Professional Documents
Culture Documents
TERMODINAMIKA
„PROMETEJ“
SEMINARSKI RAD
SADRŽAJ:
1. UVOD……………………………………………………………………………….3
3. Zaključak……………………………………………………………………….….13
4. Literarura …………………………………………………………………………..14
1. UVOD
Razni eksperimenti dokazuju da mikročestice čvrstih, tečnih i gasovitih tela ne
miruju, već se nalaze u neprestanom kretanju. Ovo neuredjeno, haotično kretanje utoliko je
življe, odvija se sa većom brzinom ukoliko je temperatura sistema čestica viša. Zbog toga
neuredjeno kretanje čestica zovemo toplotno kretanje, a granu fizike koja proučava pojave
vezane za toplotno kretanje naziva- mo naukom o toploti ili termofizikom.
Druga metoda se oslanja na prirodu toplote sa bitnom ulogom kretanja čestica. Ona
koristi statističke metode zbog velikog broja čestica i traži vezu izmedju mikroskopskih i
makroskopskih parametara. Takve metode koriste Maksvel i Bolcman u drugoj polovini
XIX stoleća i razvijaju kinetičku teoriju idealnog gasa. Kinetička teorija predstavlja pokušaj
u pravcu objašnjenja makro- skopskih parametara, na osnovu pretpostavljenog ponašanja
molekula, atoma u samoj materiji. Kinetička teorija imala je najviše uspeha kod
primenjivanja na idealni gas.
Sve što nije obuhvaćeno termičkim sistemom pretstavlja okolinu.Sistem može biti
homogen i heterogen. Homogen termički sistem poseduje iste fizičke i hemijske
osobine u svakoj tački sistema. Ako se te osobine menjaju od tačke do tačke
govorimo o heterogenom sistemu.
0
kuju. Nulta tačka je ( 0 C ) temperatura mržnjenja vode pri normalnom pritisku (101325
0
Pa), a tačka ključanja vode pri istom spoljašnjem pritisku uzeta je za 100 C. Tako se
0 0
dobija 1 C za jedinicu izražavanja temperature u Celzijusovoj skali. 1 C iznosi stoti deo
temperaturske razlike izmedju tačke mržnjenja i tačke ključanja vode pod normalnim
spoljašnjem pritisku.
Ep
Primer: Kamen pada sa neke visine.
Znači, prvi princip termodinamike ne određuje smer u kome će se vršiti neki proces
pretvaranja energije, već to određuje drugi princip termodinamike. Toplota spontano
prelazi sa tela veće temperature na telo manje temperature.
Pretvaranje toplote u mehanički rad je složenije i nemoguće je ostvariti proces pri kome bi se
sva dovedena toplota mogla pretvoriti u mehanički rad, odnosno u mehaničku energiju.
Unutrašnja energija se pretvara u mehanički rad na taj način što prelazi sa tela koje se
nalazi na višoj temperaturi na telo sa nižom temperaturom. Međutim, ne postoji
termodinamički proces u kojem bi jedini rezultat bio pretvaranje toplote u rad.
Perpetuum mobile druge vrste bi bila mašina koja bi svu unutrašnju energiju radnog tela i
okoline mogla da pretvori u mehaničku energiju. Pomoću nje bi mogli da se koriste neiscrpni
izvori energije u okeanima, Zemljinoj kori ili atmosferi.
Da bi toplotna mašina mogla da obavlja rad, mora da postoje dva rezervoara toplote,
grejač (od koga se oduzima određena količina toplote) i hladnjak (kome se predaje količina
toplote). Prilikom prelaska toplote sa tela više temperature (grejač) na telo niže temperature
(hladnjak) vrši se rad.
