1. Sigurnost AGV?

Prije razmatranja kako pristupiti problemu sigurnosti, potrebno je razmotriti gdje i kada se događa
nasreda. Utvrđeno je da se velike nesrede ppjavljuju tokom nestandardnih situacija. Prvi primjer je
gdje je osoblje kojem je u tom području potpuno zabranjen pristup. Drugi primjer je kada se ostvari
krivi električni priključak i kada se odjednom počne AGV kretat. To je tip nesrede koji se događa na
mnogim mjestima. Tredi primjer kada je zbog kvara proizvoda.

Sigurnosna oprema AGV vozila podrazumijeva sva pomoćna sredstva koja mogu spriječiti neželjene
situacije kao što su sudari, prevrtanja i gubitak orijentacije vozila u prostoru. Sigurnosni sistemi su
najčešće laseri koji proračunavaju udaljenost od zida, međusobnu udaljenost vozila te pomažu
vozilima pri „parkiranju“ na željena mjesta gdje se odvija utovar/istovar tereta, ali također i pomažu
prilikom vožnje kroz skladišne sisteme.

Osim elektroničke zaštite AGV vozila također posjeduju i mehaničke sisteme koji sprječavaju sudare,
udarce u predmete koji se mogu naći na njihovom pravcu kretanja, a to su branici, te sigurnosni E
prekidač, koji u svakom trenutku zaustavlja vozilo u trenu. Stražnja „noga“ AGV vozila koja sadrži
sigurnosne sisteme koji sprječavaju sudare i nesreće.

AGV sigurnosni elementi

Prednji branik ili prednji odbojnik je štit za zaštitu osoblja u glavnom smjeru putovanja. Ona štiti
AGV sa strane i sprijeda. U nekim vozila ona također ima funkciju sa stražnje strane. Standardni
prednji odbojnik je štit napravljen u polikarbonat plastike. Ona koristi dvije fotoćelije montiran na
AGV. Te fotoćelije isto tako mogu biti iskorištene kao senzori. Hod branika je uvijek dizajniran da
zaustavi vozilo prije nego AGV udari u prepreku.

Laserski skener koristiti se kao samostalni sigurnosni sustav za zaštitni od udaraca,a može raditi u
saradnji s mehaničkim branikom. Prednost je što se može programirati, te na temelju toga se
postavlja zaštitna zona oko AGV-a. Laserski skener štiti samo u visini laserske zrake. Laserski skener
također se koristi za usporavanje vozila prilikom otkrivenja objekta ispred vozila koji ne bi smjeli biti
na toj ruti.

Stražnji branik nalazi se u stražnjem kraju svake noge, a koriste se prilikom kretanja AGV-a unazad
za sprječavanje udarca. Ako je prikladno stražnji branik može biti dodan uz optički senzor za bočnu
zaštitu i zaštitu od opterećenja površine AGV.

Bočna zaštita se koriste kod mnogih vozila koja trebaju savladavati nagle zavoje. Bočna zaštita može
biti izrađena od optičkih snopova koji su postavljeni po objektima, te će zaustaviti AGV. Takozvani
sigurnost rubovi se često koriste kao bočne zaštite. Oni su obično izrađene od profila gumenih
materijala. Unutar ovog profila se nalazi senzor , koji je najčešće optičko vlakno.

E-stop je tipka za hitno zaustavljanje a nalazi se na svakoj strani vozila i u svakom kontrolnom
kabinetu u kojem je operater koji nadgleda rad vozila. E-zaustavljanje se uvijek nalaze na lako
dostupnim i pristupačnim mjestima.

Bljeskajuća svjetla upozorenja su obično uvijek montirana na AGV. Ona mogu sjati uz stalno svjetlo
ili blicati s različitim frekvencijama za označavanje različitih načina rada.
Zvučni dojavljivač je montiran na AGV za zvučno upozorenje. Po frekvenciji zvuka možemo znati u
kojoj je fazi vozilo odnosno da li se kreće u nazad ili naprijed ili pak obavlja radnju podizanja odnosno
spuštanja tereta.

Senzor za sprječavanje su infracrveni senzori mogu biti dodani na AGV vozilo da bi smanjili brzinu
kretanja u trenutku otkrivenja prepreke na putu kojim se vozilo kreće. Ovi senzori se koriste kako bi
se bezopasno zaustavili kad se AGV-u približava osoba.

Ključni prekidač AGV ima sigurnosni prekidač, koji se koristi za uključivanje AGV-a i prebacivanje
između ručnog i automatskog načina. Ključ mora biti u vozilu kako bi se omogućio ručni način rada te
je to način izbjegavanja odnosno sprječavanja ne ovlaštene osobe da upravlja AGV-om u ručnom
načinu rada.

Stabilnosti AGV-a se moraju uzeti u obzir prilikom dizajna i spuštanja tereta. AGV koristi standarde
za ručni viljuškar pri izračunavanju stabilnosti. Provjera stabilnosti je radnja koja se uvijek moraju
obaviti za svaki novi tip vozila. Zbog kontrole stabilnosti brzina se automatski smanjuje na oštrim
zavojima i za vrijeme podizanja tereta na velike visine.

2. Induktivno vođenje AGV?

Induktivno navođenje ostvaruje se vodičem ugrađenim u pod i upravljačkim uređajem na vozilu.

