UVODNO

Obnovljivi izvori
energije
Najvažnije vrste, potencijal i tehnologija
Doc.dr.sc. Damir.Šljivac, Doc.dr.sc. Zdenko Šimić

2009.

zdenko.simic@fer.hr
Sadržaj:

1. UVODNO O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE............................................ 1

1.1. Potreba za obnovljivim izvorima energije................................................... 1
1.2. Osnovni izvori i oblici energije .................................................................. 3
1.3. Svojstva obnovljivih izvora energije ........................................................... 6
1.4. Trenutno stanje korištenja obnovljivih izvora energije .............................. 14
2. REGULATIVA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE.............................................. 17
2.1. Direktiva EU o obnovljivim izvorima ........................................................ 17
2.2. Obnovljivi izvori energije u hrvatskim zakonima ...................................... 20
3. ENERGIJA BIOMASE ...................................................................................... 27
3.1. Vrste i osnovne znaajke biomase .......................................................... 27
3.2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase ........................................... 29
3.3. Potencijali i proizvodnja biomase ............................................................ 43
4. ENERGIJA VJETRA.......................................................................................... 48
4.1. Snaga i energija vjetra i vjetroagregata................................................... 48
4.2. Podjela i dijelovi vjetroelektrana.............................................................. 54
4.3. Princip rada vjetroelektrane u EES i izbor generatora............................... 59
4.4. Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mrežu......................................... 64
4.5. Tržište energije vjetra i stanje u Hrvatskoj................................................ 69
5. ENERGIJA SUNEVOG ZRAENJA ................................................................ 73
5.1 Potencijal Suneva zraenja ..................................................................... 73
5.2 Toplinska primjena .................................................................................. 78
5.3 Proizvodnja elektrine energije................................................................. 83
5.4. Zakljuno................................................................................................ 91
6. GEOTERMALNA ENERGIJA ............................................................................ 92
6.1 Porijeklo i priroda geotermalne energije .................................................. 92
6.2 Geotermalni resursi ................................................................................. 94
6.3. Direktno korištenje geotermalne energije za grijanje............................... 96
6.4. Korištenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine energije ......... 98
7. ENERGIJA POLOŽAJA VODE........................................................................ 101
7.1. Hidroenergetski resursi ......................................................................... 101
7.2. Snaga i energija HE .............................................................................. 104
7.3. Hidroelektrane...................................................................................... 106
7.4. Turbina i generator male HE ................................................................. 108
7.5. Zakljuno.............................................................................................. 112
Literatura: ....................................................................................................... 113
1. UVODNO O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE

1.1. Potreba za obnovljivim izvorima energije

Suvremeni elektroenergetski sustavi uglavnom su razvijeni tijekom posljednjih 50 godina.

Razvoj je slijedio ideju vodilju prema kojoj su veliki središnji generatori preko
transformatora injektirali elektrinu snagu u visokonaponsku prijenosnu mrežu. Zatim je
prijenosni sustav korišten za transport snage, esto i na velikim udaljenostima. Na kraju,
snaga je iz prijenosnog sustava preko serije distribucijskih transformatora usmjeravana
kroz srednjenaponsku i niskonaponsku distribucijsku mrežu prema potrošaima na nižem
naponu.

Meutim, odnedavna se ponovno pojavilo znaajno zanimanje za prikljuenjem

proizvodnih objekata na distribucijsku mrežu. Ova je namjera poznata kao
distribuirana proizvodnja elektrine energije (eng. distributed or dispersed or
embedded generation) [17].

Konvencionalni ustroj suvremenih elektroenergetskih sustava nudi veliki broj prednosti.

Vee proizvodne jedinice mogu biti uinkovitije te su u pogonu s relativno manjim brojem
pogonskog osoblja. Povezane visokonaponske prijenosne mreže omoguuju minimiziranje
zahtjeva za snagom priuve generatora. Veliki iznosi snage mogu biti prenijeti na velikim
udaljenostima uz ograniene gubitke. Distribucijske mreže mogu se u tom sluaju
projektirati za jednosmjerne tokove snaga i dimenzionirati samo za potrebe potrošakih
optereenja.

U posljednjih nekoliko godina pojavilo se više utjecaja ije je kombiniranje dovelo do

poveanog zanimanja za distribuiranu proizvodnju iz obnovljivih izvora energije
(smanjenje emisije CO2, programi energetske uinkovitosti ili racionalnog korištenja
energije, deregulacija i natjecanje, diversifikacija energetskih izvora, zahtjevi za
samoodrživosti nacionalnih energetskih sustava…). Utjecaj na okoliš jedan je od
znaajnih faktora u razmatranju prikljuenja novih proizvodnih objekata na mrežu.

Na temelju Kyoto Protokola mnoge zemlje trebaju smanjiti kombiniranu emisiju

staklenikih plinova razvijenih zemalja za otprilike 5 % u odnosu na vrijednost iz 1990.
godine, u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Zemlje Europske unije preuzele su obvezu
smanjenja emisije staklenikih plinova za 8%, dok je za Hrvatsku oekivano smanjenje za
5 %.

Tablica 1.1. Rezultati smanjenja emisije staklenikih plinova u % u odnosu na 1990.

godinu.

Cilj
Zemlje 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Kyoto
protokola:
EU 25 91.9 92.1 94.2 92.8 92.3 90.8 90.7 91.7 90.9 92.4 92.7 92.0
EU 15 96.3 97.1 99.2 97.8 98.1 96.5 96.8 97.8 97.4 98.8 99.1 92.0
Hrvatska 69.0 70.4 72.5 77.4 78.1 81.3 81.2 84.9 88.7 93.8 94.6 95.0

1
Stvaraju se programi iskorištavanja obnovljivih izvora koji ukljuuju vjetroelektrane, male
hidroelektrane, fotonaponske izvore, zemni plin, energiju iz otpada te iz biomase.
Kogeneracijske sheme koriste otpadnu toplinu termalnih proizvodnih objekata bilo za
industrijske procese ili grijanje te su vrlo dobar nain poveanja ukupne energetske
uinkovitosti. Obnovljivi izvori imaju znatno manju energetsku vrijednost u usporedbi s
fosilnim gorivima zbog ega su njihove elektrane manje veliine te geografski široko
raspodijeljene i prikljuuju se uglavnom na distribucijsku mrežu.

S jedne se strane nalaze inženjeri motivirani iskustvenim spoznajama o složenosti

pogona elektroenergetskog sustava koji iskazuju zabrinutost u pogledu
elementarne ostvarivosti masovnog uvoenja nereguliranih i neupravljivih
generatora u elektroenergetsko, a posebice distribucijsku mrežu. S druge se pak
strane nalaze entuzijastini zagovarai izvora obnovljive energije poput
vjetroelektrana i kogeneracije elektrine i toplinske energije (eng. combined heat
and power, CHP) koji vjeruju da takve proizvodne jedinice nužno treba uvoditi u
pogon kako bi se ispunili domai i meunarodni zahtjevi za smanjenjem emisije
CO2.

Štoviše, obnovljivi izvori poveavaju samoodrživost elektroenergetskog sustava u

sluajevima eventualne energetske krize u proizvodnji elektrine energije koja je danas
ovisna o isporuci ugljena, plina i nafte.

100

90 Biomass
Biomasa
80 Ugljen
Coal

70 Nafta
Oil
Potrošnje

Prirodni
Gas plin
60
Voda& iWind
vjetar
% Share

Water
50 Ostali
Other OIE
Renewables
%

40

30

20

10

0
1860 1880 1900 1920 1940 1960 1980 2000 2020 2040 2060

Slika 1.1. „Tri vala“ fosilnih godina i potreba za obnovljivim izvorima energije

2
1.2. Osnovni izvori i oblici energije

1.2.1. Osnovni izvori energije

Osnovni izvori energije koje nalazimo u prirodi su: energija Sunca, energija
Zemlje i energija gravitacije.

A. Energija Sunca

Velika koliina toplih plinova, jake gravitacijske sile ubrzavaju atome plinova
prema središtu - podiže se unutarnja temperatura (na 107 K) i tlak (na 1014 Pa),
pri emu se kidaju elektroni iz atoma i mješaju s jezgrama u plazmu Ÿ
termonuklearna fuzija vodika.
Osloboena energija prenosi se prema površini, te zraenjem u svemir, uz
opadanje temperatura (na površini 5760 K). “Mali” dio energije Sunca koji dolazi
na Zemlju = 1.5 ˜ 109 TWh (s tim da se od toga 30% reflektira u svemir, a 70% na
Zemlju = 1.05 ˜ 109 TWh). To znai da je godišnja energija Sunca vea od ukupnih
rezervi nafte i ugljena zajedno!

Pri tome se vei dio energije dobija posredno:

1. Fotosinteza (kemijska energija biljaka, rezultat: hrana, te unutarnja energija
drveta, biomase i fosilnih goriva)
2. Isparavanje (kruženje vode i vodene pare u atmosferi, rezultat: potencijalna
energija vodotokova u odnosnu na morsku razinu)
3. Strujanje vode i zraka (kao posljedica razlika temperatura zraka i vode, rezultat:
kinetika energija morskih struja i vjetra, te potencijalna energija morskih valova)

Znatno manji služi izravno kao oblik energije (Sunevo zraenje).

B. Energija Zemlje (geotermalna)

Hlaenjem Zemlje postupno nastaje Zemljina kora (kruti dio debljine 50 km). Jezgra
Zemlje: rastaljena materija na 5500 K i 345 ˜ 109 Pa. Prosjeni temperaturni gradijent
Zemlje: 1 [K] / 33 [m]; a kore 0.3 [K] / 33 [m], visoki temperaturni gradijenti pojavljuju se
u podrujima jakih seizmikih aktivnosti. Prosjena dnevna koliina energije koja se
dovodi na površinu: 5.4 ˜ 103 kJ/m2, što ini energiju s obzirom na površinu Zemlje od
2.8 ˜ 1015 kJ/dan ili 0.27 ˜ 106 TWh/god.

Mogue primjene vezane su za temperaturni gradijent jer se toplinska energija

može iskoristiti samo ako postoji razlika u temperaturi. Prema trenutno razvijenoj
tehnologiji mogue primjene su: toplinske crpke, izvori vrue vode i pare, te
energija suhih stijena.

C. Energija gravitacije

Posljedica gravitacijske sile izmeu Sunca, Mjeseca i Zemlje, koje utjeu na razinu
vode u moru (plima i oseka), uz ega su vezane i mogue primjene. Obino se javljaju
dvije plime i oseke tijekom Mjeseevog dana i one se nazivaju poludnevne, a postoje i

3
jednodnevne kod kojih se tijekom Mjeseevog dana pojavljuje samo jedna plima i oseka.
Razlika izmeu plime i oseke od nekoliko centimetara do 16 metara.

1.2.2. Osnovni oblici energije

Osnovni oblici energije su nagomilana i prijelazna energija [2].

1. Nagomilana energija - akumulirana u materiji (EN)

- energija položaja (potencijalna),
- energija kretanja (kinetika),
- unutarnja energija

Potencijalna energija – posljedica meusobne privlanosti Zemljine mase i mase

tijela iznad Zemlje, u njenom gravitacijskom polju:

Wp m ˜ g ˜ (h2  h1 ) (1.1)

Kinetika energija – rad potreban da se tijelo mase m ubrza/uspori od brzine v1

do v2:

¸ 1
W(1.2.)
k ˜ m ˜ (v22  v12 )
2

Unutarnja energija – koncentrirana na razini jezgara, atoma i molekula: termika

- na razini molekula (dovoenjem topline molekule mijenjaju brzinu gibanja, a
time i nagomilanu energiju); kemijska - na razini atoma (energija se mijenja
promjenom kemijskog spoja), te nuklearna – na razini jezgara (fuzija i fisija).

2. Prijelazna energija - vezana uz proces (EP), kratkotrajna, pojavljuje se

prijelazom oblika nagomilane energije s jednog tijela na drugo
- rad (W),
- toplina (Q),
- zraenje (X)

Openito pri pretvorbi energije možemo definirati slijedee oblike energije:

1. Primarna (prirodna) energija (u prirodnom stanju)

2. Sekundarna (pretvorbena) energija (od opskrbljivaa – pripremljena, tj.
oplemenjena za transport i korisnika kroz tehnike procese)
3. Krajnja energija (korisniku predana energija – npr. elektrina)
4. Korisna energija (kod korisnika primjenjena energija – mehanika,
toplinska, svjetlosna, kemijska)

Meutim, pri svakoj pretvorbi navedenom lancu nastaju gubici. Stoga je najvažniji
zadatak energetike racionaliziranje pretvaranja raznih oblika primarne (prirodne)
energije u krajnje (korisne) energetske oblike = racionalizicija uporabe energije.

4
1.2.3. Klasifikacija primarnih (prirodnih) oblika energije

S obzirom na vremensku mogunost njihovog iscrpljivanja prirodni (primarni)

oblici energije dijele se na [2]:

1. NEOBNOVLJIVI OBLICI ENERGIJE

- Fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin, uljni škriljevci),
- Nuklearna goriva
- Unutarnja toplina Zemlje (geotermalna energija)

2. OBNOVLJIVI OBLICI ENERGIJE

- Vodne snage, (energija vodotokova, morskih struja i valova, plime i oseke),
- Biomasa (i bioplin, ukljuujui i drvo i otpatke),
- Energija Suneva zraenja,
- Energija vjetra

Za razliku od neobnovljivih oblika energije, obnovljivi oblici energije NE MOGU se

vremenom iscrpiti, ali je mogue u potpunosti iscrpiti njihove potencijale. Primjer:
Utvrivanje najpogodnijih lokacija za gradnju HE odreene instalirane snage na
odreenom vodotoku i njihova izgradnja - potpuno iskorištenje isplativih energetskih
kapaciteta vodotoka

Dio obnovljivih izvora energije nije mogue uskladištiti i transportirati u prirodnom obliku
(vjetar, zraenje sunca), a dio jest (voda u vodotocima i akumulacijama, biomasa i
bioplin) Izvore energije koje nije mogue uskladištiti treba iskoristiti u trenutku kad se
pojave ili ih pretvoriti u neki drugi oblik energije.

Oite prednosti neobnovljivih izvora su: konstantost, bolja mogunost prilagodbe

potrebama, uskladištenja i transporta u prirodnom obliku, manje investicije za izgradnju
postrojenja za njihovo dobivanje, pretvorbu i uporabu, te pogon i održavanje (s obzirom
na instaliranu snagu).

Ipak najvažnije: vee tehnike mogunosti i bolja ekonomska opravdanost

iskorištavanja neobnovljivih oblika energije (vezano uz razvoj metoda i postupaka)
Ÿ razlozi njihovog veeg iskorištavanja do sada!

Prirodne oblike energije prema fizikalnim svojstvima dijelimo još na nosioce:

- Kemijske energije: ugljen i treset, sirova nafta, zemni plin, uljni škriljavci,
biomasa, bioplin, drvo i otpaci,
- Nuklearne energije: nuklearna goriva
- Potencijalne energije: vodne snage, plima i oseka
- Kinetike energije: vjetar, energije struja i morskih valova
- Toplinske energije: geotermika, toplinska energija mora
- Energije zraenja: Sunevo isijavanje

Prema uobiajenosti uporabe prirodne oblike energije možemo podijeliti i na:

- KONVENCIONALNE (fosilna goriva, vodne snage, nuklearna goriva i vrui
izvori).
- NEKONVENCIONALNE (svi ostali)

5
Konvencionalni obnovljivi izvori (oblici) energije - energija vodotokova (i
to iskljuivo velike HE), dok su svi ostali su nekonvencionalni!

1.3. Svojstva obnovljivih izvora energije

1.3.1. Opa i pojedinana svojstva nekonvencionalnih izvora energije

Svojstva nekonvencionalnih izvora energije ne možemo promatrati izdvojeno od openito

znanih svojstava konvencionalnih izvora, tek usporeivanjem s tim svojstvima možemo
utemeljeno donositi kvalifikative nekonvencionalnih izvora. Neka svojstva
nekonvencionalnih izvora su poželjna a neka nepoželjna. U tablici 1.2. iznose se neka
važnija opa i pojedinana svojstva, ali u kojima pretežu poželjna svojstva. Zatamnjenja
pojedinih polja u tablici znae ispunjenje i neispunjenje poželjnih svojstava:

Ispunjeno poželjno svojstvo

Djelomino ispunjeno poželjno svojstvo
Neispunjeno poželjno svojstvo

Tablica 1.2. Pretežno ispunjena poželjna svojstva nekonvencionalnih izvora [4]

Svojstvo izvora Poželjno MHE Su-T Su-E Vj. Bio. Geo.

Obnovljivost Ispunjena

Potencijal Što vei

Energija za postrojenja Što manja

Energija za pridobivanje Što manja

Emisija kod pretvorbe Što manja

Mogua diverzifikacija Ispunjeno

CO2-neutralnost Povoljna

Znaenje kolona u tablici je:

MHE = korištenje vodnih snaga u malim hidroelektranama

Su-T = korištenje Suneva zraenja toplinskim kolektorima
Su-E = korištenje Suneva zraenja fotoelektrinim elijama
Vj. = korištenje energije vjetra vjetroelektranama
Bio. = korištenje biomase i otpada
Geo. = korištenje geotermalne energije

6
Obnovljivost pojedinog izvora energije najlakše pojmimo ako kažemo da je
obnovljiv izvor onaj iji se prosjeni dotok svake godine ponavlja, bez smanjenja –
barem za ljudsko poimanje vremena. U tom pogledu, svi promatrani
nekonvencionalni izvori su obnovljivi. Geotermalnoj energiji izvor su energetski
procesi u Zemljinoj nutrini koji e prema ljudskom poimanju vremena trajati do
sudnjeg dana, dakle praktiki do u nedostižnu budunost. U pogledu ogrjevnog
drveta, istaknimo da je uvjet obnovljivosti neprekidno pošumljavanje prostora
barem toliko da godišnji prinos bude jednak godišnjem iskorištenju drvne mase.

Openito, nekonvencionalni izvori imaju ogroman potencijal – što je poželjno

svojstvo. Sa Sunca na tlo Hrvatske dostruji približno 500 puta više energije nego li
je godišnja hrvatska potrošnja svih oblika energije! Ipak, male hidroelektrane
predstavljaju ogranieni potencijal, kojega naprosto nema na znatnom dijelu
ogromnih prostranstava globusa. Biomase predstavljaju velik ali ipak znatno manji
potencijal od energije Suneva zraenja. Geotermalna energija ima pri današnjem
nainu korištenja ogranieni potencijal, ali prikriveni potencijal je ogroman, ako
doe do prihvatljivog korištenja topline Zemljine unutrašnjosti s velikih dubina.
.
Ima li se na umu energija potrebna za proizvodnju opreme i materijala koje treba
ugraditi u postrojenja za korištenje nekonvencionalnih izvora, a ne samo toj
energiji odgovarajui novac, onda izlazi da pojedini izvor mora neprekidno raditi
nekoliko godina, da bi tek tada postao neto-proizvoa energije. A kako za
pojedine oblike energije treba mnogo takvog materijala (temelji i nosai fotoelija
i kolektora, same fotoelije i kolektori, visoki betonski ili elini stupovi
vjetrogeneratora) to se energija za njihovu proizvodnju ne smije zanemariti.
Naglašeni utrošak energije je pri proizvodnji fotoelija.

Kod veine nekonvencionalnih izvora nema utroška energije prilikom pridobivanja

izvornog oblika (kao što postoji znaajan utrošak energije pri eksploataciji
ugljenokopa), niti utroška energije za transport izvornog oblika, jer je transport u
pravilu nemogu. Treba naprosto postrojenja za pretvorbu nekonvencionalnog
izvora u povoljniji oblik izložiti djelovanju tog nekonvencionalnog izvora. Jedino se
kod ogrjevnog drveta, biomase i otpada javljaju ti utrošci energije (koji mogu biti
toliko znaajni da cijela stvar postane neracionalna), primjerice za sjeu drvne
mase, za pošumljavanje i uzgoj šume, za transport od mjesta sjee do mjesta
korištenja te za pripremu drveta za korištenje. Slino je s biomasom i otpadom,
jedino tu može izostati utrošak pri uzgoju jer se uzgoj odvija neovisno od
eventualnog energetskog korištenja, primjerice slama nastaje kao rezultat
poljoprivredne proizvodnje pšenice te e ili strunuti ili se energetski iskoristiti.

Lokalno optereenje okoline emisijom štetnih tvari ili bukom na mjestu pretvorbe
nekonvencionalnog oblika energije u iskoristljiviji oblik openito je maleno ili ga
uope nema. Ali korištenje vjetra izaziva buku, a sagorijevanje biomase izaziva
emisiju plinova eventualno manje štetnih od konvencionalnih goriva jer praktiki
nema sumpora (kao u ugljenu ili nafti). Ipak je emisija iz tih postrojenja nešto vea
nego li iz konvencionalnih postrojenja, jer radi se o manjem stupnju djelovanja pri
pretvorbi energije i manjim jedinicama. Emisija kod korištenja otpadaka može biti

7
i opasna ako se prethodno iz otpadaka (smea) ne izdvoje evidentno štetni
sastojci.

Najznaajnije praktino poželjno svojstvo nekonvencionalnih izvora energije je

mogunost posvemašnje diverzificirane primjene. Praktiki, svi izvori
nekonvencionalne energije – dakako ako se raspoloživi na promatranom mjestu –
mogu se koristiti u malome, u vlastitoj režiji, djelomice ili potpuno u samogradnji –
time se trošak rada kod instaliranja, pogona i održavanja praktiki dade izbjei ili
barem prikriti («radim za sebe, u slobodno vrijeme – dakle besplatno»).

Konano, o kumulativnoj CO2-neutralnosti nekonvencionalnih izvora energije.

Kumulativnoj, znai promatranoj u ukupnom lancu – od pridobivanja energije,
izrade i montaže pogonskih ureaja, do korištenja i zbrinjavanja nakon korištenja.
Iako se esto govori o CO2-neutralnosti apsolutno svih nekonvencionalnih izvora,
naješe se misli na tu neutralnost prilikom pretvorbe nekonvencionalnog oblika u
iskoristljiviji oblik i tada je takvo gledanje tono. (Za biomasu, to je dakako
ispunjeno samo ukoliko je godišnje iskorištavanje mase jednako ili manje od
godišnjeg prirasta nove mase. Tada e emisija CO2 pri korištenju te biomase biti
jednaka imisiji CO2 prilikom fotosinteze te biomase.) Meutim ako se ima na umu
proizvodnja materijala za izgradnju fotoelija a donekle i kolektora, onda izlazi da
je primjena Sunevog zraenja kumulativno «kvazi-CO2-neutralna», a emisija
ostalih postrojenja podjednaka kumulativnoj emisiji CO2 iz konvencionalnih
postrojenja.
U tablici 1.3 daje se pregled pretežno neispunjenih poželjnih svojstava nekonvencionalnih
izvora energije.

Tablica 1.3. Pretežno neispunjena poželjna svojstva nekonvencionalnih izvora [4]

Svojstvo izvora Poželjno MHE Su-T Su-E Vj. Bio. Geo.

Površinska distribucija Ravnomj.

Površinska gustoa Povoljna

Izvorno uskladištenje Mogue

Prirodna oscilacija Mala

Nužnost rezerve Ne treba

Zauzimanje prostora Povoljno

Stupanj djelovanja Povoljan

Mogunost kogeneracije Mogua

8
Površinska distribucija (površinska raspodjela) Suneva zraenja po Zemlji
najpravednija je od svih primarnih oblika energije, donekle biomase i otpada
(otpada ima svugdje gdje ima aktivnosti ljudi a tu je potrebna i energija, nema ga
tamo gdje nema ikakve ljudske aktivnosti pak tamo nema niti potrebe za
energijom). Ostali nekonvencionalni oblici energije nisu ravnomjerno rasporeeni
po Zemljinu globusu.

Površinska gustoa mala je za Sunevo zraenje, još manja za biomase i otpad, te

nešto vea za vjetar (tamo gdje ga uope ima raspoloživog za energetsko
korištenje), jedino je kod malih hidroelektrana i kod toplih izvora površinska
gustoa primjereno visoka. Na jedan etvorni metar na našoj geografskoj širini
dostruji godišnje približno 1000 kilovatsati Suneva zraenja, a ako uzgojimo
pšenicu na tom etvornom metru, slama e imati energetski sadržaj od samo 2
kilovatsata. Gdje je to usporedbi s naftnom bušotinom s godišnjim iscrpkom od
recimo 100 tisua tona iji je energetski sadržaj otprilike 1 milijarda kilovatsati a
zauzima površinu od par stotina etvornih metara!

Openito, izvorno se ne daju transportirati gotovo svi nekonvencionalni oblici

energije, kao niti uskladištiti u izvornom obliku. Moraju se trošiti na mjestu i u
ritmu svoga nastanka. Jedino se ogrjevno drvo, te biomasa i otpad daju
transportirati na razumno veliku udaljenost (jer bi pretjerana udaljenost tražila
više energije za transport od energetskog sadržaja tvari koja se prevozi, te bi to
bilo nerazumno) i svakako se daju uskladištiti i koristiti u ritmu potreba.

Oscilacija prirodnog dotoka velika je kod svih nekonvencionalnih oblika energije,

jedino geotermalna energija ne poznaje oscilaciju, ravnomjerno dotjee iz svog
izvora. Donekle, oscilacija dotoka ogrjevnog drveta manja je a uzevši u obzir i
mogunost njegova uskladištenja, oscilacija se dade kompenzirati. Biomase
sazrijevaju praktiki trenutno i onda se to ponavlja tek – u pravilu – za godinu
dana. Vjetar ima oscilaciju od nula do preko sto posto, jer pri olujnom vjetru mora
se obustaviti korištenje vjetrogeneratora, kao i pri vrlo malim brzinama vjetra.
Kako je snaga vjetroturbine proporcionalna brzini vjetra na treu potenciju, to i
mala promjena brzine predstavlja znatniju promjenu snage. Udvostruenje brzine
vjetra vodi uosmerostruenju snage! Sunevo zraenje jednako tako predstavlja
izvor s oscilacijom 0-100%, jer ga nou uope nema. Male HE takoer mogu biti
na takvim vodotocima, koji u odreenim prilikama znaju posve presušiti.

Trajanje iskorištenja instalirane snage, dakle omjer godišnje proizvedene energije

i instalirane snage, malo je kod svih izvora ije su prirodne oscilacije velike, jer su
samo mali dio godišnjeg vremena u punom pogonu. Za sve oblike energije ije je
trajanje godišnjeg iskorištenja malo mora se osigurati akumulacija energije, pak
je onda koristiti iz akumulatora ako je dotok malen ili posve izostao a potražnja
postoji. Ali, akumulacija praktiki dolazi u obzir kod toplinskog korištenja Suneva
zraenja (akumulator je dobro toplinski izoliran bojler) ili akumulacija manje
koliine elektrine energije u elektrinom akumulatoru kod fotonaponskog
korištenja Suneva zraenja.

9
Veu koliinu elektrine energije ne dade se ekonomino akumulirati u
akumulatorima jer bi oni bili velikih masa i time preskupi, tako da se praktiki kod
svih drugih obnovljivih izvora poseže za elektroenergetskim sustavom kao
rezervnim rješenjem ili dizel-generatorom. Ogrjevno drvo, biomasa i otpaci te
geotermalna energija ne traže takvu rezervu.

Potrebna rezerva u konvencionalnim postrojenjima može biti znatna, praktiki

može doi do udvostuenja instalacije na nacionalnoj razini. S jedne strane
instaliramo postrojenja na nekonvencionalni izvor a s druge strane isto toliku
konvencionalnu rezervu, koja e – k tome – biti slabije iskorištena jer nee raditi u
razdobljima kada je nekonvencionalni izvor raspoloživ. Regulacijska svojstva takve
rezerve moraju biti iznimno visoka jer je za dio nekonvencionalnih izvora
karakteristina njihova brza a nepredvidljiva promjena. Prijenosna elektrina
mreža koja povezuje podruja gdje su takvi nekonvencionalni izvori s podrujima
u kojima je konvencionalna rezerva takoer mora biti pojaana. U Njemakoj,
gdje je trenutno istalirano preko 20 gigavata vjetroelektrana u pogonu (najviše u
svijetu), moraju za svaki megavat u vjetroelektranama držati u rezervi još 0,85
megavata u konvencionalnim elektranama.
Zauzimanje prostora na mjestu pretvorbe primarnog oblika energije u iskoristljiviji
oblik veliko je pri korištenju svih nekonvencionalnih oblika, kod kojih je površinska
gustoa mala. Za fotonaponsko korištenje Suneva zraenja to je izrazito
naglašeno, a kod korištenja vjetra i kolektorskog korištenja Suneva zraenja
nešto manje. Ogrjevno drvo te biomasa i otpaci traže nešto više prostora od
onoga kojeg bi tražila konvencionalna termoelektrana jednake snage, uz nešto
vei skladišni prostor. Ogrjevno drvo dade se i neposredno koristiti – u štednjaku,
pei za zagrijavanje prostora ili sanitarne vode – pak onda traži samo prostor za
uskladištenje. Geotermalna energija, ukoliko se koristi neposredno za
zagrijavanje, troši najmanje prostora – jednostavno se cijev zabije u tlo i razvede
po kuama.

Stupanj djelovanja pri pretvorbi u koristan oblik openito je malen ili manji nego li
kod konvencionalnih izvora energije. Osobito je to naglašeno pri fotonaponskom
korištenju Suneva zraenja kod kojega je prosjeni stupanj djelovanja samo oko
10%, dakle za jedan kilovatsat dobiven iz sunanih elija treba izložiti toliko
površine da bude osunana s deset kilovatsati. Vei je kod malih hidroelektrana,
toplinskog korištenja Suneva zraenja kolektorima i neposrednog toplinskog
iskorištavanja geotermalne energije.

Suvremeni energetski pristup zalaže se za primjenu kogeneracije – dakle

spregnutu proizvodnju toplinske i elektrine energije, što je više mogue, jer se
time postiže vee iskorištenje primarnog oblika energije. Mogua je samo kod
nekonvencionalnih izvora upotrebljenih kao gorivo u termoelektrama-toplanama
ili ako se geotermalna energija koristi za pogon takve elektrane, dakle mora se
raditi o vrlo vruem izvoru (kakvih ima na Islandu). Takoer, u blizini postrojenja
za pretvorbu mora biti primjereno velik toplinski konzum, inae se nema kamo
isporuivati proizvedena toplina.

10
Troškovi pogona i održavanja postoje kod svih izvora. Neki se mogu ne iskazati,
ako su radovi izvedeni u vlastitoj režiji, ali oni teoretski postoje. Podmazivanje,
zaštita od korozije, elementarno išenje, redoviti periodiki remonti... samo su
neki od primjera troškova pogona i održavanja koji se ne daju izbjei ako se hoe
ostvariti poželjna životna dob pojedinog ureaja za prihvat i pretvorbu
nekonvencionalnog oblika energije.

1.3.2. Emisija iz nekonvencionalnih izvora i vrijeme energetske amortizacije

U tablici 1.4. prikazana je ukupna emisija klimatski štetnih plinova iz elektrana iskazana
CO2-ekvivalentom. Vidimo da izravne emisije dakako nema kod vjetroelektrana i
sunanih elektrana, ali da je kod ovih drugih naglašena neizravna emisija, što takve
elektrane svrstava u «kvazi- CO2-neutralne».

