Godišnjak Zavoda za psihologiju, 1993, 23-30.

Predstavlja li empatija dio socijalne kompetencije?

Ingrid Brdar, Alessandra Pokrajac-Bulian

Zavod za psihologiju, Pedagoški fakultet
Sveučilište u Rijeci

Ispitan je odnos između socijalne kompetencije i empatije. 110 studenata je ispunilo

Inventar socijalnih vještina (Riggio, 1986), Interpersonalni indeks reaktivnosti (Davis,
1980), Skalu straha od negativne evaluacije (Leary, 1983) i skalu ekstraverzije (Eysenck i
Eysenck, 1964). Upitnici su pokazala relativno zadovoljavajuću unutarnju konistentnost.
Faktorskom analizom u koju su uključene sve dimenzije socijalne kompetencije i
empatije dobivena su dva faktora koja objašnjavaju oko 40 % zajedničke varijance. Prvi
faktor predstavlja socijalnu anksioznost, a drugi empatiju i emocionalnu domenu socijalne
kommpetencije.

Socijalna kompetencija je pojam s dugom poviješću i neravnomjernim razvojem (Walker i

Foley, 1973). Istraživanja socijalne kompetencije započela su u razdoblju između 1920. i 1930.
godine. Kasnije se interes za to područje ciklički izmjenjivao, da bi se posljednjih godina obnovio.
Unatoč različitim shvaćanjima o njenoj prirodi, i unatoč nedosljednim, čak i kontroverznim
rezultatima empirijskih istraživanja, pojam socijalne kompetencije je zanimljiv i prihvatljiv kako za
stručnjake tako i za obične ljude. Ispitivanja imlicitnih teorija inteligencije koje imaju stručnjaci i
laici pokazala su da i jedni i drugi posebno izdvajaju ponašanje u socijalnim situacijama, odnosno
da inteligentno socijalno ponašanje pripisuju odvojenom faktoru inteligencije (Sternberg i dr.,
1981).
Premda postoji mnogo različitih shvaćanja socijalne kompetencije, većina se autora slaže da
se ona sastoji od sposobnosti, ili grupe sposobnosti, koje olakšavaju početak, razvijanje i održavanje
odnosa među ljudima. Marlowe (1986) je definira kao "sposobnost razumijevanja tuđih i vlastitih
osjećaja, misli i ponašanja ljudi u interpersonalnim situacijama, kao i odgovarajućeg ponašanja koje
se temelji na tom razumijevanju (52 str.).
S konstruktom socijalne kompetencije javljaju se i problemi vezani uz mogućnosti mjerenja.
Ranija istraživanja nisu uspjela potvrditi da je socijalna kompetencija zaseban faktor inteligencije.
Međutim, rezultati novijih istraživanja, koja su riješila neke metodološke probleme prethodnih
ispitivanja, a njihovi rezultati ukazuju na nezavisnost ovog konstrukta.
Riggio (1986) je razvio Inventar socijalnih vještina za mjerenje osnovnih dimenzija socijalne
kompetencije. Inventar obuhvaća tri primarne vještine, osjetljivost, izražajnost i kontrolu
komunikacije u dva odvojena područja: u u emocionalno-neverbalnoj i socijalno-verbalnoj domeni.
Autor smatra da ovih šest osnovnih dimenzija predstavljaju opći presjek socijalno-
komunikacijeskih vještina, ali ne mora predstavljati i njihov cjelokupni popis. Osnovne dimenzije
vještina mogle bi se dalje dijeliti na specifične podvještine ili sposobnosti. Navedenih šest
dimenzija predstavlja samo opći okvir socijalnih vještina.
Riggio (1989) definira emocionalnu izražajnost kao vještinu neverbalnog izražavanja
emocija, stavova i drugih poruka. Emocionalna osjetljivost je vještina primanja i dekodiranja