Vodič je ispod površine poda, kroz koji se propušta električna struja • senzor predstavlja antena
koja se sastvoji od dvije zavojnice. Kroz vodič teče električna struja, oko vodiča se stvara magnetsko
polje, te što je vodič bliži AGV‐u, to je magnetsko polje jače. Magnetsko polje inducira u senzoru
odnosno u njegovim zavojnicama određeni napon. Kada se vozilo nalazi direktno iznad vodiča, polje
u obje zavojnice je jednako, a samim tim i inducirani napon je jednak u obje zavojnice senzora. Kada
se mijenja putanja, vozilo nije simetrično u odnosu na vodič, te tada se u zavojnicama senzora
induciraju različiti naponi. Ova razlika se pojačava u određenom dijelu senzora, signal se šalje do
kontrolnog dijela koji navodi AGV na putanju, dok se inducirani naponi u zavojnicama senzora ne
izjednače. Vozilo se na taj način vraća na tačnu putanju.

3. Upravljanje sistemom AGV?

Centralni računar za upravljanje sistemom je najviši nivo moguće kontrole. AGV vozila će odgovoriti
na naredbe centralnog računara za kojim treba da idu i šta treba da rade. Upravljački sistem služi za
optimizaciju putanja i vremensko planiranje operacija koje treba izvršiti. AGV upravljačka jedinica
kontroliše sve veze sa hardverom, i određuje stepen detaljnosti kontrole, koja se može koristiti za
vođenje AGV-a. AGV upravljačka jedinica omogućuje vođenje AGV-a po segmentima: vozilo se može
zaustavitit na svakoj stanici, gdje može dobiti instrukcije za promjenu pravca.

AGV upravljačka jedinica ima mogućnost pružanja sledećih komandi za vođenje vozila:

- Kretanje: mogućnost kretanja vozila duž datih segmenata, dok ne stigne do sledeće stanice.
- Zahvatanje: mogućnost kretanja vozila duž datih segmenata i zahvatanje tereta na stanici.
- Odlaganje: identično kao i zahvatanje, s tim što odlaže teret koji vozilo nosi.
- Parkiranje: mogućnost kretanja vozila duž datih segmenata i parkiranje na stanici, na kraju
segmenta.
- Punjenje: mogućnost kretanja vozila duž datih segmenata i početak punjenja baterija na stanici,
na kraju segmenta.
- Slanje - emitovanje poruka: emitovanje poruke korištenjem bežične komunikacione
infrastrukture.
- Slanje unicast poruka: slanje date poruke datom prijemniku.

Takođe, AGV upravljačka jedinica se koristi i za provjeru statusa AGV-a:

- trenutna pozicija: određivanje tačne pozicije vozila.

- stanje baterije: očitavanje preostalog energetskog nivoa baterije vozila.
- poruke: čuvanje sledeće poruke u inbox AGV-a, gde se čuvaju sve primljene poruke.
- prisustvo tereta na vozilu: provjera da li je vozilo trenutno natovareno.
- vrsta akcije: provjera vrste akcije koju AGV trenutno izvršava, npr. Vožnja, zahvatanje, odlaganje.

Postoje dva načina upravljanja sistemom AGV:

 Centralizirani upravljački sistem

 Decentralizirani upravljački sistem

Prednosti centraliziranog upravljačkog sistema:

- AGV i aktivnosti unutar sistema moguće pratiti u realnom vremenu (kontinuirana komunikacija
- Izmjene u upravljačkom sistemu se lakše realiziraju
- Moguće instalirati složene mreže puteva za vođenje

Nedostaci:

- Broj AGV ograničen zbog potrebe kontinuirane komunikacije na relaciji AGV - centralna
upravljačka jedinica
- Centralna upravljačka jedinica u hardverskom smislu kod velikih sistema hardverski „snažna“

Prednosti decentraliziranog upravljačkog sistema:

- mogućnost postavljanja i testiranja sekcija puteva za vođenje po fazama, prije povezivanja

sa lokalnim i centralnim upravljačkim jedinicama,
- lokalne upravljačke jedinice olakšavaju izmjene u sistemu (izmjena, dodavanje jedinica, dok
sistem neometano radi),
- upravljanje saobraćajom nezavisno od centralne upravljačke jedinice i u potpunosti
podržano na nivou lokalnih upravljačkih jedinica,
- mogućnost korištenja manjih centralnih računara - dio odluka se donosi na lokalnom nivou,
- mogućnost efikasnog upravljanja većim brojem AGV.

Nedostaci:

- induktivne petlje za komunikaciju između AGV i loklanih upravljačkih jedinica -dodatni

građevinski radovi

- komunikacija AGV sa loklanom upravljačkom jedinicom na ograničenom broju tačaka - tačna

lokacija AGV nepoznata
4. Upravljanje saobraćajem?

Upravljanje saobraćajem za cilj ima rješavanje svih problema koji se javljaju u saobraćaju i ometaju
planirani tok AGV-a. Da bi se to ostvarilo, upravljačke jedinice moraju biti dovoljno osposobljene kako bi
rješavale sve zadatke koji se pred njih postave. Upravljanje saobraćajem objedinjuje više nivoa AGV
sistema i obuhvata realizaciju dvije vrste zadataka, i to:

• usmjeravanje vozila;

• regulacija saobraćaja.

Usmjeravanje vozila za cilj ima zadavanje naredbi AGV-u o pravcu i smjeru njegovog kretanja. To nije
ništa drugo nego davanje naredbi AGV-u da prati predviđenu transportnu stazu. Regulacija saobraćaja
bavi se zadacima koji se vežu za otvaranje i zatvaranje pojedinih transportnih putanja, presumjeravanja i
sl. Regulacija saobraćaja AGV-a obuhvata rješavanje sljedećih zadataka:

• prolazak AGV kroz raskrsnicu;

• dvosmjeni saobraćaj na putevima sa jednom saobraćajnom trakom;

• sprječavanje i izbjegavanje zagušenja u sistemu.

