Opšti zadatak porodice u vaspitanju je obezbeđivanje i unapređivanje složenih i dinamičkih procesa podrške razvoju dece u svim njegovim aspektima, poštujući dečije mogućnosti i zakonitosti po kojima se taj razvoj odvija. Opšti fizički rast i razvoj u porodici spada u najvažnije i najsloženije zadatke jer podrazumeva uticaj svih okolnosti koje ne moraju biti naklonjene roditeljima. Ukoliko su osvešćeni o tome da fizički aspekt predstavlja okosnicu ukupnog razvoja, roditelji mogu uticati na ishranu i na razvoj odgovarajućih navika, pre svega higijenskih, i mogu uticati na izbor deteta u pogledu telesnog vežbanja i biti dobar lični primer za fizičke aktivnosti koje su bitne za zdravlje i kvalitetan telesni razvoj. U intelektualnom razvoju u porodici, kao najpovoljnijem okruženju za učenje i razvoj, zadatak je usmeravati dete ka višim razvojnim nivoima i postignućima. To podrazumeva da se sledi priroda dečjeg razvoja i da mu se aktivnosti učenja učine privlačnim i zanimljivim. Porodična praksa ne pridaje veliki značaj ovom aspektu razvoja i često je okupirana idejom da su intelektualne sposobnosti pretežno u sferi školskog uspeha, iako je on uslovljen mnoštvom činjenica. Iako institucije pretežno rukovode društvenim interesima, oni se ne mogu staviti iznad porodičnih interesa. Najčešći uzroci školskog neuspeha mogu se diferencirati prema kriterijumu porekla na: *one koji potiču iz uticaja sredine; *one koji se odnose na ličnost deteta; *one koji predstavljaju specifičan produkt odnosa klime podrške i razumevanja u porodici i školi kao ujedinjenim faktorima u pogledu mera, postupaka i podeljene odgovornosti za efekte vaspitanja i obrazovanja. Moralni razvoj i razvoj ponašanja se u teoretskim izvorima često odvaja od razvoja ličnosti iako je on najviše usmeren na ličnost tj na socijalni i emocionalni razvoj deteta. Moralni razvoj je veoma dug proces koji se odvija kroz čitavo detinjstvo i adolescenciju, stoga je uticaj na razvoj moralnog ponašanja u porodici: *nameran; *jasan i prilagođen uzrastu; *nezavisan od posledica. Suština razvoja moralnosti je da deca, koja su kad se rode nedruštvena, nauče tokom procesa socijalizacije da postoje društvena pravila i da njihov status u društvu zavisi od toga koliko će ih ona poštovati. Moralnost deteta u ranoj dobi je heteronomna što znači da dete bezuslovno veruje da je moralno ono što odrasli zahtevaju da se uradi, a autonomna moralnost podrazumeva samostalno merenje odluka koje donesemo. Najštetnije posledice delovanja porodice na razvoj moralnosti su one koje potiču od prinude i prisile odraslih. Druga velika opasnost je sklonost roditelja preteranom poučavanju i verovanju u svoje iskustvo. Roditeljski sudovi o moralu su često neusklađeni sa ponašanjem što ne sprečava decu u rđavom ponašanju i otvara im večitu dilemu o tome kako je nešto dozvoljeno samo odraslima. Mnoga deca tako grade dvostruki moral odnosno onaj namenjen njihovom socijalnom okruženju i onaj namenjen roditeljima. Razvoj kreativnosti i estetski razvoj deteta u porodici odvija se prema njegovim ličnim afinitetima i individualnim kreativnim mogućnostima i pod snažnim dejstvima je sredinskih sistema vrednosti. Kreativnost je pretežno izraz čovekove sposobnosti za samoostvarenje u svetu koji ga okružuje što je teško postići bez kvalitetnog estetskog vaspitanja u porodici, koje se ostvaruje bavljenjem raznovrsnih aktivnosti u toku slobodnog vremena. Stvaralačka aktivnost je najbolja vežba samostalnosti i nezavisnosti od drugih koju treba razvijati da bi se dete oslanjalo na svoje snage. Specifični zadaci porodičnog vaspitanja podrazumevaju namerno delovanje porodice na ostvarenje promena u ličnosti deteta, time se uređuje i vaspitno- obrazovna (pedagoška) funkcija porodice. Sistem specifičnih zadataka čini: *Unapređivanje zdravlja i statusa deteta u fizičkoj i psihosocijalnoj sredini; *Sistematski uređeni blagovremeni uticaji na ostvarivanje svih razvojnih predispozicija deteta u svim aspektima razvoja; *Uticaj na razvoj ličnosti; *razvoj i unapređivanje duhovnog identiteta; *Brižljivo negovanje samostalnosti i odgovornosti prema prirodi i živom svetu.