OSNOVI EKONOMIJE

1. Savremenu robnu privredu karakteriše postojanje različitih oblika svojine, kao što
su: privatna, akcionarska, državna, društvena, zadružna i sl.
2. Osnovni oblici svojinskih dohodaka: profit, kamata, dividenda, renta.
3. Dohodci koji se ostvaraju na svojinsko-radnoj ili samo radnoj osnovi su:
najamnina, učešće u raspodijeli profita, dohodak na bazi akcionarstva zaposlenih,
učešće u raspodijeli na bazi doprinosa ostvarenom rezultatu.
4. Izvor svih dohodaka je nacionalni dohodak. Nacionalni dohodak je novonastala
vrijednost u privredi jedne zemlje u toku posmatranog vremenskog perioda,
najčešće jedne godine.
5. Način raspodijele dohotka određen je:
 Prethodnom raspodijelom uslova proizvodnje
 Tržišnim zakonitostima
 Karakteristikama i dostignutim nivom potrošnje u datom društvu
6. Društveni bruto-proizvod raspoređuje se tako da se najprije odvoji:
 Dio za nadnoknadu utošenih sredstava za proizvodnju
 Dio za proširenu reprodukciju
 Dio za zadovoljavanje opšte-društvenih i zajedničkih potreba
 Dio za fondove društvenih rezervi
 Izdvajanje dijela stvorenog proizvoda za zadovoljavanje potreba samih
neposrednih proizvođeča
7. Učesnici u raspodijeli su različiti nosioci opšte i zajedničke potrošnje. U toj
raspodijeli u savremenoj robnoj privredi država igra najznačajniju ulogu jer se
kroz državni budžet zahvata značajan dio nacionalnog dohotka. Takođe pojavljuju
se i vlasnici faktora proizvodnje tj. sredstva proizvodnje, zemlje i radne snage.
8. Osnovi učešća u raspodijeli:
 svojinski osnovi (renta, kamata, profit),
 svojinsko-radni osnovi (najamnina, akcionarstvo zaposlenih, učešće
zaposlenih u profitu i sl.) i
 radni osnovi (dohodak od individualnih proizvođeča, dohodak zaposlenih).
9. Najamnina je dohodak najamnih radnika, odnosno manja ili veća količina novca
koju radnik dobija za prodatu radnu snagu.
10. Najamni radnici su ljudi koji žive od nadnice ili plate koju primaju, zato što rade
za nekog poslodavca.
Najamni rad uzrokovan je koncentracijom vlasništva na sredstvima za
proizvodnju u rukama jednog dijela stanovništva ili države.
11. Sniženjem cijene radne snage neće automatski dovesti do porasta tražnje za
radnom snagom i izjednačavanja ponude i tražnje, jer je tražnja za radnom
snagom uslovljena mogućnostima oplodnje uloženog kapitala. Isto tako, pad
tražnje za radnom snagom neće odmah dovesti do pada najamnine. Taj pad znatno
usporavaju ili potpuno blokiraju svojim dejstvom država i sindikati.
12. Faktori koji utiču na visinu najamnine:
 Vrijednost radne snage kao robe
 Kretanje ponude i tražnje za radnom snagom kao robom
 Država i sindikati
 Monetarne promijene npr. inflacija
13. Dva oblika plaćanja radne snage: plaćanje po vremenu i plaćanje po komadu.
14. Najamnina od vremena je najrasprostrenjiji oblik plaćanja radne snage i
predstavlja iznos najamnine koju radnik dobije za odgovarajuće radno vrijeme.
Obračunava se stavljanjem u odnos dnevne vrijednosti radne snage i radnog dana.

dnevna vrijednost radne snage

Najamnina od vremena=
radni dan
15. Najamnina od komada predstavlja preobraženi oblik najamnine od vremena, koja
se dobija kada se najamnina od vremena podijeli sa brojem komada proizvedene
robe u datom vremenu.
najamnina od vremena
Najamnina od komada=
koli č ina proizvedene robe
16. Akord se sastoji u tome da se za unaprijed dati obim, vrstu i kvalitetu posla koji u
određenom vremenu treba završiti utvrdi suma novca koji će se za to plaćati uz
dopunsko plaćanje za prebačaj norme.
Plaćanje za premiju predstavlja da kada se za odgovarajuće uštede na materijalu,
za smanjenje troškova, poboljšanje kvaliteta robe i sl. pored najamnine od
vremena isplati i odgovarajuća premija.