neverbalnih poruka. Emocionalno osjetljiva osoba obraća pozornost na neverbalne znakove, te brzo
i točno interpretira suptilne neverbalne znakove emocija kod drugih ljudi. Emocionalna kontrola je
vještina kontroliranja i usklađivanja emocionalnog i neverbalnog izražavanja, a obuhvaća i
2 Brdar, Pokrajac-Bilian: Predstavlja li empatija dio socijalne kompetencije?
sposobnost glumljenja i prikrivanja emocija. Osobe koje imaju visoku emocionalnu kontrolu mogu
nadzirati izražavanje intenzivnih emocija, a istovremeno glumiti da doživljavaju druge emocije.
Socijalna izražajnost je vještina verbalnog izražavanja i sposobnost uključivanja drugih ljudi u
socijalnu interakciju. Socijalno izražajne osobe su verbalno fluentne, vješto započinju razgovor i
spontano ga vode te ostavaljaju dojam otvorene i društvene osobe. Socijalna osjetljivost se odnosi
na vještinu razumijevanja verbalne komunikacije te opće znanje o socijalnim normama i pravilima.
Socijalna kontrola je vještina samoprezentiranja. Osobe visoke socijalne kontrole mogu vješto
igrati različite socijalne uloge, taktične su i mogu se prilagoditi gotovo svakoj socijalnoj situaciji.
Konstrukt empatije ima posebnu važnost u području socijalne interakcije. Istraživanja koja su
ispitivala socijalnu kompetenciju i njen odnos prema akademskoj inteligenciji i drugim varijablama,
često su uzimala empatiju kao jednu od mjera socijalne kompetencije (Ford i Tisak, 1983; Marlowe,
1986; Daly i dr., 1987). S druge strane, istraživanja empatije ponekad su obuhvaćala neke mjere
socijalne kompetencije (Chlopan i dr., 1985).
Empatija je fenomen koji se u širem smislu odnosi na reakcije pojedinca potaknute iskustvom
kojeg proživljava druga osoba. Postoji, naravno, čitav niz mogućih reakcija (Davis, 1983 a). Smith
(1759) i Spencer (1870) razlikovali su dvije osnovne grupe mogućih odgovora: kognitivnu,
intelektualnu reakciju s jedne strane (sposobnost razumijevanja perspektive druge osobe) i mnogo
visceralniju emocionalnu reakciju na drugu osobu (Davis, 1983 a). Ova se temeljna razlika zadržala
do danas, tako da su i istraživanja empatije slijedila dva gotovo potpuno odvojena smjera (Hoffman,
1978; Eisenberg, Miller, 1987). S jedne strane autori su definirali empatiju u kognitivnim
terminima, a pod tim pojmom mislili su na razumijevanje afektivnog ili kognitivnog stanja druge
osobe, odnosno na svjesnost o emocijama drugih, njihovim mislima i namjerama (Deutsch, Madle,
1975; Hogan, 1969).
Radi se zapravo o kognitivnoj koncepciji koja je potakla autore kao što su Deutsch i Madle
(1975) na istraživanja o sposobnosti preuzimanja uloge ili perspektive druge osobe, o
prepoznavanju emocija u drugima te na proučavanje socijalne kognicije. S druge strane empatija se
definira i tumači u terminima emocija, odnosno kao emocionalni odgovor na drugu osobu
(Hoffman, 1984; Mehrabian i Epstein, 1972; Stotland, 1969). Neki od ovih autora promatraju
empatiju kao vikarijsko podudaranje emocionalnog stanja s onim druge osobe, jer empatirati
zapravo znači osjećati jednaku ili sličnu emociju emociji druge osobe (Stotland, 1969). Druga grupa
autora definira empatiju kao brigu za stanje druge osobe ili kao proživljavanje emocionalnog stanja
