5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.

com

UPRAVNI POSTUPAK

1. Pojam upravnog postupka

•  upravni postupak obuhvata ona pravna pravila kojima se reguliše redosljed procesnih radnji,
forme radnji i akata, pravni lijekovi, kao i izvršenje upravnih akata donesenih od strane
organa uprave prilikom rješavanja o pravima i obavezama graðana i organiza cija koje
proizilaze iz materijalnopravnih propisa upravnog prava.
•  upravni postupak èine pravna pravila kojima se reguliše obavezno postupanje državnih
(republièkih) organa i organizacija kada u upravnim stvarima, neposrednom primjenom
materijalnih propisa, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca,
pravnih lica ili drugih stranaka.

2. Opšti upravni postupak 

•  obuhvata skup pravila postupanja za rješavanje pojedinih upravnih stvari koja se mogu
primijeniti za postupak i rad organa uprave kao i drugih državnih (republièkih) organa kada
rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnih lica ili drugih
stranaka u svim oblastima uprave.
• to su ona pravila postupka koja su zajednièka za sve ili najveæi broj oblasti uprave i važe za
sve organe uprave koje u tim oblastima rješavaju pojedinaène upravne stvari za koje nije
propisan poseban upravni postupak.
•  u našem pozitivnom zakonodavstvu, pomenuta pravila sadržana su u Zakonu o opštem
upravnom postupku.
Posebni upravni postupci
•  posebni upravni postupci obuhvataju procesnopravna pravila koja su obièno sadržana u
zakonima kojima se reguliše rad nekog organa ili materija u odreðenoj upravnoj oblasti (npr.
unutrašnji poslovi, carina, porezi, doprinosi itd.).
• to su pravila koja važe za pojedine upravne materije.  
•  dosljednim tumaèenjem zakonskih odredbi o posebnim upravnim postupcima, može se
zakljuèiti da po njima postupaju taèno odreðeni organi u konkretnoj pravnoj situaciji.
•  tako, npr. carinski organi, rješavajuæi po nekoj konkretnoj upravnoj stvari, ponekad
primjenjuju posebni postupak koji je razlièit od normi opšteg upravnog postupka. 

3. Koja dva cilja se postiţu osnovim naèelima?  

•  njima se traži uravnoteženje dva osnovna cilja, i to: 
•

• 1. zaštita
2. zaštita javnog interesa
pojedinaènih i objektivneinteresa
i subjektivnih zakonitosti i
pojedinaca i grupa.

4. Osnovna naèela
• 1. naèelo zakonitosti,
•  2. naèelo zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa, 
• 3. naèelo efikasnosti,
• 4. naèelo istine,
• 5. naèelo saslušanja stranke, 
• 6. naèelo slobodne ocjene dokaza,
•

•
   7.
8. naèelo dvostepenosti u rješavanju  (pravo na žalbu),  
naèelo samostalnosti u rješavanju,
•   9. naèelo konaènosti i pravosnažnosti rješenja, 
1

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 1/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• 10. naèelo ekonomiènosti postupka,

•  11. naèelo pružanja pomoæi neukoj stranci,
• 12. naèelo o upotrebi jezika i pisma.

5. Naèelo efikasnosti
• podrazumijeva provoðenje postupka bez odugovlaèenja, ali i onemoguæavanje svake 
zloupotrebe procesnih prava koja pripadaju uèesnicima u upravnom postupku.
•
univerzalno, odnosno opšte naèelo.
•  ne smije iæi na štetu donošenja pravilne i zakonite odluke organa, odnosno ovo naèelo ne
smije doæi u koliziju sa naèelom zakonitosti ili naèelom utvrðivanja istine.
Naèelo ekonomiènosti
• èl 14 ZOUP - upravni postupak vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge
uèesnike u postupku, ali istovremeno tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno
utvrðivanje èinjeniènog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
•  naèelo brzine i 
•  naèelo štednje. 

6. Naèelo samostalnosti u rješavanju 

• sudovi - nezavisni – org uprave- samostalni. 
• samostalnost organa u rješavanju i samostalnost ovlašæenog službenog lica.
•  organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno, u okviru ovlašæenja utvrðenog
zakonom.
•  sl.lice samostalno utvrðuje èinjenice i okolnosti i na podlozi utvrðenih èinjenica i okolnosti
primjenjuje zak. i druge propise.
7. Naèelo dvostepenosti ili pravo ţalbe  
•

•
  ustavna kategorija
Èl. 12 ZOUP - protivsadržana Ustavu RSu  prvom stepenu  (prvostepenog rješenja) stranka
rješenja udonesenog
ima pravo na žalbu.
• samo se zakonom može propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i
to samo ako je na drugi naèin obezbijeðena zaštita prava i pravnih interesa stranke i zaštita
zakonitosti.
Ţalba zbog æutanja administracije  
•  pod uslovima propisanim ZOUP stranka ima pravo na žalbu i kad prvostepeni organ u 
odreðenom roku (mjesec, odnosno dva mjeseca) ne donese rješenje po njenom zahtjevu,
odnosno ne donese rješenje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a u interesu
stranke (tzv. æutanje administracije).
Dvostepenost upravnog postupka
•  protiv rješenja donesenog u drugom stepenu žalba nije dopuštena.
• upravni postupak je dvostepen, pa se ispitivanje zakonitosti upravnog akta u upravnom
postupku završava odlukom drugostepenog organa.
• takvo rješenje je konaèno i protiv njega se dalje može jedino voditi upravni spor pred
nadležnim sudom. 

8. Naèelo konaènosti i pravosnaţnosti rješenja 

• Èl. 14 ZOUP:
•
  rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba (konaèno rješenje), niti pokrenuti upravni spor
( pravosnažno rješenje), može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u sluèajevima koji su
zakonom predviðeni.
2

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 2/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

Naèelo konaènosti i pravosnaţnosti rješenja ima dva osnovna zadatka  

1. da se onemoguæi odugovlaèenje postupka bilo u interesu stranke, bilo u interesu organa.
2.  unosi pravnu sigurnost  u ustavni poredak države, s obzirom na to da se ne može dirati u
pravo pojedinaca (subjektivna pravosnažnost). 

9. Nadležnost  
 lja p r ra 
nadležnost ovlašæenog organa uprave predstav ja   v 
a   o i 
v    i d 
o d u 
už 
 žn 
n
  o 
  s 
o   t p 
s t  p o 
os 
  t 
s t u 
  p 
u   a 
p a
  n 
  j  a 
n a ovlašæenog organa  
u odreðeno j pravno j stvari na odreðeno j teritor j iji u upravnom postupku.
nadležnost (stvarna ili m je
 jesna) uv je
 i jek se odreðuje zakonom ili nekim drugim pravnim propisom  
zasnovanim na zakonu.  
• dva osnovna oblika nadleznosti, i to: 
•  1. stvarna i
•  2. mjesna nadležnost .
10. Delegacija nadleţnosti 
• podrazumijeva pravo organa nadležnog za rješavanje da odreðene upravne stvari iz
svoje nadležnosti prenese na drugi organ istog stepena ili organ nižeg stepena  (što je
najèešæi sluèaj).
• delegaciju je moguæe primijeniti samo ako to zakon predviða.
11. Subdelegacija
•  ovlašæenje nižeg organa na koji je delegacijom prenesena stvarna nadležnost, da
rješavanje odreðene upravne stvari, odnosno vršenje odreðenih poslova ustupi ili prenese
na rješavanje svom nižem, podruènom organu.
• mora biti predviðena zakonom.
12. Supstitucija
•  supstitucija (ili devolucija ili avokacija) - pravo, odnosno ovlašæenje upravnog organa
višeg stepena da preuzme i rješava  upravnu stvar ili odreðene poslove iz nadležnosti
organa nižeg stepena.
• mora biti zakonom predviðena.
13. Rekvizicija nadleţnosti 
•   pravo organa višeg stepena da odreðene upravne radnje u samom upravnom postupku
prepusti, odnosno prenese  na organ nižeg stepena, dok on za sebe zadržava pravo
rješavanja upravne stvari u cjelini. 

14. Odreðivanje mjesne nadleţnosti 

•
odreðuje
organa .
se 1. po propisima o teritorijalnoj podjeli i 2. po propisima o organizaciji pojedinih 
•  ukoliko u odnosnim propisima nema odredbi o mjesnoj nadležnosti ili su te odredbe
nepotpune, mjesna nadležnost se odreðuje prema sljedeæim dopunskim pravilima:

Odreðivanje mjesne nadleţnosti 

• - u upravnim stvarima koje se odnose na nepokretnost - prema mjestu gdje se
nepokretnost nalazi (realna mjesna nadležnost – forum rei sitae ),
• - u upravnim stvarima koje se odnose na poslove  iz nadležnosti državnog organa - prema
sjedištu državnog organa, 
• - u upravnim stvarima koje se odnose na djelatnost  privrednog društva ili drugog pravnog 
lica - prema sjedištu privrednog društva ili drugog pravnog lica,  