U tablici 1.5. prikazano je vrijeme energetske amortizacije, dakle vrijeme koje

treba protei od poetka korištenja do trenutka kada je proizvodnjom tog izvora
energije vraena energija utrošena prilikom proizvodnje opreme i materijala
potrebnih za gradnju tog postrojenja. Postoji znaajnije trajanje energetske
amortizacije sunanih elektrana, ovisno o vrsti primjenjenih elija. Pri tome su
dakako monokristalne elije najskuplje, traže najviše energije za svoju proizvodnju
i najviše optereuju okolinu pri tome. Trebaju biti i do nekoliko godina u pogonu,
kako bi vratile energiju uloženu u njihovu proizvodnju.
Tablica 1.4. Ukupna emisija klimatski štetnih plinova iz elektrana (CO2-ekvivalent,
gram/kWh) [4]

Izravna Neizravna Ukupna

Tip elektrana
emisija emisija emisija
Velike hidroelektrane 3,5-40 10-20 13,5-55
Male hidroelektrane 3,5-35 15-20 18,5-55
Vjetroelektrana 600 kW 0 40 40
Vjetroelektrana 1,5 MW 0 50 50
Elektrana na biomasu 700 kW 13 50 63
Elektrana na biomasu 11,5 MW 18 45 63
Velika fotoelektrina elektrana 0 180 180
Mala fotoelektrina elektrana 0 220 220
Konv.termoelektrane na plin 340 80 420
Konv.termoelektrane na kam.ugljen 820 100 920

Tablica 1.5. Vrijeme energetske amortizacije (godine) [4]

Tip energetskog postrojenja Energ.amortizacija
Hidroelektrana 0,2-0,3
Toplana za daljinsko grijanje 0,2-0,5
Nuklearna elektrana (LWR) 0,2-0,8
Vjetroelektrana 0,2-1,9
Fotonaponska-amorfne elije 2,6-4,6
Fotonaponska-multikristalne elije 3,1-6,8
Fotonaponska-monokristalne elije 4,2-7,1

11
1.3.3. Investicijski troškovi i troškovi pogona obnovljivih izvora energije
Tablica 1.6. Troškovi malih izvora energije [4]
Troškovi
Veliina Investicije
Tip izvora pogona
(MW) (€/kW)
(€/kWh)
Vjetroelektrane (na kopnu) 15 900-1300 0,04-0,09
Vjetroelektrane (na moru) 100 1500-2000 0,05-0,12
Kombi-elektrane 40 550-850 0,04-0,06
Hidroelektrane (mali pad) 5 900-1000 0,02-0,03
Kogeneracija 5 800-850 0,05-0,06
Fotonaponski sustavi 5 6000-10000 0,75-1,00
Gorivne stanice 5 1100-1600 0,08-0,10

Uzmemo li da je vrlo uprosjeen trošak investicija za termoelektranu na ugljen

zaokruženo oko 1000 €/kW, izlazi da vjetroelektrane (ako su izvedene na moru)
znaju koštati i dvostruko više, a fotonaponske elektrane ak deseterostruko više od
toga.

Troškovi pogona tih elektrana kreu se za vjetroelektrane od 4-12 eurocenta/kWh a za

fotonaponske elektrane od 75 eurocenta do 1 eura po kilovatsatu. Uzmemo li da je
prosjena proizvodna cijena konvencionalnih elektrana na europskoj elektroenergetskoj
tržnici 3-3,5 eurocenta/kWh, vidimo da je cijena proizvodnje iz vjetroelektrana i trostruko
vea od prosjene proizvodne cijene a iz fotonaponskih elektrana ak 30 puta vea! Drugi
nekonvencionalni izvori dolaze na razine više od vjetroelektranske cijene, osim malih
hidroelektrana u Austriji kojima donja granica cijene sumjerljiva europskoj proizvodnojj
cijeni elektrine energije iz konvencionalnih elektrana.

Valja naglasiti da se proizvodna cijena elektrine energije opada s razvojem tehnologije i

opadanjem investicijskih troškova i troškova pogona, što je vidljivo i na slici 1.2. koja
daje usporedbu proizvodne cijene od 1985. godine i prognozu do 2010. Ipak do
postizanja konkurentnih proizvodnih cijena, otkupne cijene elektrine energije iz takvih
izvora moraju biti poticajno visoke, inae za sada ne bi došla u obzir njihova izgradnja i
korištenje.

Slika 1.2. Proizvodna cijena elektrine energije iz obnovljivih izvora ($/kWh)

12
U tablici 1.7. navode se otkupne cijene iz nekonvencionalnih izvora elektrine energije,
kako su ureena zakonodavstvima ili uredbama u pojedinim zemljama.

Odakle sredstva za namirenje tolikih otkupnih cijena? Zemlje su uglavnom uvele

dodatak na cijenu elektrine energije, kojeg plaaju svi kupci elektrine energije,
a koji služi za isplate otkupne cijene proizvoaima elektrine energije iz
nekonvencionalnih izvora, koja cijena je manje ili više vea od prosjene
proizvodne cijene iz konvencionalnih izvora.

U Hrvatskoj, Zakonom o energiji (NN 177/2004) [26] je takoer uvedena

naknada za poticanje proizvodnje elektrine energije iz nekonvencionalnih izvora
koju bi plaali svi kupci [33], o emu više u nastavnoj jedinici 2.
Tablica 1.7. Otkupne cijene elektrine energije iz nekonvencionalnih izvora
(eurocent/kWh), stanje 2003-2005

Vjetroelektran Elektrane na Fotonaponske

Država Male HE
e biomasu elektrane
Austrija 3,2-6,2 7,8 10-16 47-60
Danska 5,8 8,0 15,3-30,5
Francuska 4,5-8,4 3,1-8,4 4,5-5,7
Hrvatska 4,3-5,0 6,0
Irska 6,4 4,7-5,3 3,8-5,9
Italija 11,3
Nizozemska 7,7
Njemaka 6,6-7,7 5,9-8,8 6,6-9,9 40,7-57,4
Portugal 6,9 7,6-8,3 6,2 23,0-39,4
Španjolska 6,4 6,6 6,2 21,7-39,7
Ujed.kraljevstv
8,8
o

13
1.4. Trenutno stanje korištenja obnovljivih izvora energije

1.4.1. Stanje u svijetu

Na slici 1.3. prikazan je udio pojedinih izvora energije u svjetskoj proizvodnji elektrine
energije. Iz dijagrama je vidljivo da se trenutno oko dvije treine elektrine energije
dobija iz fosilnih goriva (ugljena 40 %, prirodnog plina 20 % i nafte 7 %), dok su od
ostalih izvora znaajnije zastupljeni samo nuklearna i hidroenergija ( s udjelima od 16 %)
i to uglavnom zbog konvencionalnih velikih hidroelektrana.

Svi ostali, tj. nekonvencionalni izvori energije (iskljuujui hidroelektrane), usprkos

njihovom znaajnom poticanju i razvoju u posljednje vrijeme, u svjetskoj prizvodnji
elektrine energije sudjeluju ukupno samo s 2 %, od ega daleko najviše biomasa (62%),
potom energija vjetra (22%) i geotermalna energija (15%). Izravno korištenje energije
sunevog zraenja, kao plime i oseke u usporedbi s ostalim oblicima obnovljivih izvora
gotovo je zanemarivo u ovom trenutku, ali ipak treba naglasiti da ulažu veliki
znanstveno-istraživaki napori kako bi se ubrazo tehnološki razvoj fotonaponskih elija s
ciljem smanjenja investicijskih troškova i njihove znaajnije uporabe.

Biomasa i otpad: 62%

OIE - bez HE Vjetar: 22%
Hidroenergija 2% Geotermalna en.: 15%
16% Sunce: 1%
Plima i oseka: 0%

OIE - bez HE
Ugljen
39% Ugljen
Nuklearna energija
16%
Nafta

Prirodni plin

Nuklearna energija

Hidroenergija
Prirodni plin
Nafta
20%
7%
Slika 1.3. Udio pojedinih izvora energije u svjetskoj proizvodnji elektrine energije
2004. godine - izvor: IEA, 2006.

1.4.2. Stanje u Europskoj Uniji

Europska komisija, kroz Direktive vezane uz obnovljive izvore energije i smanjenje emisije
staklenikih plinova, kao i zemlje lanice Europske unije (osobito Njemaka) najvei su
zamašnjak razvoju obnovljivih izvora energije, o emu e više rijei biti u nastavnoj
jedinici 2. Regulativa obnovljivih izvora energije. Ovdje su na slikama 1.4. i 1.5. prikazani
udjeli pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji primarne (slika 1.4.) te

14
elektrine (slika 1.5.) energije koja dolazi iz obnovljivih izvora energije u zemljama EU
2004. i 2005. godine [7].

Kao što je vidljivo, u proizvodnji prirmarne energije najvei udio još uvijek ima biomasa i
to prvenstveno ogrijevno drvo koje služi za proizvodnju toplinske energije, a slijedi
hidroenergija koje se gotovo u cijelosti koristi za proizvodnju elektrine energije. U
proizvodnji elektrine energije najvei udio je hidroenergije, emu najviše doprinose
konvencionalne velike hidroelektrane. S obzirom da trenutni trend tehnološkog razvoja,
investicijskih troškova i proizvodnih cijena elektrine energije u ukupnoj proizvodnji
elektrine energije slijedi energija vjetra (vjetroelektrane) i biomasa (osobito elektrane na
krutu biomasu – drvo i drvne otpatke, te bioplin sa životinjskih farmi).

2004 2005
Geoterm. 5,6% Geoterm. 5,5%

Hidro. 22,2%
Hidro. 24,7%

Vjetar 5,5%
Vjetar 4,9%
Sunce 0,7%
Sunce 0,6%
Biomasa 64,1% Biomasa 66,1%

Slika 1.4. Udio pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji

obnovljive primarne energije zemalja EU – izvor: EUrObserver ER 2006, 2007

2004 2005
Geoterm. 1,2% Geoterm. 1,2%
Biomasa 13,8% Biomasa 15,8%
Sunce 0,2% Hidro. 66,4%
Hidro. 70,9% Sunce 0,3%

Vjetar 13,9%

Vjetar 16,3%

Slika 1.5. Udio pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji

obnovljive elektrine energije zemalja EU – izvor: EUrObserver ER 2006, 2007

15
 1.4.3. Stanje u Republici Hrvatskoj - usporedba

U Hrvatskoj udio obnovljivih oblika energije u proizvodnji elektrine 2000. godine bio je
vei je od 50% što je naizgled izvrsna situacija. Oekivano poveanje je 5,8 % u 2010.
godini, a daljnja poveanja udjela obnovljivih izvora energijepredmet pristupnih
pregovora s EU.

Pogleda li se udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji elektrine u Hrvatskoj u

usporedbi s vodeim „starim“ i „novim“ zemljama lanicama Europske Unije na slici 1.6 .
a) i b) vidljivo je da u ukupnom udjelu obnovljivih izvora pojedinih država, gdje Hrvatska
zauzima visoku drugu poziciju velika veina potjee od velikih hidroelektrana, dok su
ostali obnovljivi izvori zasada gotovo zanemareni.
80 14
75
70 12
65
60 10
55
50 1990. 1990.
45 8
%

40 1995. 1995.
%

35 6 2000.
30 2000.
25 4
20
15 2
10
5 0
0
GRE
HUN
GER

POR
FIN
CRO
EU
POL
ITA

FRA

AUT
CZ

O
Z

N
ER

A
EU
L

E
A

T
PO
C

AU
R
FR
IT
U

FI
PO
R
a) b)
G

G
H

Slika 1.6. Udio obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine energije:

a) ukljuujui velike hidroelektrane, b) bez velikih hidroelektrana

Naime, prema stanju iz 2005. Od 2071 MW ukupno instalirane snage u

hidroelektranama, samo 24,23 MW u malim hidroelektranama (nekonvencionalni
obnovljivi izvor). Osim u hidroelektranama, znaajnijeg udjela ostalih obnovljivih izvora
energije u proizvodnji elektrine energije praktiki nema (zasada instalirana samo dva
vjetroparka na Pagu i kod Šibenika snage 6 MW i 14 MW, te nekoliko postrojenja na
biomasu), o emu više u nastavnim jedinicama 3. Energija biomase i 4. Energija vjetra.

Ipak, najnovija zakonska regulativa prikazana u 2. nastavnoj jednici vezana uz tarifni

sustav cijena elektrine energije iz nekonvencionalnih izvora, kojom se nastoji potaknuti
vea izgradnja takvih postrojenja, kao i znaajan interes za izgradnjom vjetroelektrana u
Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina jamstvo su da e se takvo stanje znaajno
promijeniti u skoroj budunosti.

16
2. REGULATIVA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

2.1. Direktiva EU o obnovljivim izvorima

Temeljni zakonski okvir i poticaj za razvoj obnovljivih izvora i tehnologija njihove

uporabe u EU!

2001. godine Europska unija usvojila je Direktivu o obnovljivim izvorima (2001/77/EC)

koja predstavlja obvezu za zakonodavstva zemalja-lanica EU, u smislu poveanja udjela
obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine energije.

U ukupnoj proizvodnji elektrine energije u 1997. godini prosjeni udjel obnovljivih izvora
bio je 13,9%, koji se mora u 2010. godini prosjeno podii na 22,1%. U ukupne udjele
prema direktivi ukljuene su i velike HE, iako se radi o konvencionalnom izvoru energije!

Pri tome zadae pojedinih zemalja razliite su, ovise o zateenom udjelu,
objektivnim mogunostima za njegovu bržu ili sporiju promjenu, te razliitim
obvezama pojedine zemlje u odnosu na Kyoto-protokol. U tablici 2.1. prikazani su
minimalni udjeli obnovljivih oblika energije u proizvodnji elektrine energije
usvojeni Direktivom 2001. godine.

Tablica 2.1. Minimalni udio obnovljivih oblika energije u proizvodnji elektrine energije za
zemlje EU-15 prema Direktivi 2001/77/EC

Zemlja Udio 1997. (%) Udio 2010. (%)

obnovljivih obnovljivih
izvora izvora
Austrija 70,0 78,1
Belgija 1,1 6,0
Danska 8,7 29,0
Finska 24,7 31,5
Francuska 15,0 21,0
Grka 8,6 20,1
Irska 3,6 13,2
Italija 16,0 25,0
Luksemburg 2,1 5,7
Nizozemska 3,5 9,0
Njemaka 4,5 12,5
Portugal 38,5 39,0
Španjolska 19,9 29,4
Švedska 49,1 60,0
Ujed. Kraljevstvo 1,7 10,0
Ukupno EU-15 13,9 22,1

Pri tome je vidljivo da je zateeni udjel (1997) obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine
energije vrlo šaroliko rasporeen, da su zadae postavljene pred pojedinu zemlju (2010)

17
takoer raznolike, a kod niza inae razvijenijih zemalja zateeni udjel zapravo vrlo nizak
(Belgija, Irska, Nizozemska, donekle Njemaka i – izrazito – Ujedinjeno Kraljevstvo).

Nakon prijema 10 novih lanica Europske unije, došlo je do nadopune Direktive

2001/77/EC, obuhvatom i tih zemalja. Sveukupno, u svih 25 zemalja-lanica EU s
udjela od 12,9% u 1997. godini treba postii udjel od 21% u 2010. godini, što je
prikazano u tablici 2.2.

Tablica 2.2. Dopuna Direktive 2001/77/EC za 10 novih lanica

Zemlja Udio 1997. (%) Udio 2010. (%)

obnovljivih obnovljivih
izvora izvora
Cipar 0,05 6,0
eška 3,8 8,0
Estonija 0,2 5,1
Maarska 0,7 3,6
Malta 0,0 5,0
Letonija 42,5 49,3
Litva 3,3 7,0
Poljska 1,6 7,5
Slovaka 17,9 31,0
Slovenija 29,9 33,6
Ukupno EU-25 12,9 21,0

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 22. ožujka 2007. godine,

usklaujui propise o obnovljivim izvorima energije s onima u EU-u, propisala da
do kraja 2010. godine minimalni udio elektrine energije iz obnovljivih izvora (ne
odnosi se na velike hidroelektrane s instaliranom snagom veom od 10 MW) treba
iznositi 5,8% u ukupnoj potrošnji elektrine energije [25].

Prijedlog nove Direktive EU za promoviranje korištenja obnovljivih izvora

Prijedlog Direktive ima cilj uspostaviti ukupan udio od 20 % udjela obnovljivih izvora
energije u energetskoj potrošnji i minimalan udio od 10 % biogoriva u prijevozu EU.

Trenutno se radi na usklaivanju nacionalnih ciljeva: sve zemlje lanice trebaju proizvoditi
barem 5.75% više primarne energije u odnosu na referentnu 2005. godinu, a toan
postotak poveanja svake zemlje odreuje se prema BDP-u tako da se postigne 20%
poveanje udjela obnovljivih izvora energije u krajnjoj potrošnji energije na razini EU.
Ovaj cilj postavljen je u ožujku 2007.

Jedan od problema u usklaivanju ciljeva je referentna 2005. godina koja ne odgovara

naprednijim zemljama poput Austrije i Švedske. Nadalje, Njemaka je istakla problem
utjecaja ove Direktive na njihove “certifikate o zelenoj energiji” - obveze elektroprivrede
za otkupom obnovljive energije privatnih proizvoaa po fiksnom tarifnom sustavu.

18
Trenutno se u Europskoj Uniji koristi 8.5% obnovljivih izvora energije u krajnjoj potrošnji
energije, te je stoga potrebno poveati udjel za još 11.5%. Elektrina energija
proizvedena u treim zemljama a potrošena u EU takoer se može ukljuiti u postizanje
nacionalnih ciljeva.

U tablici 2.3. prikazani su usvojeni nacionalni ciljevi u Prijedlogu Direktive, usvojenom 23.
sijenja 2008. godine, verzija 15.4. a pregovori oko konane Direktive i dalje traju.

Tablica 2.3. Prijedlog Direktive EU za promoviranje korištenja OIE, verzija 15.4

Zemlja Udio (%) OIE u Udio (%) OIE u

krajnjoj krajnjoj
potrošnji potrošnji
2005. 2005.
Belgija 2,2 13
Bugarska 9,4 16
eška 6,1 13
Danska 17,0 30
Njemaka 5,8 18
Estonija 18,0 25
Irska 3,1 16
Grka 6,9 18
Španjolska 8,7 20
Francuska 10,3 23
Italija 5,2 17
Cipar 2,9 13
Latvija 34,9 42
Litva 15,0 23
Luksemburg 0,9 11
Maarska 4,3 13
Malta 0,0 10
Nizozemska 2,4 14
Austrija 23,3 34
Poljska 7,2 15
Portugal 20,5 31
Rumunjska 17,8 24
Slovenija 16,0 25
Slovaka 6,7 14
Finska 28,5 38
Švedska 39,8 49
Velika Britanija 1,3 15
Ukupno EU-27 8,5 20,0

19
2.2. Obnovljivi izvori energije u hrvatskim zakonima

Sve zemlje Europske unije preuzele su obveze promjene odnosa u energetskom sektoru
temeljem zajednikih pravila koja su odreena direktivama oliberalizaciji tržišta elektrine
energije i plina. U sklopu eurointegracijskih procesa Hrvatska je cjelokupni koncept
reforme energetskog sektora kroz pravni i institucionalni okvir prilagodila zahtjevima EU-
a, dakako,u granicama specifinog rješenja. Znaajan pomak u podruju obnovljivih
izvora energije u Hrvatskoj se dogodio 22. ožujka ove godine kada je Vlada usvojila
paket podzakonskih akata koji reguliraju to podruje [25].

U novom zakonodavnom okviru kojim se ureuju odnosi u energetskom sektoru (NN

68/2001 i 177/2004) te strateškim dokumentima njegovog razvoja i zaštite okoliša kao
što su:

- Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002),

- Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/2002),

- nacionalni energetski programi i dr,

uinkovito korištenje energije, kogeneracija i korištenje obnovljivih izvora utvreni

su u skladu s postojeim stanjem u tom sektoru i razvojnim opredjeljenjem kao
interes Republike Hrvatske. Poseban položaj OIE-a i kogeneracije definiran je i u
Zakonu o energiji (NN 68/2001, 177/2004) koji eksplicitno izražava pozitivan stav
prema njima pa se u njegovom lanku 14, stavku 1. izrijekom kaže da je njihovo
korištenje u interesu Hrvatske.

Zbog specifinosti obnovljivih izvora energije i kogeneracije te njihovog nerazvijenog

tržišnog položaja potreban je znaajan napor države i politika volja za poticanje novih i
istih tehnika te taj sektor može zaživjeti samo u reguliranim uvjetima ureenih odnosa i
sustava u pogledu cijene i trajanja otkupa energije, uklonjenih administrativnih prepreka i
dr. Za razvoj OIE-a i kogeneracije nužna je trajna skrb i praenje provedbe s mogunošu
jednostavnog i brzog djelovanja na državnoj i lokalnoj razini. S aspekta zaštite tržišnog
natjecanja i ouvanja poduzetnike i tržišne slobode osigurat e se nadzor nad
funkcioniranjem svih koherentnih ekonomskih instrumenata.

Kao što je spomenuto, prema Zakonu o energiji, korištenje obnovljivih izvora energije u
interesu je Republike Hrvatske. Programe za primjenu i poticanje primjene obnovljivih
izvora energije sukladno Strategiji energetskog razvitka i programima na državnoj razini
priprema Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, a na lokalnoj razini nadležna
tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Spomenuti programi sadrže
poticajne mjere za uinkovito korištenje energije i obnovljivih izvora energije kroz sljedee
aktivnosti: obrazovanje, obavješivanje, energetske savjete i izdavanje energetskih
publikacija. Prema definiciji iz Zakona o energiji [26]:

„...obnovljivi su izvori energije koji su sauvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti

ili djelomino, a posebno energija vodotoka, vjetra, neakumulirana Suneva
energija, biogorivo (tekue ili plinovito gorivo za pogon motora dobiveno iz
biomase), biomasa, geotermalna energija.“

20
Vlada je na sjednici održanoj 22. ožujka 2007. godine odredila i naknade za
poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije (tj. za istodobnu proizvodnju elektrine i toplinske energije) te tarifni
sustav za proizvodnju elektrine energije iz tih izvora - vjetroelektrana, elektrana
na biomasu, geotermalnih elektrana, elektrana na biogoriva itd. [25]

Novi propisi (NN 33/2007) su:

• Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie [30]
• Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih
izvora energije i kogeneracije [33]
• Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije [31]
• Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije [32]
• Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvoaa elektrine energije.

Svi ovi propisi stupili su na snagu 1. srpnja 2007. godine.

2.2.1. Tarifni sustav za proizvodnju el. energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije

Cilj Tarifnog sustava za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije (NN 33/2007) te Uredbe o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine
energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije je jasno definirati i konkretizirati
mehanizme prikupljanja sredstava i mehanizama poticanja, temeljenih na cjenovnom
pristupu
za proizvoae.

Tarifni sustav odreuje pravo povlaštenog proizvoaa na poticajnu cijenu koju operator
tržišta plaa za isporuenu energiju, a temelji se na opravdanim troškovima poslovanja,
održavanja, zamjene, izgradnje ili rekonstrukcije postrojenja koja koriste obnovljive izvore
energije, odnosno kogeneraciju.

Naknada za poticanje proizvodnje elektrine energije iz OIE-a i kogeneracije za svaku

pojedinu tehnologiju, odnosno izvor obraunava se prema naelu reguliranog profita.
Obvezu plaanja naknade imaju svi kupci.

Mehanizmom za prikupljanje i razdiobu sredstava upravlja operator tržišta (nadzor

provodi MINGORP) te sklapa ugovorne odnose s povlaštenim proizvoaima. Tarifnim
sustavom se utvruju tarifne stavke i njihove visine za isporuenu elektrinu energiju iz
postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije (tablice 2.4. i 2.5.) [31].

Za kogeneracijska postrojenja utvruju se tarifne stavke za isporuenu elektrinu energiju

za vrijeme trajanja više (VT) i niže (NT) dnevne tarifne stavke, odreene tarifnim sustavom
za proizvodnju elektrine energije (tablica 2.6.) [31].

Uz to, utvren je i korekcijski faktor koji ovisi o udjelu domae komponente u projektu za
iskorištavanje obnovljivih izvora energije (tablica 2.7. [31]). Naime, strateški element
reforme energetskog sektora i perspektive projekata energetske uinkovitosti,
kogeneracije i obnovljivih izvore energije u Hrvatskoj svakako je izazov ukljuivanja

21
domae industrije (Konar, TPK Orometal, Centrometal, Solaris i dr) u razvojne i
proizvodne programe na tim podrujima energetike. Hrvatska preraivaka industrija
pokazala je izrazit interes za proizvodnju opreme i komponenata za korištenje obnovljivih
izvore energije što e u sluaju provedbe programa, primjerice, vjetroelektrana,
bioenergana, malih hidroelektrana, solarnih kolektora i dr. imati izravne uinke na
otvaranje novih radnih mjesta.

Inae, za donošenje tarifnog sustava bilo je potrebno usuglašavanje. Primjerice, iako je

postavljeni cilj od spomenutih 5,8% proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora
sukladan Direktivi 2001/77/EZ, smatralo se kako su s obzirom na njezinu primjenu,
lanice EU-a imale su dulji rok za ostvarenje tog udjela, odnosno ciljeva (do 2010.
godine). Isto tako, dotiranje iz prorauna na strani proizvodnje (u kWh) nije dopušteno jer
bi se tada narušila tržišna pravila. Takoer nije odreena ni gornja granica naknade, ve
stvarna visina ovisi o dinamici provoenja politike korištenja OIE-a i kogeneracije te o
strukturi pojedinih izvora (tehnologija). Sustavom praenja i izvještavanja MINGORP e
pravdobno poduzimati odgovarajue mjere [25].

Tablica 2.4. Visine tarifnih stavki (C) za postrojenja prikljuena na distribucijsku mrežu
koja koriste OIE za proizvodnju elektrine energije instalirane elektrine snage do 1 MW
(l. 4.)

Tip postrojenja C
(kn/kWh)
a. sunane elektrane
a.1. sunane elektrane instalirane snage do ukljuivo 10 kW 3,40
a.2. sunane elektrane instalirane snage vee od 10 kW do ukljuivo 30 kW 3,00
a.3. sunane elektrane instalirane snage vee od 30 kW 2,10
b. hidroelektrane 0,69
c. vjetroelektrane 0,64
d. elektrane na biomasu
d.1. kruta biomasa iz šumarstva i poljoprivrede (granjevina, slama, koštice…) 1,20
d.2. kruta biomasa iz drvno-preraivake industrije (kora, piljevina, sjeka...) 0,95
e. geotermalne elektrane 1,26
f. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada (kukuruzna silaža...) te organskih 1,20
ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-preraivake industrije (kukuruzna
silaža, stajski gnoj, klaoniki otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva…)
g. elektrane na tekua biogoriva 0,36
h. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za proišavanje otpadnih voda 0,36
i. elektrane na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka...) 0,60

22
Tablica 2.5. Visine tarifnih stavki (C) za postrojenja prikljuena na prijenosnu ili
distribucijsku mrežu koja koriste OIE za proizvodnju elektrine energije instalirane
elektrine snage vee od 1 MW (l. 4.)

Tip postrojenja C
(kn/kWh)
a. hidroelektrane instalirane snage do ukljuivo 10 MW
- energija do ukljuivo 5000 MWh proizvedenih u kalendarskoj godini 0,69
- energija za više od 5000 MWh do ukljuivo 15000 MWh proizvedenih u kalendarskoj 0,55
godini
- energija za više od 15000 MWh proizvedenih u kalendarskoj godini 0,42
b. vjetroelektrane 0,65
c. elektrane na biomasu
c.1. kruta biomasa iz šumarstva i poljoprivrede (granjevina, slama, koštice…) 1,04
c.2. kruta biomasa iz drvno-preraivake industrije (kora, piljevina, sjeka i…) 0,83
d. geotermalne elektrane 1,26
e. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada (kukuruzna silaža...) te organskih 1,04
ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-preraivake industrije (kukuruzna
silaža, stajski gnoj, klaoniki otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva…)
f. elektrane na tekua biogoriva 0,36
g. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za proišavanje otpadnih voda 0,36
h. elektrane na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka…) 0,50

Tablica 2.6. Visine tarifnih stavki (C) za kogeneracijska postrojenja prikljuena na

distribucijsku mrežu koja koriste OIE za proizvodnju elektrine energije (l. 4.)

C
VT NT
Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage do ukljuivo 50 0,61 0,32
kW, tzv. mikrokogeneracije te sva kogeneracijska postrojenja koje
koriste gorivne elije na vodik
Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage vee od 50 kW 0,51 0,26
do ukljuivo 1 MW, tzv. male kogeneracije
Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage vee od 1 MW 0,44 0,22
do ukljuivo 35 MW, tzv. srednje kogeneracije prikljuene na
distribucijsku mrežu
Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage vee od 35 MW, 0,30 0,15
tzv. velike kogeneracije, te sva kogeneracijska postrojenja prikljuena
na prijenosnu mrežu

23
Tablica 2.7. Korekcijski faktori za tarifne stavke (C) ovisni o udjelu domae komponente u
projektu

Udio domae Korekcijski

komponente u projektu, p faktor, ko
(%)
60 i više 1,00

45 – 60

45 i manje 0,93

gdje je: ko je korekcijski faktor za udio domae komponente izmeu 45% i 60%,
zaokruženo na dvije decimale, p-utvreni postotni udio domae komponente.

Pravna poveznica za prosjenu proizvodnu cijenu elektrine energije jednaka je cijeni

proizvodnje elektrine energije za tarifne kupce iz kategorije kuanstva s jednotarifnim
obraunom elektrine energije. Tarifni sustav u obzir je uzeo i socijalni uinak pa e, uz
pretpostavljenu procjenu prosjene godišnje potrošnje elektrine energije za kuanstvo od
3500 kW h, naknada za poticanje proizvodnje elektrine energije iz postrojenja koja
koriste obnovljive izvore enrgije i kogeneracijskih postrojenja poveati mjeseni raun za
elektrinu energiju za oko 3 kune po kuanstvu.

Proraun poticajnih cijena za pojedine obnovljive izvore energije raen je uz zahtjev

ostvarivanja interne stope povrata, odnosno uz pretpostavku da e se za razdoblje
trajanja ugovora o otkupu elektrine energije od 12 godina postrojenje u potpunosti
isplatiti. Nakon toga bit e mogue, s obzirom na razvoj tržišta zelene elektrine energije,
ostvarivati pogodnosti kroz prodaju elektrine energije na otvorenom tržištu ili kroz nove
ekološke institute za obnovljive izvore (zeleni certifikati i dr).

Troškovi energije uravnoteženja (odstupanja u vrijednostima planirane i proizvedene

elektrine energije iz postrojenja povlaštenih proizvoaa koji imaju pravo na poticajnu
cijenu) odreeni su tako da za naredne dvije godine iznose 10% prosjene proizvodne
cijene elektrine energije.

Tijekom usuglašavanja Tarifnog sustava i uredbi razmatrana je posebna visina

tarifnih stavki za vjetroelektrane, skaliranje za male hidroelektrane, uvoenje
novih frakcija za biomasu, plaanje naknade jedinicima lokalne samouprave na
ijem su podruju proizvodni objekti (vjetroelektrane snage vee od 1 MW,
geotermalne elektrane i male hidroelektrane) u iznosu 0,01 kn/kWh, godišnje
korekcije visine tarifne stavke za indeks cijena na malo, analitike podloge, CBA
metodologija, simulacija izrauna naknade za poticanje po tri scenarija, energije i
kogeneracije [25].

2.2.2. Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije

Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, uvodi klasifikaciju

obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji se koriste za proizvodnju energije,
propisuje uvjete i mogunosti za korištenje, planiranje, projektiranje i izgradnju

24
postrojenja za njihovo iskorištavanje te ureuje nain upisa u registar projekata
koji se vodi u suradnji MINGORP-a, Hrvatske energetske regulatorne agencije i
Hrvatskog operatora tržišta energije.

