Proizvodnja

Pojam proizvodnje i vrste troškova u proizvodnji

PROIZVODNJA-je temeljna gospodarska djelatnost, u kojoj se radom radnika i
dugotrajnom imovinom od sirovina i materijala proizvode potrošna dobra
namijenjena tržištu za zadovoljavanje proizvodnih potreba,ljudskih potreba i javne
potrošnje.
-u proizvodnoj i proizvodno-uslužnoj djelatnosti troškove prema njihovu
pokriću dijelimo na: - troškove proizvoda i troškove razdoblja
Troškovi proizvoda- raspoređuju se na proizvodnju jer oni nastaju u svezi s
dovođenjem zaliha poluproizvoda, gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje na
sadašnje mjesto i u sadašnje stanje.
Troškovi razdoblja- jesu troškovi koji su isključeni iz vrednovanja zaliha i izravno
terete prihode.
Troškovi konverzije- jesu oni troškovi u procesu proizvodnje kojom se postiže
promjena,prerada materijala izradbe u proizvode. Čine je opći troškovi i plaće
izradbe.
Mjesto troškova- jest funkcijski i prostorno zaokružena jedinica unutar trgovačkog
društva u kojoj ili u vezi s kojom se u poslovanju pojavljuju troškovi koji se mogu
rasporediti na pojedine nositelje.
Osnovni pojmovi trgovinske djelatnosti
Trgovina kao gospodarska djelatnost
Trgovina je u smislu Zakona o trgovini, je gospodarska djelatnost kupnje i prodaje
robe ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog
učinka,na domaćem ili inozemnom tržištu.
Time definiramo funkcijonalno značenje trgovine ona je djelatnost koja obuhvaća
nabavu i prodaju robe.
Institucijalno značenje pojma trgovine određuju institucije odnosno gospodarski
subjekti koji se kao nositelji kupoprodajnog procesa bave trgovačkom djelatnošću.
Svi gospodarski subjekti koji se na određenom području bave trgovačkom
djelatnošću čine trgovačku mrežu.
Funkcije trgovine
Osnovna funkcija trgovine jest povezivanje sudionika tržišta i to:
- Proizvođača i potrošača pri čemu je proizvođač jedna osoba, a potrošač
druga, robu iste namjene nabavlja od različitih proizvođača i utječe na
utvrđivanje tržišno prihvatljive cijene
- Mjesta proizvodnje s mjestom potrošnje dopremanje roba od mjesta
nastanka u klimatskim pogodnim poljoprivrednim krajevima do potrošača u
gradovima i ostalim mjestima potrošnje.
 - Vremenu proizvodnje i vremenu potrošnje uskladištavanjem roba koje
imaju različito vrijeme proizvodnje i vrijeme potrošnje, trgovina omogućuje
proizvođačima kontinuitet proizvodnje, a potrošačima kontinuitet potrošnje.
Roba je svaki proizvod namijenjen tržištu, predmet je prometa trgovačkih tvrtki, a
služi za podmirenje osobnih potreba, potreba proizvodnje dijelatnosti i javne
potrošnje.
Trgovina na veliko- veletrgovina nabavlja robu od proizvođača i drugih
veletrgovaca i prodaje je proizvođačima, trgovini na malo i velikim potrošačima
(bolnicama,školama,hotelima,restoranima i sl.) . nikada ne posluje izravno s krajnjim
potrošačima.
Trgovina ma malo:kupuje robu neposredno od proizvođača ili na veletržnici,od
trgovine na veliko ili iz centralnog skladišta vlastitog gospodarskog subjekta.
Obilježja unutarnje trgovine
Unutarnja trgovina sastoji se od prometa robe i usluga unutar granica jedne
države, roba se nabavlja od domaćih dobavljača i prodaje se domaćim kupcima.
Sredstvo plaćanja jest nacijonalna valuta zemlje u kojoj se roba prodaje.
Obilježja vanjske trgovine
Vanjska trgovina-u užem smislu obuhvaća promet dobara između kupca i
prodavatelja koji imaju sjedište u različitim zemljama. To znači da roba izlazi iz
države prodavatelja- izvoznika i ulazi u državu kupca- uvoznika. Usluge koje se u
međunarodnom poslovanju obavljaju uz promet dobara predstavljaju ovisne troškove
(prijevoza,osiguranja i dr,)
Vanjska trgovina u širem smislu osim prometa dobara, obuhvaća i promet usluga
kapitala,vijesti,energije i ljudi.
Poslovi vanjske trgovine uključuju:
- Uvoz robe i usluge
- Izvoz robe ili usluge
- Izvođenje investicijski radova
- Kontrolu kakvoće, količine robe i podrijetla robe
- Međunarodni prijevoz robe i putnika
- Međunarodne poslove otpreme robe
- Turističke poslove
- Malogranični promet
Carinska vrijednost- osnovica je za obračun svote carine, nekih posebnih poreza,
ali i polazište za utvrđivanje PDV-a.
Kalkulacije u trgovini
Vrste kalkulacije trgovačke robe
Kalkulacija trgovačke robe jest postupak izračuna troškova kupnje i tržišne cijene
robe.
Izračun cijene trgovačke robe možemo podijeliti s nekoliko motrišta:

Kriterij podjele Vrste kalkulacije

Cijena koja se izračunava -kalkulacija nabavne cijene (troškova kupnje)
-kalkulacija prodajne cijene (tržišna cijena)
Broj artikala za koje se -jednostavna kalkulacija ( sastavlja se pri nabavi
izračunava cijena samo jedne vrste robe)
Složena kalkulacija ( sastavlja se kada se u jednoj
isporuci nabavlja više vrsta robe)
Postupak (metoda) -neposredni postupak ( izravna metoda)
rasporeda ovisnih -postotni postupak
troškova -težišni ili ponderalni postupak
-postotak paritetnog čimbenika
-kombinirani postupak

Složena kalkulacija nabavne cijene (troškova kupnje)

U gospodarskoj praksi trgovačke tvrtke često odjednom nabavljaju više vrsta robe. U
tom slučaju sastavlja se složena kalkulacija u kojoj su ovisni troškovi raspodjeljuju na
pojedine vrste robe primjenom jedne od ovih metoda: postotne,težinske,paritetne ili
kombinirane.
Razlika između prodajne cijene i troškova kupnje trgovačke robe nazivamo razlikom
u cijeni odnosno trgovačkom maržom.
Isprave u poslovanju s trgovačkom robom
Knjiženja u robnom knjigovodstvu provode se na temelju robnih dokumentacija –
skladišne primke,međuskladišnice, otpremnice i dr. a u financijskom knjigovodstvu
na temelju ulaznih i izlaznih računa.
Knjiženje prodaje robe u trgovini na malo
Trgovina na veliko prodaje robu maloprodaji i neposrednim (velikim) kupcima na
temelju narudže, zaključnice, ili kupoprodajnog ugovora.
Rabat u funkciji razlike u cijeni ( marže)
Prodavač s vlastitom prodavaonicom zaključuje ugovor kojim se obvezuje da će na
svaku vrijednost proizvoda isporučenih vlastitoj prodavaonici po maloprodajnoj cijeni
odobriti u ugovorenom postotku rabat. Rabat je u funciji razlike u cijeni i služi za
pokriće redovitih troškova prodavaonice.
KNJIGOVODSTVENO PRAĆENJE VANJSKOTRGOVINSKOG POSLOVANJA
Kalkulacija nabavne cijene robe kod uvoza iz trećih zemalja
Pri uvozu robe primjenjuje se progresivna metoda kalkulacije i najprije se izračunava
carinska vrijednost.
Progresivna metoda prolazi od poznate vrijednosti robe iz računa inozemnog
dobavljača kojoj se na temelju knjigovodstvenih isprava,dodaju ovisni troškovi nastali
do luke ili mjesta ulaska robe na carinsko područje EU ( prijevoz, osiguranje,
špeditersko-otpremničke usluge) i tako čine carinsku vrijednost.
Carinarnica zbraja carinsku vrijednost,carinu,posebne poreze,pristojbe i slična
davanja koja se plaćaju pri uvozu dobara , ali i dodatne troškove kao što su
provizije,troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja nastale do prvog mjesta odredišta
u tuzemstvu te iz tako dobivene osnovice izračunava PDV.
Deklarant je osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u čije je
ime carinska deklaracija podnesena.
Pojam i vrsta dugotrajne imovine
Dugotrajna imovina jest dio imovine koji će ostati nepromijenjen u roku duljem od
godine dana i koji neće biti utrošen u jednome normalnome proizvodnom ciklusu.
Obilježja dugotrajne imovine su:
- Korisni vijek trajanja dulji od jedne godine
- Pojedinačna vrijednost veća od 3 500,00 kn
- Postupno se troši pri čemu zadržava svoj oblik čitavog vijeka trajanja
Dugotrajana imovina dijeli se na pet skupina:
- Nematerijalna imovina
- Materijalna imovina
- Financijska imovina
- Potraživanja
- Odgođena porezna imovina
Načini pribavljanja dugotrajne imovine jesu:
- Kupovinom
- Izradom u vlastitoj režiji
- Razmjenom
- Pomoću državnih potpora
