Professional Documents
Culture Documents
STRESORI
PRIMER
(endogeni i egzogeni)
VREME NEKOLIKO
20-120 min. VIŠE OD 24h
PREŽIVLJAVANJA MINUTA
Međutim, obrazac reagovanja na
određenu noksu je ISTI za sve tipove ćelija, bez
obzira na tkivnu diferencijaciju!
1. Atrofija
2. Hipertrofija
3. Hiperplazija
4. Metaplazija
5. Displazija
ATROFIJA
Smanjenje broja (apoptoza) i/ili veličine (smanjena sinteza
proteina/povećana proteoliza) ćelija, obično uz smanjenje njihove
metaboličke aktivnosti/funkcije. Može dovestii do smanjenja
veličine tkiva/organa.
Patološka, često ireverzibilna ekspanzija epitelnih ćelija, pri čemu se broj zrelih
diferentovanih ćelija u tkivu smanjuje, a povećava broj nezrelih ćelija različitog
tipa, veličine i organizacije ćelija (pleomorfizam).
Displastične promene (posebno visokog stepena) često predstavljaju najraniju
prekanceroznu/premalignu promenu.
OŠTEĆENJE ĆELIJA
Oštećenje ćelije predstavlja poremećaj funkcije
i/ili strukture ćelije koji nastaje kao posledica
delovanja stresora koje prevazilazi fiziološke
adaptacione kapacitete ćelije.
AEROBNA ANAEROBNA
GLIKOLIZA GLIKOLIZA
POSLEDICE:
• naglo ↓ raspoloživog ATP-a, uz ↑ koncentracije ADP-a i AMP-a,
neorganskih fosfata, piruvata i laktata pad intracelularnog pH (acidoza)
• Intenzivna glikogenoliza smanjuje rezerve glikogena.
REVERZIBILNO OŠTEĆENJE
POREMEĆAJ FUNKCIJE JONSKIH PUMPI
• Na+/K+ pumpe i posledično zadržavanje Na+ intracelularno/u organelama,
efluks (izlazak) K+
POSLEDICE: BUBRENJE
nakupljanje jona Na+ i Ca++ i vode unutar ćelije (EDEM)
+ nakupljanje katabolita (neorganski fosfati, laktat, purinski nukleozidi) ĆELIJE I
ORGANELA
EDEM ĆELIJE
(hidrops, vakuolarna degeneracija)
REVERZIBILNO OŠTEĆENJE
POREMEĆAJ SUBCELULARNIH STRUKTURA
Mitohondrijska permeabilitetna tranzicija (MPT): inicira je otvaranje proteinskog
kanala/pore mitohondrijske tranzicije (pMPT) u unutrašnjoj membrani
mitohondrija u uslovima visoke intracelularne koncentracije Ca++, ROS, ADP, NADH,
slobodnih masnih kiselina, alkalnog pH i sl.* Gubitak selektivne propustljivosti
unutrašnje mitohondrijske membrane omogućava izlazak malih molekula iz
mitohondrija što dovodi do prekida sinteze ATP-a. MPT je u ranim fazama
reverzibilna, ali pMPT može postati trajna ukoliko oštećujući stimulus perzistira i
postati smrtonosni udarac za ćeliju.
*Ekspresiju pMPT inhibira ciklosporin A, Mg++, kiseli pH, inhibitori fosfolipaze (kvinakrin,
trifluoperazin i dr.)
REVERZIBILNO OŠTEĆENJE
POREMEĆAJ SUBCELULARNIH STRUKTURA
POSLEDICE:
1. Aktivacija Ca++ zavisnih enzima (ATP-aza,
proteaza, fosfolipaza, NO-sintetaza,
endonukleaza i dr) i sledstveno enzimska
razgradnja intracelularnih molekula;