Pri tome su kod umreženih toplinskih sustava uvjeti korištenja OIE-a regulirani na
podruju tržišta toplinske energije, dok za individualne (neumrežene) elektrine,
odnosno toplinske sustave koji koriste obnovljive izvore energije Vlada može
donijeti posebne uvjete i poticajne mjere.

Kada se radi o vjetroelektranama, uvedeno je rezervirano pravo njihovog

graenja u sluaju da se istražno podruje pokaže interesantnim, no prethodno
odobrenje i odobrenje za izgradnju daje MINGORP [25].

2.2.3. Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije iz obnovljivih izvora

energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie

Najvažniji naglasci iz Uredbe o minimalnom udjelu elektrine energije iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/2007) su sljedei [25]:

• minimalni udio obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji su energetski subjekti za

opskrbu (tarifnih i povlaštenih kupaca) obvezni preuzeti odreuje Vlada
• proizvodnja elektrine energije iz OIE-a i kogeneracije za Hrvatsku je ekonomski
opravdana s gledišta izbjegnutih troškova lokalnih šteta u okolišu
• u strukturi ukupne potrošnje elektrine energije do 2010. godine nekonvencionalni
obnovljivi izvori trebaju iznositi 1139 GWh ili oko 5,8%
• u strukturi ukupne potrošnje elektrine energije do 2010. godine svi obnovljivi izvori
energije (ukljuujui i HE snage vee od 10 MW) trebaju iznositi 6750 GWh ili oko 34,4 %
prema referentnom scenariju S2 iz Strategije energetskog razvitka ukupni udio obnovljivih
izvora energije do 2010. godine trebao bi iznositi 40,2%.

2.2.4. Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz

obnovljivih izvora energije i kogeneracije

Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora

energije i kogeneracije (NN 33/2007) odreuje iznos naknada za poticanje primjene
obnovljivih izvora energije i kogeneracija koju e opskrba morati ukljuiti u cijenu
energije, a u cilju prikupljanja sredstava za podmirenje inkrementalnih troškova poticanja
obnovljivih izvora energije [25].

Naknade pri tome iznose od 0,0089 kn/kW h u 2007. do 0,0350 kn/kWh u 2010.
godini.

2.2.5. Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvoaa elektrine energije

Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvoaa elektrine energije,

propisuje vrste postrojenja s obzirom na primjenu tehnologije obnovljivih izvora
energije, odnosno kogeneracije, tehno-ekonomske specifi nosti primjene te
gospodarsku opravdanost, a takoer osigurava realne odnose i zdrave
konkurentske sile na tržištu te poticanje razvoja hrvatskog tržišta elektrine

25
energije. Kao kriteriji pri tome služe struna procjena uvjeta na tržištu, razvoj
tehnologija i situacija u Hrvatskoj te usklaenost s relevantnim direktivama EU-a.

S obzirom na to, promatraju se dvije osnovne skupine: instalirane elektrine snage

manje od 1 MW prikljuena na distribucijsku elektroenergetsku mrežu, te
instalirane elektrine snage vee od 1 MW prikljuena na prijenosnu ili
distribucijsku elektroenergetsku mrežu [25].

Slika 2.1. Shema djelovanja tržišta elektrine energije iz obnovljivih izvora

energije [25]

Slika 2.2. Ekonomski instrumenti za obnovljive izvore energije [25]

26
3. ENERGIJA BIOMASE

3.1. Vrste i osnovne znaajke biomase

Biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka poljoprivredne

proizvodnje (biljnog i životinjskog porijekla), šumarske i srodnih industrija.
Energija iz biomase dolazi u vrstom, tekuem (npr. biodizel, bioetanol,
biometanol) i plinovitom stanju (npr. bioplin, plin iz rasplinjavanja biomase i
deponijski plin).

Biomasa je obnovljivi izvor energije, a openito se može podijeliti na drvnu,

nedrvnu i životinjski otpad, unutar ega se mogu razlikovati:

x drvna biomasa (ostaci iz šumarstva, otpadno drvo),

x drvna uzgojena biomasa (brzorastue drvee),
x nedrvna uzgojena biomasa (brzorastue alge i trave),
x ostaci i otpaci iz poljoprivrede,
x životinjski otpad i ostaci,
x gradski i industrijski otpad.

Glavna prednost u korištenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali, ne

samo u tu svrhu zasaene biljne kulture ve i otpadni materijali u poljoprivrednoj i
prehrambenoj industriji. Plinovi koji nastaju korištenjem biomase mogu se takoer
iskoristiti u proizvodnji energije. Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je
i neusporedivo manja emisija štetnih plinova i otpadnih tvari. Rauna se da je
optereenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo,
budui da je koliina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka koliini
apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke (slika 3.1.) - ukoliko su sjea i prirast drvne
mase u održivom odnosu – 1 hektar šumskih površina godišnje apsorbira jednaku
koliinu CO2 koja se oslobaa izgaranjem 88 000 litara loživog ulja ili 134 000
m3 prirodnog plina.

Meutim spaljivanje biomase stvaraju se i drugi zagaujui plinovi te otpadne vode.

Samo je u velikim pogonima isplativa izgradnja ureaja za reciklažu otpada, dok u
manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekološkom smislu
profitabilno. Osim toga, prikupljanje, transport i skladištenje biomase vrlo je skupo što je
još jedan nedostatak ove tehnologije.

Korištenje biomase omoguava i zapošljavanje (otvaranje novih i zadržavanje

postojeih radnih mjesta), poveanje lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti,
ostvarivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, šumarstvu i drvnoj industriji kroz
prodaju biomase-goriva (procjenjuje se da je u 2005. godini na poslovima
proizvodnje biomase i njenog korištenja za energiju na podruju Europske unije
bilo zaposleno preko pola milijuna ljudi).

27
 Slika 3.1. Kumulativna CO2 neutralnost
(ukoliko je sjea usklaena sa prirastom – ekološki prihvatljivo)

1- ukupno zaposleni

2-proizvodnja biomase
3-posluživanje postrojenja

4-proizvodnja postrojenja
5-prateüe djelatnosti

Slika 3.2. Korištenje biomase i oekivani porast zaposlenosti u RHSlika

2.2.Scenarij doprinosa pri zapošljavanju korištenja biomase u Hrvatskoj

28
3.2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase

U ovom poglavlju objašnjeni su postupci dobivanja energije iz pojedinih vrsta

biomase, kao i naini njihovog iskorištenja odnosno primjene za proizvodnju
elektrine energije, topline, ali i za pokretanje automobila, tj. kao gorivo.

3.2.1. Drvna biomasa

Postoje razni naini da se iz drvne biomase dobije energija. Upotrebljava se

iskljuivo šumska biomasa (ostaci i otpad nastali redovitim gospodarenjem
šumama, prostorno i ogrjevno drvo) i biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad
pri piljenju, brušenju, blanjanju -gorivo u vlastitim kotlovnicama, sirovina za
proizvode, briketi i peleti - nastaju sabijanjem, odnosno prešanjem usitnjene
drvne biomase u rasutom stanju radi transporta i automatizacije loženja, i dr. -
jeftinije i kvalitetnije gorivo od šumske biomase). Pri obradi drveta gubi se oko 35
- 40% od ulazne sirovine u procesu proizvodnje, a koliina otpada za neke
proizvode kao što su parketi iznosi i do 65%.

a) b)

Slika 3.3. a) Briketi, b) Peleti

Biomasa se može izravno pretvarati u energiju jednostavnim sagorijevanjem

(izgaranjem) te se tako proizvesti pregrijana vodena para za grijanje u industriji i
kuanstvima ili za dobivanje elektrine energije u malim termoelektranama.
Takva postrojenja kao gorivo koriste drvni otpad iz šumarstva i drvne industrije,
slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad (u središtu se
Bea gradi velika kogeneracijska elektrana na biomasu koja e od ove godine
proizvoditi toplinu za 12 000 obitelji, odnosno dovoljno elektrine energije za ak
45 000 obitelji).
Osnovne su znaajke pri primjeni šumske ili drvne biomase kao energenta
jednake kao kod svakog goriva:

x kemijski sastav,
x ogrjevna (energetska) vrijednost
x temperatura samozapaljenja,
x temperatura izgaranja ,
x fizikalna svojstva koja utjeu na ogrjevnost (npr. gustoa, vlažnost i
dr).

29
 Slika 3.4. Primjer grijanja kuanstva pomou biomase

Temeljna veliina za proraun energije iz odreene koliine drva jest njegova

ogrjevnost (ogrjevna vrijednost). Najvei utjecaj na nju ima vlažnost (udio vlage-za
svježe drvo 50-55 %), potom kemijski sastav, gustoa i zdravost drva (u 2,5 kg
ogrjevnog drva-cca 20% vlage- u prosjeku sadržano je energije kao u 1 litri
loživog ulja).

Ogrjevna vrijednost se odreuje mjerenjem u kalorimetru, pri emu zrak i gorivo u ložište
moraju doi pod istom temperaturom i nastali produkti izgaranja moraju biti ohlaeni na
istu temperaturu. Razlikujemo gornju i donju ogrjevnu vrijednost.

Gornja ogrjevna vrijednost, Hg je ona koliina topline koja nastaje potpunim

izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na
temperaturu 25 °C, a vlaga se iz njih izluuje kao kondenzat.
Donja ogrjevna vrijednost, Hd je ona koliina topline koja nastaje potpunim
izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na
temperaturu 25 °C, a vlaga u njima ostaje u stanju pare te toplina kondenzata
ostaje neiskorištena. Pri opisivanju efikasnosti sustava uzimamo u obzir donju
ogrjevnu vrijednost jer je ona realna, tj. uzima u obzir gubitke (gornja ogrjevna
vrijednost upotrebljava se samo teoretski).

Zbog veeg udjela vlage i hlapivih sastojaka (do 80%), energetska vrijednost drvne mase
je znatno niža u odnosu na fosilna goriva, od 8,2 do 18,7 MJ/kg (za usporedbu: kamenog
ugljena 24-37,7 MJ/kg, mrkog 12,7-23,9 MJ/kg, lignita do 12,6 MJ/kg), a i dizajn pei
mora biti razliit u odnosu na one za ugljen:
x izgaranje na rešetci (manji sustavi - manji troškovi, ali za vlažno
neravnomjerno izgaranje, tj. vee emisije)
x fluidizirani sloj (vei sustavi - pogodno za goriva niske gorive vrijednosti, tj.
sa veim udjelom vlage).
Za naše podneblje i vrste drvea važno je za njegovu ogrjevnost utvrditi ubraja li
se ono u listae ili etinjae, odnosno u meko ili tvrdo drvo, jer je udio pojedinih

30
sastojaka pri tome razliit, a razliita je i tvar koja se može koristiti kao gorivo.
Smanjenjem vlažnosti biomase ogrjevna vrijednost se uvelike poveava. Iz tog je
razloga, za što bolje iskorištenje energije, korisno sušiti biomasu.

Slika 3.5. Modul skladištenja i sušenja biomase

Koncepcija modula biomase je da se kompletna oprema ugrauje dijelom unutar

standardnog ISO – kontejnera, a dijelom na kontejneru. Modul biomase osigurava
volumen skladišta biomase od 50 m3 ime je osigurana zaliha u skladištu za 30 - 35 sati
rada postrojenja sa maksimalnim kapacitetom - što omoguava dopunjavanje skladišta
biomase jedan puta dnevno. Kompletan sustav manipulacije sa biomasom u okviru
modula je voen mikroprocesorski. Za rad postrojenja - predviena je usitnjena drvna
biomasa do veliine od 50 mm (kora, sjeka pilanskog i finalnog drvnog otpada, te
usitnjena šumska biomasa) ili usitnjena poljoprivredna biomasa (oklasak i usitnjene
stabljike kukuruza i suncokreta).

Sušenje se provodi sa toplim zrakom temperature cca 100 oC -iz toplovodnog

izmjenjivaa. Topla voda koja zagrijava zrak za sušenje dovodi se iz vodom hlaenog
ložišta zagrijaa zraka za turbinu. Navedeni sistem sušenja omoguava skidanje vlage
biomase za cca 20 %.

U sluaju rada sa izrazito vlažnom biomasom - mogue je izvršiti dogradnju kanala za

dovoenje dimnih plinova za sušenje (cca 220 oC) ime se može dodatno poveati sušenje
uz poveanje energetske vrijednosti biomase do cca 20 %.

3.2.2. Nedrvna biomasa

Osim ostale nedrvne biomase, u Hrvatskoj bi osobitu važnost mogli imati ostaci iz
poljoprivrede, tj. poljoprivredna biomasa (kukuruzovina, oklasak, stabljike
suncokreta, slama, ljuske, koštice višanja, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina,
kore od jabuka...). Iskustva iz razvijenih zemalja, u Europi osobito Danske,
pokazuju kako se radi o vrijednom izvoru energije koji se ne bi trebao zanemariti.

Ilustrativan je stoga sljedei primjer. Nakon berbe kukuruza na obraenom

zemljištu ostaje kukuruzovina, stablijika s lišem, oklasak i komušina. Budui da je

31
prosjeni odnos zrna i mase (tzv. žetveni omjer) 53% : 47%, proizlazi kako
biomase približno ima koliko i zrna. Ako se razlue kuruzovina i oklasak, tada je
njihov odnos prosjeno 82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna kukuruza
dobiva se i 0,89 t biomase kukuruza što ine 0,71 t kukuruzovine i 0,18 t oklaska.
Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora prvenstveno vraati u zemlju,
preporuuje se zaoravanje izmeu 30 i 50% te mase, što znai da za energetsku
primjenu ostaje najmanje 30%.

Na ogrjevne vrijednosti nedrvne biomase podjednako utjeu udio vlage i pepela.

Udio pepela u nedrvenim biljnim ostacima može iznositi i do 20% pa znaajno
utjee na ogrjevnost (npr. slama-vei udio Na, Cl, K-manja temperatura taljenja
pepala-taloženje). Openito, supstance koje ine pepeo nemaju nikakvu
energetsku vrijednost (energetska vrijednost biljnih ostataka: 5,8 – 16,7 MJ/kg).

Osim ostataka i otpada postoji veliki broj biljnih vrsta koje je mogue uzgajati tzv.
energetski nasadi sa velikim prinosima; kao što su brzorastue drvee i kineske
trske s godišnjim prinosom od 17 tona po hektaru, eukaliptus: 35 t suhe tvari,
zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru, biljke bogate uljem ili šeerom, a u
Hrvatskoj se najvei prinosi postižu s topolama,vrbama i jablanima…

Slika 3.6. Energetski nasadi

3.2.3. Bioplin

Bioplin je miješavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog

materijala u okružju bez kisika. On je miješavina metana CH4 (40-75 %), ugljinog
dioksida CO2 (25-60 %) i otprilike 2 % ostalih plinova (vodika H2, sumporovodika
H2S, ugljikovog monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % lakši od zraka i bez
mirisa je i boje. Temperatura zapaljenja mu je izmeu 650 i 750 0C, a gori isto
plavim plamenom. Njegova kalorijska vrijednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko
60 %-om uinkovitošu u konvencionalnoj bioplinskoj pei.

Bioplin se dobiva iz organskih materijala. Podrijetlo sirovina može varirati, od stonih

otpadaka, žetvenih viškova, ostataka ulja od povra do organskih otpadaka iz
kuanstava. Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina može se koristiti i trava. Ali

32
fermentacijska postrojenja za travu moraju ispunjavati više tehnike zahtjeve od
konvencionalnih bioloških bioplinskih postrojenja, koja koriste vrsto ili tekue gnojivo.

Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje): aerobna (uz prisustvo kisika) i
anaerobna (bez prisustva kisika). Svi organski materijali, i životinjski i biljni, mogu biti
razgraeni u ova dva procesa, ali produkti e biti vrlo razliiti. Aerobna digestija
(fermentacija) proizvodi ugljini dioksid, amonijak i ostale plinove u malim koliinama,
veliku koliinu topline i konani proizvod koji se može upotrijebiti kao gnojivo. Anaerobna
digestija proizvodi metan, ugljini dioksid, nešto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo
malo topline i konani proizvod sa veom koliinom dušika nego što se proizvodi pri
aerobnoj fermentaciji. Takvo gnojivo sadži dušik u mineraliziranom obliku (amonijak) koje
biljke mogu brže preuzeti nego organski dušik što ga ini posebno pogodnim za
oplemenjivanje obradivih površina. Anaerobna digestija (slika 1.) se odvija samo u
specifinim uvjetima meu kojima su ulazna pH vrijednost ulazne mješavine izmešu 6 i 7,
potrebna temperatura od 25-35 0C te odreeno vrijeme zadržavanja mješavine u
digestoru.

Slika 3.7. Proces dobivanja bioplina

Postrojenje za proizvodnju bioplina naziva se digestor. Budui da se u njemu dogaaju

razliite kemijske i mikrobiološke reakcije, poznat je i kao bioreaktor ili anaerobni
reaktor. Glavna mu je funkcija da pruži anaerobne uvjete. Mora biti nepropustan za zrak i
vodu. Može se napraviti od razliitih materijala i razliitih oblika i veliina, a to ovisi
uglavnom o sirovini koji emo upotrijebiti. Sustavi namijenjeni za digestiju tekue ili vrste
sirovine uglavnom se pune i prazne pomou pumpi. Kompletni digestorski sustav se
sastoji od jame za sakupljanje gnojiva, spremnika za miješanje, cijevi za odvoenje,
digestora, spremnika i sustava za iskorištavanje plina.

Dobiveni se bioplin naješe koristi za dobivanje toplinske i/ili elektrine

energije izgaranjem u kotlovima, plinskim motorima ili turbinama (korištenjem
izmeta od 120 krava može proizvesti dovoljno bioplina za pogon motora snage 50
kW, što je dovoljno za pokrivanje potreba za elektrinom energijom manjeg sela).

Tablica 3.1. Koliina bioplina i energije dobivena iz životinjskog otpada (ovisi o vrsti
životinje)

33
Životinja Vrsta Koliina Suho Bioplin Energija
otpada (kg/dan) (kg/dan) (m3/dan) (kWh/god)

Tekui 51 5,4 1,6 3400

Goveda
Suhi 32 5,6 1,6 3400

Tekui 16,7 1,3 0,46 970

Svinje
Suhi 9,9 2,9 0,46 970

Perad Suhi 0,66 0,047 0,017 36

Termokemijske tehnologije pretvorbe biomase u energiju, osim sagorijevanja, su
još i rasplinjavanje i piroliza.

Rasplinjavanje se provodi na visokoj temperaturi (i do 1400C) uz ogranien dotok

kisika, ime se poveava efikasnost proizvodnje elektrine energije u plinskoj
turbini oko 35% (mogue i do 45%), u parnom kotlu na drva oko 20%. Glavni
problem kod rasplinjavanja su plinske turbine koje su vrlo osjetljive na neistoe u
plinu (estice, para) –potrebno proišavanje, a to je skupo. Sastav plina je CO,
CH4 i H2, a svojstva ovise o dizajnu ureaja za rasplinjavanje (odozgo
(protustrujno), odozdo (istostrujno) ili u sloju), temperaturi, vlažnosti i sastavu
biomase, sredstvu rasplinjavanja (zrak: 4-6 MJ/Nm3 ili kisik: 15-20 MJ/Nm3 ).

Piroliza je takoer termokemijski proces, s ogranienim dotokom kisika (druga

faza sagorijevanja i rasplinjavanja), pri emu dolazi do isparavanja hlapljivih
sastojaka i proizvodnje tekueg goriva (bio-ulja), pogodnije za transport i
skladištenje (manji troškovi). Složeni je proces: vrlo promjenjiva svojstva bio-ulja
ovisno o uvjetima i sirovini, ulje slino nafti. Znatan potencijal (npr. piroliza
otpada), ali potrebna ulaganja u istraživanje i razvoj, za sada malo primjera
komercijalnih postrojenja.

3.2.4. Alkoholna goriva (etanol)

Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su: priprema sirovine, fermentacija i

destilacija etanola.

Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula škroba enzimima u šeer koji

može fermentirati. Uobiajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija
u pei s obinim kvascem za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72
h fermentacije. Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza ime se
dobiva 95%-tni etanol. Za proizvodnju posve istog etanola, kakav se koristi za
miješanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%-
tni etanol.

Etanol se može proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: šeera (od šeerne trske,
melase), škroba (od kukuruza) i celuloze (od drva, poljoprivrednih ostataka).
Sirovine bogate šeerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budui da ve
sadržavaju jednostavne šeere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati izravno u

34
etanol. Sirovine bogate škrobom sadržavaju velike molekule ugljikovodika koje
treba razložiti na jednostavne šeere procesom saharifikacije. To zahtijeva još
jednu fazu u procesu proizvodnje što poveava troškove. Ugljikovodici u
sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od još veih molekula i trebaju se
konvertirati u šeere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom hidrolizom.
Najznaajnije biljne vrste koje se uzgajaju za proizvodnju etanola su šeerna
trska, slatki sirak, cassava i kukuruz.

Tablica 3.2. Prinos etanola iz raznih sirovina

Sirovina Prinos etanola Prinos sirovine Prinos God. energija

(l/t) (t/ha) alkohola (GJ/ha)
(l/ha)
Šeerna trska 70 50 3500 1350
Slatki sirak 86 35 3010 945
Kukuruz 370 6 2200 162
Drvo 160 20 3200 540

Etanol se može koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje

benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin
nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje veeg
udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomino modificirati motor što
poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%.
Vodea zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se
svake godine proizvede više od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih vozila se kree
na isti etanol, a oko 40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom. Etanol se poeo
proizvoditi kako bi se smanjila brazilska ovisnost o inozemnoj nafti i otvorilo
dodatno tržište domaim proizvoaima šeera U SAD-u etanolske smjese ine
oko 9% ukupne godišnje prodaje benzina.
Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao
što je drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve razliita od one za
proizvodnju etanola. Proizvodnja se odvija u dvije faze. U prvoj se sirovina
konvertira u plinoviti meuproizvod iz kojeg se sintetizira metanol. Faza sinteze
metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza rasplinjavanja još
u razvoju. Takva istraživanja se provode u zemljama s velikim drvnim potencijalom
kao što su Švedska i Brazil, a primjena takvih postrojenja se oekuje uskoro.

35
Tablica 3.3. Usporedba svojstava alkoholnih goriva i benzina

Svojstvo Etanol Metanol Benzin

Gustoa (kg/m3) 789 793 720-750
Ogrjevna vrijednost (MJ/kg) 21,3-29,7 15,6-22,3 32,0-46,5
Stehiometr. omjer zraka i goriva 9,0 6,5 14,6
(kg/kg)
Temperatura vrenja pri 1 bar (oC) 7,5 65,0 30,2
Stupanj viskoznosti - 0,58 0,60
Oktanski broj 106 112 91-100

3.2.5. Biodizel

Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog mineralnog

dizelskog goriva, nalazi na tržištu tekuih goriva i prodaje krajnim korisnicima.
Standardizirano je tekue nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi
nadomjestak za mineralno gorivo, a može se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog
otpadnog jestivog ulja ili životinjske masti procesom esterifikacije, pri emu kao
sporedni proizvod nastaje glicerol.

Metil-ester je kemijski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog ulja (uljana

repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili životinjske masti s metanolom u
prisutnosti
katalizatora.

Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifinih uslova i prilika u

konkretnim zemljama, u Europi se za proizvodnju biodizela najviše koristi ulje
uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najviše koristi
ulje soje, a u azijskim zemljama se koristi i palmino ulje.

Slika 3.8. Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela u Europi

Prednosti biodizela: osim što je po svojim energetskim sposobnostima jednak

obinom dizelu, ima puno bolju mazivost, pa znaajno produžava radno trajanje

36
motora. Najvažnije su njegove osobine vezane uz smanjenje oneišenja okoliša.
Ukupna emisija CO2 ekvivalenta (g/km) biodizela ovisi o uporabljenoj sirovini: za
biodizel iz suncokreta oko 50 g/km, za biodizel iz uljane repice oko 110 g/km,
dok je ona ak i negativna rabi li se za proizvodnju biodizela otpadno jestivo ulje.
Za usporedbu kod klasinog dizela ukupna emisija CO2 ekvivalenta iznosi oko
220 g/km. Uz to valja naglasiti da dolazi do smanjenja emisije CO za 42,7 %,
ugljikohidrata za 56,3 %, krutih estica za 55,3 %, toksina za 60 do 90 % uz
potpunu eliminaciju sulfata. Mogua je proizvodnja i u kunoj radinosti. Lakša je
zapaljiv. Transport biodizela gotovo je potpuno neopasan za okoliš, jer se
dospjevši u tlo razgradi nakon 28 dana. Ako nafta tijekom manipulacije ili
transporta dospije u vodu, jedna litra zagadi gotovo milijun litara vode, dok kod
biodizela takvo zagaenje ne postoji, jer se on u vodi potpuno razgradi ve nakon
nekoliko dana.

Nedostaci biodizela: postoji mogunost zaepljenja injektora, miris prženog ulja iz

ispuha, visoka viskoznost, manja energetska vrijednost: 37,2 MJ/l (nafta 42, MJ/l )
– vea potrošnja.

Pri proizvodnji biodizela iz uljane repice, nastaje itav niz veoma profitabilnih
nusprodukata, poput pogae ili same, koja je visokovrijedan proteinski dodatak stonoj
hrani, dobivamo i glicerol, koji se koristi kao sirovina u kozmetikoj i farmaceutskoj
industriji.Na kraju tehnološkog procesa, kao nusprodukt se dobiva i uljni mulj, koji se
koristi kao visokokvalitetno gnojivo za povrtne kulture u ekološkoj poljoprivredi. Zbog
svojih brojnih pozitivnih osobina, biodizel je svoju najširu primjenu našao upravo u
ekološkoj poljoprivredi, gdje je, po meunarodnim kriterijima, i jedini dopustivi energent.
Bez uporabe biodizela (ili nekog drugog biogoriva), danas se u EU ne može dobiti
certifikat o istoi ekološki proizvedenih poljoprivrednih proizvoda.

3.2.6. Energija otpada

Ubrzani razvitak industrije, a osobito potrošaki organizirano društvo, uzrokovali su

globalnu "ekološku" krizu, koja se u razvijenim državama oituje poglavito kao problem
zbrinjavanja otpada. Nekontrolirano i neodgovorno odložen otpad ugrožava zdravlje ljudi
i okoliš, a brojni su primjeri u kojima je dokazano ošteenje zdravlja ljudi zbog
neodgovornog postupanja s otpadom. Svjetska iskustva pokazuju da je problem otpada
mogue riješiti samo cjelovitim sustavom gospodarenja.

Primarni cilj je zbrinjavanje gradskog otpada, a tek potom proizvodnja energije

(iskorištavajui «zeleni dio» recikliranog kunog otpada, biomasu iz parkova i
vrtova, mulj iz kolektora otpadnih voda) jer su za to potrebni veliki investicijski
troškovi (oko US$ 4000/kW).

Termika obrada otpada

Korištenje energije otpada za grijanje i/ili proizvodnju elektrine energije jedan je od

naina za uinkovitu uporabu otpada uz, ukoliko se provodi ispravno, minimalan utjecaj
na okoliš. Postupci termike obrade otpada, poglavito u urbaniziranim - gusto naseljenim
sredinama, omoguuju istovremeno neutraliziranje štetnih svojstava i njegovo energetsko
iskorištavanje. Postoje razliite tehnike mogunosti termike obrade otpada, od kojih je

37
sagorijevanje otpada dosad najviše korišteno. Oko potrebe i mogunosti primjene
izgaranja komunalnog otpada u Hrvatskoj i svijetu provedene su brojne rasprave.

U svijetu stalno raste broj postrojenja za termiku obradu otpada izgaranjem i ta se

tehnologija najviše koristi upravo u razvijenim državama. Mogunost kogeneracije
energije otpada, u okvirima cjelovitog sustava gospodarenja energijom, obuhvaa
vrednovanje deponijskog plina kod ureenih suvremenih deponija, bioplina kod
takozvane anaerobne hladne obrade otpada i termiku obradu otpada pomou razliitih
postupaka otplinjavanja, rasplinjavanja, sagorijevanja i razliitih kombinacija tih
postupaka. Proizvodnja energije iz otpada u svijetu nije rijetkost. Tako se danas u
Švedskoj otpad energetski iskorištava u 21-om postrojenju za spaljivanje, ime se
godišnje zbrinjava 1,7milijuna tona otpada (oko polovice ukupne koliine komunalnog
otpada).

Deponijski plin

Osim navedenog naina termike obrade otpada, mogue je proizvoditi i bioplin iz

deponijskog otpada na suvremenim ureenim deponijama procesom takozvane
anaerobne hladne obrade otpada. U industrijskim zemljama nastaje 300-400 kg smea
godišnje po osobi.

Deponijski plin nastaje razgradnjom organskih supstanci pod utjecajem mikroorganizama

u anaerobnim uvjetima. U središtu deponije nastaje nadpritisak, pa deponijski plin prelazi
u plinske sonde sabirnog sustava. Prosjean sastav deponijskog plina je 35-60 % metana,
37-50 % ugljen-dioksida i u manjim koliinama se mogu nai ugljen-monoksid, dušik,
vodik-sulfid, fluor, klor, aromatini ugljikovodici i drugi plinovi u tragovima. Ovaj koncept
podrazumijeva postavljanje vertikalnih perforiranih cijevi u tijelo deponije (bunari, trnovi,
sonde) i njihovo horizontalno povezivanje. U kompresoru deponijski plin se isisava, suši i
usmjerava ka plinskom motoru. Iz sigurnosnih razloga preporuuje se ugradnja
visokotemperaturne baklje koja preuzima viškove plina.

Deponijski plin sa prosjenim sadržajem metana od 50 % ima donju ogrjevnu

vrijednost Hd=5 kWh/Nm3, što ga ini dobrim gorivom za pogon plinskih motora
specijalno razvijenih za ovu namjenu. Plinski motor pokree generator za
proizvodnju elektrine energije. Putem izmjenjivaa topline, dobije se toplinska
energija iz vode koja hladi motor i ulje za podmazivanje, kao i iz ispušnih plinova.
Kod kombinirane upotrebe elektrine i toplinske energije postiže se visok stupanj
korisnosti ovih ureaja (K el = 40%, K term = 43%). Ovo znai da se iz 1 Nm3
deponijskog plina (uz Hd = 5kWh/Nm3) dobije 2 kWh elektrine energije i 2,15
kWh toplinske energije.

Dobivena elektrina energija koristi se za vlastite potrebe ili se predaje u elektrinu

mrežu. Proizvedena toplina koristi se na deponiji za proizvodnju tople vode, u
staklenicima i plastenicima za proizvodnju ranog povra i cvijea, u industrijskim
pogonima u blizini deponije, ili za grijanje stambenih zgrada kao i kod drugih potrošaa
toplinske energije.

38
3.2.7. Kogeneracija

Radi poveanja stupnja djelovanja koristi se kogeneracija – istovremena

proizvodnja toplinske i elektrine energije, pri emu je potreban potroša topline
(npr. šumarska industrija). Male kogeneracijske elektrane su višenamjenski
objekti, koji iz fosilnih goriva i biomase postupkom kogeneracije proizvode
elektrinu i toplinsku energiju, a u odreenim sluajevima proizvodi se i hladna
voda za potrebe hlaenja. Goriva za pogon malih kogeneracijskih elektrana su
plinovita, tekua i kruta. Odgovarajue toplinske snage ovise o vrsti energetskog
agregata i kreu se u rasponu 20-20000 kWe.

Osnovna prednost malih kogeneracijskih elektrana u odnosu na odvojenu proizvodnju

elektrine i toplinske energije je smanjenje troškova goriva za proizvodnju navedene
energije, a time i smanjenje zagaenja okoliša. Pri odvojenoj proizvodnji elektrine i
toplinske energije mogue je postii ukupan stupanj djelovanja do 50 % (veliki gubici pri
odvojenoj proizvodnji elektrine energije). U kogeneracijskim postrojenjima taj ukupan
stupanj djelovanja raste i do 80 %.