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 3/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• - u upravnim stvarima koje se odnose na djelatnost  privrednog društva koje ima poslovnu

 jedinicu van svog sjedišta - nadležan je i organ na èijem podruèju se nalazi ova poslovna
 jedinica,
• - u upravnim stvarima koje se odnose na djelatnost preduzetnika ili drugog fizièkog lica  
koje profesionalno obavlja djelatnost - prema mjestu gdje se djelatnost obavlja (forum 
actus ),
• - u ostalim upravnim stvarima - prema prebivalištu stranke.
• kad ima više stranaka, nadležnost se odreðuje prema stranci prema kojoj je zahtjev 
upravljen .
• ako stranka nema prebivalište u Republici Srpskoj, nadležnost se odreðuje prema njenom
boravištu, a ako nema ni boravišta - prema njenom posljednjem prebivalištu, odnosno
boravištu u Republici Srpskoj,
• - ako se mjesna nadležnost ne može odrediti ni po jednom od navedenih pravila , tada se
mjesna nadležnost odreðuje prema mjestu gde je nastao povod za voðenje postupka. 
•  pod “povodom za voðenje postupka” podrazumijeva se dogaðaj, radnja i sl. koji su
predstavljali razlog za pokretanje postupka.
15. Pozitivan i negativan sukob nadleznosti 
•  pozitivan sukob  nadležnosti postoji kada se dva ili više organa oglase stvarno i mjesno
nadležnim da postupaju po jednoj upravnoj stvari.
•  negativan kada se dva organa koja dolaze u obzir za rješavanje oglase nenadležnim za
postupanje u konkretnoj upravnoj stvari.
16. Pravna pomoæ
•  pod pružanjem pravne pomoæi podrazumijeva se vršenje pojedinih procesnih radnji u
upravnom postupku, a po zahtjevu, odnosno molbi drugog organa nadležnog za voðenje
postupka.
• organ koji vodi postupak u potpunosti zadržava svoju nadležnost, s tim da iz odreðenih
razloga moli drugi organ da izvrši neke procesne radnje. 
Vrste pravne pomoæi
• u pomenute procesne radnje spadaju: vršenje uviðaja, saslušanje svjedoka, vršenje
vještaèenja, dostavljanje, stavljanje na raspolaganje ili slanje spisa...
•  pravna pomoæ može biti: 
• a) obavezna pravna pomoæ i
• b) fakultativna pravna pomoæ. 
17. Uopšte o uèesnicima u upravnom postupku  
pod uèesnicima u postupku podrazum j i jeva ju se svi pravni sub jekti koji moraju ili mogu da  
uèestvu ju
 ju u upravnom postupku. 
Vrste uèesnika u postupku
•  obavezni uèesnici - organ uprave i stranka.
•  eventualni uèesnici   (svjedoci, vještaci, tumaèi) mogu se pojaviti u postupku, što zavisi od
prirode i vrste upravne stvari koja je predmet postupka.
•  sluèajni  -zainteresovana lica - imaju faktièki interes za ishod upravnog postupka, odnosno
razrješenje upravne stvari. 

18. Pojam izuzeæa sluţbenog lica 

• ustanova putem koje se iz upravnog postupka odstranjuje službeno lice koje vodi postupak 
ili drugi uèesnik u postupku (zapisnièar, vještak, sudski tumaè itd.) u sluèaju kada postoje
razlozi i okolnosti koje ga èine nepodobnim za vršenje funkcije ili pobuðuju sumnju u
njegovu objektivnost i nepristrasnost.
19. Obavezno izuzeæe - razlozi
4

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 4/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• službeno lice koje rješava ili koje obavlja pojedine radnje u postupku obavezno izuzeti  
ukoliko postoji neki od razloga: 
• 1) u predmetu u kome se vodi postupak stranka, saovlašæenik, odnosno saobveznik,
svjedok, vještak, punomoænik ili zakonski zastupnik stranke,
• 2) sa strankom, zastupnikom ili punomoænikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u
poboènoj liniji do èetvrtog stepena zakljuèno, braèni drug ili srodnik po tazbini do drugog
stepena zakljuèno, pa i onda kad je brak prestao,
• 3) sa strankom, zastupnikom ili punomoænikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca,
usvojenika ili hranioca,
• 4) u prvostepenom postupku uèestvovalo u voðenju postupka ili u donošenju rješenja.
•  sluţbeno lice koje rješava u odreðenoj upravnoj stvari ili koje obavlja odreðenu radnju u
postupku, èim sazna da postoji neki od navedenih razloga, dužno da prekine svaki dalji
rad na predmetu i da o tome obavijesti organ nadležan za rješavanje o izuzeæu.
20. Pojam stranke
• lice po èijem je zahtjevu pokrenut upravni postupak ili lice protiv koga se vodi postupak, ili
lice koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da uèestvuje u upravnom
postupku.
•  a) aktivna stranka - ono lice po èijem je zahtjevu pokrenut upravni postupak (npr. lice koje
traži izdavanje graðevinske dozvole),
Vrste stranaka
•  b) pasivna - lice protiv koga se vodi postupak ( npr. lice kojem nadležni organ utvrðuje
poresku prijavu) i 
•  c) uzgredna, intervenijent , zainteresovano lice - lice koje radi zaštite svojih prava ili
pravnih interesa može uèestvovati u upravnom postupku koji se vodi (npr. lice koje smatra
da æe izdavanje graðevinske dozvole susjedu u upravnom postupku povrijediti neko
njegovo pravo).
21. Koje uslove mora ispunjavati lice da bi imalo svojstvo stranke?
•

•  da bi lice moglo
1. stranaèka uèestvovati
ili pravna u postupku
sposobnost  u svojstvu
(sposobnost bitistranke - uslovi:
strankom),  
•  2. procesna sposobnost (sposobnost samostalnog vršenja procesnih radnji) i 
•  3. stvarna ili stranaèka legitimacija  (postojanje odreðene veze lica sa konkretnim
predmetom).
22. Vrste zastupnika
• ako se posebna legitimacija zasniva na zakonu, takav se zastupnik naziva zakonski 
zastupnik .
• kada se zastupnik odreðuje slobodnom voljom stranaka, onda se takav zastupnik naziva
punomoænik . 
•
postupku se .pojavljuju i privremeni zastupnik, zajednièki predstavnik i zajednièki
upunomoænik

23. Zakonski zastupnik stranke

• jeste lice koje na osnovu zakona ili na osnovu akta nadležnog organa preduzima procesne
radnje u postupku u ime i za raèun procesno nesposobne stranke.
•  dvije vrste zakonskih zastupnika: 
•  1. zakonski zastupnik procesno nesposobnog fizièkog lica  
•  2. zakonski zastupnik pravnog lica .

24. Punomoænik stranke 

• je lice koje je stranka, odnosno njen zakonski zastupnik odredio da je zastupa u postupku.
5

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 5/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• radnje u postupku koje punomoænik preduzima u granicama punomoæi imaju isto pravno
dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka, odnosno njen zakonski zastupnik.
25. Struèni pomagaè stranke
• stranci æe se dozvoliti da u upravnim stvarima za koje se traţi struèno poznavanje 
pitanja u vezi sa predmetom postupka dovede struènog pomagaèa.
• on ne zastupa stranku, on prati stranku pri vršenju pojedinih procesnih radnji, pomaže joj
struènim savjetima i obavještenjima, dakle on ne vrši radnje umjesto stranke, veæ on
djeluje uz stranku . 

26. Zapisnik i o kojim procesnim radnjama se sastavlja

• zapisnik ili “nijemi svjedok svih procesnih radnji” jeste pismeni akt koji se sastavlja o svakoj
procesnoj radnji preduzetoj od strane organa koji vodi postupak u postup.
• zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u upravnom postupku, kao i
o važnijim usmenim izjavama stranaka ili treæih lica u upravnom postupku.

Sadrţaj zapisnika 
• odreðen zakonom, obavezno se unosi: 
• 1. naziv organa koji obavlja radnju,
• 2. mjesto gdje se obavlja radnja,
• 3. dan i sat kad se obavlja,
• 4. predmet u kome se ona obavlja i
• 5. imena službenih lica, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika, punomoænika ili
predstavnika.

Dostavljanje  

 l ja postupiadkr.(ruapdunæjau j)  up,uotdenmosknoog parseedasjluužlibceunki osm

- predstav ja pie
sis
, uodnnaom
snijoenpjoeznivi.i,  r je
 ješen ja
 ja, zak ju
 l juèci 

27. Obavezno lièno dostavljanje

• kada se radi o dostavljanju pismena od naroèite važnosti, primjenjuje se tzv. dostavljanje u
ruke ili lièno dostavljanje:
• takvo dostavljanje odreðeno ZOUP.
• 1. kad od dana dostavljanja poèinje teæi rok koji se ne može produžavati (npr. rok za
žalbu), ili
• 2. kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje (npr. dostavljanje pismena povjerljive
prirode).
•
3. kadu se
ili se lice kome kancelariji
advokatskoj se pismenonetreba liènonidostaviti
zatekne lice kojene
je zatekne u stanu, na
u njoj zaposleno, radnom mjestu
dostavljaè æe
saznati kad i na kom mjestu ga može naæi, pa æe mu kod nekog od odraslih èlanova
njegovog domaæinstva, nastojnika zgrade, susjeda ili kolege na poslu ostaviti pismeno
obavještenje da u odreðeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu radi
primanja pismena.
28. Posebni sluèajevi dostavljanja
• 1. dostavljanje pismena zakonskom zastupniku ili punomoæniku,
• 2. dostavljanje pismena punomoæniku za primanje pismena,
•  3. dostavljanje pismena republièkim organima uprave, privrednim društvima i drugim
pravnim licima,
• 4. dostavljanje pismena ostalim licima,
• 5. dostavljanje pismena javnim saopštenjem .
6

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 6/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

Pojam roka
• rok je odreðeni razmak vremena u kome se upravnoprocesna radnja mora, može ili se ne
smije preduzeti (npr. u roku od 15 dana može se izjaviti žalba na prvostepeno rješenje).
29. Zakonski i sluzbeni rokovi 
•  a) zakonski rokovi (èije je trajanje odreðeno zakonom i oni se ne mogu produžavati – npr.
rok za žalbu) i
•
  b) rokovi organa koji vodi postupak ili službeni  rokovi (odreðuje ih nadležni organ koji vodi
postupak).
•  zakonski rokovi se ne mogu mijenjati niti produžavati rješenjem organa koji vodi pos.
Vrste zakonskih rokova
•  a) prekluzivni zakonski rokovi - stranka njihovim propuštanjem gubi neko pravo za
preduzimanje odreðenih radnji u postupku,
•  b) instrukcioni zakonski rokovi  – kojih su dužni da se pridržavaju organi za voðenje
postupka (postoji moguænost disciplinske odgovornosti službenog lica zbog propuštanja
ovog roka).
Sluţbeni rokovi 
• ako rokovi nisu odreðeni zakonom ili drugim propisom, odreðuje ih, sluţbeno lice koje
vodi postupak.
•  sluţbeni rok, kao i rok odreðen propisima za koji je predviðena moguænost produženja,
moţe se produţiti na prijedlog stranke koji je podnesen prije isteka roka, ako postoje
opravdani razlozi za produženje. 

