DRUGA PARCIJALA - PITANJA IZ KNJIGE

I OBLAST

1. Dohoci faktora proizvodnje su: najamnina, profit, renta i kamata, a njihovim

zbrajanjem dobijamo nacionalni dohodak.

2. Objasnite prinose marginalnog proizvoda faktora proizvodnje

Prinos marginalnog(graničnog) proizvoda nekog faktora je dodatni prihod koji se

ostvaruje zapošljavanjem dodatne jedinice tog inputa, uz pretpostavku da su ostali
inputi ostali nepromijenjeni. Njegova veličina je jednaka proizvodu marginalnog
prihoda koji se ostvaruje prodajom dodatne jedinice proizvoda, i marginalnog
proizvoda inputa.

(MRP) = MR x (MP)i

3. Zašto kažemo da je tražnja faktora proizvodnje izvedena tražnja iz tražnje robe u

čijoj proizvodnji učestvuje dati faktor proizvodnje?

Cijena upotrebe nekog inputa faktora proizvodnje (najamnine kao cijene upotrebe
rada, rente kao cijene upotrebe prirodnih izvora i kamate kao cijene upotrebe
kapitala) formira se na tržištu u zavisnosti od odnosa njegove ponude i tražnje. Pri
tome, tražnja faktora proizvodnje je izvedena iz tražnje robe u čijoj proizvodnji
učestvuje dati faktor proizvodnje.

4. Kakav je uticaj sindikata na ponudu rada?

Uticaj sindikata često premašuje zalaganja za poboljšanje socijalnih aspekata života

radnika i direktno utječe na odnose ponude i tražnje rada i visinu najamnina. Svojim
pritiskom, sindikati mogu primorati poslodavce da podignu iznos najamnina iznad
njhovog ravnotežnog nivoa, ili pristati na niže najamnine radi zadržavanja ili
povećanja broja zaposlenih.
Ukoliko se desi da sindikat uspije u svojim zahtjevima to može izazvati: isti efekat kao i
kod smanjivanja ponude rada na tržištu, ili pokretanje inflacijske spirale i neće doći do
povećanja realnih najamnina.

5. Kako se ostvaruje dividenda

Dividenda– osniva se u dioničkom društvu na osnovu uloga dioničara u temeljni

kapital društva, koji je podijeljen na dionice. Na kraju godine dioničar za svaku dionicu
dobija zaradu koja se naziva dividenda. Za razliku od kamate čija je stopa unaprijed
poznata, dividenda je poznata tek krajem poslovne godine kada društvo ustanovi
veličinu ostvarenog profita i izdvoji dio za dioničare.

6. Fenomen neelastičnosti ponude zemlje

Zemlja ne reaguje na promjene cijena kao ostale robe, pa zbog toga se kaže da ima
fiksnu ponudu. Cijena zemlje je određena visinom rente kao dohotka od svojine nad
zemljištem. Renta je cijena upotrebe komada zemlje u nekom vremenu.

7. Pod kapitalisanjem podrazumijevamo...

Kapitalisati određeni prihod znači pretvoriti ga u onu veličinu kapitala, koja bi po

važećoj kamatnoj stopi donijela vlasniku isti prihod od banke, kao i prihod koji ima od
dioničarskog društva.
Obrazac: p= d x 100/ k --- p – kapitalisani prihod ; d – dividenda ; k' – kamatna stopa

8. Grafički prikaz i objašnjenje ravnoteže na tržištu potrošačkih kredita

Kredite koje uzimaju domaćinstva nazivamo potrošačkim. Cijena upotrebe zajmovnog

kapitala formira se u zavisnosti od tržišnog odnosa ponude i tražnje. Kamata kao
cijena kapitala određuje interes za ponudom zajmoprimaca za uzimanje kapitala - ako
je kamatna stopa veća, štediše više štede, pa se može ponuditi više kapitala.
9. Cijena upotrebe zajmovnog kapitala formira se u zavisnosti od:

Cijena upotrebe zajmovnog kapitala formira se u zavisnosti od tržišnoga odnosa

ponude i tražnje. Kamata kao tržišna cijena kapitala određuje interes za ponudom
zajmoprimaca za uzimanje kapitala. Kamata – izražava se u vidu kamatne stope i
određuje se kao postotak od pozajmljenog kapitala obračunat na period od jedne
godine. Banke formiraju kamatu: 1) prikupljanjem slobodnih novčanih sredstava za
čiju upotrebu za određeno vrijeme isplaćuju kamatu njihovim vlasnicima ; 2)
pozajmljuju novčana sredstva građanima i preduzećima uz naplaćivanje određene
kamate.

10. ZADATAK
11. ZADATAK

II OBLAST

1. Kako se određuje marginalna korisnost jedinice robe!

Korisnost jedinice robe može se odrediti kardialno i ordinalno.

Kardinalna korisnost- podrazumijeva mjerljivost korisnosti svakog dobra u
numeričkim vrijednostima(tj. kardinalnim brojevima 1,2,3...), a oni govore da je npr.
2 dvaput veće od 1 i da je njihova apsolutna razlika 1.
Ordinalna korisnost- mjeri korisnost dobara ordinalnim brojevima(tj. prvi, drugi,
treći...), koji govore samo da je drugi veći od prvog, treći od drugog itd.

2. Marginalna korisnost se sa povećanjem količine potrošenog dobra: povećava

3. ZADATAK
4. Kada će potrošač ostvariti maximalno zadovoljstvo ili korisnost?

Potrošač će s određenim dohotkom, uz dane tržišne cijene dobara, ostvariti

maksimalno zadovoljstvo ili korisnost kada je marginalna korisnost zadnjeg
potrošenog eura na svako dobro potpuno jednaka marginalnoj korisnosti zadnjeg
potrošenog eura na bilo koje drugo dobro.

5. Ravnoteža potrošača je stanje u kome..

Ravnoteža potrošača je stanje u kome potrošač u tački ravnoteže dobija istu

marginalnu korisnost od posljednjeg eura uloženog u proizvod X, kao i od posljednjeg
eura uloženog u proizvod Y, zajednička marginalna korisnost na KM svih dobara u
potrošačevoj ravnoteži zove se mariginalna korisnost dohotka.