Pored prednosti kogenerativne proizvodnje energije, korištenjem malih kogeneracijskih

elektrana (što je osobito est sluaj kod biomase) otpada prijenos na vee udaljenosti, jer
se toplina i struja proizvode okolišno prihvatljivo u težištima potrošnje. Toplina se predaje
izravno u objektu ili u obližnju toplinsku mrežu. Elektrina energija se takoer koristi u
objektu, a višak se isporuuje u postojeu lokalnu niskonaponsku, ili srednjenaponsku
mrežu.

Prednost malih kogeneracijskih elektrana je i u modularnoj izvedbi, pa se veliina malih

kogeneracijskih objekata može prilagoditi porastu potrošnje elektrine i toplinske energije
stupnjevitom izgradnjom odnosno dodatnim modulima. Postojee toplane i rezervni
elektrini agregati mogu se dograditi, odnosno rekonstruirati u male kogeneracijske
elektrane. U prednosti malih kogeneracijskih elektrana mogu se još ubrojiti relativno
mala dodatna ulaganja isplativa za nekoliko godina, lokacija je redovito u okviru
industrijskog ili javnog objekta što olakšava ishoenje dozvola i kratak rok izgradnje, te
kratak rok izgradnje zbog modulne izvedbe.

Meutim, kogeneracija nije isplativa u svim uvjetima. Ona je isplativa za odgovarajuu

kombinaciju potrošnje elektrine i toplinske energije. Kako je višak elektrine energije u
svakom trenutku mogue prodati elektroenergetskom sustavu do snage 5 MWe, onda je
zapravo toplinsko optereenje determinirajue za isplativost malih kogeneracijskih
elektrana. Ako toplinsko optereenje traje više od 3000-5000 sati godišnje za oekivati je
isplativost kogeneracije.

Najzanimljiviji objekti za primjenu kogeneracije su oni kod kojih se toplinska energija

troši što stalnije i što duže tijekom dana, tjedna i godine. Isto tako zanimljivi su sluajevi
gdje postoje otpadna goriva, kao što su razliite vrste bioplina (deponijski, muljni,
destilacijski i sl.), te drvni otpad.

Plinskoturbinska kogeneracija

Plinskoturbinska kogeneracija zasniva se na plinskim turbinama otvorenog ciklusa, koje u

sprezi s generatorom proizvode elektrinu energiju. Na slici 3.9. prikazana je shema
plinskoturbinske kogeneracije [44].

39
 Ispuh
Para (vrela voda)
Gorivo
Potrošai topline
KI Ispušni kotao
Komora
Elektrina energija
izgaranja
Kompresor G
Plinska
turbina
Zrak

Slika 3.9. Shema plinskoturbinske kogeneracije

Plinska turbina primjenjuje se kod koncipiranja malih kogeneracijskih elektrana naješe

za vee snage, iznad 1 MWe. Plinske turbine odlikuju se: velikom uinkovitošu, malo
zagaenje okoliša, velika pouzdanost, niska cijena izgradnje, potreban mali prostor,
mogunost modulne izvedbe, kratko vrijeme do pune snage. U tablici 3.4. prikazane su
znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju.

Tablica 3.4. Znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju

Korisna
Elektrina snaga Specifini potrošak
toplinska snaga Gorivo
agregata [kWe] topline [kJ/kWhe]
[kWt]
25-150 12000-10000 40-200 Loživo ulje
200-1000 10000-8000 250-1200 Loživo ulje, plin
1000-2500 9000-8500 1200-2600 Loživo ulje, plin
2500-5000 8500-7500 2600-5000 Loživo ulje, plin

Termomotorna kogeneracija

Termomotorna kogeneracija zasnovana je na motorima s unutarnjim izgaranjem (otto i

dizel), koji u sprezi s generatorima proizvode elektrinu energiju, a korištenjem otpadne
topline ispušnih plinova i rashladne vode proizvode i toplinu u obliku vrele vode i/ili pare.
Na slici 3.10. prikazana je shema termomotorne kogeneracije.

Termomotori se primjenjuju u širokom rasponu snaga od 10 kWe do nekoliko MWe.

Temperaturna razina korisne topline za primjenu termomotora je do maksimalno 115°C,
a najpovoljnije je oko 80°C. Pozitivne osobine kao na primjer: visoka uinkovitost (do 50
%), velika pouzdanost, lako održavanje, mala težina i potrebni prostor, paketna izvedba,
dobro ponašanje kod djelominih optereenja, te kratko vrijeme do pune snage, dovele
su do brzog prodora termomotora u podruje kogeneracije.

40
 Dimnjak

Elektrina energija

Agregati Vršni Toplinski

kotao akum.

Potroša

Gorivo
Slika 3.10. Shema termomotorne kogeneracije

Termomotori za male kogeneracijske elektrane se pojavljuju u dvije osnovne izvedbe:

plinski motori i dizel motori. Plinski motori naješe se primjenjuju za manje jedinice, a
koriste sve vrste plinovitih goriva od prirodnog plina do raznih vrsta bioplina. U malim
kogeneracijskim elektranama se primjenjuju dvije vrste plinskih motora: modificirani
automotori i industrijski plinski motori. U tablici 3.5. i 3.6. su prikazane znaajke
kogeneracijskih agregata na bazi modificiranih automotora i na bazi industrijskih plinskih
motora [44].

Tablica 3.5. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi modificiranih automotora

Elektrina
Specifini potrošak Korisna toplinska
snaga Gorivo
topline [kJ/kWhe] snaga [kWt]
agregata [kWe]
15 12960 39 plin
38 12900 70 plin
75 12400 130 plin
145 12160 265 plin

Tablica 3.6. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi industrijskih plinskih motora

Elektrina
Specifini potrošak Korisna toplinska
snaga Gorivo
topline [kJ/kWhe] snaga [kWt]
agregata [kWe]
25-150 13000-11000 50-250 plin
200-1000 12000-10000 350-1400 plin
1000-2500 10500-9500 1400-3500 plin
2500-5000 10000-9500 3500-7000 plin

Kogeneracijski moduli na bazi dizel motora izvode se u širokom rasponu elektrinih snaga
od 25 kWe do 5000 kWe. U podruju manjih snaga obino su paketne izvedbe. U tablici
3.7. prikazane su znaajke kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata.

41
Tablica 3.7. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata

Korisna
Elektrina snaga Specifini potrošak
toplinska snaga Gorivo
agregata [kWe] topline [kJ/kWhe]
[kWt]
25-150 12000-10000 40-200 loživo ulje
200-1000 10000-8000 250-1200 loživo ulje, plin
1000-2500 9000-8500 1200-2600 loživo ulje, plin
2500-5000 8500-7500 2600-5000 loživo ulje, plin

Parnoturbinska kogeneracija

Parnoturbinska kogeneracija zasniva se na protutlanim ili kondenzacijsko-oduzimnim

parnim turbinama, koje u sprezi s elektrinim generatorom proizvode toplinsku i
elektrinu energiju. Za proizvodnju toplinske energije koristi se toplina od kondenzacije
pare, koja bi se inae morala odvesti rashladnom vodom. Na slici 3.11. je prikazana
parnoturbinska kogeneracija.

Para
Ispuh
Elektrina
energija
Gorivo
Parna
Zrak Parni turbina G
kotao
Para
Napojna
voda
Para Topla voda
Izmjenjiva topline
Dodatna voda
Kondenzat

Slika 3.11. Shema parnoturbinske kogeneracije

Parnoturbinska kogeneracija ima opravdanja za korištenje krutog goriva: ugljena, drvnih

otpadaka i biomase, ali kao lokalnih izvora. Kotlovi za proizvodnju pare u sustavu
parnoturbinskog postrojenja dijele se na: kotlove ložene ugljenom, drvnim otpatcima, ili
biomasom u vrtložnom ložištu, ili s roštiljnim loženjem. U tablici 3.8. prikazane su
znaajke parnoturbinskih postrojenja za kogeneraciju [44].

Tablica 3.8. Znaajke parnoturbinskih agregata za kogeneraciju

Korisna
Elektrina snaga Specifini potrošak
toplinska snaga Gorivo
agregata [kWe] topline [kJ/kWhe]
[kWt]
do 1000 25000-20000 do 5000 biomasa, ugljen
1000-2500 21000-16000 5000-10000 biomasa, ugljen
2500-5000 17000-13000 10000-20000 biomasa, ugljen

42
3.3. Potencijali i proizvodnja biomase

S obzirom da potencijali drvne biomase izravno ovise o sadnji, prikazat e se neki

potencijali proizvodnje bioplina, te biodizela u svijetu.

3.4.1. Energetski potencijali biomase u EU

Tablica 3.9. Koliina energije koje je potencijalno mogue dobiti iz bioplina za 2020.
godinu u zemljama EU-15.

Ukupna koliina Ukupna energija

Ukupna energija
biomase, mil. iz bioplina,
iz bioplina, PJ
tona TWh/god
Austrija 36.1 6.1 22.0
Belgija 52.0 8.8 31.7
Danska 52.5 8.9 32.0
Finska 18.5 3.1 11.3
Francuska 251.9 42.7 153.7
Njemaka 234.6 39.8 143.2
Grka 11.4 1.9 7.0
Irska 70.5 11.9 43.0
Italija 112.0 19.0 68.3
Luksemburg 2.08 0.4 1.3
Nizozemska 80.8 13.7 49.3
Portugal 22.0 3.7 13.4
Španjolska 108.2 18.3 66.0
Švedska 26.3 4.4 16.0
U. Kraljevstvo 155.4 26.3 94.8
Ukupno EU-
1 234.3 209,0 753.0
15 :

Slika 3.12. Svjetska proizvodnja bioplina od 1991. do 1998.

43
U posljednjih 15 godina proizvodnja je znatno skoila, s gotovo nula tona u 1991. na
580 000 tona u 1998. godini. Prošle se godine proizvelo oko 3,5 milijuna tona
biodizela, od ega gotovo 90% proizvodnje otpada na zemlje EU.

Vodei proizvoai biodizela su Njemaka, s više od 400 000 i Francuska sa 120 000
tona godišnje. Slijede Italija, eška, Belgija, Austrija, i Švedska. U Njemakoj i Austriji
trenutano radi više od tisuu biodizelskih crpki, koje ekološko gorivo prodaju znatno
jeftinije od fosilnog eurodizela.

3.4.2. Energetski potencijali biomase u Hrvatskoj

Hrvatska ima veliki šumski potencijal s gotovo 45% teritorija prekriven je šumom-
3
ukupni godišnji prirast je 9.6 milijuna m , s razvijenom drvnom industrijom te
znaajnim udjelom poljoprivrede i stoarstva u ukupnom gospodarstvu, a to znai
izvrsna osnova za proizvodnju energije iz biomase (posebice u Slavoniji, gdje je
osobito izražen potencijal korištenja poljoprivredne biomase)!

Sa slici 3.13. vidljivo je da kontinentalni dio ima puno vei biopotencijal od primorskog,
jer je veliki dio našeg primorja vrlo škrto kamenito tlo. Trenutno se koristi oko 16 PJ
energije iz biomase (podatak iz 1998. god., 354 PJ ukupna potrošnja energije - dakle
samo oko 4.5 %) i to veinom na nedjelotvoran nain - za grijanje kuanstava.

Slika 3.13. Potencijal bioenergije u Hrvatskoj po regijama

Posljednjih godina došlo je do smanjenja korištenja biomase, jer se sve manje

kuanstava grije na drva, dok s druge strane biomasa nije znaajnije utjecala na
proizvodnju elektrine energije. Uvoenjem novih tehnologija i mehanizama

44
podrške oekuje se da e tehniki potencijal biomase i otpada za period do 2030.
godine porasti na razinu od 50 do 80 PJ (u Finskoj se ve danas iz biomase
pokriva preko 25% svih ukupnih potreba za energijom ).

Prema Strategiji energetskog razvitka [28], do 2030. godine predvia se znaajno

poveanje sada gotovo zanemarive proizvodnje elektrine energije iz biomase u
elektranama, industrijskim i mali kuanskim kogeneracijama u Hrvatskoj, te se ovisno o
scenariju oekuje od preko 500 do preko 4000 GWh elektrine energije, pri emu se
najvei doprinos oekuje u izgradnji elektrana na biomasu.

Mogunosti proizvodnje bioplina

Prirodni uvjeti u istonoj Hrvatskoj daju ovom podruju odreene komparativne prednosti
koje se oituju u poljodjelstvu i šumarstvu. Proizvodni kapaciteti u primarnom dijelu
poljoprivrede svrstavaju Osjeko-baranjsku županiju u najkvalitetniji dio hrvatske žitnice.
Na ovo se nadovezuje stoarska proizvodnja koja je dominantna u govedarstvu,
svinjogojstvu, te peradarstvu. Znaajna je proizvodnja mlijeka i jaja.

Proizvodnja bioplina kod nas uope se ne koristi. Razlog tomu je, uz loše ekonomske
uvjete i injenica da je proizvodnja bioplina ekonomina samo za postrojenja koja
prerauju gnojivo od najmanje 80 do 100 UVG (uvjetno govedo je preraunata jedinica
od 500 kg težine životinja), što znatno smanjuje broj potencijalnih proizvoaa ili zahtjeva
okrupnjavanje i udruživanje proizvodnje, jer je velika veina poljoprivrednih
gospodarstava premalo za isplativo iskorištavanje bioplina. Za manje posjede koji imaju
ili mogu osigurati dobivanje gnojnice od 35 do 60 UVG predviena je proizvodnja
bioplina u kontejnerima, ija isplativost nije upitna, no ona je suoena s problemom
prikljuivanja na elektrinu mrežu HEP-a. Dosadašnji primjeri pokazuju da
administrativna priprema toliko optereuje projekt, da nema smisla tražiti spajanje s
mrežom i prodaju struje. Za tako male pogone puno je zanimljivije zadovaljavanje
vlastitih potreba za elektrinom energijom i toplinom.

Zbog neiskorištavanja biomase za proizvodnju bioplina možemo govoriti samo o

potencijalnoj energiji koju bi mogli dobiti iz trenutno dostupnih sirovina. Razliite vrste u
stoarstvu daju razliitu koliinu sirovine ovisno o vrsti s razliitom mogunošu dobivanja
bioplina po kilogramu sirovine.

S obzirom na stanje stonog fonda u Osjeko-baranjskoj županiji [21] ukupna dnevna

neto energija bioplinskih postrojenja (oko 35 % bruto energije sirovine) procjenjuje se na
oko 240 MWh. Kako proizvodnja na gospodarstvima koja ne mogu osigurati ni neku
minimalnu koliinu sirovine nije isplativa. Zbog malih gospodarstava, koliina energije
koju je u idealnom sluaju mogue proizvesti, nije dobar pokazatelj realnih mogunosti.

Za dobivanje realnije slike o potencijalnim mogunostima proizvodnje bioplina

pretpostavili smo da su sustavi za anaerobnu razgradnju isplativi samo za uzgajališta koja
su vea od 10 ha. U Osjeko-baranjskoj županiji uzgajališta vea od 10 ha iz sektora
svinjogojstva broje 22,57%, iz sektora govedarstva 54,9 % i iz sektora peradarstva 9,4%
ukupnog fonda županije. U slijedeoj tablici prikazana je potencijalna energija uz ove
pretpostavke, te ona pokazuje realne potencijale koje je mogue iskoristiti na isplativ
nain [21].

Tablica 3.9. Potencijalna energija Osjeko-baranjske županije na uzgajalištima > 10 ha

45
 Govedarstvo
Svinjogojstvo Peradarstvo
Muzare Ostalo

Broj 58 093 4 715 9081 94 572

Ukupna
energ. 38,9 38,43 44,1 5,7
(MWh/dnevno)
Neto energija
25,5 24,9 28,5 2,8
(MWh/dnevno)

Iako nema konkretnih podataka, u posljednje vrijeme, grade se postrojenja na

bioplin u Dvoru na Uni, Farmi Vrana, Perutnini Ptuj – PIPO akovec, Jakuševcu,
Plivi (Savski Marof) koja su u razliitim fazama realizacije. Neka planirana
postrojenja:

Ivankovo (VK) – 1000 kWe, 1200 muznih krava trenutno + dodatnih 1000 po izgradnji
postrojenja, rok: 05.2008. Investitor: P.Z. Osatina, Izvoa E3 (slika 3.14.)
Tomašanci (DJ) - 1000 kWe, 1000 muznih krava trenutno + 800 po izgradnji postrojenja,
rok: jesen 2008. Investitor: P.Z. Osatina
Varaždin – 2x1000 kWe, oko 1000 muznih krava trenutno, rok: 2009. Investitor: Vindija,
d.d.
akovec – 1000kWe, oko 1000 muznih krava, rok: 2009. Investitor: Vindija, d.d.

Slika 3.14. Postrojenje na bioplin, farma Ivankovo, investitor P.Z. Osatina

46
Deponijski plin – regionalna farma Antunovac

Iskorištavanje deponijskog plina ima potencijala na velikim deponijama poput

regionalne deponije koja se planira graditi kod mjesta Antunovac pored Osijeka.
Iako je plan izgradnje tek u predprojektnoj fazi mogue je izraunati potencijal
takvog odlagališta. Kao polazna vrijednost za proraun služi podatak da po toni
komunalnog smea nastaje u vremenu od 20 godina prosjeno 200Nm3
deponijskog plina. Za godišnju koliinu od 50.000 tona (pretpostavljena koliina
na Regionalnoj deponiji Antunovac) i vrijeme punjenja deponije od 20 godina na
deponiji bi nastalo 200 miliona kubnih metara deponijskog plina. Ako bi se
sistemom sakupljanja plina i kontrolom kvaliteta na raspolaganje plinskim
motorima stavilo oko 50% te koliine, to bi znailo da se za proraun energetske
bilance može raunati sa oko 100 miliona Nm3 deponijskog plina ili prosjeno
godišnje 5 miliona Nm3 tj. 625 Nm3/h. Ova koliina plina sa Hu = 5kWh/Nm3
preko plinskih motora omoguava godišnju proizvodnju od 9 milijuna Kwh struje i
12 milijuna Kwh toplinske energije.

Proizvedena koliina struje pokriva potrebe 2.500 obiteljskih kua. Sa ovom proizvodnjom
elektrine energije, štedi se primjerice, u osjekoj TE-TO elektrani na zemni plin oko 2,5
miliona Nm3 zemnog plina. Na ovaj nain se 300 Nm3/h metana manje predaje u
atmosferu, što je važan ekološki aspekt primjene plinskih motora u ouvanju ozonskog
omotaa. Na osnovi elektrine i toplinske bilance i potrebnih ulaganja, ekonomska
raunica pokazuje da se ulaganja brzo isplate, pa daljnji rad postrojenja ostvaruje dobit.
Dakle, dolazimo do pravog cilja svakog ekološkog ureaja, a to je da sam sebe izdržava,
tj. sa boljim i kvalitetnijim voenjem tehnološkog procesa dobijemo više energije kojom
pokrivamo investiciju i potrebe održavanja.

47
4. ENERGIJA VJETRA

Sva obnovljiva energija dolazi od sunca. Sunce prema Zemlji zrai 1015 kWh po
etvornome metru. Oko 1 do 2 posto energije koja dolazi od sunca pretvara se u energiju
vjetra. To je primjerice od 50 do 100 puta više od energije pretvorene u biomasu od svih
biljaka na Zemlji. Zbog zemljine rotacije, svaka kretnja na sjevernoj polutki je usmjerena
prema desno. Ta pojava iskrivljena sile je poznata kao Coriolisova sila. Na sjevernoj
polutki vjetar ima smjer rotacije obrnutu smjeru kazaljke na satu kako se približava
podruju niskog tlaka. Na južnoj polutki vjetar ima smjer rotacije u smjeru kazaljke na
satu oko podruja niskog tlaka. Vjetro-turbina dobiva ulaznu snagu pretvaranjem sile
vjetra u okretnu silu koja djeluje na elise rotora. Koliina energije koju vjetar prenosi na
rotor ovisi o površini kruga koji ini rotor u vrtnji, brzini vjetra i gustoi zraka. Pri
normalnom atmosferskom tlaku pri temperaturi od 15°C zrak teži otprilike 1.225 kg/m3,
ali se poveanjem vlažnosti i gustoa poveava. Takoer vrijedi da je zrak guši kada je
hladniji nego kad je topliji. Na visokim nadmorskim visinama tlak zraka je niži, pa je zrak
rjei. Vjetroturbina iskrivljuje putanju vjetra i prije nego što vjetar doe do elisa rotora. To
znai da se ne može iskoristiti sva energiju iz vjetra.

4.1. Snaga i energija vjetra i vjetroagregata

4.1.1. Maksimalna teorijska energija vjetra i vjetroagregata

Energija vjetra je kinetika energija ovisna o kvadratu brzine vjetra:

1 2
W mv
2
(4.1.)

Maksimalna teorijska energija vjetra rauna se nadalje kao:

1 2 1 1
W mv UVv 2 UAv3 0,625 Av 3 (4.2.)
2 2 2

Gdje je: ȡ – gustoa zraka (približno 1,25 kg/m3);

A – površina rotora vjetroelektrane (volumen V = A·v)
v – brzina vjetra

Dakle, maksimalna teorijska energija vjetra ovisi o brzini vjetra na treu potenciju.
Ukupna kinetika energija zraka ne može se sva iskoristiti, jer zrak mora dalje strujati da
bi nainio mjesta onome koji dolazi, pa je mogue iskoristiti samo energiju koja je
proporcionalna razlici brzina vjetra na treu:

W 0,625 ˜ A ˜ (v1  v2 )3 (4.3)

Maksimalnu snaga koja se može dobiti pogonom pomou vjetroturbine iz konstrukcijskih

razlogaiznosi 16/27 odnosno 0,59259 od teoretske maksimalne mogue snage vjetra.

48
Uzmemo li u obzir i maksimalni stupanj djelovanja zrane turbine je 0.65, te stupanj
djelovanja generatora 0.8, za maksimalnu energiju vjetroelektrane vrijedi:

W 16 / 27 ˜ 0,65 ˜ 0,8 ˜ 0,625 ˜ A ˜ v 3

W 0,193 ˜ A ˜ v 3 (4.4)

Teorijski dakle, iskoristi se samo 31% (0,193/0,625) kinetike energije vjetra za

proizvodnju elektrine energije u vjetroelektranama.

esto se za proraun energije umjesto površine uvrštava promjer (D) turbine:

W 0,152 ˜ D 2 ˜ v 3 ˜10 3 (4.5)

S obzirom na gornja razmatranja poznavanje brzine vjetra ima osnovnu važnost za ocjenu
mogunosti iskorištavanja vjetra u energetske svrhe. Brzina vjetra je jako promjenjiva, pa
je stoga potrebno mjeriti brzinu vjetra kako bi se mogle odrediti krivulje frekvencija
(statistika vjetra). Brzina vjetra se poveava sa visinom iznad tla. Može se raunati da je
omjer brzina razmjeran petom korijenu iz omjera visina nad zemljom. Na slici 4.1.
prikazana je ovisnost maksimalne i teorijski iskoristive snagu vjetra, kao i one na osovini
vjetroturbine i prikljucima generatora u ovisnosti o brzini vjetra.

Slika 4.1. Ovisnost snage vjetra o brzini vjetra

49
4.1.2. Krivulja snage i ovisnost o brzini vjetra

Graf koji nam pokazuje koliko e turbina proizvesti elektrine energije na

razliitim brzinama vjetra je krivulja snage. Vjetroturbine su dizajnirane tako da
ponu raditi pri brzini vjetra izmeu 3 do 5 metara po sekundi. Tu pojavu
nazivamo brzina ukljuenja vjetra. Turbina se programira tako da prestane raditi
pri velikoj brzini vjetra, pri otprilike 25m/s, da se turbina ili okolina turbine ne bi
oštetila. Prestanak brzine vjetra nazivamo brzinom iskljuenja vjetra.

Slika 4.2. Ovisnost snage vjetrogeneratora o brzini vjetra

Problem krivulje snage je u tome što nam govori koliko snage e proizvesti vjetroturbina
pri prosjenoj brzini vjetra. Obujam energije vjetra se mjenja sa brzinom vjetra.
Koeficijent snage govori koliko se energije vjetra pretvori u elektrinu energiju. Efikasnost
turbina je malo vea od 20%, ipak ona se mjenja sa brzinom vjetra.

Za ukupnu koliinu energije koju zrana turbina pretvara u elektrinu energiju brzina
vjetra je vrlo bitna. Energija vjetra odgovara prosjenoj brzini vjetra na treu potenciju, što
znai da ako je brzina vjetra dvostruko vea, dobiva se 8 puta više energije. Tablica 4.1.
prikazuje iznose snaga po kvadratnom metru za razliite brzine vjetra

Tablica 4.1. Ovisnost snage po jedininoj površini vjetroagregata o brzini vjetra

v P v P v P
(m/s) (W/m2) (m/s) (W/m2) (m/s) (W/m2)
0 0 8 313,6 16 2508,8
1 0,6 9 446,5 17 3009,2
2 4,9 10 612,5 18 3572,1
3 16,5 11 815,2 19 4201,1
4 39,2 12 1058,4 20 4900,0
5 76,2 13 1345,7 21 5672,4
6 132,3 14 1680,7 22 6521,9
7 210,1 15 2067,2 23 7452,3

50
4.1.3. Ruža vjetrova, utjecaj terena i izbor lokacije

Prikaz informacije o raspodjeli brzina i smjerova vjetrova, na osnovi meteoroloških

promatranja brzina i smjerova naziva se ruža vjetrova, koja je na primjeru grada
Acapulco u Meksiku prikazana na slici 4.3.

Slika 4.3. Ruža vjetrova za Acapulco (Meksiko)

Krug se podijelili na dvanaest odjeljaka, po jedan za svakih 30 stupnjeva (mogue i sa 8

ili 16 odjeljaka, ali 12 je kao standard postavio Europski atlas vjetrova. Ruža vjetrova daje
nam informaciju o relativnoj brzini vjetrova iz razliitih smjerova, tj. svaki od podataka
(frekvencija, prosjena brzina vjetra, prosjeni kub brzine vjetra) je pomnožen brojem koji
jami da se najvea kriška tono podudara sa radijusom vanjskog kruga u dijagramu.

Na velikim visinama od oko 1 km, površina zemlje ne utjee previše na vjetar, dok u
nižim slojevima atmosfere trenje o površinu zemlje jako utjee na brzinu vjetra. Za vea
nepravilnosti terena, vjetar je više usporen. Primjerice šume i veliki gradovi, logino e
više usporiti vjetar, dok e velike betonske površine na aerodromima tek neznatno utjecati
na brzinu vjetra. Vodene površine su još više uglaenije od betonskih imaju još manji
utjecaj, dok visoka trava i grmlje imaju znatan utjecaj na brzinu vjetra. Dobra lokacija za
zrane turbine je duž obale. Pretpostavka da bi se postigao bolji efekt postavljanjem
turbina na sam rub litice nije tona, jer litica stvara turbulenciju i usporava vjetar ak i
prije nego što dolazi do same litice, te znatno smanjuje životni vijek turbine zbog jaeg
trošenja uslijed turbulencije. Puno povoljnije bilo bi kada bi litica bila zaobljena prema
moru, jer bi u tom sluaju došlo do efekta ubrzanja vjetra.

Zbog stalnog variranja brzine vjetra, koliina energije stalno se mijenja. Promjena ovisi o
vremenskim prilikama, o uvjetima na tlu i preprekama. Izlazna energija vjetroturbine ovisi
o variranju vjetra, iako su najvee varijacije do neke mjere kompenzirane zbog tromosti
rotora turbine. Na veini mjesta na svijetu danju je vjetrovitije nego nou. Vjetar je
mnogo turbulentniji danju eše mijenja smjer. Vea proizvodnja danju je prednost jer je i

51
potrošnja daju vea. Snažne oluje esto su popraene estim udarima vjetra koji naglo
mijenjaju smjer i brzinu vjetra.

U podrujima sa nejednakim izgledom terena, i iza prepreka poput zgrada, dolazi do

turbulencije sa vrlo nepravilnim tokovima vjetra i vrtlozima. Turbulencija smanjuje
mogunost iskorištavanja energije vjetra, te uzrokuje vee trošenje turbina. Površine mora
i jezera su glatke pri konstantnoj brzini vjetra, nepravilnost površine je vrlo mala.
Poveanjem brzine vjetra dio energije vjetra se iskorištava na podizanje valova što ini
površinu nepravilnom. Pošto je nepravilnost na morskoj površini vrlo mala, brzina vjetra
se previše ne mijenja pa visina osovine turbine ne mora biti visoka kao na kopnu.

Najekonominija visina osovine turbine smještene na površini mora je 0,75 puta promjer
rotora. Tornjevi turbina obino se prave dovoljno visoki da bi izbjegli turbulencije od
vjetra blizu tla. Vjetar na moru je manje turbulentan nego na kopnu, zato turbine na
moru imaju vei životni vijek od onih na kopnu.

Svaka vjetroturbina
usporava vjetar iza sebe Dobro mjesto
nakon što iz njega izvue
energiju i pretvori je u
elektrinu. Iz tog razloga bi Turbulencija
turbine trebalo smjestiti što Efekt tunela na
je mogue dalje jednu od zaobljenim brdima
druge. Iskoristivost zemljišta
i cijena spajanja turbina na
elektrinu mrežu, traže da
ih smjestimo što bliže jednu Loše mjesto
drugoj.

Vjetroturbine su udaljene
izmeu 5 do 9 dužina Turbulencija na vrhu i
dnu oštrih litica
promjera rotora u smjeru
dolaska vjetra i izmeu 3 do
5 dužina promjera rotora u
smjeru okomitom na smjer
vjetra. Gubitak energije Prepreke - loše
zbog zavjetrine koje
stvaraju jedna drugoj iznosi
negdje oko 5 posto. Turbulencija

Na vjetrovitoj strani H
zgrada ili planina, zrak se
kompresira i njegova se
brzina izmeu prepreka Mjesto postavljanja vjetroturbine promjera (D) mora biti daleko od
znatno poveava. Ta je prepreka najmanje 10x visina prepreke (H) ili je potrebno
postavljanje visokih stupova.
pojava znana kao „efekt
tunela“. Tunel bi trebao
biti što pravilniji.
Slika 4.4. Postavljanje vjetroturbina s obzirom na
tok vjetra

52
U sluaju da su brda vrlo neravna i nejednaka, dolazi do velikih turbulencija, tj. smjer i
brzina vjetra bi se naglo mijenjali. Velike turbulencije u potpunosti poništavaju sve
prednosti vee brzine, a promjenjivi vjetar bi uzrokuje nepotrebno trošenje i kidanje
turbine
Uobiajena mjesta za postavljanje vjetroturbina su uzvišenja, brda ili planine (slika 4.4).
Prednost je imati što je mogue širi pogled prema nadolazeem smjeru vjetra u nekom
podruju. Razlog je ponovo tlaenje zraka na vjetrovitoj strani brda i nakon što vjetar
dosegne vrh, opet mu je omogueno širenje kako se spušta u podruje nižeg tlaka na
drugoj strani brda. Ako je brdo strmo ili ima nepravilnu površinu, dolazi do znatnih
turbulencija koje poništavaju prednosti vee brzine vjetra.

