Professional Documents
Culture Documents
OSNOVNA GRAMATIKA
ENGLESKOG JEZIKA
I
0
Ivana Bratić
ISBN: 978-953-7566-32-6
Stručna recenzija:
Ivana Kardum
Dragan Zlatović
1
Predgovor:
Ova gramatika rodila se kao rezultat rada sa studentima prvih i drugih godina Turističkog
menadžmenta Veleučilišta u Šibeniku; na Stručnim studijima Menadžment i Upravni studij.
Budući da se uvijek radi o izrazito mješovitom sastavu studenata, od onih koji su upravo
završili srednjoškolsko obrazovanje, do studenata koji su završili srednjoškolsko formalno
obrazovanje, no uključeni su i u svijet biznisa ili su u radnom odnosu pa do onih koji su
nakon godina iskustva rada i uključenosti u poslovni svijet odlučili okrenuti stranicu i
produbiti temelje svog profesionalnog stvaralaštva, okrenuti se na jedan način ovom vidu
cijeloživotnog učenja upisavši se na stručni studij, to je pisanje ovakvog priručnika svakako
bio izazov. Stručni su studiji po svojoj prirodi mjesto gdje se teoretska znanja prožimaju sa
onima iz profesionalnog okruženja pa su sami po sebi idealni za sve koji možda žele
zaokružiti svoj profesionalni put i dati mu jednu dozu formalnog znanja. S druge strane, za
one koji su tek završili srednjoškolsko obrazovanje, to je idealno mjesto za stjecanje
teoretskih, formalnih znanja, no u isto vrijeme i onih praktičnih u uskoj poveznici s
profesionalnim radnim ambijentom. S obzirom na tako širok spektar studenata, predznanje iz
područja engleskog jezika šaroliko je.
Učenje jezika specifičan je fenomen i u sebi objedinjuje razne vještine i procese. Karakterizira
ga kontinuirano učenje i ponavljanje naučenoga. Upravo tu i leži bit poznavanja i održavanja
znanja nekog stranog jezika.
Ideja pisanja baš ovakve gramatike priručnika, rezultat je iskustva rada sa „šarolikim“
grupama studenata; sa studentima koji imaju solidno pasivno znanje jezika, širok vokabular,
no poteškoće u iznošenju nekih temeljnih jezičnih postavki, onima koji su to nekad imali, no
koji su se s vremenom udaljili od „doticaja“ s jezikom i biva im teško pratiti nastavu ili
slijediti rečenične strukture na engleskom, te onim „najkritičnijim“ grupama, a to su studenti
koji imaju odboj prema učenju jezika zbog nekih za njih „nepremostivih“ jezičnih problema
koje im je (prema njihovom mišljenju) zahtjevno ili, po nekima, nemoguće prebroditi.
Upravo iz tog niza motiva, proizlazi ova gramatika koja je pisana na hrvatskom jeziku. Izbor
pisanja na hrvatskom jeziku bio je intencionalan. Istina je da se jezik najbolje uči i vježba
„sistemom preopterećenosti“, kako se to običava reći na filozofskim fakultetima, smjerovima
stranih jezika, no isto tako je metodološki poznato, priznato i indikativno da se
učeniku/studentu u bilo kojem trenutku nerazumijevanja gradiva na stranom jeziku omogući
verzija na materinjem jeziku kako bi se osnovne jezične postavke jasno prepoznale, shvatile, a
tek onda mogle, kroz vježbu i učestalo ponavljanje, i naučiti. To je indikativno već u samoj
metodologiji nastave stranog jezika pa takvo što ne smije izostati ni kao pisana podrška u
ovom gramatičkom smislu. U pisanju je dakle korišten hrvatski jezik, a radi što lakšeg
usvajanja, dana je usporedba osnovne engleske i hrvatske gramatičke terminologije što je
korisno kod studenata koji su više okrenuti govornoj i praktičnoj upotrebi jezika.
Priručnik po svojoj tematici slijedi gradivo nastave kolegija iz engleskog jezika na prvoj i
drugoj godini učenja na stručnim studijima Turistički menadžment i Upravni studij. Služi kao
jedan oslonac stranoj literaturi za savladavanje gradiva, ponavljanje osnovnih pojmova i
2
gramatičkih cjelina te stjecanje sigurnosti u jeziku što i jest pretpostavka za učenje, a kasnije i
savladavanje engleskog, a tako i svakog drugog stranog jezika općenito.
3
Sadržaj
Predgovor: .............................................................................................................................. 2
THE PRESENT .......................................................................................................................... 7
PRESENT SIMPLE TENSE .................................................................................................. 7
Kako tvorimo Present Simple tense? ...................................................................................... 7
Kad koristimo Present Simple tense? ..................................................................................... 8
Priložne oznake vremena (adverbs of time) ........................................................................... 9
Kako točno upotrebljavamo nastavke –s i -es u 3. licu jednine? ........................................ 10
PRESENT CONTIUNUOUS TENSE ..................................................................................... 12
Kako tvorimo Present Continuous tense? ............................................................................. 12
Kad koristimo Present Continuous tense? ............................................................................ 13
Kako točno upotrebljavamo nastavak –ing? ......................................................................... 14
Koji glagoli obično nemaju –ing oblik? ............................................................................... 15
THE PRESENT PERFECT TENSE ........................................................................................ 17
Kako tvorimo Present Perfect tense? .................................................................................... 17
Kad koristimo Present Perfect tense? ................................................................................... 18
PRESENT PERFECT CONTINUOUS ................................................................................... 20
THE PAST ............................................................................................................................... 22
PAST SIMPLE TENSE ........................................................................................................ 22
Kako tvorimo Past simple tense? .......................................................................................... 22
Kad koristimo Past Simple tense? ........................................................................................ 23
Kad dodajemo nastavak –ed, a kad –d? ................................................................................ 24
PAST CONTINUOUS TENSE ................................................................................................ 26
Kako tvorimo Past Continuous tense? .................................................................................. 26
Kad koristimo Past Continuous tense? ................................................................................. 26
PAST PERFECT TENSE......................................................................................................... 29
Kako tvorimo Past Perfect tense? ......................................................................................... 29
Kad koristimo Past Perfect tense? ........................................................................................ 29
THE FUTURE FORMS (oblici za buduće vrijeme) ................................................................ 31
FUTURE SIMPLE ............................................................................................................... 31
Kako tvorimo Future Simple? .............................................................................................. 31
Kad upotrebljavamo Future Simple? .................................................................................... 32
BE GOING TO + INFINITIV .............................................................................................. 33
PRESENT CONTINUOUS (za izražavanje budućnosti) .................................................... 34
4
BE GOING TO ili PRESENT CONTINUOUS ................................................................ 34
FUTURE PERFECT............................................................................................................. 34
PRESENT SIMPLE .............................................................................................................. 35
PASIVNE REČENICE ............................................................................................................ 37
Kako tvorimo Pasivni oblik u engleskom jeziku? ................................................................ 37
Pasivne rečenice s dva objekta .......................................................................................... 39
Kad koristimo pasivne rečenice? .......................................................................................... 39
POGODBENE REČENICE ..................................................................................................... 41
Pogodbene rečenice tipa I ..................................................................................................... 41
Pogodbene rečenice tipa II (second conditional) .................................................................. 42
Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa II: .............................................................. 42
Pogodbene rečenica tipa III (third conditional) .................................................................... 43
Ostale kombinacije pogodbenih rečenica tipa III: ............................................................ 43
Korištenje veznika unless umjesto if u određenim situacijama ........................................ 44
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR ...................................................................................... 45
IZJAVNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU ...................................................... 46
UPITNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU ........................................................ 49
USKLIČNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU ................................................... 50
ČLANOVI ................................................................................................................................ 51
Kad koristimo članove a/an? ................................................................................................ 51
Određeni član „the“ .............................................................................................................. 53
Situacije u kojima se član ne koristi („no article“) ............................................................... 54
ČLANOVI 2. DIO .................................................................................................................... 55
Posebne upotrebe određenog člana THE .......................................................................... 56
MODALNI GLAGOLI ............................................................................................................ 57
Modalni glagol MUST.......................................................................................................... 57
Modalni glagol CAN ............................................................................................................ 59
Modalni glagol COULD ....................................................................................................... 60
Modalni glagoli MAY i MIGHT .......................................................................................... 61
Modalni glagol SHOULD .................................................................................................... 62
Modalni glagoli WILL i WOULD ........................................................................................ 63
ODNOSNE REČENICE (RELATIVE CLAUSES) ................................................................ 65
RESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (defining relative clauses): OSOBE
(PERSONS) ...................................................................................................................... 66
5
RESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (defining relative clauses): STVARI
(THINGS) ......................................................................................................................... 67
NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses) .................. 68
NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non defining relative clauses): OSOBE
(PERSONS) ...................................................................................................................... 69
NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses): STVARI
(THINGS) ......................................................................................................................... 70
IMENICE ................................................................................................................................. 71
1. Muško ženske imenice .................................................................................................. 71
2. Množina imenica ........................................................................................................... 72
Nebrojive imenice (uncountale nouns) ................................................................................. 74
Oblik posvojnog genitiva (genitive case) ............................................................................. 75
PRIDJEVI................................................................................................................................. 76
KOMPARACIJA PRIDJEVA (The comparison of adjectives) ........................................... 77
PRILOZI................................................................................................................................... 79
KOMPARACIJA PRILOGA ............................................................................................... 80
POLOŽAJ PRILOGA U REČENICI ................................................................................... 81
6
THE PRESENT
U engleskom jeziku postoje tri gramatička sadašnja vremena, a to su Present Simple, Present
Contiunuous i Present Perfect tense koje je gramatički gledano sadašnje vrijeme premda za
njega u hrvatskom jeziku ne postoji ekvivalent te ga se prevodi kao sadašnje i kao prošlo
vrijeme.