koje je usmjereno na njezinu dobrobit (Batson i Coke, 1981).
Posljednjih godina raste interes za integracijom ovih dviju istraživačkih tradicija. Mnogi
teoretičari smatraju da će se razumijevanje empatije znatno proširiti ukoliko se istovremeno uzmu u
obzir i afektivna i kognitivna komponenta empatičkog odgovora (Deutsch i Madle, 1975; Hoffman,
1978, 1984). Tako je Davis (1980) sugerirao da se empatija može promatrati kao set povezanih
konstrukata, jer svi odražavaju reakciju usmjerenu na druge, ali je svaki od tih aspekata moguće
međusobno razlikovati. U skladu s takvim shvaćanjem, Davis (1980) je konstruirao upitnik za
mjerenje individualnih razlika u empatiji (Indeks interpersonalne reaktivnosti) koji je zasnovan na
multidimenzionalnom pristupu. Instrument se sastoji od četiri skale, a svaka se odnosi na jedan od
aspekata globalnog koncepta empatije. Skala preuzimanja perspektive drugoga odnosi se na
procjenu tendencije spontanog preuzimanja stanovišta druge osobe; Skala mašte mjeri tendenciju
identificiranja s likovima iz priča, knjiga, filmova. Druge dvije skale mjere tipične emocionalne
odgovore ispitanika: empatičku brigu, odnosno, osjećaj simpatije i brige za druge ljude i osobnu
uznemirenost, odnosno, anksioznost i nelagodu u napetim interpersonalnim odnosima (Davis, 1980,
1983 a, 1983 b, 1991).
I ranija su istraživanja empatije obuhvaćala vrlo slične grupe konstrukata. Tako Hoffman
(1978) dajući teoretski pregled razvoja prosocijalnog motiva, govori o sposobnosti djece za
neegocentričnim mišljenjem (što je analogno tendenciji preuzimanja perspektive druge osobe) kao
medijatoru postepena pomaka od osobne uznemirenosti (koja predstavlja emocionalnu reakciju
Godišnjak Zavoda za psihologiju, 1993, 23-30. 3
orijentiranu na samoga sebe u situaciji tuđe uznemirenosti) prema reakcijama simpatije i brige
usmjerenih na druge (prema Davis, 1983a). Coke i suradnici (1978) isto tako govore o sličnoj grupi
konstrukata kao što su preuzimanje perspektive, empatičke emocije i osobna uznemirenost u
pokušaju empirijskog proučavanja emocionalnih reakcija kod odraslih.
Riggio i dr. (1989) smatraju da se ono što mnogi autori podrazumijevaju pod empatijom
može također definirati u terminima bazične komunikacije ili socijalne kompetencije. Uspješna
emocionalna empatija bi zapravo mogla predstavljati kombinaciju bazičnih vještina emocionalne
osjetljivosti i izražajnosti. Autori pretpostavljaju da kognitivnom empatijom dominira vještina
socijalne osjetljivosti, ali ona također uključuje socijalnu izražajnost i socijalnu kontrolu. Riggio i
dr. (1989) zaključuju da postoji vrlo veliko preklapanje između empatije i socijalne kompetencije.
Pregledom definicija empatije i socijalne kompetencije može se uočiti djelomično
preklapanje. Chlopan i dr. (1985) u prikazu mjera empatije uključuju i neke testove socijalne
inteligencije. Marlowe (1986) je empirijski razvio multidimenzionalni model socijalne
kompetencije, a jedna od 5 domena koje model obuhvaća predstavlja empatiju. Stoga se činilo
zanimljivim provjeriti odnos između dimenzija empatije i socijalnih vještina te ispitati predstavlja li
empatija dio socijalne kompetencije.