Meteorološki podaci, proraunati za posljednjih 30 godina najbolji su vodi pri izboru

lokacije za vjetroturbinu, ali potrebno je biti oprezan zbog toga što ti podaci nisu
prikupljeni baš na toj tonoj lokaciji. Ako u podruju ve postoje turbine, njihovi rezultati
proizvodnje daju najbolji uvid u osobine vjetra. Velike turbine se spajaju na elektrinu
mrežu. Kod manjih projekata pazi se da vjetroturbine postavimo dovoljno blizu
srednjenaponskih 10 do 35 kV dalekovoda da troškovi proširenja elektrine mreže ne
budu previsoki. Generatori u velikim modernim zranim turbinama naješe proizvode
struju pri naponu od 690 V. Transformator smješten uz turbinu ili u samom tornju turbine
pretvara energiju na viši naponski nivo (obino 10-35 kV). Ako je više turbina ve spojeno
na mrežu, trebalo bi poveati presjek kabela.

Projektanti vjetro-elektrana moraju poznavati informaciju promjene brzine vjetra, time

smanjuju troškove izgradnje i sama elektrana ima veu korisnost. Razdioba brzine vjetra
na tipinom položaju dobija se mjerenjem, a matematiki opisuje Weibullovom
razdiobom, kao što je i prikazano na slici 4.5. za makrolokaciju Kistanje.

Slika 4.5. Razdioba brzine vjetra (stupci) i pripradajua Weibullova razdioba

(krivulja) – makrolokacija Kistanje

Poznavajui oekivane razdiobe brzine vjetra (slika 4.5.) i krivulju ovisnosti snage
predložene vjetroturbine (slika 4.2.), mogue je odrediti i oekivanu godišnju proizvodnju
elektrine energije na promatranoj makrolokaciji jednostavnim umnoškom dvije krivulje i
8760 h/god.

53
4.2. Podjela i dijelovi vjetroelektrana

4.2.1. Podjela vjetroelektrana

Openito postoje dva tipa vjetroelektrana (slika 4.6.): s okomitim i s vodoravnim rotorom.

Slika 4.6. Dva tipa vjetroagregata

a) s okomitim rotorom b) s vodoravnim rototom

Vjetroelektrane s okomitim rotorom se rjee koriste. Veina vjetroturbina sa vodoravnom

osovinom koriste mehanizam koji pomou elektromotora i prijenosa drži turbinu
zakrenutu prema smjeru dolaska vjetra. Tornjevi za velike turbine mogu biti okrugli
elini, rešetkasti, ili betonski. Uski okrugli tornjevi se koriste za male zrane turbine.
Velike zrane turbine se izvode sa okruglim elinim tornjevima, koji se proizvode u
dijelovima od 20 – 30 metara koji se spajaju na mjestu postavljanja turbine. Promjer
tornja se poveava prema temelju, da bi poveali vrstou i uštedili na
materijalu. Rešetkasti tornjevi se izvode varenjem elinih profila. Osnovna prednost ovih
tornjeva je u cijeni, pošto se koristi upola manje materijala a postiže se ista vrstoa.

S obzirom na mjesto postavljanja vjetroelektrane se dijele na one koje se postavljaju na

kopnu i one na morskoj puini. S obzirom na snagu uobiajena je podjela na male (1 do
30 kW), srednje i velike (30 do 1500 kW), te one ne puini (>1500 kW)

Male se koriste obino na dalekim izoliranim mjestima, pri emu postoji velika
raznolikost rješenje. Vjetroelektrane srednje i velike snage obino rade na mreži,
kao samostalne ili u grupi (vjetroparkovi). One instalirane snage vee od 650 kW
danas su su komercijalne i proizvode se u velikim serijama. Vjetroelektrane na
puini mogu imati instaliranu snagu i do nekoliko stotina MW, trenutno su u
razvoju, a glavna zapreka je velika cijena postolja.

54
Na slici 4.7. prikazani su primjeri nekih tipinih prototipova i komercijalnih vjetroagregata
koji su danas u uporabi.

Bonus 2 MW, Vestas 1650 kW ,

promjer rotora je 72 metra. promjer rotora od 63 metra.

Nordex 2,5 MW , HSW 1000kW

promjer rotora turbine je 80 metara.

Lagerway 750 kW NEG Micon 2 MW,

promjer rotora te turbine je 72 metra.

55
 Slika 4.7. Primjeri vjetroagregata
4.2.2. Osnovni dijelovi vjetroelektrane

Na slici 4.8. prikazani su osnovni osnovni dijelovi vjetroagregata.

Zakretanje
lopatica

Sporo-okretna
osovina
Rotor
Prijenosnik

Generator
Anemometar
Smjer
vjetra Upravljanje
Koþnica

Zakretanje

Pokazivaþ smjer a
vjetra

Motor Brzo-okretna Kuüište

osovina

Lopatice Stup

Slika 4.8. Osnovni dijelovi vjetroagregata

Lopatice (eng. blades)

Veina vjetroturbina ima sustav s dvije ili tri lopatice. S obzirom na izvedbu
možemo razlikovati lopatice sa zakretnim vrhovima (kao aerodinaminim
konicama) ili s krilcima. Obje izvedbe su ujedno sekundarni koni sustavi, koji u
sluaju otkaza primarnog konog sustava (mehanika konica) stvaraju moment
koenja (zakretanjem vrha lopatice ili pominom ravnom površinom (eng. spoiler)
), te na taj nain ograniavaju brzinu vrtnje.

Rotor

Sastavni dijelovi rotora vjetroturbine su glava (eng. hub) i lopatice. Ovisno o tome
kako reguliramo snagu, rotor može biti izveden:

56
 x tako da se regulaciju kuta tijekom rada vrši zakretanjem lopatice, na nain
da se profil namješta u optimalni položaj. Ovakva regulacija je složena i
rotori ovakve izvedbe su skuplji, ali nužno primjenjivi za lopatice duže od
25-30 m. Takoer postoji poseban motor za zakretanje, koji mijenjajui kut
lopatice mijenja napadni kut struje zraka.

x tako da se regulacija snage vjetroturbine vrši korištenjem aerodinaminog

efekta poremeenog trokuta brzina. Dakle, s promjenom brzine vjetra
mijenja se na aeroprofilu kut struje zraka, odnosno dolazi do poremeaja
trokuta brzina te do porasta ili gubitaka uzgona, pri emu lopatice nemaju
mogunost zakretanja. Meutim, kako je vjetroturbina projektirana za neko
podruje brzina, lopatice imaju unaprijed namješten kut za dotino
podruje brzinaradi vee efikasnosti.

Konica (eng. brake)

Kada generator ispadne iz mreže, odnosno brzina naleta vjetra prijee maksimalnu
vrijednost (iskljunu vrijednost, npr. 25 m/s) dolazi do izrazitog dinamikog optereenja
mora postojati koni sustav kako bi rasteretio prijenosnik snage, odnosno zaustavio rotor.
Osim toga, bitno je rei da je takoer zadatak ovog sustava održati projektnu brzinu
vrtnje konstantnom, odnosno osigurati sustav ije je djelovanje dinamiki uravnoteženo.
Disk konica je naješa izvedba konog sustava (kojom se na suvremenim strojevima
upravlja mikroprocesorski), a smještena je na sporookretnoj osovini prije prijenosnika ili
na brzookretnoj osovini generatora.

Prijenosnik snage (eng. gear box)

Prijenosnik vjetroturbine spaja sporookretnu s brzookretnom osovinom i poveava brzinu

vrtnje s oko 30 – 60 o/min na oko 1200 – 1500 o/min tj. na brzinu vrtnje, za veinu
generatora, nužnu za stvaranje elektrine energije. Prijenosnik je u veini sluajeva
multiplikator i može biti razliitih izvedbi. Hlaenje prijenosnika se naješe vrši zrakom, a
podmazivanje sintetikim uljem. Prilikom analiziranja naina na koji se vrtnja prenosi s
vjetroturbinskog dijela na elektrini generator, naroitu važnost zauzimaju materijali
izrade elemenata sklopa, vrsta prijenosa i prijenosni omjer. Prijenosnik je skup i težak dio
vjetroturbine pa zbog toga inženjeri istražuju mogunost izravnog pogona generatora bez
prijenosnika.

Generator

Turbinski dio vjetroelektrane s rotorom, konicama i prijenosnikom snage predstavlja

važan dio cjelokupnog sustava, ija je osnovna funkcija pogon generatora. Za pravilno i
sigurno funkcioniranje itavog vjetroturbinsko - generatorskog sustava, generator mora
ispunjavati zahtjeve kao što su:
visok stupanj iskoristivosti u širokom krugu optereenja i brzine okretanja,
izdržljivost rotora na poveanim brojevima okretaja u sluaju otkazivanja svih zaštitnih
sustava,
izdržljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamikim optereenjima
prilikom kratkih spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju generatora.

Uzimajui u obzir uvjete poveane vlažnosti, slanosti, zatim otpornost na krute estice,
povišenu temperaturu i sline uvjete, pred generatore se takoer postavlja zahtjev

57
pouzdanosti sa što je mogue manje održavanja. Razni su kriteriji prema kojima se može
izvršiti podjela generatora.

Tako npr. prema nainu rada generatori se mogu podijeliti na one:

za paralelni rad s postojeom distributivnom mrežom,
za samostalni rad,
za spregnuti rad s drugim izvorima.

Prema vrsti struje mogu biti: istosmjerni ili izmjenini. Istosmjerni se zbog problema s
pouzdanosti rijetko primjenjuju. Prema nainu okretanja postoje generatori: s
promjenjivom ili s nepromjenjivom brzinom okretanja uz zadržavanje iste frekvencije.
Takoer postoji podjela prema veliini tj. snazi.

Upravljaki i nadzorni sustav (eng. controller)

Kao što samo ime kaže, ovaj mikroprocesorki upravljan sustav je u osnovi zadužen za
cjelokupno upravljanje i nadziranje rada vjetroturbinsko-generatorskog sustava. Ako
ovakav sustav nije u cijelosti smješten na vjetroturbinskoj jedinici (kao što može biti
sluaj), ve je jednim dijelom na nekom udaljenijem mjestu onda sustav zahtjeva i
posebnu telekomunikacijsku opremu.

Oprema za zakretanje (eng. yaw gear)

Služi za zakretanje turbinsko-generatorskog sustava. Nalazi se ispod kuišta vjetroturbine,

na vrhu stupa. Preko pužnog prijenosa (omjera reda veliine 1:1000) s velikim zupastim
prstenom, uvršenim na stupu, izravnava se os osovine rotora s pravcem vjetra.
Zakretanje zapravo vrši motor. On na sebi ima ugraenu konicu koja onemoguuje
zakretanje kuišta zbog naleta vjetra. Zakretanje kuišta regulira sustav koji je izvan
funkcije kad su poremeaji smjera vjetra manji (u prosjeku - jednom u deset minuta
dogodi se zakretanje kuišta).

Gondola (eng. nacelle)

Kuište s jedne strane štiti generatorski sustav sa svim komponentama od okolišnih

utjecaja, a s druge štiti okoliš od buke dotinog sustava.

Stup (eng. tower)

Može biti izveden kao cjevasti, konusni, teleskopski, rešetkasti, uvršeni ili povezani.
Danas se naješe koristi cjevasta konstrukcija, a prednost joj se nalazi u tome što ju osim
visoke vrstoe karakterizira i vea otpornost na vibracije. Prednost rešetkaste konstrukcije
nalazi se u jednostavnosti, a budui da ju je mogue rastaviti na manje dijelove
prikladnija je za transport i montažu.

58
4.3. Princip rada vjetroelektrane u EES i izbor generatora

4.3.1. Openita shema djelovanja vjetroelektrane

Pojam vjetroelektrana podrazumijeva sustav za transformaciju energije gibajue zrane

mase odnosno vjetra u elektrinu energiju posredstvom vjetroturbine i elektrinog
generatora. Na slici 4.9. prikazan je osnovni princip rada vjetroagregata.

Rotor i lopatice okreüu

osovinu (C) i prijenos
Dotok vjetra (D) koji okreüe
Dotok vjetra pokreüe rotor (A) i generator (G)
lopatice (B)

Slika 4.9. Osnovni princip rada vjetroagregata

Budui da vjetar predstavlja izrazito promjenjivi energetski resurs koji se ne može

uskladištiti, potrebno je utvrditi uvjete pogona sustava za pretvorbu energije vjetra
u elektrinu energiju. Openita shema djelovanja vjetroelektrane prikazana na
slici 4.10. obuhvaa elemente koji se projektiraju obzirom na tri oblika energije:
energiju vjetra, mehaniku energiju te elektrinu energiju.

Vjetroturbina koja može imati jednu ili više elisa, služi za transformaciju energije
vjetra u mehaniku energiju. Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt,
izvedba s tri elise predstavlja naješe rješenje. Pored toga, dinamikom rotora s tri
kraka je najlakše upravljati. Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne
mijenja se tijekom okretanja. To rezultira manjim problemima uslijed oscilacija
nego kod jednokrakih i dvokrakih rotora. Uz to je i optiki mirniji zbog okretanja
na manjoj brzini. Oko 90% vjetroturbina koje se trenutno koriste u svijetu imaju
trokraki rotor.

Spoj izmeu vjetroturbine i elektrinog generatora ostvaren je pomou mehanike

spojke koja uobiajeno u sebi ukljuuje mjenjaku kutiju s prijenosnikom pomou
kojeg se niža brzina vrtnje rotora vjetroturbine prilagoava višoj brzini vrtnje
rotora generatora. Da bi se kinetika energija rotora uz pomo generatora
pretvorila u elektrinu, bila bi potrebna brzina rotora od 1 500 okretaja u minuti

59
(rpm). Budui da se rotor okree brzinom od 30-50 rpm, potrebna je upotreba
prijenosnika. S prijenosnikom se pretvara spora rotirajua sila (visokog okretnog
momenta) u brzu rotaciju (niskog okretnog momenta) koja je potrebna za rad
generatora. Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje
uslijed trenja zupanika prijenosnika manifestira se u obliku topline i buke.

Energija Mehanika Elektrina

vjetra energija energija

Mjenjaka Elektroniko Rasklopna Mreža

kutija suelje oprema

Generator Zaštita

Kompenzator

Upravljaki sustav vjetroelektrane

Mjerenje
brzine vjetra

Slika 4.10. Openita shema djelovanja vjetroelektrane [14]

Neke vjetroturbine u svojoj opremi sadrže i sustav za upravljanje kutom zakreta

elisa pomou kojeg se može vršiti regulacija izlazne snage. Vjetroelektrana u
izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje prikljuuje se na mrežu pomou suelja
zasnovanog na energetskoj elektronici. Jedinica za kompenzaciju jalove snage
može u sebi ukljuivati ureaj za korekciju faktora snage te filtre za više
harmonike lanove. Rasklopna oprema treba biti projektirana na nain koji
omoguava glatko prikljuenje na mrežu. Konano, upravljaki sustav
vjetroelektrane može biti izveden s razliitim stupnjevima složenosti.

4.3.2. Izbor generatora u vjetroelektrani

Proizvodne jedinice u vjetroelektranama su uobiajeno sinkroni ili asinkroni

generatori. Obzirom na vrstu prikljuenja na mrežu esta je podjela
vjetroelektrana prema slijedeim osobinama agregata:

1. Vjetroelektrana u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje koja se izravno

prikljuuje na mrežu

60
 Asinkroni generator
Asinkroni generatori se naješe koriste kada je vjetroelektrana prikljuena na
krutu mrežu. Krutu mrežu karakterizira velika naponska i frekvencijska krutost.
Osnovna prednost im je jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge
strane moraju imati kompenzacijski ureaj (uglavnom uklopive kondenzatorske
baterije) i prikljuni ureaj kako bi se omoguila poetna sinkronizacija s
mrežom (eng. soft-starter).

Sinkroni generator
Sinkroni generatori se naješe primjenjuju za pretpostavljene uvjete otonog
pogona. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i regulator brzine koji e održavati
napon i frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu se pronai u komercijalnim
izvedbama sa stalnom brzinom u pogonu na krutu mrežu. Kod vjetroturbina
nazivnih snaga veih od 500 kW naroito je izražena potreba za ukljuivanjem
sustava za regulaciju kuta zakretanja elise propelera, što inae nije sluaj, pa
tako da se spomenuti sustav ne izvodi u svim jedinicama.

Rotori s konstantnom brzinom vrtnje vrlo su prikladni za primjenu u

vjetroelektranama za potrebe elektroenergetskog sustava (mreže) jer se time
omoguava primjena jednostavnih generatora ija je brzina vrtnje polova
odreena frekvencijom mreže.

2. Vjetroelektrana u izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje

- Sinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu

- Asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu
- Asinkroni generator s upravljivim promjenjivim klizanjem
- Asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom
kaskadom

Rotori s promjenjivom brzinom vrtnje naješe se koriste za pogon crpki za

vodu i vjetroelektrana za potrebe punjenja baterija, dok se za primjenu u VE
koje se spajaju na elektrinu mrežu zahtijevaju pretvornici frekvencije.

Vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom frekvencijom koriste mehaniko-

hidrauliki sustav regulacije brzine vrtnje pomou kojeg upravljaju elisama turbine. U
njima generator može biti sinkroni ili asinkroni. Asinkroni generator je dodatno opremljen
lokalnim izvorom jalove snage u svrhu podržavanja samouzbude i održavanja napona na
prikljunicama. U izvedbi vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom, sinkroni generator ima vei faktor efikasnosti i pouzdanosti, ali teže
zadržava sinkronizam u uvjetima poremeaja brzine vrtnje nastalih zbog brzih
poremeaja vjetra i/ili poremeaja u mreži poput kratkog spoja. Sposobnost proizvodnje
jalove snage dodatna je prednost sinkronog generatora ako se vjetroelektrana prikljuuje
na naponski slabu mrežu.

U sluaju prikljuenja na ve izgraenu mrežu dobre infrastrukture, asinkroni generator je

u prednosti jer je znatno jeftiniji i robusniji, a ima i jednostavniji sustav upravljanja. Osim
toga, uvjeti održivosti sinkronizma znatno su fleksibilniji u usporedbi sa sinkronim
generatorom.

61
Izvedba vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom frekvencijom ima
optimalan pogon samo za jedan omjer izmeu brzine vrha elise i brzine vjetra. To znai
da se samo pri jednom omjeru postiže maksimalna djelatna snaga generatora. U sluaju
da omjer odstupa od optimalnog, djelatna snaga generatora biti e manja od
maksimalne.
ASINKRONI GENERATORI SINKRONI GENERATORI
Izravno prikljuenje na mrežu Izravno prikljuenje na mrežu

Mjenjaka
kutija AG Mjenjaka
kutija SG

n
1  s  f s 0  0,08 f
p n
p
potroša induktivne jalove snage
upravljiva izlazna jalova snaga
Mrežni prikljuak putem DC veze Mrežni prikljuak putem DC veze

Mjenjaka DC
kutija
AG Mjenjaka
SG
DC
kutija

f f
s 0,81,2 s 0,51,2
p p
upravljiva izlazna jalova snaga uz upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara odgovarajui pretvara

Dinamiki upravljivo klizanje Mrežni prikljuak putem DC veze, bez

mjenjake kutije

Mjenjaka DC
kutija
AG SG

n
1  s  f s 0 0,1 0,3 f
s 0,51,2
p p
potroša induktivne jalove snage upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara
Asinkroni generator s dvostranim Sinkroni generator s permanentnim
napajanjem magnetima prikljuen putem DC veze

DC DC

Mjenjaka
AG
kutija f
s 0,61,2
p
upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara
Slika 4.11. Naini prikljuenja vjetroelektrane na mrežu [14]

62
est sluaj je izvedba vjetroelektrane s promjenjivom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom. Takve vjetroelektrane imaju generator s promjenjivom brzinom vrtnje i
vjetroturbinu koja rotira razliitim brzinama vrtnje ovisno o promjenjivosti brzine vjetra.
Ostvariv je optimalan pogon za svaki omjer izmeu brzine vrha elise i brzine vjetra,
odnosno za svaku brzinu vjetra. Meutim, tada su na elektrinoj strani vjetroelektrane
poveani poetni investicijski troškovi zbog složenije izvedbe prikljuenja na mrežu. U
sluaju primjene sinkronog generatora izvedba ukljuuje statiki pretvara frekvencije
zasnovan na energetskoj elektronici.

U sluaju primjene asinkronog generatora izvedba ukljuuje diodni ispravlja u mosnom

spoju za regulaciju djelatnog otpora rotora i promjenu brzina/moment karakteristike
asinkronog stroja. Istodobno se na mehaniko-hidraulikoj strani troškovi smanjuju jer se
regulacije brzine vrtnje agregata više ne izvodi na turbini ime ona postaje jeftinija. Osim
cijene generatora poveava se i bojazan od pojave poveanja ukupne harmonike
distorzije zbog primjene statikih pretvaraa.

Iako je najskuplji dio vjetroelektrane njezina turbina, veliina i cijena generatora uz

ukljuenu efikasnost i uinkovitost regulacijskog sustava neosporno ine znaajan
investicijski trošak. Neophodna je pažljiva financijska analiza kojom bi se odredila
opravdanost uvoenja pogona s promjenjivom brzinom vrtnje. Prema nekim statistikama
pogon s promjenjivom brzinom vrtnje na godinu postiže i do preko 1/3 vei iznos predane
elektrine energije od pogona sa stalnom brzinom vrtnje. Ako je cijena isporuene
energije dovoljno visokog iznosa, mogue je postii ekonomsku isplativost i uz vee
poetne investicijske troškove pogona s promjenjivom brzinom vrtnje.

Kombinirana primjena generatora s promjenjivom brzinom vrtnje i statikog pretvaraa

frekvencije pomaže u izbjegavanju problema vezanih uz stabilnost kuta i regulaciju
frekvencije, odnosno elektromehanika njihanja openito. Iznenadne promjene brzine
vjetra više ne uzrokuju promjene injektirane snage vjetroelektrane. Razlika snage na
rotirajuoj osovini pohranjuje se unutar kombinirane inercije agregata u obliku kinetike
energije. Drugim rijeima, agregat se ubrzava/usporava kako vjetar ubrzava/usporava.
Meutim, u sluaju prikljuenja vjetroelektrane kao izvora konstantne djelatne snage na
naponski slabu mrežu, mogui su problemi stabilnosti napona.

Prema dostupnim informacijama, investitori se uglavnom odluuju za inicijalno jeftiniju

varijantu, dakle za vjetroelektrane u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom uz korištenje asinkronog generatora u pogonu na krutu mrežu.

63
4.4. Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mrežu

Prikljuenje vjetroelektrana na elektroenergetsku mrežu je znaajan problem

obzirom na to da vjetroelektrane mogu bitno utjecati na stabilnost sustava i
kvalitetu elektrine energije u mreži. Kriteriji prikljuenja se definiraju u obliku
Mrežnih pravila za vjetroelektrane (eng. wind grid codes). Iako se Mrežna pravila
ne izrauju na nain da iskljue ili diskriminiraju odreenu vrstu generatora,
njihove su odredbe obino definirane imajui u vidu konvencionalne
termoelektrane i hidroelektrane. Vjetroturbinski generatori se znatno razlikuju od
sinkronih generatora zbog ega se uobiajeno izrauju dvije vrste Mrežnih pravila
za vjetroelektrane; jedna se vrsta odnosi na njihovo prikljuenje na prijenosni
sustav (nazivni napon  110 kV), a druga na distribucijski sustav (nazivni napon
 35 kV).

Slika 4.12. Spajanje vjetroelektrana na elektroenergetske sustave

Postoji mnogo tehnikih kriterija prikljuenja vjetroelektrana na mrežu koji se uzimaju u

obzir zbog što kvalitetnije integracije vjetroelektrana u elektroenergetski sustav, kao što
su:
Iznos frekvencije,
Iznos napona,
Stanje u uvjetima kvara,
Kvaliteta isporuene elektrine energije i
Zahtjevi obzirom na signale, komunikacije i upravljanje.

64
Ovih pet glavnih kriterija se smatra kljunim podrujima za ispravan pogon i voenje
vjetroelektrana u pripadajuem elektroenergetskom sustavu.
4.4.1. Iznos frekvencije

Glavni elementi iz podruja frekvencija/djelatna snaga koji se postavljaju obzirom na

prikljuenje vjetroelektrana u sustav su:

Raspon iznosa frekvencije tijekom normalnih i poremeenih uvjeta pogona

Karakteristike vjetroelektrane u cijelom rasponu frekvencije sustava
Sudjelovanje vjetroelektrane u P-f regulaciji
Brzina promjene snage proizvodnje vjetroelektrane
Osiguravanje rezervne snage od strane vjetroelektrane

U tablici 4.2. predoena je usporedba vrijednosti raspona frekvencije unutar kojeg su

propisani uvjeti oekivanog pogona vjetroelektrana u onim europskim zemljama u kojima
postoje Mrežna pravila za vjetroelektrane.

Tablica 4.2. Zahtjevi nekih operatera s obzirom na raspon frekvencije

Engleska
Zemlja Njemaka Danska Škotska Nizozemska Irska
Wales
47.0-47.5 Hz 47.0-47.5 Hz
47.0-47.5 Hz
tijekom 10 s tijekom 20 s
tijekom 20 s
47.5-48.0 Hz 47.5-52.0 Hz
47.5-50.4 Hz
Raspon frekvencije

tijekom 5 min tijekom 60

trajno
min
48.0-49.0 Hz 47.0-47.5 Hz
47.5-51.5 Hz 50.4-52.0 Hz
tijekom 25 tijekom 20 s 49.5-50.5 Hz
trajno snaga se
min 48.0-51.0 Hz trajno
smanjuje uz
trajno
od min brzinu od
49.0-50.3 Hz 47.5-52.0 Hz snaga se
01/01/2002 2% od izlazne
trajno Trajno mora ouvati
snage VE po
tijekom brzine
0.1 Hz
50.3-51.0 Hz promjene
odstupanja
tijekom 1 min frekvencije
frekvencije
sustava od
sustava iznad
iznad 53.0 Hz 0.5 Hz/s
50.4 Hz.
iskljuenje

4.4.2. Iznos napona

Osnovni zahtjevi vezani za napon u sustavu na koji se prikljuuje

vjetroelektrana odnose se na raspone iznosa napona, promjene napona,
automatsku regulaciju napona i sposobnost proizvodnje jalove energije. Operator
sustava izrauje preporuke za vjetroelektrane obzirom na svaki od prethodno
navedenih aspekata. Pored toga postavlja i zahtjeve na ulazne energetske
transformatore koji su smješteni na spoju vjetroelektrane sa sustavom.
Vjetroturbinski generatori trebaju takoer doprinositi regulaciji napona u sustavu;
s jedne strane obzirom na odreeni raspon napona koji je potrebno održavati u
vorištu prikljuenja vjetroelektrane na sustav, a s druge strane obzirom na
odreenu razinu kompenzacije jalove snage.

65
 Zahtjevi koji se postavljaju obzirom na kompenzaciju jalove snage definirani su prema
rasponu faktor snage te predoeni u tablici 4.3. Meusobna usporedba zahtjeva koji se
postavljaju obzirom na jalovu snagu rezultira spoznajom da što vjetroelektrane više slie
konvencionalnim elektranama to se od njih traži pogon u veem rasponu faktora snage.

Tablica 4.3. Zahtjevi obzirom na raspon faktora snage vjetroelektrana

Engleska
Zemlja Njemaka Danska Škotska Nizozemska Irska
Wales
Na prikljunicama
generatora 0.96
Isti Mvar
kap – 0.98 ind
Jedinini iznos
(sada za
Neutralnost faktor snage u proizvodnje i
<100MW)
Raspon faktora snage

obzirom na toki potrošnje

0.975 kap jalovu prikljuenja na 0.8 kap – 0.85 jalove snage
0.95 kap – 0.9 ind
do 0.975 ind snagu u javnu mrežu. ind izmeu
(sada za
u toki vorištu (pretpostavlja minimalnog i
>100MW)
prikljuenja prikljuenja 0.95 kap – se da se radi o maksimalnog
(od 07/2003 za
od (nulta 0.95 ind u vorištu optereenja,
<100MW)
01/01/2002. razmjena toki prikljuenja) radije nego
jalove prikljuenja ograniavanje
0.95 kap – 0.85
snage) nakon na temelju
ind
01/01/2006 kap/ind
(od 01/2007 za
faktora snage
sve veliine
izgradnje)

4.4.3. Stanje u uvjetima kvara

Zahtjevi vezani uz meudjelovanje izmeu elektroenergetskog sustava i vjetroelektrane u

sluaju pojave kvara u sustavu iznimno su znaajni. Dakle potrebno je poznavati utjecaj
prikljuenja vjetroelektrana na sustav te njihov odziv tijekom poremeaja poput kratkih
spojeva u sustavu. S poveanjem veliine izgradnje vjetroelektrana poveava se i znaenje
njihove sposobnosti prolaza kroz stanje kvara u sustavu (bez iskljuenja) na nain što
sliniji sinkronim generatorima koje nadomještavaju. Stoga se trebaju definirati
sposobnosti vjetroelektrane kako ona ne bi imala negativan utjecaj na sustav i potrošae.

Zahtijevana sposobnost vjetroelektrane u uvjetima pojave kvara u sustavu uobiajeno se

naziva sposobnošu prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara. Zahtjevi nekih europskih
operatora obzirom na sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara predoeni su
u tablici 4.4. Bitno je uoiti da razliiti operatori vode razliite sustave te da su zahtjevi
svakog od njih postavljeni imajui u vidu vlastiti sustav.

66
 Tablica 4.4 Zahtjevi s obzirom na sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara
Engleska
Zemlja Njemaka Danska Škotska Nizozemska Irska
Wales
VE treba ostati
Od VE mora VE treba izdržati
prikljuena u
01/01/2002 ostati kvarove u VE mora biti
uvjetima VE ne smije
VE mora ostati prikljuena prijenosu (132kV i sposobna
pojave krutog biti iskljuena
prikljuena za u uvjetima više) koji stvaraju održati
Sposobnost prolaza

trofaznog KS za propad
kroz stanje kvara

propad napona pojave propad napona pogon pri

na 400 kV i napona na 0%
na 15% od prolaznog na: naponu
275 kV u trajanju od
nazivnog u VN trofaznog sniženom na
razinama za 100 ms.
vorištu KS te 0% od iznos od 15%
ukupno
prikljuka u dvofaznog 07/2005 u trajanju od
vrijeme Dozvoljava se
trajanju od KS s (<30MW) barem 625
trajanja kvara 200 ms period
barem 680 ms i neuspješnim 01/2004(>30MW) ms te ostati
u iznosu do prijelaznog
ostati iznad ponovnim iznad pravca
140 ms. oporavka
pravca ukljuenjem 15% od oporavka
Ne smije doi iznosa
oporavka voda na 01/2004 napona do
do gubitka napona.
napona do stanje (<30MW) 3000 ms.
snage
3000 ms. kvara. sada (>30MW)
proizvodnje.

4.4.4. Kvaliteta elektrine energije

Kvaliteta elektrine energije iznimno je znaajan aspekt prikljuenja i pogona

vjetroelektrane. Bitno je razumjeti da vjetroelektrane imaju utjecaj na korisnike
sustava, posebice one koji su smješteni u njihovoj blizini, kojima treba isporuiti
elektrinu energiju zahtijevane kvalitete. Procjena kvalitete isporuene elektrine
energije izvodi se na temelju više aspekata od kojih su najznaajniji sljedei:
Emisija flikera: poremeaji napona u podruju niskih frekvencija,
Brze promjene napona: jednostruke brze promjene efektivne vrijednosti napona, pri emu
promjene napona imaju odreeno trajanje (npr. javljaju se pri sklopnim operacijama
vjetroturbinskih generatora)
- Harmonici: periodiki poremeaji napona ili struje s frekvencijama n 50 (n
je cijeli broj)

U idealnom sluaju, kvaliteta se mjeri prema IEC propisima uzimajui u obzir zahtjeve iz
danskih propisa. Tada proizvoa opreme može koristiti podatke iz tih mjerenja za
vrednovanje kvalitete. Slino njemakim tehnikim propisima, IEC 61400-21 propisuje
parametre kvalitete vjetroturbinskih generatora koje je potrebno mjeriti te metode
mjerenja koje je potrebno primijeniti. IEC takoer zahtijeva mjerenje flikera, harmonika,
vršnih snaga, faktora snage tijekom normalnog pogona kao i fluktuacija snage i flikera
tijekom sklopnih operacija. U sluaju da je potrebno napraviti konaan izbor, eše se
predlaže slijeenje IEC propisa nego njemakih propisa.

