Pitanja za diskusiju treca sedmica.

1. Definisati korisnnost, zatim graničnu korisnost, kao i zakon opadajuće granične korisnosti:
*Korisnost (zadovoljstvo) – naučna konstrukcija koju ekonomsti koriste da bi shvatili kako
racionalni potrošači raspodjeljuju svoje ograničene resurse izmeñu roba koje im pružaju zadovoljstvo

Izraz “granični” ili “marginalni” u ekonomiji označava dodatni ili ekstra

* Granična korisnost predstavlja dodatnu koristnost koju dobivate od korištenja dodatnejedinice

neke robe

*Zakon opadajuće granične korisnosti kaže da,kad količina utrošenog dobra raste, granična korisnost
dog dobra ima tendenciju opadanja

2. Kako glasi načelo jednakograničnosti?

*Načelo jednakograničnosti – potrošač postiže maksimum zadovoljstva ili korisnosti kada je
granična korisnost posljednje KM utrošene za svako dobro jednaka graničnoj korisnosti posljednje
KM utrošene za bilo koje drugo dobro.

MKa/Ca=MKb/Cb=MKc/Cc=MKd/Cd=....=MKx/Cx

U uslovima ravnoteže potrošač ne mjenja obrazacpotrošnje.

Međutim, ako je npr. MKa/Ca >MKb/Cb potrošač će formirati tražnju i kupovati proizvod “a” sve dok
se odnosi MKa/Ca i MKb/Cb ponovo ne izjednače.

3. Objasnisti efekat dohotka i efekat supstitucije:

*Efekat supstitucije kaže da će, kad cijena nekog dobra poraste, potrošači to dobro nadomjestiti
drugim dobrima kako bi na jeftiniji način zadovoljili svoje želje. Efekat supstitucije je efekat zamjene
skuplje robe jeftinijom robom u strukturi potrošnje jedne osobe, odnosno jednog domaćinstva. Do
efekta supstitucije dolazi u okolnostima kada se cijena barem jednoj robi/usluzi iz strukture potrošnje
domaćinstva snižava. Snižavanje cijene proizvoda iz strukture potrošnje potrošača podrazumijeva da
potrošač povećava kupovine tog proizvoda, a smanjuje kupovine drugog/drugih proizvoda kako bi
povećanom potrošnjom jeftinijih proizvoda ostvario viši nivo zadovoljavanja potreba.

*Efekat dohotka – porast cijena rezultira smanjenjem “realnog dohotka” što vodi manjoj potrošnji i
obratno. On pojačava djelovanje efekta supstitucije.

4. Kako se objašnjava paradoks vrijednosti:

“Ništa nije korisnije od vode, ali njome ćemo jedva kupiti bilo što. Dijamant, nasuprot tome, ima
samo nekakvu korisnu vrijednost, no vrlo se velika količina drugih roba redovno može dati u zamjenu
za njega.” Smith, A. (1776).

Objašnjenje 1:
Ponuda i potražnja za vodom sijeku se pri niskoj cijeni, dok su ponuda i potražnja dijamanata takve da
postižu vrlo visoku ravnotežnu cijenu.
 Objašnjenje 2:
Dijamanti su vrlo rijetki i trošak pribavljanja dodatnih dijamanata je vrlo visok dok vode ima gotovo
svugdje i troškovi su niski u mnogim dijelovima svijeta.

Objašnjenje 3:

Cijenu vode ne određuje njena ukupna nego njena granična korisnost, odnosno korisnost posljednje
čaše vode. Iako je prvih nekoliko kapi vode od životne važnosti, nje ima u tolikim količinama da se
posljednje kapi koriste za zalijevanje travnjaka ili pranje automobila.

5. Grafički predstavi i objasni potrošačev višak:

Spremnost da se plati je maksimalan iznos koji je kupac voljan platiti za odreñeno dobro. Ona ustvari
mjeri kako kupac vrednuje određeno dobro ili uslugu.

Grafikon naci u prezentaciji za trecu sedmicu i skicirati sami sebe-mr.dr.Berina Sisic haha

6. Grafički predstvi i objasni potrošačev višak (budžetsko ograničenje i krive indiferencije):

Budžetsko ograničenje prikazuje limite potrošnje koju si određeni potrašač može priuštiti
Budžetsko ograničenje različite kombinacije roba/usluga koje potrošač uz date cijene i budžet može
kupiti.
takodjer grafici na prezentaciji

pitanja za cetvrtu sedmicu:

1. Šta je to preduzeće i koji su to koraci koji prethode njegovom formiranju?
Preduzeće je pravno lice čija je osnovna ciljna funkcija ostvarivanje profita ili zarade.
Prilikom osnivanja preduzeća preduzetnik ili preduzetnici moraju preduzeti sljedeće korake:

- Osigurati početna novčana sredstva iz vlastitih ušteda ili iz posuđenih sredstva, ili kombinacijom tih
izvora (vlastita+posuđena sredstva), kako bi redovno mogli vršiti plaćanja za nabavljenu robu.
Sposobnost redovnog plaćanja za nabavljenu robu, kao i ostalih obaveza (plaćanje poreza državi,
plaćanje kamate za korištene kredite, plaćanje premije osiguranja za ugovor o osiguranju)nazivamo
likvidnost.

