom na sve veću ekološku problematiku, očuvani okoliš danas se smatra jednim od
bitnijih resursa za održivost turizma na nekom području. Općina Ston posebnu pažnju
posvećuje očuvanju prirodne i kulturne baštine. Tijekom cijele godine kontrolira se kakvoća
mora u okolici Stona, a dva do tri puta godišnje provode se akcije čišćenja okoliša, pogotovo
kraških jaruga koje često postaju divlja odlagališta smeća. Geoprometni položaj turističkog
mjesta uvijek se procjenjuje u odnosu prema određenom turističkom emitivnom području iz
kojeg dolazi turist. Geoprometni položaj stvarno se mjeri savladavanjem vremena od

8
polazišne do odredišne točke koju turisti treba proći. S obzirom da je Ston smješten na
krajnjem jugu Hrvatske, prometna povezanost Stona sasvim je zadovoljavajuća.

Ovisno o planiranom načinu putovanja do Stona možete doputovati:

- automobilom,

- brodom,

- avionom do zračnih luka Split ili Dubrovnik.

Također turistima kod ruralnog turizma iznimno je važna gospodarska razvijenost destinacije
što osigurava redovitu opskrbu prehrambenih sirovina te ostalih potrošačkih potreba. Na
području općine Ston razvijaju se sljedeće gospodarske djelatnosti ,među kojima su neke od
njih međusobno komplementarne: agrarna djelatnost, ribarstvo i školjkarstvo (marikultura)
među primarnim djelatnostima, neki manji proizvodni i prerađivački industrijski pogon i
građevinska djelatnost među sekundarnim djelatnostima, a zatim začeci prometne djelatnosti,
noviji razvitak trgovine, turizma i ugostiteljstva i drugih uslužnih djelatnosti među tercijarnim
djelatnostima.

Na kraju se može zaključiti da ruralni turizam obuhvaća širok spektar atrakcija i resursa koji
ga čine atraktivnim na turističkom tržištu. Zbog povezivanja s raznim oblicima gospodarskih
i društvenih djelatnosti ruralni turizam je ključan za razvoj ruralnih područja. Upravo taj
značaj prepoznala je i Europska unija koja sve više kroz svoje kohezijske politike potiče
razvoja ruralnog područja kroz financiranje održivih gospodarstva, ekološke poljoprivrede te
ruralnog turizma.

9
3. SREDTVA EUROPSKE UNIJE I POTICANJE RURALNOG
TURIZMA

U ovom poglavlju će se na početku predstaviti sve vrste EU fondova te na koji su isti

korišteni ili se mogu koristi u razvoju Republike Hrvatske. Budući da turizam obuhvaća širok
spektar aktivnosti gotovo da nema fonda koji svojim ciljevima financiranja ne može biti
primjenjiv u turizmu pa tako i u ruralnom turizmu. Ipak postoje specifično EU fondovi koji se
baziraju na ruralni razvoj pa su tako i svojim ciljevima bliski delatnostima ruralnog turizama
kao što su: Program ruralnog razvoja (EAFRD), IPARD (u predpristupnom razdoblju) te
Europski poljoprivredni garancijski fond (EAGF/EFGP).

3.1. Pregled fondova Europske unije i mogućnosti financiranja

„Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji otvarale su se nove mogućnosti financiranja

projekata kroz instrumente Kohezijske politike. To su projekti koji se financiraju iz
strukturnih i investicijskih fondova koji su dostupni Hrvatskoj otkada je postala punopravna
članica Europske unije.“

10
 „Strukturni fondovi oni fondovi koji financiraju projekte koji odgovaraju prioritetima
Kohezijske politike (Ministarstvo gospodarstva RH, 2011., str. 6). Europska unija podupire
ideje iz svih sfera gospodarskog, društvenog i političkog života na temelju javnih politika i
prioriteta koji se utvrđuju za određeno razdoblje, a najčešće za razdoblje od sedam godina,
odnosno za jednu financijsku perspektivu. Tako možemo reći da su javne politike Europske
unije, država članica te država kandidatkinja temelj za osmišljavanje prioriteta i ciljeva koji
će se financijski poticati kroz različite programe (Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str.
6). „
„Kohezijska politika uz pomoć mjera financiranja pomaže prevladati socijalne i gospodarske
razlike u Uniji, pomaže u integraciji nerazvijenih tržišta te podiže kapacitete manje razvijenih
članica kako bi mogle ravnopravno sudjelovati na europskom tržištu (Dujmović Krševan,
Jagić, Vela, 2012., str. 6).“

„Riječ je o širokom krugu tema kao što su: poljoprivreda, mladi, kultura, znanost, istraživanje
i razvoj, konkurentnost, mediji, demokratizacija i dobro upravljanje, zapošljavanje,zdravlje,
informacijske i komunikacijske tehnologije, svemir, nano znanosti,biotehnologija,
obrazovanje, okoliš, energetika, infrastrukturni i brojni drugi projekti,s napomenom da je
krug tema neiscrpan te ovisi o prioritetima Unije, ali i pojedinim državama članicama i
državama kandidatkinjama (Grčić, 2013.).“

„Tako će se u razdoblju 2014. - 2020. prednost dala projektima zapošljavanja, zaštite

okoliša, prelaska na obnovljive izvore energije, poticanja malog i srednjeg poduzetništva te
istraživanja koja će rezultirati konkretnim proizvodima koji će se plasirati na tržište“
(Tolušić, Koporčić, Tolušić, 2013.).

„Ciljevi Kohezijske politike su konvergencija (poticanje gospodarskog razvoja i zaposlenosti

najslabije razvijenih država članica kroz različite vrste ulaganja s ciljem njihovog podizanja
na razinu najrazvijenijih europskih regija), regionalna konkurentnost (ekonomske i socijalne
promjene, poticanje inovacija i poduzetništva, ulaganja) te europska međunarodna suradnja.

11
U financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine za Hrvatsku je predviđeno 8 milijardi
eura. Instrumenti Kohezijske politike su Europski socijalni fond (ESF – European Social
Fund),Europski fond za regionalni razvoj (ERDF – European Regional Development Fund),
te Kohezijski fond“ (CF – Cohesion Fund) (Tolušić, Koporčić, Tolušić, 2013.).

„Tu su još Europski pomorski i ribarski fond (EMFF – European Maritime and Fisheries
Fund) te Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD – European Agriculture
Fund for Rural Development) iz kojih se financiraju projekti ulaganja u ribarstvo i
poljoprivredu u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarske politike“
(Madaras, Pavlica, Šimrak, Vela, 2013).

Procedura prijave izgleda okvirno ovako: prvo tijelo raspiše natječaj i objavi dokumentaciju
na referentnim internetskim stranicama i u drugim glasilima zatim potencijalni prijavitelji
pripremaju projektnu prijavu koju šalju u zadanom roku. Nakon toga ugovorno tijelo zaprima
prijave u skladu s naznačenim rokom pa se provodi procjena projektnih prijava tako da se u
svakoj fazi procjene, prijavitelje izvještava o njihovom (ne)uspjehu.
„Po završetku procjene sastavlja se indikativna lista projekata preporučenih za financiranje i
rezervna lista. Nakon čega prijavitelji dostavljaju popratnu dokumentaciju te se vrši provjera
njihove prihvatljivosti. Istovremeno se može raditi “čišćenje proračuna”, odnosno provjera
relevantnosti navedenih iznosa i proračunskih stavki, a uspješne prijavitelje poziva se na
potpis ugovora“ (Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str. 6).

„Neizravni poticaji čine najveći dio proračuna Europske unije, odnosno gotovo 76%. Najveći
dio neizravnog financiranja usmjeren je na regionalne i poljoprivredne potpore. Prema načinu
upravljanja su decentralizirani. Namijenjeni su isključivo državama članicama.
Stoga,neizravni poticaji za Hrvatsku dobivaju posebno značenje nakon 1. srpnja 2013. kada
je Hrvatska postala članicom EU-a. U slučaju neizravnih poticaja, natječaji se održavaju na
nacionalnoj razini i svi zainteresirani prijavitelji projekata trebaju kontaktirati nacionalna
tijela zadužena za provedbu programa kako bi dobili informacije o procedurama prijava i
prioritetima“ (Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str. 8).

Europska unija financira projekte kojima je cilj prevladavanje socijalnih i gospodarskih

razlika te razvoj slabije razvijenih članica kako bi bile konkurentnije na zajedničkom tržištu.

12
„Strukturni fondovi su fondovi koji financiraju projekte koji odgovaraju prioritetima
Kohezijske politike. Za razumijevanje modaliteta financiranja iz strukturnih fondova važno je
poznavati ciljeve koji se njima žele postići, a to su konvergencija (Međusobno približavanje;
sličnost, podudarnost osobina), regionalna konkurentnost i zapošljavanje te europska
međunarodna suradnja. Cilj konvergencije jest potaknuti gospodarski razvoj i zaposlenost
najslabije razvijenih država članica EU i njihovih regija kroz različita ulaganja u svim
sektorima (EU-projekti.info-portal 2015.). Ostvarivanje konvergencije financira se
sredstvima Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog
fonda. Najzastupljeniji je cilj s oko 80% sredstava koja su na raspolaganju iz ovih fondova.
Regionalna konkurentnost i zapošljavanje postiže se nizom ekonomskih i socijalnih
promjena, poticanjem inovacija, poduzetništva, ulaganjem u zaštitu okoliša i razvoj tržišta
rada u regijama koje nisu obuhvaćene ostvarenjem cilja konvergencije, dok europska
međunarodna suradnja označava jačanje suradnje na prekograničnoj, transnacionalnoj i
međuregionalnoj razini kroz brojne lokalne i regionalne inicijative“ (Dujmović Krševan,
Jagić, Vela, 2012., str. 12).

Kao glavni fond, odnosno financijski instrument za ostvarivanje politike zapošljavanja ističe
se Europski socijalni fond (ESF) koji pruža podršku regijama koje su pogođene visokom
stopom nezaposlenosti. Ne manje važan je i Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) koji
je namijenjen smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između
određenih socijalnih grupa. Uglavnom je usmjeren na infrastrukturne investicije, proizvodne
investicije u cilju otvaranja radnih mjesta te na lokalni razvoj i razvoj malog i srednjeg
poduzetništva.

„Kohezijski fond (KF) financira velike infrastrukturne projekte kojima se unapređuje okoliš i
razvija prometna infrastruktura određena kao dio Trans-europske prometne mreže, s
naznakom postojanja mogućnost ulaganja izvan navedenih mreža. U sklopu zajedničke
poljoprivredne politike provode se brojna ulaganja u ribarstvo i poljoprivredu kroz Europski
fond za pomorstvo i ribarstvo (EFR) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
(EPFRR)“ (Eu-projekti info, portal o EU fondovima, 2015.).