Metode kojima se rješavaju ovi zadaci uglavnom se oslanjaju na sistem blokiranja zona primjenom
referentnih tačaka koje određuju zone. To se može izvršavati na jedan od sljedećih načina:

• blokiranjem lokalnim upravljačkim jedinicama;

• blokiranjem centralnom upravljačkom jedinicom;

• blokiranjem upravljačkim jedinicama vozila;

• kontinualnim blokiranjem.

5. Na koji način i kako se vrši identifikacija položaja AGV pri navigaciji na nivou upravljanja vozilima?
Sistem referentnih tačaka - identifikacija položaja vozila pri navigaciji:
- pasivni uređaji – na sporednim kolosijecima (magneti, metalne pločice, žice),
- aktivni kodni uređaji (transponderi) antena + mikročip.
6. . Razlozi posjedovanja zaliha u vidu poluproizvoda?
Razlozi su: odstupanja od proizvodnog plana, zastoji u proizvodnji, razlike u trajanju tehnoloških
operacija, razlike u veličini serija, rad u više smjena.

7. Utvrđivanje potrebnih zaliha prema porijeklu i nivou proizvoda?

Primarna potreba –potreba za prodajno mjesto spremnim proizvodima(tržišna potreba).

Sekundarna potreba- potreba za sirovinama, dijelovima i grupama za dovršavanje primarne potrebe.

Tercijalna potreba – potreba za pogonskim i pomoćnim materijalima, te potrošnim alatima.

8. Algoritam upravljanja AGV na nivou upravljanja vozilom?

Dva načina realizacije: Zahtjevi za detaljnim voznim i navigacionim instrukcijama od viših upravljačkih
nivoa kako bi AGV mogao da se kreće između 2 tačke. AGV u potpunosti ima mogućnost navigacije i
upravljanja sopstvenim kretanjem između dva odredišta bez detaljnih instrukcija od nadređenih nivoa
upravljanja. - Sistem referentnih tačaka- identifikacija položaja vozila pri navigaciji: - pasivni uređaji – na
sporednim kolosijecima (magneti, metalne pločice, žice), - aktivni kodni uređaji (transponderi) antena +
mikročip.

9. Objasniti troškove koji nastaju zbog nedostatka zaliha?

Prekid proizvodnje, hitne narudže, prekovremeni rad, prekid ugovora, gubitak kupaca. Troškovi
nedostatnih zaliha se javljaju ako materijal nije pravodobno isporučen, a sigurnosna zaliha ne pokriva
rizik isporuke. Kako bi se izbjegle veće štete potreban materijal se zamjenjuje raspoloživim skupljim
materijalom ili se hitno nabavlja po višim cijenama. Vjerovatnost nastanka troškova zbog nedostatnih
zaliha je manja ako su količine nabave veće. Troškovi nedostatka zaliha nastaju usljed nedostatka zaliha
sirovina i materijala, koje su neophodne za normalno odvijanje procesa proizvodnje ili usljed nedostatka
zaliha gotovih proizvoda za koje postoje porudžbine kupaca. Troškovi nedostatka zaliha obuhvataju:
propuštene prihode od prodaje, gubitak reputacije od strane kupaca i gubitke zbog neizvršenja planova
proizvodnje. Troškovi nedostatka zaliha gotovih proizvoda zavise od načnina reagovanja kupca. Dok se
troškovi nabavljanja i držanja zaliha mogu prilično lako predvidjeti, troškovi nedostatka zaliha mogu se,
ali i ne moraju pojaviti. Troškovi kamata na zalihe i troškovi skladištenja (amortizacija skladišnih zgrada i
opreme u skladištu, plaćanje najma za tuđi skladišni prosto i opremu, troškovi grijanja, rasvjete, čišćenja,
troškovi zbog gubitaka količine robe) povećavaju se u skladu sa povećanom količinom nabave.

10. Sistemi planiranja i kontrole zaliha?

Tradicionalni sistem planiranja i kontrole zaliha

Kontinuirano popunjavanje zaliha: kada nivo zaliha padne na određenu unaprijed definisanu vrijednost
vrši se nabavka fiksne količine materijala. Prednost je da uvijek dolazi ista količina zaliha, a nedostatak
nejednako vrijeme dolaska robe, te signalne zalihe se planiraju po veličini, a ne vremenu. (t  ≠ const., Q
= const).

Periodično popunjavanje zaliha: popuna zaliha se vrši u tačno utvrđenim vrmenskim intervalima za
količine materijala koje nedostaju do maksimalnih zaliha. Nedostatak je sto se ne zna kolika kolicina se
narucuje(t=const., Q ≠ const.)

Planiranje i kontrola zaliha na osnovu uslova na tržištu

Planiranje zaliha na osnovu poznatog:

- plana proizvodnje i normativa utroška materijala – MRP – material resource planning),