30. peremtorni i dilatorni rokovi (objasni podijelu) 

•  a) peremptorni (neodgodivi) - propuštanje roka ima za posljedicu iskljuèenje (prekluziju) od
moguænosti preduzimanja odreðene procesne radnje koja se inaèe mogla preduzeti u
•
okviru
  b) propu (odgodni)
dilatorni  štenog roka (zakonski rokovi su u pravilu peremptorni).
rokovi - nepreduzimanje radnje ima za posljedicu odreðivanje novog
roka od strane službenog lica.
31. Povraæaj u preðašnje stanje sui generis 
•  institut niza prava (kriviènog, prekršajnog).
• smatra se i vanrednim pravnim sredstvom.
• pravo stranke koja je bez svoje krivice zbog odreðenih opravdanih razloga propustila
odreðenu radnju u postupku, vezanu za rok, pa je usljed tog propuštanja iskljuèena od
vršenja ove radnje, da traži u odreðenom roku da joj nadležni organ dozvoli povraæaj u
stanje u kome se postupak nalazio prije propuštanja.

Povraæaj u preðašnje stanje mo že   se dozvoliti:  

• a) stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvr ši neku radnju upravnog 
postupka , pa je usljed tog propuštanja iskljuèena od vršenja te radnje;
• b) stranci koja je propustila da u roku preda podnesak (kad je ona iz neznanja ili oèiglednom
omaškom podnesak blagovremeno poslala poštom, odnosno predala nenadležnom
organu);
• c) stranci koja je oèiglednom oma škom prekoraèila rok , a podnesak je ipak primljen kod
nadležnog organa najkasnije tri dana od dana isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenja
izgubila neko pravo.
• Subjektivni rok je 8 dana, a objektivni 3 mjeseca.
32. Poravnanje

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 7/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• predstavlja posebnu vrstu ugovora kojim stranke sa suprotnim interesima dogovorno

ureðuju svoje sporne odnose povodom kojih se vodi postupak.
• nije zastupljeno u upr. post. iz dva razloga:
•  1. upr. post. je u veæini sluèajeva jednostranaèki i
•  2. stranka u postupku nešto traži od organa ili joj organ nešto nameæe, što nema osobine
spora.
Kakvo moţe biti poravnanje 
•
  poravnanje može biti: 
•  potpuno  (kad su se stranke poravnale, odnosno nagodile u svim spornim zahtjevima) i 
•  djelimièno  (kad su se stranke poravnale samo u pojedinim spornima stvarima).
U kojim upravnim stvarima je poravnanje moguæe?
• u upravnim stvarima u kojima nije angažovan opšti, odnosno javni interes , veæ samo u
postupcima u kojima se radi o dispozitivnim pravima stranaka.
• ukoliko u postupku uèestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službeno lice
nastojaæe u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili o pojedinim
pitanjima.
Kakvo mora biti 
• mora biti uvijek jasno i odreðeno i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili
pravnog interesa treæih lica.
•  službeno lice mora na to paziti po služ. dužnosti.
•  ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog
interesa treæih lica, organ neæe prihvatiti da se zakljuèi poravnanje i o tome æe donijeti
zakljuèak.
33. Skraæeni postupak
•  Zakon o opštem upravnom postupku jasno definiše kada se može primijeniti skraæeni 
•
postupak 
1. ako je ,stranka
i to u sljedeæim sluèajevima:
u svom zahtjevu navela èinjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se
može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu opštepoznatih
èinjenica ili èinjenica koje su organu koji vodi postupak poznate,
•  2. ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu služb. podataka kojima organ raspolaže, a
nije potrebno sasluš. stranke radi zaštite njenih prava ili prav. interesa; 
•  3. ako je propisom predviðeno da se upravna stvar može riješiti na podlozi èinjenica ili
okolnosti koje nisu potpuno utvrðene ili se dokazima samo posredno utvrðuju, pa su
èinjenice ili okolnosti uèinjene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu
stranke ima udovoljiti;
• 4. ako se radi o preduzimanju hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu odlagati, a
èinjenice na (èlan
vjerovatnim kojima rješenje treba da bude zasnovano su utvrðene ili bar  uèinjene
129 stav 1 ZOUP-a).
34. Prethodno pitanje u upravnom postupku 
• takvo pitanje koje èini za sebe samostalnu pravnu cjelinu i kao takvo spada u nadleţnost
nekog drugog organa (npr. suda), s tim da se bez prethodnog rješenja tog pitanja ne
može riješiti glavna stvar koja je predmet postupka.

35. Obavezno odreðivanje usmene rasprave

•  službeno lice odreðuje, po svojoj inicijativi ili po prijedlogu stranke, usmenu raspravu u
svakom sluèaju kad je to korisno za razrješenje stvari, a mora je odrediti:  
•
  1. u upravnim stvarima u kojima uèestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima ili
•  2. kad treba izvršiti uviðaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka. 

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 8/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

36. Iskljuèenje javnosti

•  službeno lice može iskljuèiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio  
(npr. saslušanje nekog svjedoka), po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odnosno
zainteresovanog lica u sljedeæim sluèajevima, i to: 
•  1. ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne bezbjednosti,
•  2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,
•  3. ako treba da se raspravlja o odnosima u porodici i
•
  4. ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu,
profesionalnu, nauènu ili umjetnièku tajnu.
37. sankcije po stranku u cilju odrzavanja reda u
postupku
  a) udaljenje zbog narušavanja reda ili nepristojnosti i
•

• b) izricanje novèane kazne .

Novèana kazna
• pored mjere udaljenja, onaj ko u radnji postupka teţe naruši red, može se kazniti i
novèanom kaznom do 100,00 KM.
• izreèena novèana kazna ne iskljuèuje druge oblike odgovornosti.
• novèanom kaznom može biti kažnjeno i lice koje svojim podneskom grubo povrijedi ugled
organa ili službenog lica.

38. Javna isprava

• pismeno koje je u propisanom obliku izdao organ , odnosno privredno društvo, ustanova ili
organizacija na osnovu javnog ovlašæenja.
•   javnom ispravom se dokazuje ono što se u ispravi potvrðuje, s tim da javna isprava može
biti prilagoðena i elektronskoj obradi podataka.
Privatna isprava
•  pod privatnom ispravom podrazumijeva se pismeno koje je izdalo privatno fizièko ili
pravno lice, a u privatne isprave spadaju mjenice, testament, ugovor i sl.
39. Uvjerenje
• predstavlja posebnu vrstu isprave koja se od opšteg pojma isprave razlikuje prema cilju
izdavanja.
• uvjerenja su isprave kojima se ne zasniva pravni odnos, veæ se ona izdaju s ciljem potvrde
postojanja nekog pravnog odnosa koji je nastao nezavisno od njih.
• uvjerenjima se dokazuje postojanje nekih èinjenica ili okolnosti.
1. Uvjerenja o èinjenicama o kojima se vodi sl.evidencija
2. Uvjerenja o èinjenicama o kojima se ne vodi sl.evidencija
40. Faze vještaèenja 
•  dvije faze :
•  1. otkrivanje èinjenica  važnih za postupak (nalaz vještaka) i 
•  2. davanje mišljenja o tim èinjenicama (mišljenje vještaka).
41. Pojam rješenja i zakljuèka  
•  rješenje - upravni akt kojim se odluèuje o predmetu upravnog postupka.
•  zakljuèak - upravni akt kojim se odluèuje o svim pitanjima koja se tièu upravnog postupka,
pod uslovom da se pomenuta pitanja ne rješavaju rješenjem.  

Ko donosi rješenje, a ko zakljuèak? 

•  rješenje uvijek donosi organ nadležan za rješavanje u upravnom postupku.
9

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 9/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

•  zakljuèke donosi ono službeno lice koje vrši onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo
pitanje koje je predmet zakljuèka.
42. Sloţena ili zbirna rješenja 
•  rješenja koja se donose saradnjom ili uz uèešæe dva ili više organa nazivaju se slo že  na ili 
zbirna rje šenja (složeno rješenje se sastoji od dva ili više akata).
• oblici složenih rješenja su razlièiti, što opet zavisi od oblika saradnje organa koji
uèestvuju u donošenju složenog rješenja.

I Rješenje koje donose dva ili vi še organa 

II Rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa
III Rješenje uz naknadnu saglasnost drugog organa
IV Rješenje uz potvrdu ili odobrenje drugog organa  
V Rješenje po pribavljenom mi šljenju drugog organa

43. Vrste rj. s obzirom na to da li se rj. rješava upravna stvar u potpunosti … 

•  1. potpuna rje šenja  – ona rješenja kojima se u potpunosti, odnosno u cjelini i u svim
taèkama rješava upravna stvar po kojoj se i vodio postupak.
• potpunim rješenjem se rješava glavna stvar koja je predmet postupka.
• zakljuècima se rješavaju sporedna pitanja koja se pojavljuju tokom postupka.

2. Djelimièna rješenja
• ona koja donosi organ nadležan za rješavanje u sluèajevima kada se o jednom predmetu
rješava u više taèaka, a samo su neke od njih zrele za razrješenje, odnosno kada se
pokaže cjelishodno da se pojedine taèke odvojeno rješavaju.
•  djelimièno rješenje organ nadležan za rješavanje donosi po sluţbenoj duţnosti ili na
prijedlog stranke.
44. Sadrţaj rješenja donesenog u pismenoj formi 
•

•
  rj  šenje doneseno u pismenoj formi  sadrži : 
1.enaziv organa, broj i datum donošenja rješenja,
• 2. uvod,
• 3. dispozitiv (izreku),
• 4. obrazloženje,
• 5. uputstvo o pravnom sredstvu,
• 6. potpis službenog lica i peèat organa.
45. Izvršenje prinudom 
•  izvršenju putem primjene prinudnih sredstava (novèana kazna i neposredna, fizièka sila)
pristupa se kad je izvršenik dužan da nešto dopusti ili da trpi, a on postupa protivno toj
obavezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega izvršiti
drugo lice.
•  organ koji sprovodi izvršenje prinudiæe izvršenika na ispunjavanje obaveze prinudnom
mjerom, odnosno novèanim kaznama. 