„Zajednički strategijski okvirje dokument koji preoblikuje ciljeve održivog i ravnomjernog

razvoja strategije Europske unije u ključne aktivnosti za fondove Zajedničkog strateškog
okvira (CSF fondovi- Community Support Framework), uspostavljajući za svaki pojedini cilj

13
ključne aktivnosti koje će poduprijeti fondovi Zajedničkog strateškog okvira kao i
mehanizme osiguravanja koherencije i održivosti programiranja Fondova s ekonomskom
politikom i politikom zapošljavanja zemalja članica Europske unije (Salgrāve, Sassella ,
Sindik , Valeri , 2012.,, str. 12). Dakle, CSF fondovi – Fondovi Zajedničkog strateškog
okvirasu; Europski socijalni fond (ESF), Europski fond za regionalni razvoj (ERDF),
Europski fond za poljoprivredu i ruralni razvoj (EAFRD) i budući Europski fond za
pomorstvo i ribarstvo (EMFF). CSF fondovi bave se ciljevima pratećih/komplementarnih
politika dok upravljanje njima dijele zemlje članice i Komisija Europske Unije“ (Salgrāve,
Sassella , Sindik , Valeri , 2012., str. 12).

Europski socijalni fond (ESF – European Social Fund) je fond čiji je cilj uspostavljanje
gospodarske i socijalne ujednačenosti na razini cijele Europske unije. Europski socijalni fond
služi ostvarivanju strateških ciljeva politike zapošljavanja u europskim regijama koje su
pogođene visokom stopom nezaposlenosti, odnosno integraciji skupina koje su dugotrajno
nezaposlene ili na drugi način u nepovoljnom položaju u tržište rada.
„Mogući prijavitelji su organizacije iz javnog, poslovnog i civilnog sektora.Aktivnosti koje se
mogu financirati iz Europskog socijalnog fonda su:poticanje ulaganja u ljudske resurse kroz
obrazovanje, osposobljavanjei prekvalifikaciju, podrška povratku nezaposlenih među aktivnu
radnu snagu, sposebnim naglaskom na dugotrajno nezaposlene, prilagodba gospodarskim
promjenama, poboljšanje pristupa tržištu rada za sve nezaposlene, socijalno uključivanje
osoba u nepovoljnom položaju i pružanje podrške službama za zapošljavanje“ (Madaras ,
Pavlica, Šimrak , Vela, 2013., str. 9).

Iz ovog fonda može se financirati 50 do 85% ukupne vrijednostiprojekta.Svake godine ESF

pruža priliku milijunima građana Europske unije za stjecanje novih vještina i pronalazak
boljeg radnog mjesta.

„Europski fond za regionalni razvoj (ERDF – European Regional Development Fund)

(Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str. 22). To je strukturni fond namijenjen državama
članicama EU koji pomaže jačanju ekonomske i socijalne kohezije. Služi za ulaganja u malo i
srednje poduzetništvo, proizvodnju, jačanje turističke ponude, ulaganja u informatičko
društvo te regionalnu i lokalnu infrastrukturu. Potencijalni prijavitelji su tijela državne

14
uprave, mala i srednja poduzeća te znanstveno-istraživački sektor“ (Ministarstvo vanjskih i
europskih poslova, 2011, str. 6).

„Aktivnosti koje se mogu financirati iz Europskog fonda za regionalni razvoj su:unaprjeđenje

prikupljanja i odlaganja komunalnog otpada, sanacija i zatvaranje neodgovarajućih
odlagališta i sanacija visoko onečišćenih lokacija, osiguranje povoljnih uvjeta za očuvanje
prirode i biološke raznolikosti“ (Natura 2000), istraživanje i kartiranje morskih staništa radi
definiranja prijedloga ekološke mreže Natura 2000 u moru, unaprjeđenje posjetiteljske
infrastrukture u zaštićenim područjima, unaprjeđenje procjene kakvoće zraka, doprinos
sigurnosti opskrbe energijom te smanjivanje klimatskih promjena i jačanje konkurentnosti
hrvatskog gospodarstva aktivnostima kao što su poboljšanje poslovnog okruženja, povećanje
konkurentnostimalog i srednjeg poduzetništva te uvjeta za transfer tehnologije i podržavanje
aktivnosti gospodarstva zasnovanog na znanju.

„Infrastrukturni projekti ključni za gospodarski razvoj određenog područja, naročito oni koji
su povezani rastvaranjem ili održavanjem transeuropske prometne mreže ili očuvanjem
okoliša, zatim ulaganja u sektor obrazovanja i zdravstvene skrbi te lokalne razvojne
inicijative, posebice one koje su usmjerene na razvoj novih ili podršku postojećim malim i
srednjim poduzećima pa ulaganja u proizvodnju: potpore ulaganjima (ponajviše za mala i
srednja poduzeća) s ciljem povećanja ili modernizacije proizvodnje, zatim jačanje
gospodarskih potencijala: jačanje turističke ponude, atraktivnosti područja za ulaganje,
informacijsko društvo (pristup internetu, usluge na mreži, mala i srednja poduzeća),
konkurentnost (istraživanje i razvoj, klasteri i suradnja, poduzetništvo i inovacije za mala i
srednja poduzeća)“ (Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str. 35). Iz ovog fonda može se
financirati 50 do 75% ukupne vrijednosti projekta.

„Kohezijski fond je fond kojim se nastoje smanjiti ekonomske i socijalne razlike među
državama članicama, a namijenjen je članicama čiji BDP po stanovniku ne prelazi 90%
prosjeka Europske unije. A tu je svakako i Hrvatska. Ako deficit neke članice naraste više od
dopuštenog, Europska komisija može suspendirati sredstva iz Kohezijskog fonda za tu državu
sve dok se deficit ne korigira, odnosno ne vrati u dopuštene granice. S obzirom na to da se
radi o velikim nacionalnim projektima, sredstva mogu koristiti tijela javne vlasti kao npr.
jedinice lokalne i područne samouprave, komunalna poduzeća u njihovom vlasništvu,

15
ministarstva, agencije koje se bave prometom i okolišem kao i druge slične organizacije“
(Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str. 37).

„Aktivnosti koje se mogu financirati iz Kohezijskog fonda su: Kao prvo sektor okoliša -
unaprjeđenje okolišne infrastrukture s ciljem preuzimanja EU standarda zaštite okoliša i
učinkovito korištenje energije i korištenje obnovljivih izvora energije. Kao drugo sektor
prometa - trans-europske prometne mreže (Trans-European TransportNetworks - Trans-
europska prometna mreža predstavlja jedinstvenu, multi modalnu, mrežu koja objedinjuje
kopnene, zračne i pomorske prometne mreže, s ciljem osiguravanja što bržeg protoka ljudi i
roba diljem teritorija EU-a, pri tome osiguravajući međunarodnu prometnu povezanost. ) i
transportne infrastrukture (izvan TEN-T mreže) koje doprinose ekološki održivom urbanom
javnom prometu, inter operabilnostitransportnih mreža diljem EU te potiču uvođenje inter-
modalnihprometnih sustava“ (Madaras , Pavlica, Šimrak , Vela, 2013., str. 23).

„ S obzirom na to da Hrvatska po svojoj razvijenost ne prelazi zadanih 90% europskog

prosjeka, imat će pravo na upotrebu sredstava iz tog fonda, koji sadrži gotovo 80% svih
sredstava koja su na raspolaganju državama članicama(Dujmović Krševan, Jagić, Vela,
2012., str. 37). Iz ovog fonda može se financirati do 85% troškova projekta, s naznakom da se
radi o velikim projektima (25 milijuna eura i više) “ (Ministarstvo vanjskih i europskih
poslova, 2011.).

„Europski pomorski i ribarski fond podupire Zajedničku ribarsku politiku EU-a i osigurava
održivo ribarstvo i industriju akvakulture (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2011.).
Moguće je financirati različite aktivnosti kao što su istraživanja tržišta, modernizacija flote i
smanjenje ribarskih kapaciteta. To je fond koji obuhvaća sve sektore u industriji – morsko i
slatkovodno ribarstvo, akvakulturu (uzgajanje ribe, školjaka i vodenog bilja) te obradu i
trgovinu ribljim proizvodima. Potencijalni prijavitelji su gospodarski subjekti i udruge u
državama članicama Europske unije. Aktivnosti koje se mogu financirati iz Europskog
pomorskog i ribarskog fonda (5 osi)su: prilagodba ribarske flote, akvakultura, prerada i
plasman na tržište ribljih proizvoda, ribarenje u: slatkim vodama, djelovanje s ciljem
ostvarivanja zajedničkog interesa cijelog EU područja, održivi razvoj ribarskih područja i
tehnička pomoć za financiranje administrativnog aparata fonda.“ (Madaras , Pavlica, Šimrak ,

16
Vela, 2013., str. 32). „Iz ovog se fonda može financirati do 85% ukupne vrijednosti
projekta. Maksimalan doprinos fonda za pojedine se projekte izračunava kao omjer ukupnog
zbroja svih javnih rashoda dok omjer financiranja iz fonda varira ovisno o prioritetima, a veći
je za regije s nižim stupnjem razvijenosti i nove zemlje članice“ (Borissova, Geratliev,
Novota, Velinova, Vlašić, 2009., str. 51).

„Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD – European Agricultural Fund for
Rural Development) (Dujmović Krševan, Jagić, Vela, 2012., str. 38).Odnosi se na izravna
plaćanja poljoprivrednicima (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2011., str. 9). To je
fond usmjeren na smanjivanje razlika između regija EU kroz razvoj poljoprivrede. Ovaj fond
kao glavni cilj ima jačanje europske politike ruralnog razvoja te pojednostavljenje njezine
implementacije“ (Madaras , Pavlica, Šimrak , Vela, 2013., str. 13).

Poljoprivredni gospodarski subjekti, poljoprivredne organizacije, udruge i sindikati, udruge

za zaštitu okoliša, organizacije koje pružaju usluge u kulturi zajednice, uključujući medije,
udruge žena, poljoprivrednici, šumari i mladi. Aktivnosti koje se mogu financirati iz
Europskog fonda za ruralni razvoj (3 osi) su: jačanje konkurentnosti poljoprivrednog i
šumarskog sektora (unaprjeđenje znanja i ljudskih potencijala,restrukturiranje i razvoj
prirodnih potencijala,povećanje kvalitete procesa proizvodnje i konačnih proizvoda i
privremene mjere za nove države članice),zaštita okoliša i ruralnih krajolika te poboljšanje
uvjeta života i ekonomska diverzifikacija u ruralnim područjima (Madaras , Pavlica, Šimrak ,
Vela, 2013., str. 13). Iz ovog fonda može se financirati do 85% ukupne vrijednosti projekta.