6. Objasnite fenomen paradoksa vrijednosti

Ovaj fenomen govori o odnosu izobilne količine i vrijednosti nečega. U slučaju

ogromno raspoloživih količina dobara(vazduh, voda,...), marginalne korisnosti su vrlo
niske što i smanjuje cijene tih dobara. Ovo vidimo kroz primjer vazduha – postoji u
tolikoj velikoj količini da je besplatan.

7. Potrošačev višak je..

Raskorak između ukupne korisnosti nekih dobara(vazduha,vode) i njihove ukupne

tržišne vrijednosti naziva se potrošačev višak, koji se javlja zbog djelovanja zakona
opadajuće granične korisnosti- dobijamo više nego što za to plaćamo.

8. ZADATAK
9. Šta prikazuju krive indiferentnosti i koja su im svojstva

Teorija indiferencije se dokazuje krivom indiferentnosti koja pokazuje sve kombinacije

tržišnih korpi koje osobi osiguravaju istu razinu zadovoljstva, zbog čega je osoba
indiferentna između korpi koje su prikazane na tačkama na krivoj.

10. Budžetski pravac i budžetsko polje

Ukoliko potrošač želi samo proizvod X tada će kupiti (I:Px) proizvoda X, odnosno ako
želi proizvod Y tada može kupiti (I:Py) proizvoda Y. Kada na grafikonu spojimo ove
dvije tačke dobijemo budžetski pravac koji nam pokazuje kombinacije dobara koje
potrošač može kupiti uz trošenje cijelog iznosa dohotka.

Dio površine između budžetskog pravca i koordinatnih osa čini budžetsko polje
III OBLAST

1. Potpuna konkurencija je tržišno stanje koje...

Potpuna konkurencija je pretpostavljeno tržišno stanje kada postoji dovoljan broj

preduzeća (koja nude isti, homogeni proizvod) ili stepen suparništva da niti jedno od
njih ne može utjecati na cijenu tog dobra. To je stanje u kojem nema drugog izbora
osim prilagođavanja prilikama koje diktira tržište.U pitanju je idealno zamišljena
konkurencija u kojoj ne postoje troškovi tržišnih transakcija. Nikad nije postojala u
praksi, ona pokazuje ideal tržišnog stanja.

2. Objasnite uslov za potpunu konkurenciju koje glasi: svi prodavci i kupci su price
taker

Svi prodavci i kupci su price taker–svaki ponuđač je prisiljen prihvatiti cijenu koja se
formira na tržištu, tj. on je price taker. Učesnici donose odluke samo o veličini
proizvodnje, cijena je unaprijed zadata

3. Kada je privreda pareto efikasna?

Alokacija resursa je efikasno organizovana ako i samo ako uz date resurse i

tehnologiju nije moguće povećati blagostanje jednog pojedinca bez smanjenja
blagostanja drugog pojedinca. Za ovako postignutu efikasnost kažemo da je Pareto –
efikasna ili da je postigla Pareto optimum.

4. Šta pokazuje kriva mogućih korisnosti u prezentaciji Pareto-efikanosti?

Grafičku prezentaciju Pareto-efikasnosti možemo učiniti na primjeru krive mogućih

korisnosti (KMK). Ako dobitak potrošnje označimo kao korisnost koja pojedincu pruža
kombinacija proizvoda koje koristi: sa više dobara korisnost za pojedinca raste. KMK
pokazuje maksimalni stepen korisnosti koju mogu imati dva potrošača.

5. Objasnite i grafički predstavite krivu mogućih korisnosti-KMK?

KMK pokazuje maksimalni stepen korisnosti koju mogu imati dva potrošača.

Slika krive zajedničke moguće korisnosti prikaziuje granicu mogućih korisnosti za

osobe Robinsona i Petka, pokazujući maksimalni stepen korisnosti Robinskona u
odnosu na stepen korisnosti Petka i obratno.
Korisnost Petka ne možemo povećati ukoliko je ne umanjimo za korisnost Robinsona.
Privreda koja ostvaruje Pareto-efikasnost kreće se duž granice mogućih korisnosti. Da
privreda funkcionira u tački ispod granice KMK, kao što je tačka A na slici, bilo bi
moguće povećati korisnost Petka bez smanjivanja korisnosti Robinsona i obratno, ili
povećati korisnost obojici.

6. Uslovi za postojanje opšte ravnoteže:

a) Opšta ravnoteža privrde u potpunoj konkurenciji uvijek je

Paretoefikasna
b) Preto-efikasne alokacije predstavljaju opštu ravnotežu privrede u
potpunoj konkurenciji za odgovarajuću raspodjelu resursa
c) Alokacija maksimizira društveno blagostanje uvijek je Pareto-efikasna
d) Pareto-efikasne alokacije maksimiziraju društveno lagostanje za neku
funkciju društvenog blagostanja

7. Šta proučava ekonomija blagostanja

-načine koji pokazuju kako da se stigne do najpoželjnijeg stanja u društvu proučava

ekonomija blagostanja, kao ukupan zbroj zadovoljstava što ih pojedinac doživljava
upotrebom raspoložive količine dobara u privredi koja funkcionira duž granice
mogućih korisnosti. Prva osnovna postavka ekonomije blagostanja jeste da
konkurentna privreda funkcionira duž granice mogućih korisnosti ; druga postavka
govori da na konkurentnim tržištima možemo postići bilo koju tačku duž granice
mogućih korisnosti pod uslovom da na odgovarajući način izvršimo početnu
preraspodjelu.
8.Uslov postizanja ekonomske efikasnosti za cjelokupnu privredu jeste da su:
Mariginalne korsinosti po novčanoj jedinici za sva dobra i usluge jednake, te da su
istivremeno jednake i marginalnim društvenim troškovima tih dobara.

9. Funkcija društvenog blagostanja prezentira odnos:

Koji se uspostavlja između ukupnog društvenog blagostanja i blagostanja pojedinih

članova društva. Blagostanje pojedinca mjeri se nivoom korisnosti koji oni ostvaruju u
potrošnji.

10. Šta čine osnove ekonomskih sloboda

Slobodu definišemo dvojako: 1) odsustvo prinude ili prisile ; 2) slobodom izbora

prema sopstvenom nahođenju. Ekonomske slobode su one koje tvore tržišnu
ekonomiju. Osnove ekonomskih sloboda čine: vlasnička prava ; sloboda ugovaranja i
trgovine, poštovanja ugovora ; niski porezi.