Present Simple tense je jednostavno sadašnje vrijeme koje se tvori od infinitiva glavnog
glagola koji ostaje nepromijenjen u svim licima osim u trećem licu jednine gdje mu se dodaje
nastavak –s ili –es.
Pomoćni glagoli to have i to be su iznimke jer je njihova tvorba malo drugačija od ostalih
glagola u Present simple tensu što je najobolje vidljivo u dolje navedenom primjeru.
pomoćni glagol TO BE
I am. I am not. Am I?
You are. You are not. Are you?
He, she, it is. He, she, it is not. Is he, she, it?
We are. We are not. Are we?
7
You are. You are not. Are you?
They are. They are not. Are they?
1. Kad govorimo o radnjama koje se ne događaju nužno u trenutku govorenja, već koje se
ponavljaju kao nekakve navike, rutinske, uobičajene svakodnevne radnje;
John gets up at 7 o'clock every morning. (John se ustaje u 7 sati svako jutro.)
I drink coffee every day. (Pijem kavu svaki dan.)
She usually goes out on Saturdays. (Ona obično izlazi vani subotom.)
He always sits in the same place on meetings. (On uvijek sjedi na istom mjestu na
sastancima.)
She doesn't drive to work. (Ona ne vozi na posao. = njezina navika, učestala radnja)
8
Hot air rises. (Vrući se zrak podiže u visinu.)
Šibenik is situated on the Croatian part of the Adriatic coast. (Šibenik je smješten na
hrvatskoj obali Jadranskog mora.)
3. Kad govorimo o stanjima ili radnjama koje nisu činjenice, ali pak ostaju takve odnosno
ostaju nepromijenjene neki duži vremenski period;
Mary works in a bank. (Mary radi u banci.)
Kate speaks English very well. (Kate jako dobro priča engleski.)
Marco lives in Rome. (Marko živi u Rimu.)
9
Ove priložne oznake učestalosti koristimo uglavnom ispred glavnog glagola, osim ako se ne
radi o pomoćnom glagolu to be; She is rarely out on Mondays.
Kod glagola koji završavaju na –y, dolazi isto tako do promjene prije dodavanja nastavaka na
glagole u trećem licu jednine. Glagoli koji završavaju na –y ispred kojega se nalazi
samoglasnik, ostavljaju –y i nadodaju nastavak –s. Ukoliko se ispred njega nalazi
10
suglasnik, tada se pak taj –y mijenja u –i nakon čega se nadodaje nastavak –es. Ova je
promjena najbolje vidljiva na sljedećim primjerima;
11
PRESENT CONTIUNUOUS TENSE
Kao što je vidljivo u gore navedenim primjerima, tvorimo ga od Present Simpla glagola to be
i glavnog glagola s nastavkom –ing.
Kod tvorbe Present Contiunuous tensa, skraćenice su također moguće; I am = I'm
are not = aren't, is not = isn't.
12
Kad koristimo Present Continuous tense?
1. Za izražavanje radnje koja se događa upravo sada, u trenutku dok o njoj govorimo ili
pišemo;
She is watching TV. (On upravo sada gleda televiziju)
Greg is learning for an exam. (Greg baš uči za ispit. =is learning označava da se
radnja odvija baš sada.)
She is prepring her suitcase for a new trip. (Ona priprema kovčeg za novi izlet.)
2. Za izražavanje radnje koja se događa sada, koja je u tijeku (at about the present
moment), ali ne nužno u trenutku dok o njoj govorimo ili pišemo;
Don't take that book, Jane is reading it. (Nemoj uzeti tu knjigu, Jane je čita.)
He is teaching Italian and learning French. (On podučava talijanski, a uči francuski.)
I'm living with my friends until I find a place on my own. (Ja živim sa svojim
prijateljicama dok ne nađem svoj vlastiti smještaj.)
13
uvijek upotrijebiti neku priložnu oznaku za budućnost jer bi u protivnom moglo doći
do zabune po pitanju dali se govornik želio izraziti sadašnjim ili pak budućim
vremenom.
Riječi koje se sastoje od dvaju ili više slogova u kojima zadnji slog sadrži jedan samoglasnik i
jedan završni suglasnik, poduplava završni suglasnik ukoliko naglasak samog glagola pada na
taj isti završni slog;
ad'mit – admitting
be'gin – beginning
međutim to isto nije slučaj i kod glagola 'budget - budgeting, 'enter – entering jer im naglasak
nije na zadnjem slogu.
14
Gramatika engleskog jezika nalaže i poduplavanje završnog suglasnika -l kojem prethodi
samo jedan samoglasnik;
signal – signalling
travel – travelling
što pak nije slučaj i u američkom engleskom.
Kod glagola koji završavanju na nastavak –y, ne dolazi do nikakvih promjena, već im se
jednostavno dodaje nastvak –ing;
play – playing
cry – crying
enjoy – enjoying.
Neki glagoli u Engleskom jeziku nemaju –ing oblik, a to su uglavnom glagoli koji izriču
stanje. Dijele se u nekoliko kategorija;
Glagoli koji izražavaju osjećaje; feel, hear, see, smell, taste, notice i observe (kad je
observe istog značenja kao i notice) te feel, look i taste kad su u funkciji pomoćnih
glagola.
I feel tired. (Osjećam se umorno.)
She looks nice. (Ona lijepo izgleda.)
The cake tastes good. (Kolač je ukusan.)
Glagoli kojima izričemo osjećaje i emocije; admire, adore, appreciate, care for, desire,
detest, dislike, fear, hate, like, loathe, love, mind, respect, value, want, wish.
Neki od ovih glagola se pak mogu koristiti i u continuous obliku (continuous form) s tim
da će im se u tom slučaju značenje promijeniti od onog prvotnoga što je jasno vidljivo na
slijedećim primjerima;
15
care for (= like) će promijeniit značenje u „look after“
long for, mind ( = care) će promijeniti značenje u „look after/concern oneself with“,
value će značiti „estimate the financial worth of“.
16
THE PRESENT PERFECT TENSE
Ovo je gramatičko vrijeme neka vrsta dotične točke između prošlosti i sadašnjosti kod
kojeg je više naglasak na rezultatu radnje, na njegovom utjecaju na sadašnjost nego li na
radnji samoj, stoga tu vrijeme radnje nije nikad jasno definirano nekom priložnom oznakom
za prošlost jer bi se u protivnom radilo o prošlom vremenu što Present Perfect tense zasigurno
nije. Uvijek izražava strogu povezanost sa sadašnjošću, bilo da opisuje radnju koja traje do
nekog sadašnjeg trenutka ili koja se dogodila u prošlosti no koja je ostavila naglasak na
sadašnjosti.
Present Perfect tense se tvori od Present Simpla glagola to have i participa prošlog zadanog
glagola.
Particip prošli pravilnih glagola ima isti oblik kao i za Past Simple (worked, lived, loved,
admired...) dok onaj nepravilnih glagola ima svoj poseban oblik kojeg je potrebno naučiti na
pamet.
17
Kad koristimo Present Perfect tense?
Present Perfect tense koristimo za izricanje prošle radnje čije vrijeme nije definirano:
Somebody has broken my front door. (The front door is broken, we can see it.)
(Netko je razbio moja ulazna vrata. = Relultat te radnje nam je vidlji; slomljena vrata,
premda nam je točno vrijeme radnje nepoznato, što nam je u ovom slučaju manje važno od
rezultata radnje.)
a. Radnje koje smo izrazili pomoću Present Perfecta + yet imaju odjeka u
sadašnjosti. Stoga ako kažemo:
„Susan hasn't come home yet.“ podrazumijevamo da je nema i da je još uvijek čekamo. Tu
vidimo jasnu poveznicu između prošlosti i sadašnjosti.