4.4.5. Zahtjevi s obzirom na signale, komunikaciju i upravljanje

Tehniki kriteriji prikljuenja vjetroelektrana na sustav ukljuuju i aspekte

signala, komunikacija i upravljanja. Znaajno je uvidjeti da sustav komunikacija
u/iz vjetroelektrane treba izvesti za svaku pojedinanu vjetroelektranu. Vlasnik
vjetroelektrane odgovoran je za dobavljanje signala neophodnih za voenje
pogona elektroenergetskog sustava. Pored djelatne i jalove snage proizvodnje

67
mogu se tražiti i drugi signali poput statusa vjetroelektrane i brzine vjetra na
lokaciji njezine izgradnje.

Pitanja vezana uz signale, komunikacije i upravljanje obzirom na prikljuenje

vjetroelektrane na sustav su:
Informacijski signali iz vjetroelektrane prema operatoru sustava;
Upravljaki signali od operatora sustava prema vjetroelektrani;
Predvianje djelatne snage proizvodnje i deklariranje raspoloživosti.

Zahtjevi obzirom na komunikaciju s vjetroelektranom vrlo su slini u svim zemljama. Sva

pravila zahtijevaju raspoloživost signala napona, djelatne snage, jalove snage i
pogonskog statusa vjetroelektrane.

4.4.6. Stabilnost elektroenergetskog sustava

Sposobnost održavanja stanja pogonske ravnoteže pri normalnim uvjetima i

sposobnost postizanja prihvatljivog stanja ravnoteže pri pogonskim uvjetima
nakon pojave poremeaja, može se definirati kao stabilnost elektroenergetskog
sustava. Pod pojmom stabilnost podrazumijeva se iznos napona, kut, frekvencija,
koji mogu biti promijenjeni (poremeeni) uslijed prikljuenja vjetroelektrana na
elektrinu mrežu.

Naješa vrsta prikljuka vjetroelektrana je na distribucijsku mrežu. Današnji distribucijski

sustavi se izvode na nain da omogue prihvat snage iz prijenosne mreže, koju e zatim
razdijeliti potrošaima tako da se tokovi djelatne i jalove snage uvijek kreu u smjeru od
više prema nižoj naponskoj razini.

Distribucijska mreža može biti aktivne ili pasivne naravi. Kod mreže pasivne naravi misli
se na napajanje potrošaa, dok aktivna podrazumijeva tokove snaga i napone koji su
odreeni na osnovi kako optereenja, tako i proizvodnje. Dakle, distribuirana proizvodnja
uzrokuje promjene tokova djelatne i jalove snage, te stvara znaajne tehnike i
ekonomske posljedice po EES.

Kako je mreža do sad bila pasivne naravi, te je gotovo uvijek zadržavala stabilnost uz
stabilnu prijenosnu mrežu, problem stabilnosti nije ulazio u analizu distribucijskih mreža.
Isto tako pri procjeni iskoristivosti proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora,
stabilnost se u veini zemalja rijetko uzima u obzir i analizira. Meutim, s oekivanim
poveanjem prodiranja obnovljivih izvora te njihovim doprinosom sigurnosti mreže,
predvia se da e se takav pristup stabilnosti promijeniti s posebnim naglaskom na
analizu stabilnosti kuta i napona. Stabilnost frekvencije pojavljuje se kao problem u
izoliranim sustavima, kao što su oni na udaljenim otocima.

Ako postoji poveana integriranost vjetroelektrana i EES-a, u sluaju brzih promjena

vjetra i vrlo visokih brzina vjetra, može doi do iznenadnih gubitaka proizvodnje, odnosno
do odstupanja frekvencije i dinamiki nestabilnih stanja.

68
4.4.7. Rad vjetroelektrane na mreži - problemi

Jedan od osnovnih problema prilikom prikljuka vjetroelektrana na mrežu leži u injenici

da vjetra u blizini prijenosne mreže ima znaajno manje od vjetra koji je više od 30 km
udaljen od mreže. Ogranienja u prijenosnoj moi vodova mogu zahtjevati izgradnju
dužih vodova što poveava troškove.

Pri radu na mreži javlja se i problem viška vjetra - odbacivanje energije iz

vjetroelektrana kada opkupno optereenje u sustavu prelazi proizvodnju iz
temeljnih elektrana, poput protonih hidroelektrana ili nuklearnih elektrana.
Rješenje problema provodi se na razini regionalne meunarodne interkonekcije.

Najznaajnije ogranienje je velika varijabilnost vjetra, koja se može se smanjiti

instaliranjem vjetroelektrana na širokom podruju. Slaba predvidljivost vjetra
problem je koji se može umanjiti korištenjem poboljšanih metoda predvianja
vremena (vjetra). Mogua je i bolja regulacija uporabom vjetroelektrana s
kontrolom nagiba lopatica i varijabilnom brzinom.

Ipak, zakljuno, vjetroelektrane mogu smanjiti potrošnju goriva u

termoelektranama, ali ne mogu smanjiti njihovu izgradnju jer ne mogu
jamiti proizvodnju elektrine energije u kritinim razdobljima – problemi s
frekvencijom, smetnje i nestabilnost (prema razmatranjima iz prethodnih
poglavlja). Mogua je njihova uporaba kao vršnog izvora energije.

4.5. Tržište energije vjetra i stanje u Hrvatskoj

4.5.1. Tržište energije vjetra

Na slici 4.13. prikazana je ukupno istalirana snaga vjetroelektrana u svijetu od 1993. –

2006. (podaci: EUrObserver ER 2007.) Jasno je vidljiv vrlo visok porast ukupno instalirane
snage vjetroelektrana, koji je u 2006. iznosio ukupno 72 GW, a treba naglasiti i da je
Europska unija najvee je i najdinaminije tržište energije vjetra s udjelom od 66,8 %
ukupne svjetske instalirane snage, te s prosjenim godišnjim porastom od 1997. od oko
35%, od ega se u Njemakoj nalazi daleko najvei dio instaliranih vjetroelektrana u EU,
a potom slijede Španjolska i Danska (u kojoj udio proizvedene elektrine energije iz
vjetroelektrana prelazi 20%). To potvruje i slika 4.14. gdje je prikazana ukupno
istalirana snaga vjetroelektrana u EU 2006. (podaci: EUrObserver ER 2007.)

69
 Slika 4.13. Ukupno istalirana snaga vjetroelektrana u svijetu od 1993. – 2006.

70
 Ukupni kapacitet [MW]
Instalirano 2006.
Deinstalirano 2006.

Slika 4.14. Ukupno istalirana snaga vjetroelektrana u EU 2006

4.5.2. Stanje iskorištenja energije vjetra u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je izdvojeno 29 lokacija koje su pogodne za izgradnju vjetro-elektrana. Od

toga 19 je na otocima i poluotoku Pelješcu, a 10 u priobalju. Ukupna potencijalna
godišnja proizvodnja el. energije putem VE na ovim lokacijama procjenjuje se u rasponu
od 0,375 do 0,80 TWh godišnje. Osim tih lokacija potencijal na morskoj površini
procijenjen je u rasponu od 350 do 500 GWh na godinu. Sve odabrane lokacije na
jadranskom priobalju i otocima imaju srednju godišnju brzinu vjetra veu od minimalnih
5,5 m/s (lokacije koje imaju srednju godišnju brzinu vjetra manju od 5,5 m/s temeljem
suvremenih svjetskih iskustava nisu prikladne i gospodarski opravdane za korištenje
vjetra).

71
Vjetropark Ravne, otok Pag

Na Ravnama iznad Paga od kraja 2004. godine izgraen je sustav od sedam

vjetroelektrana, duljina odabrane lokacije je približno 2 km. Na visini od 20 m iznad tla
izmjerena je srednja godišnja brzina vjetra od 6,4 m/s. Temeljem prikupljenih podataka,
donja granica oekivane godišnje proizvodnje el. energije iznosila bi približno 12,36
GWh. Jaki i esti udari bure izmjereni na ovoj lokaciji, esto zabilježeni i vei od 40 m/s,
dijelom su uvjetovali i izbor tipa vjetro-turbine. Proizvoa prve vjetroelektrane je
njemaka tvrtka Nordex. Instalirano je 7 x 850 kW vjetro-turbina, ija je ukupna snaga
5,95 MW. Promjer rotora je 50 metara, površina rotora 1964 m2 , a visina stupova 50
metara. Vrh krila u duljini 3,7 metara je mogue zakrenuti do 85° u odnosu na glavno
krilo i služi kao aerodinamika konica. Generator smješten u trup turbine je dvonamotni
4/6 polni vodom hlaen kavezni asinkroni motor. Za vrijeme slabijeg vjetra radi kao 6-
polni 200 kW, a kod veih brzina vjetra kao 4-polni 800 kW generator. Prikljuen je na
distribucijsku mrežu preko tiristorske jedinice.

Ukupna investicija iznosi približno 48 milijuna kuna, od toga 2,3 milijuna kuna otpada na
troškove prikljuka te na konstrukciju i prilagodbu mjesta prikljuka. Otkupna cijena
proizvedene energije je 90 % prosjene prodajne cijene el. energije, odnosno donja
granica otkupa je 0,0485 eura/kWh. Prema proraunima, oekivana godišnja proizvodnja
elektrine energije je izmeu 13,5 i 15 GWh. Vrijeme trajanja ugovora je 15 godina.
Osnovni elementi i uvjeti privreivanja vjetroelektrane definirani su Ugovorom o
kupoprodaji elektrine energije, potpisanim u jesen 2001. te revidiranim u proljee 2004.
godine izmeu Hrvatske
elektroprivrede i tvrtke Adria Wind Power.

Vjetropark Trtar-Krtolin, kod Šibenika

Na brdima Trtar i Krtolin u zaleu Šibenika od lipnja 2006. pušteno je u pogon 14

vjetroturbina koje e proizvoditi 32.000 MWh elektrine energije, što e zadovoljiti
potrebe 10.000 domainstava. Osnivai i vlasnici su njemake tvrtke WPD
International GmbH i Enersys Gesellschaft für regenerative Energien mbH, a otkup
elektrine energije osiguran je ugovorom s Hrvatskom elektroprivredom.
Vjetroelektrana je sklopila ugovor o sponzorstvu s Gradom Šibenikom i 0,5 posto
godišnjeg prihoda od proizvodnje elektrine energije izdvajat e kao potporu
projektima u Šibeniku. Financiranje gradnje Vjetroelektrane Trtar-Krtolin
strukturirano je prema modelu projektnog financiranja, jer se projekt kreditira
novanim tokom koji sam generira. Rok otplate kredita je 14 godina, a s HEP-om
je sklopljen ugovor o kupoprodaji elektrine energije na rok od 15 godina.

Osim ovih vjetroelektrana, u planu su i novi projekti, odnosno izgradnja još dvije
vjetroelektrane na Pagu, Novalja 1 i 2, nazivne snage 17,00 MW, jedne u Dubrovakom
primorju, Rudina, nazivne snage 52,5 MW, dvije vjetroelektrane na Visu i jedne kod
Obrovca, a procjenjuje se da u Hrvatskoj ima stotnjak lokacija za vjetroelektrane ukupne
snage oko 600 MW. Na obroncima iarije rovinjska Valalta i njemaki Wallenbron
Projektentwicklung planiraju gradnju 34 vjetroturbogeneratora snage 80 MW, vrijednu 80
milijuna eura. U planu je i gradnja vjetroelektrana kod Senja i Graaca. U razliitim
fazama pripreme, od mjerenja vjetropotencijala do u cijelosti pripremljenih projekata,
danas je više od 50 vjetroelektrana u Hrvatskoj.

72
5. ENERGIJA SUNEVOG ZRAENJA

Energija Sunca osnovni je pokreta svih klimatskih i životnih ciklusa na Zemlji. Stoga je
Sunce predstavljalo centar pravjerovanja brojnih civilizacija. Danas Sunce doživljavamo
kao izvor ugode i kao enormni neiskorišteni potencijal za podmirivanje energetskih
potreba uz minimalan utjecaj na globalno zagrijavanje. Nastavak poglavlja opisuje kako
se odreuje potencijal Suneva zraenja. Potom slijedi opis korištenja Suneva zraenja u
toplinskim i primjenama za proizvodnju elektrine energije.

5.1 Potencijal Suneva zraenja

Energija Suneva zraenja kontinuirano pristiže na Zemlju koja se okree oko svoje osi i
oko Sunca. Posljedino imamo dnevne i sezonske mijene snage Suneva zraenja koje
stiže do površine Zemlje. Snaga Suneva zraenja na ulazu u Zemljinu atmosferu, pri
srednjoj udaljenosti od Sunca, iznosi 1370 1 W/m2. Do površine Zemlje stiže otprilike
pola. Ukupno Sunevo zraenje koje doe na Zemlju vrati se natrag u svemir 2. Snaga
koju stvarno na površini imamo znaajno ovisi o prilikama u atmosferi i o oblacima. Za
grubu ocjenu prosjene snage Suneva zraenja na
površini zemlje tijekom cijele godine se može uzeti
vrijednost od skoro 200 W/m2.
Jednostavni raun s površinom Zemlje okrenutom Suncu
može ocijeniti godišnje dozraenu energiju. Slika sa
strane usporeuje preko volumena kocke energiju Sunca
dozraenu na Zemlju (1) s rezervama primarnih izvora
energije i ukupnom svjetskom potrošnjom energije (7).
Nedvojbeno je da se radi o enormnim koliinama
energije mnogostruko veim od svih rezervi ugljena (4),
prirodnog plina (3), nafte (5) i urana (6) zajedno. Iznos
trenutno korištene Suneve energije prikazuje najsitnija
kocka broj 2.

Za neku odreenu lokaciju potencijal Suneva zraenja se odreuje mjerenjem i

analitiki. Mjeriti se može lokalno ili satelitski. Analitiki pristup daje
zadovoljavajue rezultate ukoliko je poznat tzv. indeks prozranosti (Kt – odreuje
koliko zraenja doe do površine). Piranometrom (termikim ili poluvodikim) se
mjeri globalna (ukupna), direktna i difuzna (raspršena) ozraenost na horizontalnu
površinu (gustoa energije - H Wh/m2). Daljnja analitika procjena je nužna zbog
toga što su rezultati mjerenja naješe dostupni samo za ukupnu ozraenost i jer
se konverzija Suneva zraenja odvija pod odreenim kutom (ȕ) u odnosu na
horizontalnu površinu, a difuzno i direktno zraenje takoer ovise o tom kutu i o
indeksu prozranosti. Dodatno treba voditi rauna i o reflektiranoj komponenti
koja ovisi o direktnoj komponenti, kut ȕ i specifinoj konfiguraciji terena.

1
Uslijed blage ekscentriþnosti putanje Zemlje oko Sunca i razliþite udaljenosto tijekom godine vrijednost
Solarne konstante varira ±3,5%. To se može zanemariti prema ostalim varijabilnim utjecajima.
2
Na putu do površine Zemlje oko 30% direktno se odbija natrag u svemir (od atmosfere 6%, od oblaka 20% i od
zemlje 4%), oko 19 % apsorbira se u atmosferi (oblaci 3%, atmosfera iznad 16%), a ostatak upije kopno i more.
Iz zemlje i oceana sve se vraüa natrag: zagrijavanjem zraka 7%, isparivanjem vode 23% i infracrvenim
zraþenjem 21%. Uz prethodne izmjene u oblacima i atmosferi Zemlju na kraju napušta infracrvenim zraþenjem
70% Sunþeve energije.

73
Obraeni podatci su dostupni od razliitih institucija koje integriraju mjerenja
meteoroloških postaja i satelita s analitikom obradom za višegodišnja razdoblja i
razliite rezolucije. Svi izvori koji nisu rezultat posebnih mjerenja za konkretnu
lokaciju imaju neodreenost koja može biti i do 30%. Varijabilnost uslijed
lokalnih vremenskih prilika još je vea. Neodreenost je manja na razini procjene
za ukupnu godišnju ozraenost. Primjer izvora podataka koje je mogue kupiti je
European Centre for Medium Range Weather Forecast (2,5x2,5o i preciznije,
data.ecmwf.int/data). Postoje i podatci koji su slobodno dostupni, npr.: NASA
Surface Meteorology and Solar Energy za razdoblje od 1983-19993 u rezoluciji od
1o, i Photovoltaic Geographical Information System (PVGIS) za mrežu od 1 do 2
km. Slika 5.1 prikazuje ilustraciju PVGIS podataka za horizontalnu površinu.

ožujak lipanj rujan prosinac

Slika 5.1. Prosjena dnevna ozraenost na ravnu površinu [kWh/m2]

Slika 5.2 prikazuje PVGIS podatke sumarno za cijelu godinu uz optimalni kut.
Optimalni kut se takoer treba odrediti za svaku lokaciju.

74
 Slika 5.2. Ukupna godišnja ozraenost [kWh/m2] za površinu pod optimalnim
kutom

Prema PVGIS podatcima optimalni kut se za podruje RH kree od 33o na sjeveru do 37o
na jugu. Valja imati na umu da se optimalni kut mijenja tijekom godine zbog prividnog
kretanja sunca 3. Kod fiksnih instalacija je potrebno odabrati optimalni kut za maksimalnu
godišnju energiju ili za maksimalnu energiju tijekom slabijih sunanih dana.

Najbolje je rješenje koje prati kretanje sunca. Time se može poveati dobivena energija
za 25-40% - više se postiže na praenje Sunca u dvije osi i za sunanije lokacije (Slika
5.3).

3
Prema PVGIS npr. za Zadar optimalni kut na nivou godine je 36o, a za pojedine mjesece: 45o u ožujku, 10o u
lipnju, 41o u rujnu i 66o u prosincu.

75
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Slika 5.3. Globalno ozraenje tijekom godine za razne nagibe i za 2-osno
praenje za centralnu Europu [35]

Spektar svjetlosti koja obasjava FN eliju ovisi o debljini i sastavu atmosfere kroz koju
prolazi. Slika 5.4. ilustrira utjecaj stanja u atmosferi (smog i oblaci) na intenzitet.

Slika 5.4. Utjecaj stanja u atmosferi i naoblake na intenzitet Suneva zraenja

tijekom dana

Ovisno o dobu dana, zemljopisnoj širini i godišnjem dobu svjetlost do neke toke na
površini Zemlje putuje kroz deblji ili tanji sloj atmosfere. Koliki je taj put u odnosu na
najkrai izražava se kao omjer mase zraka (AM) 4. Slika 5.5 prikazuje spektar Suneva
zraenja na ulazu u utmosferu i na tlu nakon direktnog prolaza.

4
AM ' Air Mass, po konvenciji se površina atmosfere oznaþava sa AM=0.

76
 Slika 5.5. Spektar Suneva zraenja na ulasku u atmosferu i na površini Zemlje
[35]

Za procjenu potencijala korištenja Suneva zraenja i preliminarne analize primjene

dovoljni su i ovako relativno grubi podatci. Ogranienje za korištenje Suneve energije u
podnebljima poput našega sigurno nije primarno u dostupnim podatcima o potencijalu.
Vodea Europska zemlja u korištenju Solarne energije je Njemaka gdje je godišnja
prosjena ozraenost na optimalnu površinu ispod 1000 kWh/m2.

77
5.2 Toplinska primjena

Pod toplinskim korištenjem Suneva zraenja podrazumijeva se direktna primjena

za zagrijavanje objekata, grijanje vode ili u novije vrijeme korištenje u rashladnim
ureajima. Toplinska primjena se dijeli još na pasivnu i aktivnu.

5.2.1. Pasivna arhitektura

Najstariji oblik korištenja energije Suneva zraenja je u pasivnoj arhitekturi. Pasivna

gradnja ponajprije znai da se stambene cjeline i objekti grade tako da se im više
zagrijavaju kada je tijekom godine hladno i da se što manje zagrijavaju kada je toplije
godišnje doba. Ovo je mogue postii zahvaljujui injenici da je kut (deklinacija) pod
kojim se Sunce, u krajevima sjeverno od ekvatora, nalazi tijekom ljeta vei od onoga
preko zime. Pasivno rješenje predstavlja nadstrešnica na južnom dijelu nastambe. Ljudi
ovo koriste ve više od dva milenija. Pasivna gradnja dodatno može biti u dobroj izolaciji
objekta; zidovima i podovima koji imaju dodatnu masu za akumuliranje topline
(akumulacija preko dana za none potrebe); odgovarajuom izvedbom prozora; dodatnim
izvorom svjetla iz posebnih kanala. Postoje i rješenja koja strogo gledano nisu pasivna
gdje se može npr. pomicati pokrov ili dio fasade. Kontrolirana ventilacija takoer
doprinosi uinkovitosti i komforu.

Pretpostavka pasivnoj gradnji je znaajna južna površina i da nema zasjenjivanja okolnih

objekata. Dodatno treba planirati ureenje oko objekta raslinjem za stvaranje sjene
zelenilom preko ljeta i osiguravanjem zaklona od vjetra preko zime. Slika 5.6 ilustrira dio
navedenih mjera.

Slika 5.6. Primjer pasivne arhitekture (www.inhabitat.com Green Building)

Europska unija planira primjenom pasivne gradnje nadomjestiti 35 Mtoe energije za
grijanje objekata (potrebe za oko 1,5 milijuna domova). Ovo se nastoji ostvariti kroz
definiranje standarda pasivne gradnje, edukacijom i povezano sa poticanjem
uinkovitosti. Premda kompletne uinke pasivne gradnje nije jednostavno valorizirati one

78
nedvojbeno predstavljaju najjednostavniji, najdjelotvorniji i ekonomian nain korištenja
energije Sunca.

5.2.2. Toplinski kolektori

Korištenje energije Sunca preko toplinskih kolektora malo je složenije od pasivnih rješenja
ali zato sigurno najisplativije. Rješenja mogu biti sa i bez aktivnih komponenti te mogu
koristiti zrak ili vodu kao radni medij. Dalje se mogu razlikovati po temperaturi koju
postiže radni medij, tako imamo: nisko, srednje i visoko temperaturne primjene.

Najjednostavnija nisko temperaturna rješenja se koriste za grijanje bazena ili industrijskih

objekata. Izvode se sa cijevima bez pokrova ili sa fasadama koje imaju zrane prolaze.
Najbolji su za temperature do 10 oC iznad okolišne (slika 5.7.).

www.re-solutions.org (NREL)

Slika 5.7. Nisko temperaturni kolektori za grijanje vode u bazenima i za grijanje

prostora

Nešto složeniji srednje temperaturni

kolektori imaju pokrov od stakla te posebne
premaze koji pospješuju apsorpciju uz
minimalnu emisiju. Koriste se za grijanje
objekata i tople vode. Najbolji stupanj
djelovanja imaju za temperature medija do
50 oC iznad okolišne.

Visoko temperaturni kolektori su najsloženiji jer zahtijevaju vakumirane staklene cijevi i

dobru izolaciju. Prednost im je što omoguavaju postizanje temperatura iznad 50 oC, a u
posebnim izvedbama i preko 100 oC. Slika 5.8. prikazuje presjek vakumirane cijevi visoko
temperaturnog kolektora.

79
 Slika 5.8. Presjek evakuirane staklene cijevi visoko temperaturnog kolektora

Na kraju 2005. u svijetu je bilo ukupno instalirano 111 5 GWt kapaciteta solarnih
kolektora. Kina 6 sa 52 GWt instaliranih kapaciteta neprikosnoveno vodi, drugi SAD ima
malo više od 20 GWt, potom slijede Turska Njemaka i Japan sa oko 5 GWt, Australija i
Izrael imaju oko 3 GWt i na kraju vrijedno spomena je da Grka, Austrija i Brazil imaju
oko 2 GWt instaliranih solarnih kolektora. Pored ogromne razlike u instaliranim
kapacitetima jednako je velika razlika u relativnom udjelu pojedinih vrsta kolektora. Tako
Kina jedina ima preko 90% instalirane visoko temperaturne kolektore sa evakuiranim
cijevima. Potom SAD ima preko 90% nisko temperaturnih kolektora bez pokrova
(primarno za grijanje bazena) i tome je slino stanje samo u Australiji. Sve ostale zemlje
(ukljuujui Europu) imaju primarno instalirane srednje temperaturne kolektore sa
pokrovom.

EU trenutno ima instalirano preko 10 GWt, ali polovica od toga u Njemakoj koja ima
dvije treine instalacija zajedno sa Grkom i Austrijom. Planovi 7 su do 2010 ostvariti 100
milijuna m2. Stope rasta koje se ostvaruju potvruju realnost potencijala ovakvog
korištenja Solarne energije.

Modeliranje rada solarnog kolektora se može promatrati pojednostavljeno sa

modelom koji preuzetu toplinu u mediju (npr. voda) izražava proporcionalno
transmitivnosti pokrova (IJ) i apsorptivnosti (Į) apsorbera, a gubitke proporcionalno
koeficijentu ukupnih gubitaka (k W/m2K) i razlici temperature medija prema
okolišu ('T). Pojednostavljeno obje topline su proporcionalne faktoru (F) prijenosa
topline izmeu apsorbera i vode. Za kolektor površine A dobivena toplina Qk u
vremenu ǻt ovisi o ozraenosti prema izrazu 5.1.

Qk = F ˜A [IJ ˜ Į ˜H - k˜ 'T˜ 't] (5.1)

Efikasnost kolektora predstavlja omjer dobivene topline i dozraene energije Sunca.

esto se efikasnost kolektora prikazuje u funkciji omjera razlike temperature medija i

5
Prema AEE Intec Solar Heat Worldwide
6
Kina ima plan da do 2015. sa preko 1500 GWt osigura da oko 25% stanovništva koristi Solarne kolektore.
7
Pojednostavljeno se uzima da 1 m2 ima potencijal za 0,7 kWh na dan (oko 250 kWh godišnje).

80
okolnog zraka prema iznosu ozraenosti. Slika 5.9. prikazuje kretanje efikasnosti tri
razliite vrste kolektora.

www.wbdg.org

Slika 5.9. Efikasnost razliitih izvedbi kolektora u ovisnosti o 'T i ozraenja

Slike 5.10. i 5.11. prikazuju naješi nain korištenja solarnih kolektora: pasivno i
aktivno. Pasivna rješenja su popularnija, a i primjerenija za sunanija podneblja.

Slika 5.10. Najjednostavnija popularna primjena pasivnog kolektora

81
 Solarni kolektor

Izolirane cijevi

Hladna voda
Topla voda

Ispust
Pumpa
Spremnik
Rasteretni
ventil

Pom. grija
vode

Slika 5.11. Aktivna izvedba solarnog kolektora

5.2.3. Hlaenje

Sve su brojniji projekti koji demonstriraju direktnu primjenu Solarne energije za hlaenje.
Za kompletnu dostatnost se razmatraju kombinirana rješenja sa bojlerima na biomasu.
Stanje razvoja je pred uvoenjem na tržište i znaajno smanjenje cijene se oekuje u
iduim godinama. Važnost primjene Solarne energije za hlaenje je u sve veim
potrebama za elektrinom energijom u ljetnim mjesecima i maksimalnom poklapanju sa
njenom dostupnosti.

Solarno hlaenje radi tako da zamjenjuje kompresor, pogonjen el. en., procesom koji
koristi medij za preuzimanje topline s vrlo niskom tokom kljuanja (ispod 0 oC). Ureaj
se sastoji od bojlera, kondenzatora, evaporatora i absorbera. Može se koristiti amonijak
pod tlakom tako da je teku na sobnoj temperaturi, a potrebni su još vodik i voda.
Razvijaju se i rješenja s litij bromidom i vodom.

Hlaenje bez korištenja mehanike energije poznato je još od poetka prošlog stoljea
kada je bilo popularno jer el. en. nije bila dovoljno dostupna za razliku od izvora ostatne
topline. Ovakav nain rashlaivanja se izvodi na apsorpcijski i adsorpcijki naine.

82
5.3 Proizvodnja elektrine energije

Elektrina energija se proizvodi iz energije Sunca na dva razliita naina: posredno preko
toplinskog kružnog procesa i direktno korištenjem fotoefekta. Prvi je pristup znatno bliže
ekonominosti, ali za drugi pristup postoji vei poticaj i brže se razvija.

5.3.1. Termoelektrane na Sunevu energiju

Termoelektrane na Sunevu energiju se ne razlikuju u osnovi od ostalih termoelektrana u

dijelu koji pretvara toplinsku energiju u elektrinu. Uvijek se primjenjuje desnokretni
toplinski kružni proces koji preko turbine ili nekog drugog toplinskog stroja pretvara
toplinsku energiju u mehaniku i elektrinu preko generatora.

Tri su razliita rješenja Solarnih termoelektrana relevantna

prema iskustvu i potencijalu za ekonominu primjenu:
parabolina protona, Solarni toranj i parabolini tanjur.
Sve ove termoelektrane koriste primarno direktnu
komponentu Solarnog zraenja i za dostatnu uinkovitost
moraju pratiti kretanje Sunca. Pokraj navedenih rješenja
zanimljivo je spomenuti i tzv. Solarni dimnjak koji se bazira
na solarnim kolektorima i zranim turboagregatima. Postoje
eksperimentalna rješenja, ali njihov potencijal za sada
izgleda manji od solarnih termoelektrana. Potrebno je oko
200 m2 površine za 1 kWe.

Parabolina protona solarna termoelektrana

Rješenje solarne termoelektrane (STE) s poljem cijevi u fokusu polja linearnih parabolinih
koncentratora ima najvei potencijal za posve komercijalno korištenje. Kumulativno
iskustvo i ukupne probne instalacije daleko premašuju sva ostala rješenja solarnih TE.
Veliko iskustvo sa ovim rješenjem dolazi od 354 MWe instalacija u Mojave pustinji u
Californiji još prije 20 godina ini paraboline protoe STE najrazvijenijom tehnologijom.
Relativni zastoj u aktivnostima se mijenja u zadnje vrijeme izgradnjom postrojenja u
Španjolskoj, Izraelu i drugdje, ali uz zastoje i nejasnu kratkoronu budunost.

Koncentracijom Suneva zraenja od 75x postižu se temperature radnog medija i do 400

o
C. Ukupna efikasnost ovisi o specifinoj izvedbi, ali se kree oko 12%.

Solarni koncentratori mogu pratiti Sunce samo u jednoj osi i to je obino istok-zapad.
Kao kružni proces se uobiajeno koristi Rankineov direktni ili posredni. Usklaivanje
dostupnosti energije Sunca i potrošnje se rješava toplinskim spremnicima velikog
kapaciteta (otopljene soli). Optimalna snaga postrojenja se rauna na oko 200 MWe
(najviše zbog površine).

Slika 5.12. ilustrira pilot postrojenje paraboline protone STE i cijevi kroz koju prolazi
medij za preuzimanje topline. Potrebno je oko 20 m2 površine za 1 kWe.

83
Slika 5.12. Parabolina protona solarna TE 30 MWe Kramer Junction, California

Slika 5.13. prikazuje ilustraciju sheme jednog rješenja cijele paraboline protone STE
Prikazano rješenje nema spremnik toplinske energije, ali ima dodatni izvor topline iz
klasinog goriva za poveavanje ukupnog stupnja djelovanja i osiguravanje rada u
trenucima kada nema Sunca.