Te tri osi, iz prethodnog odlomka, dopunjene su horizontalnom potpornom metodom pod

nazivom pristup LEADER. Tim se pristupom ruralno stanovništvo i lokalni čimbenici,
uključujući i lokalnu upravu, nastoje mobilizirati u svrhu razmatranja potencijala svojega
kraja, što na kraju treba popratiti izradom i primjenom razvojne strategije. Pristup LEADER
odnosi se na lokalne razvojne strategije koje obuhvaćaju integrirajuće i višesektorske
aktivnosti koje se razrađuju i primjenjuju po pristupu˝odozdo prema gore˝. Također važno je
osnivanje lokalnih akcijskih grupa (LAG-ova) koje će voditi cjelokupan proces, koji
uključuje inovacije, suradnju i umrežavanje. Sredstva pomoći može koristiti širok krug

17
subjekata kao što su ruralni čimbenici, poljoprivredne organizacije,udruge i sindikati, udruge
za zaštitu okoliša,organizacije koje pružaju usluge u kulturi zajednice,uključujući medije,
udruge žena, poljoprivrednici, šumari i mladi.

„Iako je metodologija korištenja strukturnih fondova različita i ovisi o volji svake pojedine
članice, važno je naglasiti da su gotovo sve države u početku imale problem s povlačenjem
financijskih sredstava. Budući da se korištenje strukturnih fondova jako oslanjana postojeće
javne politike koje su same po sebi rezultat političkih odluka, posljedično su nastajali
problemi prilikom upravljanja i iskorištavanja fondova. Razlog tomu je činjenica da je trebalo
dosta vremena da se donesu potrebne političke odluke i uspostavi kvalitetan odnos između
politike i operativnih struktura koji je jedan od odlučujućih čimbenika za uspjeh tog procesa“
(Madaras , Pavlica, Šimrak , Vela, 2013., str. 16).

Izravni poticaji jesu programi Europske unije čija sredstva dolaze iz općeg proračuna
Europske unije, a namijenjeni su prvenstveno pravnim osobama, koje su sklopile ugovore
odnosno platile pristupe određenim programima. Njima se upravlja centralizirano iz centara
institucija Europske unije u Bruxellesu i Luksemburgu. Oni slijede politike Europske unije,
pa se u skladu s promjenama tih politika i sami značajno mijenjaju(Madaras , Pavlica, Šimrak
, Vela, 2013., str. 14).

Program za konkurentnost malih i srednjih poduzeća COSME jača poduzetničku klimu u

Europskoj uniji, poticati rast malih i srednjih poduzeća te njihovu konkurentnost, ali i veću
zastupljenost malih i srednjih poduzetnika na europskom i globalnom nivou. Osnovni je cilj
programa stvaranje uvjeta u kojima će mali i srednji poduzetnici doprinositi povećanju
europskog BDP-a s 1,1 milijardu eura svake godine. Pritom se procjenjuje da će u Europsku
poduzetničku mrežu biti umreženo gotovo 40.000 poduzetnika koji će generirati 30.000
novih radnih mjesta. U proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. proračun programa

18
COSME godine predviđen je u iznosu od 2,522 milijarda eura (Dujmović Krševan, Jagić,
Vela, 2012., str. 40).

3.2. Uvjeti i vrste natječaja

„Sredstva zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2014.-2020. čine dva fonda: 1.

Europski poljoprivredni garancijski fond (EAGF/EFGP) – financira prvi stup Zajedničke
poljoprivredne politike. 2. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD/EPFRR) –
pomaže razvoju ruralnih krajeva u zemljama članicama. Politika ruralnog razvoja usmjerena
je prema jačanju održivosti europskog poljoprivrednog sektora i ruralnih područja kroz
ekonomsko, ekološko i socijalno djelovanje. Ciljevi politike ruralnog razvoja su: doprinos
konkurentnosti poljoprivrede kroz potpore inovacijama i restrukturiranju, održivo upravljanje
prirodnim resursima i ujednačeni teritorijalni razvoj ruralnih područja u EU. Europski
poljoprivredni fond za ruralni razvoj pomaže putem brojnih mjera i aktivnosti, potiče
integraciju ruralnih prostora, tj. suradnju ruralnih prostora s okolinom, investicije u ruralne
prostore, edukacije, transfer znanja, usluge savjetovanja i brojne druge. Bitno je istaknuti da
ovaj fond ne financira samo poljoprivredne projekte nego sve vrste gospodarskih aktivnosti
koje pomažu razvoju ruralnih prostora, jačaju njegovu vitalnost i ostanak ljudi na tim
područjima“ (Bartoluci, Starešinić, Franić 2018).

„U programskom razdoblju 2007.-2013. g. pretpristupni program IPARD imao je sljedeće

mjere za ruralni turizam:

1. Mjera 202 Priprema i provedba lokalnih strategija ruralnog razvoja,

2. Mjera 301 Poboljšanje i razvoj ruralne infrastrukture,
3. Mjera 302 Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti.

U programskom razdoblju 2014.-2020. g. na ruralni turizam odnose se sljedeće mjere:

1. Mjera 6.2. Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom

području,
2. Mjera 6.4. Ulaganja u razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima,
3. Mjera 7.1. Sastavljanje i ažuriranje planova za razvoj općina i sela u ruralnim
područjima i njihovih temeljnih usluga te planova zaštite i upravljanja koji se odnose
na lokalitete Natura 2000. i druga područja visoke prirodne vrijednosti,
4. Mjera 7.2. Ulaganja u izradu, poboljšanje ili proširenje svih vrsta male infrastrukture,
uključujući ulaganja u obnovljive izvore energije i uštedu energije,

19
 5. Mjera 7.4. Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga
za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te
povezanu infrastrukturu“ (Bartoluci, Starešinić, Franić 2018).

Takozvana grant shema, definira područje financiranja, ciljeve i opseg pomoći koja se
dodjeljuje u obliku bespovratnih sredstava, a promiče određenu politiku iz pravne stečevine
Europske unije i pridonosi općem interesu Europske unije i zemlje korisnice (Tablica 1).

Tablica 1. Upravljačka struktura natječaja

Fond Upravljačko tijelo Tko provodi

natječaje? 
IPARD,Europski Ministarstvo poljoprivrede -  Agencija za plaćanja u
poljoprivredni fond za Uprava za upravljanje EU fondom poljoprivredi, ribarstvu i
ruralni razvoj za ruralni razvoj, EU i ruralnom razvoju
međunarodnu suradnju
Europski fond za Ministarstvo poljoprivrede – Agencija za plaćanja u
ribarstvo Uprava ribarstva poljoprivredi, ribarstvu i
ruralnom razvoju

Izvor: obrada autorice

Kada je riječ o projektima iz poljoprivrede važan dokumen je Zajednička poljoprivredna

politika Europske Unije (ZPP). Ova politika se temelji se dva stupa: tržišnoj politici (potpora
za povećanje prihoda) te politici ruralnog razvoja (javna dobra).Prvi se stup financira iz
Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFGP) koji osigurava izravnu financijsku
pomoć poljoprivrednicima u zemljama članicama.Drugi se stup financira iz Europskog
poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) koji je usmjeren na financiranje programa
za ruralni razvoj.

Tablica 2. Instrumenti Zajedničke poljoprivredne politike

Europski fond za jamstva u poljoprivredi Europski poljoprivredni fond za

ruralni razvoj
 Ciljevi:  Ciljevi:

-osigurati poljoprivrednim proizvođačima - jačanje konkurentnosti

stabilan dohodak poljoprivrednog i šumarskog sektora
i poboljšanje kvalitete života u
- podupire održivu poljoprivredu te osigurava

20
 izravnu financijsku pomoć poljoprivrednicima u ruralnim područjima,
zemljama članicama i mjere kojima se reguliraju
poljoprivredna tržišta - zaštita okoliša izvan urbanih
područja,- poticanje diverzifikacije
ruralnog gospodarstva.

Izvor: obrada autorice

Prema analizi otvorenih natječaja na stranicama Središnje agencije za financiranje i

ugovaranje programa i projekata EU (SAFU), momentalno su otvoreni sljedeći natječaji za
jačanje poljoprivredne aktivnosti:

- HORIZON 2020- Inovativna, održiva i uključiva bioekonomija (H2020-ISIB-

2014/2015)

- Održiva poljoprivreda i šumarstvo (H2020-ISIB-2014-1)

- Održive i konkurentne bio-industrije (H2020-ISIB-2014-2)

- IPARD Mjera 202

- Međusektorske mjere koje pokrivaju sve aktivnosti

1. HORIZON 2020- Inovativna, održiva i uključiva bioekonomija (H2020-ISIB-

2014/2015)
Iznosi sredstava za HORIZON 2020 je 82.500.000. Bioekonomija podrazumijeva
proizvodnju obnovljivih bioloških resursa i pretvaranje tih resursa i otpadnih materijala u
proizvode s dodanom vrijednošću poput hrane, stočne hrane, bioproizvoda i bioenergije.

Ovaj poziv uključuje mjere koje su usmjerene prema podupiranju održivih procesa
upravljanja poljoprivredom i šumarstvom koji posljedično stvaraju javna dobra i inovativne
proizvode za održivi razvoj; promicanju inovacija (uključujući socijalne inovacije) u ruralnim
područjima za uključivi rast; i unapređenju inovacija u bio-industriji s ciljem pametnog rasta.

21
Ovaj poziv je podijeljen na tri podpoziva:

1. Održiva poljoprivreda i šumarstvo (H2020-ISIB-2014-1). Poziv održiva poljoprivreda i

šumarstvo podrazumijeva sljedeće projekte:

- pružanje javnih dobara od strane poljoprivrede i šumarstva u EU,

- smanjivanje istraživačkih i inovacijskih razlika
- jačanje ruralnog potencijala
- unapređenje održivog šumarstva.

2. Održive i konkurentne bio-industrije (H2020-ISIB-2014-2). Poziv održive i konkurentne

bio- industrije podrazumijeva projekte:

- sadnja uljarica za bio proizvod,

- pretvaranje ugljičnog dioksida u kemikalije,
- javna nabava za inovativne bioproizvode.

Druga mjera je „Međusektorske mjere koje pokrivaju sljedeće aktivnosti:

- prijelaz na inovativnu i odgovornu bioekonomiju,

- potpora nacionalnoj poljoprivredi,
- sigurnost hrane,
- javno-privatno partnerstvo u poljoprivredi.

2. HORIZONT 2020- Održiva sigurnost hrane obuhvaća potporu od 222.500 eura prema
sljedećim ciljevima:

- pronalazak inovativne i učinkovite strategije za unapređenje upravljanja

hranjivim tvarima i vodom,
- analize kvalitete tla u Europi,
- uklanjanje otpada u području europskog ribarstva,
- poboljšanje dostupnosti agrikulture,
- dodatni izvori hrane za stoku,
- procjena rizika izloženosti ljudi toksičnim elementima iz hrane,
- biološka raznolikost,
- maslinarstvo i maslinovo ulje,

22
 - inovacije u preradi i obradi hrane,
- suradnja s trećim zemljama,
- proteini budućnosti,
- razvoj održive hrane.

3. H2020-SFS-2015-1- Potpora za proizvodnju maslinova ulja.

Ovaj program ima svrhu jačanja potpore autentikacije maslinovog ulja te poticanje
proizvodnje maslinarstva. Budžet ovog poziva je 500.000, 00 eura.