11. Kakav je odnos ekonomskih sloboda i ekonomskog razvoja?

Prema mnogim istraživanjima postoji visok stepen korelacije između ekonomskih

sloboda i ekonomskog razvoja. Dokazano je da veće ekonomske slobode,obezbjeđuju
veće ekonomsko blagostanje mjereno kroz rast društvenog bruto proizvoda(BDP).
Ekonomski slobodni pojedinci se po prirodi stvari bore i za političke slobode.
Ekonomski slobodan i nezavisan pojedinac može shodno svojim preferencijama da
zadovoljava materijalne potrebe. Takav pojedinac traži svoja politička prava, što
postepeno dovodi do uspostavljanja demokratije.

IV OBLAST

1. Čemu vodi odstupanje od potpune (savršene) konkurencije?

Tržište je u stvarnosti daleko od idealnog stanja i imamo mnoga odstupanja. Česte su

greške i poremećaji postojeće ravnoteže pa se javlja nestabilan sistem. Stoga imamo
nestabilan tempo privrednog razvoja i cikličan karakter privrednog razvoja,
nepovoljno iskorištenje resursa, nestabilnost cijena, inflaciju, nezaposlenost. Svaka
odstupanja od modela potpune konkurencije istovremeno znače i stanje
suboptimalne efikasnosti u alokaciji resursa, shvaćene u Paretovom smislu.

2. Šta podrazumijevamo pod nesavršenim konkurentom?

Nepotpuna(nesavršena) konkurencija je znatno odstupanje od savršene konkurencije

i dolazi sa pojavom nesavršenog konkurenta(monopola i oligopola), čija tržišna moć
rezultira cijenama većim od onih koje bi se formirale u uslovima savršene
konkurencije. To je slika prave privredne stvarnosti u kojoj su većina preduzeća.

3. Na koji način ekonomske prepreke pridonose nesavršenosti konkurencije?

Navedite primjere!

Ekonomske prepreke ulaska na tržište odnose se na prisustvo diferencijacije

proizvoda, što je i karakteristično za stanje nesavršene konkurencije. Izvori diferncije
proizvoda mogu proizilaziti iz lokacije ili kvalitete proizvoda ili usluga.
Kažemo za dobra da su diferencirana kad njihova važna obilježja variraju. Primjer za
to je automobilska industrija koja prodaje diferencirane proizvode, budući da
automobili imaju brojna obilježja po kojima se razlikuju. Iako se diferencirani
proizvodi oligopolista međusobno razlikuju, oni uprkos tome bliski supstituti.

4. Navedite oblike nesavršene konkurencije

Osnovne vrste nesavršene konkurencije su: monopol(monopson) , oligopol(oligopson)

, te monopolistička konkurencija.

5. Razlike između monopola i duopola. Kada se duopol pretvara u monopol?

Monopol je tržišno stanje u kome jedan prodavac ima potpunu kontrolu nad cijelim
tržištem. Monopolist je jedini proizvođač u svom sektoru i nijedan drugi sektor ne
proizvodi čak ni adekvatan supstitut.
Nekoliko preduzeća na strani ponude, koja presudno utiču na kretanje cijena nazivaju
se ologopoli, dok je konkurentima pristup otežan. U stanju nepotpune konkurencije
može ih biti najmanje dva, kada se nazivaju duopoli..
Postizanjem sporazuma o složnom nastupu na tržiptu npr. Radi maksimiziranja profita
duopol se pretvara u monopol.

6. Koji oblik nepotpune konkurencije je najbliži potpunoj konkurenciji?

Monopolistička konkurencija – od svih oblika nepotpune konkurencije, najbliža je
potpunoj konkurenciji. Sudjeluje veliki broj preduzeća različite veličine, a ulazak
novih konkurenata je relativno lagan, tj. nema ekonomskih i pravnih prepreka.
Njihovi proizvodi su diferencirani što im daje prednost u odnosu na konkurente. Svi
oni imaju utjecaj na cijene.

7. Kako monopolska moć vodi ka neefikasnosti privrede?

Nesavršena konkurencija vodi neefikasnosti privrede. Monopolska moć rezultira
maksimiziranju profita sa obimom proizvodnje ispod optimalnog nivoa i cijenama koje
su iznad onih koji se ostvaruju u uslovima potpune konkurencije. Dolazi do
neoptimalne alokacije resursa i gubitka potencijalnog društvenog proizvoda.

8. Stackelbergova klasifikacija tržišnih stanja

Ova klasifikacija polazi od broja učesnika i njihove tržišne moći – što je veći broj
učesnika, manja je njihova pojedinačna moć. Sadrži 9 tržišnih stanja: putpuna
konkurencija, oligopol, monopol, oligopson, bilateralni oligopol, kvazi monopol,
monopson, kvazi monopsoni bilateralni monopol.

Tražnja
Ponuda
Mnogo Malo Jedan
Potpuna
Mnogo Oligopson Monopson
konkurencija
Malo Oligopol Bilateralni oligopol Kvazi monopson
Jedan Monopol Kvazi monopol Bilateralni monopol

Ova tabela je simetrična, monopolu odgovara monopson, oligopolu oligopson itd.

9. Karakteristike Samulesonove klasifikacije:

-Klasifikacija je potpunija i šira, tj kompletirana je

-Samuleson značaj pridaje diferencijaciji proizvoda i uticaj prodavaca i kupaca na
stepen kontrole cijena
- tržišta su podijeljena na savršenu i nesavršenu konkurenciju
-objašnjava koji je stepen nadzora cijena preduzeća -metode
u marketingu itd.

10. U slučaju da se na tržištu pojave novi proizvođači na tržištu automobila kakva bi

bila tržišna moć ponuđača? Navedite oblike tržišnih stanja u tom slučaju

Takvi proizvodi su diferencirani i njihova obilježja variraju. Proizvođači su oligopolisti

koji se međusobno razlikuju ali su bliski supstituti i oni konkurišu na tržištu npr
mercedes i bmw su različiti, imaju različite karakteristike, ali opet konkurišu na tržištu.

