Kolegij: Uvod i Egzegeza SZ II

student: Luka Žeželj

Sažetak

Niko Bilić
Zvanje i zadaća proroka Ezekiela u Ez 2–3

U uvodnom dijelu autor najavljuje kako mu je cilj pobliže promotriti drugo i treće
poglavlje knjige proroka Ezekiela. Kaže kako će ovome radu pristupiti provlačenju teksta
kroz tri faze. U prvoj će nastaviti rad V. Premstallera u određivanju „tekstualne površine“ i
granica te uočiti njihovu dvostruku zadaću, u drugom dijelu bavit će se ustrojem teksta, a u
trećem će se posvetiti njegovom sadržaju u poruci.
Rad započinje promatranjem granice između prvog i drugog poglavlja knjige. Autor
uočava da prva rečenica traži od čitatelja neki kontekst što se odnosi na prvo poglavlje knjige.
Zatim uočava da se unatoč tome vidi jasno razgraničenje prvog i drugog poglavlja u činjenici
da se u drugome poglavlju od samoga početka koristi upravni govor. Autor također uočava
tematsku vezu prvoga i trećega poglavlja. U prvome se poglavlju spominje viđenje kotača i
krila koji se u trećem poglavlju dodatno opisuju. Navodi i da spominjanje roka od sedam dana
također upućuje na prvo poglavlje u kojemu je definirano vrijeme odvijanja radnje. Postoji i
veza s obzirom na mjesto radnje, rijeka Kebar, koja se ranije spominje. U drugome dijelu prve
faze definirane su i granice u odnosu na četvrto poglavlje. Autor utvrđuje da je granica
spomen Jeruzalema te prorokove simboličke akcije. To se značajno razlikuje od prethodna
dva poglavlja koja su obilježena slušanjem. Naime glagol slušati prethodno se spominje čak
četrnaest puta dok ga sada uopće nema. Također postoje i važne poveznice između ovih
poglavlja kao što je uporaba naziva „sin čovječji.“
U početku razlaganja ustroja teksta autor navodi točke po kojima se potvrđuje
cjelovitost između ova dva poglavlja. U tekstu se tri puta nalazi nalog koji Gospodin daje
proroku. Trostruko ponavljanje ovog istog motiva formalno objedinjuje ova poglavlja.
Također nailazi i na upotrebu izričaja s početka drugog na kaju trećeg poglavlja što dodatno
pridonosi cjelovitosti. To je izvještaj u kojem prorok svjedoči kako ga je Duh podigao na
noge. U nastavku autor čini književnu razdiobu teksta. Kao prvu razdiobu navodi razlikovanje
upravnog i neupravnog govora te zamjećuje kako sintagma „i reče mi“ uvijek prethodi
upravnom govoru i razlikuje ga od opisnoga dijela teksta. Također uočava u upravnome
govoru sintagmu „sine čovječji“ koja se uvijek nalazi na početku upravnog govora.
Promatrajući ove dvije indikacije dijeli tekst na 12 odlomaka. U nastavku autor uočava
koncentričnu kompoziciju koju dijeli na 3 prstena. U središtu se nalazi svitak i blagovanje, u
prvom unutarnjem prstenu nalazi se ohrabrenje i zaštita koju Ezekiel dobiva, u drugome stoji
prorokovo poslanje i završni nalog, a u krajnjem vanjskom Duh koji proroka čini slušateljem,
a zatim ga šalje na poslanje. Na kraju autor uočava važnost dvaju glagola „poslati“ i „ići“ u
strukturi prorokova poziva. Ovdje iz njih iščitavamo da je isti onaj koji govori i šalje isti.
Prorok dva puta čuje da je poslan i dva puta dobiva potvrdu da je poslan Izraelu, a ne drugim
narodima. Glagol „ići“ govori se proroku u imperativu tri puta prije nego ode na svoje
poslanje. Dinamika ova dva glagola razriješena je kad prorok postaj e subjekt tih glagola i
potvrđuje da je pošao na svoje poslanje.
Treći i završni dio rada bavi se značenjem određenih točaka u Ezekielovu poslanju
prikazanih u drugom i trećem poglavlju. Na samom početku analiziran je govor u kojem
Gospodin svojom riječju imenuje Ezekiela za proroka. Od naroda se ne traži ništa više osim
priznavanja Ezekielova proročkog poslanja. Ovaj dio je zapravo uvod u cijelu knjigu koji
Ezekielu daje proročki legitimitet. U nastavku se autor bavi prorokovim imenom. Njegovo
ime znači „biti jak“ te se povezuje s rukom Gospodnjom. Prorokovo ime je svjedočanstvo
božje snage i njegove močne desnice koja izbavlja narod. Preko mnogih viđenja slave
Gospodnje želi se reći da ovaj prorok ima, možda više od ostalih, uvid u božji svijet. No on
nije pred bogom ravnopravan, nije njegov sugovornik već pada ničice klanjajući se. On je
samo pasivni slušatelj koji čak niti ne otvara ust tijekom viđenja. Također je upravo
korištenjem izraza „sin čovječji“ konstantno podsjećan na svoju prizemnost i odvojenost od
božanske veličine. U nastavku autor analizira temu Duha koji nosi proroka. Uloga Duha
očituje se u dva stupnja. U prvom Duh je izvršitelj Božjega naloga u proroku. Božji je nalog
da se prorok postavi na noge, a Duh djeluje te ga uzima i podiže na noge. Duh neposredno
izvršava na proroku imperativ izrečen od Boga. U drugom stupnju proročka akcija odvija se
nakon poticaja Duha. Nadalje autor analizira riječi koje Bog koristi u oslovljavanju naroda
kojemu šalje proroka. Bog za Izrael koristi riječ koju se inače koristi za tuđinske narode i time
izriče njihovu udaljenost od njega. Koristeći usporedni izraz za tuđince to se još dodatno
naglašava te se poručuje kako bi tuđinci prije poslušali proroka, iako njima nije poslan, nego
sinovi Izraelovi. Zatim se govori o krutom narodu kojemu je prorok poslan. Bog čini proroka
naizgled jednako krutim kako bi ga ojačao i pripremio za susret s tim narodom, ali srce mu ne
otvrdne, već ga puni svojom riječju. Narod se predstavlja kao buntovan i neposlušan, ali
prorok koji se šalje nije takav. Prorok će poslušati riječ Božju i prihvatiti je. Također je ovdje
naglašeno sedam dana koje prorok provodi sam u svojem domu upravo kao proces
prihvaćanja i usvajanja riječi. Na kraju se prorokovo poslanje također tumači kao poslanje
čuvara koji je poslan narodu da u njemu navijesti, zadrži i očuva Božju riječ.
U zaključku autor navodi ciljeve koje je postigao u razradi. Prikazivanje teksta kao
jedne cjeline koja je određena u svojim granicama u odnosu s drugim tekstovima. Obradio je
književne odrednice teksta koje su se pokazale korisnima u iznošenju određenih tumačenja. U
finalnom je dijelu rastumačio pojedine ključne točke kao što su prorokovo poslanje u odnosu
na njegovu širu poruku izrečenu u nastavku knjige, djelovanje Duha na proroka te opis
proroka u odnosu na narod kojemu se šalje s finalnim ciljem prorokova djelovanja kao čuvara
Božje riječi.