TANJA ZA PONAVLJANJE I DISKUSIJU

1. Šta znače pojmovi: tranzitivnost, preferencija i sklonosti?

2. Pretpostavimo da skup krivulja indiferencije nema negativni nagib. Šta na temelju te
činjenice možete reći o poželjnosti dva dobra?
3. Objasnite zašto se dvije krivulje indiferencije ne mogu sjeći.
4. Nacrtajte skup krivulja indiferencije, čija je granična stopa supstitucije (MRS) konstantna.
5. Nacrtajte dvije budžetske crte različitih nagiba; pokažite koji će izbor maksimizirati
zadovoljstvo u svakom slučaju. Šta iz toga možete zaključiti?
6. Objasnite zašto MRS za dva dobra mora biti jednak omjeru cijena dva dobra, da bi potrošač
iskusio maksimalno zadovoljstvo.
7. Potrošači iz bivše Istočne Njemačke bili su nakon ujedinjenja sa Zapadnom Njemačkom
skloniji automobilima marke Mercedes - Benz nego automobilima marke Volkswagen.
Međutim, kad su svoje ušteđevine pretvorili u njemačke marke, većina ih je nagrnula u
Volkswagenove prodavnice automobila. Kako objašnjavate tu naizgled paradoksalnu
činjenicu?
8. Koja je razlika između ordinalne i kardinalne korisnosti? Objasnite zašto pretpostavka
kardinalne korisnosti nije potrebna za rangiranje potrošačkih izbora.
9. Na grafikonu objasnite maksimizaciju zadovoljstva potrošača.
10. Ko je utemeljio teoriju ponašanja potrošača (teoriju korisnosti)?

ODGOVORI NA PITANJA
1. Sklonosti ili perferencije, tranzitivnost znači da potrošač više voli skuplje nego jeftinije npr
Porshe više voli nego Audi, tranzitivnost je potrebna za konzistentost potrošača odnosno
ustrajnost potrošača.

2. Krivulja diferencije predstavlja dva proizvoda koja su poželjna za potrošača jer odgovaraju
njihovom ukusu. Prema tome dolazimo do zaključka ako predpostavimo da je pozitivan nagib
krivulje indiferencije postiće da cijena ponuđene količine povečava se, a samim time svako
smanjene doprinosi da se cijena smanjuje ponuđene količine. U odnosu na tržište nude se manja I
veća ponuđena dobra, time vidimo ponašanje potrošaća na nekonstanom tržištu dobra.
3. Krivulje indiferencije se ne mogu sjeći jer kada bi onda bi sjećište moralo da ima dvije razine
zadovoljstva. Krivulja indiferencije pokazuje sve kombinacije tržišnih košarica, koje osobama
osigurava istu količinu zadovoljstva što znači da je osoba indiferentna, između svih košarica koja
bi se nalazile u istoj krivulji. Prema tome zaključujemo da potošač uvijek pokazuje sklonost
prema jednoj košarici, ali moze I prema objema biti indiferentna.

4. GRANIČNA STOPA SUPSTITUCIJE (MRS) predstavlja količinu dobara koju je potrošač

spreman žrtvovati da bi dobio dodatnu jedinicu drugog dobra. U našem slučaju MRS hrane u
odnosu na odjeću jest količina odjeće koju je pojedinac spreman žrtvovati da bi dobio jednu
dodatnu jedinicu hrane. Ako pretpostavimo da MRS iznosi 3 to znači da je potrošač voljan
žrtvovati 3 jedinice odjeće kako bi dobio jednu dodatnu jedinicu hrane.
5.

8. Ordinalne ili redne ljestvice omogućuju mjerenje pojava u smislu da li je i koja od njih je više
predstavljena izmjerenom varijablom, te na taj način omogućuju rangiranje odgovora odnosno tih
pojava. Također, ordinalna ljestvica služi za raslojavanje osobina nekog subjekta ili objekta na
određeni broj stupnjeva. Mjerenje ordinalnom ljestvicom ne donosi zaključke o tome koliko je
pojedini odgovor viši ili veći od drugoga, osim što se zna da je jedan viši ili veći od drugoga.