17. Profit je osnovni motiv poslovanja i osnovni dohodak kapitaliste, odnosno profit
je preobraženi oblik viška vrijednosti.
18. Profit po jedinici realizovanje robe obračunava se kao razlika između tržišne
cijene i cijene koštanja.
19. Profitna stopa pokazuje stepen oplodnje cijelopupnog uloženog kapitala.
pf,= profit/uložen kapital *100
20. Različita objašnjenja profita:
 Rezultat rada samog kapitaliste
 Nagrada za njegov rizik i preduzetništvo
 Nagrada za uzdržavanje od potrošnje
 Razultat produktivnosti kapitala kao faktora proizvodnje
21. Kapitalista je prinuđen, da bi opstao na tržištu, da sve veći dio profita ulaže u
proizvodni proces, odnosno da akumulira (investira). Tako se profit pojavljuje
kao najvažniji izvor sredstava za investiranje i organizovanje proizvodnje na
proširenoj osnovi, i to na sve višem tehničko-tehnološkom nivou.
22. Proizvođeči koji ostvare cijenu koštanja ispod prosiječne granske cijene koštanja
prisvojiće i profit veći od prosječnog profita, odnosno ekstraprofit.
23. Zakon prosječnog profita obezbjeđuje da se na jednake granske kapitale prisvaja
jednak profit. Ispoljava se preko mehanizma formiranja prosječne profitne stope.
24. Trgovački kapital predstavlja osamostaljeni dio industrijskog kapitala koji je
specijalizovan za obavljanje prometne funkcije.
25. Ekonomska značenja trgovinskog kapitala:
 Specijalizacija trgovca za obavljanje poslova robnog prometa dovodi do
smanjenja kapitala neophodnog u prometnoj sferi, pa se na toj osnovi
uvećava kapital koji se može uložiti u proces proizvodnje
 Skraćuje se vrijeme prometa. Na toj osnovi ubrzava se obrt, što
omogućava produženje vremena proizvodnje, kao i povećanje ukupnog
viška vrijednosti,odnosno profita
 Trgovac, sa jedne strane povezuje ciklus proizvodnje različitih
industrijskih kapitalista i doprinosi normalnom odvijanju društvene
reprodukcije a, sa druge strane obezbjeđuje normalan, kontinuirani obrt
sopstvenog kapitala
 Specijalizacija za obavljanje poslova u sferi robnog prometa smanjuje
prometne troškove za obavljanje ovih poslova.
26. Trgovački kapital je dohodak trgovinskog kapitaliste.
27. Troškovi prometa se dijele na proizvodne troškove prometa i neproizvodne (čiste)
troškove prometa.
Proizvodni troškovi prometa su troškovi transporta i troškovi čuvanja robnih
rezervi.
U čiste (neproizvodne) troškove ubrajaju se:
 Troškovi vezani za promijenu robnog u novčani oblik i novčanog u robni
 Troškovi vezani za kupovinu i održavanje poslovnih prostorija i opreme,
kao i za njihov zakup
 Troškovi angažovanja radne snage
 Troškovi knjigovodstva, evidencije i kontrole
 Troškovi vezani za samu kupovinu i prodaju robe, kao i troškovi novčanih
transakcija vezani za kupoprodaju robe i pribavljanje potrebnog kapitala
28. Struktura prodajne cijene trgovine:
 Nabavna cijena trgovine (prodajna cijena industrije)
 Trgovinska marža (ili rabat)
29. Ukoliko trgovac na nabavnu cijenu sam dodaje čiste troškove prometa i svoj
profit, onda je riječ o marži.
Kod rabata proizvođač diktira jedinstvenu prodajnu cijenuu za svoj proizvod, a
trgovcima odobrava odgovarajuću razliku u cijeni – rabat kao odbitak od ove
jedinstvene cijene.
30. Zajmovni kapital je privremeno oslobođen industrijski, trgovački i bankarski
kapital koji se privremeno plasira s ciljem prisvajanja kamate.
31. Izvori zamovnog kapitala:
 Amortizacioni fondovi
 Obrtni kapital, koji se privremeno pojavljuje kao privremeno slobodna
novčana sredstva
 Akumulacioni fondovi
 Rezervni fondovi
 Štedni ulozi širokih slojeva stanovništva
 Sredstva posebnog sloja kapitalista – rentijera
32. Tražnja za zajmovnim kapitalom određena je potrebama normalnog odvijanja
proizvodnje, pored ovoga imamo i državu kao značajnog činioca tražnje za
zajmovnim kapitalom te i stanovništvo i njegove potrebe, kao i pobude
špekulativnog karaktera.