METODA

ISPITANICI

U ovom je ispitivanju sudjelovalo 110 studenata Pedagoškog fakulteta u Rijeci, od I do IV

godine studija, različitih studijskih grupa (psihologije, pedagogije, matematike-fizike, matematike-
informatike, fizike-politehnike).

INSTRUMENTI

Inventar socijalnih vještina (SSI, Riggio, 1986, 1989) - sastoji se od 6 podskala: emocionalna
izražajnost, emocionalna osjetljivost, emocionalna kontrola, socijalna izražajnost, socijalna
osjetljivost i socijalna kontrola. Svaka skala sadrži po 12 tvrdnji na koje ispitanici odgovaraju na
skali Likertovoog tipa od 5 stupnjeva. Unutarnja konzistentnost skala je zadovoljavajuća. Cronbach
alfa se kreće od 0.70 za emocionalnu izražajnost do 0.84 za socijalnu izražajnost. Faktorska analiza
na zajedničke faktore s oblimin rotacijom potvrdila je postojanje 6 faktora.

Indeks interpersonalne reaktivnosti (IRI, Davis, 1980) - Korištena je skraćena verzija ovog
upitnika (Pokrajac, 1993). Sadrži 22 čestice (od originalnih 28) koje se odnose na četiri nezavisne
dimenzije empatije: preuzimanje perspektive drugoga (5 čestica), maštu (6 čestica), empatičku brigu
(6 čestica) i osobnu uznemirenost (5 čestica). Ispitanici odgovaraju na skali Likertova tipa od 1 do
5. Pouzdanost skala (Cronbach alfa) je zadovoljavajuća, a kreće se od 0.70 za preuzimanje
perspektive do 0.83 za Maštu. Sve su četiri skale zavisne od spola (žene postižu više rezultate od
muškaraca).

Skala straha od negativne evaluacije (Leary, 1983, prema Bezinović, 1988) - ova je skala skraćena
verzija originalne skale za mjerenje straha od negativne evaluacije Watsona i Frienda (1969, prema
Bezinović, 1988). Sadrži 12 tvrdnji. Zadatak je ispitanika da na svaku tvrdnju odgovori na skali
Likertova tipa od 0 do 4. Pouzdanost skale tipa Cronbach alfa iznosi .89.

Skala ekstraverzije (EPI, Eysenck i Eysenck, 1964) - skala se sastoji od 24 tvrdnje na koje
ispitanici odgovaraju s "da" ili "ne". Unutarnja konzistentnost je relativno niska (Cronbach alfa
4 Brdar, Pokrajac-Bilian: Predstavlja li empatija dio socijalne kompetencije?
0.69), što je najvjerojatnije posljedica heterogenosti skale. U literaturi ima dosta podataka o
dvodimenzionalnosti ove skale, a glavne dimenzije su socijalbilnost i impulsivnost (Emmons i
Diener, 1986; Wolfe i Kasmer, 1988). Faktorskom analizom na zajedničke faktore podataka iz ovog
istraživanja, s oblimin rotacijom također su izvojena dva glavna faktora, ali kako oni objašnjavaju
relativno malo zajedničke varijance, u analizi rezultata nisu posebno prikazani rezultati za
socijabilnost i impulsivnost.

REZULTATI

U Tablici 1. prikazani su koeficijenti korelacije između dimenzija empatije, straha od

negativne evaluacije, ekstraverzija i pojedinih dimenzija socijalne kompetencije. Najviša korelacija
dobivena je između socijalne osjetljivosti i straha od negativne evaluacije (0.64, p < 0.01). Taj
podatak pokazuje da ove dvije varijable imaju oko 41 % zajedničke varijance. Visoka povezanost
dobivena je također između socijalne izražajnosti i ekstraverzije (0.58, p < 0.01), što ukazuje na
trećinu zajedničke varijance.
Empatička briga za druge ljude povezana je s dvije dimenzije socijalne kompetencije - s
emocionalnom osjetljivošću i slabom emocionalnom kontrolom. Mašta je također povezana s
emocionalnom osjetljivošću, što pokazuje veću sklonost emocionalno osjetljivih osoba za
identificiranje s likovima iz filmova i knjiga. Osobna uznemirenost je povezana s najviše dimenzija
socijalne kompetencije. Veću empatičku uznemirenost osjećaju osobe koje su socijalno osjetljivije,
koje imaju manju socijalnu izražajnost i koje imaju manjuemocionalnu i socijalnu kontrolu.
Sposobnost preuzimanja perspektive druge osobe povezana je s većom emocionalnom
osjetljivošću.
Iz rezultata prikazanih u Tablici 1. može se uočiti da su tri dimenzije socijalne kompetencije
iz socijalne domene u relativno visokoj korelaciji s istim varijablama: nemirom, strahom od
negativne evaluacije i ekstraverzijom. Najviše značajnih korelacija između dimenzija empatije i
socijalne kompetencije pojavljuje se u emocionalnoj domeni, odnosno dimenzije empatije su
najviše povezane s emocionalnom osjetljivošću i emocionalnom kontrolom.