46. Izvršenje radi obezbjeðenja 

•  Zakonom o opštem upravnom postupku propisana su dva oblika obezbjeðenja upravnog
izvršenja rješenja, i to:
•  1. izvršenje radi obezbjeðenja i 
•  2. privremeni zakljuèak o obezbjeðenju.
•  radi obezbjeðenja izvršenja može se zakljuèkom dozvoliti izvršenje rješenja i prije nego
što je postalo izvršno, ako postoji opasnost da æe izvršenje, kada rješenje postane
izvršno, od strane izvršenika biti osujeæeno ili znatno otežano (obezbjeðenje izvršenja).

10

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 10/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

•  izvršenje radi obezbjeðenja može se sprovoditi: 

• a) administrativnim putem ili
• b) sudskim putem zavisno od vrste samog izvršenja. 
47. Privremeni zakljuèak o obezbjeðenju
• ako postoji ili je uèinjena vjerovatnom obaveza stranke , a postoji opasnost da æe
stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s treæim licima ili na drugi naèin osujetiti ili
znatno otežati izvršenje obaveze, organ nadležan za donošenje rješenja o obavezi stranke 
može prije donošenja rješenja donijeti privremeni zakljuèak radi obezb  jeðenja izvršenja
obaveze. 

Uslovi za donošenje privremenog zakljuèka o obezbjeðenju 

•  1. da postoji prijedlog  za donošenje privremenog zakljuèka o obezbjeðenju koji je
upravljen prema stranci, s tim da privremeni zakljuèak po vlastitoj inicijativi može do nijeti i
sam organ koji je nadležan za njegovo donošenje, 
•  2. da postoji ili da je uèinjena bar vjerovatnom obaveza stranke i
•  3. da postoji opasnost da æe stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s treæim licima
ili na drugi naèin osujetiti ili znatno otežati izvršenje obaveze. 

•   privremeni zakljuèak o obezbjeðenju može se donijeti :

•  1. po službenoj dužnosti ili
• 2. po prijedlogu stranke.
48. Vanredni pravni lijekovi pojam i vrste 
• vanredni pravni lijekovi su, naèelno, oni pravni lijekovi koji se mogu ulagati protiv rješenja
koja su postala pravosnaţna.
• ovi pravni lijekovi nisu suspenzivni, a èesto nisu ni devolutivni.
1. Ponavljanje postupka
2.Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom  

3.Zahtjev za zaštitu
4.Poništavanje zakonitosti
i ukidanje  
po pravu nadzora 
5.Ukidanje i mijenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke  
6.Vanredno ukidanje 
7.Oglašavanje rješenja ništavim 

49. Razlozi za ponavljanje postupka

•  postupak okonèan rj. protiv koga nema ţalbe ponoviæe se:
•  1. ako se sazna za nove èinjenice, ili se naðe ili stekne moguænost da se upotrijebe novi
dokazi koji bi, sami ili u vezi sa veæ izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do
drukèijeg rješenja da su te èinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem
•  postupku,
2. ako je rj. doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vje štaka, ili ako
 je doneseno kao posljedica kakvog djela kažnjivog po KZ,
•  3. ako se rj. zasniva na presudi donesenoj u kr. postupku, a ta presuda je pravosnaž.
ukinuta,
•  4. ako je rj. povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je
organ doveden u zabludu,
•  5. ako se rješenje organa zasniva na prethodnom pitanju, a nadležni organ je to pitanje
kasnije riješio u bitnim taèkama drukèije,
•  6. ako je u donošenju rješenja uèestvovalo sl. lice koje je po zakonu moralo biti izuzeto,
•  7. ako je rješenje donijelo sl. lice koje nije bilo ovlašæeno za njegovo donošenje,
•
  8. ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predviðenom važeæim
propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana veæina,
11

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 11/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

•  9. ako licu koje je trebalo da uèestvuje u svojstvu stranke nije bila data moguænost da
uèestvuje u postupku,
• 10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa,
• 11. ako licu koje je uèestvovalo u postupku nije bila data moguænost da se izjasni o bitnim
èinjenicama na jeziku koji razumije.

50. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom 

•
organ protiv èijeg je rješenja blagovremeno pokrenut US može do okonèanja US, ako
uvaţava sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rje šenje iz onih razloga iz kojih bi
sud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeða pravo stranke u upravnom
postupku ili pravo treæeg lica.
• dakle, organ protiv èijeg konaènog upravnog akta je pokrenut US (svakako to može biti
prvostepeni i drugostepeni organ), a s ciljem ostvarenja naèela ekonomiènosti i efikasnosti,
moţe sam svoje rješenje poništiti ili izmijeniti umjesto da èeka da to uèini sud u US.

Uslovi za upotrebu ovog lijeka

• da su kumulativno ispunjeni sljedeæi uslovi:
•  1. da se u konkretnom sluèaju radi o upravnoj stvari o kojoj se moţe voditi US;
•  2. da je protiv rješenja blagovremeno (u zakonskom roku od 30 dana) pokrenut US;
•  3. da US još nije okonèan;
•  4. da se izmjenom ili poništavanjem rješenja uvaţavaju svi zahtjevi tuţbe ;
•  5. da poništi svoje rj. iz onih razloga iz kojih bi i sud poništio pomenuto rješenje; 
•  6. da se izmjenom ili poništavanjem rj. ne vrijeða pravo stranke u postupku ili pravo nekog
treæeg lica;
•  7. da se izmjena ili poništavanje rj. ne protivi nekoj zakonskoj odredbi ili drugom propisu
koji je na zakonu zasnovan, ili javnom interesu.

• jeste vanredni pravni lijek55.

“suiZahtjev
generis za zaštitu
” koji upotrijebiti  iskljuèivo tuţilac kao èuvar
možezakonitosti
zakonitosti (objektivne zakonitosti koja se tièe zaštite javnog interesa ili subjektivnih prava i
pravnih interesa stranaka) ako smatra da je upravnim aktom povrijeðen zakon.
•  kumulativno ispunjeni sljedeæi uslovi:
• 1. da je rješenje pravosnažno,
• 2. da je rješenje doneseno u upravnoj stvari u kojoj se ne može voditi US,
• 3. da sudska zaštita nije obezbijeðena ni izvan US i
•  4. da tužilac smatra da je rješenjem povrijeðen zakon. 
•  ZZZ pravosnažnog rješenja donesenog u upravnoj stvari u kojoj se ne može voditi upravni
spor tužilac može podiæi u roku od mjesec dana od dana kad je rješenje dostavljeno
tuţiocu - subjektivni rok, a ako mu rješenje nije dostavljeno - u roku od šest mjeseci od
dana dostavljanja rješenja stranci – objektivni rok.

• po ZZZ odluèuje organ uprave koji je višeg stepena u odnosu na organ koji je donio
pravosnažno rješenje, a ako takvog organa nema –  Vlada (èlan 247 stav 3 ZOUP-a).

56. Poništavanje i ukidanje po pravu nadzora

•  vrsta upravnog nadzora, odn. upravne kontrole rada organa uprave.
• primjenom ovog lijeka kontroliše se zakonitost konaènih upravnih akata donesenih u up.
postupku.
•
  ovaj lijek se pojavljuje kroz:  
•  1. poništavanje konaènih rj. po pravu nadzora i
•  2. ukidanje konaènih rj. po pravu nadzora.
12

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 12/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

a. Poništavanje konaènog rješenja po pravu nadzora  

•  drugostepeni organ ili organ koji je zakonom ovlašæen da vrši nadzor nad radom organa
koji je donio konaèno rješenje poništiæe po pravu nadzora kada su ispunjeni sljedeæi
uslovi:
• 1. rješenje donio stvarno nenadleţni organ, a nije rijeè o upravnoj stvari iz sudske
nadležnosti, ili stvarima u kojima se uopšte ne može rješavati u upravnom post.;  

b. Ukidanje konaènog rješen ja po pravu nadzora

• rj. koje je konaèno u postupku može se ukinuti po pravu nadzora ako je njime oèigledno
povrijeðen materijalni zakon.
•  u upravnim stvarima u kojima uèestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima rj. se
može ukinuti samo po pristanku zainteresovanih stranaka.
•  rok za ukidanje - jedna godina od dana kad je rješenje postalo konaèno u postupku.  
57. Vanredno ukidanje 
• vanredni pravni lijek koji se primjenjuje u odnosu na izvršno rj. koje ne sadrži nikakvu
povredu zakonitosti, veæ se ukida zbog zaštite naroèitih društvenih vrijednosti.
• ovaj pravni lijek koristi se prema potpuno zakonitim i pravilnim rj. koja nemaju nikakvu
pravnu grešku, ali su ona opasna po pojedine vitalne društvene interese. 