- Pored novčanih sredstava, osnivači moraju nabaviti mašine i opremu kojom će započeti proizvodnju
(pretpostavljamo da oni osnivaju proizvodno preduzeće), početne količine (zalihe) sirovina i
materijala koje će koristiti u proizvodnji.

- Moraju izgraditi ili zakupiti građevinski objekat u koji će biti instalirana oprema i mašine, te
smještene zalihe sirovina, materijala i energenata.

- Moraju kupiti ili zakupiti zemljište na kojem će biti izgrađen objekat i instalirane mašine i oprema.
-Ne postoji proizvodnja koju je moguće realizovati bez ljudi, odnosno zaposlenika (proizvodnih i
administrativnih radnika). Stoga je za početak rada preduzeća neophodno zaposliti osobe koje imaju
odgovarajuća iskustva, znanja i vještine u proizvodnji koju preduzetnik želi započeti i razvijati u
preduzeću kao pravnom licu.

Također, da bi moglo započeti poslovanje, odnosno kupovinu i prodaju roba iz kojih slijede plaćanja i
naplate preduzeće na osnovu sudske registracije mora otvoriti svoj transakcijski račun u banci. Kada
banka otvori transakcijski račun novoosnovanom preduzeću, tada to preduzeće može započeti sa
nabavkom robe, proizvodnjom i prodajom vlastitih proizvoda pošto je tek tada u mogućnosti da
obavlja plaćanja.

Nakon ispunjavanja zakonom predviđenih uslova za osnivanje preduzeća i njegove registracije u

sudskom registru preduzeće stiče obavezu da svake poslovne godine priprema i predaje poreskoj
upravi tri finansijska izvještaja:
1) Bilans stanja,2) Bilans uspjeha i 3) Bilans gotovinskih tokova.

2. Šta je to bilans stanja, a šta bilans uspjeha preduzeća?

Bilans stanja (engleski: balance sheet) je fi nansijski izvještaj u kome preduzeće prikazuje svu
svoju imovinu kojom raspolaže (aktiva), i sve izvore finansijskih sredstava iz kojih finansira nabavku te
imovine(pasiva).
Bilans uspjeha ili račun dobiti i gubitka je fi nansijski izvještaj u kome preduzeće prikazuje sve
prihode ostvarene tokom jedne poslovne godine i sve rashode tokom te iste godine.

3. Šta je to ukupan prihod, a šta ukupan trošak?

Redovni prihodi su prihodi koje preduzeće ostvaruje od osnovne djelatnosti. Ukoliko je osnovna
djelatnost preduzeća proizvodnja, redovni prihod koji preduzeće iskazuje u bilansu uspjeha je prihod
od prodaje proizvoda koji proizvodi to preduzeće. Ovi prihodi se evidentiraju po vrijednosti po kojoj
su izvršene prodaje. To znači da je prihod ostvaren po ovom osnovu jednak umnošku broja prodatih
proizvoda i tržišne cijene tog proizvoda.

Ukupni prihod – iznos novca koji firma prima na ime prodaje njenog outputa

Ukupni trošak – tržišna vrijednost inputa koje firma koristi u proizvodnji

4. Na koji način se računa ukupna dobit ili profit?

Profit = Ukupni prihod – Ukupni trošak
5. U čemu je razlika između eksplicitnih i implicitnih troškova, odnosno između ekonomske i
računovodstvene dobiti?
Ekonomisti mjere ekonomski profit firme kao ukupni prihodi minus ukupni troškovi, uključujući
eksplicitne i implicitne troškove.

Računovođe mjere računovodstveni profit kao ukupni prihod firme minus samo njeni eksplicitni
troškovi.

Ekonomski profit je dakle jednak računovodstvenom profitu umanjenom za implicitne troškove.

Eksplicitni troškovi - troškovi koje firma plaća osobama koje nemaju vlasničke interese u firmi
(troškovi rada, repromaterijala, transporta, osiguranja, i sl.).