18
4. Present Perfect tense možemo koristiti i za radnje koje su se dogodile u prošlosti
ukoliko smo sigurni da je takva radnja u vezi sa sadašnjošću tj. da postoji velika
vjerojatnost da će se ponoviti:
He has written a number of short stories. (Napisao je velik broj kratkih priča.)
(Podrazumijeva da je pisac još uvijek živ i da će ih vjerojatno još pisati.)
19
I haven't done everything yet. (Još nisam ništa napravio.)
SINCE + a point in time She has lived in Split since since 2006. I haven' seen her since
2002. (Ona živi u Splitu od 2006. godine. Nisam je vidjela od 2002. g.)
Since koristimo kad želimo kazati od koje točke u vremenu radnja započinje (te njezino
trajanje od te točke u prošlosti do današnjeg trenutka.)
FOR + a period in time She has lived in Šibenik for 10 years. (Ona živi u Šibenniku deset
godina.)
For koristimo želimo zaokružiti vremenski period; od trenutka kada je radnja započela do
sadašnjeg trenutka (budući da u tim slučajevima radnja još nastavlja svoj tijek, ne završava
se).
Present Perfect Continuous ćemo spomenuti unutar poglavlja koje tretira Present Perfect tense
jer su karakteristike i mogućnosti korištenja ova dva vremena gotovo ista, uz naglasak da
Present Perfect Continuos, kao i sva continuous vremena, naglasak stavlja na trajanju. To se
pogotovo odnosi na korištenje Present Perfecta uz vremenske oznake since i for koje same po
svojoj prirodi naglašavaju potrebu izricanja trajanja neke radnje;
Mary has been living in Beriln since 2000. (= she still lives there)
Mary has been living in Berlin for 16 years now. (= she still lives there.)
Yohn has been washing his car for 2 hours. (= he is still washing it.)
I have been baking cakes the whole morning. (= she is still baking them.)
20
Kako tvorimo Present Perfect Continuous?
21
THE PAST
PAST SIMPLE TENSE
Past Simple je vrijeme kojim se izriče radnja, stanje i navike koje imaju svoj početak i kraj u
prošlosti, a čije je vrijeme zbivanja točno poznato.
U gore navedenom primjeru je vidljiva konjugacija pravilnog glagola to open, međutim kad je
riječ o Past Simple tensu mora se ukazati na postojanje i nepravilnih glagola koji ne tvore Past
Simple tense kao i pravilni glagoli, već imaju svoj poseban oblik koji je potrebno naučiti
napamet (be-was/were, go-went, make-made, find-found…).
22
Kad koristimo Past Simple tense?
c. ili pak kad je jasno da se neka radnja dogodila u prošlosti premda točno vrijeme
radnje nije navedeno;
How did you buy that car? (Kako si kupila taj auto?)
Shakespeare wrote at least 36 plays. (Shakespeare je napisao najmanje 36 drama.)
She was fifteen minutes late on yesterday's meeting. (Ona je kasnila petnaest minuta
jučerašnji sastanak.)
23
b. ili za radnju koja se dogodila unutar tog završenog vremenskog perioda
Did you ever hear Pavarotti singing? (Jesi li ikad čula Pavarottija kako pjeva?)
Osnovno je pravilo da se glagolima u Past Simplu dodaje nastavak –ed na njihov oblik u
infinitivu.
to watch – watched
to look - looked
Nekim se glagolima podvostručava zadnji suglasnik prije dodavanja nastavka –ed. U tom su
slučaju pravila ista kao i kod dodavanja nastavka –ing.
to stop – stopped
to travel - travelled
(to admit – admitted)
24
Glagoli koji završavaju na y, ispred kojeg je suglasnik, mijenjaju y u i prije dodavanja
nastavka –ed.
to try – tried
to cry –cried
to carry – carried
Neki glagoli imaju nepravilan oblik u Past Simplu. To znači da se ne tvore na isti, gore
navedeni način. Njihov se oblik jednostavno mora naučiti na pamet kao takav, te dalje ostaje
isti za sva lica kao što je slučaj kod pravilnih glagoli.
Priložne oznake vremena koje najčešće susrećemo uz Past Simple tense su:
yesterday, prilozi sa ago; two days ago, ten minutes ago, five years ago...
then, when, in 1992, in 2000, prilozi sa last; last year, last month, last Saturday..
25
PAST CONTINUOUS TENSE
Past Continuous tense je radnja koja je svoj početak i kraj imala u prošlosti, međutim koja
naglaska stavlja na trajanju same radnje (slično kao i Present continuous u sadašnjosti).
Past Continuous se korist za izražavanje prošle radnje kod koje je naglasak na trajanju i to:
1. za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti prije i nakon neke druge radnje u
prošlosti;
The children were playing when Jane entered the room. (Djeca su se igrala kad je
Jane ušla u sobu.)
I was watching TV when she called me. (Gledao sam televiziju kad me ona nazvala.)
When the phone rang, she was cooking. (Kad je telefon zazvonio, ona je kuhala.)
While we were walking, it started to rain. (Dok smo se šetali, počela je padati kiša.)
26
2. za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti (kao i u primjeru br. 1) prije i
nakon nekog vremenskog perioda odnosno određene točke u prošlosti, a ne nužno
neke druge radnje);
Last night at 6 pm I was eating dinner. (Jučer u 6 sati sam večeravao.)
This time last year we were travelling across America. (Lani u ovo vrijeme smo
putovali po Americi.)
It was 10 o'clock, Mary was still reading a book. (Bilo je 10 sati, a Mary je još čitala
knjigu.)
3. za izricanje dviju ili više istovremenih prošlih radnji koje su se u prošlosti događale
paralelno;
I was studying while he was watching TV. (Ja sam učila dok je on gledao televiziju.)
While Ann was reading, Tom was looking for something. (Dok sam ja čitala, Tom je
nešto tražio.)
What were you doing while you were waiting for me? (Što si radila dok si me čekala?)
We were walking and discussing our new business plan. (Šetali smo i raspravljali o
našem novom poslovnom planu.)
27
Her knowledge of Franch was constantly improving. (Njezino znanje francuskog
jezika se stalno poboljšavalo.)
Her brother was getting worse all the time. (Njezinom je bratu bilo sve gore.)
6. u raznim opisivanjima prošlih događaja gdje se opet naglasak želi staviti na trajanje;
When I walked into the office, several people were busilly typing, some were talking
on the phones and some were just doing nothing...
(Kad sam ja ušla u ured nekoliko je ljudi zaposleno pisalo, neki su razgovarali na
telefone, a neki nisu ništa radili...)
Što se tiče pravila pisanja nastavka –ing, ono je isto kao i u slučaju Present Continuous
tensa.
28
PAST PERFECT TENSE
Past Perfect tense je prošlo vrijeme koje se dogodilo prije nekog drugog prošlog vremena (po
upotrebi je slično hrvatskom pluskvamperfektu). U engleskom ga jeziku koristimo uglavnom
kad radnju povezujemo s drugom prošlom radnjom. Ta druga prošla radnja obično je izražena
Past simple tensom.
When I arrived to a lecture, John had already left . (Kad sam ja stigla na predavanje, John je
već bio otišao.)
Tvorimo da od Past simpla pomoćnog glagola to have (had) + particip prošli glavnog glagola.
1. Past Perfect tense koristimo za izricanje radnje koja se dogodila (koja je završila) prije
neke druge prošle radnje (completed action). Ta druga prošla radnja obično je izražena
Past Simple tensom;
George didn't have any money because he had lost his wallet. (George nije imao
novca zato što je bio izgubio svoj novčanik.)
29
He didn't remember that they had already met last year. (On se nije sjeti oda su se oni
već bili upoznali lani.)
He couldn't find a place to sleep because he had not made a reservation in advance.
(Nije imao gdje prespavati jer nije bio rezervirao unaprijed.)
I had eaten breakfast, so I wasn't hungry. (Doručkovala sam, stoga nisam bila
gladna.)
Jane had been in Rome for more that seven years by the time she finished her studies.
(Jane je provela u Rimu više od sedam godina do trenutka kad je završila svoj studij.)
She had had that dog ten years before I met her. (Ona je imala tog psa deset godina
prije nego što sam je upoznala.)
Kod upotrebe Past Perfect tensa općenito najvažnije je razmišljati koja se od dvije radnje
dogodila prva, koja radnja je slijedila nakon nje.
Radnja koja se kronološki dogodila prva, ići će u Past Perfect, dok će ona druga radnja ići u
Past Simple tense:
I found her identitiy card after she had left.
(Našla sam njenu osobnu kartu nakon što je otišla. = najprije je otišla, a onda sam našla
njenu osobnu kartu.)
She got a reply immediately after she had sent an email. (Dobila je odgovor odmah nakon što
je poslala email. = najprije je poslala email – had sent, a teda je dobila odgovor – got.)