Uslovi za vanredno ukidanje

•  kumulativno ispunjeni sljedeæi uslovi:
•  1. da se radi o rješenju koje je postalo  izvršno,
•  2. da bi izvršenjem rješenja nastala teška i neposredna opasnost  po život i zdravlje ljudi,
 javnu bezbjednost, javni mir i poredak ili javni moral, ili da bi izvršenje rješenja izazvalo
poremeæaj u privredi,
•  3. potrebno je da se teška i neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi, javnu
bezbjednost, javni mir i poredak ili javni moral, odnosno opasnost po izazivanje
poremeæaja
manje diralo uu steèena
privredi ne bi mogla uspješno otkloniti drugim sredstvima kojim bi se
prava.
Obim ukidanja
•  novim rješenjem, ranije rješenje može se ukinuti  u cijelosti ili djelimièno . 
• ako se rješenje ukida samo djelimièno (kada se u stvari radi o mijenjanju rješenja), onda se
ono može ukinuti samo u obimu koji je neophodan da se opasnost otkloni ili zaštite
navedeni javni interesi.
58. Oglašavanje rješenja ništavim 
•  za najteže povrede zakona koje se u smislu nezakonitosti upravnog akta ne mogu nikako
tolerisati, predviðen je vanredni pravni lijek koji se naziva oglašavanje rj . ništavim.
• rj. koja se oglase ništavim ne mogu ni pod kojim uslovima postati pravosnažna, pa se kao
takva mogu ukloniti iz pravnog poretka u svako doba.
Ništavim se oglašava rješenje koje sadrži teške povrede zakona, i to :
•  1. koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj
se uopšte ne može rješavati u upravnom postupku;
•  2. koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po kriviènom zakonu;
• 3. èije izvršenje nije moguæe;
• 4. koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije naknadno
izrièito ili preæutno pristala;
•
5. koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izrièitoj zakonskoj odredbi predviðena kao razlog
ništavosti. 

13

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 13/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

Obim oglašavanja ništavim 

• rješenje se može oglasiti ništavim u cjelini ili djelimièno. 
• ako se radi o djelimiènom oglašavanju rj. ništavim, ništavim se oglašava samo onaj dio
rješenja koji sadrži grešku, dok ostali dijelovi ostaju na snazi.
• ako je rj. oglašeno ništavim, oglašavaju se ništavim i sve radnje u postupku koje su
obavljene poslije uèinjene nepravilnosti zbog koje je rj ešenje oglašeno ništavim. 
• r ješenje oglašava ništavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ , a ako
drugostepenog organa nema - organ koji je zakonom ovlašæen da vrši nadzor nad
radom organa koji je donio rješenje.

Pravna sredstva 
Pravna sredstva  jesu pravni lijekovi ko ji mogu biti redovni i vanredni, kao i  druga pravna  
sredstva, odnosno prigovor, povraæa j u preðašn je  je stan je
 je i predstavka kao neformalno  
pravno sredstvo.
Redovni pravni lijekovi 
• jesu pravna sredstva koja koriste stranke s ciljem pobijanja prvostepenih rješenja, odnosno
to su oni pravni lijekovi koji se ulažu protiv rješenja koja još nisu postala pravosnažna i koji
su devolutivni i po pravilu imaju suspenzivno dejstvo.
• u upravnom postupku postoji samo jedan redovni pravni lijek  – ţalba.
59. Ţalba, pojam 
•  žalba je redovan, potpun i devolutivan pravni lijek, sa suspenzivnim dejstvom, koji
mogu izjaviti stranke ili druga ovlašæena lica protiv rješenja donesenog u upravnom
postupku u prvom stepenu.
•  žalba je jedino redovno pravno sredstvo u upravnom postupku, odnosno pravni lijek koji
predviða Zakon.
60. Rok za ţalbu, sadrţaj i dejstvo ţalbe  
•

  žzakonom
alba se podnosi u roku
nije drukèije od 15 dana
odreðeno , raèunajuæi
(odreðen
od dana dostavljanja rješenja stranci, ako
kraæi ili duži rok).  
• iako ZOUP ne propisuje posebnu formu za žalbu, ipak je potrebno da žalba koju treba da
razmatra drugostepeni organ sadrţi odreðene podatke.
Forma ţalbe 
•  žalilac u žalbi mora navesti : 
• 1. rješenje koje se pobija,
• 2. naziv organa koji je donio prvostepeno rješenje, kao i
• 3. broj i datum prvostepenog rješenja.

Sadrţina ţalbe 
• u pogledu sadržine razloga kojima se pobija pravilnost rješenja, nije propisana posebna
forma.
•  žalilac u ţalbi treba da izloţi zbog èega je nezadovoljan rješenjem, kao i u kom pogledu
 je nezadovoljan.
•  žalilac nije dužan da se u žalbi poziva na pravne propise zbog kojih smatra da je rješenje
nezakonito ili necjelishodno.
60. Suspenzivno i devolutivno dejstvo  
•  ţalba izjavljena u postupku ima suspenzivno i devolutivno dejstvo.
•  suspenzivno dejstvo - izjavljena žalba odlaže izvršenje prvostepenog rješenja do
donošenja konaène odluke o njoj.
• kada je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je
doneseno po žalbi ne dostavi stranci. 
14

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 14/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

Devolutivno dejstvo ţalbe 

•  po ţalbi rješenje donosi organ kome se ţalba izjavljuje , a ne prvostepeni organ koji je
donio rješenje protiv kojeg se žalba ulaže.
• devolutivno dejstvo žalbe ima za posljedicu da se rješavanje o žalbenim razlozima prenosi
na drugi organ koji treba da na nepristrasan naèin odluèi o žalbenim razlozima.

61. Rad prvostepenog organa po ţalbi 

• rad i dužnosti prvostepenog organa ne završavaju se donošenjem prvostepenog rješenja,
 jer ovaj organ ima odreðena prava i dužnosti i u vezi sa žalbom koju je stranka izjavila.
• kada primi žalbu protiv svoga rješenja, prvostepeni organ ispituje da li je ţalba  
dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlašæenog lica. 

•  žalba je dopuštena protiv svakog rješenja donesenog u prvom stepenu, izuzev onih

rješenja protiv kojih je posebnim zakonom, odnosno odredbama ZOUP iskljuèena žalba. 
•  žalba je blagovremena ako je izjavljena u roku od 15 dana od dana prijema rješenja,
odnosno u kraæem ili dužem roku ako je on odreðen posebnim zakonom.

•  žalba je izjavljena od ovlašæenog lica ako ju je izjavila stranka, odnosno lice o èijem je
pravu ili pravnom interesu, odnosno obavezi odluèeno u rješenju , jer su samo takva lica
legitimisana da izjave žalbu, a isto važi i za tuţioca, pravobranioca ili drugi drţavni
organ kada se radi o rješenjima kojima je povrijeðen zakon u korist pojedinca ili pravnog
lica, a na štetu javnog interesa. 

62. Rješenja drugostepenog organa u redovnom postupku

• u redovnom postupku drugostepeni organ moţe donijeti sljedeæe rješenje:  
•  1. o odbijanju žalbe kao neosnovane kada rješenje ostaje na snazi, 
•  2. o usvajanju žalbe i poništavanju rješenja u cijelosti ili djelimièno i
•  3. o usvajanju žalbe i izmjeni  prvostepenog rješenja u cijelosti ili djelimièno.

•
1. Drugostepeni
  a) kada utvrdi da je postupak organ
koji je rješenju æe odbiti
prethodio ţalbu:sproveden i da je rješenje
pravilno
pravilno i na zakonu zasnovano, a ţalba neosnovana .
•  b) kada naðe da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu
mogli imati uticaja na rješenje upravne stvari; ovdje se radi o tzv. nebitnim povredama
pravila postupka;
• c) kada utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a
ne zbog onih koji su u rješenju navedeni; u ovom sluèaju drugostepeni organ æe u svom
rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.

2. Usvajanje ţalbe i poništavanje rješenja

•
uako
redovnom postupku po žalbi drugos t. organ može ţalbu usvojiti i poništiti prvostepeno rj.
je došlo do povrede materijalnog prava ili povrede bitnih pravila upravnog
postupka.
• dakle, ako drugost. organ utvrdi da je u prvost. postupku uèinjena nepravilnost koja èini rj.
ništavim, oglasiæe ništavim takvo rj., kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te
nepravilnosti.
3. Usvajanje ţalbe i izmjena prvostepenog rješenja 
•  a) ako utvrdi da je rj. pravilno u pogledu utvrðenih èinjenica i u pogledu primjene zakona, ali
da se cilj zbog koga je rj. doneseno može postiæi i drugim sredstvima povoljnijim za
stranku,
•
  b) kada utvrdi da postoje razlozi za izmjenu prvost. rj. u korist žalioca i mimo zahtjeva
postavljenog u žalbi, pod uslovom da je on postavljen u prvost. postupku i da se time ne
vrijeða pravo treæih lica (ustanova reformatio in melius). 
15

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 15/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• c) kada utvrdi da postoje razlozi za izmjenu rješenja na štetu žalioca (naèelo zabrane
reformatio in peius  sastoji se u tome da prvostepeno rješenje ne može povodom žalbe biti
izmijenjeno na štetu žalioca, izuzev u zakonom predviðenim sluèajevima).

63. Protiv kojih rješenja se ne može izjaviti žalba 

•  1. protiv rješenja Vlade ne može izjaviti žalba.
• 2. protiv prvostepenog rješenja rep. organa uprave ili rep. organizacije može se izjaviti žalba
samo kad je to zakonom predviđeno ili kad se radi o upravnoj stvari u kojoj je isključen
upravni spor.
•  3. protiv rješenja NS, skupštine grada i skupštine opštine donesenog u prvom stepenu.

UPRAVNI SPOR

1. Pojam upravnog spora

• pod US podrazumijeva se spor o zakonitosti upravnog akta na èije pokretanje kod
nadleţnog suda imaju pravo, s jedne strane, fizièko ili pravno lice, ako smatraju da im je

•
upravnim
a s druge aktom
strane,povrijeðeno
i zakonom neko pravo drţavni
ovlašæeni ili neposredni
organlièni interespravobranilac)
 (nadležni zasnovan na zakonu,
kada
smatra da je upravnim aktom povrijeðen zakon na štetu RS, grada ili opštine koju on po
zakonu zastupa, kao i u drugim sluèajevima odreðenim zakonom, te organ jedinice lokalne
samouprave, poslovna jedinica preduzeæa, naselje ili grupa lica ako su nosioci prava i
obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku. 

2. Podjela pravnih sistema s obzirom na to kako je organizovana kontrola zakonitosti

upravnih akata 
• a) sistem u kojem sporove nastale iz upravnopravnih odnosa rješava sama uprava, 
•
b) sistem posebnih upravnih sudova ili sistem specijalnog upravnog sudstva, 
• c) anglosaksonski ili angloamerièki sistem. 

