KNJI@EVNI VREMEPLOV

Ranko Marinković
RUKE (1913. – 2001.)
viški Voltaire

ANĐEO
Naglasak je u noveli na unu-
trašnjem majstorovu proživ-
ljavanju. Iako pokušava sam
sebe zavarati, bolesni maj-
stor sve jasnije uviđa da je
Upravo zbog toga majstor ne
može završiti svoj nadgrobni
spomenik kojim bi izrazio sebe
kao umjetnika – umjesto izraza
lica koji je želio dobiti (tuga, sna-
RUKE
U noveli su dijelovi tijela antropomorfizirani (ruke, noge, obraz), a
sve je uklopljeno u stvaran kontekst (Drugi svjetski rat).
s

KOMPOZICIJA
Lojz neiskren, da samo čeka ga anđela), anđeo na spomeni- m Uvodni dio: pripovjedač gleda ispred sebe (čovjeka čije su) ruke
njegovu smrt. ku imao je glupavo, prijetvorno prebačene na leđa, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj.
Lojzekovo lice. i Lijeva se mazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije.

j Središnji dio: pripovjedač prati razgovor, a kasnije i svađu Lijeve i Desne

Desne.

Anđeo je priča o klesaru Albertu Knezu, knezu među klesarskim e

obrtnicima, majstoru kojega su i neki kipari smatrali umjetni- Lijeva Desna
kom. Istovremeno, to je novela koja se bavi temom života kao
ironije: majstor smatra da je pomogao malome Lojzu, a Lojz
h • raspjevana,
raspje
raspjj van
va a,, e
emo
moti
tiv
ivna
emotivna • ozbiljna,
ozb
ozb
zbilj
iljjna,
a, razumna
a, razu
raz
razumna
zum
u naa
ga se, kao odrastao čovjek, samo želio što prije riješiti. • ne zna pisati
p saat
pi ati i čita
ččitati,
itaat
atii,, alilil zna • zna pisati (iako one zna
ne z čitati), zn
naa lilli--
n
zna
drž
dr
drž
ržati
a kn
ati
držati kknjigu
jjig
iig
g
gu stati knjigu ...
• ne vvjeruje
je
eruje
ruj
u e rriječima:
ijije
ečim
čiima: one • vjeruje riječima
riječim
ma
n p var
pre are
ar
prevare re čovj
ččovjeka,
ovjjekaekkaa, čovjek
č če- • vodi konverzaci
ciju,
ju na
konverzaciju, n stupa, širii ho
nastupa, ori-
i
hori-
o kaže
sto kaže e ono
ono št to ne misli
što
Time majstorov život postaje bez-
a (Rij
Riječi
eči su
(Riječi u ma aska
maska.) k .))
zo
zon
onte
e
zonte
Ironičan smisao novele • postavila
po
pos
postav
osstav
tav
tavila
a ila
ilaa se
se iz
iizmeđu
izmeđ
zmeđ
među čovj
među ččovjeka
ovjeka
ov
ovj
jeka
eka i pri
pr rod
rode
od
de
prirode
vrijedan, a Lojzek postaje osoba nije izgu
• nije iizgubila
zgubil
b a vvezu
bil ezu s prirod
dom
m
prirodom
koja mu to daje na znanje, osoba Lojz je pravo lice anđela (nad-
d • pazi
pazzi da
p
pa da netk
n etko
netkoo ne
ne uvri
uvrijed
jedii čast
uvrijedi č
koja nasljeđuje njegov posjed, ali grobnoga spomenika maj- • potpisuje
pot
po
ottpis
pisuje
pisuje
pi je smrtne
smrtn
smrtne
e pres
presude
u
presude
i njegov život (majstorova supru- storu) – sve je privid, stvarna eva
Lijevav ide
va ide za
za intuicijom,
intuicijom, p o-
po-
ga Frida). je samo sebičnost. Des
D es
esna
Desnanaa je
je racionalna:
racional
ra na na: on
ona radi, čini i
a kre
rettto
govvo
go
tom
o
om
kretom, m,, naslućenim,
ore
re
enim
nim
nas
nim.
govorenim.
asl
slućenim, a ne iz-
im.
iz-
iz
dje
eluj
lu
uje.
djeluje.
p
• prolazak Djevojčice i Dječaka, Dječakova • ruke se ujedinjuju tijekom
s drskost (pljuvanje), okrutnost Desne fizičkoga sukoba s Ocem
(udara Dječaka), dolazak Oca
u
r • Pad: Dvije okrvavljene ruke nnaa
asfaltu.
d Završni dio – incident na ulici
• Pomirenje i zajednički odlazak:
odlaza
A Obraz tada pljune u njih,
njih da b
bi
o ih oprao od blata i krvi.

m
• Tematska riječ: čast (Kada joj je povrijeđena čast, Desna djeluje – potpisuje
smrtnu presudu, udara ...)
Još jedno zvonce s groblja; ovo je danas valjda posljednje, već pada sumrak.
• Metafora»okrvavljene ruke« ovdje dobiva doslovno značenje.
A onaj kome zvoni već je u kutiji kao lutka, kao da ga šalju na dar nekom lu-
đaku što pravi kolekcije tih strašnih igračaka.
No koliko god duh bio dominantan i inventivan u svojim dovijanjima, ipak se obraća ruci da za
(Ranko
(Ran
nko Marinković) njega radi
radi.
(Ranko Marinković, Traktat o ruci
ruci)

Pripovjedna proza Samotni život tvoj

Novele Suknja
• Pod balkonima • Ruke (1953.) • Poniženje Sokrata Prah ...

Anđeo S dopuštenjem lijeve riječi niže desna

Romani Ruke i mrlja se širi a sparno je ljeto:
novelistička Koštane zvijezde
• Kiklop • Zajednička kupka • Never more fratrić hoda Issom a mladost obijesna
zbirka Benito Floda von Reltih
u prašinu baca sve što nam je sveto,
Drame Ruke
a i što bi drugo: podsmješljiva usta
• Albatros • Glorija Zagrljaj (kad nam glas ostari i snaga kad susta)
• Politeia ili Inspektorove spletke • Pustinja
upravljat će svijetom ko posljednjom slamkom:
U prvom izdanju objavljene su još tri novele (Mrtve duše i U znaku Što smo mi životu – što nismo, šjor Ranko? ...
Kazališne kritike i eseji vage – kasnije uklopljene u roman Kiklop te Karneval – prebačena
• Geste i grimase • Nevesele oči klauna u zbirku Poniženje Sokrata), a u konačnu autorsku redakciju zbirke (Jakša Fiamengo, Zavičajna pjesma (Ranku
uklopljena je uvodna novela Samotni život tvoj. Marinkoviću, Melkioru viškom))