4.H2020-SFS-2015-2- Potpora za pripremu agrarnog uzgoja i uzgoja stoke. Ciljevi ove

potpore su:

- procjena sustava za poboljšanje tla,

- razvoj strategije za produktivnost, stabilnost i kvalitetu usjeva,
- razvoj sredstava i alata za sprječavanje bolesti,
- suzbijanje biološke kontaminacije usjeva,
- suzbijanje pothranjenosti stoke,
- poticanje bioraznolikosti,
- procjena održivosti proizvodnje stoke,
- upravljanje i održiva uporaba prirodnih resursa,
- male farme i OPG-ovi
- konsolidacija okoliša i održive arhitekture te turističke aktivnosti.

- Procjena održivosti proizvodnje stoke,

- Upravljanje i održiva upotreba genetskih resursa,
- Konsolidacija okolišne održivosti europske agrikulture,
- Malene farme, globalno tržište – uloga malenih i obiteljskih farmi u sigurnosti hrane i
prehrane.

Budžet ovog podpoziva iznosi 93.000.000 eura, a rok za prijavu je 11. lipnja 2015. (17:00
Bruxelles).

23
5. IPARD Mjera 202 ulazila je u kategoriju bespovratnih sredstava za Republiku Hrvatsku za
razdoblje do rujna 2013. godine.

Objavljen je novi  IPARD natječaj  za Mjeru 202- Priprema i provedba lokalnih strategija

ruralnog razvoja. Pravo sudjelovanja na javnom natječaju imaju lokalne akcijske grupe koje
po svojoj definiciji čine partnerstvo predstavnika javnog, gospodarskog i civilnog sektora
određenog ruralnog područja koje je osnovano s namjerom izrade i provedbe lokalne
razvojne strategije tog područja, a čiji članovi mogu biti fizičke i pravne osobe.

Kroz Mjeru 6.4 postoji  mogućnost ishođenja do 70% od istih ulaganja bespovratno, u iznosu
do 200.000 eura.

Bespovratna sredstva u predmetnom iznosu moguće je ishoditi za razvoj i drugih

nepoljoprivrednih djelatnosti. U nepoljoprivredne djelatnosti uključene su sljedeće aktivnosti:

- „turizam u ruralnom području (građenje i/ili opremanje građevina i/ili turističke

infrastrukture za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga),
- tradicijski obrti, umjetnički obrti uključujući i obrte za izradu suvenira i rukotvorina
(građenje i/ili opremanje građevina u kojima se obavlja proizvodnja i/ili trženje),
- pružanje usluga u ruralnim područjima, poljoprivredi i šumarstvu (građenje i/ili
opremanje građevina za pružanje usluga u ruralnim područjima) i
- prerada, marketing i izravna prodaja proizvoda“ (Eurokonzalting, 2020).

Uvjeti prihvatljivosti projekta:

- „korisnik mora biti upisani u Upisnik poljoprivrednika najmanje 12 mjeseci

prije podnošenja Zahtjeva za potporu

- projektom se razvija nepoljoprivredna djelatnost za koju je izdano rješenje/odobrenje

ili drugi odgovarajući akt od nadležnog tijela

- pripadati ekonomskoj veličini ukupnog standardnog ekonomskog rezultata

poljoprivrednog gospodarstva iskazana kao SO od najmanje 2.000 eura

24
 - kod fizičkih osoba nositelj/odgovorna osoba poljoprivrednog gospodarstva mora biti
upisan u Registar poreznih obveznika (RPO) po osnovi samostalne djelatnosti
najmanje godinu dana

- pravne osobe moraju imati najmanje jednog zaposlenika prema satima rada u

godišnjem financijskom izvještaju poduzetnika za zadnje odobreno računovodstveno
razdoblje

- fizičke osobe moraju imati najmanje jednog zaposlenika na poljoprivrednom

gospodarstvu kojem se plaćaju doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje

- imati prebivalište/sjedište u jedinici lokalne samouprave u čijem se naselju provodi

ulaganje ili u susjednoj jedinici lokalne samouprave

- projekt se mora provoditi u naseljima s najviše 5.000 stanovnika u području jedinice

lokalne samouprave u kojoj je sjedište poljoprivrednog gospodarstva ili u susjednoj
jedinici lokalne samouprave

- korisnik mora imati izrađenu svu potrebnu dokumentaciju u skladu s propisima

kojima se uređuje gradnja, ako je primjenjivo“ (Eurokonzalting, 2020).

Potrebno je napomenuti da od 2021. godine kreće novi Program ruralnog razvoja (2021.-

2027. godine) koji će donijeti nove smjernice i promjene u pogledu iznosa bespovratnih
sredstava i aktivnosti ulaganja.

3.3. Analiza financiranja ruralnog turizma i ruralnog rasta u Republici Hrvatskoj

Ključnu ulogu u poticanju hrvatske poljoprivrede prije ulaska Hrvatske u EU imali su

natječaji Ministarstva poljoprivrede te Agencije za plaćanje u poljoprivredi. Kada se govori o
razvoju turizma uz navedena tijela važnu ulogu u razvoju ruralnog turizma imalo je i
Ministarstvo turizma. U razdoblju 2011. godine značajno je povećana iskoristivost sredstava
IPARD fonda u odnosu na SAPARD program (koji se iskorišten na razini 45%) ili IPARD do

25
2012. godine. Tijekom 2010. isplaćen je tek 1 korisnik; 2011. isplaćeno ih je 12; 2012. njih
58 s iznosom potpore od 125.26 milijuna kuna, do sredine rujna 2013. isplaćeno je njih 40 s
iznosom potpore od 58,9 milijuna kn, a do kraja 2013. projekcija je 150 milijuna kuna
(Ministarstvo poljoprivrede, 2020). U sektoru ribarstva provodi se Operativni program
razvoja ribarstva za programsko razdoblje od 2014. godine do 2020. godine. U tom
razdoblju su se provele mjere financiranja u sklopu EU fondova za pomorstvo i ribarstvo
kako se i vidi u tablici 3. U 2012. godini su smanjena izravna plaćanja u poljoprivredu što je
značajno utjecalo na razvoj ruralnih aktivnosti pa tako i ruralnog turizma. No, ulaskom u EU
i mogućnostima apliciranja na EU fondove veliki dio ruralnih domaćinstava je iskoristio
pruženu priliku i počeo ulagati u ruralni turizam te ostale djelatnosti (proizvodnja vlastite
hrane) koje su vezane za ruralni turizam. (Ministarstvo poljoprivrede, 2020).

Tablica 3. Prikaz poticaja poljoprivredi isplaćenih u 2011. i 2012. godini (kn) Ministarstvo
poljoprivrede

ISPLAĆENO 2011. 2012.

IZRAVNA PLAĆANJA 2.197.374.586 1.726.014.497

IAKS mjere ruralnog razvoja 151.417.888 162.397.892

UKUPNO (izravna i ruralno) 2.348.792.474 1.888.412.388

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, http://www.mps.hr/, (20.10.2020)

U 2012. je godini Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje

Agencija) isplatila ukupno 3.010.629.706,90 kuna poticaja (Isplaćeni poticaji za 2012.
godinu, 2020).

Popis je manje više sličan kao i onima svake godine koji se objave na stranicama Agencije
međutim ove godine taj popis nema veze sa stvarnim stanjem tj. sa stvarnim isplatama
poticaja koje su proizvođači dobili na svoje račune (Agencije za plaćanja u poljoprivredi,
ribarstvu i ruralnom razvoju, 2020). Problem je taj jer je objavljeno da su svi dobili pune
iznose za proizvodnu 2012. godinu već je isplaćeno od 30 do 40% manje sto zavisi od
gospodarstva, da li se bavi samo ratarstvom ili i sa stočarstvom, u tom slučaju ti korisnicu su

26
najviše zakinuti (Isplaćeni poticaji za 2012. godinu, 2020). Najveći problem poticaja je u
tome što se isti ponajviše i dalje odnose na velike proizvođače dok mali nemaju prevelike
šanse za konkuriranje na natječajima.

„Tijekom 60-ak godina svojega postojanja Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) prošla je
više faza razvoja i u njima mijenjala ciljeve i sredstva a donekle i dominantne političke
konfiguracije. Počelo je 1962. s ambicijom da se konkurencija na zajedničkom tržištu
oslobodi učinaka raznih nacionalnih programa koji su raznim subvencijama pokušavali
povećati proizvodnju i osigurati prehrambenu samodostatnost“ (Jakovac, i Maljković,2010,
54).

„To je omogućeno političkom trgovinom čiji je ključ bio dogovor da Francuska otvori
Njemačkoj svoje tržište industrijskih proizvoda a zauzvrat preko proračuna tadašnje Europske
zajednice dobije pozamašnu pomoć (iz njemačkih izvora) svojoj tada zastarjeloj
poljoprivredi. Zahvaljujući stabilizaciji tržišta, proizvodnost poljoprivrede posvuda je snažno
porasla i s vremenom počela stvarati probleme viška hrane pa i nelojalne konkurencije spram
npr. nerazvijenih zemalja. No i sama se Zajednica, poslije Unija, postupno širila pa su
značajna sredstva usmjerena posebice u razvoj južnoeuropskih zemalja: Španjolske, Italije i
Grčke“ (Šimović, 2005).

„Ta je poplava EU-novca imala i neželjenih okolišnih i socijalnih posljedica: sada se navodno
iz zraka na dijelu španjolske obale mogu uočiti desetci kilometara plastenika u kojima
uvezena radna snaga iz obližnje Afrike proizvodi povrće“ (Jakovac, i Maljković,2010, 54).
Nakon urušavanja sovjetskog bloka i završetka hladnog rata, a u situaciji u kojoj je većina
članica ostvarila samodostatnost u vlastitoj prehrani, bilo je važno smanjiti proizvodnju i
usmjeriti pozornost na druge aspekte života vezane uz poljoprivredu, posebice okoliš i
cjelovitost razvitka ruralnog prostora.

Bio je to rezultat brige da metode sve intenzivnije obrade zemlje ne unište okoliš ali i bojazni
vezanih uz nastavak širenja Unije (Hrvagtska poljoprivreda pred vratima europske unije,
2020). Političari u zemljama EU-jezgre doživjeli su da su se ubrzo nakon što se počeo
primjenjivati sustav poticaja određenim kulturama bilja ili uzgoju životinja morali odgovarati
za stanje na tržištu pojedinih artikala pa tako i za troškove »brda« uskladištenog maslaca i

27
mesa koji su se povremeno pojavljivali. Pad blokovske podjele početkom 1990-ih godina i
jačanje ideologije čistog tržišnog pristupa stvorilo je pogodnu klimu da se pređe na već
spomenuti sustav »neutralnih« isplata po površini zemljišta i tako odluke o vrsti proizvodnje
prebace na seljake.

„No i u novim uvjetima svima njima, a u budućnosti i Hrvatskoj, bio je velik iskorak da
mogu računati sa zadanim pravnim okvirima, stabilnošću administrativnog sustava i
određenim zajamčenim prihodima te u tom sređenom okviru planirati na dulji rok nego što su
to činile prije. Nitko od njih nije u okviru svojih nacionalnih država iskusio da mu sredstva
budu osigurana sedam godina unaprijed i to po dogovorenim mjerilima“ (Europski
fondovi,2020).