Tablica 1. Korelacije dimenzija empatije, straha od negativne evaluacije i ekstraverzije s

dimenzijama socijalne kompetencije

Varijabla EI EO EK SI SO SK

BRIGA .06 .27* -.29* -.13 .12 -.01

MAŠTA .21 .32* -.14 .12 .19 -.06
NEMIR .01 .06 -.49* -.29* .46* -.53*
PERSPEKTIVA .10 .32* -.13 .03 .04 -.02
STRAH OD NEG. EVAL. -.02 .08 -.21 -.40* .64* -.56*
EKSTRAVERZIJA .21 .05 -.08 .58* -.30* .47*

* p < 0.01
EI - emocionalna izražajnost, EO - emocionalna osjetljivost, EK - emocionalna kontrola,
SI - socijalna izražajnost, SO - socijalna osjetljovost, SK - socijalna kontrola

Faktorskom analizom na zajedničke faktore s oblimin rotacijom ispitana je temeljna

struktura varijabli obuhvaćenih ovim ispitivanjem. Cilj ove analize bio je provjeriti predstavlja li
empatija dio socijalne kompetencije ili je ona nezavisan faktor. U Tablici 2. prikazani su dobiveni
Godišnjak Zavoda za psihologiju, 1993, 23-30. 5
rezultati. Dvofaktorska solucija objašnjava oko 40 % zajedničke varijance. Prvi faktor čine
dimenzije socijalne kompetencije koje predstavljaju socijalnu domenu, zatim strah od negativne
evaluacije, ekstraverzija i jedna dimenzija empatije - nemir.
Drugi faktor čine dimenzije socijalne kompetencije koje predstavljaju emocionalnu domenu,
uz preostale tri dimenzije empatije - maštu, perspektivu i brigu.

Tablica 2. - Faktorska opterećenja varijabli uključenih u faktorsku analizu

Faktor 1 Faktor 2

Socijalna kontrola -.86

Socijalna izražajnost -.73
Socijalna osjetljivost .70
Strah od negativne evaluacije .68
Ekstraverzija -.57
Nemir .56 .41

Mašta .70
Perspektiva .54
Briga .53
Emocionalna osjetljivost .42
Emocionalna kontrola -.35
Emocionalna izražajnost .31

Objašnjena varijanca 25.5 % 14.3 %

RASPRAVA

Socijalna osjetljivost i strah od negativne evaluacije dijele 41 % zajedničke varijance.

