Veleučilište u Bjelovaru

Stručni studij sestrinstva

Osnove medicinske kemije i biokemije

Vježba 1: Dijabetička ketoacidoza – DKA

Seminarski rad

Nastavnik: prof. Rudolf Kiralj

Student: Antonija Šostarić

Bjelovar, siječanj 2021.

ANAMNEZA I FIZIKALNI PRELED

Djevojčica u dobi od 14 godina primljena u bolnicu u stanju kome. Majka navodi da je

djevojčica do hospitalizacije bila zdrava i nije teže bolovala, do prije dva tjedna kada je imala
upalu grla i povišenu temperaturu. Tada je izgubila 6 kilograma, nekoliko dana prije
hospitalizacije se žalila na neuobičajenu žeđ te mokrenje tokom noći. Majka se nije obratila
obiteljskom liječniku niti potražila drugu pomoć. Na dan prijema djevojčica je počela
povraćati, postala je pospana te ju je bilo teško probuditi pa je stoga dovedena u hitni prijem.
Pregledom je utvrđeno da je dehidrirala, koža je bila hladna, pojavilo se Kussmaulovo
disanje, dah je imao miris na voće. RR 90/60 mmHg, puls 115/min. Dežurni liječnik je
postavio dijagnozu: šećerna bolest tip 1 s posljedičnom ketoacidozom i komom.

LABORATORIJSKI NALAZI

Nalazi u plazmi ili serumu (referentni su intervali u zagradama, u međunarodnim jedinicama):

glukoza,50 mmol/L (3,9-5,9 mmol/L), ketokiseline ++++ (u tragovima), hidrogenkarbonat 6
mmol/L (21-27 mmol/L), urea 15 mM (2,7-8,3 mmol/L),pH arterijske krvi 7,07 (7,35-
7,45),Na 136 (137-146 mmol/L), Cl 100 (97-108 mmol/L), pCO 2,7 (4,66-6,38 kPa [ili 35-48
mm Hg]), anionska razlika, 31 (7-16 mmol/L), kalij 5,5 mmol/L (3,9-5,I mmol/L), kreatinin,
200 µmol/L (68-96 µmol/L), albumin 50 g/L (6-50,8 g/L), osmolalnost 325 (275-295
mOsm/kg vode u serumu), hematokrit, 0,500 (0,354-0,450)

Nalazi mokraće: glukoza, ++++ (normalno -), ketokiseline, ++++ (normalno -)

LIJEČENJE

U liječenje se uključuje intravenska primjena inzulina i fizioloških otopina.

Bolesnici je intravenski dan inzulin (10 jedinica/sat) uz dodatak 0,9% NaCl. Glukoza nije
dana sve dok koncentracija glukoze u plazmi nije pala na manje od 15 mmol/L. Inzulin i
glukoza olakšavaju ulazak K* u stanice. Oprezno je dan i KCI, uz napomenu da su u početku
liječenja koncentracije K, u plazmi praćene svakog sata. Stalno praćenje koncentracija K+ od
iznimne je važnosti u obradbi dijabetičke ketoacidoze jer je upravo neadekvatna obradba
ravnoteže K+ glavni uzrok smrti. Hidrogenkarbonat rutinski nije potrebno davati, no može se
primijeniti ako je acidoza vrlo teška.