Т1
Т1
Q
Т1> Т2
Q
Т1> Т2
Т2
Т2
Т2
Т2
Primer:
Neka se u u kutiji nalaze – u jednom delu bele kuglice, a u drugom crne. Kuglice su
odvojene pregradom. Ove kuglice mogu da dočaraju molekule u telima. Uklonimo pregradu i
omogućimo da kuglice mogu da se pomešaju. Postavlja se pitanje sa kolikom verovatnoćom
možemo da očekujemo da se kuglice same od sebe ponovo potpuno razdvoje. Odmah se
može zaključiti da je ovakav proces neverovatan. Naprotiv, verovatan je proces da će kuglice
obe boje biti ravnomermo raspoređene po kutiji.
kutiji jako mali – tada ipak postoji realna mogućnost da se kuglice vrate u prvobitno uređeno
stanje – pa će se to povremeno i desiti. Međutim, što je broj kuglica veći to je ovakav događaj
neverovatniji. Na kraju, ako je broj kuglica dovoljno veliki da predstavlja termodinamički
sistem, postojaće i dalje verovatnoća ponovnog uređivanja kuglica, ali tako mala da se realno
to nikada neće desiti.
Na sličan način, postoji izvesna mala verovatnoća da se svi molekuli vazduha u jednoj
sobi, slučajnih haotičnim kretanjima okupe u jednoj polovini te sobe, dok bi pritom u drugoj
polovini nastao vakuum. Međutim verovatnoća ravnomernog rasporeda molekula gasa u sobi
je mnogo veća, pa do ovakvih ravnomernih rasporeda uvek i dolazi.
"Toplota nikada ne može da prelazi sama od sebe sa tela sa nižom temperaturom na telo
sa višom temperaturom." (Klausijus, 1850.)
"Nije moguće napraviti mašinu sa periodičnim dejstvom koja bi podizala teret i
hladila izvor toplote bez drugih dejstava." (Plank, 1903.)
"Nemoguće je ostvariti perpetum mobile druge vrste." (Ostvald, 1851.)
Drugi princip termodinamike određuje smer toplotnih procesa: toplota nikada ne prelazi
spontano sa tela koje ima nižu temperaturu na telo koje ima višu temperaturu. Pored smera
toplotnih procesa, drugi princip termodinamike pokazuje nemogućnost postojanja perpetuum
mobile druge vrste. Porast entropije objašnjava nepovratnost prirodnih procesa, i asimetriju
između budućnosti i prošlosti.[2]
Istorijski, drugi zakon je empirijski nalaz, prihvaćen kao aksiom termodinamičke teorije. Bio
je izražen na mnogo načina. Prvu formulaciju je dao francuski fizičar Sadi Karno, koji je
1824. godine pokazao da postoji gornja granica efikasnosti konverzije toplote u rad,
u toplotnoj mašini.
Pretpostavimo da imamo posudu u kojoj se nalaze dva gasa međusobno odvojena pregradom
(na slici faza 1). Nakon uklanja pregrade gasovi će preći iz manje verovatnog stanja (na slici
stanje do pod brojem 1) u verovatnije stanje (na slici stanje pod broj 2). Znači veća je
verovatnoća da će doći do mešanja dva gasa pre nego da će ostati u prvobitnom stanju.
Entropija odnosno neuređenost sistema se povećala.
Zaključak:
Prvi princip termodinamike, kao zakon održanja energije, važi uvek. Drugi princip
termodinamike ne može da se primeni na sisteme sa malim brojem čestica.
Pošto svaki sistem prepušten sam sebi prelazi u ravnotežno stanje, zaključujemo da je to
stanje ujedno i stanje najveće verovatnoće.
Primena
Klima uređaj
Rashladni uređaji rade kao primena drugog principa termodinamike. Klima-uređaji hlade
prostoriju na osnovu zagrevanja spoljašnjeg vazduha.
4. LITERATURA
[1] Prof.Čila Loboda, Fizika I deo, 2000, Visoka tehnička škola strukovnih studija Subotica
[2] http://fizis.rs/gimnazija/ii-razred/termodinamika/prvi-princip-termodinamike/