Korisnost svakog dobra je mjerljiva, a najprikladnija mjera za to je novac. Mjeri se novčanim

iznosom kojim je potrošač spreman platiti za dodatnu jedinicu nekog dobra. Kardinalna ili
granična korisnost označava dodatnu korisnost dobivenu zbog korištenja dodatne jedinice nekog
dobra. Općenito, izraz „granični“ je ključan u ekonomiji i uvijek označava „dodatno“ ili „ekstra“.
Primjerice, pojede li osoba dodatnu jedinicu čokolade iskusit će dodatno zadovoljstvo. Navedeno
povećanje zadovoljstva naziva se graničnom korisnošću, a teorija granične korisnosti govori da je
moguće egzaktno utvrditi koliko korisnosti potrošaču donosi potrošnja određenog dobra.

Kardinalne teorije korisnosti -teorija mjerenja vrijednosti uz korištenje posebno razvijene jedinice
mjere za korisnost tzv. UTIL (Teorija granične korisnosti) Ordinalne teorije korisnosti -ne može
se eksplicitno mjeriti vrijednost proizvoda nego se proizvodi mogu međusobno uspoređivati po
korisnosti. ( proizvodi se rangiraju po redoslijedu)- Teorija indiferencije i Teorija otkrivene
preferencije
9.
10. Ovu teoriju su 1871. g. utemeljili: Wiliam Stanley Jevons u Engleskoj I Karl Menger u
Austiji.

1.Troškovi predstavljaju vrijednosni izraz utrošenih elemenata procesa proizvodnje u preduzeću.

Troškovi preduzeća se definišu kao novčani izraz trošenja faktora procesa rada u vezi stvaranja
učinaka preduzeća.Utrošci su fizički iskazane količine utrošenih faktora proizvodnje u procesu
proizvodnje, dok su troškovi vrijednosno trošenje elemenata proizvodnje. Utrošci predstavljaju
naturalni izraz utrošenih elemenata procesa proizvodnje.
2.Izdatak je svaki odljev (isplata) novca neovisno o namjeni. Trošak je utrošak izražen u novcu
Iskazuje se vrijednosno. Rashod je predstavljaju smanjenje ekonomskih koristi u obliku
smanjenja imovine (odljeva novca ili trošenja nekog sredstva) ili stvaranja obveza, što ima za
posljedicu smanjenje kapitala. Rashodi = troškovi + izdatci koji nemaju obilježje troška kao
novčano izraženog utroška (npr. smanjenje vrijednosti dionica, gubitak od prodaje dugotrajne
materijalne i sl.). Isplata je platna transakcija podizanja gotovog novca korisnika platne usluge.

3. Troškovi : a) troškovi zaliha (uskladištivi, kapitalizirani troškovi) b) troškovi razdoblja

(neuskladištivi troškovi) Troškovi: 1) prema stvarnosti (ciljani t., stvarni t.) 2) po prirodnim
vrstama (t.sirovine i materijala, t.usluga, t.osoblja, amortizacija, vrijednosno usklađenje imovine,
rezerviranja troškova i rizika, t.administracije-uprave-prodaje, t.financiranja i ost.fin.t., ostali
troškovi poslovanja) 3) prema funkciji (t.nabave, t.proizvodnje, t.prodaje, t.financiranja) 4) prema
načinu ukalkuliranja u vrijednost zaliha i rashode razdoblja (izravni t., opći t.proizvodnje, opći
t.administrac.)5) prema stupnju iskoristivosti kapaciteta (stalni (fiksni) t., promjenjivi (varijabilni)
t.)