„Vijeće ministara se nakon dugih pregovora dogovorilo da u okviru nešto smanjenog

proračuna za ZPP u razdoblju 2014–2020. smanji i udio poljoprivrede u ukupnim sredstvima
Unije, no on bi ipak iznosio impresivne 363 milijarde eura, odnosno 140 tisuća eura na dan.
Treba pri tome uočiti da se udio poljoprivrede od 1970-ih do današnjih dana prepolovio (od
70% na 34%), djelomice i kao rezultat izdvajanja sredstava protiv opće nerazvijenosti novih
članica u posebne tzv. kohezijske fondove“ (Hrvatska poljoprivreda pred vratima europske
unije, 2020). Europski je parlament, međutim, cijeli dugoročni proračun odbio potvrditi pa
će se o njemu voditi pregovori s Vijećem vjerojatno do ljeta 2013. „U tako predviđenom
proračunskom prostoru za poljoprivredu više od tri četvrtine sredstava (77%) namijenjeno je
tzv. stupu I, tj. izravnim isplatama proizvođačima bez obzira na vrstu i količinu proizvodnje a
ostatak će financirati mjere općeg ruralnog razvoja u stupu II. No za sredstva se treba
kvalificirati zadovoljavanjem brojnih uvjeta vezanih uz higijenu/sigurnost hrane, zdravlje i
dobrobit životinja, biološke i krajobrazne zaštite“ (Hrvatska poljoprivreda pred vratima
europske unije, 2020).

Hrvatska je u razdoblju 2014–2020 mogla povući do 11,7 milijardi eura, od čega 8 milijardi
iz kohezijske politike, 3,5 milijarde iz zajedničke poljoprivredne politike te 200 milijuna za
schengensku granicu. U tom razdoblju Hrvatska mora uplatiti između 3,5 i 4 milijarde eura.
Stvarni obujam primanja i njihov učinak ovisit će o mnogim čimbenicima: prihvaćanju

28
zahtjevnih programskih prijedloga, mogućnostima Hrvatske da sama sufinancira brojne
projekte, udjelu stranih konzultanata i proizvođača itd. Bio bi zato nesumnjiv uspjeh kad bi se
u zemlju povratio barem udvostručen iznos vlastitih uplata. Što se izravnih plaćanja
poljoprivrednicima tiče, Hrvatska je ispregovarala godišnju »omotnicu« sredstava u iznosu
od 373 milijuna EUR. Podijeljeno s brojem trenutačno prijavljenih hektara (u tzv. ARKOD-
sustavu registriranja obrađenih površina), poticaj iznosi otprilike 278 EUR/ha.

Ta će se brojka, međutim, sigurno smanjiti zbog upisa dodatnih površina u sustav čija
»omotnica« ostaje nepromijenjena. Plaćanje će se izvoditi tako da proračun Europske unije u
iz proračuna RH preuzme isplatu četvrtine iznosa pa zatim nastavi godišnje preuzimati
najprije po 5% a zatim 10% ukupne »omotnice« do završne 2022., kada će sva izravna
plaćanja dolaziti iz europske blagajne.

Smatra se da će tijekom budućeg razdoblja hrvatski poljoprivrednici i dalje biti ovisni o

proračunu Republike Hrvatske. Budući da su poticaji važan dodataka poljoprivrednim
gospodarstvima važno je sporediti hrvatske poticaje proljoprivrednicima i primjerice poticaje
pojoprivrednika u Sloveniji. Slovenski poljoprivrednici imaju u prosjeku po hektaru
poljoprivrednog zemljišta dva puta veći poticaj. Kada bi se to preračunalo onda bi se moglo
zaključiti da slovenski poljoprivrednici imaju oko 40% više poticaja od hrvatskih. Uloga
poticaja posebno je bitna kod gospodarstava koja šire svoju djelatnost iz isključivo
proizvodne u turističku. U tom slučaju hrvatski OPG-ov imaju još manje poticaja nego
primjerice austrijski i slovenski. U Austriji i Sloveniji daju se dodatni poticaji za širenje
djelatnosti i smanjivanje rizika poslovanja te za jačanje konkurentnosti. U svakom slučaju
razvoj ruralnog turističkog proizvoda ulazi u kategoriju jačanja konkretnosti jer OPG-ovi nisu
samo ovisni o poljoprivrednoj proizvodnji, nego i o drugoj vrsti prihoda (Hrvatska
poljoprivreda pred vratima europske unije, 2020).

„U okviru IPARD programa u okviru mjere “Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva”

omogućuje se sufinanciranje projekata u sektorima mesa, mlijeka, voća i povrća te sektora
žitarica u obliku potpore u iznosu do 50% prihvatljivog ulaganja za krajnje korisnike. U
okviru istog programa provedbom mjere „Ulaganje u preradu i trženje poljoprivrednih i

29
ribljih proizvoda u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda Zajednice“, sa dozvoljenim
ulaganjima u sektore mlijeka i mljekarstva, sektorima mesa, ribarstva, prerade voća i povrća,
sektoru vinarstva i maslinovog ulja omogućuje se prerađivačkom sektoru sufinanciranje
ulaganja u iznosu do 50% prihvatljivog ulaganja, a u svrhu dostizanja standarda Zajednice na
području zaštite okoliša, javnog zdravstva, zdravlja životinja i biljaka, dobrobiti životinja i
sigurnosti na radu“ (Europski fondovi,2020).

„Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo regionalnog razvoja te Agencija za plaćanja u

poljoprivredi, ribarstvu, ruralnom razvoju i Fond za zaštitu okoliša organiziraju razna
radionice i savjetovanja za poljoprivrednike kako bi mogli izraditi projekte i pristupiti
sredstvima iz EU fondova“ (Europski fondovi,2020).

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju obavila je 2013. godine

novu isplatu na osnovi odobrenih sredstava iz IPARD programa, za prihvatljive troškove u
sklopu mjere 101- Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva. Nastavno na IPARD program,
slijedom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Ministarstvo poljoprivrede intenzivno radi na
kreiranju mjera koje će se uvrstiti u Program ruralnog razvoja RH za razdoblje od 2014.-
2020. te će u tom razdoblju osigurati sredstva i savjetovanja za korisnike.

Program ruralnog razvoja pružat će mnogo više mogućnosti od IPARD programa za ulaganja
u razvoj ruralnih područja. Kroz mjere Programa ruralnog razvoja u daljnjem razdoblju
sufinancirat će se projekti koji će zasigurno pridonijeti intenziviranju i jačanju
poljoprivrednih i ostalih gospodarskih aktivnosti, zapošljavanju stanovništva u ruralnom
području te općenito održivom razvoju hrvatskih ruralnih područja (Europski fondovi, 2020).

Od samog starta provede IPARD programa do 2013. godine, Agencija za plaćanja u

poljoprivredi zaprimila je 1142 projekta s ukupno do 3,5 milijardi ulaganja u te isplaćenih
potpora u visini od 2,1 milijardi kuna. „Cilj Ministarstava i agencija ja uključivanja i ostalih
razvojnih agencija na lokalnoj razini kako bi se za buduće razdoblje pripremio što veći broj

30
projekata koji će se u danom trenutku moći prijavljivati na natječaje“ (Europski
fondovi,2020).

Nakon pregleda ulaganja u ruralni razvoj u nastavku će se prikazati pregled ulaganja u ruralni
turizam koji je sastani dio ruralnog razvoja. Kada je riječ o ruralnom turizmu unutar IPARD
programa ruralni turizam se financirao kroz mjere 202, 301 i 302 čiji je prioritet: Pripremne
radnje za provedbu poljoprivredno-okolišnih mjera i lokalnih strategija ruralnog razvoja te
Razvoj ruralne ekonomije. Tijekom provedbe IPAR programa raspisan je 21 krug natječaja,
od toga tri za mjeru 301 i dva za mjeru 202. U razdoblju od 2007. godine do 2013. godine
isplaćen je ukupna iznos potpore u visini od 374.782.898,56 kuna.

Od isplaćenih sredstava na mjeru 301 odnosi se 276.233.885,89 kuna, a mjeri 302 je isplaćen
iznos od 71.869.855,59 kuna. Za mjeru 2020 isplaćeno je 26.679.157,08 kuna. U ranijem
financijskom razdoblju programu je bilo namijenjeno 96,4 milijarde eura. U novom
financijskom razdoblju 2014 do 2020. programu je bilo namijenjeno 95,7 milijardi eura što ej
24,4% od ukupnog proračun. Iz EAFRD fona na Hrvatskoj je na raspolaganju 2,026 milijardi
eura.

Od 20 mjera EAFRD programa 2014 do 2020 na ruralni turizam se odnose mjere: M6-
Razvoj porpoprivrednih gospodarstva i poslovanja, M7-Temeljen usluge i obnova sela u
ruralnom području. U promatranom razdoblju za poticanje razvoja ruralnog turizma isplaćen
je iznos od 21.356.430,56 kuna od toga 18.152.965,95 kuna iz Europskog poljoprivrednog
fonaca za ruralni razvoj i ostatak iz sredstava učešća Republike Hrvatske. Iako je u 2017.
godini vidljiv pozitivan trend iskorištenosti sredstava u odnosu na prethodnu godinu, s
obzirom na to da se radi o ulaganju u projekte koja je moguće ostvariti kroz podmjere 7.1. i
7.2 a koje su vezane za razvoj ruralnog područja.

4. PRIKAZ FINANCIRANIH PROJEKATA RURALNOG TURIZMA

FONDOVIMA EUROPSKE UNIJE

31
U ovom poglavlju predstavit će se dva projekta financiranja ruralnog turizma iz EU fondova:

projekt Novalja- Lokunje i projekt MINE TOUR Labinštine u Istri.

4.1. Prikaz projekta Novalja- Lokunje

Projekt pod nazivom Novalja- Lokunje koje domaće stanovništvo naziva i Šumicom,
financiralo bi se kroz Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Pod projektom se
pokušava obnoviti cijela uvala gradske plaže Lokunje sa pripadajućom šumi, povijesnom
kapelicom iz 6 st koja je pod zaštitom te razvoj eko turizma, poticanje kulture i
modernizacijom cijelog grada. Podizanje konkurentnosti među ostalim otocima. Promjena
imidža grada kao samo prati destinacije, te očuvanje okoliša i ono malo šume što je samom
otoku ostalo.

Cilj turističke destinacije Novalja je pružiti što veći broj sadržaja za turiste što je povezano sa
strategijom grada. Grad zabave i kulture otvoren za nove trendove i ideje. Istraživanje je
utvrđeno da su ciljna skupina grada Novalje većinom turisti mlađe dobi, no Novalja s druge
strane u svojem starom djelu privlači sve više i turiste zrelije dobi koji teže mirnom
ljetovanju. Budući da grad Novalju okružuju već šumski pakovi koji značajno doprinose
atraktivnosti područja, posebno za rekreaciju i zabavu, cilj analize korištenje europskog
poljoprivrednog fonda u svrhu pošumljavanja dijelova Novalje kako bi se povećala turistička
perspektiva i atraktivnost mjesta. Pošumljavanje bi pratilo trendove urbanog šumarstva.

