1.1.Eksternalije (engl.externalities, njem.

Externalitäten)

Tržište je idealni mehanizam koordinacije, ali samo pod pretpostavkama djelovanja savršene
konkurencije i uspostavljenog nivoa tržišne ravnoteže. Tržišta mnogo stvari rade dobro, ali ne
i sve. U stvarnosti, tržište je daleko od svog idealnog stanja – savršene konkurencije. Ono je
sklono ispoljavanju grešaka, upravo zbog tendencija u stalnom remećenju postojeće
ravnoteže, pa se javlja kao dinamičan ali nedovoljno stabilan sistem. Jedna od grešaka tržišta
su upravo eksternalije.

 Eksternalije su dodatni ili vanjski učinci; ona nastaje kada se osoba angažuje u
aktivnosti koja utječe na blagostanje druge osobe pri čemu niti plaća niti dobiva
ikakvu naknadu za taj učinak.

 Eksternalije su one ekonomske aktivnosti jednog pojedinca ili preduzeća koje imaju
uticaj na drugog pojedinca ili preduzeće, a da za to ne plaćaju (snose troškove) ili nisu
plaćeni.

 Posljedice proizvodnih i potrošačkih aktivnosti koje se ne očituju direktno na tržištu.

Pojam eksternaliej potiče od A. Pigoua i G.B. Shawa. Eksternaliej mogu nastati među
1. proizvođačima
2. potrošačima ili proizvođačima
3. potrošačima

Eksternalije se sastoje od troškova i koristi koji se nagomilavaju, ali ne onome ko ih

proizvodi, već drugim pojedincima ili društvu kao cjelini i predstavljaju primjer sukoba
pojedinačnog i javnog interesa, odnosno odstupanje od optimalne alokacije resursa u Pareto
smislu. U prisutnosti eksternalija društveni interes za tržišni rezultat se proširuje izvan
blagostanja kupaca i prodavaca koji sudjeluju na tržištu; također uključuje blagostanje drugih
osoba koje su pod njihovom indirektnim utjecajem. S obzirom da kupci i prodavci
zanemaruju eksterne učinke njihovih akcija kada odlučuju koliko potraživati ili nuditi, tržišna
ravnoteža nije učinkovita kada postoje eksternalije. Odnosno ravnoteža ne uspijeva
maksimizirati ukupnu korist za društvo kao cjelinu.
Ako je učinak na drugu osobu ili preduzeće nepovoljan, radi se o negativnoj eksternaliji, a
ako je koristan zove se pozitivna eksternalija.

1.2. Negativne eksternalije – eksterni troškovi – eksterna disekonomija

(engl. negative externalities, njem. negative Externalitäten)

Eksterni troškovi (negativne eksternalije) su troškovi koji su posljedica proizvodnje, a

prebacuju se na druge. Negativne eksternalije se najčešće vežu za zagađivanje okoliša,
odnosno troškove ugrožavanja prirodne okoline i normalnog biološkog i socijalnog ambijenta
za ljude. Klasični primjeri su zagađivanje okoline od strane bazne hemijske industrije Tuzle
ili efekti tonjenja grada od posljedica eksploatacije soli. U oba slučaja povećavaju se troškovi,
ali ni u jednoj slučaju onome ko do njih dovodi. Na primjer tvornice hemijske industrije Tuzle
i Lukavca ispuštaju velike količine otpadnih voda koje uništavaju životinjski svijet u rijeci
Spreči, a to se ne kompenzira nekim troškovima preduzeća.

Dejstvo negativnih eksternalija

Kod negativnih eksternalija proizvođači prilikom utvrđivanja svojih troškova i cijena ne
uzimaju u obzir troškove koje oni proizvode drugim te zbog toga je društveni trošak u slučaju
negativnih eksternalija veći od privatnog troška (troška proizvodnje). Razlika između ova dva
troška je trošak eksternalije koju preduzeće proizvodi. Razlog ove neučinkovitosti je što
tržišna ravnoteža odražava samo privatne troškove proizvodnje. U tržišnoj ravnoteži, za
graničnog potrošača roba vrijedi manje od društvenog troška njegove proizvodnje. Iz čega
slijedi da proizvođač proizvodi previše i stvara perviše eksternalija. Izvor neefikasnosti u
slučaju eksternaliaj proizilazi iz netačnog određivanja cijena proizvoda.

PRIVATNI TROŠAK- trošak proizvodnje za proizvođača

DRUŠTVENI TROŠAK- trpšak proizvodnje za proizvođača + eksternalija (eksterni trošak)