plana prodaje, prognoziranje potražnje DRP(distribution requirement planning) sistem.
Ciljevi su: reducirati vrijeme čekanja dobara na skladištu, izbjeći statistički koncept
ponavljanja fiksnih narudžbi, izbjeći držanje velike količine sigurnosnih zaliha, uskladiti
proizvodnju s potražnjom. Postiže se puna kontrola logističkog sistema od dobavljača do
potrošača. Zalihe je moguće prilagoditi procesu proizvodnje i prodaje, te imamo smanjenje
novca za skladištenje u odnosu na tradicionalni pristup.
- Proizvodnja bez zaliha(JIT – just in time), karakteristike su: proizvodnja po narudžbi,
proizvodnja u malim serijama, proizvodnja sa nula grešaka, proizvodnja sa najkraćim
ciklusom izrade, proizvodnja bez skladišta, proizvodnja bez zaliha.
 Da bi se ostvarila potrebno je: poznavati prilike na tržištu, precizno poznavati proizvodnju,
usavršavati proces proizvodnje. Cilj ovakvog tipa organizacije proizvodnje je minimiziranje:
vremena proizvodnje, troškova proizvodnje, količina zaliha u skladištima fabrika.
Prednosti JIT proizvodnje su: povećan obrt kapitala, manje novca uloženo u zalihe, manja
potreba za skladišnim prostorom za sirovine i gotove proizvode, stvaranje jakih veza s
dobavljačima, unapređuje se komunikacija i saradnja između marketinškog i proizvodnog
odjeljenja. Nedostaci JIT: poslovne aktivnosti mogu biti dovedene u pitanje ukoliko se ne
ispoštuju planirani vremenski okviri, nemogućnost kupovine i dopreme sirovina na
principima velikih količina, nema rabata, minimalne zalihe mogu dovesti do odbijanja novih
neplaniranih narudžbi sa kratkim rokovima isporuke.
11. Pojam slučajnog događaja/varijable/promjenjive i stohastičnost procesa u simulaciji transportnih
sistema?
Slučajni događaj – događaj koji se ne može analitički precizno opisati, predstaviti na zadovoljavajući
način matematskim obrascima, posljedica slučaja. Proučavanje zakona koji vladaju između slučajnih
događaja kao cjeline vrši se pomoću matematičke obrade podataka dobivenih na osnovu mjerenja
masovnih pojava. Pojave koje karakteriziraju rad svih sistema mogu se svrstati u: tipske pojave – pod
istim uslovima, a manifestiraju se na isti način, netipske pojave – nastaju kao posljedica utjecaja raznih
faktora, pa je tim i utvrđivanje njihovih zakonitosti ograničeno. Modeliranje transportnih sistema –
primjenjena statistika: prikupljanje, sređivanje, prikazivanje i tumačenje karaktertističnih obilježja ovoga
tipa pojava. Primjenjenu statistiku treba shvatiti kao metodu za proučavanje netipskih pojava, odnosno
kao metodu za utvrđivanje odnosa između ovih pojava. Tačnost zaključka raste sa masovnošću
opadanja. Masovne pojave su pojave koje se sastoje od velikog broja događaja. U cilju naučnog,
teorijskog ili praktičnog opisivanja, upoznavanja, uspoređivanja i analiziranja masovnih pojava koriste se
metode zasnovane na statistici.
Slučajna varijabla/promjenjiva Funkcija koja svakom ishodu pridružuje neki realan broj ili funkcija X:S
→R, gdje je S skup rezultata određenog eksperimenta. Broj različitih vrijednosti koje slučajna
promjenjiva uzima u određenom eksperimentu može da bude konačan, prebrojiv (diskretna slučajna
varijabla) ili neprebrojiv(kontinuirana slučajna varijabla). Slučajna varijabla sa pozitivnom vjerovatnoćom
ima konačan broj ili prebrojivo mnogo vrijednosti. Modeliranje slučajne varijable/promjenjive
Modeliranje i generisanje slučajnih promjenjivih može se izvršiti na više načina: po teorijskoj raspodjeli,
po neprekidnoj empirijskoj raspodjeli, po diskretnoj empirijskoj raspodjeli. Modeliranje slučajne
promjenjive po teorijskoj raspodjeli: oblik teorijske raspodjele se pretpostavlja na osnovu
prepoznavanja prirode tj. ponašanja rada sistema ili procesa, a zakonitost ponašanja koji opisuje slučajna
promjenjiva dobiva se na osnovu podataka dobivenih praćenjem na terenu.
Slučajan (stohastički) proces Familija slučajnih promjenjivih (X(t), tƐ T) definirana na datom prostoru
vjerovatnoće, indeksirana sa parametrom t: parametar t može poprimiti vrijednosti iz skupa indeksa T,
indeks T – skup parametara stohastičkog procesa, vrijednosti koje može poprimiti X(t) nazivaju se stanja
skup stanja – S. Definiranje slučajnog procesa nemoguće je bez definiranja slučajne varijable. Više vrsta
slučajnih procesa zavisno od veze promjenjivih : T, S – diskretna – Markovljev proces, T – kontinualno, S
diskretno/kontinualno - poissonov proces. Veličine koje karakterišu sistem kretanja materijala:
raspodjela intervala između dolaska jedinica u sistem, raspodjela vremena zadržavanja u procesu,
opsluživanje. Stohastika u kretanju materijala je proces dat preko raspodjele vremenskih parametara.
Značajno prepoznavanje raspodjela vremenskih parametara, poznaje se karakter promjene osnovnih
veličina koje karakterišu proces kretanja materijala. Vremenski parametri se mogu odrediti iskustveno ili
analizom (snimanjem) postojećih sistema i procesa: Iskustvene pretpostavke – grube analize i proračuni,
Snimanjem procesa, dugačak vremenski period za prikupljanje i formiranje baze podataka. Ovakav
pristup omogućava: analizu i procjenu ponašanja postojećeg sistema ili sistema u fazi prijektovanja,
formiranje alternativnih rješenja. Područja primjene: kompleksni transportni sistemi za opsluživanje,
kada sistem radi sa velikim opterećenjima, pri ispitivanju reagovanja sistema na povremena
preopterećenja, pri ispitivanju ponašanja sistema u slučaju otkazivanja pojedinih uređaja, pri
empirijskoj raspodjeli vremena dolaska transportne jedinice u sistem i vremena opsluživanja.
12. Na koje načine se realizira upravljanje vozilima na prvom nivou upravljanja AGV?
prolazak AGV kroz raskrsnicu,
dvosmjerni saobraćaj na putevima sa jednom saobraćajnom trakom,
sprečavanje i izbjegavanje zagušenja u sistemu.
Uglavnom se oslanja na sistem blokiranja zona primjenom referentnih tačaka koje određuju zone:
blokiranje lokalnim upravljačkim jedinicama,
blokiranje centalnom upravljačkom jedinicom,
blokiranje upravljačkim jedinicama vozila,
kontinualno blokiranje.
13. Definirati pojam skladišta u industrijskom preduzeću?
Ograđeni ili neograđeni prostor, pokriveni ili nepokriveni prostor koji se koristi za čuvanje sirovina,
poluproizvoda ili gotovih proizvoda koji su u funkciji odvijanja poslovnih procesa u kompaniji. U
industrijskom preduzeću je uređeno i opremljeno mjesto za privremeno i sigurno odlaganje, čuvanje,
pripremu i izdavanje materijala prije, tokom i poslije njihova trošenja i uporabe u procesu proizvodnje.
14. Navesti i grafički predstaviti troškove zaliha?
TROŠKOVI: posjedovanja zaliha, troškovi naručivanja,troškovi materijala i izrade, troškovi zbog
nedostatka zaliha i troškovi držanja zaliha.