Ideja je da se na području grada Novalje, na gradskoj plaži poznatoj po nazivu Šumica uredi
već postojeća šuma u kojoj se krije ugostiteljski objekt. Tamo je davno postojao restoran koji
je bio skriven u borovoj šumi na samoj gradskoj plaži. Pored te šumice također se nalazi i
malena kapalica okružena predivnim zelenilom. Poanta je da se to ponovno uredi , te da se
očuvaju i šuma ali i plaža od daljnjih devastacija, urede makadamski putovi i stazice, te stavi
u funkciju nekadašnji hotel koji bi se preuredio kao i edukativni centar sa malenim muzemo,
te bi sve zajedno bilo posvećeno samom gradu Novalji kakva je nekada bila.

Plaža već dugi niz godina se ne služi kao plaža jer je vrlo devastirana te u samoj blizini
nalazi i malena brodska luka. Tako da bi oživljavanje tog dijela Novalje pridonijelo njenom

32
razvoju, oživljavanju jednog prekrasnog lokaliteta, otvaranje radnih mjesta za lokalno
stanovništvo, te ponuda novih usluga poput muzeja starina, prekrasne šetnjice u šumi, te
jednog posebnog ozračja u samom gradu gdje ne samo da bi uživali turisti i djeca tijekom
ljeta, već i samo lokalno stanovništvo koje bi dobilo lijep ambijent za druženje tokom
zimskih mjeseci.

Kada se sagledavaju koristi šuma sa gledišta arhitekture onda se razmatra njihovo korištenje
u urbanom planiranju i razvoju. Glavna svrha stabla i šuma je da poboljšaju i restauriraju
izgrađeni gradski pejzaž. Varijacija pejzaža se stvara preko raznih boja, struktura, formi i
biljaka. Drveće u urbanoj sredini može utjecati na pogled, ali isto tako može se koristiti za
ukviravanje prostora.

Estetske koristi šume u turističke svrhe se odnose na ljude koji doživljavaju razne boje,
strukture, forme i punoću drveća. Estetski doživljaj se zapravo karakterizira kao subjektivan
(Tyrväinen et al., 2005). Stvari koje ljudi vole unutar šumskog pejzaža u velikoj mjeri su
povezane sa karakteristikama šumske prirode. Ljudi, na primjer, vole visoka stabala i
omiljene vrste drveća najčešće povezuju sa specifičnim geografskim područjima. Tako će se
npr. u južnom djelu Hrvatske više pribjegavati zelenogoričnim drveću.

Stare i zrele šume su omiljenije od mladih i malih stabala, ali, također, mala stabla
poboljšavaju estetsku urednost manjih naselja. Estetski doživljaj poboljšavaju i oblici
pejzaža, što znači da je dobro miješati manje livade i drveće kako bi se dobio osjećaj zelenog
prostora (Tyrväinen et al., 2005). No, estetske procjene često se mijenjaju s vremenom. U
istraživanju o utjecaju na vrijednost cijene turističkih usluga s obzirom na blizinu šume
dobiveni su sljedeći rezultati. Istraživanja su pokazala da su turisti spremni platiti i do 15%
višu cijenu smještaja koji se nalazi u blizini uređenih parkova i šuma. Značaj šume za
turistička područja je važan jer šuma predstavlja mjesto za rekreaciju, stvara hlad u blizini
plaža te omogućava manji trošak toplinske energije u hotelima jer šuma štiti od naleta
vjetrova i oluja. Projektom pošumljavanja područja i održavanja šume u Novalji ispunile bi
se aktivnosti Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj na način opisan u tablici
sažetka projekta.

33
Tablica 4. Sažetak aktivnosti projekta i aktivnosti podupiranja Europskog poljoprivrednog
fonda za ruralni razvoj u Novalji
Aktivnosti koje podupire fond Aktivnosti projekta

 transfera znanja i inovacija u poljoprivredi,

 šumarska škola u okviru muzeja za mlade o
šumarstvu i ruralnim područjima.
zaštiti autohtonih sorti grmlja i raslinja
otoka Paga
 jačanje konkurentnosti svih vrsta
 maslinarstvo, održivo gospodarenje kroz
poljoprivrede i povećanje održivosti
eko turizam
gospodarstva 
 promicanje organizacije prehrambenog
 zaštita nastamba lokalnih divljih životinja
lanca i upravljanje rizicima u poljoprivredi 
šumskog porijekla (mungosi, poskok, lisice)

 promicanje učinkovitosti resursa i pomak

 zaštita i uzgoj šumskog prehrambenog bilja,
potpora prema niskim razinama ugljičnog
borovica, medvedica, smilje i sl.
dioksida i klimatski prilagodljivoj
poljoprivredi, prehrani i šumarstvu.
 promicanje socijalne uključenosti,
 zapošljavanje mladih u turizmu.
smanjenje siromaštva i gospodarski razvoj
Zapošljavanje osoba s blagim invaliditetom,
ruralnih područja.
rehabilitiranih ovisnika u poslovima
održavanja šumskog parka i bilja.
Izvor: sastavila autorica

Kako se može vidjeti iz tablice 5 projekt je zadovoljio sve aktivnosti koje podupire Fond, a
dodatno povećao održivi razvoj Novalje. Kako Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
(dalje EAFRD )ima cilj jačati europske politike ruralnog razvoja, naveden projekt svojim
ciljevima i aktivnostima zadovoljava ciljeve EAFRD-a. Ovaj fond pridonosi i ekološkoj,
teritorijalnoj ravnoteži te zaštiti klimatskih uvjeta, ujedno i uvođenju inovacija u
poljoprivredni sektora, projekt Novalja “Lokuronje“ u potpunost zadovoljava ciljeve fonda.
Na kraju se može zaključiti da predstavljeni projekt ima i socijalnu dimenziju koja je jako
važna za europske razvojne politike. Socijalna dimenzija uključuje poslove održavanja šume
koji bi bili namijenjeni teško zapošljavam skupinama u društvu. Stoga projekt ima
višedimenzionalnu koristi za Novalju i okolicu te je provedba ovakvog projekta od velikog
značaja za razvoj lokaliteta, ali i cijelog otok Paga.

34
4.2. Projekt MINE TOUR Labinštine u Istri

Projekt MINE TOUR ima za cilj jačati neiskorištene turističke potencijale rudarske baštine i
rudarskog područja. Budući da Labin i kolica predstavaljaju potencijalno ruralno područje u
kojem egzistira veliki broj malih poljoprivrednih gospodarstava, atraktivnost rudnika uvelike
bi ojačala turističku atraktivnost područja. Spajanjem poljoprivrednih proizvoda, kulture te
atraktivnosti rudnika Sitiravec stvara se veliki potencijal za razvoj ruralnog turizma u
Labinštini.

Cilj projekta je aktivno očuvanje rudarske baštine i ruralnog područja kroz razvoj novih
turističkih proizvoda. Ovim projektom se ojačava održivi turizam kao pokretač kraja te
suradnja koja ima prekograničnu tendenciju, a koja je ponajviše vezana za pružanje turističke
usluge u Labinu i okolici. Sam projekt veže tri ključne atraktivnosti ruralnog lokaliteta:

- mala gospodarstva s poljoprivrednom proizvodnjom autohtonih proizvoda (sir,

masline, maslinovo ulje..),
- rudnici – kulturna i povijesna atrakcija,
- turistički kapaciteti.

Labin kao i ostatak unutrašnjosti Istre ima bogatu prirodnu baštinu, ali i turističku tradiciju.
Sve je veći broj vila i visoko rangiranih turističkih objekata u ruralnom području Istre koji
zadovoljavaju smještajne zahtjeve najluksuznije turističke potražnje. Nadalje Labin i okolica
poznati su po proizvonji domaćeg kozjeg mlijeka, maslina i sira što daje dodatne mogućnosti
razvoja gastronomske ponude u okviru atraktivnosti rudničkog obilaska (Labin, 2020).

Najznačajnija turistička područja Labinštine su sam grad Labin i Rabac koji se nalazi na
obali. Rabac započinje svoj razvoj nakon raspada Mletačke republike (1797.) kada se
stanovnici spuštaju iz Gornjeg Rapca prema moru, te se uglavnom orijentiraju na ribarstvo i
pomorstvo. Ljepota mediterasnkog kolorita i pogodnosti za provođenje odmora već krajem
19 st. privukli su pažnju dobro stojećih ljudi da na ovom području podignu svoje ljetnikovce.

35
Prvi značajniji hotel otvoren je 1924. pod imenom „Trieste“. Imao je dvadesetak kreveta te
restoran za pansionske goste i za izletnike iz Labina. 1961. započinje turistički uspon Rapca
osnivanjem hotelsko tursitičke radne organizacije „Rabac“ koja kupuje dva hotela
„Mediteran“ i „Marina“ od Istarskih ugljenokopa i prilagođava ih turističkoj potražnji
(Labinština,2020).

Labin je grad bogat srednjovjekovnom arhitekturom, na samom ulazu u grad nameću se

gradska vrata Sv. Flora (16 st.), venecijanska loža (17 st.) koja je bila centar javnog života,
mjesto objavljivanja novosti i sudskih presuda, nadalje tu su još reprezentativne patricijske
kuće u stilu gotike, renesanse i baroka. Posebno se izdvaja gradska palača (16 st.). Zatim
palače starih patricijskih porodica – Franković, Scampichio i Battiala-Lazarini u kojoj je
uređen muzej Labinštine. Zanimljivo je razgledavanje memorijalne zbirke posvećene Matiji
Vlačiću-Iliriku poznatom reformatoru i bliskom suradniku Martina Luthera (16 st.)
(Labinština,2020).

Turizam grada Labina veže se uglavnom uz njegov turistički eksponirani dio, Rabac. Ovo
nekada malo ribarsko mjesto, smješteno na istočnoj obali Istre, zbog svojih atrakcija preraslo
je u turističku destinaciju mnogih turista, kako domaćih tako i stranih. Zbog niza šljunkovitih
plaža, bogatog mediteranskog raslinja i kristalno čistog i bistrog mora nazvan je "biserom
Kvarnera". Idealno je mjesto za odmor s obitelji, a također privlači i brojne turiste starije dobi
te sportaše i rekreativce. Smještajni kapaciteti su: hoteli, hotelska naselja, apartmani,
pansioni, kampovi, privatni smještaj (Domus Bonus) (Labinština,2020).