30
THE FUTURE FORMS (oblici za buduće vrijeme)
Nekoliko je načina na koji se može izraziti futur u engleskom jeziku. U ovoj knjizi će se dati
osvrt samo na oni najčešće korištene oblike za futur u govornom jeziku. Pogledat ćemo tvorbu
i upotrebu nekoliko oblika za futur, a to su:
1. Future simple
2. Be going to + infinitiv
3. Present continuous (za izražavanje futura)
4. Future perfect
5. Present simple (za izražavanje futura)
FUTURE SIMPLE
Tvorimo ga od glagola will (za sva lica) i infinitiva glavnog glagola; I will go out. = Ići ću
vani.)
Mjesto pomoćnog glagola shall u prvom licu jednine gotovo je u potpunosti zamijenio will
(dok shall nalazimo samo u pismenom izražavanju formalnijeg tipa).
31
Kad upotrebljavamo Future Simple?
c) Will se isto tako može koristiti i za odluke donesene u trenutku govorenja (instant
decisions).
I'm hungry. I'll make myself something to eat. (Gladan sam. Nešto ću si pripremiti za jelo.)
I see you are busy, so I won't stay long. (Vidim da si zauzet, neću se dugo zadržavati.)
I'll give you a call tomorrow. (Nazvat ću te sutra.)
32
BE GOING TO + INFINITIV
1. Možemo ga koristiti za planove i namjere koje smo već odlučili napraviti prije
vremena govorenja; to nije trenutno donesena odluka (instant decision) kao u
prijašnjem slučaju (Future simple);
Are you going to watch that film this evening?(Ideš li gledati taj film večeras?)
I am going to visit my friends in Germany next Christmess. (Posjetit ću svoje prijatelje u
Njemačkoj slijedeći Božić.)
Vrijeme izraženo u takvim rečenicama može biti bliza ili daljnja budućnost (no naglasak
je uvijek na tome da koristimo going to + infinitiv kad govorimo o našim unaprijed
donesenim planovima za budućnost):
We are going to visit Italy next year. (Posjetiti ćemo Italiju sljedeće godine.)
2. Going to + infinitive koristimo kako bismo izrazili naša predviđanja oko onoga što
bi se moglo dogoditi kad za to postoji opravdana pretpostavka (future evidence) u
sadašnjosti (tj. kad je to jasno vidljivo iz neke sadašnje situacije):
Be careful! You are going to fall! (Pazi! Past ćeš!)
Look at those clouds! It is going to rain. (Pogledaj te oblake! Padat će kiša.)
I feel terrible. I think I'm going to be sick. (Grozno se osjećam. Mislim da će mi pozliti.)
Glavna razlika između upotrebe oblika will i konstrukcije be going to + infinitive jest što will
izražava uglavnom spontanu namjeru, donesenu u trenutku govorenja (instant decision) dok
se oblik be going to + infinitiv koristi za izražavanje radnji koje smo odlučili napraviti prije
trenutka govorenja (zato i kažemo da se koristi za izražavanje unaprijed organiziranih
planova).
33
PRESENT CONTINUOUS (za izražavanje budućnosti)
Present Continuous kao sadašnje gramatičko vrijeme se može koristiti za izražavanje budućih
namjera odnosno naših planova za budućnost. U takvim situacijama nam je gotovo uvijek
potrebna priložna oznaka vremena za budućnost jer bi se u protivnom takva rečenica mogla
shvatiti kao rečenica koja se odnosi na sadašnjost.
U slučajevima kad se želi izraziti nekakav plan za budućnost ili pak dogovor, mala je razlika u
korištenju konstrukcije be going to + infinitiv i Present Continuousa.
Going to + infinitiv može sugerirati da detalji vezani za nekakav budući dogovor ili plan nisu
bili do kraja finalizirani, dok Present Continuous sugerira da je dogovor još sigurniji, sa točno
određenim vremenom i mjestom radnje. Izbor u korištenju jednog ili drugog vremena za
izražavanje neke buduće radnje ovisi isključivo o govorniku, dok su razlike u značenju
malene i gotovo stilističke prirode.
I'm going to meet her next week. (just a plan; time and place are not known)
FUTURE PERFECT
34
The lecture will have finished by 12:30. (Predavanje će završiti do 12:30.)
By the end of this year you will have finished your Spanish course. (Do kraja ove godine
završit ćeš svoj tečaj španjolskog.)
a) što će se dogoditi
b) do koje točke u budućnosti će se ta radnja odviti
She will have finished reading that book by the time you arrive.
If you leave your home at 8 am, you will arrive at the lecture at 9.30am. When you arrive, the
lecture will have finished.
(Ako odeš od kuće u 8:00, stići ćeš na predavanje u 9:00. Kad stigneš, predavanje će već biti
gotovo.)
PRESENT SIMPLE
Razlika je što bi u svakodnevnom govoru upotreba Present Simple tensa u slučaju primjera a)
zvučala formalnija, a i značenjski malo drugačija. Primjer b) I am leaving tomorrow… bi
35
mogao značiti da se radi o mojoj odluci, dok I leave tomorrov… (primjer a) može upućivati
na zaključak da se radi o planu kojeg nisam nužno ja donijela.
We leave at five, arrive in Rome at eleven and take the plane on Fiumicino Airport at twelve.
(Odlazimo u pet, dolazimo u Rim u jedanaest i uzimamo zrakoplov u zračnoj luci Fiumicino u
dvanaest.)
36
PASIVNE REČENICE
(passive voice)
Pasivnu rečenicu stoga koristimo kad nam je manje važno ili potpuno irelevantno tko je
vršitelj radnje te se naglasak želi staviti na objekt pa možda od tuda i njegova pozicija u
pasivnim rečenicama; na početku rečenice.
Pasivni se oblik rečenice u engleskom jeziku tvori na način da se objekt aktivne rečenice stavi
na prvo mjesto u pasivnoj rečenici, a subjekt aktivne rečenice na zadnje mjesto u rečenici te
da ga u tom slučaju uvodi prepozicija by. U glagolskom se dijelu rečenice, to jest u glagolskoj
frazi događa najznačajnija promjena za samo značenje rečenice; događa se pasivizacija
glagola i to na sljedeći način; glagol to be se stavlja u vrijeme aktivnog glagola nakon kojeg je
potrebno dodati particip prošli glavnog glagola (tj. onog glagola kojim želimo izraziti
radnju). To je najbolje vidljivo u slijedećem primjeru:
AKTIVNA R.: They built this house ten years ago. (Sagradili su ovu kuću prije deset godina.)
PASIVNA R.: This house was built ten years ago. (Ova kuća je sagrađena prije deset godina.)
AKTIVNA R.: Children have seen a fox in the street. (Djeca su vidjela lisicu na ulici.)
37
PASIVNA R.: A fox has been seen on the street by children. (Lisica je viđena na ulici od strane
djece.)
38
Pasivne rečenice s dva objekta
Kad aktivnu rečenicu koja ima dva objekta želimo transformirati u pasivnu, znači da će jedan
od ta dva objekta postati pasivni subjekt dok će drugi objekt i dalje ostati u istoj funkciji
objekta. O tome koji objekt staviti na prvo mjesto pasivne rečenice odnosno u funkciju
pasivnog subjekta, ovisi isključivo o tome što govornik želi staviti u prvi plan.
A letter was given to Robert by Mary. Robert was given a letter (by Mary).
He was given a task (by them). A task was given to him. (by them)
1. Kad nam je vršitelj radnje nepoznat, nevažan, podrazumijeva se ili ga iz bilo kojeg
razloga nije potrebno spomenuti (u takvim se slučajevima aktivni subjekt ne uvodi u
pasivnim rečenicama):
This house was built in stone. – vršitelj radnje nije spomenut jer je nepoznat ili nevažan,
naglasak je na imenici the house (koja je napravljena od kamena, a ne možda od nekog
drugog materijala.)
John was advised to make his new documents as soon as he arrived to Canada. (– vršitelj
radnje je sasvim irelevantan; nevažan, stoga ga ne moramo spominjati.)
39
The exams haven't been corrected yet. – (by the teacher, vršitelj radnje se podrazumijeva)
He has been arrested. (by the police, vršitelj radnje se podrazumijeva)
2. Kad je subjekt aktivne rečenice neodređena zamjenica one (onda se i ne koristi kao
vršitelja radnje u pasivnim rečenicama):
One could eat this kind of food every day. (Čovjek bi mogao jesti ovakvu hranu svaki dan.)
This kind of food could be eaten every day. (Ovakva bi se hrana mogla jesti svaki dan.)
40
POGODBENE REČENICE
(Conditional sentences)
Pogodbene rečenice tipa I (first conditional) poznate kao i kao kondicional budući
(future conditional). One nam ukazuju na to da će se određena radnja dogoditi u budućnosti
ukoliko se ostvari određeni uvjet iz sadašnjosti. Pogodbena rečenica je zavisno složena
rečenica što znači da se sastoji od glavne rečenice i zavisne ili –if rečenice.