11. Otpadne vode

12. S obzirom na drštvenu potrebnu izgradnju putne infrastrukture, privatna
izgradnja puteva bila bi: veća, manja ili jednaka. Objasni

Objašnjenje kroz primjer izgradnje puta kroz jedno naselje

Ovaj projekat košta 1.000.000€. Ako bi postojao tržišni motiv za izvođača radova, tada bi
postojećih 10.000 domaćinstava ovog naselja morali platiti po 100€. Ali ne postoji način da
se domaćinstva prislile da plate pristojbu, a kamoli da stvorimo sistem u kojem domaćinstva
koja imaju najviše koristi od puta ili ga najviše žele da plate i najvišu pristojbu. Korištenje
puta je neisključivo i neekskluzivno - ako se put izgradi svi će imati koristi od njega. Stoga
domaćinstva neće imati motiva platiti onoliko koliko je put koristan. Pojedinci se ponašaju
kao slobodni jahači i ne plaćaju onoliko koliko im put zaista koristi.
Zbog postojanja slobodnih jahača, tržištima je gotovo nemoguće efikasno pružiti javna dobra.

V OBLAST

1. Za ulogu ekonomskog aktera, državi stoje na raspolaganju sljedeći osnovni

instrumenti državne politike:

2. Šta podrazumjevamo pod kejnsijanskom revolucijom?

Poticaj za razradu ekonomske teorije proizvele su privredne situacije ekonomskih

kriza 1929. i 1938., označene Velikom depresijom. To je bio razlog za razorne kritike, a
potom i odbacivanje teorije i politike ekonomskog liberalizma, koju su tridsetih
godina prošlog stoljeća izvršili Sarfa, Čemberlin i Đoan Roninson, na jednoj, i Đon M.
Kejns na drugoj strani. Radi se o teorijskim problemima određivanja uslova pod
kojima je tržišna ravnoteža moguća i stabilna: tj. takva da privredni sistem automatski
teži vratititi se u ravnotežno stanje kad god, i zbog kojeg god ga razloga napustio.

Tako se država od „noćnog čuvara2 pretvara u aktivnog subjekta za uravnoteženje

privrede, što je dovelo do oblikovanja sistema „mješovite tržišne ekonomije“. 3.
Lokalna termoelektrana

4. Kako država vrši obuzdavanje monopolske moći?

Obuzdavanje monopolske moći država vrši putem: Antimonopolnskog

zakonodavstva(propisi koji zabranjuju monopoliziranje proizvodnje, javne i tajne
dogovore visine cijena, geograskoj podjeli tržišta, spajanje kartelnih sporazuma o
objedinjavanju preduzeća u gigante sa monopolskim položajem na tržištu) i
reguliranja cijena i profita monopola

5. Kako država regulira problem nesavršenih informacija? Navedite primjer.

Neregulirana tržišta daju nesavršene informacije za potrošače. Država, stoga,

obavezuje proizvođače, da daju potpune i opširne informacije o osvojim proizvodima
prije same prodaje. Mnoge države donose i zakone o zaštiti potrošača. Takođe važna
je i nacionalizacija odnosno podržavanje pojedinih sektora proizvodnje usluga
(rudnik, saobraćaj, industrija željeza i čelika..)Kod ovih proizvoda imamo stratešku
važnost, privatni kapital nije zainteresovan za neke od ovih djelatnosti, a one su važne
za cijelu privredu

6. Kako država obezbjeđuje preraspodjelu dohotka? Zašto to država uopšte čini?

Preraspodjelu dohotka država obezbjeđuje na sljedeće načine:

a) Oporezivanjem- uvođenjem progresivnih poreskih stopa, što je dohodak veći i

porezi su veći i obratno

b) Politikama trošenja- putem novčanih pomoći najsiromašnijim i nemoćnim

ljudima, subvencioniranjem neophodne zdravstvene njege i socijalnog osiguranja

c) Politikama reguliranja jednakih uslova za zapošljavanje, stanovanje i jednake

obrazovane mogučnosti za sve članove društva, uključujući besplatno osnovno
školovanje.
7. Šta čini opšti zadatak stabilizacione politike?

Opšti zadatak stabilizacione politike je da ostvari stabilnost cijena održavanjem

agregatne tražnje na nivou agregatne ponude kod pune zaposlenosti.

Ovu politiku država vodi odgovarajućom ekonomskom politikom, i to mjerama

fiskalne i monetarne politike ili njihovom kombinacijom

8. Šta čini fiskalnu, a šta monetarnu politiku?

Fiskalna politika(„politika javnih prihoda/poreza“) - predstavlja skup mjera
usmjerenih na primjenu javnih(budžetskih) prihoda i javnih rashoda radi
ostvarivanja ravnomjernog ekonomskog rasta i stabilnosti cijena.

Monetarna(novčana) politika određuje količinu novca u opticaju, visinu kamatnih

stopa i opseg kredita, čime država utječući na kamate i investicije, može osiguravati:
visoku stopu zaposlenosti, nisku inflaciju, platnobilansnu ravnotežu i rast društvenog
proizvoda. Ovu politiku u svakoj zemlji neposredno sprovodi Centralna banka.

9. Kako država reaguje na međunarodne ekonomske probleme?

Država reaguje tako što: smanjuje trgovačke prepreke, donosi programe pomoći,
usklađuje makroekonomske politike i vrši zaštitu globalnog okoliša.Smanjenje
trgovačkih prepreka država provodi sa drugim zemljama putem usklađivanja zakona
kao i poticanjem međunarodne specijalizacije i podjele rada.

Programe pomoći donose visoko razvijene zemlje radi poboljšanja ekonomskog

stanja u siromašnim zemljama. Programi se realizuju bilateralno ili multilateralno.

10. Zašto je neophodno usklađivanje makroekonomskih politika različitih zemalja?

Usklađivanje makroekonomskih politika – cilj je usklađivanje njihovih monetarnih i

fiskalnih politika kako inflacija ili nezaposlenost ne bi prešli iz jedne zemlje u drugu.
Najčešće se koriste koordinacije trgovinskih i valutnih politika. Zaštita globalnog
okoliša – najčešće je u pitanju zaštita kvalitete vode, ribarenja, globalnogzagrijavanja,
šuma, očuvanje endemskih vrsta,...