Socijalna osjetljivost se odnosi na vještinu razumijevanja verbalne komunikacije te opće znanje o
socijalnim normama i pravilima. Riggio (1986) ističe da velika socijalna osjetljivost ukazuje na
moguću preveliku brigu o primjerenosti vlastitog ponašanja. Strah od negativne evaluacije ukazuje
na brigu neke osobe o tome kakav će dojam ostaviti i što će o njoj misliti drugi ljudi, te strah da će
reći ili učiniti pogrešne stvari. Dakle, i socijalna osjetljivost i strah od negativne evaluacije se
odnose na brigu o primjerenosti vlastitog ponašanja u nekoj socijalnoj situaciji.
Visoka korelacija između ekstraverzije i socijalne izražajnosti pokazuje da ove dvije varijable
dijele oko jedne trećine zajedničke varijance. Ekstravertirani ljudi su društveni, aktivni, dominantni
i poduzetni (Eysenck i Eysenck, 1964). Socijalno izražajne osobe vješto započinju razgovor i
spontano ga vode te ostavljaju dojam otvorene i društvene osobe (Riggio, 1989). Ovim je
varijablama još zajednička verbalna fluentnost. Očito je, dakle, da se socijalna izražajnost i
ekstraverzija jednim dijelom preklapaju.
Faktorskom analizom dobivena su dva temeljna faktora. Prvi faktor obuhvaća dimenzije
socijalne kompetencije koje predstavljaju socijalnu domenu, zatim ekstraverziju, strah od negativne
evaluacije i osobnu uznemirenost. Ovaj bi se faktor mogao nazvati socijalna anksioznost, jer
podrazumijeva nižu razinu socijalne kontrole, socijalne izražajnosti i ekstraverzije, a veću razinu
socijalne osjetljivosti, straha od negativne evaluacije i osobne uznemirenosti. Osobna uznemirenost
pojavljuje se u oba faktora, ali ima veće opterećenje na prvom faktoru.
Drugi faktor dobiven faktorskom analizom sastoji se od tri dimenzije empatije (mašta,
preuzimanje perspektive i briga za druge ljude) i tri dimenzije socijalne kompetencije iz
emocionalne domene (emocionalna izražajnost, osjetljivost i kontrola). Ovaj faktor predstavlja
6 Brdar, Pokrajac-Bilian: Predstavlja li empatija dio socijalne kompetencije?
empatiju i emocije.
Keating (1978) je pretpostavio da socijalna kompetencija možda obuhvaća više koherentnih
domena. Rezultati istraživanja Forda i Tisak (1983) potvrđuju ovu hipotezu. Oni zaključuju da
socijalna kompetencija nije tako jedinstvena kao što se do tada pretpostavljalo te da podaci
njihovog istraživanja ukazuju na mogućnost multifacetnosti socijalne kompetencije. Rezultati
dobiveni ovim istraživanjem ukazuju na mogućnost razlikovanja emocionalne i socijalne domene,
što je u skladu s modelom socijalne kompetencije koji je postavio Riggio (1986, 1989). On je razvio
model na temelju rezultata multidisciplinarnog istraživanja komunikacijskih vještina. Model
pretpostavlja da su glavne socijalne vještine izrtažajnost, osjetljivost i kontrola u dvije odvojene
domene, emocionalnoj i socijalnoj. Prema rezultatima ovog istraživanja emocionalna domena
mogla bi se proširiti tako da se dodaju još neke vještine koje se odnose na empatiju, a posebno se
čine važnima preuzimanje perspektive i empatička briga za druge ljude. Time bi se emocionalna
domena proširila vještinama koje nisu neposredno uključene u komunikaciju, ali su također vrlo
značajne za socijalno kompetentno ponašnanje. Petroska-Beška (1988) smatra da se shvaćanje
empatije kao sposobnosti razumijevanja emocionalnog i mentalnog stanja ili ponašanja druge osobe
podudara s onim što se podrazumijeva pod kognitivnim aspektom socijalne kompetencije.
Međutim, kada se empatija tretira kao sposobnost jedne osobe da dijeli emocionalna iskustva s
drugom osobom, onda empatija izlazi iz domene socijalne kompetencije.
Većina definicija socijalne kompetencije ističe da socijalno kompetentno ponašanje mora
uvažavati motive i osjećaje drugih ljudi. Thorndike (1920, prema Walker i Foley, 1973) definira
socijalnu inteligenciju kao sposobnost razumijevanja drugih ljudi i sposobnost razboritog ponašanja
u međuljudskim odnosima. Ford (1982) smatra da je socijalna kompetencija "postizanje važnih
socijalnih ciljeva u specifičnim socijalnim okolnostima upotrebom primjerenih sredstava" (str. 342).
Samo ponašanje koje uvažava osjećaje, misli i ponašanje drugih ljudi može se smatrati socijalno
kompetentnim (Marlowe, 1986). Dakle, socijalno kompetentna osoba mora biti osjetljiva na
reakcije drugih ljudi. Empatija je fenomen koji se u širem smislu odnosi na reakcije pojedinca
potaknute iskustvom kojeg proživljava druga osoba. Usporedbom definicija empatije i socijalne
kompetencije nameće se zaključak da socijalno kompetentno ponašanja podrazumijeva postojanje
empatije. Ako bi se socijalna kompetencija odnosila samo na postizanje važnih socijalnih ciljeva,
onda bi uspješnost u realizaciji tih ciljeva bila jedini kriterij. Međutim, ponašanje koje je usmjereno
isključivo na ostvarenje vlastitih motiva, bez obzira na druge ljude, ne može se smatrati socijalno
kompetentnim. Stoga bi uključivanje nekih dimenzija empatije (preuzimanje perspektive i
empatička briga za druge ljude) u osnovne socijalne vještine, moglo dati bolju mjeru socijalno
kompetentnog ponašanja.
Rezultati ovog istraživanja potvrđuju opravdanost uključivanja nekih dimenzija empatije u
definiranje socijalne kompetencije. Dobiveni rezultati također potvrđuju postojanje dviju domena
socijalne kompetencije - emocionalne i socijalne, u skladu s modelom koji je postavio Riggio
(1986, 1989), i ukazuju na mogućnost proširivanja emocionalne domene nekim dimenzijama
empatije.

