Professional Documents
Culture Documents
Sarajevo, 2013.
Tiraž: 300
371.3:741.5
CERIĆ, Haris
ISBN 978-9958-0935-4-8
COBISS.BH-ID 20720902
4
Haris Cerić
Sarajevo, 2013
5
6
uvod ...9 ...15
1.1. Definiranje stripa ...17
1.2. Strip kao komunikacijski model ...23
1.3. Elementi stripa: izražajna sredstva stripa ...25
1.4. Presjek povijesnog razvoja stripa ...33
...103
...51
2.1. Strip kao nastavni medij ...53 Zaključak: „Nastaviće se...“ ...115
2.2. Stripovna metoda u nastavi ...65 Pogovor: Multifunkcionalnost stripa –
2.3. Skandalonski karakter stripa ...66 od zabave do edukacije ...117
2.4. Didaktičko-metodičke kvalitete stripa ...67 Bibliografija ...121
2.5. Oblici stripovne metode u nastavi ...85
2.6. Primjena stripa u nastavi: Pro et contra ...88
7
8
UVOD
10
Umberto Eco, proslavljeni italijanski semiotičar, književnik i teoretičar
kulture, izjavio je je jednom prilikom da može čitati Bibliju, Homera ili
Dylana Doga nekoliko dana zaredom, a da mu ne dosadi. Dylan Dog
je, kao što pretpostavljam da većina i površnih poznavatelja stripa zna,
poznati strip junak italijanske izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore.
Eco, jedan od najuticajnijih živućih intelektualaca današnjice, izuzetan
je poznavatelj stripa i zaljubljenik u strip. Naime, upravo Ecovi kritički
eseji o stripu (npr. Mit o Supermanu, Čitanje Stevea Canyona i drugi)
nesumnjivo su doprinijeli porastu zanimanja znanstvene javnosti
za fenomen stripa te izučavanju stripa kao autonomnog sistema na
sveučilištima diljem svijeta. Dakako, Ecovo bavljenje stripom bilo je
uglavnom iz semiotičke, naratološke, odnosno kulturološke perspektive.
Eco je, također, kako to naglašava Ješa Denegri u predgovoru za knjigu
Zorana Đukanovića: Thomas Mann ili Philip K. Dick, svojim pisanjem
pokazao da se problematikom stripa mogu baviti samo oni koji, s jedne
strane do tančina poznaju povijest i teoriju ovog medija, oni koji su
pravi znalci, specijalisti u ovoj oblasti, kao što su to u svojim područjima
vodeći kritičari likovne umjetnosti, filma, književnosti, a s druge strane
u sebi su zadržali onu djetinju očaranost stripom. I sam pripadam onima
koji su se stripom “inficirali” u ranom djetinjstvu i čija fascinacija ovom
„nevidljivom umjetnošću“ (McCloud) nikada nije prestala. Naime, utvrdio
sam da mnoge stvari koje znam sam naučio iz stripova. Prva slova naučio
sam iz stripova, čitati sam naučio sričući stripovne onomatopeje (BUM,
TRAS, FIJU, CAK...), mnoge povijesne činjenice naučio sam iz stripova,
o običajima i životu raznih naroda učio sam iz stripova, strip je utjecao
također i na moje moralno oblikovanje, utjecao je i na formiranje moga
estetskog ukusa, svjetonazora itd, itd...
11
Shvatio sam da stripovi predstavljaju odlično sredstvo učenja. Iz
te moje trajne fascinacije stripom i činjenice da je odgojno-obrazovni
potencijal stripa, u odnosu na druge medije masovne kulture (televizija,
film) i suvremena tehnološka i komunikacijska dostignuća (internet,
videoigre), prilično zanemaren i potcijenjen, proizašlo je i moje
nastojanje da pokušam stripu prići sa pedagoškog aspekta. Kao rezultat
toga je ova knjiga koju upravo držite u rukama.
12
kao nastavni medij, stripovna metoda u nastavi, skandalonski karakter
stripa, didaktičko-metodičke kvalitete stripa, oblici stripovne metode u
nastavi, primjena stripa u nastavi: pro et contra) i teorijsko utemeljenje
stripovne metode u nastavi. Za kreativnu primjenu stripovne metode u
nastavi i istraživanje o mogućnosti primjene stripa u nastavi nužno je
poznavati osnovne karakteristike stripa i ključne momente u njegovu
nastanku i razvoju tokom vremena.
Autor
13