Osnove nosivih konstrukcija II

5. KOEFICIJENTI SIGURNOSTI I DOPUŠTENO NAPREZANJE

Nosivost konstrukcije je sposobnost konstrukcije da prenese određeno opterećenje.

Razlikujemo nosivost u odnosu na određeni kriterij (nosivost pri slomu, nosivost na granici
elastičnog ponašanja, ...

Deformabilnost konstrukcije je svojstvo konstrukcije da pod djelovanjem opterećenja

promijeni svoj oblik. Promjena oblika je ograničena uporabljivošću konstrukcije.
Uporabljivost može biti u odnosu na progibe, zakrivljenost, nagibe, pukotine.

Granično opterećenje je maksimalno opterećenje koje konstrukcija može preuzeti, a da ne

bude prekoračen zadani kriterij. Razlikujemo granično opterećenje pri slomu, granično
opterećenje na granici elastičnosti, granično opterećenje za uporabljivost, ...

Radno (stvarno) opterećenje je opterećenje koje se očekuje da će se pojaviti na

konstrukciji.

Lokalni koeficijent sigurnosti je kvocijent granične sile (naprezanja) i radne sile

(naprezanja).

Globalni koeficijent sigurnosti je kvocijent graničnog opterećenja i radnog opterećenja.

Globalni koeficijent sigurnosti k raščlanjuje se na parcijalne koeficijente sigurnosti ki, od
kojih svaki izražava utjecaj jednog od faktora na konstrukciju.
k = k1 ⋅ k2 ⋅ k3 ⋅ ...

Parcijalni koeficijent sigurnosti je recipročan vjerojatnosti otkazivanja po određenom

parametru ili skupini parametara.
Koeficijent sigurnosti je uvijek veći od 1.
Važnost izbora koeficijenta sigurnosti: premali koeficijent - konstrukcija nije u stanju
ispunjavati uvjete uporabe, previsok koeficijent - neekonomična konstrukcija.

Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi o:

- vrsti materijala konstrukcije
- veličini i karakteru opterećenja koje može djelovati na konstrukciju, a uvjetovano je
namjenom građevine (stambeni, industrijski, sportski, ...) i lokacijom objekta ( seizmičko
opterećenje, opterećenje snijegom i vjetrom).
Grublja procjena veličine i karaktera opterećenja → veći koeficijent sigurnosti.
Osnove nosivih konstrukcija II

Praktična ilustracija koeficijenta sigurnosti

F1 F2 F F4
φ
B
A
δ

Radno opterećenje: F1 = 1.0 MN; F2 = F3 = F4 = 0.5 MN

Granično opterećenje:
- pri slomu F1 = 2.5 MN; F2 = F3 = F4 = 1.25 MN
- na granici elastičnog ponašanja F1 = 2.0 MN; F2 = F3 = F4 = 1.0 MN
- pri graničnim pomacima δ F1 = 1.5 MN; F2 = F3 = F4 = 0.75 MN

Globalni koeficijenti sigurnosti:

- protiv sloma k = 2.5 / 1.0 = 2.5
- protiv pojave graničnih pomaka k = 1.5 / 1.0 = 1.5

Lokalni koeficijenti sigurnosti:

Radne sile u presjecima A i B:
MAR, TAR, NAR, MBR, TBR, NBR
Sile na granici elastičnosti:
MAE, TAE, NAE, MBE, TBE, NBE
Lokalni koeficijenti sigurnosti:
kA = MAE / MAR
kB = MBE / MBR
Kod linearno elastičnih materijala i konstrukcija vrijedi:
kGLOB = max kLOK
Kod nelinearnih materijala i konstrukcija vrijedi:
kGLOB > max kLOK

Parcijalni faktori sigurnosti (lokalni i globalni)

Osnove nosivih konstrukcija II

Vjerojatnost pojave graničnog opterećenja pri slomu v=0.70 → koeficijent sigurnosti na

pojavu slomnog opterećenja kPARC = 1 / 0.70 = 1.42.
Kritično naprezanje σK - naprezanje kod kojeg konstrukcija dolazi u neželjeno stanje
(stanje loma ili pojava trajnih deformacija)

Dopušteno naprezanje σdop - naprezanje pri kojemu smo sigurni da materijal neće doći u
neželjeno stanje, tj. ne može doći do loma materijala ili pojave trajnih deformacija nazivamo
dopuštenim naprezanjem.
σdop = σK / k

Elastoplastični materijal Krhki materijal