33. Ekonomsko značenje zajmovnog kapitala:
 U prometnoj sferi društvene reprodukcije kapital postoji u robnom i
novčanom obliku. Pojava zajmovnog kapitala kao kapitala
specijalizovanog za obavljanje novčanog prometa smanjuje iznos kapitala
neophodnog za obavljanje ove funkcije. Istovremeno, rezultat ove
specijalizacije je smanjenje čistih troškova novčanog prometa
 Razvijeni kreditni sistem ubrzava proces proizvodnje jer omogućava, pored
ostalo, i otpočinjanje novog ciklusa proizvodnje iako prces realizacije iz
prethodnog ciklusa nije doveden do kraja
 Razvijen kreditni sistem značajan je faktor kontinuiteta procesa
proizvodnje jer pojedinačni proizvođač ne može iz svojih sredstava
obezbjediti dovoljnu masu kapitala za otpočinjanje procesa proizvodnje,
kao i za njegovo normalno odvijanje.
34. Kamata je dohodak vlasnika zajmovnog kapitala.
35. Kamatna stopa pokazuje koliko jedinica kamate na 100 jedinica pozajmljenog
kapitala dobija vlasnik zajovnog kapitala.
kamata
k,= * 100
zajmovnikapital
36. Izvor kamate je višak vrijednosti stvoren u procesu proizvodnje.
37. Funkcije kamate:
 Kamatna stopa određuje minimalan nivo rentabilnosti plasmana kamata
 Kretanja kamatne stope je značajan činilac prikupljanja slobodnih novčanih
sredstava, te njihove koncentracije
 Visina kamatne stope značajno utiče na obim investicija i zaposlenosti u
savremenoj robnoj privredi
 Visina kamatne stope značajno utiče i na raspodijelu dohotka
38. Uloga bankarskog kapitala naručito dolazi do izražaja u uslovima savremenog
tehničko-tehnološkog procesa. Naime, sa ubrzanjem ovog procesa povećava se
masa kapitala koja je neophodna za otpočinjanje procesa proizvodnje. Pojedinačni
kapitalista sve je manje u mogućnosti da obezbjedi ova sredstva, zbog čega je u
savremenim uslovima proces proizvodnje sve više zasnovan na kreditu.
39. Funkcije bankarskog kapitala:
 Prva funkcija je vezana za obavljanje poslova platnog prometa za svoje
komitente tj. tekućih računa, transakcije sa hartijama od vrijednosti itd.)
 Druga funkcija banke vezana je za prikupljanje privremeno slobodnih
novčanih sredstava i plasiranje tih sredstava kao kamatonosnog kapitala
40. Na prikupljena sredstva banke plaćaju tkz. pasivnu kamatu, dok za plasiranje tih
sredstava kao kamatonosnog kapitala naplaćuju tkz aktivnu kamatu. Razlika
između aktivne i pasivne kamate po pokriću čistih troškova prometa za obavljanje
ovih operacija obezbjeđuje banci odgovarajući profit, odnosno tkz bankarsku
dobit.
 Banka dobit prema jedinici izvršene usluge dobija kada oduzme bankarsu tarifu i
čiste troškove novčanog prometa.
41. Akcijski kapital je, najopštije, dio ukupnog društvenog kapitala koji se
upotrebljava za kupovinu akcija.
42. Značaj akcijskog kapitala:
 Polazna komparativna prednos akcijskog kapitala je sadržana upravo u
tome što se on uvijek formira kao kapital većih razmjera
 Profesionalno upravljanje akcijskim kapitalom, takođe predstavlja njegovu
značajnu predost u odnosu na individualna kapitalistička preduzeća
 Funkcionisanje akcijskog kapitala dovelo je do značajne promijene u
položaju kapitaliste preduzetnika. On na neki način postaje suvišan.
 Akcionarski sistem organizacije kapitalističke privrede je značajan i po
tome što on vodi centralizaciji upravljačkih moći kapitala.
