Ekonomija blagostanja i Pareto efikasnost

Adam Smith, “Bogatstvo naroda”, 1776.

Nije neophodno oslanjati se na državu,
ili na bilo kakvo moralno osjećanje da se
čini dobro
Javnom interesu služi svaki pojedinac koji
radi ono što je u njegovom interesu
Lični interes je mnogo pouzdanija osnova za
organizaciju društva
• Ako postoji neka “nezadovoljena potreba” na tržištu,
pojedinci će biti spremni da za proizvode ili usluge
koji zadovoljavaju tu potrebu nešto plate
• Preduzetnici će biti vođeni idejom zadovoljenja tih
potreba
• Kada vrijednost robe za potrošača prevazilazi
troškove proizvodnje , postoji mogućnost za
ostvarivanje profita
• Traganje za profitom od strane preduzetnika
predstavlja traganje za efikasnijim načinima
proizvodnje
• Tržište će eliminisati nekonkurentne proizvođače
• Vilfredo Federico Damaso Pareto (1848-1923)
italijanski je ekonomista i sociolog
• Osnovno normativno pitanje ekonomije
blagostanja jeste organizacija privrede-šta, kako i
za koga proizvoditi, te ko o tome treba da
odlučuje
• Kriterijima alokacijske efikasnosti kao i odnosom
ekonomskog sistema i blagostanja članova nekog
društva bavi se ekonomija blagostanja

Problem ekonomije blagostanja?

 Kako da od beskonačno velikog broja alokacija
resursa koje su u principu moguće, tržišni
mehanizam uspostavi jednu od njih!!!
 Ovu alokaciju nazivamo ravnotežnom
 Postavlja se pitanje efikasnosti alokacije, tj. da
li je to najbolja od svih mogućih alokacija u
nekom društvu
 Prvi kriterij ocjene racionalnosti alokacije
resursa jeste kriterij Pareto efikasnosti
  Kako ćemo procijeniti alternative?
 Odgovor u Pareto efikasnosti
 Pareto efikasnost podrazumijeva takvu alokaciju
faktora proizvodnje, strukture proizvodnje i
učešća potrošača u potrošnji pojedinih
proizvoda da je nemoguće povećati blagostanje
bilo kojeg subjekta (potrošača ili proizvođača) u
sistemu, a da se ne smanji blagostanje nekog
drugog
 Drugim riječima, nije moguće povećati
vrijednost funkcije cilja bilo kojeg subjekta u
sistemu, a da se ne smanji vrijednost funkcije
cilja nekog drugog
 Za alokaciju resursa koja podrazumijeva da
nikom položaj ne može da se poboljša dok se
drugom ne pogorša kaže se da je Pareto
efikasna, ili da je postigla Pareto-optimum
 Npr. tokom ljeta ili u vrijeme najgušćeg
saobraćaja dolazi do zastoja na naplatnim
rampama na putevima na kojim se plaća
putarina. Svima bi bilo bolje kada bi se cijena u
tim satima povećala, a prihodi iskoristili za
finansiranje dodatnih naplatnih rampi, ili većeg
broja zaposlenih. Neki bi bili spremni platiti višu
cijenu za kraće čekanje
 U situacijama u kojima pojedinačne promjene
ne donose Pareto-poboljšanje, ono se postiže
“paketima” promjena
 Individualistički kriterij Pareto-efikasnosti

- uzima u obzir isključivo blagostanje svakog

pojedinca, a ne relativno blagostanje različitih
pojedinaca
- pitanje shvatanja blagostanja od strane
pojedinca
 Pod odgovarajućim idealnim uslovima može se
pokazati da sistem može voditi ka efikasnom
outputu
 Prva postavka ekonomije blagostanja?
Privreda je Pareto-efikasna ako je konkurentna