Ukoliko zavisna rečenica stoji na prvom mjestu, biva odvojena zarezom prije dodavanja
glavne rečenice. Ukoliko pak glavna rečenica stoji na prvom mjestu, tada ne biva odvajana
zarezom, već nakon nje slijedi -if rečenica.
If you arrive on time, we will go to the cinema. (Ako dođeš na vrijeme, otići ćemo u kino.)
We will go to the cinema if you arrive on time. (Ići ćemo u kino ako dođeš na vrijeme.)
Može se primijetiti da je glagol u zavisnoj ili –if rečenici u sadašnjosti (točnije u Present
Simple tensu) dok je glagol u glavnoj rečenici u futuru što još jednom potvrđuje da je radnja
moguća, ostvariva ukoliko se ispuni uvjet iz pogodbene rečenice („If you arrive on time...“).
41
*Mnoge gramatike ovu vrstu kondicionala nazivaju i nulti kondicional (zero
conditional).
If I had time, I would take coffee with you. (Da imam vremena, popila bih kavu s tobom. = ali
nemam vremena pa je ne mogu popiti.)
If I knew Japanese, I would speak with Japanese tourists. (Da znam japanski, pričao bih s
japanskim turistima. = ali ne pričam japanski pa to nije moguće.)
I would buy that dress if I were you. (Da sam ja na tvom mjestu, kupila bih tu haljinu. = ali ja
nisam na tvom mjestu pa ne mogu kupiti tu haljinu.)
Iz gore navedenih primjera vidljiva je mala vjerovatnost ostvarivosti pogodbe iz –if rečenice.
Ovakve su rečenice nerealne i stoga hipotetske.
Ova se dakle vrsta rečenice koristi:
- kad je pretpostavka suprotna stvarnim činjenicama; If I lived on the seaside, I
would go swimming every day. (Da ja živim na obali, kupala bih se svaki dan.)
- kad ne očekujemo da će se radnja iz –if rečenice ostvariti:
If I lost my credit card, I would immediatelly inform my bank about that. (Kad bih
ja izgubila svoju kreditnu karticu, odmah bih informirala svoju banku o tome.)
If you tried hard, you would succeed. (Da se jako potrudiš, uspio bi).
If you tried hard, you might succeed. (Da se jako potrudiš, mogao bi uspjeti).
42
If you tried hard, you could learn it without any trouble. (Da se jako potrudiš, ti bi to bio u
stanju naučiti bez ikakvog problema.)
Pogodbene rečenica tipa III (third conditional) poznate i kao kondicional prošli. U
ovim je rečenicama vjerovatnost da se ispuni uvjet iz glavne rečenice u potpunosti nemoguća.
I one se sastoje od –if rečenice u kojoj je glagol u past perfect tensu (had + particip prošli) i
glavne rečenice koja slijedi formulu would have + particip prošli.
If I had known that you were coming, I would have stayed. (Da sam znala da dolaziš, bila bih
ostala = ali nisam ostala jer nisam znala da dolaziš i nisam ostala.)
If Mary had received your message, she wouldn't have left. (Da je Mary primila tvoju
poruku, ne bi bila otišla. = ali je nije bila primila pa je otišla.)
If she had known for John's birthday, she could have come with us. (ability)
If she had known for John's birthday, she might have come with us. (posibility)
43
Korištenje veznika unless umjesto if u određenim situacijama
If you don't respect a dress code, you won't be allowed to the club.
You won't be allowed to the club unless you accept a dress code.
Zbog svoje stilističke konotacije, unless se često koristi u rečenicama kojima želimo izraziti
neku vrstu obećanja, upozorenja ili prijetnje (warnings and threats).
Možemo zaključiti:
Kondicional III If I had had time, I would have gone out with you.
(if + past perfect, would have + particip prošli)
44
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR
(Reported speech)
Dva su načina na koji se može ispričati ono što je netko drugi rekao, na direktan način;
navodeći točne govornikove riječi (upravni govor) ili prepričavajući nečije riječi (neupravni
govor).
Direktnim ili upravnim govorom naziva se situacija kad navodimo govornikove egzaktne
riječi, upravo u svom originalnom obliku i izričaju. Prije nego li se sama upravna rečenica
uvede, pišemo dvotočku i navodne znakove (na početku i na kraju rečenice koja se uvodi).
45
IZJAVNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU
Kad govorimo o uvođenju izjavnih rečenica iz upravnog u neupravni govor, moramo voditi
računa o:
- zamjenicama (pronouns)
- glagolskim vremenima (tenses)
- prilozima vremena i mjesta (place and time expressions/adverbs)
Anna said: „I like walking here“. Ann said to me: „I like walking here.“
Anna said that she liked walking there. Ann told me that she liked walking there.
U gore navedenom primjeru može se primijetiti kako se zamjenica I promijenila u she, kako
se vrijeme iz Present simpla promijenilo u Past simple te kako se prilog here promijenio u
there.
U gore navedenim primjerima je vidljivo da možemo koristiti glagole say i tell za uvođenje
neupravnih rečenica.
Say se koristi kad nije navedena osoba kojoj se netko obraća u, a tell (Ann told me...) kada
navodi osoba kojoj se netko u neupravnom govoru obraća; kad nam je jasno kome je poruka
upućena:
He said that he couldn't be there on time. (Rekao je da nije mogao doći na vrijeme. / nije
jasno kome je poruka upućena)
They told us that the meeting had been delayed. (Rekli su nam da je sastanak bio odgođen. /
ovdje je jasno kome je poruka upućena; nama...)
46
rečenici koju smo prenosimo u neupravnom govoru ne mijenja se. Ono na što uvijek treba
obratiti pozornost je točno pisanje zamjenica te priloga vremena i mjesta.
U tabelarnom prikazu koji slijedi jasno je prikazano prebacivanje glagolskih vremena kako bi
se poštovalo pravilo „slaganja vremena“ (sequence of tenses):
Modalni glagoli could, should, would, might, needn't, ought to, used to se obično ne
mijenjaju u neupravnim rečenicama.
John said: „I might come later“. John said that he might come later.
Modalni glagoli can, may, must, will mogu se promijeniti u neupravnom govoru.
47
MODALNI GLAGOLI UPRAVNE REČENICE NEUPRAVNE
(modal verb) (direct speech) REČENICE
(reported speech)
may He said: „You may go“. He said that you might go.
48
UPITNE REČENICE U NEUPRAVNOM GOVORU
Upitne rečenice u neupravnom govoru gube svoj uobičajeni poredak riječi prilagođavajući se
izjavnoj rečenici te slijede poredak subjekt + predikat + objekt.
Pitanja koja počinju s upitnom riječju (when, why, who, where, what, how...)
Može se primjetiti kako obje neupravne rečenice primjenjuju formu S + P + O. Upitna riječ u
upravnoj rečenici se dakle ponavlja i u neupravnoj (what u primjeru a i how u primjeru b)
nakon koje slijedi subjekt (i u primjeru a i Mark u primjeru b) te predikat (naravno ovdje se
kao i u izjavnim rečenicama mora paziti na vremenski slijed znači na točnu upotrebu
glagolskog vremena).
49
Pitanja koja počinju s pomoćnim glagolom (do, does, is, are, have, did...)
U oba gore navedena primjera je jasno vidljivo da se umjesto pomoćnog glagola koristi
veznik if ili whether nakon kojega dolazi subjekt pa tek onda predikat u glagolskom vremenu
koje ovisi o vremenu iz upravne rečenice.
Kao što je to slučaj kod izjavnih i upitnih rečenica i kod uskličnih se mora paziti na točnu
upotrebu:
- osobnih zamjenica
- priloga vremena/mjesta
Ono što ih razlikuje od prethodna dva tipa rečenica je činjenica da usklične rečenice u
neupravnom govoru koriste infinitivni oblik glagola stoga se ne mora uzimati u obzir slaganje
vremena kao u slučaju dva ostala tipa rečenica.
She told him: „Shut the door!“
She ordered him to shut the door.
50
ČLANOVI
(ARTICLES)
Članovi općenito
A / AN - neodređeni član (indefinite article), koristi se kad imenicu spominjemo po prvi put
u nekom određenom kontekstu (u govoru ili pisanju).
THE - određeni član (definite article), koristi se kad je imenica sugovorniku već poznata
iz konteksta ili pak kad govornik neku imenicu želi izdvojiti iz cjeline.
Za razliku od prvog primjera, u drugom primjeru imenica book je definirana: „the book I gave
you“, stoga joj ne prethodi neodređeni član kao u prvom primjeru, već dobiva određeni član
the jer govornik želi precizirati o kojoj je knjizi riječ.
51
ili pak s takozvanim „mute h“ (onima koje u pisanju koriste slovo h, ukoliko se ono u
govoru ne izgovara; „ne čuje“); an hour, međutim a horse.
a. kad se uvodi neka nova informacija u govoru i pisanju, a svako njeno sljedeće
korištenje u tom istom kontekstu, zahtjeva korištenje određenog člana THE.