43. Na pitanje ko stvarno uprvalja akcijskim kapitalom, obično se daju dva potpuno
različita objašnjenja. Prema prvom objašnjenju, akcijonarskim kapitalom upravlja
kapitalista (vlasnik), dok prema drugom mišljanju akcijonarskim preduzećem
upravljaju menadžeri.
44. Dohodak koji donosi akcija naziva se dividenda.
Razlike između kamate i dividende:
 Za razliku od kamate, dividenda ne može biti unaprijed poznata veličina,
dakle, neizvjesna je
 Značajna komarativna vrijednost akcijskog kapitala je u tome što je
dividenda stopa (dohodak na sto jedinica akcijskog kapitala), po pravilu
veća od važeće kamatne stope.
45. Za prodajnu cijenu akcije je svakako značajna njena nominalna vrijednost, ali se
istovremeno mora uzetiu obriz i iznos dohotka koji ona donosi.
Nv∗d °
Cijena akcije=
k°
Nv – nominalna vrijednost
d° - dividendna stopa
k° - kamatna stopa
46. Najopštije, hartije od vrijednosti predstavljaju pismene isprave na osnovu kojih se
izdavaoci obavezuju da njihovim zakonskim imaocima ispune obavezu upisanu na
tim ispravama.
Vrste hartija od vrijednsoti: mjenice, različite vrste čekova, banknote, akcije i
obveznice.
47. Akcije su hartije od vrijednosti, koje svojim vlasnicima omogućuju različita prva,
kao što su: pravo na odgovarajući dio dobiti, pravo kupovine novih akcija, pravo
na sazmjerni dio imovine akcionarskog društva ako dođe do njihove likvidacije,
pravo učestvovanja u radu skupštine akcionara.
48. Kod običnih akcija dividenda je veća, ali je rizik za njihove vlasnike takođe veći,
jer kod otičnih akcija dividenda zavisi od poslovnog rezultata koji je stalno
neizvjestan. Kod preferencijalnih akcija dividenda je poznata unaprijed (fiksna je)
i isplaćuje se prije nego što se isplate dividende za obične akcije.
49. Obveznice, kao hartije od vrijednosti, obezbjeđuju unaprijed utvrđen i garantovan
prihod (kamatu).
50. Kapital koji se upotrijebi za kupovinu zemlje naziva se zemljišni kapital.
51. Specifičnosti zemljišnog kapitala:
 Ovdije je riječ o kapitalu koji se angažuje za kupovinu zemlje radi dohotka
koji se dobija davanjem zemlje u zakup
 Zemljište kao osnovni uslov privređivanja prirodno je ograničeno
 Kupovinom zemlje u određenim slučevima može se steći monopol na
korištenje posebnih prirodnih pogodnosti
52. Cijene poljoprivrednih proizvoda formiraju se prema individualnim uslovima
najlošije parcele.
53. Nadnoknada koju zakupac plaća kapitalisti za korištenje njegovog zemljišta zove
se zakupnina, to je u stvari, oznaka za ukupnu nadnoknadu koju kapitalista može
sobiti za korištenje ustupljenog zemljišta. Zemljišna renta se definiše kao
ekonomski oblik realizacije zemljišnog vlasništva, dakle ona se plaća samo za
zemlju a ne i na eventualne objekte koje se nalaze na ustupljenom zemljištu.
Dakle, zakupnina, za razliku od rente predstavlja jednu operativnu veličinu koja
može da uključi različite osnove sticanja tog prihoda.
54. Osnovni oblici zemljišne rente su: apsolutna i diferencijalna renta.
Apsolutna renta je suvišak profita iznad prosiječnog profita koji prisvajaju
vlasnici svih parcela datih u zakup.
Diferencijalna renta je ekstra-
profit koji se ostvaruje u poljoprivrednoj robnoj proizvodnji, i to isključivo na bazi
povoljnijih prirodnih uslova od uslova regulatorne (najlošije) parcele.
Monopolska zemljišna renta je renta koju prisvajaju vlasnici onih parcela
koje imaju neke posebne prirodne pogodnosti kao što su specifičan sastav i
kvalitet zemljišta i posebni mikroklimatski uslovi.
55. Struktura prodajne cijene poljoprivrednih proizvoda kojom se obezbjeđuje
apsolutna renta: Tc = C + V + Ppf + Ar
C + V- uložen kapital
Ppf – prosiječan profit
Ar – apsolutna renta
56. Struktura prodajne cijene kojom se obezbjeđuje monopolska renta:
Tc = C + V + Ppf + Ar +Mr