RASPRAVA
Točan uzrok nastanka šećerne bolesti tip 1 nije dokraja objašnjen, smatra se da su uključeni i
genski i imunološki čimbenici. Bolesnici s ovom vrstom dijabetesa imaju genetičku sklonost
za autoimunu reakciju nakon virusne infekcije. Kod ove bolesnice je bila prisutna upala grla
nekoliko tjedana prije hospitalizacije. Izražena hiperglikemija, glikozurija, ketonemija i
ketonurija potvrdile su dijagnozu DKA. Niska vrijednost pH upućivala je na tešku acidozu
zbog uvelike povećanog stvaranja acetoacetata i hidroksibutirata. Niske koncentracije
hidrogenkarbonata i pCO2, potvrdile su prisutnost metaboličke acidoze s djelomičnom
respiracijskom kompenzacijom. Izračun anionske razlike koristan je u nekoliko metaboličkih
situacija. U ovom slučaju ta razlika je bila povišena zbog prisutnosti viška ketokiselina u krvi.
Povećane vrijednosti koncentracije ureje i kreatinina upućivale su na bubrežno oštećenje,
dehidraciju te pojačanu razgradnju proteina. Visoka koncentracija kalija u plazmi često se
nalazi kod DKA zbog smanjena unosa kalija u stanice u odsutnosti inzulina. Stoga klinička
slika DKA odražava se abnormalnostima u metabolizmu ugljikohidrata, lipida i proteina, koje
se zbivaju kad je koncentracija inzulina u plazmi izrazito smanjena. Povećana osmolalnost
plazme zbog hiperglikemije također pridonosi razvoju stanja kome u dijabetičkoj ketoacidozi.
ODGOVORI NA PITANJA

Ishod I1 (struktura/svojstva)

1. Izdvojite neke tvari (barem dvije) tj. kemijske spojeve ili elemente koji se
spominju u vježbi, kao važni za bolest/poremećaj ili za normalno stanje
pacijenta, ili kao važni analiti u medicinsko-biokemijskim pretragama.

Glukoza, kreatinin, albumin, urea, kalij, natrij

2. Ukratko opišite te tvari: u koje vrste tvari spadaju, što su po sastavu, kako su
građene i sl.

Glukoza – monosaharid, heksoza (šećer sa šest C-atoma), poznata kao i krvni ili

grožđani šećer
Kreatinin – po strukturi je metilguanidooctena kiselina, organski spoj, nastaje
razgradnjom u mišićima, izlučuje se bubrezima, sastoji se od molekula ugljika, vodika,
dušika, kisika
Albumin – globularni jednostavan protein krvne plazme, proizvodi se u jetri, prenosi
veliki broj hormona i masnih kiselina, te održava pH krvi
Urea - diamid jer se karbonilna skupina veže s dvije amino-skupine, glavni otpadni
proizvod deaminacije aminokiselina, najvažniji je derivat ugljične kiseline
Kalij - najzastupljeniji mineral, nalazi se u unutarstaničnoj tekućini, važan je za
održavanje ispravne funkcije staničnih stijenki
Natrij – najzastupljeniji mineral, nalazi se u izvanstaničnoj tekućini, važan je za
održavanje ispravne funkcije staničnih stijenki

Ishod I2 (uloge, funkcije)

3. Ukratko opišite uloge tih tvari u organizmu, bilo u normalnom stanju, bilo u
poremećaju/bolesti. Ishod I3 (procesi, metabolizam, probava)

Ishod I3 (procesi, metabolizam, probava)

4. Navedite neke procese u organizmu u kojima te tvari sudjeluju, nastaju ili se

troše, bilo u normalnom stanju, bilo u poremećaju/bolesti.
 Glukoza je potrebna za mišićni rad, za sve procese u organizmu, uključujući i rad
mozga i najznačajniji je izvor energije. Glukoza ulazi u krv iz probavnih organa,
razgradnjom hrane uz pomoć jetre, koja osnovne sastojke hrane (masti, bjelančevine,
šećere) pretvara u one organizmu potrebne i uz pomoć inzulina ulazi u stanice, gdje uz
pomoć enzima cijepaju glukozu i pretvaraju ju u organizmu potrebu energiju.
Nedostatak glukoze dovodi do hipoglikemije, a previše glukoze do hiperglikemije što
uzrokuje poremećaj u organizmu.

Kreatinin koristi se u dijagnostici i liječenju bubrežnih oboljenja, a pokazalo se

korisnom i kod procjene glomerularne funkcije bubrega (klirens kreatinina) kao i u
praćenju dijalize. Ipak, razina kreatinina u serumu nije osjetljiva na rana bubrežna
oštećenja te reagira sporije od ureje u krvi na hemodijalizu u postupku liječenja
bubrežnog zatajenja. Ima bitnu ulogu u mišićnoj kontrakciji,  Koncentracija kreatina u
serumu povišena je kod atrofije i distrofije mišića, te nakon amputacije ekstremiteta.