You have an exam next week. The exam isn't so difficult.
d. kod opisivanja;
It si an interesting idea.
Rome is a very big city.
This is a better choice.
Can you buy me some apples / apples? imenica u množini (plural noun)
You don't have enough light in this room. nebrojiva imenica (uncountable noun)
She moved away because she needed more freedom. nebrojiva imenica (uncountable noun)
52
Određeni član „the“
1. Određeni član THE se koristi za uvođenje imenice koja nam je već poznata iz
konteksta bilo da imenicu spominjemo po drugi put u nekom određenom kontekstu, u
govoru i pisanju, ili da je na neki način pobliže označavamo.
a. She has two houses. The one in Šibenik and the other in her native town.
b. We will have an exam next week. You must prepare yourself for the exam.
c. Were you talking with the girl who was sitting next to you on our last history lecture?
U primjerima a. i b. određeni član the stavljamo u trenutku kad se imenica ponavlja po drugi
put u svom određenom kontekstu stoga od neodređene prelazi u određenu imenicu.
U primjeru c. određeni član the stavljamo zbog toga što je imenica girl pobliže određena
relativnom ili odnosnom rečenicom: „who was sitting next to you on our last history lecture“,
što znači da znamo točno o kojoj se djevojci radi.
2. Osim ponavljanja imenice, ili njenog pobližeg označavanja, član the se koristi i kad
nam je imenica poznata iz neke situacije, a da to eksplicitino ne mora biti naznačeno;
The meeting will begin at 10 o'clock. (sugovornici već unaprijed znaju o kojem je
sastanku riječ.)
b. ispred imenica koje označavanju nacionalnu pripadnost ili pak neku drugu grupu
(gledanu kao cjelinu); the Croats, the Italians, the Germans...
53
the poor, the rich, the unemployed...
c. ispred pridjeva u superlativu, te rednih brojeva; the best day of my life, the first
snow this year...
Članove ne koristimo ako određena imenica ima općenito značenje (general meaning) ili ako
je u množini (plural), osim ako se pod tom množinom ne misli na nešto određeno, kao u
slučaju imenica koje označavaju nacionalnu pripadnost ili grupu gledanu kao cjelinu (the
Croats, the Americans, the rich, the poor) ili nam je pak imenica poznata iz konteksta;
I sent the e-mails this morning. (mi znamo točno na koje se emailove misli)
I usually reply to all e-mails I receive. (e-mails – općenito)
Članove ne koristimo niti ispred nebrojivih imenica (uncountable nouns; glass, wood. iron,
stone clothe. wool), osim ako ta imenica u govoru ili pisanju ne biva pobliže označena nekim
pridjevom i na taj način od općenitog značenja dobiva ono određeno.
54
ČLANOVI 2. DIO
(ARTICLES II)
naziva u množini: the Alps, the Rocky Mountains, the Bahamas, the Netherlands...
naziva oceana i mora: the Pacific Ocean, the Atlantic, the Mediterranean...
naziva rijeka i kanala; the Amazon, the Loire, the Suez Canal...
naziva pustinja: the Sahara...
imena hotela: the Hilton hotel, the Sharaton...
imena novina: the Times, the Daily Mail...
imena poznatih građevina ili palača: the Eiffel tower, the Taj Mahal, the White House...
te u frazama sa „of“: the bay of Šibenik, the queen of Denmark, the house of Parliament, the
South of France...
55
Posebne upotrebe određenog člana THE
Određeni član THE ne koristimo ispred gore navedenih imenica ako se one koriste za
izricanje svoje primare namjene.
Kada ove imenice spominjemo u nekom drugim kontekstu; kada ne želimo izraziti njihovu
''primarnu namjenu'' onda pak koristimo pomoćni član THE isprede svake od njih.
56
MODALNI GLAGOLI
(modal verbs)
Modalni glagoli u engleskom jeziku dolaze ispred drugih glagola, glavnih glagola (main
verbs) čije značenje na neki način modificiraju. Međutim u engleskom jeziku jedan modalni
glagol ne može slijediti drugi.
Modalni glagoli uvijek ostaju nepromijenjeni što znači da se ne konjugiraju (ne mijenjaju
ovisno o licu i broju), niti dobivaju glagolske nastavke za sadašnja, prošla i buduća vremena
poput ostalih glagola.
Radi se o pomoćnim glagolima koji izražavaju govornikov sud o nekoj vjerojatnosti ili
određenoj poželjnoj situaciji. Svi modalni glagoli mogu biti korišteni za izražavanje
vjerojatnosti ili mogućnosti (probability / possibility), sposobnosti (ability) za izražavanje
međuljudskih značenja kao što su obveza (obligation) ili spremnost/volja (willingness)
naspram vršenja neke radnje.
2. Kad izražavamo svoj osobni stav prema nečemu sto smatramo da je nužno da se učini;
57
I must go now, I have so many things to finish for tomorrow.
(Sada moram otići, imam završiti toliko stvari za sutra.)
You must buy that dress, it suits you perfectly.
(Morate kupiti tu haljinu, savršeno vam odgovara.)
3. Kad smo sigurni o ono što tvrdimo, a an temelju nekih saznanja, dokaza iz sadašnjosti;
She must be very rich, she travels all around the world at least four times a year.
(Ona mora biti jako bogata, putuje po svijetu najmanje četiri puta godišnje.)
1. Modalni glagol HAVE TO kao i HAVE GOT TO oba izriču obvezu. HAVE GOT TO je
jako učestala forma u govornom jeziku.
All passengers to Australia have to be in possession of visa. (Svi putnici u Australiju moraju
posjedovati vizu.)
I've got to go now, see you on Friday. (Moram poći, vidimo se u petak.)
2. Koristimo HAVE TO ili NEED TO, a ne MUST TO kako bismo upitali da li je nešto
nužno potrebno;
Do we have to send you a first draft of our project by Monday?
(Moramo li vam poslati prvu skicu projekta do ponedjeljka?)
Do they need to pay for that reservation in advance?
(Trebaju li platiti za tu rezervaciju unaprijed?)
3. Ukoliko ne postoji stvarna obveza prema nečemu ili nekome, koristi se DO/DOES HAVE
TO:
You don't have to do that. (Ne moraš to raditi.)
You have to be very careful with that vase. (Moraš biti jako pažljiv s tom vazom).
Moramo paziti na točno značenje pa time i točnu upotrebu modalnog glagola do/does have to
i must/must not (mustn't).
58
The employees of this University must take their holidays in August. (Zaposlenici ovog
sveučilišta moraju uzeti svoj godišnji odmor u kolovozu. - stvarna obveza, nema drugog
izbora)
The employees must not take confidential documents home. (Zaposlenici ne smiju odnositi
povjerljive dokumente svojim kućama. - zabrana)
Koristi se za izražavanje:
1. sposobnosti (ABILITY)
I can do that. (Ja to mogu/znam napraviti.)
She can play four instruments. (Ona može svirati četiri instrumenta).
2. mogućnosti (POSSIBILITY)
You can use that toilet. (Možeš koristiti taj toalet = moguće/dopušteno je njegovo korištenje)
While you are in Munich, you can visit your aunt who lives there. (Dok si u Minhenu možeš
posjetiti svoju tetu koja tamo živi).
Can we use euros here? (možemo li ovdje koristiti eure? Je li moguće)
59
Modalni glagol COULD
Koristi se za izražavanje:
1. upita ili kad tražimo da nam se nešto dozvoli (ASKING FOR PERMISSION)
Could I leave books books here, please? (Mogu li ovdje ostaviti svoje knjige?)
60
Modalni glagoli MAY i MIGHT
Modalni glagoli may i might se u korištenju mogu izmjenjivati bez osjetnih razlika u
značenju, no might izražava manju vjerojatnost da se nešto dogodi (u slučaju kad se odnosimo
na njegovo označavanje mogućnosti; possibility).
Koristimo ih za:
1. izražavanje mogućnosti u budućnosti (future possibility)
It might snow later. (Moguće je da će kasnije padati snijeg.)
I might go out this evening. (Mogla bih ići vani večeras. = premda nisam sigurna)
You can talk to Mary now. She may still be in her office. (Sada možeš razgovarati s Mary.
Mogla bi još uvijek bit u svom uredu.)
He may win this year's first prize in tennis. (On bi mogao osvojiti ovogodišnju prvu nagradu u
tenisu.)
61
They haven't arrived. I think they may have lost their way. (Nisu došli. Mora da su se
izgubili.)
Why is he crying so loudly? He may have broken his leg. (Zašto tako glasno plače? Mora da
je slomio nogu?)
5. Izražavanje želja
May New Year bring you love and peace. (Neka vam Nova godina donese ljubavi i mira.)