LITERATURA

Argyle, M. (1969). Social Interaction. London: Tavistock Publications.

Batson, C. D., Coke, J. S. (1981). Empathy: A Source of Altruistic Motivation for Helping? U: J. P.
Rushton, R. M. Sorrentino (Ur.), Altruism and Helping Behavior: Social, Personality, and
Developmental Perspectives, (167-211). Hillsdale, NJ: Erlbaum.
Bezinović, P. (1988). Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija samopoimanja.
Neobjavljena doktorska dizertacija, Filozofski fakultet, Zagreb.
Chlopan, B.E., McCain, M.L., Carbonell, J.L. (1985). Emathy: Review of Available Measure.
Godišnjak Zavoda za psihologiju, 1993, 23-30. 7
Journal of Personality and Social Psychology, 48, 35-653.
Coke, J., Batson, C., McDavis, K. (1978). Empathic Mediation of Helping: A Two-Stage Model.
Journal of Personality and Social Psychology, 36,
752-766.
Daly, J.A., Vangelisti, A.L., Daughton, S.M. (1987). The Nature and Correlates of Conversational
Sensitivity. Human Communication Research, 14.
Davis, M. H. (1980). A Multidimensional Approach to Individual Differences in Empathy. JSAJ
Catalog of Selected Documents in Psychology, 10, 85.
Davis, M. H. (1983 a). Measuring Individual Differences in Empathy: Evidence for a
Multitimensional Approach. Journal of Personality and Social Psychology, 44, 113-126.
Davis, M. H. (1983 b). The Effects of Dispositional Empathy on Emotional Reactions and Helping:
A Multidimensional Approach. Journal of Personality, 51, 167-184.
Davis, M. H., Franzoi, S. L. (1991). Stability and Change in Adolescent Self-Consciousness and
Empathy. Journal of Research in Personality, 25, 70-87.
Deutsch, F., Madle, R. A. (1975). Empathy: Historic and Current Conceptualizations,
Measurement and a Cognitive Theoretical Perspective. Human Development, 18, 267-287.
Eisenberg, N., Miller, P. A. (1987). The Relation of Empathy to Prosocial and Related Behaviors.
Psychological Bulletin, 101, 91-119.
Emmons, R.A., Diener, E. (1986). Influence of Impulsivity and Sociability on Subjective Well-
Being. Journal of Personality and Social Psychology, 50, 1211-1215.
Eysenck, H.J., Eysenck, S.B.G. (1964). Manual of the Eysenck PersonalityInventory. San Diego:
Educationaland Industrial Testing Service.
Ford, M.E. (1982). Social Cognition and Social Competence in Adolescence. Developmental
Psychology, 18, 323-340.
Ford, ME., Tisak, M.S. (1983). A Further Search for Social Intelligence. Journal of Educational
Psychology, 75, 196-206.
Hoffman, M. L. (1978). Empathy, its Development and Prosocial Implications. U: C. B. Keasey
(Ur.), Nebrasca Symposium on Motivation, (vol. 25, 169-218). Lincoln: University of Nebrasca
Press.
Hoffman, M. L. (1984). Interaction of Affect and Cognition in Empathy. U: C. E. Izard, J.
Kagan, R. B. Zajonc (Ur.), Emotions, Cognition and Behavior, (103-131). Cambridge, England:
Cambridge University Press.
Hogan, R. (1969). Development of an Empathy Scale. Journal of Consulting and Clinical
Psychology, 33, 307-316.
Keating, D.P. (1978). A Search for Social Intelligence. Journal of Educational Psychology, 70, 218-
223.
Marlowe, H.A. (1986). Social Intelligence: Evidence for Multidimensionality and Construct
Independence. Journal of Educational Psychology, 78, 52-58.
Mehrabian, A., Epstein, N. A. (1972). A Measure of Emotional Empathy. Journal of Personality,
40, 523-543.
Petroska-Beška, V. (1988). Priroda socijalne inteligencije i mogućnosti njenog merenja.
Neobjavljena doktorska dizertacija, Filozofski fakultet, Beograd.
8 Brdar, Pokrajac-Bilian: Predstavlja li empatija dio socijalne kompetencije?
Pokrajac, A. (1993). Odnos empatije i izbora stila rješavanja interpersonalnih konflikata.
Neobjavljeni magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb.
Riggio, R.E. (1986). Assessment of Basic Social Skills. Journal of Personality and Social
Psychology, 51, 649-660.
Riggio, R. E. (1989). Manual for the Social Skills Inventory. Palo Alto, California: Consulting
Psychologists Press.
Riggio, R. E., Tucker, J., Coffaro, D. (1989). Social Skills and Empathy. Personality and Individual
Differences, 10, 93-99.
Stotland, E. (1969). Exploratory Investigations of Empathy. U: L. Berkowitz (Ur.), Advances in
Experimental Social Psychology, (vol. 4).
New York: Academic Press.
Sternberg, R.J., Conway, B.E., Bernstein, M. (1981). People's Conceptions of Intelligence.
Journal of Personality and Social Psychology, 41, 37-55.
Walker, E.W., Foley, J.M. (1973). Social Intelligence: Its History and Measurement. Psychological
Reports, 33, 839-861.
Wolfe, R.N., Kasmer, J.A. (1988). Type Versus Trait: Impulsivity, Sociability and Preferences for
Cooperative and Competitive Activities. Journal of Personality and Social Psychology, 54, 864-
871.