Slika 5.13. Shema primjera izvedbe paraboline protone Solarne TE s

dogrijavanjem

84
Solarna termoelektrana sa solarnim tornjem

Rješenje STE sa centralnim tornjem prema kome su usmjerena reflektirajua zrcala vrlo je
slino rješeno u ostatku postrojenja parabolinoj protonoj izvedbi. Tehnologija sa
centralnim tornjem je nešto slabije razvijena.

Ovdje se postižu koncentracije Sunevih zraka do 800x i temperature u tornju do 560 oC

(istopljena dušina sol, organske kapljevine ili zrak). Optimalna snaga se procjenjuje u
rasponu od 100 do 100 MWe. Potrebno je oko 20 m2 površine za 1 kWe. Slika 5.14.
ilustrira pilot postrojenja STE sa solarnim tornjem.

Slika 5.14. Solarni toranj 11 MWe (Španjolska, 600 ogledala) i Solar II 10 MWe
California (2000 ogledala, 100 m toranj, 40 M$)
Slika 5.15. prikazuje pozitivan utjecaj toplinskog spremnika na mogunost pomicanja
proizvodnje el. en. prema potrebama. Važnost toplinskog spremnika je identina kao i
kod protonih parabolinih STE. Kod oba rješenja najvei utjecaj na ukupnu efikasnost
imaju refleksija sunevih zraka i termodinamika pretvorba.
Snaga MW

Slika 5.15. Utjecaj spremnika topline na pomak dostupne el. en.

85
Solarna termoelektrana sa parabolinim tanjurom

Najmanje razvijena od tri opisane STE je izvedba sa parabolinim tanjurima (slika 5.13.).
Ove STE najmanje izgledaju kao uobiajene termoelektrane jer jedna jedinica ima snagu
od 10 do 25 kWe. Kompletan toplinski stroj i generator se nalaze smješteni u fokusu
tanjura promjera oko 10 m. Uobiajena izvedba je sa Stirlingovim toplinskim strojem
(postoje izvedbe sa mikroturbinama i Braytonovim kružnim procesom). Stirlingov motor
ima prednost zbog efikasnosti (i preko 40%), ali problem predstavlja pouzdanost. Ukupna
efikasnost koja se postiže iznosi 22% što je bolje od ostalih izvedbi STE Suneva svjetlost
se koncentrira više od 3000x što predstavlja izazov kod realizacije (skupo). STE sa
parabolinim tanjurom karakterizira velika gustoa snage (oko 55 kW/l). Medij u
toplinskom stroju postiže temperature od preko 750 oC.

Znaajna razlika STE sa parabolinim tanjurom u odnosu na ostale izvedbe u jedininoj

snazi odreuje i potencijal za primjenu kao distribuirani izvor el. en. za izdvojene lokacije
i sl.

Trenutno u svijetu postoji više MWe ukupno instaliranih jedinica u svrhe razvoja i probnog
rada.Postoje planovi za stotine MWe instalacija.

Slika 5.16. Ilustracija izvedbi STE sa parabolinim tanjurom

86
5.3.2. Fotonaponske elije

Pojavu da svjetlost odreene valne dužine kada obasjava neki metal (npr. cink ili natrij) iz
njega izbije elektron otkrio je još Becquerel 1939. Objašnjenje ove kvantnomehanike
pojave, kojom se može proizvoditi elektrinu energiju, dao je Einstein 1905. Prva
moderna izvedba fotonaponske elije, koja iskorištava opisani efekt, ostvarena je 1954. u
Bell Labs.

Prema podatcima za 2006. u svijetu ima 8400 MWe instalirane snage fotonaponskih
elija. EU ima instalirano preko 40% ukupnog svjetskog kapaciteta, a preko 90% toga je
instalirano u Njemakoj.

Fotonaponsko korištenje Suneve energije sa svojim eksponencijalnim rastom od 40%

godišnje predstavlja trenutno najbrže rastui novi izvor. Ovako veliki rast predstavlja
potencijalni izvor za poremeaje sa dobavom osnovnih sirovina (npr. silicija i indija).
Razvoj i pojavljivanje na tržištu novih tehnologija poput tankog-filma, uz solidan stupanj
djelovanja od 10 i više postotaka, predstavlja nadu da e se potrebe za osnovnim
sirovinama barem dijelom relaksirati.

Najvei proizvoai fotonaponskih elija su redom u Japanu, Europi, Kini i SAD-u. Vodea
tri proizvoaa su Sharp (JP), Q-Cells (DE) i Kyocera (JP).

Slika 5. 17. Najvea FN elektrana sa tankim filmom otvorena 2007. u Njemakoj

(6 MWp, 90000 modula površine 66775 m2)

Fotoefekt kojim se može proizvoditi elektrina energije nastaje kada foton dovoljne
energije pogodi elektron u neutralnom p-n poluvodikom spoju. Poluvodi p-tipa ima
slobodne elektrone i nastaje kada se kristal silicija (4 valentna elektrona) dopira 3-
valentnim elementom, npr. borom, a n-tip ima slobodne šupljine (manjak elektrona) i
nastaje dopiranjem silicija 5-valentnim elementom, npr. fosforom. Na spoju ova dva tipa
poluvodia, rekombinacijom elektrona i šupljina, nastaje neutralno podruje sa
elektrinim poljem. Da bi foton u sudaru prebacio elektron kroz to polje treba dobiti
najmanje energiju jednaku tom polju. To praktino znai da svi fotoni koji imaju energiju
manju od potrebne ne mogu ostvariti fotoefekt, a svi elektroni koji imaju veu energiju od
potrebne ostvaruju izbacivanje samo jednog elektrona. Razliiti materijali imaju odreeni
iznos energije praga ili zabranjenog pojasa.

Teorijska iskoristivost Suneve svjetlosti za proizvodnju elektrine energije u

fotonaponskoj eliji sa jednim p-n spojem ograniena je energijom praga kristala i
nizom efekata gdje se gubi energija (npr. zagrijavanje i parazitne struje ovisno o

87
temperaturi). Od teorijskog maksimuma za silicij od 28% na 0 oC u laboratoriju je
ostvareno 25%. Praktino se može postii stupanj djelovanja i preko 50%
kombiniranjem više p-n spojeva zajedno i drugim naprednim rješenjima (npr.
kvantne toke i udubljenja) koja iskorištavaju potpunije spektar Suneva zraenja.
Napon i maksimalna efikasnost na fotonaponskoj eliji ovise o energiji praga
poluvodia (Slika 5.18.).

Slika 5.18. Teorijska efikasnost za razne poluvodike materijale i prosjene uvjete

[35]

Strujno naponska karakteristika FN elije je slina onoj poluvodike diode, ali kao izvor
el. en. Za praktine primjene dobro je gledati I-U karakteristiku na nivou modula u koji
se FN elije spajaju. Nain povezivanja FN elija u module ovisi o željenom izlaznom
naponu i snazi koje se želi postii. Slika 5.19. prikazuje I-U karakteristiku za Si FN eliju.

88
Slika 5.19. Strujno naponska karakteristika FN elije u ovisnosti o snazi Suneva
zraenja i temperaturi [35]
Praktine izvedbe FN elija karakterizira napon otvorenog kruga, struja kratkog spoja te
stupanj djelovanja. Kod instalacije FN modula treba paziti na to da stupanj djelovanja FN
elije pada sa porastom temperature (skoro 0,5% za +1 oC), Slika 5.19.

Važna je injenica da izgled karakteristike FN diode odreuju unutrašnji otpori i da se

maksimalna snaga na trošilu postiže samo u jednoj toki. Slika 5.19. ilustrira pomicanje
toke maksimalne snage ovisno o Sunevu zraenju i temperaturi. Tablica 5.1 ilustrira
osnovne podatke za razne vrste FN elija.
Tablica 5.1 Osnovni parametri za odabrane FN elije

Vrsta elije Uok V Jks / (mA cm- Ș% Proizvodnja

2
)
Monokristalina-Si 0,65 30 14- 18 masovna
Polikristalina-Si 0,60 26 ~14 masovna
Amorfna-Si 0,85 15 8 masovna
Amorfna-Si, 2 sloja, tanki 8,8 manje
film 0,5 20 12 koliine
Cd S / Cu2 S 0,7 15 10,7 manje
Cd S / Cd Te 1 25 21 koliine
Ga In PAs / Ga As manje
koliine
manje
koliine

Moderne instalacije za FN primjene ukljuuju ureaje za praenje toke maksimalne

snage ovisno o promjeni optereenja i promjeni snage Suneva zraenja.

Slika 5.20. U-I karakteristika za razliita spajanja fotonaponskih elija [35]

89
Kod primjene FN elija razlikujemo tri segmenta: potrošaki proizvodi, otona proizvodnja
i rad na mreži. Daleko najvei 8 dio primjene je u neekonominim instalacijama
spojenima na mrežu. Sve ostale primjene su ekonomine. Potrošaki proizvodi poput
satova i najrazliitijih ureaja imaju svoju dodatnu vrijednost koja opravdava ugradnju FN
elija. Samostalne instalacije zbog izdvojenosti mogu imati ekonomsku opravdanost bilo
u industrijskim primjenama ili u elektrifikaciji udaljenih naselja.

Poticajnim mjerama se stimulira neekonomine FN primjene sa ekološkim i razvojnim

argumentima. Djelovanje ekonomije velikih brojeva ima svoj uinak i cijena FN elija
stabilno se smanjuje. Ovo je posebno izraženo sa ambicioznim ukljuivanjem Kine u
proizvodnju i primjenu FN elija. Referentna cijena FN elije se obino izražava po vršnoj
snazi 9. Za proizvodnju el. en. iz fotonaponskih elija, koja bi bila blizu ekonominosti,
potrebno je višestruko smanjenje cijene vršne snage (otrpilike 4x na ispod 1 €/W za cijenu
od 0,1 €/kWh).

Uobiajeno samostalna primjena FN panela ukljuuje i ureaj za kontrolu punjenja i

pražnjenja baterije za optimalni rad i produljenje životnog vijeka baterije.

Za primjene spojene na mreži akumulatori nisu nužni, osim u hibridnom radu, ali je zato
nužan pretvara istosmjernog u izmjenini napon. Ovisno o propisima za mrežni
prikljuak potrebno je zadovoljit još neke dodatne kriterije. Npr. FN instalacija ne smije
napajati mrežu kada ostane bez glavnog napajanja. Slika 5.21. ilustrira spoj FN sistema
na mrežu.

Slika 5.21. Shema prikljuivanja FN sistema za razliite primjene

Pokraj razvoja proizvodnje veliki potencijal za postizanje ekonominosti proizvodnje el.

en. iz FN instalacija ima internaliziranje eksternih troškova konvencionalnih fosilnih izvora
i preciznije valoriziranje cijene el. en. u razliitim trenutcima. Slika 5.22. ilustrira profil
dostupne Solarne energije i profil potrebe za el. en. tijekom dana.

FN elije predstavljaju jedno od najdinaminijih podruja kada je rije zajedno o

istraživanju, razvoju, proizvodnji i primjeni novih izvora energije.

8
Preko 70% FN instalacija godišnje bilo spajano na mrežu 2002. Danas je to vjerojatno oko 90%.
9
Vrijednost za 2006. je u razvijenom svijetu blizu 4€/W, a u Kini ispod 3 €/W.

90
 Slika 5.22. Podudarnost Suneve energije i potreba za el. en. tijekom dana

5.4. Zakljuno

Energija Sunca pokraj toga što je u osnovi veine drugih izvora energije ima i
najraznolikije mogunosti za korištenje. Tu je najprije najrasprostranjenija jednostavna
pasivna gradnja i solarni kolektori za ekonomino zagrijavanje. Slijede Solarne
termoelektrane sa iskustvom i razvijenošu blizu po ekonominosti konvencionalnim
izvorima. Na kraju dolaze fotonaponske elije sa mogunošu direktne proizvodnje
elektrine energije. Eksponencijalni rast proizvodnje FN elija, uz sve vee ukljuivanje
utjecaja na okoliš u cijenu elektrine energije i razvoj tržišta elektrine energije
predstavljaju podlogu za dugoronu sve bolju perspektivu korištenja energije Sunca.

Kod korištenja energije Sunca treba uzimati u obzir i vrijednosti za poveavanje

energetske sigurnosti te podsticanje ekonomskih aktivnosti uz sve indirektne koristi
(zapošljavanje, manji uvoz energije i dr.).

91
6. GEOTERMALNA ENERGIJA

Svrstavanje geotermalne energije u obnovljive izvore opravdano je u širem

smislu. Energija unutrašnjosti Zemlje nije obnovljiva, ali je ima toliko da za
praktine primjene njeno eventualno iscrpljivanje nije važno. Povezanost
geotermalne energije sa krutim, tekuim i plinovitim štetnim tvarima zahtjeva
zatvoreni pristup korištenju da bi se osigurao relativno mali štetni utjecaj na
okoliš.

Nastavak sadrži objašnjenje prirode i porijekla geotermalne energije. Slijedi procjena

geotermalnih resursa. Nakon toga opisani su naini korištenja geotermalne energije:
direktno zagrijavanje i proizvodnja elektrine energije. Poseban osvrt je dan na
specifinosti vezane za postrojenja u kojima se proizvodi elektrina energija. Navedena
je i procjena resursa te stanje korištenja kako za svijet openito tako za Hrvatsku
specifino.

6.1 Porijeklo i priroda geotermalne energije

Gravitaciona energija i zaostala toplina od formiranja Zemlje te radioaktivni raspad
rezultirali su enormnom unutrašnjom kalorikom energijom Zemlje. Procijenjena
temperatura unutrašnje jezgre od oko 4000 oC, na dubini od 6370 km, postupno opada
do samo nekoliko stupnjeva na površini zemlje (uz znaajan doprinos Suneve energije).
Zemljina kora debljine oko 30 km pliva na omotau oko vanjske i unutrašnje jezgre.
Ponašanje unutar jezgri je relevantno za magnetske polove Zemlje, a dinamika omotaa
utjee na vulkanske erupcije i velike potrese. Za korištenje geotermalne energije od
važnosti je samo Zemljina kora i to posebno na mjestima gdje se dodiruju tzv. tektonske
ploe. To je stoga što ne postoji tehnološka mogunost pristupa veim dubinama. Granice
tektonskih ploa predstavljaju mjesta velikog rizika od aktivnih vulkana, potresa i dobar
potencijal za korištenje geotermalne energije.

Slika 6.1. Tektonske ploe, aktivni vulkani i geotermalni izvori (UiB, Institutt for
geovitenskap)

92
Potencijal nekog podruja za korištenje geotermalne energije grubo se može ocijeniti
preko temperaturnog gradijenta ispod površine zemlje. Prosjean porast temperature
iznosi manje od 30 stupnjeva Celzijevih na 1 km. Podruje sa posebno dobrim
potencijalom za korištenje geotermalne energije ima porast temperature oko 100 oC na 1
km. Meutim, kod dobrih izvora gdje se geotermalna energija i koristi porast
temperature može biti i viši. Temperaturni gradijent služi samo za pojednostavljeni prikaz
jer je stvarno kretanje temperature ovisno o prirodi geotermalnog izvora i sastavu tla.

Potencijal za korištenje geotermalne energije ovisi o dubini na koju treba bušiti, sastavu
tla i prisutnosti te stanju vode.

Kapacitetom unutrašnje kalorike energije prednjae najteže iskoristive suhe

vrue stijene. Dostupne temperature se kreu izmeu 150 i 300 oC na
dubinama od 2,5 do 6 km. Najvei problem korištenju predstavlja preuzimanje
toplinske energije. Da bi se preuzela toplina potrebno je dovesti medij (npr. vodu)
i ostvariti kontakt sa vruim stijenjem. Postoje razne ideje o stvaranju pukotina, ali
sve je još uvijek u istraživanju.

Slika 6.1.a Porast srednje temperature u ovisnosti o dubini prema [37]

93
Na drugom mjestu po kapacitetu i potencijalu korištenja su geotermalni izvori na
velikim dubinama sa vodom pod velikim tlakom. Na dubinama od 2,5 do 9 km
dostupne su temperature od oko 160 oC sa tlakovima preko 100 MPa. Pored
problema sa velikim tlakom smetnju predstavlja i velika slanost (4-10%).
Potencijal za kombinirano korištenje predstavlja zasienost prirodnim plinom -
volumno pet puta više plina (najviše metana). Za iskorištavanje ovog potencijala
još uvijek nedostaju tehnološka rješenja.

Trenutno se koriste samo izvori do dubina od 5 km sa parom ili vodom na

manjim tlakovima (do 0,8 MPa). Temperature su u rasponu od 90 pa sve do
preko 300 oC. Vee vrijednosti su rjee. Najpoželjniji su rjei iskljuivo parni
izvori (npr. Geysers SAD i Larderello Italija) gdje para izlazi na temperaturi od oko
200 oC. Brojniji su izvori vode gdje voda izlazi sama ili se mora pumpati.
Korištenje izvora vode i pare na nižim tlakovima ne zahtjeva posebnu tehnologiju
za bušenje. Ipak, postrojenja moraju raditi u uvjetima velikih koncentracija
otopina (i preko 25000 ppm).

6.2 Geotermalni resursi

Korištenjem podataka dobivenih bušenjem,

satelitskim snimanjem i modeliranjem mogue je
procijeniti geotermalne resurse. Pri tome najvažniji
su podatci o temperaturama, koliini vode/pare te
o sastavu tla na nekom podruju. Geotermalne se
resurse može klasificirati prema temperaturi: nisko
temperaturni (ispod 90 oC), visoko temperaturni
(preko 150 oC), a srednje temperaturni izmeu.
Temperature odreuju mogunosti korištenja i
naine primjene. Samo visoko temperaturni izvori
se smatraju ekonominim i praktinim za
proizvodnju elektrine energije.
Procjena resursa se uobiajeno posebno iznosi za
proizvodnju elektrine energije i za direktno
korištenje toplinske energije. Dodatno se uzima u
obzir sadašnje stanje tehnologije i predvidivo
unapreivanje. Slike 6.3 i 6.3a koje slijede
ilustriraju podloge za procjenu geotermalnih
resursa u Europi i Hrvatskoj. Procjene su rezultat
kombiniranja podataka dobivenih stvarnim bušenjima i modeliranjem uz pretpostavke o
sastavu tla.

Slika 6.2. EU geotermalni potencijal (za suhe vrue stijene na 5 km dubine)

Najkonzervativnija procjena svjetskih resursa geotermalne energije prema (Cataldi 1999

[23]) iznosi 5000 EJ, od toga se smatra 10% potencijalno iskoristivim za 100 godina. Uz
pretpostavku da je 75% ekonomski iskoristivo i da je 33% visoko temperaturnih izvora
dobije se potencijal od 670 EJ godišnje za direktnu primjenu i 1,2 EJ godišnje za
proizvodnju elektrine energije (uz faktor optereenja od 82% to je 46 GWe snage).

94
Puno optimistinija procjena prema (Stefansson 2002 [24]) polazi od iste procjene
geotermalnih resursa, ali bez pretpostavke o iscrpljivanju. Uz sline ostale pretpostavke,
bez umanjivanja od 25% za ekonomsku neiskoristivost, dobije se više od 125 puta vea
procjena za proizvodnju elektrine energije i direktno korištenje.

Slika 6.3. Geotermalni potencijal u Hrvatskoj

Za Republiku Hrvatsku najprije treba naglasiti da pola zemlje nema nikakav geotermalni
potencijal dok pola predstavlja potencijal. Tako, dok južni dio zemlje ima ispodprosjeni
temperaturni gradijent (manje od 20 oC/km) na sjeveru je temperaturni gradijent iznad
prosjeka (oko 50 oC/km sa varijacijama na posebnim lokacijama). Na temelju podatak iz
stvarnih bušotina (oko 50 napravila INA) na dubinama od nekoliko km poznato je da
potencijalni izvori imaju temperature vode od 40 do 170 oC. Prema tome se procjenjuje
da je ukupni potencijal za proizvodnju elektrine energije skoro 50 MWe i direktno
korištenje preko 800 MWt. Uz pretpostavku o faktoru optereenja za proizvodnju el.
en.od 80% to predstavlja potencijal za 0,35 TWh godišnje. Za direktno korištenje to je
potencijal od oko 7 TJ godišnje.

95
6.3. Direktno korištenje geotermalne energije za grijanje

Najjednostavniji i najperspektivniji nain iskorištavanja geotermalne energije predstavlja

direktno korištenje toplinske energije za razliite namjene u turizmu, poljoprivredi,
industriji i komunalnom grijanju. Direktno korištenje može biti samostalno ili
kombinirano. Kombinirati se može sa drugim (konvencionalnim) nainima proizvodnje
toplinske energije ili sa proizvodnjom el. en. iz geotermalnog izvora. Tablica ispod
ilustrira neke mogue direktne primjene geotermalne energije. Dodatni primjeri za
direktnu primjenu su npr.: prerada mesa (od 60 do 95 oC), proizvodnja sira (od 40 do 95
o
C) i sušenje žitarica (od 50 do 150 oC).

Tablica 6.1 Direktne mogunosti korištenja geotermalne energije prema

temperaturi izvora
T Direktno korištenje geotermalne energije (ilustracija nekih primjena)
o
[ C]
160
140

120
100
80
60
40
20

Svjetski kapaciteti za direktno korištenje geotermalne energije procjenjuju se na 15 GWt

instalirane snage i 191 PJ korištene topline godišnje (2000.). EU je u 2006. direktno
iskoristila skoro 90 PJ (ukljuujui toplinske pumpe) s 9 GWt instaliranih kapaciteta.
Direktna primjena je najvea za grijanje i odmah potom slijede kupališta, staklenici,
ribogojstvo te industrija. Svaka zemlja ima svoje specifinosti ovisno ne samo o
geotermalnom potencijalu ve i o brojnim drugim faktorima. Island je poseban primjer
stoga što za ukupne potrebe primarne energije koristi oko 55% geotermalnu energiju
(121 PJ, 2005.). Na prvom mjestu je grijanje (oko 60% ukupne korištene GE), a zanimljivo
je korištenje za otapanje snijega i leda u naseljima.

Hrvatska najviše direktno koristi geotermalnu energiju za toplice i ljeilišta (oko 114 MWt
instaliranih kapaciteta), a manji dio za zagrijavanje (oko 37 MWt). Potencijal je znaajan
za poveavanje korištenja za toplice i komunalno grijanje. Veliki je potencijal za Hrvatsku
primjena u poljoprivredi (proizvodnja u staklenicima), uzgoju riba te industriji (posebno
prehrambenoj). Potencijalno važno iskustvo u ovom smjeru e predstavljati izgradnja i
korištenje lokacija Velika Ciglena i Lunjkovec-Kutnjak gdje se planira, uz zdravstvenu i
turistiku namjenu, direktno koristiti toplinu za sušare, proizvodnju povra, uzgoj
ukrasnog bilja, komunalno grijanje te jednim dijelom i proizvodnju elektrine energije.

Mogunost „pumpanja“ topline iz okoline korištenjem lijevokretnog kružnog

termodinamikog procesa esto se primjenjuje za grijanje (i hlaenje) u razvijenom
svijetu. Tzv. toplinske pumpe esto se spominju zajedno sa geotermalnim izvorom
energije. Dok se vanjska prosjena mjesena temperatura zraka, za naše kontinentalno

96
podruje, kree u rasponu od -5 do +25 oC temperatura tla ostaje približno konstantna
(ovisno o podneblju od 6 do 8 oC) tijekom cijele godine ve na dubini od 8 do 10 m.
Razlika prema zraku je iskoristiva i na dubini od 2 m gdje je godišnji raspon od 3 do 10
o
C za suho tlo i par stupnjeva šire za vlažno
tlo. Takav odnos temperatura u tlu i Srednja
potrebne unutrašnje temperature u kui ili temp. u zemlji
zgradi predstavlja potencijal za isplativo i
racionalno zagrijavanje (hlaenje) s
koeficijentom djelovanja od 3 do 6 (omjer
dobivene toplinske energije i uložene el.

Dubina ispod površine (m)

en.). Ukupna djelotvornost ovisi pokraj
konstantne manje razlike temperatura i o
korištenoj tehnologiji a posebno o
konkretnoj izvedbi (horizontalno, vertikalno, Zima Ljeto
podzemne vode i drugo).

Korištenje toplinskih pumpi u razvijenom

svijetu na daleko je veoj razini od situacije
u Hrvatskoj. To se najprije odnosi na
pojavu jeftinijih klima ureaja sa
mogunošu crpljenja topline iz zraka koje
imaju relativno mali koeficijent
djelotvornosti. No, faktor preobrazbe je
konstantniji i bitno bolji kod primjena sa Temperatura tla (oC)
korištenjem toplinskog spremnika u zemlje
(nekoliko metara ispod površine). Lagano suho tlo
Prosjeno tlo
Slika 6.4 Tipina varijacija temperature Vlažno tlo
tla [38]

Geotermalna Potrošai
toplana

Povratna
Proizvodna bušotina
bušotina

Nalazište

Slika 6.5 Osnovni izgled geotermalnog postrojenja za komunalno grijanje [35]

97
6.4. Korištenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine
energije

Proizvodnja elektrine energije korištenjem geotermalnog izvora u principu je slina

klasinoj konverziji unutrašnje kalorike energije iz uobiajenih izvora toplinske energije
(npr. ugljen). Slinost prestaje kada je rije o injenici da treba otkriti dobro geotermalno
nalazište i da je za to potrebno napraviti bušotinu (ili više njih) od nekoliko km. Dodatno,
kod geotermalnih izvora vrlo su rijetki sa parametrima medija blizu parametara klasine
termoelektrane.

Trenutno se u svijetu koristi skoro 9 GWe 10 instalirane snage geotermalnih elektrana

(2005.) što predstavlja 0,2% ukupnih svjetskih kapaciteta za proizvodnju el. en. Prosjeni
faktor optereenja iznosio je preko 70% i te su elektrane proizvele skoro 55 TWh el. en..
Europska unija ima ukupno 870 MWe instalirane snage geotermalnih elektrana (2007.)
koje proizvode više od 9 TWh el. en. (prosjeni faktor optereenja 77%).

Najkvalitetniji geotermalni izvori daju suhu paru visoke entalpije (temperature oko 240
o
C) na ulazu u postrojenje. Takva postrojenja se po svojoj izvedbi i snazi (reda 100 MW)
ne razlikuju znaajno od klasinih termoelektrana. Specifinost su centrifugalni separator
neistoa prije turbine i parni ejektor za uklanjanje nekondezibilnih plinova (do 10%
mase; CO2, NH4 i H2S) iz kondenzatora. Za smanjivanje potrebnog rashladnog protoka
tlak u kondenzatoru je relativno visok (~135 kPa) i to, uz relativno male temperature,
dodatno umanjuje termiki stupanj djelovanja prema klasinim postrojenjima. Na svijetu
ima malo primjera koji koriste izvore suhe pare (Lardarello 11 u Italiji, Matsukawa u
Japanu, Geysers u SAD i Kamojang na Javi). Cijena ovakvih postrojenja sa bušotinama
dvostruko je iznad cijene konvencionalnih (oko 2000 €/kW).

Srednje dobri i naješe korišteni geotermalni izvori daju na izlazu mokru paru.
Temperatura fluida je preko 200 oC s velikim salinitetom (do 280e3 ppm). Separiranje
pare se odvija u jednom, dva i rjee tri stupnja. Broj stupnjeva se poveava za bolji
ukupni stupanj djelovanja kod lošijih izvora. Kombinirani proces proizvoenje el. en. i
topline se koristi umjesto trostruke separacije pare. Cijena ovakvih postrojenja otprilike je
30% vea od onih sa suhom parom. Elektrane sa mokrom parom su manjih snaga (10-
50 MWe) i koriste se u SAD, Japanu, Novom Zelandu, Meksiku i na Islandu.

Ponajbolja nalazišta u Hrvatskoj dovoljno su dobra samo za korištenje najmanje

djelotvornih i najskupljih postrojenja za konverziju geotermalne energije u el. en. s
binarnim ciklusom. Ta se postrojenja služe Rankineovovim kružnim procesom, s
organskim medijem (npr. amonijak, propan, izobutan ili freon 12), a toplina iz bušotine
prenosi se preko izmjenjivaa u kružni proces. Binarni ciklus se koristi za bušotine koje
daju medij na temperaturi od 100 do 200 oC. Radni medij stoga mora imati nisku
temperaturu isparivanja. Ovakva postrojenja imaju najmanje snage (do 10 MW).
Njihova prednost je u odvajanju turbinskog dijela (kružnog procesa) od medija iz izvora i
time smanjivanje korozije i taloženja. Uobiajeno za ovakve primjene su potrebne pumpe
u proizvodnoj bušotini (za spreavanje isparivanja medija u nalazištu). Cijena binarnih
geotermalnih postrojenja sa bušotinama se procjenjuje na oko 3000 €/kW. Njihova

10
Od ukupno 23 zemlje koje proizvode el. en. iz geotermalne energije vodeüi su Filipini (1900 MWe), SAD
(1850 MWe), Meksiko (1000 MWe), Italija (700 MWe), Japan (600 MWe), Novi Zeland (400 MWe), Island
(200 MWe) i Costa Rica (150 MWe)
11
Prva termoelektrana na geotermalnom izvoru sagraÿena je u Larderellu u Toskani 1904.

98
termodinamika efikasnost iznosi oko 8% (kod boljih rješenja i parametara nalazišta i do
15%). Slika 6.6 prikazuje shematski postrojenje s binarnim ciklusom.

Organska para

Organska
tekuina

Slika 6.6. Shematski prikaz binarne geotermalne elektrane

Na spomenutoj lokaciji Lunjkovec-Kutnjak planira se izgraditi binarno postrojenje koje e

koristiti mješavinu vode i amonijaka u turbinskom krugu. Temperatura geotermalne vode
je 140 oC, a protok od 53 do 70 l/s. Na povratku temperatura vode bit e manja od 70
o
C. Snaga elektrane na pragu e iznositi od 1,85 do 2,47 MW ovisno o protoku.
Oekivana efikasnost, uz faktor optereenja 90%, je 13%. Ovako visok stupanj djelovanja
za tako nisku temperaturu nalazišta ostvaruje se tzv. Kalina ciklusom. Slika 6.7 prikazuje
prednost Kalina ciklusa sa mješavinom vode i nisko-temperaturno hlapljivog medija u
usporedbi sa ciklusom koji koristi jedan medij (Rankineov). Mješavina isparava na
promjenjivoj temperaturi i to osigurava bolji prijenos toplinske energije, u izmjenjivau
topline izmeu turbinske strane i strane geotermalnog izvora, što rezultira boljom
efikasnošu.

Postoje i kombinirana rješenja sa dvije turbine gdje jedna radi na separiranu paru, a
druga na organski medij. Npr. elektrana Puna na Hawaii-ma snage 30 MWe ima 10
modula na kombinirani ciklus spojenih na jedan generator (315 oC na 0,1 MPa).

Na kraju za poveavanje snage i poboljšavanje termodinamikog stupnja djelovanja

zanimljiva su hibridna rješenja. Dodatni izvor toplinske energije predstavljaju fosilna
goriva ili biomasa. Jedno rješenje je da se geotermalnom toplinom predgrijava pojna
voda ispred generatora pare. Drugo rješenje koristi konvencionalno gorivo (ili biomasu)
za pregrijavanje pare prije ulaska u turbinu.

Za ekonominost geotermalne elektrane iznimno je važna dugotrajna iskoristivost

nalazišta. Steena iskustva i prouavanje pokazuju da se može raunati na 50 do 100
godina ekploatacije. Cijena korištenja se smanjuje i blizu je konkurentnosti fosilnim
gorivima (4-8 €c/kWh) dijelom i standardizacijom i modularnošu korištene opreme.