May you both live happily together. (I da nam oboje sretno skupa poživite.)
You should wash your hands before eating. (Trebao bi prati ruke prije jela.)
You should listen to your mother. (Ti bi trebao slušati svoju majku.)
Emilly should finally stop crying. (Emilly bi napokon trebala prestati plakati.)
2. Kad želimo izraziti naše žaljenje za onim što se nije moglo ili se nije dogodilo (should +
have + particip prošli)
You should have bought that house, the price was good and the position perfect.
(Trebao si kupiti tu kuću; cijena je bila dobra, a pozicija odlična.)
You should have seen that car... (Trebao si vidjeti taj auto...)
What should we do arrived to this point? (Što bismo trebali napraviti u ovom trenutku?)
Should we fill in all sentences? (Trebamo li popuniti sve rečenice?)
Should I listen to her? (Trebam li je slušati?)
Should I leave these documents on your desk? (Moram li ostaviti ove dokument na vašem
stolu?)
62
4. Kad očekujemo da nešto bude onakvo kakvo mi mislimo da treba biti
Modalni glagol will koristimo kad govorimo o budućim radnjama koje će se prema našem
mišljenju dogoditi, o tome što netko hoće ili želi napraviti, te kad želimo izraziti neko
obećanje ili ponudu. Would je prošli oblik glagola will, a on se s toga koristi za radnje u
prošlosti te pretpostavke te kod uljudnog načina pričanja (politeness).
3. Kad govorimo o nekoj namjeri; o onom što netko kaže da će učiniti ili je spreman učiniti:
Perhaps my dad will lend me his car. (Možda će mi tata posuditi svoj auto.)
I will rent you my apartment if you want. (Iznajmit ću ti svoj apartman ako želiš.)
Osim što se modalni glagol would koristi kao will u prošlosti (prošla varijanta glagola will),
koristimo ga još:
63
I would answer immediatelly if I knew the answer. (Ja bih odmah odgovorio kad bih znao
odgovor.)
If you had informed me before, I would have helped you. (Da si me ranije informirao, bio
bih ti pomogao.)
2. Izricanje neke navike koja je učestalo ponašanje određene osobe (može imati i negativnu
konotaciju)
John would get lost, he always does! (John bi se izgubio, on se uvijek izgubi!)
3. Kad govorimo o radnjama u prošlosti ili nečijim namjerama, ili radnjama koje smo
običavali raditi u prošlosti
It was a terrible week. They would stay awake until late in the night to finish that report.
(Bio je to užastan tjedan. Ostajali bi budni do kasno u noć kako bi završili taj izvještaj.)
When we were children we used to spend weekends with our grandparents in the countryside.
We would get up early every morning and our grandmother would prepare a breakfast for
us. She would play with us and would even prepare the toys for us as she used to do when
she was a small girl.
(Kad smo bili djeca običavali smo provoditi vikende kod naše bake i djeda na selu. Svako
bismo se jutro rano ustali i naša bi nam baka pripremila doručak. Igrala bi se s nama te bi
nam čak izrađivala igračke kao što je to činila kad je bila mala djevojčica.)
64
ODNOSNE REČENICE (RELATIVE CLAUSES)
One pružaju neizostavnu informaciju o nekome ili nečemu odnosno o imenici koju pobliže
označuju. Imenica na koju se odnose može biti subjekt ili objekt rečenice koju u rečenici
uvijek neposredno slijede.
U rečenici:
A woman who wears a blue dress works together with my mother. (Žena koja nosi plavu
haljinu radi mojom majkom.)
who wears a blue dress je restriktivna odnosna rečenica (defining relative clause). Ukoliko
bismo je iz rečenice izostavili, slušatelju/čitatelju ne bi bilo jasno o kojoj je ženi riječ.
Tu je jako važno naglasiti da se ova vrsta odnosnih rečenica; restriktivne odnosne rečenice, ne
odvajaju zarezom od ostatka rečenice.
A girl was talking to me. Do you know her? (Djevojka je razgovarala sa mnom. Poznaješ li
je?
Ove dvije rečenice možemo ujediniti u jednu na slijedeći način;
65
Do you know the girl who was talking to me? Restriktivna odnosna rečenica (defining
relative clause)
(Poznaješ li djevojku koja je sa mnom pričala?)
Može se primjetiti da bez restruktivne odnosne rečenice (defining relative clause) značenje ne
bi bili potpuno. A girl je u ovom slučaju rečenični subjekt.
Restriktivne rečenice mogu pobliže označavati kako subjekt tako i objekt rečenice koji mogu
biti; ljudi (persons) i stvari (things).
A woman who was with you yesterday was my sister. (Žena koja je bila s tobom jučer je
moja sestra.)
A boy who was running around all the time was Emilly's son. (Dječak koji je trčao okolo
cijelo vrijeme je Emillyin sin.)
Veznik THAT je učestao nakon zamjenica all, everyone, everybody, noone, nobody i those.
Everyone who/THAT knew him loved him. (Svi koji su ga poznavali voljeli su ga.)
Nobody who/THAT watched her singing will ever forget it. (Svi koji su je slušali kako
pjeva to neće nikad zaboraviti).
Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosne zamjenice: WHOM, WHO ili THAT.
Objektni oblik u ovom bi slučaju bio WHOM, no u govornom se jeziku sve više koristite
odnosne zamjenice (relative pronouns) WHO ili THAT, od čega je THAT još najučestaliji u
66
upotrebi vjerojatno zbog činjenice što u velikoj većini slučajeva može zamjenjivati i subjekt i
objekt te ljude i stvari, stoga biva istisnut na prvo mjesto kad se o praktičnom govornom
jeziku radi.
A boy whom we met in front of the school handed me this notebook for my son.
(Dječak kojeg smo susreli ispred škole dao mi je ovu zadaću za mog sina.)
Moguće je kazati i:
This is the book which/that caused such a popularity. (Ovo je knjiga koja je dobila toliku
popularnost).
The road which/that leads to the village is rather dusty and rugged. (Cesta koja vodi prema
selu je prašnjava i neravna).
The book WHICH/THAT you gave me was very interesting. (Knjiga koju si mi dao je bila
interesantna.)
The book you gave me was very interesting. (primjećujemo mogućnost nekorištenja relativnih
zamjenica.)
67
2.1. Objekt i prepozicija
prepozicija
Ove su rečenice smještene nakon imenica koje su već definirane. Relativne (odnosne)
rečenice u tom slučaju im ne dodaju nikakvu informaciju neophodnu za razumijevanje. Za
razliku od restriktivnih odnosnih rečenica (defining relative clauses), nerestriktivne (non-
defining relative clauses) se odvajaju zarezom. S obzirom na svoju formalniju prirodu, više
se koriste u pismenom nego li u usmenom izražavanju.
68
NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non defining relative clauses): OSOBE
(PERSONS)
Marry, whose children you are going to teach in school, is my best friend.
(Mary, čiju ćeš djecu učiti u školi, je moja dobra prijateljica.)
This si Tom, whose dog we found yesterday.
(Ovo je Tom, čijeg smo psa jučer našli.)
69
NERESTRIKTIVNE ODNOSNE REČENICE (non-defining relative clauses): STVARI
(THINGS)
The bus for Zadar, which is usually very punctual, has been late.
(Autobus za Zadar, koji je obično redovan, je u kašnjenju.)
Za tvorbu ovih rečenica koristimo odnosnu zamjenicu WHICH (koja se u ovom slučaju ne
smije izostaviti). Zamjenica that se ovdje ne može koristiti.
She gave me the scarf, which she had knitted herself. (Dala mi je šal koji je sama isplela.)
We ate an ice cream, which was delicious. (Pojeli smo sladoled koji je bio jao ukusan.)
His house, whose heating did not function, was very cold. (Njegova kuća, čije grijanje nije
radilo, bila je jako hladna.)
Your cousin Jane, whose brother works in a Ministry of Sports, is a colleague of mine.
(Tvoja rođakinja Jane, čiji brat radi u Ministarstvu za sport, je moja kolegica.)
70
IMENICE
(nouns)
1.3. Domaće životinje i neke veće divlje životinje imaju isto tako različite oblike za muški i
ženski rod:
71
dog, bitch (pas, kuja) lion, lioness (lav, lavica)
cock, hen (pijetao, kokoš) tiger, tigress (tigar, tigrica)
duck, drake (patka, patak) stag, doe (jelen, srna)
bull, cow (bik, krava) stallion, mare (pastuh, kobila)
gander, goose (gusak, guska) ram, ewe (ovan, ovca).
