Antun Gustav Matoš

Cvijet sa raskršća

- bilješke o autoru: Antun Gustav Matoš bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist,
esejist, putopisac. Rodio se 13.6.1873. godine u Tovarniku, a umro je 17.3.1914. Umro
je od karcinoma grla, uslijed pogrešnog liječenja, ostavivši iza sebe dvadesetak svezaka
sabranih djela tiskanih tek 1973. godine. Smatra ga se prvim modernim hrvatskim likovnim,
glazbenim, književnim, ali i plesnim kritičarem. Pisao je djela u prozi i poezije a neki od njih
su: „Ogledi“, „Iverje“, „Cvijet sa raskršća“, „Utjeha kose“, „Oko Labora“.

- bilješke tijekom čitanja:

- na početku djela Solus dolazi u francuski gradić N. On pronalazi zgodno odmoriše u aleji
pored ljetnikovca. Divi se prirodi i veliča ljepotu prirode. Poslije počinje spavati na tlu. Taj mi
se dio sviđao jer je pjesnik lijepo započeo ovu novelu.
- kada se Solus probudio na početku nije znao tko je blizu njega, slutio je prisustvo ženske
osobe. Poslije je ugledao djevojku Izabelu koja je bila pored njega sa svojim psom Fidom. U
nju se odmah zaljubio. Upoznao se sa njom i saznao da je slijepa. Taj dio mi se sviđao zbog
Solusovih opisivanja djevojke.
- Solus saznaje da djevojka živi u bijelom dvorcu. Ovo joj je prvi put da je pobjegla. Znala je
da ju otac traži. Molila je Solusa da pođe s njom da joj čita priče, te postane njen muž. Nju
trenutno u kući pazi guvernanta, a ona bi željela da Solus zamjeni guvernantin položaj. Solus
neće biti nečiji rob te odbija taj zahtjev, on želi biti slobodan. Taj mi se dio svidio zbog
postupka Solusa.
- Izabela želi poći sa Solusom u slobodu, divljinu. Solus to njoj ne dopušta zato što misli da je
to previše opasno za nju i on želi biti sam na svojim putovanjima. Misli da će mu ona biti
teret na putovanju. Taj mi se dio svidio zbog postupka Solusa.
- na kraju djela Izabelin otac dolazi po nju sa slugama. Grubo ju je odveo kući, a ona nije
mogla doći do izražaja. Ona je željela da njezin otac povede i Solusa u dvorac, ali ju otac nije
slušao. Kada se spustila noć Solus je pošao u šumu. Taj dio mi se nije sviđao zbog postupaka
Izabelinog oca prema svojoj kćeri.

- tema djela: piščeva razmišljanja o iznenadnom susretu s lijepom djevojkom, ljubavni susret

- mjesto radnje: „francuski gradić N.“, „pored ljetnikovca“

- vrijeme radnje: 20. stoljeće

- fabularni tijek: -uvod: u uvodu Solus opisuje prirodu u kojoj se nalazi. On je uživao u toj
prirodi. Poslije je zaspao. „Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren
pastorale.“
-početak radnje: Solus se budi i primjećuje djevojku koja se nalazi pored
njega. Poslije opisuje izgled te djevojke. „Nema sumnje, netko mi nad glavom.“
-zaplet: Solus se upoznaje sa djevojkom Izabelom. On saznaje da je ta
djevojka slijepa te da živi u dvorcu.
-vrhunac: Izabela želi da Solus pođe sa njom u dvorac. Da joj bude muž, te da
joj čita knjige svojim lijepim glasom. Njemu se to ne sviđa zato što ne želi biti nečiji
rob.
-rasplet: Izabela želi poći sa Solusom u slobodu, ali on to njoj ne dopušta.
Nije znao kamo bi oni krenuli.
-kraj: Izabelin otac dolazi po nju sa slugama i vodi ju kući. Solusu je bilo žao.
Kada je pala noć on je pošao u šumu.

- karakterizacije likova: -glavni: Solus, Izabela

-sporedni: pas Fido, Izabelin otac, sluge
- Solus: lutalica, fotograf, zaljubljen, voli slobodu i prirodu, zbunjen

- Izabela: mlada djevojka, zaljubljena, slijepa, „djevojče tako bijelo i nježno kao da vidje samo
bjelu mesečinu“ , „Kosa se raskošljala u romenozlatnim pramovima niz nježni, snježni,
goluždravi vrat, tresući se u dugačkim, teškim zavojcima na pupoljastim, mladim i slabačkim
grudima“

- ideja djela: ljubav se može pojaviti u najmanje očekivanom trenutku i na nju ne možemo
utjecati

- književno razdoblje: moderna književnost

- doživljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo. Mislim da je vrlo zanimljivo. Takvi događaji se
rijetko kad događaju u današnjem dobu. Sviđaju mi se Solusovi stavovi prema svijetu i
slobodi, a ne sviđaju mi se postupci Izabelinog oca. Mislim da ne bi bilo loše da je djelo malo
opširnije napisano ili da postoji nastavak ovoga djela.