15. Na koje načine je moguće proučavati karakteristike posmatranog transportnog sistema?

 eksperimentiranjem na samom sistemu,
matermatička analiza rada sistema,matematičko modeliranje, pretjerana idealizacija, dobivaju se
elegantna matematička rješenja – dosta beskorisna, ne predstavljaju dovoljno realno transprtni sistem
koji se analizira,
računarsko modeliranje i simulacija željenog transportnog sistema,
razvoj i izrada prototipa.
16. Prednosti i nedostaci korištenja simulacije transportnih sistema ?
Prednosti korištenja simulacije transportnih sistema:
1. simulacija je relativno vjeran prikaz realnog sistema,
2. može se koristiti za analizu velikih i kompleksnih realnih problema koji se ne mogu riješiti
konvencionalnim metodama,
3. simulacija dozvoljava rad sa bilo kojom raspodjelom vjerovatnoća,
4. zahvaljjući simulaciji efekti mogućih promjena u sistemu su odmah vidljivi,
5. simulacija dopušta šta-ako analize,
6. simulacija ne remeti realan sistem, što je velika prednost jer je nemoguće eksperimentisati sa pravim
fabrikama, bolnicama, ili aerodromima.
Nedostaci korištenja simulacije transportnih sistema su:
1. dobri simulacioni modeli su skupi,
2. simulacija ne garantuje nalaženje optimalnog rješenja problema,
3. simulacioni modeli ne daju odgovore bez adekvatnih, realnih ulaznih parametara,
4. svaki simulacioni model je jedinstven i obično se ne može primijeniti na neke druge probleme,
5. problemi vezani za troškove simulacije i prikupljanje podataka (dugotrajno i teško).
17. Skladišno mjesto i raspored roba u skladištu?
Skladišno mjesto predstavlja mjesto odlaganja skladišne jedinice (x,y,z + dinemzije skladišne jedinice) s
ciljem kasnijeg izuzimanja te jedinice. Treba da osigura uslove: čuvanja, pohrane, očuvanja kvantiteta i
kvaliteta robe. Funkcija je dužine puta koje mora da pređe transportno sredstvo. Adekvatan raspored –
veći stepen iskorištenja – manje skladište – manji troškovi. Raspored robe u skladištu ovisi prvenstveno o
vrsti robe koja se skladišti. Pri tome valja naročito poznavati zakonitosti čuvanja zapaljivih roba, roba
koje treba posebno njegovati, roba koje treba čuvati od kvarenja i sl. zbor metode rasporeda robe u
skladištu zavisi od:
• fizičkim i hemijskim osobinama robe
• veličini skladišnog prostora
• stepenu mehanizacije i automatizacije skladišnih poslova
• kadrovskoj strukturi skladišnih radnika
U praksi se najčešće koristi:
Fiksni raspored- roba je klasificirana prema grupama i podgrupama. Roba uvijek stoji na istom mjestu.
Materijalu/ robi ili skupini istovrsnih materijala/ roba se dodijeli fiksno mjesto u skladištu na koje se
uskladišti sve količine tog materijala/robe. Određivanje takvog mjesta se obavlja kompjuterski ili ga
odredi sam skladištar sa obzirom na količine, koeficijente obrtaja, dimenzije i druge faktore. Potrebno je
predvidjeti toliko mjesta da se mogu staviti maksimalne zalihe pojedinih materijala. Ako se zalihe
povećaju iznad te razine, smještaju se na određeno još neraspoređeno skladišno mjesto. Najčešće se u
određivanju fiksnog mjesta za smještaj robe koriste određena logička načela: smještaj prema granama
proizvodnje, skupinama, vrstama proizvoda, izvorima nabave, potrebama proizvodnje. Prednosti
rasporeda na fiksna mjesta je u lakom pronalasku potencijalnih predmeta rada (radnici dobro zanju gdje
su smješteni pojedini materijali). Ovakav sistem uspješno se primjenjuje ako je asortiman materijala/
robe malen.
Modifikovani fiksni raspored- odnosi se na istu metodu samo što se skladište dijeli u dva dijela - u
jednome dijelu nalaze se zalihe do visine minimum, a u drugom dijelu zalihe prema preko te visine.
Haotični raspored- koristi se u velikim skladištima u kojima se smještajem i izdavanjem robe upravlja
kompjuterski. Raspored robe u skladištu provodi se prilikom ulaza prema svim kriterijima racionalnog
smještaja. Pretpostavka ovakvog korištenja skladišnog prostora je razrađen i proveden sistem šifriranja
skladišnih mjesta, te raspolaganje hardwareom i softwareom za upravljanje procesima smještaja i
izdavanja robe, kao i adekvatnom skladišnom opremom.
Prednosti: - mjesto skladištenja i potreban prostor određuju se prema aktualnim potrebama, - bolje
iskorištenje skladišnog prostora, - nema potrebe za pričuvnim prostorom i premještanjem robe u
skladištu, - upravljanje procesima skladištenja i izdavanja je jednostavno,