 Postoje i pretpostavke da je tržište savršeno

konkurentno, da na njemu postoje svi mogući
proizvodi i usluge, te da ne postoje eksternalije
 Druga postavka pokreće suprotno pitanje
 Pareto-efikasnost ne zahtijeva jednaku
distribuciju bogatstva
 Ekonomija u kojoj većinu bogatstva drži mali
broj ljudi može biti Pareto efikasna, tj. postoje
brojne raspodjele koje su efikasne
 Prenosom bogatstva sa jednog pojedinca na
drugog mi drugoga dovodimo u bolji, a prvoga u
lošiji položaj
 Pretpostavimo da posebnu pažnju poklanjamo
starim licima
 Prema drugoj osnovnoj postavci ekonomije
blagostanja jedino što država treba da uradi
jeste da izvrši podjelu početnog bogatstva
 Naime, svaka Pareto-efikasna alokacija resursa
može se , uz početnu preraspodjelu bogatstva,
postići kroz proces konkurentnog tržišta
 Prema drugoj osnovnoj postavci ekonomije
blagostanja, mehanizmom decentralizovanog
tržišta moguće je ostvariti Pareto-efikasnu
alokaciju
 Za postizanje efikasne alokacije resursa i
željene raspodjele dohotka nije potrebno imati
centralnog planera
 Osnovne postavke ekonomije blagostanja:
-Svaka konkurentna privreda ostvaruje Pareto
efikasnost
-Mehanizmom konkurentnog tržišta, uz
odgovarajuću početnu preraspodjelu, moguće
je ostvariti svaku Pareto-efikasnu alokaciju
resursa
Osnovne pretpostavke Pareto-efikasne privrede:
a. Postojanje mnoštva malih firmi i domaćinstava
b. Proizvođači i potrošači uzimaju cijene kao date
veličine, saznanje o ravnotežnim cijenama
učesnicima ne izazivaju nikakve troškove
c. Granične stope supstitucije proizvoda i faktora
proizvodnje su opadajuće
d. Potrošači maksimiziraju korisnost u granicama
raspoloživog dohotka, a proizvođači profit uz
dostupnu im tehnologiju
e. Ni u potrošnji ni u proizvodnji nema eksternih
efekata
f. Granična korisnost je uvijek pozitivna, tj.potrebe
nisu nikada do kraja zadovoljene
cijena
S

količina
 Efikasnost zahtijeva da granična korist od
proizvodnje dodatne jedinice bilo kojeg dobra
bude jednaka njenim graničnim troškovima
 Ako granična korist prevazilazi granične
troškove, društvo će biti na dobitku, jer će se
proizvoditi veća količina dobra
 Ako je granična korist manja od graničnih
troškova, društvo će biti na gubitku zbog
smanjenja proizvodnje tog dobra
 Tržišna ravnoteža u tački E
 Granična korist i granični troškovi su jednaki
cijeni
 Analiza ekonomske efikasnosti

 Aspekti efikasnosti:
1. Efikasnost razmjene
2. Proizvodna efikasnost
3. Efikasnost kombinacije proizvoda
 Efikasnost razmjene
 Podrazumijeva da sva proizvedena dobra
moraju da stignu do pojedinaca koji ih najviše
vrednuju
 Npr.Ako ja volim sladoled od vanilije, a vi
sladoled od čokolade, oboje trebamo dobiti
ono što želimo
 Proizvodna efikasnost
 S obzirom na raspoložive resurse društva
proizvodnja jednog dobra ne može da se
povećava, ukoliko se ne smanjuje proizvodnja
drugog
 Efikasnost kombinacije proizvoda
 Kako bi proizvedena dobra odgovarala željama
pojedinaca, privreda mora da ostvari
efikasnost kombinacije proizvoda
 Npr. Ukoliko pojedinci više cijene sladoled
nego jabuke, te ako su troškovi proizvodnje
sladoleda manji od troškova proizvodnje
jabuka, onda bi trebalo proizvoditi više
sladoleda
 Kriva mogućih korisnosti pomaže u razumijevanju
Pareto-efikasnosti
 Ona prati maksimalni stepen korisnosti koju mogu
da ostvare dva potrošača

Robinsonova
korisnost

Petkova
korisnost
 Kriva zajedničke moguće korisnosti pokazuje
maksimalnu korisnost koju pojedinac (Petko)
može da ostvari s obzirom na stepen korisnosti
za drugog pojedinca (Robinsona)
 Duž ove granice nije moguće da Petko troši više
ako Robinson ne troši manje
 Nagib usmjeren na dolje
 Što je Robinsonova korist veća, to je niži
maksimalni stepen Petkove korisnosti
 Privreda koja ostvaruje Pareto-efikasnost mora
da funkcioniše duž granice mogućih korisnosti
 Na konkurentnim tržištima možemo da
postignemo bilo koju tačku duž granice mogućih
korisnosti
 Efikasnost razmjene zahtijeva da ne postoji
mogućnost trgovine, koja bi učinila da obje
strane budu na dobitku
 Primjer: Pretpostavimo da je Robinson spreman
da se odrekne jedne jabuke u zamjenu za jednu
narandžu, ali da je Petko spreman da se odrekne
tri jabuke da bi dobio jednu narandžu

Jabuke Narandže
Robinson 1 1
Petko 3 1
 Granična vrijednost narandži viša je za Petka,
nego za Robinsona
 Postoji prostor za pogodbu?
 Obojica na dobitku: Ukoliko Robinson da Petku
jednu od svojih narandži, a Petko njemu dvije
svoje jabuke
 Količina jdnog proizvoda koje je pojedinac
spreman da se odrekne u razmjenu za jedinicu
drugog proizvoda zove se granična stopa
supstitucije
 Sve dok se njihove granične stope supstitucije
razlikuju, postojat će prostor za pogodbu
 Efikasnost stope razmjene pretpostavlja jednakost
graničnih stopa supstitucije za sve pojedince
 Zašto konkurentne privrede ostvaruju ovaj uslov
potreban za efikasnost razmjene?
 Polazimo od budžetskog ograničenja, koje
podrazumijeva prihod koji pojedinac može da
potroši na različita dobra
 Pretpostavimo da Robinson ima100 $, jabuke
koštaju 1$/kom, a narandže 2$/kom
 On može da kupi 100 jabuka ili 50 narandži, ili
neku drugu kombinaciju
 Ako kupi jednu narandžu više morat će se odreći dvije
jabuke
 Zaključak: Nagib budžetskog ograničenja jednak je
odnosu cijena