11. Na koja pitanja odgovara ekonomija javnog izbora?

Javni interes označava koristi ili prednosti društvene zajednice za razliku od privatnih
interesa. Dio ekonomije koji se na osnovu agregiranja individualnih preferencija
potrošača kao i političkih glasača bavi analizom države naziva se ekonomija javnog
izbora. Ona daje odgovore na pitanja koliki treba da budu rashodi države, odnosno
koji je to najefikasniji nivo potrošnje države.

12. Kako se uspostavlja ravnoteža na političkom tržištu?

Slično onom na ekonomskom tržištu, ali u komplikovanijoj i manje racionalnoj

formi.Ekonomski model javnog izbora bazira se na pretpostavci da je u
demokratskom političkom sistemu glavni motiv političara da dobije dovoljno glasova
kako bi bio izabran i da po isteku mandata zadrži glasače. Glasovi za političare su ono
što je novac za preduzeće. U tom cilju političke stranke razvijaju programe kojima bi
pridobili interes glasača i njhove glaosve. Glasači podržavaju onu politiku koja im
obećava bolji položaj. Idealno odlučivanje bi e postiglo kada bi odluke bile donošenje
jednoglasno, što bi sbvakome osiguravalo probitak, a ishod takve odluke predstavljalo
bi Patero poboljšanje

Povećanje rashoda vodi smanjenju broja glasača, veći nivo rashoda za zaštitu okoline
ne uživa podršku dovoljnog broja glasača i postojeće tendencije smanjenja rashoda. U
skladu s tim ponuda rashoda za zaštitu okoline će imati tendenciju približavanja tački
R , koja predstavlja političku ravnotežu. (slika 43 strana 170)

VI oblast

1. Prihvaćenost opštim sredstvom razmjene uslovljeno je sljedećim osobinama

novca:

1) prenosivost- novac mora biti pogodan za nošenje i prenos radi transakcija na

različitim lokacijama ;
2) trajnost- novac mora posjedovati fizičku trajnost ;
3) djeljivost- mora postojati mogućnost djeljivosti novca na jednake dijelove ; 4)
standardizovanost- novčanice se ne smiju razlikovati po obliku ili kvalitetu, što je
preduslov njihove prihvaćenosti ;
5) prepoznatljivost- novac mora biti poznat i prepoznatljiv, čime se olakšava njegova
primjena i zaštita od falsifikata.

2. ZADATAK

3. Kako je uspostavljen robni standard?

S obzirom na to da su plemeniti metali (zlato i srebro) pokazali prednost nad ostalim

robama u vršenju funkcije opšteg ekvivalenta, umjesto više roba dolazi do prihvatanja
jedne robe (zlata) koja funkcioniše kao robni standard. Prvo dolazi u obliku kovanica
kao čistog zlatnog standarda, a zatim kao predstavnik punovrijednog novca, tj.
papirnog novca – banknota.

4. Navedite prednosti papirnog novca u odnosu na kovani novac.

Kod kovanica nominalna vrijednost novca jednaka je materijalnoj vrijednosti

njegovog sadržaja, a papirni novac nema unutrašnju vrijednost već samo čini novčani
znak, a njegova stvarna vrijednost jednaka je štampanju i vrijednosti papira od

kojeg je novčanica izrađena. Zato što nema nikakvu unutrašnju materijalnu

vrijednost, papirni novac i ne može cirkulisati u opticaju prema svojoj vlastitioj
vrijednosti, već mu država zakonskim propisom daje tečaj. Štampanje novca je
ekskluzivno pravo država, pa je papirni novac društvena konvencija s precizno
definiranim pravnim normama, a ne prirodno svojstvu neke robe koja služi kao mjera
vrijednosti drugih roba. Današnji sistem plaćanja papirnim novcem dijelimo na
gotovinski (papirni novac i sitni metalni novac) i bezgotovinski (plaćanje putem
čekova preko računa u bankama)

5. Navedite prednosti elektronskog novca u odnosu na klasični novac!

Definišemo ga kao: „novac koji se kreće kroz elektronske medije, tj. van uobičajenih
kanala plaćanja koje tradicionalno podržavaju banke“. Posjeduje niz prednosti u
odnosu na klasičan novac: umjesto da ga smjestimo na papir, novac se upakuje u niz
cifara; lahko je pokretan i prenosiv kroz mrežu; posjeduje visok nivo inteligencije;
ne poznaje granice; može se programirati, pratiti i ograničavati; ako se izgubi može
se zamijeniti. Na ovaj način potpuno nestaju dotadašnji troškovi razmjene, te se
prevazilaze i slabosti klasičnog(papirnog) novca, a to su: vrijeme potrebno za prenos;
rastojanje na koje ga je potrebno prenijeti da bi se ostvarilo plaćanje; rizici u
transportu; troškovi izrade; troškovi transakcija (držanje novca, transport) ; sigurnost.
Upotreba elektronskog novca je moguća na veliko - swift, fedwire, chips ; te na malo -
kartice i elektronski čekovi.

6. Na osnovu čega funkcionira fiducijarni novac i koje su njegove osobine?

Fiducijarni novac funkcioniše po osnovu vjerovanja javnosti da će ga moći zamijeniti

za bilo koju drugu robu. Njegove osobine su sljedeće:

1) prihvatljivost – iskustveno uvjerenje da naznačenim iznosom na novčanici

uvijek možemo kupiti određenu količinu roba i usluga ;

2) predvidljivost vrijednosti – možemo predvidjeti kupovnu moć novčane

jedinice, odnosno prihvatamo ga čak i ako znamo da će se ona smanjiti , jer nam
anticipiranje buduće kupovne moći novca omogućava spoznaju oportunitetnog troška
njegovog posjedovanja i u skladu s tim, usklađivanje portfolia ukupne imovine.

7. Navedite funkcije novca! Obrazložite funkciju novca kao sredstva odgođenih

plaćanja!

1)Univerzalno sredstvo razmjene(prometno sredstvo) – proizilazi iz osobine

univerzalne i jednostavne razmjenjivosti novca za sve druge robe. Novčana razmjena
pospješuje podjelu rada i specijalizacije jer proizvođači uz minimalne informacije
obezbjeđuje jednostavne i brze razmjene sa drugim proizvođačima.

2)Sredstvo očuvanja vrijednosti – novac držanjem i vremenom ne smije gubiti

nominalnu vrijednost (zanemarujemo moguće efekte inflacije).