99
 Slika 6.7. Unaprijeeni prijenos topline sa mješavinom vode i drugog medija

6.4. Zakljuno
Sastav vode/pare koja dolazi iz geotermalnog nalazišta zasien je agresivnim plinovima i
tvarima koje stvaraju naslage na dijelovima postrojenja i potencijalno predstavlja prijetnju
okolišu. Razvoj tehnologije smanjuje cijenu rješavanja navedenih problema, a primjena
zatvorenog ciklusa uva okoliš. Važan uvjet za to je vraanje iskorištenog medija u
nalazište. Ukoliko se sve opasne tvari vrate u nalazište ili na drugi nain zbrinu jedini
problem po okoliš ostaju stakleniki plinovi. To se primarno odnosi na CO2, metan i
slino. Ispuštanja CO2 su skoro 10 puta manja u odnosu na konvencionalnu
termoelektranu na ugljen (100 kg CO2/MWh). Metan i drugi slini plinovi se mogu
koristiti ili spaljivati.

Prema svemu izgleda da je geotermalna energija obnovljivi izvor koji nema problema sa
nestalnošu. Ogranienje predstavlja injenica da se može koristiti samo na mjestu gdje
je nalazište. Ovo je veliki problem za direktno korištenje i potencijalno problem za mjesta
koja nisu u blizini el. en. mreže.

Trenutna razina korištenja geotermalne energije u raskoraku je sa potencijalom. Glavna

prepreka je u relativno velikim kapitalnim ulaganjima (istraživanje nalazišta košta i preko
20% investicije). Za pretpostaviti je da e daljnje poskupljenje fosilnih goriva i nastojanje
da se smanje ukupne emisije staklenikih plinova poveati korištenje geotermalne
energije. Zemlja poput Hrvatske sigurno ne može riješiti pitanje proizvodnje el. en.
korištenjem geotermalne energije, ali može potražiti mogunost za dodatne ekonomske
efekte posebno u direktnoj primjeni.

100
7. ENERGIJA POLOŽAJA VODE

Energija položaja vode obnovljiva je zahvaljujui Sunevoj energiji koja

neprestano održava hidrološki ciklus. Uobiajeno je razliito vrednovanje velikih i
malih hidroelektrana kada je rije o utjecaju na okoliš. Premda sveobuhvatna
istraživanja nisu dostupna uvriježen je pogled da se korištenje energije položaja
vode u malim postrojenjima smatra ekološki prihvatljivijim. No, i za velika
postrojenja se smatra da je njihov višestruki negativni utjecaj na okoliš
nadomještava doprinos smanjenju emisije staklenikog plina CO2.
Ovo poglavlje u nastavku opisuje prirodu i resurse energije položaja vode kako u
svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Opisano je stanje i trend korištenja malih
hidroelektrane (MHE). Potom su iznesene glavne znaajke za MHE. Na kraju je
dan opis eše korištenih vodnih turbina i generatora s napomenama o nainu
prikljuivanja MHE na el. en. mrežu.

7.1. Hidroenergetski resursi

Koliina vode i iskoristiv pad odreuju potencijal za korištenje energije položaja vode.
Padaline i tlo (konfiguracija i sastav) odreuju obje znaajke. Uobiajeno je za neki
vodotok prikazivati srednju vrijednost protoka u ovisnosti o nadmorskoj visini (tzv. Q-H
dijagram). Za neku konkretnu lokaciju od znaaja je poznavati vjerojatno trajanje
odreenog protoka vode i iskoristivi pad. Krivulja trajanja protoka nastaje iz mjerenja ili
iz procjene. Samo dugotrajna mjerenja protoka mogu dati pouzdane podatke zbog velike
varijabilnosti uslijed uobiajenih klimatskih varijacija. Slika 7.1 ilustrira krivulju protoka i
krivulju trajanja protoka.

Q – krivulja protoka

QT – krivulja trajanja protoka

Slika 7.1 Krivulja protoka kroz godinu i krivulja trajanja protoka

Poznavanjem ili procjenom trajanja protoka i iskoristivih padova mogue je

procijeniti hidroenergetske resurse. Uobiajeno se HE resursi dijele na ukupni
(teorijski), tehniki i ekonomski iskoristive. Tehniki potencijal je nekoliko puta
(npr. 3x) manji od ukupnog i nešto vei (npr. 30%) od ekonomskog. Konanu

101
iskoristivost odreuju ekološki, ekonomski i društveni faktori zbog kojih danas
gotovo da više i nema daljnjeg korištenja HE u velikim postrojenjima razvijenih
zemalja.
Slika 7.2 ilustrira veliku varijabilnost protoka rijeke tijekom godine i još veu kroz
više godina. Ovisno o vremenu topljenja snijega kod nižih planinskih podruja
vršni protok se pojavljuje tijekom proljea, a kod viših tijekom ljeta. Varijabilnost
protoka ima znaajan utjecaj na mogunost proizvodnje el. en. i ekonominost
postrojenja. Posebno kada je mogunost akumuliranja vode mala kao kod MHE.

Slika 7.2 Promjene srednjih mjesenih protoka kroz više godina – primjer
Rockenau/Neckar (lijevo) i Maxau/Rhine (desno) iz [35]

Ukupni tehniki potencijal (u TWh) je najvei za Aziju (6940), a za ostale kontinente:

Južna Amerika 2800, Afriku 1810, Sjeverna i Srednja Amerika 1815, Europa 1210 te
Australoazija i Oceanija 310 TWh. Iskorištenost potencijala je najvea (u TWh) apsolutno
u Aziji (810), a relativno u Europi (625) i Sj. i Sr. Americi (760). Južna Amerika koristi 510
TWh, Autrolazija i Oceanija koriste 105 TWh, a Afrika 120 TWh (relativno najmanje),
[8]. 12 Ukupno se u svijetu godišnje proizvodi skoro 3000 TWh elektrine energije iz preko
1000 GW HE. To predstavlja skoro 20% ukupne proizvodnje el. en. Samo pet zemalja
pored Hrvatske proizvodi oko 50% 13 ili više el. en. iz HE.

12
Varijabilnost proizvodnje iz HE je ovdje zanemarena.
13
To su Norveška 99%, Brazil 83%, Venezuela 71%, Kanada 57% i Švedska 40% (za HR to je postotak vlastite
proizvodnje bez uvoza).

102
Hrvatska je imala 2006. instalirano preko 50% kapaciteta za proizvodnju elektrine
energije u hidroelektranama (2056 MW, prema [36]) iz kojih se proizvodi godišnje oko
6±1 TWh ovisno o hidrologiji.

Male HE se definiraju prema snazi i do 25 MW. Sve više prihvaena granica je 10 MW 14.
Prema podatcima za 2005. u svijetu je instalirano oko 66300 MW 15 malih HE. Male HE
proizvode ukupno skoro 2% el. en. (najviše od svih tzv. novih obnovljivih). Od svih
instaliranih MHE preko 20% je izgraeno u EU – 17400 jedinica, a oko 60% u Aziji.
Smatra se da je u EU iskorišteno oko 60% ekonomski isplativih resursa.

Hrvatska ima u pogonu 15 MHE ukupne snage 24 MW što predstavlja oko 15%
procijenjenih ekonomski isplativih resursa. Samo 4,083 MW u MHE nije u sastavu HEP
grupe (etiri MHE snage od 1,64 MW Roški Slap do 8 kW abranka [36]).

14
Postoje i dodatne podjele za najniže snage, npr.: nekoliko, desetak ili 100 kW – piko, mikro i mini HE.
No, npr. u Švicarskoj je sve ispod 300 kW mala HE
15
Oko 80% MHE u EU je izmeÿu 1 i 10 MW snage.

103
7.2. Snaga i energija HE

Osnovna razmatranja vezana za snagu i energiju HE se ne mijenjaju s veliinom

postrojenja. Snaga i energija koju nosi sa sobom promjena položaja vodene mase može
se izraziti preko Bernoullijeve jednadžbe za jednodimenzionalno stacionarno strujanje bez
vrtloženja ukljuujui trenje preko iznosa gubitaka. esto se u hidromehanici koristi
Bernoullijev izraz u kome su svi elementi izraženi preko visina:

p c2
 h   hr konst. >m@ (7.1)
Ug 2g

p
visina tlaka, h geodetska visina,
Ug
gdje je:
c2
visina brzine (kin. en.), hr visina gubitaka.
2g

Praktino je sve gubitke prikazati kroz gubitke visine ili stupanj djelovanja. Energija vode
ovisi o promjeni položaja i o djelotvornosti pretvorbe. Posebno je zanimljiv izraz za
energiju (i snagu) koji sadrži protok vode. Izraz 7.2 prikazuje energiju promjene položaja
vode iz kojeg se može odrediti raspoloživa snaga u funkciji protoka i neto pada (visine,
izraz 7.3).
t
W mgh ³ AvU ghdt
0
(7.2)

dW
P AvUgh Q Av QUgh (7.3)
dt

Znamo li stupanj djelovanja za neku HE pri odreenom protoku i neto visini možemo
izraunati njenu snagu:

P UgK u Qh 9,81K u Qh [kW ] (7.4)

Važno je naglasiti ovisnost neto visine o protoku obzirom na profil ispred i iza zahvata HE
te ovisno o biološkom minimumu i preljevu. Slika 7.3 ilustrira krivulju trajanja snage HE
u ovisnosti o protoku kroz postrojenje, padu i ukupnom protoku. Slika ukljuuje i ovisnost
stupnja djelovanja o protoku koji odreuje produkt stupnjeva djelovanja vezanih za
gubitke na zahvatu, dovodu i odvodu, te za gubitke u turbini. Najznaajniji gubitci u
turbini ovise o vrsti turbine i to je u nastavku dodatno opisano. Snagu HE, kod pojedinog
protoka, mogue je stoga precizno odrediti samo ako se poznaju navedene ovisnosti
gubitaka o protoku. Raunanje ukupne energije je prema tome integral snage kroz
odreeno vremensko razdoblje:

t
W 9,81³ KQhdt (7.5)
0

Kod prorauna ukupne energije mogu se postavljati razliita pojednostavljenja,

kod kojih treba uzeti u obzir da je HE uvijek dimenzionirana za neku nazivnu
snagu odnosno da ima instalirani odreeni protok (toka nazivnih parametara u

104
ilustraciji dolje). Raunanje snage i energije HE sa protokom koji premašuje
instaliranu vrijednost daje krive rezultate.

Snaga P, pad h
Protok Q

Slika 7.3 Ilustracija krivulje trajanja snage u ovisnosti o protoku kroz postrojenje,
padu i ukupnom protoku

105
7.3. Hidroelektrane

Korištenje energije položaja kao izvor mehanike energije (za mlinove, navodnjavanje,
pilane, kovanice i drugo) poznato je stoljeima prije novog doba. Pred kraj 19. st. po
prvi puta 16 je korištena energija položaja vode za proizvodnju el. en. Može se rei da su
male HE nakon 125 ponovo postale zanimljive.

Mala HE može sadržavati sve elemente koje ima veliko postrojenje. Razlika je najvea u
znatno manjoj potrebi za ekstenzivnim hidrološkim i topološkim studijama te u relativno
malom obimu potrebnih graevinskih radova. Ovo posebice vrijedi za male protone HE,
ali znaajno je i kod rješenja s akumulacijom.

Razlog navedenih razlika dijelom je u manjem korištenju protoka, a dijelom i u

mogunosti primjene inovativnih fleksibilnih rješenja. Primjerice dovodni kanal se može
probušiti kroz zemlju, a prepreka u vodotoku može biti gumena i adaptivna za razne
protoke.
Slika 7.4. ilustrira raznolikost mogunosti izvedbi malih HE.

Slika 7.4. Mogue izvedbe malih HE

Za sve izvedbe potrebni su zahvat, dovod, postrojenje i odvod. Ovisno o specifinosti

izvedbe potrebna je pregrada (brana), vodna komora, tlani cjevovod, zaštita od
hidraulikog udara te zaustavni ventili. Postrojenje se uvijek sastoji od turbine,

16
Prve HE: Bavarska 1876., Brazil 1Sj. Irska 1883 (39 kWe za el. vlak),

106
generatora el. en., rasklopnog postrojenja te sustava kontrole, zaštite i nadzora cijele
MHE.
Pregrada ili brana za MHE se naješe izvodi tako da osigura minimalni utjecaj na tok
vode i život u njoj. Zanimljiva su tzv. kombinirana rješenja od gume i sl. gdje se veliina
pregrade mijenja koliinom napuhanog zraka ili vode. Sva rješenja brana trebaju imati
posebno izvedene mogunosti reguliranja preljeva i išenja nakupina sitnih i krupnih
naslaga na rešetkama kod zahvata vode. Kod izvedbi gdje se ne održava konstantan pad
pregrade se mogu izvesti bez pokretnih dijelova.

MHE mogu biti izvedene (ovisno o padu) kao nisko (do 20 m), visoko tlane (preko 100 m)
i srednje (izmeu). Prema tome kako su postavljene u odnosu na rijeni tok MHE mogu
biti protoe i derivacijske. Ova podjela je identina kao i za velike HE.

Odreivanje gubitaka dovoda

Na putu od zahvata do turbine potencijalna energija vode dijelom se izgubi

uslijed nepovratljivih procesa. Za strujanje u kanalu ili cijevi vrijedi Bernoullijeva
jednadžba preko koje se mogu izraziti gubitci. Kod primjena se koristi praktian
Darcy-Weisbach izraz koji prikazuje gubitke pada u ovisnosti o duljini i promjeru
dovoda, brzini protoka i faktoru f :

l v2
hg f (7.6)
D 2g

Gubitci se odreuju tako da za odreeni dovod znamo brzinu protjecanja vode i

faktor f 17. Ovaj faktor se može izraunavati prema podatcima proizvoaa i
karakteristikama izvedbe cijevi ili kanala u ovisnosti o brzini protoka.

Pomone MHE

Postrojenja za proizvodnju el. en. koja se ugrauju npr. u vodovodne ili

kanalizacijske sustave naziva se pomonim MHE. Tu se mogu ubrojiti i postrojenja
ugraena u sustave za regulaciju vode kod obrane od poplava ili u pomonim
odvodima kod derivacijskih HE.

17
Kod Darcy-Weisbach izraza za gubitak tlaka (množenje gornjeg izraza sa g/ȡ) f je koeficijent za laminarni ili
turbulentni protok. Kakav je protok odreÿuje Reynoldsov broj (omjer brzine, promjera cijevi i gustoüe s
koeficijentom viskoziteta). Protok je laminaran sve dok Reynoldsova broj ima vrijednost ispod 2000, kod
vrijednosti iznad 3000 protok je turbulentan, a izmeÿu nestabilan.

107
7.4. Turbina i generator male HE
Turbina i generator predstavljaju dvije najvažnije aktivne komponente HE. Principi
djelovanja i izbor turbine i generatora slini su kao i za velike HE. Znaajna je razlika u
tom što se za MHE turbine i generatori ne proizvode posebno za svaku izvedbu. Za MHE
postoji veliki izbor gotovih vrsta i veliina turbina i generatora.

7.4.1. Turbina

Voda u pokretu prolaskom kroz turbinu prenosi mehaniku energiju na osovinu. Ovisno
o uvjetima koji vladaju oko lopatica turbine postoji veliki broj razliitih izvedbi da bi se
postigla efikasnija pretvorba energije. Najpoznatije turbine kod velikih postrojenja su
Pelton, Francis i Kaplan. Za mala postrojenja postoji veliki broj dodatnih izvedbi od kojih
je poznatija Michel-Banki (s poprenim tokom). Turbine za MHE se rade serijski, a postoje
i primjene s pumpama zbog ekonominosti.

Razlika turbina u principu djelovanja odražava se na optimalni raspon protoka i padova

za stupanj djelovanja. Slika 7.5. prikazuje podruje primjene razliitih vrsta turbina
prema protoku i padu. Uoljivo je da poznate vrste turbina pokrivaju podruje primjene
za velika i mala postrojenja. Turbine s poprenim protokom i Turgo pokrivaju podruje
padova i protoka za male HE (isto vrijedi i za veliki broj razliitih vrsta turbina koje nisu
prikazane na slici).

Slika 7.5. Podruje primjene razliitih vrsta turbina – prema protoku i padu

Za velike padove najprimjerenija je Pelton turbina (kod MHE od 20 m). Kod srednje
velikih padova primjerena je Francis turbina (od 3 do 600 m). Na malim padovima i za
vee protoke najbolje je koristiti Kaplan turbinu (za vertikalnu izvedbu od 10 do 60 m, a
za horizontalnu od 2 do 20 m). Turbina s poprenim protokom (Michel-Banki) se koristi

108
kod padova od 1 do 200 m. Vidljivo je da se podruja primjene uvelike preklapaju te se
odluka o izboru temelji na ekonomskim i drugim tehnikim parametrima.
Svaka turbina ima maksimalan stupanj djelovanja pri instaliranom protoku (ili u blizini).
Ovisno o vrsti turbine stupanj djelovanja se manje ili više smanjuje sa smanjivanjem
protoka vode. Slika 7.6. prikazuje promjenu stupnja djelovanja za odabrane turbine.
Vidljivo je da Kaplan i Pelton turbine imaju stupanj djelovanja koji je dobar i stabilan u
velikom rasponu protoka. Ovakva karakteristika ima svoju cijenu.

Q/3

2Q/3 Q

Slika 7.6. Promjena stupnja djelovanja turbina u ovisnosti o protoku vode

Brzina vrtnje turbine openito je ovisna najprije o izvedbi, a potom o padu i
protoku vode. Vezu izmeu specifinog broja okretaja ns jedinine 18 modelne
turbine i broja okretaja turbine koja ima protok Q i pad H prikazuje izraz 7.7.
Q1 / 2
ns n (7.7)
H 3/ 4
Za Pelton turbinu specifini broj okretaja ide do 30, Francis ima ns od 20 do 120,
kod Kaplan (vertikalne) to je od 180 do 260 i za Michel-Banki specifini broj
okretaja ide od 30 do 210.

Michel-Banki turbina ima posebnu izvedbu dotoka i lopatica da može raditi na treini i na
dvije treine protoka s karakteristikom efikasnosti kao da
radi na nazivnom protoku. Na slici 7.5 je to ilustrirano s
Qo/3 i 2Qo/3 krivuljama efikasnosti. Time se za turbinu s
poprenim protokom postiže optimalan stupanj
djelovanja kroz cijeli opseg protoka vode: voda ide preko
cijele turbine kada je protok vei od 2/3 nazivnoga, za
protoke ispod treine nazivnog voda ide samo preko
odvojenog dijela treine presjeka turbine i na kraju za

18
Jediniþna modelna turbina ima protok od 1 m3/s na padu od 1m.

109
protoke izmeu voda se usmjerava na drugi dvotreinski dio presjeka turbine.

Pelton turbinu odlikuje rad sa slobodnim mlazom

vode (akcija energije položaja vode pretvorena u
konetiku energiju) pri približno atmosferskom tlaku.
Kod izvedbi s više mlazova situacija s tlakovima je
nešto složenija. Male Pelton turbine mogu raditi
ekonomino ve i s protocima od 30 l/s uz pad od 20
m. Da bi se smanjilo aksijalne sile kod veine D
modernijih izvedbi lopatice turbine su oblikovane tako
da razdvajaju mlaz. Za optimiranje efikasnosti i
osiguravanje slobodnog otjecanja vode nakon lopatica
potrebno je osigurati ispunjavanje Masonyieva kriterija a
da omjer promjera lopatica (D) bude 10 puta vei od
promjera mlaza (a).
Kod promjene optereenja ili potrebe za naglim zaustavljanjem turbine potrebno je
zaustaviti ili preusmjeriti mlaz od lopatica. Promjena smjera mlaza vode je bolje rješenje
jer naglo zaustavljanje protoka može izazvati tzv. vodni udar. Ponekad se primjenjuje i
protumlaz kao vodna konica.
Jednostavnost izvedbe i pristupa osigurava lagano održavanje Pelton turbine.

Francis turbina se može instalirati horizontalno ili vertikalno. Horizontalna

izvedba ima prednost zbog spajanja s generatorom. Vertikalna izvedba je skuplja
jer zahtijeva vei prostor, ima veu ukupnu masu
postrojenja i dodatno je složenija za održavanje. Francis
turbina ima niz nedostataka u odnosu na Pelton izvedbu:
osjetljivija je na problem kavitacije i na neistoe u vodi;
efikasnost znaajno opada kod manjeg protoka od
nazivnog (ovisno o izvedbi ve kod 50% instaliranog
protoka pada blizu 0,6); pogon nije stabilan kod protoka
manjeg od 40% instaliranoga; brzo zatvaranje protoka
izaziva vei vodni udar te je potrebno bolje dimenzionirati
dovodnu cijev; kompleksnija izvedba i kontrola zahtijevju
složeno održavanje. Prednost Francis turbine u odnosu na Pelton je u
iskorištavanju kompletnog pada.
Iskustveni podatci o brzini okretanja Francis turbine za padove od 10 do 50 m su izmeu
900 i 1200 min-1, a za vee padove i do 1500 min-1.

Kaplan turbina se koristi za male

padove ili za protone HE. Prednost
Kaplan turbine prema drugim slinim
izvedbama za male padove (npr.
bulb, propeler, S i Straflo) je u manjoj
cijeni i u pozicioniranju
elektromehanikog dijela izvan vode
(lakše održavanje i sigurnije kod
poplavljanja). Utjecaj na okoliš
izvedbi s Kaplan turbinom je manji

110
zbog nepostojanja akumulacije i manjeg zauzimanja prostora. Ovisno o protoku
(reguliran ili varijabilan) postoje izvedbe sa fiksnim i pominim krilcima lopatica
rotora (vea efikasnost). Dvostruka regulacija osigurava dobar stupanj djelovanja
za veliki rasopn protoka (do 30% instaliranog protoka).

Michel-Banki turbina (crossflow – poprena; s radialnim potiskom) za razliku od

ostalih ima primjenu samo kod MHE (do 0,8 MW). Kod primjene protoci se kreu
izmeu 25 i 700 l/s. Rotor se dijeli na 26 do 30 pregrada ovisno o promjeru (od
0,2 do 0,6 m). Turbina se instalira sa slobodnim otjecanjem vode ili sa nastavkom
(difuzor) za korištenje cijelog pada. Posebnost podjele rotora na 1/3 i 2/3 za
efikasnije korištenje manjih protoka od nazivnoga je ve prije spomenuta (slika na
prethodnim stranicama). Varijabilni kapacitet protoka osigurava rad i na 20%
instaliranog protoka. Ovo je važno za veliki broj potencijalnih lokacija za vrlo
male HE s jako promjenjivim protokom.
Dodatna prednost Michel-Banki turbine je brzo sastavljanje, manji zahtjevi na izvedbu
postrojenja (graevinski radovi) i lagan pristup svim dijelovima za održavanje.

Vodno kolo povezano je s najstarijim nainom korištenja energije položaja vode.

Zanimljivo je da i danas vodno kolo ima veliki broj
prednosti kod vrlo malih HE. Najprije vrlo je veliki broj
lokacija koje imaju relativno mali pad i umjerenu snagu
(<5 m, do 75 kW). Potom, vodno kolo predstavlja dobar
kompromis izmeu proizvodnje i ouvanja okoliša. Pogon
je neometan prljavštinama u vodi. Tijekom rada se
ostvaruje samoregulacija momenta promjenom koliine
zahvaene koliine vode.
Nedostatak vodnog kola je mala kutna brzina (do 8 min-1) koja zahtjeva multiplikator
brzine (prijenos ili remen) prema generatoru (~1:20) što
izaziva dodatne gubitke. Pokraj toga potreba za
reguliranjem brzine komplicira veliku jednostavnost
izvedbu.
Osnovne izvedbe vodnog kola su povezane s mjestom gdje
se prihvaa voda. Kod gornjeg prihvaanja vode pad mora
biti barem jednak promjeru kola. Snaga se prema tome
može izraziti korištenjem izraza (2.4). Stupanj djelovanja
je oko 60% (dostiže i do 80%), a pad odreuje razlika
visine vode ispred i iza vodnog kola. Slino se razmatranje
može provesti i za izvedbe s donjim prihvatom vode.
Vodna kola se mogi koristiti za izvedbe koje imaju pad do
10 m i protoke do 2 m3/s.

Vodne pumpe kao turbine za vrlo male HE dosta se esto primjenjuju. Osnovni
razlog tome je u injenici da su vrlo jeftine (masovna proizvodnja) i lako se
nabavljaju s velikim varijacijama karakteristika. Njihov nedostatak je u manjoj
efikasnosti i veoj osjetljivosti na kavitaciju i radni raspon. Glavni problem
predstavlja nemogunost kontrole protoka. Primjena je stoga najjednostavnija s
konstantnim protokom. Uvjete promjenjivog protoka je mogue rješavati na
razliite naine, npr.: dodatna manja pumpa, ili elektronska kontrola (tereta).

111
7.4.2. Generator

Rješenja MHE za samostalni rad moraju imati sinkroni generator što poskupljuje izvedbu.
Male HE koje su prikljuene na mrežu naješe koriste jednostavni asinkroni generator.
Izvedbe vrlo malih snaga (ispod 100 kVA) se prikljuuju na niskonaponsku mrežu (0,4 kV),
a za vee snage se radi prikljuak na srednjenaponsku mrežu (10/20 kV). Potrebno je
osigurati faktor snage iznad 0,9. Treba voditi rauna o strujama kratkog spoja,
prenaponskoj zaštiti, zaštiti od napona dodira i ponovnom automatskom ukljuivanju.
Sve izvedbe trebaju imati nadstrujnu, podnaponsku i zaštitu od kratkog spoja. Za snage
iznad 0,25 MVA treba dodati i zaštite generatora od zemnog spoja i povratne snage
(sinkroni generator).

Mjerenje el. en. (radne i jalove u oba smjera) i brojnih drugih veliina obvezno je i
potrebno za dobar i autonoman rad male HE.

7.5. Zakljuno

Kod dimenzioniranja male HE (posebice turbine i generatora) važno je paziti na

ekonomian odabir. To je mogue napraviti samo kada se poznaje krivulja trajanja
iskoristivog protoka, krivulju ovisnosti pada o protoku, gubitke na dovodu u funkciji
protoka, ovisnost efikasnosti turbine o protoku, obim graevinskih radova, mogunost
iskorištavanja proizvedene el. en. (otoni rad ili ogranienje povezanosti sa mrežom).
Investicijski troškovi ovise o lokaciji i nazivnoj snazi: za snage ispod 200 kW iznose oko
9000€/kW, a za snage oko 1 MW oko 5000€/kW. Kod obnavljanja i moderniziranja
cijene su višestruko niže.

Djelomino kao i s velikim HE prepreku veem korištenju MHE predstavlja otpor javnosti
zbog brige za okoliš. Ovaj otpor je proporcionalan razvijenosti društva. Posebno pitanje
su ribe u vodotoku te je za njih potrebno osigurati dovoljan slobodan protok ili
povezanost vodotoka ispred i iza pregrade.

Dobrim rješenjima MHE mogu dijelom smanjiti potrebu za fosilnim gorivima, a

integriranim pristupom pomoi kod navodnjavanja i zaštite od poplava.

Male HE mogu pozitivno djelovati na sigurnost i pouzdanost opskrbe el. en. u radu na
mreži. Slabe naponske prilike se mogu poboljšati na krajevima mreže. Mogu je i
negativan utjecaj na kvalitetu napona (izoblienja). Važno je paziti na koordinaciju zaštite
i injenicu da distribucija sada ima i izvor.

Malim HE je mogue riješiti napajanje udaljenih lokacija od mreže. Problem predstavlja

varijabilnost dostupnih protoka jer su akumulacije vrlo male ili ih uope nema.

Ukupno MHE ne predstavljaju veliki potencijal, ali to je obnovljiv potencijal, mogue je

koristiti vlastita rješenja i dijelom smanjiti ovisnost o uvozu el. en.

112
Literatura:
[1] Damir Šljivac, Zdenko Šimi: „Osnove energetike i ekologije“, „Dopunski izvori energije“,
predavanja, ETF Osijek, 2004. – 2007. godine
[2] Lajos Jozsa: Energetski procesi i elektrane, udžbenik ETF Osijek, 2006. godine
[3] Božidar Udovii: Energetika, Školska knjiga, Zagreb, 1993.
[4] Marijan Kalea: Nekonvencionalni izvori energije, predavanje, ETF Osijek, 2006. godine
[5] Ranko Goi: «Opa energetika», predavanja, FESB Split, 2006.
[6] European Commission, Directorate-General for Energy and Transport: „COM 2001/77/EC:
Directive on Electricity Production from Renewable Energy Sources”
[7] EUrObserver ER 2006, EUrObserver ER 2007
[8] EU RES Export Masterplan 2002
[9] http://data.ecmwf.int/data
[10] http://www.inhabitat.com
[11] http://www.volker-quaschning.de/articles
[12] http://www.wbdg.org
[13] http://www.q-solar.com
[14] Dizdarevi, N., Majstorovi, M., Žutobradi, S., "Pogon vjetroelektrana", HK CIGRE, Cavtat,
2003., C6-23
[15] Utjecaj vjetroelektrane na naponske i strujne prilike u elektroenergetskoj mreži, Energetski
institut „Hrvoje Požar“, Zagreb, veljaa 2003
[16] Gjengedal, T., Henriksen, M., "Large scale integration of wind power and the impact on
power systems", CIGRE, Paris, 2004., C1-206,
[17] Jenkins, N., Allan, R., Crossley, P., Kirschen, D., Strbac, G., "Embedded generation", The
Institution of Electrical Engineers, London, 2000.
[18] Udovii, B., "Energija i izvori energije", Graevinska knjiga, Beograd, 1988.
[19] Energija i tehnologija d.o.o.- kogeneracijsko postrojenje na biomasu – sustav Eniteh,
www.eniteh.hr
[20] Svjetska organizacija biodizela, http://www.nationalbiodieselboard.org/resources/ ili
http://www.biodiesel.org
[21] www.greenenergy.hu/ime/publikacio/phare/Pichler.htm
[22] M., Kaltschmitt, Evaluierung der Möglichkeit zur Einspeisung von Biogas in das Erdgasnetz,
Institut für Energetik und Umwelt, Projektnummer 323 20002, 2005.
[23] Cataldi, R., Geothermal energy development in Europe to year 2020: prospects or hopes?
Technica Poszukiwan Geologiczncyhc, 4-5, 1999, 48-59.
[24] Stefansson, V., Global perspective on geothermal energy. Submitted to IEEE, 2002.
[25] Igor Raguzin, Domagoj Validži,Ivan Kezele: „Novi propisi za obnovljive izvore energije“,
asopis EGE, 2/2007.
[26] Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001.
[27] Zakon o tržištu elektrine energije, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001.
[28] Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002)
[29] Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/2002),
[30] Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/2007)
[31] Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
(NN 33/2007)
[32] Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/2007)
[33] Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora i
kogeneracije (NN 33/2007)
[34] Nacionalni energetski programi, Uvodna knjiga, Energetski institut "Hrvoje Požar", Zagreb,
1998.
[35] M. Kaltschmitt, W. Streicher, A. Wiese, Renewable Energi – Technology, Economics and
Environment, Springer-Verlag Berlin Heidelberg, 2007
[36] EIHP, Energija u Hrvatskoj 2006, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva 2007.
[37] Wohletz, Kenneth, and Grant Heiken. Volcanology and Geothermal Energy. Berkeley:
University of California Press, 1992. http://ark.cdlib.org/ark:/13030/ft6v19p151/

113
[38] Clean Energy Project Analysis: RETScreen Engineering & Cases, Natural Resources Canada,
2005
[39] N. Dizdarevi, M. Majstorovi, S. Žutobradi, Distribuirana proizvodnja elektrine energije,
Energija br. 5, str. 321-339, 2003.
[40] V. Potonik, Z. Komeriki, M. Magdi, Mali termoenergetski objekti, II savjetovanje hrvatskog
komiteta CIGRE, Šibenik – Primošten, 1995.

114