Uloga albumina u ljudskom organizmu je široka, osim transportne uloge, jer se na njih
vežu Ca++, bilirubin, slobodne masne kiseline, lijekovi i steroidi, ima ulogu u
održavanje osmotskog tlaka.

Urea je konačni dušični proizvod metabolizma bjelančevina u čovjeka. Nastaje

u jetri iz amonijaka, produkta razgradnje bjelančevina, i ugljikova dioksida u ciklusu
uree, a iz tijela se izlučuje preko bubrega s urinom.

Natrij i kalij imaju važnu ulogu u ljudskom tijelu a to je kontrola ispravne funkcije
staničnih stjenki.

Ishod I4 (uzroci bolesti, medicinsko-biokemijske pretrage)

5. Navedite bar dva analita iz medicinsko-biokemijskih pretraga i što njihove

vrijednosti znače za ocjenu stanja pacijenta. Alternativno, mogu se navesti tvari
iz prethodnih pitanja i opisati što znače njihove povišene ili snižene vrijednosti iz
medicinsko-biokemijskih pretraga ili inače (ako nema rezultata pretraga).

Glukoza 50 mmol/L (3,9-5,9 mmol/L)

Povećane vrijednosti glukoze upućuju na hiperglikemiju koja je u ovom slučaju ima
vrlo visoke vrijednosti. Nekontrolirana glukoza u krvi kroz duže vrijeme dovodi do
posljedica kao što su  krvožilne bolesti,  oštećenje živaca, vida i bubrega.

Urea 15 mM (2,7-8,3 mmol/L)

Kreatinin 200 µmol/L (68-96 µmol/L)

Povećane razine uree i kreatinina u krvi mogu se naći kod akutne i kronične bolesti
bubrega, opstrukcije mokraćnog sustava, zatim manje značajno kod srčane
dekompenzacije, gastrointestinalnog krvarenja kao i Addisonove bolesti. Visoke
vrijednosti koncentracije uree i kreatinina upućivale su na bubrežno oštećenje (zbog
smanjene bubrežne perfuzije uzrokovane smanjenom količinom krvi zbog
dehidracije), dehidraciju te intenzivnu razgradnju proteina.
LITERATURA

1. Robert K. Murray, David A. Bender, Kathleen M. Botham, Peter J. Kennelly, Victor

W. Rodwell, P. Anthony Weil: Harperova ilustrirana biokemija, 28. izdanje.
Medicinska naklada: Zagreb, 2011., str. 627-628.
2. Išgum-Vorgić Lj.: Medicinska biokemija, Medicinska naklada: Zagreb, 2006.
3. Topić E., Primorac D., Janković S., Štefanović M. i suradnici: Medicinska biokemija i
laboratorijska medicina u kliničkoj praksi 2. dopunjeno i izmijenjeno izdanje,
Medicinska naklada: Zagreb, 2014.
IZJAVA O AUTORSTVU

Pod punom odgovornošću izjavljujem da sam ovu vježbu riješio/la samostalno, poštujući
načela akademske čestitosti, pravila struke te pravila i norme standardnog hrvatskog jezika.
Vježba s odgovorima je isključivo moje autorsko djelo, pri čemu sam se oslanjao/oslanjala na
vlastito razumijevanje i znanje o problematici, nastavne materijale, online izvore i drugu
stručnu literaturu. Eventualna poučavanja od strane kolega ili drugih osoba poslužila su mi da
bolje usvojim problematiku i pomogla su mi da samostalno dođem do rješenja. U trenucima
izrade vježbe nisu bile prisutne spomenute osobe niti su tada bile u kontaktu sa mnom, niti
sam koristio/koristila šalabahtere, već napravljene vježbe ili druga nedozvoljena sredstva kao
zapise za gotove materijale za vježbu.

POTPIS