3)Obračunska jedinica i mjera vrijednosti - novac iskazuje vrijednost svih drugih roba
i vrši njihovo upoređivanje. Novac upoređuje relativne vrijednosti roba i usluga, a
omogućava i obračun i upoređivanje ekonomskih transakcija (poreza, nacionalnog
dohotka, prihoda i rashoda preduzeća...).

4)Sredstvo odgođenih plaćanja – funkcija koja povezuje novac kao univerzalno

sredstvo razmjene i obračunske jedinice. Ovdje novac funkcioniše kao kreditni novac
(plaćanje putem kreditnih kartica, čekova i sl.). Savremena ekonomija je
karakteristična po kupovinama na kredit(potrošački, investicioni, međudržavni krediti
itd.).

8. Kako izražavamo vrijednost novca u sistemu vezane vrijednosti?

Sistem vezane vrijednosti – količina emisije novca odgovara odgovarajućoj količini

zlata, kao vrijednog i oskudnog dobra. U ovom slučaju, novac ima pokriće u zlatu tako
što država propisuje kurs u odnosu na količinu zlata (u gramima) koju predstavlja
novčana jedinica. Ovaj sistem je funkcionirao od 1800. godine kad se pojavio u
Americi, sve do prve polovine 20. stoljeća. Razlog prestanka zlatnog važenja novca je
što proizvodnja roba raste brže od proizvodnje zlata čiji su rudnici ograničeni.
Količina(broj) novčanica zaostaje za količinom novoproizvedenih roba, pa nedovoljna
količina zlata vodi ka padu cijena roba i usluga, što u konačnici vodi privredu u
recesiju i krizu jer pad cijena produkuje gubitke i destimuliše investicionu aktivnost.

9. Istaknite razlike između nominalne i realne vrijednosti novca!

Nominalna vrijednost novca je izražena na novčanicama, a realna u količini roba i
usluga koje se mogu kupiti za nominalnu količinu novca. Njihova razlika proizilazi iz
(ne)stabilnosti ekonomskog sistema, zbog čega između ovih vrijednosti može doći do
odstupanja. To znači da za istu nominalnu vrijednost novca u različitim vremenima
možemo kupiti manje ili više roba. Realnu vrijednost novca određuje kupovna moć
koja stoji iza njega.

10. Kako dolazimo do potrebne mase novca?

Od novčanog opticaja znatno ovisi dinamika ekonomske aktivnosti, te kretanje cijena i

dohodaka. Do ukupne mase(količine) novca u prometu se dolazi na sljedeći način:

𝐏×𝐐
𝐕=
𝐌

Iz ovog izraza proizilazi: 𝐌 × 𝐕 = 𝐏 × 𝐐 , odnosno:

𝐏×𝐐
𝐌=
𝐕
V = godišnja brzina opticaja novca ; P = prosječni nivo cijena ; Q = realni nacionalni
proizvod ; M = količina novca u opticaju

Zaključujemo da je količina novca potrebna za promet proporcionalna zbiru cijena

dobara, a obrnuto proporcionalna broju opticaja istoimenih komada novca. Brzina
novčanog opticaja je posebna okolnost koja utječe na novčanu masu i čije se
povećanje manifestuje kao povećanje sume novca u opticaju. Ako u određenom
periodu ista količina novca posluži za više transakcija roba i usluga nego u
prethodnom periodu, to će povećati ekonomske efekte date količine novca. Manja
količina novca, u uslovima bržeg novčanog opticaja, funkcioniše kao veća količina
novca pri sporijem opticaju. Promjena brzine novčanog opticaja ima iste efekte kao i
promjena novčane mase.

11. Predstavite pojam inflacije! Komentirajte rast cijena automobila za 25%!

Inflacija se obično shvata kao opšti rast cijena ili rast opšteg nivoa cijena. Ekonomski
ona predstavlja „naduhavanje“ cijena i novčanih dohodaka, troškova proizvodnje i
drugih novčanih iznosa, odnosno poremećaj u robno-novčanim odnosima kada
količina novca u opticaju znatno prekorači veličinu robnih fondova, a što dovodi do
porasta cijena i pada vrijednosti novca(smanjenja njegove kupovne moći).Pojava
inflacije je neposredno povezana sa ulaskom u opticaj papirnog novca „bez pokrića“
(nekontrolisano štampanje) što rezultira padom relativne vrijednosti novca, njegove
kupovne snage i opštem porastu cijena.

Primjer - Rast cijena za 25% znači da su robe, čija je prosječna cijena za taj period
iznosila
10 000KM u toku ovog perioda poskupljela na 12500 KM. Dakle, nominalna
vrijednost novčanice od 10 000 je realno izgubila na vrijednosti, pa se sada za 10 000
KM može kupiti znatno manje roba nego prije poskupljenja, tj u ovom slučaju auto ne
možemo kupiti za 10 000 već nam trebaju dodatne 2500KM.

12. Istaknite razlike agresijacije i depresijacije novca!

Apresijacija novca nastupa ako realna vrijednost novca raste (za istu nominalnu
vrijednost kupujemo više roba i usluga), a depresijacija novca, što je znatno češća
pojava, se javlja ako novac gubi vrijednost (za istu nominalnu vrijednost kupujemo
manje roba i usluga).

13. Šta je deflacija, a šta stagflacija?

Deflacija je suprotna pojava od inflacije, u kojoj dolazi do smanjenja količine novca u

opticaju, praćenom opštim padom cijena i povećanjem kupovne snage novca.
Posljedica deflacije je smanjivanje tražnje, pad ekonomske aktivnosti, besposlica.
Fenomenom stagflacije se podrazumijeva istovremeno pojavljivanje visoke inflacije i
visoke stope nezaposlenosti.

VII OBLAST

1. Šta su proizvodna dobra(proizvedeno društveno bogatstvo)?

Proizvedeno društveno bogatstvo – izraz su kumuliranih investicija u dužem

vremenoskom intervalu. Ovdje spadaju dobra u koja je uložen ljudski rad i čiji je vijek
trajanja preko jedne godine. U nacionalnim statistikama uobičajeno je iskazivanje
fiksnih fondova, te obrtnih fondova u sektoru privrede. Fiksne fondove čine
građevine, oprema, osnovno stado, patenti, licence i sl. U obrtne fondove ubrajamo
obrtna sredstva u preduzećima, trajna i polutrajna potrošna dobra u domaćinstvima,
stočni fond i sl.