IS EMPATHY A PART OF SOCIAL COMPETENCE?

The relationship between social competence and empathy was investigated.

110 students were administered the Social Skills Inventory (Riggio, 1986), the
Interpersonal Reactivity Index (Davis, 1980), the Fear of Negative Evaluation Scale
(Leary, 1983), and the Extraversion Scale (EPI, Eysenck & Eysenck, 1964). The
internal consistencies for these instruments were relatively satisfactory.
A factor analysis was conducted, including all social competence and
empathy dimensions. A two-factor solution explained 40 % of common variance. The
first factor represents social anxiety (including the social competence dimensions
representing social domain, extraversion, fear of negative
evaluation, and personal distress). The second factor consists of empathy and
emotional domain of the social competence (including three empathy dimensions
and three social competence dimensions representing emotional domain).
Godišnjak Zavoda za psihologiju, 1993, 23-30. 9
Prilog

1. Matrica interkorelacija mjera socijalne kompetencije

EO EK SI SO SK
Emocionalna izražajnost .06 -.21 .28* .02 .14
Emocionalna osjetljivost .10 .16 .19 .18
Emocionalna kontrola -.04 -.20 .32**
Socijalna izražajnost -.18 .44**
Socijalna osjetljivost -.52**

* p < .05 **p < .01

EI - emocionalna izražajnost, EO - emocionalna osjetljivost, EK - emocionalna kontrola,
SI - socijalna izražajnost, SO - socijalna osjetljovost, SK - socijalna kontrola

2. Matrica interkorelacija mjera empatije

Mašta Nemir Perspektiva

Briga .35** .20 .28

Mašta .36** .42**
Nemir .25*

* p < .05 **p < .01

3. Aritmetičke sredine i standardne devijacije za mjere socijalne kompetencije i empatije, strah od

negativne evaluacije i sktraverziju

M SD
Emocionalna izražajnost 22.01 5.41
Emocionalna osjetljivost 32.75 6.69
Emocionalna kontrola 23.05 7.50
Socijalna izražajnost 27.14 8.65
Socijalna osjetljivost 26.88 7.57
Socijalna kontrola 29.05 6.74
Briga 17.45 3.86
Mašta 14.82 5.25
Nemir 11.96 4.11
Perspektiva 16.91 3.47
Strah od negativne evaluacije 21.84 7.78
Ekstraverzija 16.04 3.12