Hoteli na poručuju Labinšitne su: Allegro (tri zvjezdice), Amfora (tri zvjezdice), Hedera (tri
zvjezdice), Valamar bellevue hotel & residence (četiri zvjezdice)... Hotelsko naselje koje
dominira područjem i jedno je od najvećih u Istri je Girandella Na području labinšitne ima
preko 30 različitih restorana i pizzeria, nekoliko vinotočja u blizini Labina. Od turističkih
atrakcija koje pruža destinacija najviše se ističu: ronjenje, jahanje, rekviziti za plažu, lov,
ribolov, planinarenje, biciklizam, quad off road (Labinština,2020).

36
Područja je bogato kulturno umteničkim znamenitostima što dodatno jača turističku
atraktivnost destinacije. Najznačajnije znamenitosti su: Stari grad, Narodni muzej i Gradska
galerija, Memorijalna zbirka Matije Vlačića Ilirika, Župna crkva rođenja Blažene Djevice
Marije, Mediteranski kiparski simpozij.

Grada Labin opredijelio se  za politiku energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije,
a to je potvrdio  u travnju 2008. godine pridruživanjem Projektu Sustavnog gospodarenja
energijom u gradovima i županijama (SGE) u Republici Hrvatskoj pri Ministarstvu
gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske i Programu UN-a za razvoj (UNDP).
Strateško opredjeljenje postizanju visoke učinkovitosti potrošnje energije i zaštite okoliša ima
za konačni cilj smanjenje troškova energije, smanjenje emisije stakleničkih plinova na
najmanju moguću mjeru, upravljanje troškovima za energiju poboljšanjem ekonomske
učinkovitosti te kontinuirani rad na očuvanju okoliša. Sustavnom provedbom mjera
energetske učinkovitosti biti će obuhvaćene škole, vrtići, javne zgrade i drugo i to na
sustavima potrošnje energije kao što su sustavi grijanja, hlađenja, ventilacije i rasvjete,
odnosno energetski učinkovite infrastrukture (Labinština,2020).

Niskoenergetske višestambene planirane u zoni Kature, prvi su primjer integralnog planiranja

u stanogradnji u Hrvatskoj, kojom će se osigurati visoka razina učinkovitosti u potrošnji
energije i zaštiti okoliša. Suradnjom sa Energetskim institutom Hrvoje Požar iz Zagreba na
tom planu, Grad Labin je uspješno stekao status Greenbuilding Partnera u projektu
GreenbuildingPLUS kojeg je pokrenula Europska komisija pri projektu Intelligent Energy
Europe (IEE). Tim se programom daju smjernice za povećanje energetske učinkovitosti i
korištenje obnovljivih izvora energije.

Očuvanje okoliša svakako je povezano s razvojem ruralnog turizma u Labinštini koji ima sve
veću perspektivu razvoja. Plodna zemlja, te agrarna kultura stanovništva koja se prvenstveno

37
bazira na uzgoju domaćih sorti vina, životinja i maslina daje poseban značaj razvoju ruralnog
turizma Labinštine (Labinština,2020).

Veliki dio Labinštine obuhvaća središnju Istru To je ruralno područje smješteno u blizini
mora, koje velikim dijelom karakteriziraju povijesni gradići i sela, te bogato povijesno,
arhitektonsko i kulturno naslijeđe u ruralnom krajoliku. Agroturizam u okolici Labina svojom
ponudom koja obećava mir, tišinu, prirodnu ljepotu, kuće za odmor, biološku raznolikost i
tradicijske vrijednosti, uspijeva zainteresirati potencijalne posjetitelje da, umjesto na turistički
razvijenoj obali, svoj boravak provedu baš tamo i uživaju u blagodatima agro turizma.

Ruralni turizam Labina, osim boravka u obnovljenim tradicionalnim kamenim kućama za

odmor u seoskom okruženju, nudi i druženje s domaćim životinjama, sudjelovanje u seoskim
poslovima, pješačenje, jahanje, vožnju biciklom. Turizam na seljačkim gospodarstvima
iznimno je razvijen na području Labina. To su uzrokovali povoljni prirodni preduvjeti
(zdrava klima, odsustvo buke, relativno očuvana priroda), očuvanost građevinskog i socio-
kulturnog naslijeđa. Važno je spomenuti da je Labin dostupan emitivnim, stranim turističkim
tržištima poput Italije, Austrije, Njemačke i Slovenije (Labinština,2020).

Razvoj sve veće turističke ponude omogućava Istri brzu i jednostavnu prilagodbu potrebama
turističkog tržišta stoga je njen turistički značaj neizostavan u razvoju hrvatskog
gospodarstva. Upravo razvoj agrarnog turizma imao je veliku ulogu u razvoju gastronomske
ponude Istre. Jer navedeni oblik turizma podrazumijeva spoj tradicijske kuhinje, kulture te
uzgoje domaćih agrarnih sorti koje su sastavni dio gastronomske baštine.

Na području Labina postoji cijeli niz tipičnih istarskih proizvoda. Do sada, u nama poznatim
istraživanjima nije napravljen cjeloviti popis tipičnih proizvoda, kao ni njihov opis iz kojeg bi
bilo vidljivo zašto su ti proizvodi specifični za to područje. Želi se valorizirati proizvode
visoke kvalitete da bi ukazali na njihovu specifičnost i istovremeno potkrijepili
prepoznatljivost cijeloga područja (Labinština,2020). Mnogi tipični istarski proizvodi pa tako
i oni s područja Labina su standardizacijom proizvodnje i uvođenjem novih tehnologija

38
postigli vrlo visoku kvalitetu i prepoznatljivost na tržištu (vino, maslinovo ulje, tartufi,
suhomesnati proizvodi, tjestenine,itd.) (Labinština,2020).

Neka od poznatijih mjesta koja predstavljaju ponudu seoskog turizma u Labinštini su:

- Konoba Hacienda Stare Staze,

- Kaštel Pineta

- Seosko gospodarstvo obitelji Demarin.

Konoba Hacienda Stare Staze Smještena u tradicionalnom istarskom krajoliku, pruža
svojim posjetiteljima ne samo gurmanski užitak, već i ugodno provedeno slobodno vrijeme u
svojim objektima i zelenom parku koji ih okružuje i nudi razne mogućnosti rekreacije i
zabave za djecu i odrasle. Uz uobičajenu gastronomsku ponudu, Hacienda Stare Staze osobito
njeguje domaću istarsku kuhinju. Na jelovniku svakodnevno se može naći istarske
specijalitete: pršut i sir, istarsku maneštru, divljač, tjesteninu i jela sa tatufima, jela pod
pekom, domaće kobasice i zarebanjak. Zimi je moguća i posebna priprema jela na ognjištu
pred gostima. KaŠtel Pineta je smješten u blizini Labina, u starom dvorcu velikaške obitelji
Lazzarini koja je tu obitavala.

Potpuno obnovljen u svrhu turizma u objekat koji nudi apartmane kat. 4****, s restoranom
gdje se kušaju lokalni specijaliteti isključivo iz vlastite proizvodnje, vlastitim vinima i
domaćim rakijama, velikim zatvorenim bazenom, u lijepom prirodnom okruženju. Gosti
svoje vrijeme mogu provesti u šetnjama, vožnji biciklom, kupati se na bazenu, otići u
obilazak starog grada Labina ili turističkog Rapca sa prelijepom šetnicom uz more, odlučiti se
za izlet na Brione ili Poreč, Rovinj i Pulu, te sudjelovati u poslovima na imanju.

Seosko gospodarstvo obitelji Demarin jedno je od najvećih seoskih gospodarstava Labinštine,

osim što pruža smještaj i gastronomsku ponudu, na seoskom imanju uzgajaju se domaće
životinje, a obitelj uzgaja vinovu lozu, masline, izrađuje med pa tako svojim gostima osim
usluge nudi i brojne domaće proizvode poput domaćeg vina, maslinovog ulja i raznih rakija s
okusom meda, rogača, smokve itd.

39
Kada se predstavlja gastronomska ponuda Istre važno je predstaviti geografsko područje Istre
i povijest destinacije. Geografska obilježja značajna su za uzgoje te prirodne resurse koji
značajno utječu na kulinarske vrijednosti istarskog kraja (npr. tartuf koji raste samo u Istri).
S druge strane u razvoju istarske gastronomske ponude veliki utjecaj ostavile su i kulture
raznih naroda koji su kroz povijest trajno ili ciklično obitavali na ovom poluotoku.

Kako se može vidjeti istarska gastronomska ponuda obuhvaća riblje i mesne specijalitete pa
se i sama ponuda vina povezuje sa navedenim vrstama hrane. Predjela sa serviraju obično uz
žlahtinu ili pjenušac. Uz jela od ribe najviše se poslužuje malvazija, bijeli pinot i sivi pinot te
vrbnička žlahtina. Uz crveno meso i pečenja te plavu ribu obično se poslužuje teran, merlot,
borgonja, cabernet sauvignon i cabernet (Žaper, 2004., str. 227-238).

Deserti se obično serviraju uz desertna vina kao što je prošek ili pjenušac koji se također
koristi i za desert po nazivu Sorbet, koji se u Istri poslužuje iako svoje korijene vuče iz Italije.
Vina sama po sebi imaju važnu ulogu u konzumaciji istarske hrane jer ona su bitan faktor
doživljaja cjelokupne gastronomske ponude. U svakom slučaju važno je napomenuti da su i
vina Istarski proizvod pa prilikom turističke prezentacije predstavljaju također vrijedan
suvenir u ukupnoj turističkoj ponudi Istre. Ruralna gospodarstva sve više nude i gastro
suvenire poput sušenog ombola- istarske kobasice, buteljiranog vina Malvazije te razne
istarske rakije.

Osim razvoja infrastrukture i komunalne mreže, ruralni turistički objekti moraju poraditi na
mraketinškoj komunikaciji. Svakako bi bilo dobro napraviti internetsku stranicu seoskih
turističkih domaćinstava koja nude svoje usluge u Labinu, te ista aktivnije promovirati kroz
turističku zajednicu, ali i hotelske usluge kao jednodnevne izlete. Suradnja s hotelima je
integralna jer hoteli na ovaj način nude gostu dodatnu vrijednost i atrakciju, a opet
promoviraju istarski autohtoni proizvod i seoski turizam. S druge strana nužno je jačati

40
selektivne oblike turizma u okviru ruralnog turizma. Kako je već navedeno postoji
mogućnost jahanja, ronjenja, lova i ribolova, no seoski turistički objekti nedovoljno iste
oblike turizama ne vežu za svoju ponudu. S obzirom da geografski položaj Istre pruža puno
prirodnih mogućnosti bavljenja sportom u sklopu seoskog turizma trebala bi se pojačati
usluga avanturističko i edukacijskog turizma.

Avanturistički turizam je verzija rekreacijskog turizama koji se sve više veže za uslugu
ruralnog turizma. Budući da avanturistički turizam obuhvaća razne aktivnosti: bliciklizam,
planinarenje, skijanje, trekking, letenje zmajem odlična je dodatna ponuda u ruralnom
području Istre koja geografski omogućava bavljenje raznim avanturističkim sportovima.