2. Zašto kažemo da je „.. Gdp jedno od velikih otkrića XX stoljeća...

GDP je osnovni makroekonomski pokazatelj jer predstavlja najsveobuhvatniju mjeru

ukupne proizvodnje dobara i usluga. Mjerenje gdp-a je izuzetno važno za ekonomsku
teoriju i ekonomsku politiku, omugućava da izrazimo ekonomski rast, konjukturne
cikluse, nezaposlenost, inflaciju i sl. Prije nego je otkriven GDP, bilo je teško ocijeniti
stanje privrede zato kažemo da je otkriće XX stoljeća

3. Izrazite GDP metodom proizvodnje ili izdataka!

GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga se iskazuje uključivanjem svih
finalnih dobara i usluga koje potrošači kupuju i troše, pa se GDP dobija sabiranjem
komponenti svih potrošnji u vremenskom intervalu jedne godine, po sljedećem
obrascu:

GDP= C+I+G+NX

Pri čemu su: C= lična potrošnja pojedinaca i domaćinstava ; I= potrošnja preduzeća, tj.
domaće investicije ; G= potrošnja države, tj. državni prihodi ; NX = neto izvoz, tj.
vrijednost izvoza umanjenog za vrijednost uvoza.

4. Izrazite GDP metodom prihoda!

GDP kao suma faktorskih dohodaka se dobija sabiranjem nadnica(W =wage), kamata (i
= interest), renti(R=rent), profita(Pf=profit), amortizacije (Dp=depreciation) i
posrednih poreza (T = taxes), tj. kao: GDP = W + i + R + Pf + Dp + T

5. Istaknite razliku GDP I GNP!

Vidjeli smo da GDP označavamo kao sumu potrošnje finalnih proizvoda ili sumu
faktorskih dohodaka, proizvedenih unutar jedne zemlje utoku godine dana i u njega
ne ulaze vrijednosti dobara i usluga proizvedenih domaćim kapitalom u inostranstvu.
Inostrani faktor uključen je u veličinu bruto nacionalnog proizvoda (Gross National
Product - GNP-a). Dakle, GNP se dobija dodavanjem GDP-u – prihoda od ulaganja u
inostranstvu i oduzimanjem plaćanja s trancima za njihova ulaganja. U GNP ulazi
dohodak zarađen u inostranstvu, koji su rezidenti vratili u matičnu zemlju. Razlika
između GNP i GDP naziva se neto inostrano faktorsko plaćanje ( Net factor payment
froma abroad - NFP),odnosno: GDP = GNP– NFP
6. Zašto iz obračuna GDP-a isključujemo intermedijarna dobra?

Intermedijarna dobra su dobra koja se upotrebljavaju u izradi nekog dobra u cijelom

lancu njegove proizvodnje, a čijim sabiranjem bi se vještački povećao GDP. Npr. u
izradi namještaja kao finalnog proizvoda koristi se drvo, ali ako bismo sabirali
vrijednost drveta u obliku rezane građe, lesonit- ploča pa sve do gotovog namještaja ,
mi bismo jednu te istu vrijednost sabirali nekoliko puta.

7. Zašto iz obračuna GDP-a isključujemo međufazne prodaje?

Međufazne prodaje su one koje kupuju kupci koji nisu krajnji korisnici nego su to dalji
preprodavci - dileri. Npr. ako auto kupuje diler koji će ga prodati, tada bi isti auto dva
puta obračunavali u sumi prodaja koje formiraju GDP.

8. Iskažite razlike između realnog i nominalnog GDP-a!

Nominalni GDP je mjeren tekućim ili tržišnim cijenama te godine, i obično je uvećan
za visinu rasta cijena (inflacije) u toj godini. Realni GDP je mjeren stalnim
(nepromjenjivim) cijenama. Realni GDP dobijamo tako što nominalni GDP podijelimo
indexom cijena (GDP deflator). GDP deflator predstavlja statistički pokazatelj
promjene opšteg nivoa cijena(inflacije).

9. Grafički prikaži međuzavisnost tržišta inputa i tržišta outputa (kružno kretanje

tržišnog mehanizma) i objasni: tok novca i tok roba
Na tržištu finalnih dobara (tržište roba/usluga) domaćinstva kupuju robe/usluge, koje
preduzeća proizvode. Na strani tražnje su domaćinstva, a na strani ponude su
preduzeća. Da bi se uopšte proizvodila dobra/usluge preduzeća moraju kupovati
inpute, odnosno faktore proizvoodnje od domaćinstava.
Zbir svih vrijednosti proizvedenih roba i usluga, koji je jednak toku novca od tržišta
roba do preduzeća čini nacionalni proizvod i ujedno predstavlja protutežu toku
roba/uslugaod preduzeća prema tržištu robe. Zbir vrijednosti renta, nadnica, kamatai
dobiti čini nacionalni dohodak, koji je jednak u toku novca od tržišta faktora prema
domaćinstvima, kao protuteža toku faktora od tržišta faktora prema preduzećima.

10. Šta obuhvata društveni proizvod, a šta nacionalni dohodak?

Zbir svih vrijednosti proizvedenih roba i usluga, koji je jednak toku novca od tržišta
roba prema preduzećima čini društveni proizvod.
Zbir vrijednosti renta, nadnica, kamata i dobiti čini nacionalni dohodak.

11. Zašto kažemo da su u zatvorenoj privredi društveni proizvod i nacionalni

dohodak jednaki?

U modelu dvosektorske ekonomije (jednostavni model u kome je ekonomska

aktivnost svedena na odnos preduzećai domaćinstva), nacionalni dohodak i društveni
(nacionalni) proizvod su, po definiciji, identični. To proizilazi iz:

(1) identičnosti izdataka domaćinstava za kupovinu roba/usluga njihovom

ukupnom dohotku, kao i činjenice da preduzeća svu proizvedenu robu/usluge prodaju
direktno domaćinstvima, što znači da društveni (nacionalni) proizvod mora biti
identičan nacionalnom dohotku, i

(2) činjenice da preduzeća prihode od prodaje roba/usluga (nacionalni proizvod)

koriste za plaćanje faktora proizvodnje (renta, nadnica, kamata), a razlika predstavlja
dobit, koja pripada domaćinstvima. Plaćanje faktora, uključujući i dobit, jednako je
ukupnim primanjima domačinstava (nacionalni dohodak), što ponovo znači da
društveni (nacionalni) proizvod mora biti identičan nacionalnom dohotku).