Nedostatak: - robu nije moguće pronaći u kratkom vremenu ukoliko nam nije poznata šifra robe, ili šifra
mjesta na kojem je roba uskladištena.
Modifikovani haotični raspored- indetičan haotičnom rasporedu s tim što se prilikom ulaska robe u
skladište otvara skladišna kartica u koju se pored podataka o vrsti i količini robe unosi i šifra
odgovarajuće sekcije skladišta- unosi se više reda u lociranje pojedinog artikla
Raspored na osnovu kordinatnog sistema-polazi se od tlocrta skladišnog objekta- smanjiti trošak
učestalosti isporuke, brzina obrta, zapremina robe, težina robe
Raspored po ABC klasifikaciji (kriterij: zapremina+težina, učestalost manipulacije). Ako se uskladištenje
proizvoda vrši na osnovu ove strategije, to znači da se proizvodi dijele na tri kategorije. Grupisanje
proizvoda u kategorije se temelji na prirodi i veličini proizvoda. Proizvodi koji se brzo kreću (kategorija A)
pohranjuju se na podiznoj visini (visina pri kojoj se proizvodi mogu odabrati s najmanjim naporom) i na
prednjem dijelu skladišta. Na ovaj način, udaljenost između mjesta odlaganja i mjesta uzimanja
proizvoda će biti smanjena na minimum. Usporeni proizvodi (kategorija B i C) su pohranjeni na zadnjem
kraju skladišta. Kako bi se povećala učinkovitost ove strategije, potrebno je u određenim situacijama
kada su veće potražnje za određenim proizvodima, izvršiti promjenu raspodjele proizvoda po
kategorijama. To znači da, ako se za neke proizvode iz kategorije B u određenom trenutku poveća
potražnja, tada ih je potrebno prebaciti u kategoriju A. Kategorija A se sastoji od proizvoda koji imaju
visok stepen prometa, a broj njihovih lokacija u skladištu je mali. Kategorija C se sastoji od proizvoda koji
imaju prosječno vrijeme skladištenja mnogo duže od proizvoda iz kategorije A. Proizvodi iz kategorije C
trebaju relativno mnogo prostora u skladištu. Kategorija B je između kategorije A i C, s obzirom na brzinu
prometa i potrebnu površinu. Uz pomoć ovih kategorija skladište se grupira u tri zone u kojima se
pohranjuje samo jedna kategorija proizvoda. Mogu se susresti i druge strategije iskladištenja kao što
sljedeće:
• FEFO (First Expired First Out): Proizvodi s najmanjim vijekom trajanja će biti prvi iskladišteni u
zavisnosti od tipa proizvoda.
• LOFO (Low First Out): Proizvod kupljen po najnižoj cijeni će biti prvi iskladišten, odnosno isporučen.
• HIFO (High First Out): Proizvod kupljen po najvišoj cijeni će biti prvi iskladišten.
• NINO (Nearest In Nearest Out): Proizvodi koji su unutar skladišta najbliži za dohvat će prvi biti
iskladišteni.
• LIFO (Last In First Out): Posljednje uskladišteni proizvodi će biti prvi iskladišteni u zavisnosti od
njihovog tipa.
 • FIFO (First In First Out): Proizvodi ili materijali koji su prvi uskladišteni će biti i prvi iskladišteni u
zavisnosti od njihovog tipa.
18. Obrada i sistematizacija prikupljenih podataka za potrebe simulacije transportnih sistema?
Podaci se koriste kako bi se donio zaključak o posmatranoj pojavi. Statistička metoda – opšti zaključci o
posmatranom procesu ili radu uređaja. Statističko zaključivanje je induktivno, indukcija je logička
metoda, od pojedinačnog ka opštem, što vrijedi za svaki pojedinačni slučaj jedne vrste vrijedi i za cijelu
vrstu. Snimanjem izvjesnog broja elemenata populacije, uzorak, zaključak o karakteristikama cijele
populacije. Tehnika uzimanja uzoraka, reprezentativni uzorak sadrži osobine populacije iz koje je uzet.
Statistički osnovni skup ili statistička populacija je skup svih vrijednosti nekog obilježja, odnosno,
slučajne promjenljive X sa funkcijom raspodjele F(x), i zakonom vjerovatnoće f(x). Populacija se može
aproksimirati neprekidnom funkcijom rasporeda, približno opisuje raspored populacije. Snimanjem se
evidentiraju frekvencije i vjerovatnoće slučajnih veličina, a podaci se prikazuju histogramski. Na ovaj
način se postiže uproštavanje problema koji se poručava. Empirijske raspodjele se zamjenjuju teorijskim
raspodjelama koje su opisane matematskim modelom. Diskretna raspodjela – numeričke vrijednosti
slučajnih varijabli su cijeli brojevi i kontinualna raspodjela – numeričke vrijednosti slučajnih varibli su
realni brojevi. Statističke ocjene i odluke se donose na osnovu statističke hipoteze koja se obavlja na
osnovu podataka iz uzorka, s pragom značajnosti alfa. U cilju utrvđivanja zakona koji opisuju ponašanje
slučajne promjenljive neophodno je spovesti određene statističke testove. Osnovni zadatak pri provjeri