Jabuke
100

50 Narandže
 Potrošač duž budžetskog ograničenja bira tačku koja mu
najviše odgovara
 Kriva indiferencije (indiferentnosti) pokazuje
kombinacije dobara prema kojima je pojedinac
indiferentan, tj. pružaju mu isti stepen korisnosti
Jabuke
100

89 B
80 A

E F
18 D I1
17 C I

50 Narandže
 U tački dodira, nagib krive indiferencije
identičan je nagibu linije budežtskog
ograničenja
 Pojedinci biraju kombinaciju jabuka i narandži u
kojoj je granična stopa supstitucije jednaka
odnosu cijena
 U konkurentnoj privredi cijene su iste za sve
potrošače,oni pojedinačno određuju granične
stope supstitucije, a kako je ova stopa jednaka
odnosu cijena, proizilazi da je granična stopa
supstitucije za sve njih jednaka
 Edžvort-Boulijev boks
Petkova potrošnja narandži

A’ O’
Jabuke
PetkoveKI
Petkova
potrošnja

jabuka

Petkova KI

B E B’
Robinsonova kriva indiferencije
Robinsonova
potrošnja
jabuka

O A Narandže
Robinsonova potrošnja narandži
 Proizvodna efikasnost i granica proizvodnih
mogućnosti

Jabuke

Narandže
Izotroškovna linija pokazuje različite
kombinacije inputa čija je cijena za firmu
ista
Nagib izotroškovne linije predstavlja
relativnu cijenu dva faktora
Izokvante za krivu proizvodnje su isto što i
krive indiferencije za analizu potrošnje
Nagib izokvante predstavlja graničnu
stopu tehničke supstitucije
 Izokvante i izotroškovna linija

Zemlja

Izokvante

Izotroškovna linija

Rad
 Pri određenom nivou rashoda na inpute, firma
maksimizira output tako što pronalazi tačku u
kojoj se dodiruju izokvanta i izotroškovna
linija
 U tački dodira, nagibi ove dvije krive su
jednaki-granična stopa tehničke supstitucije
jednaka je odnosu cijena dva inputa
 Pošto se sve firme susreću sa istim cijenama,
svaka će odrediti svoju graničnu stopu
tehničke supstitucije, koja će biti jednaka
istom odnosu cijena
 Proizvodna efikasnost

Utrošak rada za jabuke

Zemlja Izokvante
jabuka Utrošak
Q1 C zemlje za

jabuke
Q0
D
Q2 E
Utrošak Izokvanta narandži
zemlje
za Izokvante jabuka
narandže

Utrošak rada za narandže Rad

Želimo saznati kako da alociramo fiksnu ponudu inputa
da bismo osigurali proizvodnu efikasnost
 Kako odabrati najbolju kombinaciju jabuka i
narandži za proizvodnju
Treba razmotriti šta je tehnički izvodivo, te
preferencije pojedinaca
Za svaki obim proizvodnje jabuka na osnovu
tehnologije možemo odrediti maksimalni obim
proizvodnje narandži
Za datu krivu proizvodnih mogućnosti, trebalo bi
da ostvarimo najviši mogući stepen korisnosti
Pretpostavka je da svi ljudi imaju isti ukus

Krive indiferencije

Jabuke

E’ Kriva
proizvodnih
mogućnosti

Narandže
Efikasnost kombinacije proizvoda zahtijeva da
granična stopa transformacije bude jednaka
graničnoj stopi supstitucije potrošača
 Da bi se postigao najviši stepen korisnosti za
potrošasče, kriva indiferencije i kriva proizvodnih
mogućnosti moraju da se dodiruju (tačka E)
U svim ostalim tačkama kao što je E’, korisnost
za potrošače bit će manja nego u tački E
Nagib krive proizvodnih mogućnosti zove se
granična stopa transformacije, koja pokazuje
koliko dodatnih jabuka možemo da dobijemo
ukoliko proizvodnju narandži smanjimo za jednu
U uslovima konkurencije, granična stopa
transformacije bit će jednaka relativnoj cijeni jabuka
i narandži.
Pošto će granične stope transformacije i granične
stope supstitucije biti jednake odnosu cijena, onda
granična stopa transformacije mora biti jednaka
graničnim stopama supstitucije potrošača
Time su zadovoljena sva tri uslova za ostvarenje
Pareto-efikasnosti