12. ZADATAK

VIII OBLAST

1. Istaknite razlike ekonomskog rasta i globalizacije!

Ekonomski rast je dugoročno povećanje proizvodnje, odnosno uvećanje realnog bruto
domaćeg proizvoda(GDP). Postojanje ekonomskog rasta pretpostavka je
zadovoljavanja stalno rastućih potreba ljudi, pa je ekonomski rast osnovni ekonomski
i politički cilj svake zemlje.

Globalizacija je posljednji stadij u neprestanom procesu društvene promjene.Izraz

globalizacija počeo se upotrebljavati prije 30 godina za objašnjenje promjena u
privredi, tehnologiji i društvu.

Faktori koji su utjecali na globalizaciju svjetske privrede su:

a) stvaranje međunarodnih finansijskih i trgovinskih institucija kao što su
GATT,Svjetska banka i dr.
b) razvoj svjetske trgovine u cijelom 20. stoljeću,naročito poslije 1950.
c) stvaranje multinacionalnih korporacija koje su po svojoj ekonomskoj snazi snažnije
i bogatije od privrede mnogih zemalja u svijetu.
d) razvoj svjetskih tržišta kapitala, naročito tržišta finansijskog kapitala.
e) stvaranje regionalnih trgovačkih blokova u svijetu, naročito: stvaranje Evropske
zajednice 1958. godine ; stvaranje Sjevernoameričke zone slobodne trgovine ;
stvaranje regionalne trgovinske zajednice srednje Azije i Pacifika.

2. Šta obuhvata pojam ekonomskog razvoja?

Pojam ekonomskog razvoja, pod kojim podrazumijevamo ekspanziju privrede

popraćenu strukturalnim promjenama u sistemu proizvodnje i promjenama u kvaliteti
i sastavu finalnog proizvoda. Dakle, ekonomski razvoj je širi i kompleksniji ekonomski i
društveni proces od ekonomskog rasta.

3. Kada nastaju i na osnovu čega se razvijaju prve analize ekonomskog rasta?

Prve analize ekonomskog rasta u 1940-im i 1950-im godinama imale su za predmet

isključivo kvantitativan rast nacionalne privrede (proizvodnje i gdp-a)

4. Navedite osnovne karakteristike ekonomskog rasta!

Osnovne karakteristike ekonomskog rasta su: sporost i dugotrajnsot, s jedne strane i
razlike od zemlje do zemlje s druge strane

5. Predstavite faktore ekonomskog rasta!

Produktivnost je određena sa 4 faktora:

a) Ljudski kapital - ekonomski izraz za znanje i vještine koje radnici stiču kroz
obrazovanje,te obično se uzima za najvažniji faktor ekonomskog rasta.
b) Prirodna bogatstva- nekada su bili prvi preduslov ekonomskog napretka.Danas
prirodna bogatstva ne određuju je li neka zemlja uspješna ili ne. Primjer su zemlje
Japan i Hong Kong koje su napredovale iako nisu imala prirodna bogatstva.
c) Fizički kapital - izražen je u obliku kapitalnih dobara i investicija za izgradnju
kapitalnih dobara.
d) Tehnologija-podrazumijeva najbolje tehnološke načine proizvodnje dobara i
usluga.

6. Objasnite ulogu ljudskog kapitala kao faktora ekonomskog rasta!

- ekonomski izraz za znanje i vještine koje radnici stiču kroz obrazovanje,te obično se
uzima za najvažniji faktor ekonomskog rasta.

7. Objansite ulogu prirodnih bogatstava kao faktora ekonomskog rasta!

-prirodna bogatstva nekada su bili prvi preduslov ekonomskog napretka. Danas

prirodna bogatstva ne određuju je li neka zemlja uspješna ili ne. Primjer su zemlje
Japan i Hong Kong koje su napredovale iako nisu imala prirodna bogatstva. Izuzetak je
Saudijska Arabija koja na osnovu nafte ostvaruje velike dohotke, međutim to je
izuzetak, nije pravilo.

8. Ekonomska globalizacija je:

Ekonomska globalizacija je proces pretvaranja zasebnih nacionalnih privreda u
integriranu svjetsku privredu,a ispoljava se kao proces rasta međunarodnih tokova
roba,usluga kapitala,ljudi i tehnologije. Ona predstavlja usklađivanje ekonomskih
politika koje se vrši procesima deregulacije, liberalizacije i privatizacije.

9. Navedite razlike u stavovima pobornika i kritičara globalizacije

Za kritičare je globalizacija politički projekt koji se provodi u ime interesa globalnog

kapitala. Kritičari smatraju da je globalizacija upravljena protiv nerazvijenih zemalja
jer one nisu u stanju nositi se sa konkurencijom kompanija iz razvijenih zemalja.

Za pobornike, globalni tržišni poredak će osigurati ekonomski prosperitet,

demokratiju i miru globalnim razmjerama, a u zemljama u razvoju trasirati put izlaza
iz siromaštva. Ekonomski rast će se temeljiti na otvorenosti nacionalnih privreda kao
ključnim pokazateljem ekonomske globalizacije. Što više zemalja sudjeluje u procesu
globalizacije to je uspješniji njen ekonomskirazvoj.

10. U čemu se sastoje razlike između stare i nove ekonomije?

Stara ekonomija Nova ekonomija

Tržišna dinamika Niska Visoka
Nivo konkurencije Nacionalna konkurencija Globalna konkurencija
Izvori konkuretske Niski Inovacije,kvalitet,brzina
prednosti troškovi,diferencijacija isporuke
fokusiranja
Ključni pokretači rasta Jeftinija radna snaga i Znanje,ideje,inovacije,tehnološka
kapital infrastruktura
Ključni tehnološki Mehanizacija i Digitalna komunikacija i
trendovi automatizacija virtualizacija
11. Navedite sinonime za novu ekonomiju

Nova ekonomija se često označava kao: „informatička ekonomija“, „digitalna

ekonomija“, „elektronska ekonomija“, „ekonomija znanja“, „postindustrijska
ekonomij“, „ekonomija nove paradigme.