3. Sistem generalne ili opšte klauzule  

•  US se naèelno moţe pokrenuti protiv svih upravnih akata. 
•  po ovom sistemu moguænost pokretanja upravnog spora odreðuje se jednom opštom
zakonskom odredbom, odnosno generalnom klauzulom, a ne nabrajanjem pojedinaènih
upravnih materija.
•  izuzeci od ovog sistema moraju se predvidjeti zakonskim propisom.

4. Sistem enumeracije ili preciznog navoðenja 

•  US može se pokrenuti samo protiv odreðenih vrsta upravnih akata, tj. upravnih akata iz
onih upravnih materija koje su zakonom izrièno odreðene (navedene).
•  istorijski - prvo je nastao sistem enumeracije jer je u prvo vrijeme sudskoj kontroli bio
povjeren samo ogranièen broj upravnih predmeta, a tek kasnije nastao je i sistem generalne
klauzule.

5. Podijela upravnih sporova s obzirom na karakter i obim ovlašæenja koja su d ima 

s obzirom na karakter i obim ovlašæenja koja sud koji je nadležan za njihovo raspravljanje
ima prilikom rješavanja upravnih sporova, u Zakonu o upravnim sporovima pravi se razlika
izmeðu:
16

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 16/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

1. sporova o poništenju (ocjeni zakonitosti) upravnih akata ili sporova ogranièene

 jurisdikcije i
2. sporova pune jurisdikcije.
6. Spor o poništenju upravnog akta 
• osnovnu i standardnu vrstu US po ZUS èini spor o poništenju (ocjeni zakonitosti) upravnih
akata ili spor ogranièene jurisdikcije; ovaj spor se tièe i odnosi na veæ doneseni upravni
akt, izuzev u sluèaju, tzv. “æutanja uprave”.
•
u ovom sporu sud je ovlašæen da ispituje samo zakonitost, a ne i cjelishodnost upravnih
akata.
7.Spor pune jurisdikcije  
•  sem upravnog spora o poništenju (ocjeni zakonitosti) upravnih akata, u ZUS predviðeni su
i izvjesni oblici spora pune jurisdikcije.
• ustanova upravnog spora pune jurisdikcije vodi porijeklo iz francuskog upravnog spora.
•  u našem pravu ne postoji spor pune jurisdikcije u èistom obliku u kakvom ova vrsta
upravnog spora postoji u francuskom pravu.
•  ovo zbog toga, što u našem pravu najveæi broj sporova koji u francuskom pravu imaju
karakter spora pune jurisdikcije spada u kompetenciju redovnih sudova.
8. Upravni akt u smislu ZUS-a
•  naš ZUS prihvatio je pojam upravnog akta u materijalnom smislu vezujuæi ga za
pojam upravne stvari, što znaèi da se pod upravnim aktom podrazumijeva takav akt koji je
donesen u kakvoj upravnoj stvari od strane nadležnog organa, a u kojem nadležni organ
rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom liènom interesu fizièkih i
pravnih lica ili drugih stranaka.
9. Karakteristike upravnog akta
• ovi uslovi se sastoje uglavnom u sljedeæem:
•  a) upravni akt mora biti donesen od strane nadležnog organa, 
•
b) upravni akt mora biti donesen u kakvoj upravnoj stvari   – pod upravnom stvari
podrazumijeva se ona materija koja je regulisana upravno-pravnim propisima koje
primjenjuju organi uprave.
• upravna stvar je konkretna, pojedinaèna situacija koja se rješava upravnim aktom; 
• c) upravni akt mora biti autoritativan   – u njemu se odgleda imperijum državnog organa
kao nosioca vlasti.
• autoritativnost akta predstavlja obaveznost akta za pravne subjekte na koje se odnosi;
• d) akt mora imati karakter upravnog akta   – on mora rješavati o izvjesnom pravu ili
obavezi, odnosno neposrednom liènom interesu fizièkih i pravnih lica ili drugih stranaka.
• e) akt mora proizvoditi pravne posljedice - predmet US ne mogu biti akti koji nisu u stanju
da proizvedu pravno dejstvo, tj. neposredne pravne posljedice po odreðena fizièka ili pravna
lica ili druge stranke.
•  obièni administrativni akti i operacije (službene naredbe, raspisi, cirkulari, mišljenja, ankete,
 još nedoraðeni projekti rješenja, pripremne mjer e) ne mogu biti predmet US.
• f) upravni akt  mora biti konkretan i individualan  - pod konkretnim upravnim aktom
podrazumijeva se takav akt kojim se rješava u odreðenom, konkretnom sluèaju o izvjesnom
pravu ili obavezi odreðenog (jednog) fizièkog ili pravnog lica ili više pravnih subjekata .
• individualan ili pojedinaèan akt - koji sadrži pojedinaènu pravnu normu, odnosno akt koji se
odnosi na odreðeni pravni subjekt.
• g) upravni akt mora biti konaèan u upravnom postupku - US može se voditi samo protiv
konaènog upravnog akta.
•

   je
može se pokrenuti samo protiv upravnog akta (izuzetak je spor zbog “æutanja uprave”) koji
donesen u drugom stepenu, odnosno neposredno protiv akta prvostepenog organa protiv
koga nema mjesta žalbi u upravnom postupku. 
17

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 17/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• navedeni elementi su kumulativni, što znaèi da svi oni moraju postojati u svakom
konkretnom sluèaju.

10. Upravni spor ne moţe se voditi:  

• 1) protiv akata donesenih u upravnim stvarima u kojima je sudska zaštita obezbijeðena
van US   – nema logike, ali ni uporišta u zakonu da o istoj stvari uporedo teku dva sudska
postupka.
•  u ovakvim sluèajevima, sud æe se rješenjem oglasiti nenadležnim i predmet ustupiti
nadležnom sudu; 
• 2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izrièitoj o dredbi zakona ne može
voditi US  – iako važi generalni princip da je US dozvoljen protiv svih upravnih akata, zakon
ipak nabraja sluèajeve u kojima nije moguæe voditi US.
•  u takvoj situaciji, sud rješenjem odbacuje tužbu; 
• 3) u stvarima o kojima neposredno n a osnovu ustavnih ovlašæenja odluèuje NSRS,
predsjednik RS ili jedan od potpredsjednika RS  - ukoliko je NSRS, predsjednik
Republike ili jedan od potpredsjednika Republike prilikom donošenja upravnog akta
prekoraèio granice svoje nadležnosti ili upravni akt nije donio neposredno na osnovu
ustavnih ovlašæenja, US je dozvoljen. 
11. Tuţena strana u upravnom sporu 
•   jeste nadleţni organ èiji se upravni akt osporava (donosilac upravnog akta).  
•  prema ZUS nadležnim organom smatraju se republièki organi uprave ili republièke upravne
organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeæa, ustanove ili druga pravna lica
kada u vršenju javnih ovlašæenja rješavaju u upravnim stvarima.
•  tužena strana jeste onaj nadleţni organ èiji se konaèan akt ili æutanje (u smislu
æutanja uprave) pobija u upravnom sporu.
•  u pravilu, to je drugostepeni organ uprave, a izuzetno to može biti i prvostepeni organ 
protiv èijeg akta nije dopuštena žalba.  
12. Tuţilac u upravnom sporu
•  tužilac - aktivno legitimisana stranka jeste ono lice koje radi zaštite svojih prava i pravnih
interesa tužbom pobija zakonitost konaène upravne odluke ili konaènog upravnog æutanja
kojom/kojim je to uèinjeno ukoliko smatra da su neko njegovo pravo ili pravni interes
povrijeðeni.
• prema ZUS, u svojstvu tuţioca mogu se pojaviti: 
• 1. fizièko ili pravno lice,
• 2. organ jedinice lokalne samouprave, poslovna jedinica preduzeæa, naselje ili grupa lica i
•  slièno,
3. društvena organizacija, odnosno udruženje graðana i  
•  4. nadležni pravobranilac. 
13. Zainteresovano lice u upravnom sporu
•  u US, po pravilu, uèestvuju tužilac i tužena.
•  oni obavezno moraju uèestvovati u sporu, jer bez njih ne može postojati US.
•  ZUS predviða moguænost uèešæa i treæih lica u sporu, a to su ona lica kojima bi
poništenje osporenog upravnog akta neposredno prouzrokovalo štetu.
• treæim, odnosno tzv. zainteresovanim licima daje se poloţaj stranke u US.
• treæe ili zainteresovano lice uèestvuje u US zato što mu je upravnim aktom koji se tužbom
osporava
pravo onobilo priznato
izgubilo ili jebiono
ukoliko stekloakt
upravni izvjesno pravo,jeodnosno
protiv koga izvjestan
podnesena tužba interes, pa bi to
bio poništen.