I kod avanturističkih turista dio dolazi samo na izlet, a dio noći u ruralnom prostoru,
uglavnom u šatorima i trailerima izvan i unutar službenih kampirališta, u skloništima,
planinarskim, skijaškim i dr. domovima, a rjeđe u ostalim smještajnim objektima. Na ovaj
način seoska domaćinstva ne bi samo nudila uslugu noćenja, nego i uslugu prehrane. Nadalje
za seoska domaćinstva u razdoblju izvan sezone interesantan oblik turizma bio bi edukacijski
turizam.

Edukacijski turizam temelji se na programiranom upoznavanju učenika sa značajkama

ruralnog prostora, stjecanju životnih iskustava izviđača prilikom boravka u slobodnoj prirodi
te drugih turista željnih da saznaju više o raznim pojavnim oblicima ruralnog prostora. Za
školsku djecu to su uglavnom izletnička putovanja, skauti borave u svojim improviziranim
kampovima, a ostali turisti u tu svrhu koriste različite oblike smještaja. Seoska domaćinstva
mogla bi napraviti projekte s općinama iz drugih dijelova Hrvatske pri čemu bi se učenici i
studenti umjesto ekskurzija izvan Hrvatske mogli poslati na izlete u ruralna područja kako bi
upoznali specifičnosti hrvatske kulturne baštine u ovom slučaju Labina i Istre.

Kako se može vidjeti kroz ovaj projekt područje Labinštine ima već djelomično razvijen
ruralni turizam što je i vizija istarskog Master plan za održivi turizam u Istri. Sama
destinacija Istre iz godine u godinu bilježi rast turističke aktivnosti što je dobar potencijal za
razvoj ruralnog turizma Labinštine posebno ako se ponuda ruralnih područja poveže s već
razvijenim komercijalnim turizmom velikih istarskih gradova. Dobra prometna povezanost i

41
agrarna tradicija još je jedna prednost koja se može u budućnosti iskoristiti za razvoj ruralnog
turizma. Ono što je jako važno poticati je razvoj komunalne mreže i turističke promocije
ruralnih kapaciteta kao mogućih turističkih destinacija. Nadalje važno je povezati lokalnu
zajednicu u razne projekte koji će jačati ruralni turizam Labinštine, očuvati ekološku
ravnotežu kraja i poticati dodatne selektivne oblike turizma koji će se nadovevizavti i
nadopunjavati postojeću ponudu ruralnih turističkih objekata.

5. ZAKLJUČAK

Ruralni turizam u Hrvatskoj prepoznat je kao jedan od visoko potencijalnih i brzo rastućih
oblika turizma. Razlog tome je što Hrvatska ima bogatu prirodnu baštinu te razvijenu kulturu
sela što pruža brojne znamenitosti i turističke atrakcije.

Poljoprivredu se u Hrvatskoj doživljava kao sigurnu mjeru očuvanja prirode i okoliša te

oblikom boljeg upravljanja ruralnim područjima koja su zbog velike urbanizacije zadnjih 60
godina sve više zanemarena. Povratak poljoprivrednim aktivnostima posebno je postao
popularan nakon velike globalne krize 2010. godine kada se sva veći broj ljudi odlučuje na
osnivanje OPG-a tj. malih gospodarstava s vlastitom poljoprivrednom proizvodnjom.
Osnivanjem OPG-a počinje se javljati i mogućnost širenja ponude te se sve veći broj OPG-a
odlučuje na uvođenje turističke usluge npr. smještaja i konzumacije hrane. Pandemijska kriza
pokazala je da upravo mala ruralna turistička ponuda ima važnu ulogu u očuvanju, ne smo
turistice ponude ruralnog područja, nego i radnih mjesta. Razdoblje Covid 19 pandemije
potaknulo je sve veći broj ljudi da se okrenu prirodi i prirodnoj prehrani što je dodatno
povećalu potražnju za uslugama ruralnog turizma. Ulaganjem u ruralni turizma potiče se
poljoprivredni proizvod i održivost. Na početku ovog rada postavljena su tri istraživačka
pitanja:

1. Koja su obilježja ruralnog turizma u Republici Hrvatskoj?

Temeljna obilježja ruralnog turizma u Hrvatskoj su: prirodna i kulturna bogatstva te rast
obiteljskih gospodarstava koja nude svoje poljoprivredne proizvode, ali i turističke usluge
smještaja te turističke atrakcije. Povoljan položaj ruralnih područja te blizina mora i velikih
gradova ruralni turizam povezuje i s drugim oblicima turizma na čemu ruralni turizam u
Hrvatskoj dobiva na značaju.

42
 2. Kako i na koji način se financiraju projekti ruralnog turizma u Hrvatskoj iz fondova
EU?

Unutar IPARD programa ruralni turizam se financirao kroz mjere 202, 301 i 302, koje se
vode pod prioritetom 2 – Pripremne radnje za provedbu poljoprivredno-okolišnih mjera i
lokalnih strategija ruralnog razvoja i prioritetom 3 – Razvoj ruralne ekonomije (Tablica 1).
Tijekom provedbe IPARD programa raspisan je 21 krug natječaja. Od toga 3 za mjeru 301, 4
za mjeru 302 i 2 za mjeru 202. U okviru navedenih mjera u programskom razdoblju 2007.-
2013. isplaćen je ukupni iznos potpore u visini 374.782.898,56 kuna.

Za Program ruralnog razvoja 2014.-2020. ukupna alokacija iznosila je 2,383 milijardi eura, a
Republici Hrvatskoj iz EAFRD fonda na raspolaganju će biti 2,026 milijardi eura.

Od 20 mjera EAFRD programa 2014.-2020., na ruralni turizam odnose se: mjera M6 –

Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja i mjera M7 – Temeljne usluge i obnova
sela u ruralnim područjima. U promatranom razdoblju za poticanje razvoja ruralnog turizma
isplaćen je iznos od 21.356.430,56 kuna, od toga 18.152.965,95 kuna iz Europskog
poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i ostatak iz sredstava učešća RH. Iako je u 2017.
godini vidljiv pozitivan trend iskorištenosti sredstava u odnosu na prethodnu godinu, s
obzirom na to da se radi u ulaganjima u projekte za koje je moguće ostvariti i do 70.000 eura
za Podmjeru 7.1., odnosno 1.000.000 eura za podmjeru 7.2., može se zaključiti da je stupanj
realizacije sredstava iz EU fondova nezadovoljavajuć i nije na razini prosjeka iskorištenosti
sredstava zemalja članica EU.

3. Koje su prednosti financiranja ruralnog turizma iz fondova EU?

Ključne prednosti financiranja ruralnog turizma iz EU fondova su: razvoj hrvatskog ruralnog
područja, poticanje inovacija, zapošljavanje mladih i žena na ruralnom području. Kroz EU
fondove omogućeno je financiranje ovih ciljeva te se svakako može zaključiti da financiranje
ruralnog turizama putem EU fondova doprinosi općem gospodarskom razvoju i
decentralizaciji / deurbanizaciji gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj.

43
LITERATURA

Knjige:

1. Bartoluci, M. (2013) Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Školska knjiga.

Zagreb.
2. Berc Radišić, B. i sur. (1994) Organizacija rada u hotelu, Sveučilište u Rijeci,
Hotelijerski fakultet Opatija, Opatija
3. Kušen, E. (2002) Turistička atrakcijska osnova, Znanstvena edicija Instituta za
turizam, Zagreb

4. Mikić, M., Murgić, N., Borba, T., Črep, R., Kantoci, N., Antonina, D., Hrgović, S.
(2001) Investicije u poljoprivredi, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu
službu, Zagreb

Stručni članci:

1. Bartoluci, M., Starešinić, Z., Franić, D.M. i Bartoluci, F. (2018). Sredstva EU fondova
u funkciji razvoja ruralnog turizma u Hrvatskoj. Acta Economica Et Turistica, 4 (1),
63-78.

2. Botrić, V.(2004) Hedonic Regressions and Price Indices - Application to the Personal
Computers' Price Index in Croatia“, Privredna kretanja i ekonomska politika, Vol. 98,
str. 33-62

44
3. Franić, R. (2006) Politika ruralnog razvitka - nova prilika za Hrvatsku, Agronomski
glasnik 3/2006.

4. Jakovac, P. i Maljković, B. (2010.), Korištenje sredstava pretpristupnih fondova

Europske Unije u Republici Hrvatskoj EKONOMSKI PREGLED, vol.61, br. 1-2,
str. 54-86

5. Konijnendijk C. C., Nilsson K., Randrup T., Schipperijin J., (2005): „Urban Forests
and trees, A reference book“, Springer, Denmark

6. Kušen, E.: Turizam i prostor Klasifikacija turističkih atrakcija, Prostor: znanstveni

časopis za arhitekturu i urbanizam, Vol.9 No.1, 2002., str. 1-12

7. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (2011), Sve što ste htjeli znati o EU,
Zagreb: Mingor

8. Šimović, H. (2005); Fiskalna politika u Europskoj uniji i pakt o stabilnosti i rastu,

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 3 No. 1

9. Šimić I., (1998) Urbano šumarstvo ,Časopis Hrvatskih šuma, Zagreb, br. 17, vol. 2 ,
str. 1-6

10. TyrvBinen, L, (1997), „The amenity value of the urban forest: an application of the
hedonic pricing method“, Landscape and Urban Planning, Joenma,Vol. 37, str. 21l-
222

11. Tyrväinen, L., Pauleit, S., Seeland, K., Vries, S., (2005): „Benefits and Uses of Urban
Forests and Trees“. In: Konijnendijk, C.C., Nilsson, K., Randrup, T.B., Schipperijn, J.
(Eds.), Urban Forests and Trees. Springer, Berlin, str. 81-114

Internetski izvori:

1. Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju,

http://www.apprrr.hr/ (20.10. 2020)

2. CARDS, http://www.mvpei.hr/ei/default.asp?ru=604&sid=&akcija=&jezik=1, (20.10.

2020)

3. EU-projekti.info-portal (2015),O EU fondovima, http://www.eu-projekti.info/, (20.10.

2020)

4. Eu-projekti info, portal o EU fondovima, http://www.eu-projekti.info/sto-su-

strukturni-fondovi (20.10. 2020)
45
 5. Europski socijalni fond, http://ec.europa.eu/esf/home.jsp?langId=hr, 16.05.2016.

6. Labinština, http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1510 (20.10. 2020)

7. MRRSVG (2010): Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, 2011.-2013.

http://www.mrrfeu.hr/UserDocsImages/STRATEGIJA_REGIONALNOG_RAZVOJ
A.pdf (20.10. 2020)

POPIS TABLICA

Tablica 1. Upravljačka struktura natječaja.............................................................................18

Tablica 2. Instrumenti Zajedničke poljoprivredne politike......................................................19
Tablica 3. Prikaz poticaja poljoprivredi isplaćenih u 2011. i 2012. godini (kn) Ministarstvo
poljoprivrede............................................................................................................................25
Tablica 4. Sažetak aktivnosti projekta i aktivnosti podupiranja Europskog poljoprivrednog
fonda za ruralni razvoj u Novalji.............................................................................................33

46
47