Nematerijalna imovina sastavni je dio dugotrajne imovine koja nema fizički oblik ali
se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi za poduzetnika. Uporabom
nematerijalne imovine u poduzetničkoj aktivnosti, ovisno o vrsti te imovine,
poduzetnik ostvaruje prihode na temelju isključivog prava korištenja, zaštite i
povlastica u poslovnom procesu.
Nematerijalna imovina obuhvaća:
- Nematerijalnu imovinu u pripremi
- Predujmove za nematerijalnu imovinu
- Izdatke za razvoj
- Računalni programi-softveri
- Patenti,licencije, franšize, zaštitni znakovi
 - Goodwill
- Ostala nematerijalna prava
Licencija- je kupnja dozvole za pravo korištenje nečijeg izuma-patenta. Licencija se
kupuje na temelju ugovora na određeno vrijeme za određenu svrhu.
Materijalna imovina
Materijalna imovina nije namijenjena prodaji već je poduzetnik koristi:
- Za proizvodnju proizvoda i usluga
- U prometu robe i usluga
- Za iznajmljivanje drugima
- Za administrativne svrhe
Zamljišta- čine dugotrajnu materijalnu imovinu od koje se očekuju buduće
ekonomske koristi. Kako su zemljišta prirodna bogatsva koja pripadaju u imovinu
neograničenog vijeka trajanja, ona se ne amortiziraju.
Građevinski objekti- dio su dugotrajne materijalne imovine i iskazuju se kao
posebne pozicije u aktivi. Na kontu se iskazuju prema namjeni korištenja:
– za obavljanje vlastite djelatnosti (proizvodne, uslužne, trgovačke, ugostiteljske),
- za vlastite potrebe obavljanja uredskog, skladišnoga i drugih pomoćnih troškova
Postrojenja i opreme
Postrojenja- čine kotlovnice, strojarnice, telefonska centrala, a u opremi se ubraja u
uredska oprema, ormari, stolice, police, računala, pisaći strojevi, pogonski inventar i
ostala uredska oprema koja služi za obavljanje poduzetničke aktivnosti i nije
namijenjen prodaji.
Poduzetnik može pribaviti postrojenja i opremu:
- Kupnjom na tržištu
- Izradom stvari postrojenja i opreme u vlastitoj režiji
- Razmjenom prema fer vrijednosti ili netoknjigovodstvenoj vrijednosti
- Darovanjem
Kupnja dugotrajne materijalne imovine:
Poduzetnik nabavlja dugotrajnu materijalnu imovinu – postrojenje i opremu-
kupnjom koja može biti:
- Vlastitim kapitalom
- Kreditima banke ili drugih kreditora
Lizing- jest pravni posao u kojem davatelj lizinga na temelju kupoprodajnog ugovora
s dobavljačem stječe pravo vlasništva na objektu lizinga i primatelju lizinga odobrava
pravo korištenja tog objakta na određeno razdoblje, a ovaj plaća određenu naknadu.
Rashodovanje postrojenja i opreme
Rashodovanje dugotrajne materijalne imovine oblik je definitivnog isključenja te
imovine iz uporabe i iz poduzetničke aktivnosti. Rashodovati možemo sredstvo
kojem je istekao vijek trajanja, ali može se rashodovati i prije isteka amortizacijskog
vijeka trajanja.
Prodaja dugotrajne materijalne imovine
Dugotrajna materijala imovina nije namijenjena prodaji u redovitom tijeku poslovanja,
ali ako je iz već spomenutih razloga ( tehnološke zastarijelosti, istrošenosti i sl.)
postala suvišna, poduzetnik je povlači iz uporabe s namjenom da je proda.
Štete na dugotrajnoj imovini
Štete na nekretninama, postrojenju i opremi mogu nastati djelovanjem više sile (
poplave, potres, oluje, orkanski vjetar,) ili zbog nekih drugih uzroka kao što su
prometna nezgoda, požar, eksplozija. U tom smislu i provalne krađe do visine
utvrđene na temelju očevidnika tijela nadležnoga za procijenu štete također smatra
objektivnim gubitcima i rashodima koji se ne oporezuju PDV-om.