4. Radi se o eksplicitnim troškovima. 5.Promjene u nizu uzastopnih vremenskih razdoblja.

Dinamika troškova ovisi o promjeni obium poslovanja, promjeni utrošaka pojedinici učinka,
promjeni strukture poslovanja i promjeni cijene proizvodnih čimbenika.Razlikujemo: a)fiksni
troškovi - u ukupnom iznosu uglavnom se ne mijenjaju promjenom iskorištenosti kapaciteta
b)varijabilni troškovi - u ukupnom iznosu se mijenjaju promjenom iskorištenosti kapaciteta

6.Npr. ako je rad jedini input, da bi povećala razinu proizvodnje tvrtka mora zaposliti još radnika,
ako se granični prinosi na rad smanjuju kako količina upotrijebljenog rada raste (zbog opadajućih
prinosa), tada su potrebni sve veći izdaci za daljnja povećanja razine proizvodnje. Opadajući
granični prinosi znače da granični proizvod rada opada dok se povećava količina upotrijebljenog
rada posljedica toga je da, kad dođe do opadajućih graničnih prinosa, granični trošak raste ako
raste i razina proizvodnje. Varijabilni trošak podijeljen s razinom proizvodnje tvrtke. Varijabilni
trošak (VC) je trošak koji se mijenja s promjenom razine proizvodnje.
7.Stopa kojom ovi troškovi rastu ovisi o prirodi proizvodnog procesa, a posebno o tome koliko je
taj proces podložan zakonu opadajućih graničnih prinosa na varijabilne inpute.
8.Prag rentabilnosti karakterizira broj prodanih proizvoda, čiji prihodi odgovaraju ukupnim
troškovima poduzeća. Drugim riječima, ovo je volumen prodaje na kojem tvrtka još uvijek ne
donosi profit, ali više ne stvara gubitke.Rentabilno je ono preduzeće koje ostvaruje veći i prihod
od realizacije od ukupnih troškova. Prag rentabilnosti još zovemo i prelomnom tačkom. Prag
rentabilnosti predstavlja tačku u kojoj su troškovi i prodajna vrijednost istovjetne, to je onaj
kapacitet na kom nastaje ili prestaje pozitivno poslovanje preduzeće.

9.Ako se varijabilni troškovi sastoje od proporcionalnih i relativno fiksnih troškova, grafikon

praga rentabilnosti biće prikazan krivolinijskom linijom troškova. Tada se formiraju dvije
prelomne tačke. Prva je donja granica rentabiliteta, a druga tačka je gornja granica rentabiliteta.
Između njih se nalizi zona optimuma – dobiti.
PITANJA ZA PONAVLJANJE I DISKUSIJU

Definirajte troškove i utroške.

U čemu se ogleda razlika između
troškova, izdataka, isplata i rashoda?
Troškovi se klasificiraju na različite
grupe i vrste da bi se lakše pratilo njihovo kretanje. Navedite podjele
troškova
Firma plaća svom računovođi godišnju
akontaciju 6.000 KM. Je li to eksplicitan ili implicitan trošak?
Vlasnica male trgovine sama vodi računovodstvo
trgovine. Kako biste izmjerili oportunitetni trošak njenog rada?
Pretpostavimo da proizvodač stolica
sazna da je granična stopa tehničke supstitucije kapitala za rad u njegovom
proizvodnom procesu znatno veća od omjera rente za strojeve i nadnice
radnika na tekućoj traci. Kako bi on trebao prilagoditi upotrebu kapitala
i rada da bi minimizirao trošak proizvodnje?
Objasnite zone kretanja troškova.
Ako znate da granični trosak
proizvodnje raste, je li vam poznato da li prosječni varijabilni trošak
raste ili pada? Objasnite.
Ako je granicni trosak proizvodnje veći
od prosječnog varijabilnog troška, tada prosječni varijabilni trošak raste
ili pada? Objasnite.
Ako krivulje prosječnog troška neke
firme imaju oblik slova U, zašto njena krivulja prosječnog varijabilnog
troška dostiže minimalnu vrijednost pri nižoj razini proizvodnje od njene
krivulje prosječnog ukupnog troška?
Šta predstavlja prag rentabilnosti.
Predstavite ga na grafikonu i objasnite.