Implicitni troškovi - iznosi koje bismo mogli ostvariti zapošljavanjem izvan firme resursa koji
pripadaju samoj firmi ili osobama koje imaju vlasničke interese u firmi (firma koja koristi zgradu koja
je u njegovom vlasništvu zanemaruje mogućnost njenog izdavanja pod zakup).

6. Šta su to fiksni, a šta varijabilni inputi i kako se ponašaju u kratkom, odnosno dugom roku?
Fiksni inputi – inputi čije količine nije jednostavno mijenjati sa promjenom obima proizvodnje
(grañevinski objekti, oprema ili visokospecijalizirana radna snaga)

Varijabilni inputi – inputi čije količine je moguće brzo i jednostavno mijenjati (repromaterijal,
energija ili broj sati rada).
Kratki rok je vremenski okvir u kojem je moguće mijenjati samo varijabilne inpute. Kratkoročne
odluke obično nije problem povratiti (uposliti više ili manje radnika).

Dugi rok je vremenski okvir u kojem je moguće mijenjati sve inpute (fiksne i varijabilne). Dugoročne
odluke nije jednostavno povrati (jednom kada se izgrade novi kapaciteti ili nabavi nova oprema, teško
ju je poslije preprodati –ireverzibilnost troškova).

7. Objasni ukupan prosječan i marginalni proizvod:

Ukupan proizvod – ukupan output proizveden angažovanjem različitih inputa u proizvodnji.

Prosječan proizvod rada – ukupan proizvod podijeljen sa količinom angažovanog rada.

Marginalni proizvod rada – povećanje ukupnog outputa koje nastaje kao rezultat povećanje
angažovane količine rada za jednu jedinicu, uz uslov da količine svih drugih inputa ostaju
nepromijenjene.

8. Šta je to rastući, a šta opadajući marginalni proizvod (objasniti i navesti primjer)?

Opadajući marginalni proizvod je osobina prema kojoj marginalni proizvod odreñenog inputa
(radnici u našem primjeru) opada kako se količina datog inputa povećava.

Primjer: Kako se sve više radnika zapošljava u odreñenoj firmi, svaki dodatni radnik doprinosi sve
manje proizvodnji obzirom da firma ima limitiranu količinu opreme.
 Rastući marginalni prinosi dešavaju se kada marginalni proizvod nekog inputa (prinos dodatnog
radnika) raste kako se povećava količina datog inputa. Rastući marginalni prinosi su rezultat
povećane specijalizacije i podjele rada u proizvodnom procesu.

9. Šta su to fiksni, a šta varijabilni troškovi?

Troškovi proizvodnje se mogu podijeliti na fiksne troškove i variabilne troškove.

UT (ukupni troškovi) = UFT (ukupni fiksni troškovi + UVT (ukupni varijablini troškovi)

Fiksni troškovi su troškovi fiksnih inputa i ne mijenjaju se sa promjenom obima proizvodnje.

Variabilni troškovi su trokovi varijabilnih inputa i mijenjaju se sa promjenom obima

proizvodnje.

10. Grafički predstavi i objasni ukupne troškove (UT, UFT, UVT):

grafikoni se nalaze na prezentaciji 4 strana 9,10

11. Kako računamo prosječne troškove (PUT, PFT, PVT)?

Prosječni troškovi
Prosječni fiksni troškovi (PFT)
Prosječni varijabilni troškovi (PVT)
Prosječni ukupni troškovi (PUT)
PUT = PFT + PVT

12. Šta je to marginalni trošak i kako se računa?

Marginalni trošak (MT) mjeri povećanje ukupnog troška koje nastaje kao rezultat jedne dodatne
jedinice proizvodnje. Marginalni trošak pomaže odgovoriti na slijedeće pitanje: Koliko košta proizvesti
jednu dodatnu jedinicu outputa?
13. Nacrtaj i objasni grafikon prosječnih troškova (PUT, PFT, PVT, MT):
nalaze se na 14 i 16 str.

14. Šta je to efikasna veličina firme?

količina koja minimizira prosječan ukupan trošak. Ovo je količina koja se ponekada označava kao
efikasna veličina firme.

15. Objasni vezu između MT i PUT:

Kada god je marginalni trošak (MT) manji u odnosu na prosječni ukupni trošak (PUT), prosječni
ukupni trošak opada. Kada god je marginalni trošak veći u odnosu na prosječni ukupni trošak,
prosječni ukupni trošak raste.

16. Šta je to ekonomija, a šta disekonomija obima?

Ekonomija obima – dugoročni prosječni ukupni troškovi (DPUT) opadaju sa povećanjem količine
outputa (Q).

Disekonomija obima – dugoročni prosječni troškovi rastu za povećanjem količine outputa.