18

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 18/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• zainteresovano lice se, po pravilu, pojavljuje na strani tuţenog organa, odnosno

organizacije.
• zainter. lice ima poloţaj stranke u sporu;
•  sud je obavezan da izvrši saslušanje zainter. lica:  
•  1. ako se održava usmena rasprava, sud mora pozvati na raspravu i zainter. lice;
•  2. ako je postupak pismen, sud mora dostaviti jedan primjerak tužbe na odgovor i zainter.
licu.
•  razlog za obnovu upravno-sudskog post.
14. Razlozi zbog kojih se upravni akti mogu pobijati
•  propisani su ZUS.
• to su one povrede zakona na koje se tuţilac poziva u svojoj tuţbi i o kojima nadleţni
sud meritorno odluèuje, odnosno donosi svoju odluku.
• prema veæini pravnih teoretièara, ovi razlozi mogu biti formalnopravne i
materijalnopravne prirode.
• 1. ako sadrţi takve nedostatke koji spreèavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke
koji ga èine ništavim;
• 2. ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu
ili opšti akt; 
•
3. ako je akt donesen od strane nenadleţnog organa;
• 4. ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a
naroèito ako èinjenièno stanje nije potpuno i pravilno utvrðeno ili što je iz utvrðenih
èinjenica izveden nepravilan zakljuèak u pogledu èinjeniènog stanja;
• 5. ako je nadleţni organ rješavajuæi po slobodnoj ocjeni prekoraèio granice ovlašæenja 
koja su mu data zakonom i odluèio suprotno datom ovlašæenju. 
15. Ko je nadleţan za rješavanje upravnih sporova? 
•  za rješavanje upravnih sporova, prema odredbi èlana 5 ZUS, stvarno su nadleţni okruţni
sudovi.
•  mjesna nadležnost odreðuje se prema sjedištu prvostepenog organa, odnosno njegove
organizacione jedinice, ukoliko posebnim zakonom nije drugaèije riješeno. 
I ko sudi u upravnim sporovima?
• pravilo je da u upravnim sporovima sudi sudija pojedinac.
•  izuzetno, u složenim predmetima za koje su razlozi pogrešno i nepotpuno utvrðeno
èinjenièno stanje i/ili pogrešna primjena materijalnog zakona, koji su od uticaja na pravièno
rješavanje upravne stvari, sudi vijeæe od troje sudija (radi se o profesionalnim
sudijama).
16. Tuţba je 
pravni akt ko ji proizvodi određene pravne pos jl edice, odnosno to je akt bez koga nema niti može
pravni akt ko ji proizvodi obditrie ene pravne puop
s jlreadvincoe-,souddnsoksong ak
o tpoojset uptkb
a.e z koga nema niti mo e 
• tužba je i podnesak kojim se jedna stranka, tuţilac, obraæa sudu.
• u formalnopravnom smislu tužba je propisno sastavljeni podnesak kojim se aktivno
legitimisano lice obraæa sudu i traži od njega da pokrene upravni spor protiv odreðenog
upravnog akta ili æutanja uprave i tako ostvari odgovarajuæu pravnu zaštitu. 
17. Sadrţina tuţbe 
• tužba je strogo formalan pravni akt koji mora da sadrži odreðene podatke.
• tužba mora biti razumljiva i uredna (nerazumljiva bi bila prije svega ona tužba koja nije
saèinjena na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u RS, a neuredna je ona tužba 
• tkoja
užbasesezbog razlièitih
saèinjava tehnièkih ili
u pismenoj drugih
formi.   nedostataka ne može proèitati).

19

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 19/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

•  a) lièni podaci - ako tužbu podnosi fizièko lice, ono mora navesti svoje:
• ime i prezime,
• zanimanje i
• mjesto stanovanja;
•  ako tužbu podnosi pravno lice, ono u tužbi mora navesti svoj naziv (firmu) i svoje sjedište;
•  b) broj i datum upravnog akta protiv koga je tužba podnesena (uz tužbu se mora
podnijeti i upravni akt koji se osporava u originalu ili prepisu).
•  tužba se, po pravilu, podnosi u dva primjerka, i to za sud i tuženu stranu radi dostavljanja
odgovora na tužbu. 
• ako u sporu uèestvuju i zainteresovana lica  – za sva zainteresovana lica;
•  c) u tužbi se mora navesti i kratko izlaganje zbog èega tuţilac podnosi tuţbu (razlozi za
pobijanje upravnog akta).
•  da bi se tužba mogla uzeti u postupak, potrebno je da se izloži zbog èega je akt nezakonit,
odnosno zbog èega tužilac smatra da su mu osporenim aktom povrijeðeni pravo ili
neposredni lièni interes zasnovan na zakonu;
•  d) najzad, potrebno je da tužilac u tužbi navede u kom pravcu i obimu predlaţe
poništenje upravnog akta.
•  upravni akt može se pobijati u cijelosti ili djelimièno, zbog èega tužilac mora navesti da li
osporeni akt pobija u cijelosti ili samo u nekom njegovom dijelu.
•  u tužbi se moraju navesti osnovni podaci o tuţenom, odnosno naziv i sjedište tužene
strane i podaci zainteresovanih lica, ako ih ima, te potpis podnosioca.
•  izlaganje u tužbi ne mora se vršiti po nekoj strogo odreðenoj formi.
•  u tužbi se ne moraju oznaèiti pravni propisi koji su povrijeðeni.
•  ako se tuţbom pored poništenja upravnog akta traži i naknada štete ili povraæaj stvari,
tuţilac mora staviti odreðen zahtjev u pogledu vrijednosti ili visine pretrpljene štete.
• zahtjev za povraæaj oduzetih stvari mora biti postavljen odreðeno, a potrebno je da se bliţe
opišu koje su to stvari, njihov broj, vrsta, eventualno karakteristiène osobine...
• ako se radi o zahtjevu za naknadu štete, treba oznaèiti u èemu se šteta ogleda, kako je
poèinjena, kolika je visina naknade..
•

    jednom tuţbom , po pravilu, može se osporavati samo jedan upravni akt.

• sluèaj tzv. kolektivne tuţbe postoji kada više lica jednom tuţbom osporava isti upravni
akt (muž i žena podnose tužbu protiv rješenja kojim im se oduzima stan).  
18. Šta ako tuţba ne sadrţi bitne elemente? 
•   ako tužba ne sadrži bitne elemente predviðene Zakonom o upravnim sporovima zbog èega
 je ona nepotpuna i nerazumljiva, sud neæe odmah odbaciti tuţbu, veæ æe pozvati
tužioca da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe.
• pri tome æe sud pouèiti tužioca da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe. 
19. Kome se i u kome roku tuzba moze podnijeti 
•

  tužba se
obiènom predaje nadleţnom
ili preporuèenom okruţnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom  – 
pošiljkom.
•  ukoliko se tužba šalje putem pošte preporuèenom pošiljkom, dan predaje tužbe pošti
smatra se danom predaje nadležnom sudu, bez obzira na to kada je tužba stvarno primljena
u sudu.
•  za lica koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama, vojnim ustanovama ili štabovima ili na
obaveznoj vojnoj službi - dan predaje tužbe vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili štabu,
smatra danom predaje nadležnom sudu.
• isto pravilo primjenjuje se i na lica lišena slobode, a dan predaje tužbe upravi ustanove u
kojoj se ta lica nalaze smatra se danom predaje tužbe nadležnom sudu.
•  tužba kojom se pokreæe upravni spor podnosi se u roku od 30 dana od dana
dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tuţbu.
20. Tok upravno-sudskog postupka - faze i karakteristike 

20

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 20/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

• 1. faza prethodnog ili pripremnog postupka,

• 2. faza redovnog ili glavnog postupka.
Pripremni ili prethodni postupak u US 
•  sud tokom pripremnog postupka ne raspravlja tuţbeni zahtjev u meritumu, odnosno
sud ne rješava sporno pravno pitanje, veæ odbacuje tuţbu iz formalnih razloga , odnosno
ništi osporeni upravni akt ukoliko on sadrži takve bitne nedostatke koji spreèavaju ocjenu
zakonitosti akta.
•
sud u prethodnom postupku ispituje i provjerava da li su ispunjeni uslovi za pokretanje i
voðenje US.
Redovni postupak 
• u redovni ili glavni postupak sud prelazi ako u prethodnom postupku nije došlo do
odbacivanja tuţbe, a ni do obustavljanja postupka.
• osnovna karakteristika redovnog postupka - u tom postupku sud raspravlja o tuţbenom
zahtjevu, tj. rješava sporno pravno pi tanje.
21. Odbacivanje tuţbe iz formalnih razloga  
•  nadležni sud u svakom stadijumu postupka svojim rj. odbaciæe tuţbu ukoliko utvrdi:
•
  1. da je tužba neblagovremena, prijevremena ili podnesena od neovlaš. lica,
•  2. da akt koji se tužbom osporava nije upravni a kt,
•  3. da upr. aktom koji se tužbom osporava nije povrijeðeno pravo tužioca ili njegov
neposredni lièni interes zasnovan na zak.,
•  4. da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, a žalba nije
izjavljena,
•  5. da se radi o stvari o kojoj se po odredbama ovog zakona ne može voditi US,
•  6. da veæ postoji pravosnažna sudska odluka donesena u US o istoj stvari.
22. Dostavljanje tuţbe na odgovor  
•  ako nadležni sud u prethodnom postupku ne odbaci svojim rješenjem tužbu zbog njene
neurednosti (radi se o nepotpunoj i nerazumljivoj tužbi iz èlana 21 ZUS -a) ili iz formalnih
razloga (èlan 22 ZUS-a), sud dostavlja na odgovor po jedan primjerak tužbe s prilozima
tuženoj strani i zainteresovanim licima , ako takvih lica ima.
•  dostavljajuæi tužbu na odgovor sud odreðuje rok, koji ne može biti duži od 30 dana, u kome
tuženi organ treba da dostavi svoj odgovor na tužbu.
•  pravo na davanje odgovora koje imaju tuženi organ, odnosno zainteresovano lice, oni mogu
svakako iskoristiti, ali i ne moraju, s obzirom na to da zakon ne propisuje nikakve štetne
posljedice po njih zbog nepoštivanja prednjih rokova.  
23. Pokretanje upravnog spora u sluèaju “æutanja uprave”  
I situacija – æutanje drugostepenog organa
• kad drug. organ nije u roku od 60 dana ili kraæem roku donio rj. po žalbi stranke protiv
prvost. rj.
• stranka ne može neposredno poslije toga pokrenuti US , veæ se mora ponovo obratiti svojim
zahtjevom (tzv. požurnica) drug. organu.
• tek ako drug. organ ne donese rj. ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju,
stranka je ovlašæena da pokrene US kao da joj je žalba odbijena. 
II - Æutanje prvostepenog organa
•  ako prvostepeni organ ne donese rješenje u roku od 60 dana, stranka je duţna da se
poţurnicom ponovo obrati prvostepenom organu.
•
  ako
da je zahtjev stranke odbijen i ona je ovlašæena da pokrene US, iako stvarno ,nije
ovaj organ ne donese rešenje ni po proteku 15 dana od ponovnog traženja smatra se
doneseno nikakvo rješenje. 
21