2. Množina imenica
2.1. Za tvorbu množine engleskih imenica dovoljno je dodati nastavak –s na glavni oblik
imenice:
flower – flowers table - tables
dog – dogs pen - pens
airplane – airplanes bag – bags
2.2. Imenice koje završavaju na - o, - s, - sh, - ss, - ch, - x, tvore množinu na način da dodaju
nastavak – es na glavni oblik imenice u jednini:
tomato – tomatoes kiss - kisses
bus – buses church - churches
crash – crashes fox – foxes
Iznimke: riječi stranog podrijekla ili skraćenice koje završavaju na – o tvore množinu
dodvajući samo nastavak - s na kraju imenice:
piano - pianos, kilo - kilos, photo - photos, piano - pianos, soprano – sopranos
2.3. Imenice koje završavaju na – y, ispred kojeg se nalazi suglasnik, izbacuju – y i dodaju
nastavak – ies na kraju riječi:
country - countries lady - ladies story - stories
company - companies city - cities family - families
72
2.4. Imenice koje završavaju na – fe ili – f, u množini odbacuju nastavke te umjesto njih
dobivaju nastavak – ves. Te imenice su: calf, half, knife, leaf, life, loaf, self, sheaf, shelf,
thief, wife, wolf:
wife – wifes (žena, žene) knife – knives (nož, noževi) wolf – wolves (vuk, vukovi)
calf – calves (tele, telad) life – lives (život, životi)
2.6. Zbirne imenice kao što su crew, family, team, army, class, jury, government, police,
audience mogu se odnositi na jedninu i množinu stoga ih može slijediti glagol u jednini ili
u množini (ovisno o tome kako govornik percipira imenicu):
The whole family was at home. (zbirna imenica u jednini; glagol u jednini)
The whole family were at home. (zbirna imenica u množini; glagol u množini)
The government has brought a new law. (zbirna imenica u jednini; glagol u jednini)
The government have brought a new law.. (zbirna imenica u množini; glagol u množini)
Neke su pak od zbirnih imenica imaju samo oblik u množini te ih slijedi i glagol u množini:
clothes, pants, pyjamas, trousers
inoculars, glasses, scales, scissors, pliers, spectacles...
2.7. Riječi koje imaju oblik za množinu, ali se odnose na jedninu (pa ih i slijedi glagol u
jednini);
news The news was pretty good.
73
Nebrojive imenice (uncountale nouns)
b. Abstraktne imenice:
advice, love, peace, pride, honesty, experience, horror, pity, information, knowledge,
suspicion, death, mercy, work
e. Moramo naglasiti da bez obzira na gore navedena pravila, mnoge nebrojive imenice
(uncountable nouns) u engleskom jeziku mogu biti korištene u nekim posebnim
slučajevima i kao brojive.
Have you got any typing paper? (ovdje je imenica paper nebrojiva; uncountable noun.)
I am going out to buy a paper. (= I am going out to buy a newspaper.) = Ovdje je
imenica paper brojiva; countable.
Have you got any tea? (nebrojiva imenica; Uncountable noun)
Could I have two teas? (brojiva imenica; Countable noun)
74
Oblik posvojnog genitiva (genitive case)
Posvojni genitiv ili saksonski genitive (saxon genitive) koristi se u engleskom jeziku da
prikaže pripadnost, a gradi se dodavanjem apostrofa i nastavka – s na imenicu:
Imenicama koje su u množini, a koje završavaju na – s, ne dodaje se još jedno – s, već samo
apostrof:
students' hostel (studentski hotel)
my parents' car (auto mojih roditelja)
Kod složenica ili fraza samo poslednja riječ dobija nastavak –s:
Mr and Mrs Smith’s garden (vrt gospodina i gospođe Smith)
John and Ann's dog (Johnov i Anin pas)
my best friend's house (kuća mog najboljeg prijatelja)
Kod vlastitih imenica koje završavaj na - s može se dodati samo apostrof ili nastavak - s:
Mr Cris's new novel (Chris' new novel) Yeats's poems (Yeats' poems)
75
PRIDJEVI
(adjectives)
Pridjevi su riječi koje pobliže označuju imenice; kazuju od čega je što, čije je što, kakvo je
što. Razlikuju se od pridjeva u hrvatskom jeziku jer nemaju ni rod, broj, ni padež. Ima
samo jedan oblik koji ostaje nepromijenjen bez obzira da li se odnosi na muški ili ženski
rod, na jedninu ili množinu. U engleskom se jeziku postoje:
- pokazni (demonstrative) pridjevi: this, that, these, those
- upitni (interrogative) pridjevi: what, which, whose
- posvojni (possessive) pridjevi: my, your, his, her, its, our, your, their
- distributivni (distributive) pridjevi: each, every; either, neither
- kvantitativni (quantitative) pridjevi: some, any, no; little; few, many, much
- opisni (of quality) pridjevi: dangerous, tall, clever, tall, good, heavy
b. Pridjevi mogu doći i nakon imenice (subjekta) i glagola (predikata), te se tada zove
predikatni pridjev (predicative adjective):
He is brave. (On je hrabar.)
We are busy. (Mi smo zaposleni.)
Mary was tired yesterday. (Mary je bila umorna jučer.)
76
KOMPARACIJA PRIDJEVA (The comparison of adjectives)
Komparativ i superlativ pridjeva ovisit će o tome da li se pridjev sastoji od jednog (fast, nice,
slow) ili više slogova (intelligent, dangerous, significant).
Ukoliko se pridjev sastoji od jednog sloga, komparativ će tvoriti dodavanjem nastavka - er
odnosno - est na oblik u pozitivu.
fast – faster – the fastest (brz, brži, najbrži)
nice – nicer – the nicest (lijep, ljepši, najljepši)
slow – slower – the slowest (spor, sporiji, najsporiji)
Primjećujemo da je uz nastavak – est u superlativu ispred pridjeva potrebno dodati i
određeni član the.
Ukoliko se pridjev sastoji od dva ili više slogova, komparativ će tvoriti stavljajući more
ispred pridjeva u pozitivu, a superlativ stavljajući the most ispred glagola u pozitivu.
intelligent – more intelligent – the most intelligent (inteligentan, inteligentiji, najinteligentniji)
dangerous – more dangerous – the most dangerous (opasan, opasniji, najopasniji)
significant – more significant – the most significant (značajan, značajniji, najznačajniji)
77
funny – funnier – the funniest (primjećujemo da je y postao i u komparaciji pridjeva)
clever – cleverer – the cleverest
happy – happier – the happiest
78
PRILOZI
(ADVERBS)
prilozi pridjevi
This is hard job. He works hard.
He is a fast learner. He learns fast.
*Moguća je varijanta ovih priloga dodavanjem nastavka –ly na njihov oblik, no tada im se
značenje mijenja.
He works very hard. (On radi jako naporno.)
He had hardly come to my birthday party. (Jedva je došao na moju rođendansku zabavu.)
Prilozi se mogu dobiti od pridjeva na način da na osnovni oblik pridjeva dodaju nastavak –ly.
slow – slowly
bad – badly
nice – nicely
*Pazi: Pridjevi koji završavaju na – ll, odbacuju jedno - l prije dodavanja nastavka – ly.
chill – chilly full – fully
Pridjevi koji završavaju na takozvano „mute e“, odbacuju ga prije dodavanja nastavka –ly.
79
true – trully whole – wholly
KOMPARACIJA PRILOGA
Mnogi pridjevi se mogu komparirati (uspoređivati) na isti načina kao i pridjevi, dodavanjem
nastavka – er i – est odnosno more i the most.
Nepravilna komparacija
POZITIV KOMPARATIV SUPERLATIV
badly
ill worse the worst
well better the best
little less Least
much more the most
far farther the farthest
further the furthest
late later the last
near nearer the nearest
the next
80
POLOŽAJ PRILOGA U REČENICI
1. Prilozi bi se u rečenici trebali smjestiti što je moguće bliže riječi koju pobliže označuju
ili modificiraju. Obično ga smještamo prije pridjeva i drugih priloga.
He is absolutely wrong.
3. Priložne oznake određenog vremena (definite time) kao što su yesterday, tommorow,
last year i druge, možemo smjestiti na početak ili na kraj rečenice.
4. Prilozi oznake neodređenog vremena (indefinite time) kao što su often, never, ever,
sometimes, rarely, seldom smještamo u rečenici ispred glavnog glagola.
He sometimes comes late.
I often drink coffee to Australia.
I always drink coffee.
* iznimka je pomoćni glagol to be; priložna oznaka vremena dolazi nakon glagola to be.
He is never late.
You are sometimes lazy.
(Jasno je vidljivo da su prilozi never i sometimes smiješteni nakon glagola to be.)
*Pazi: Kad se radi o složenim vremenima (koja se sastavljena od jednog pomoćnog i jednog
glavnog glagola) ovi isti prilozi smještaju se između pomoćnog i glavnog glagola.
81
5. Prilozi načina smještaju se nakon glagola (rečeničnog predikata).
We are driving slowly.
They are eyting quickly.
*Ponekad može biti smiješten i ispred glagola; She is quietly opening the door.
82
Bibliografija:
83