2. Indukcija MPT;
3. Indukcija apoptoze.
RAZGRADNJA FOSFOINOZITOLA IZ
MEMBRANE I FORMIRANJE
SEKUNDARNIH GLASNIKA KOJI
FOSFOLIPAZE C SVOJIM DELOVANJEM DODATNO
AKTIVACIJA Ca++ POVEĆAVAJU KONCENTRACIJU
Ca++ U ĆELIJI
ZAVISNIH ENZIMA I
OSLOBAĐANJE SLOBODNIH
POSLEDICE FOSFOLIPAZE MASNIH KISELINA MEMBRANE
KOJE POSTAJU SUPSTRAT ZA
A1 I A2 PEROKSIDACIJU SLOBODNIM
RADIKALIMA
RAZGRADNJA PROTEINA,
PROTEAZE NAROČITO ONIH KOJI UČESTVUJU U
GRAĐI MEMBRANE I CITOSKELETA
FRAGMENTACIJA HROMATINA I
ENDONUKLEAZE NEPOVRATNO OŠTEĆENJE
GENETSKOG MATERIJALA ĆELIJE
REVERZIBILNO OŠTEĆENJE
OŠTEĆENJE ĆELIJSKE MEMBRANE
• Mehanički, usled pritiska povećane količine tečnosti u ćeliji;
POSLEDICE:
Manja oštećenja uzrokuju poremećaje elektrolitne ravnoteže sa gubitkom elektrolitnih
gradijenata i promenu membranskog potencijala i podražljivosti membrane. Teža
oštećenja membrane direktno dovode do smrti ćelije.
REVERZIBILNO OŠTEĆENJE
Sve promene su reverzibilne ukoliko dođe do
pravovremene reperfuzije/reoksigenacije!
1. Ireverzibilna MPT;
2. Teško oštećenje funkcije membrana ćelije i organela sa
narušavanjem jonskih gradijenata i aktivacijom
lizozomalnih enzima.
CK-MB – kreatin-kinaza MB
AST, ALT – aspartat- , alanin-aminotransferaza
LDH – laktat dehidrogenaza
SMRT ĆELIJE
Prema glavnim biohemijskim i morfološkim
osobenostima, postoje dva glavna tipa ćelijske
smrti:
•NEKROZA
•APOPTOZA
NEKROZA
grč. νεκρός – mrtvo
2. Patogeneza:
• enzimska digestija umirućih ćelija uglavnom
heterolizom (hipoksija oštećuje enzimski sistem
ishemičnih ćelija) delimično objašnjava kasni početak
ćelijske digestije i uklanjanja nekrotičnog tkiva.
apoptoza proliferacija
• Inicirajuće kaspaze (8 i 9)
• Efektorske kaspaze (3 i 6)
*tako da svaki predstavlja proizvod prirodnog broja i 180: 180, 360, 540...
APOPTOZA
U kasnoj fazi apoptoze dolazi do ekstenzivnog „pupljenja“ ćelijske
membrane praćeno dezintegracijom jedra na dva ili više
fragmenta i formiranja „apoptotskih tela“.
Apoptotska tela sadrže deo citoplazme i organela očuvanog
integriteta, sa ili bez jedarnih fragmenata, obavijena delovima
plazma membrane.
APOPTOZA
• Insuficijencija jetre
• Imunodeficijencije
• Aplastična anemija
• Dijabetes melitus
• Neurodegenerativne bolesti
• HIV
PATOLOŠKA STANJA POVEZANA SA
SMANJENOM APOPTOZOM
Poremećaji u razvoju
Perzistentne infekcije
Autoimunske bolesti
Hiperfunkcija organa
Tumori
NEKROZA APOPTOZA
nije energetski zavisna energetski zavisna
FIZIOLOŠKI, GENETSKI REGULISAN
PATOLOŠKI PROCES
ETIOLOGIJA POSLEDICA IREVERZIBILNOG OŠTEĆENJA PONEKAD IZAZVAN PATOLOŠKIM
ĆELIJE (ĆELIJSKO UBISTVO) STIMULUSIMA
(ĆELIJSKO SAMOUBISTVO)
• BEZ INFLAMACIJE I
REAKCIJA • ZAPALJENJE I SEKUNDARNO OŠTEĆENJE SEKUNDARNOG OŠTEĆENJA
SUSEDNOG ZDRAVOG TKIVA TKIVA (OSIM U SLUČAJU
TKIVA • OŽILJAK INSUFICIJENTNE FAGOCITOZE)
• BEZ OŽILJKA
NEKROZA APOPTOZA
https://www.youtube.com/watch?v=7WRkY8q_F3k