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 21/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

III - Æutanje prvostepenog i drugostepenog organa

• moguænost - prvostepeni organ protiv èijeg upravnog akta ima mjesta žalbi, u roku od 60
dana ili u posebnim propisom odreðenom kraæem roku ne donese nikakvo rješenje po
zahtjevu stranke.
•  stranka je ovlašæena da po proteku navedenog roka izjavi žalbu drugostepenom organu.
•  protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti US.
• meðutim, ako drugostepeni organ ne donese nikakvo rješenje u roku do 60 dana, stranka je
•
ovlašæena
ona treba dadasepostupi kaoroka
po isteku u prvom
od 60sluèaju.
dana obrati ponovo drugostepenom organu, pa ako ne
dobije rješenje ni po isteku daljeg roka od 15 dana po ponovnom traženju, ona može
pokrenuti US.
24. Odluke suda
• oslanjajuæi se, po pravilu, na èinjenièno stanje utvrðeno u upravnom postupku, sud donosi
presudu kojom rješava upravni spor .
•  sud svojom presudom moţe: 
• 1. odbiti tužioèevu tužbu kao neosnovanu ili
• 2. uvaţiti tužbu i poništiti osporeni upravni akt (èlan 31 stav 2 ZUS-a).
25. Obavezno odrţavanje usmene rasprave 
• ZUS je propisano obavezno odrţavanje usmene rasprave u sljedeæim situacijama:
•  1. zbog složenosti sporne upravne stvari,
•  2. ako sud naðe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari i
•  3. u sluèaju kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno blagovremenom odgovoru na tužbu
predložila da se usmena rasprava održi. 
26. Tok usmene rasprave  
•  predsjednik vijeæa otvara usmenu raspravu, objavljuje predmet usmene rasprave i
konstatuje da li su pristupila sva pozvana lica.
•

nakon toga, predsjednik

iznosi glavnu vijeæa iznosi
sadržinu upravnog spora.glavni sadržaj tužbe, odnosno objavljivuje, odnosno
• predsjednik vijeæa nakon toga daje rijeè èlanu sudskog vijeæa koji ima ulogu izvjestioca.
•  izvjestilac izlaže stanje predmeta i suštinu spora, ne dajuæi svoje mišljenje.
• poslije toga daje se rijeè tuţiocu kako bi on obrazložio tužbu, a zatim i tuţenoj strani i
zainteresovanom licu kako bi i oni obrazložili svoje navode. 
•  izostanak stranke s usmene rasprave ne zadrţava rad suda. 
•  zbog izostanka stranaka sa rasprave ne može se uzeti da su stranke odustale od svojih
zahtjeva, veæ æe se njihovi podnesci proèitati.
•  ukoliko na raspravu ne doðe ni tužilac ni tužena strana, sud æe raspraviti spor i bez
prisustva stranaka.
27. Presuda
•  sud rješava US presudom kojom se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana.
•  nadležni sud æe tužbu uvažiti, odnosno presudom poništiti upravni akt i sam riješiti upravnu
stvar u onim sluèajevima kada na raspravi utvrdi drukèije èinjenièno stanje u odnosu na
èinjenièno stanje utvrðeno u postupku (spor pune jurisdikcije).
•  presuda u svemu zam jenjuje poništeni upravni akt .
Presuda, sadrţi: 
•  1. naziv suda,
•  2. broj i datum akta koji se tuž. osporava,
•
  3. uvod 
• 4. izreku i
•  Obrazloženje 
22

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 22/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

28. Odluke suda i rok za njihovo donosenje 

•  sudskom presudom se meritorno odluèuje, odnosno upravno-sudski postupak se

okonèava donošenjem presude u kojoj je sadržana ocjena o zakonitosti pobijanog upravnog
akta.
•  rješenje sud donosi kada je potrebno tužbu odbaciti, ili onda kada se upravno-sudski
postupak obustavlja.
• ako je u upravno-sudskom postupku odrţana usmena rasprava, sud je dužan donijeti
svoju odluku i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zakljuèenja
rasprave.
• u upravno-sudskom postupku nadležni sudovi donose dvije vrste odluka: rješenja i
presude.

29. Ţalba 
•
protiv odluke donesene u US ne moţe se izjaviti ţalba , osim ako to posebnim zakonom
nije odreðeno (èlan 34 ZUS-a).
• jasno je da je žalba moguæa i dopuštena, ali se kao standardan pravni lijek iz drugih
postupaka u upravnom sporu ne može generalno, veæ samo izuzetno koristiti, odnosno
samo onda kada je u pojedinim upravnim stvarima posebnim (materijalnim) zakonom
propisana.
30. Vanredni pravni lijekovi (pojam i vrste) 
• to su pravna sredstva kojima se mogu pobijati pravosnaţne upravno-sudske odluke
donesene u upravno-sudskom postupku od strane nadleţnog okruţnog suda. 
•

•
Vrste:
1. ponavljanje postupka i 
• 2. zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnaţne sudske odluke. 
31. Ponavljanje upravno-sudskog postupka (ko ga moze traziti, razlozi i rokovi)
ponavljanje postupka mogu da traže samo one stranke koje su uèestvovale u US
okonèanom presudom, odnosno rješenjem:
1. tužilac,
2. organ èiji je u. akt poništen (tuženi) i
3. zaint. lice – ako je osporeni akt poništen.
Razlozi za ponavljanje postupka
• upravno-sudski postupak okonèan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviæe se po
zahtjevu stranke:
•  1. ako stranka sazna za nove èinjenice ili naðe ili stekne moguænost da upotrijebi nove
dokaze po kojima bi spor bio povoljnije riješen po nju da su te èinjenice, odnosno dokazi bili
izneseni ili upotrijeb. na raspravi u ranijem sudskom postupku;
•  2. ako je odluka suda donesena radnjom koja predstavlja KD sudije ili radnika u sudu, ili je
odluka donesena prevarnom radnjom zastupnika ili punomoænika stranke, njegovog
protivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoænika;
•  3. ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u kriviènoj ili graðanskoj stvari, a ta
presuda je kasnije ukinuta drugom pravosnažnom sudskom odlukom;

23

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 23/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

•  4. ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinaèena, ili ako je
svjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka suda
se zasniva na tom iskazu;
•  5. ako stranka naðe ili stekne moguænost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u
istom US;
•  6. ako stranci, odnosno zainteresovanom licu nije bila data moguænost da uèestvuje u US.
• zbog okolnosti navedenih pod taèkama 1) i 5) ponavljanje æe se dozvoliti samo ako stranka
bez svoje krivice nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku.
a) Subjektivni rok
•  30 dana - od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja.
•  stranka je dužna da najdalje u ovom roku od 30 dana podnese PPP.
b) Objektivni (apsolutni) rok
•  pet godina - od dana kada je sudska odluka kojom je okonèan raniji postupak postala
pravosnažna.
•  ponavljanje postupka može se tražiti samo unutar ovog roka o d pet godina - po proteku pet
godina od pravosnažnosti sudske odluke ponavljanje se ne može uopšte više tražiti.

32. Kome se predaje i ko rješava o PPP? 

• PPP se predaje sudu koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje
postupka.
• o prijedlogu za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na koju se odnosi
razlog za ponavljanje postupka.
• prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je nadležan za rješavanje.
• o PPP odluèuje sudija pojedinac, bez odrţavanja rasprave.
• nakon što primi PPP, sud ga može svojim rješenjem, prije svega, odbaciti. 
•  sud æe odbaciti PPP rješenjem ako utvrdi da je PPP podnijelo neovlašæeno lice ili da
prijedlog nije blagovremen ili da stranka nije uèinila vjerovatnim postojanje zakonskog
osnova za ponavljanje.
33. Zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnaţne sudske odluke 
• zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke donesene u upravnom
sporu može se podnijeti samo protiv pravosnaţne odluke okruţnog suda.
•  u Republici Srpskoj zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke okružnog suda
podnosi se Vrhovnom sudu Republike Srpske.
• zahtjev se predaje okruţnom sudu protiv èije se presude traži preispitivanje, neposredno
ili poštom.
•  rok za podnošenje ZVP - 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv
koje se podnosi ZVP, odnosno izjavljuje ovaj vanredni pravni lijek.
•  zahtjev može podnijeti stranka. 
• pod strankom se podrazumijeva tužilac koji je pokrenuo US pred nadležnim sudom.
• zahtjev može podnijeti i treæe, zainteresovano lice koje je uèestvovalo u postupku pred
sudom nadležnim za rješavanje US, ali ne i tuţeni organ.  

34. Presude Vrhovnog suda RS povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje

pravosnaţne sudske odluke 
• odlukom suda, odnosno svojom presudom Vrhovni sud RS ZVP moţe odbiti kao
neosnovan , ukoliko sud naðe da ne postoje povrede zbog kojih je zahtjev podnesen.
•
  Vrhovni sud RS može svojom presudom uvaţiti zahtjev i sudsku odluku protiv koje je
podnesen ZVP ukinuti ili preinaèiti.

24

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 24/25
5/14/2018 UPRAVNOPROCESNOPRAVO-slidepdf.com

35.Zaštita prava i sloboda graðana 

•  fizièko lice èija su prava ili osnovne slobode zajamèeni Ustavom Republike Srpske
povrijeðeni konaènim pojedinaènim aktom organa, ima pravo da zahtijeva zaštitu tih prava
i sloboda kod suda, u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima, ako nije osigurana
druga pravna zaštita (èlan 53 ZUS-a).

• o pomenutom zahtjevu svojim rješenjem odluèuje okruţni sud. 

•

  prilikom odluèivanja
primjenjuje pravila o zaštiti sloboda
i norme Zakonai oprava pojedinaca
upravnim zajamèenih
sporovima . Ustavom okruţni sud

25

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 25/25