statističkih hipoteza je određivanje pravila po kojima se može na osnovu eksperimentanih podataka
prihvatiti ili odbiti određena hipoteza. Statistički testovi zahtijevaju postavljanje dvije hipoteze:
nulta hipoteza, pretpostavlja da je određena statistička raspodjela tačna,
alternativne hipoteze testiranje postojanja sumnje o tačnost. Za testiranje statističkih hipoteza
statistički testovi za verifikaciju hipoteza:
Hi-kvadrat test za kontinuirane i diskretne distribucije,
Kolmogorov-smirnov test za kontinuirane distribucije, bazirane na empirijskim funkcijama distiribucije,
Anderson-Darling test za kontinuirane distribucije,
Shapiro-Wilk test.
19. Izvršiti podjelu skladišta prema vrsti materijala koja se skladišti?
Skladišta prema vrsti materijala koji se skladišti: skladište dijelova, materijala, gotovih proizvoda, alata.
20. Nabrojati sisteme planiranja i kontrole?
Tradicionalni sistem planiranja i kontrole zaliha,
Planiranje i kontrola zaliha na osnovu uslova na tržištu:
MRP sistem
DRP sistem
Proizvodnja bez zaliha – JIT
21. Pri razvoju modela transportnog sistema na osnovu čega se vrši odluka koji aspekti sistema će biti
obuhvaćeni modelom?
Uključuju se samo aspekti sistema koji su bitni za dobivanje traženih odgovora na postavljena pitanja –
svi ostali aspekti se zanemaruju koliko god je to moguće, kako bi model bio što jednostavniji i što lakše
rješiv. Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju.
22. Ciljevi simulacije transportnih sistema?
Informacije tj. ciljevi simulacije transportnih sistema su:
definisanje radnih parametara transportnih sistema ili pripadajućih segmenata,
determiniranje kapaciteta transportnih sistema ili uređaja,
 utvrđivanje načina otklanjanja mogućih nedostataka u sistemu transporta u određenim
situacijama,
komparacija alternativnih rješenja transportnih sistema,
utvrđivanje uskih grla i načina njihovog otklanjanja,
utvrđivanje stepena iskorištenja.
23. Troškovi zaliha?
Posjedovanja zaliha:
troškovi kamata na obrtna sredstva uložena u zalihe materijala, troškovi skladišnog
prostora, troškovi rukovanja materijalom unutar skladišta, troškovi održavanja skladišnog
prostora,
Troškovi naručivanja:
transportni troškovi, troškovi carine, troškovi osiguranja, operativni troškovi, troškovi
pripreme.
Troškovi materijala i izrade su konstantni po jedinici vremena.
Troškovi zbog nedostatka zaliha: prekid proizvodnje, hitne narudžbe, prekovremeni rad, prekid
ugovora, gubitak kupaca.
24. Mikrolokacija proizvodnog skladišta?
Određuje se na osnovu pravila da se skladište sirovina i reprodukcijskog materijala, skladište
poluproizvoda i skladište gotovih proizvoda lociraju što bliže pogonoma koji ih koriste. Problem
mikrolokacije je značajniji kod dislociranih preduzeća nego kod manjih kojima su svi pogoni u
jednom krugu. Dvije metode za određivanje mikrolokacije proizvodnog skladišta: metoda težišta
i metoda tona/kilometar. Postupak odabira lokacije skladišta je podijeljen u 3 faze:
1. Definisanje skupa uticajnih čimbenika relevantnih za odabir lokacije,
2. Predviđanje i ocjena intenziteta, pravaca i smjera djelovanja uticajnih čimbenika u
zadanom vremenu i zadanim uslovima okoline,
3. Vrednovanje potencijalnih lokacijskih rješenja i izbor optimalne.
Na kreiranje distribucijskog sistema i njegove strukture značajno utiče lokacija logističko - distribucijskog
centra. U prvom koraku odlučivanja, sabiraju se i analiziraju relevantni i specifični
makrolokacijski čimbenici koji se ne smiju zanemariti i od vitalnog su značaja. Potom se pristupa
bodovnom ocjenjivanju radi odabira užeg kruga potencijalnih lokacija. U drugom koraku, izdvajaju se
najbolje lokacije koje na temelju zadovoljavajuće ocjene vrednovanih kriterija konkurišu za izgradnju
skladišta. U trećem koraku odlučivanja, sabirajuu se i analiziraju specifični mikrolokacijski čimbenici. Tim
čimbenicima se dodjeljuju lokalne težine, koji se množe sa ocjenom kojom lokacija zadovoljava pojedini
kriterij, a zatim se faktori sabiraju stvarajući konačnu ocjenu lokacije. Nakon detaljne analize, lokacija s
najvećom numeričkom vrijednosti predstavlja optimalnu ili onu najbližu optimalnoj, pružajući pozitivan
omjer između prihoda i rashoda, odnosno pozitivne ekonomske učinke. Međutim, optimalna lokacija
ponekad postane misterij zbog uzrokovanih promjena na tržištu. Osnovne formule koje se koriste u
proračunu su:

Gdje su: X – koordinata skladišta po x-osi

Y – koordinata skladišta po y-osi
V – potražnja [kom]
Pravougli koordinatni sistem: učestalost, brzina obrta, zapremina i težina robe – dinamički.

25. . Definirati pojam modeliranja transportnih sistema?

U najširem smislu modeliranje predstavlja isplativo (u smislu troškova ) korištenje nečeg(modela)
umjesto nečeg drugog ( realni sistem) sa ciljem da se dođe do određenog saznanja, čime se
uspostavlja veza između realnog sistema i modela.
Proces modeliranja omogućava uočavanje obrazaca, procjenjivanje i predviđanje, upravljanje
procesima i objektima, te iznalaženje značenja i svrhe.
26. Definirati pojam simulacionog vremena?
SIMULACIONO VRIJEME JE VRIJEME KOJE OPISUJE PROTJECANJE VREMENA U SIMULACIONOM
EKSPERIMENTU I OVO VRIJEME NEMA VEZE SA STVARNIM TOKOM VREMENA (STVARNIM
VREMENOM). VAŽNO ZA ANALIZU DINAMIKE SISTEMA. OBZIROM DA SIMULATOR RADI U NEKOM
STVARNOM VREMENU, OVO STVARNO VRIJEME IMA JEDINO VAŽNOSTI KAO PODATAK O BRZINI
SIMULATORA.
27. Osnovne komponente skladišnog sistema?
Osnovne komponente skladišnog sistema:
skladišni prostori npr zgrade,
sredstva za skladištenje i sredstva za odlaganje materijala,
transportna sredstva,
pomoćna skladišna oprema: komunikacijsko-informacijski sitemi, sredstva za sastavljanje
i rastavljanje jediničnih terata, sredstva za prijevoz preko tračnica, sredstva za pretovar,
sredstva i oprema za pakiranje, sredstva za zahvat materijala.
dodatna oprema, protupožarni uređaji, sigurnosno-zaštitni uređaji, uređaji za
klimatizaciju, uređaji za grijanje/hlađenje, uređaji za održavanje čistoće, sredstva zaštite
na radu.
28. Metode praćenja radnih parametara transportnih sistema?
Metode praćenja radnih prametara:
Detaljno praćenje i snimanja rada posmatranih objekata u cilju determisanja njihovog stanja i
ponašanja. Dvije metode : metoda rada povratnom metodom, metoda tranutnih zapažanja –
MTZ.
Snimanja rada povratnom metodom
Tehnika snimanja – zasniva se na vremenskom praćenju željenih radnih parametara
posmatranog sistema i njihovom bilježenju u snimačke listove. Predradnje su:
uvjeriti se da je radno mjesto sposobno za snimanje, tj. da je stabilizirano,
obaviti pokusno snimanje, te na temelju njega odrediti potreban broj očitavanja,
unijeti sve potrebne podatke u snimački list,
upoznati poslovođu sa snimanjem i razviti visok stepen saradnje sa radnim okruženjem.
Metoda trenutnih zapažanja MTZ
Osnovna karakteristika: na osnovu određenog broja kraćih posmatranja bilo kakve pojave koje
se vrše u slučajno odabranim momentima, zaključuje se o njenim karakteristikama. Pravila su:
željena opažanja moraju biti trenutna i moraju obuhvaćati samo jedan detalj,
period posmatranja mora biti dovoljno dugačak da bi se izbjegla specifičnost proizvodnje,
sezonska proizvodnja.
ako se radi o skupu mašina one moraju biti reprezentativne.
29. Koji je osnovni cilj savremene proizvodnje sa aspekta držanja zaliha?
Što manje zaliha, uz uslov osiguranog kontinuiteta proiizvodnje – povećanje koeficijenta obima
angažiranih sredstava.
30. Definirati pojam primarne,sekundarne i tercijalne potrebe pri utvrđivanju potrebnih zaliha?
Primarna potreba –potreba za prodajno mjesto spremnim proizvodima(tržišna potreba).
Sekundarna potreba- potreba za sirovinama, dijelovima i grupama za dovršavanje primarne
potrebe.
Tercijalna potreba – potreba za pogonskim i pomoćnim materijalima, te potrošnim alatima.
31. Koja je razlika između determinističkih i stohastičkih metoda modeliranja transportnih sistema?
Determinističke metode se zasnivaju na primjeni različitih matematičkih struktura, što implicira
jednoznačnu zavisnost izlaznih od ulaznih veličina, bez uticaja poremećajnih veličina, približan i
pojednostavljen matematički opis realnog procesa/sistema. To je približan i pojednostavljeni
matematički opis realnog procesa, bez uticaja poremećajnih veličina.
Stohastičke metode, djelovanje poremećajnih veličina nekontrolisanih vrijednosti, stanje sistema se
opisuje na osnovu sttističke obrade eksperimentalnih rezultata što rezultira generisanjem stohastičkog
modela proučavanog sistema. Ko može predvidjeti pucanje reznog alata u nekom trenutku, djelovanje
poremećajnih veličina – nekontrolisanih vrijednosti.
32. Vrste zaliha s obzirom na vrstu robe i planiranje?
Vrste zaliha prema vrsti robe: zalihe sirovina i materijala, zalihe dijelova i poluproizvoda, zalihe gotovih
proizvoda.
Vrste zaliha prema stvarnoj i planiranoj količini: Planirane i stvarne.
Planirane se dijele na: minimalne, maksimalne, optimalne, prosječne, sigurnosne, špekulativne,
sezonske, nekurentne.
33. Navesti osnovne razloge za postojenje skladišta u industrijskom preduzeću?
RAZLOZI ZA POSTOJANJE SKLADIŠTA
- Općenito povezuje proizvodnju i potražnju,
- Omogućava proizvodnji postizanje ekonomije obima iz drugog proizvodnog ciklusa,
- Omogućava marketingu da održi ili poboljša uslugu kupcu,
- Postizanje ekonomije u transportu prevoženjem veće količine roba,
- Dobivanje količinskih popusta pri kupovini,
- Zadržavanje dobavljača,
- Praćenje promjenjivih tržišnih uslova,
- Podrška JIT programima kroz sistem integralne logistike.
34. Definiati pojam zaliha?
ZALIHE količina materijala koja se nalazi u skladištu preduzeća u posmatranom trenutku. Zalihe
predstavljaju količinu robe (materijali, proizvodi, poluproizvodi, gotovi proizvodi) koja je
akumilurana radi opskrbe osobne ili proizvodne potrošnje.
35. Koja je razlika između selektivnog i neselektivnog pristupa načinu uskladištenja/iskladištenja
roba iz skladišta?
Selektivni (direktni) pristup svakoj skadišnoj jedinici, omogućava primjenu FIFO strategije(prvi
unutra – prvi vani). Manje iskorištenje skladišnog prostora, više prostora nam zauzimaju
transportne staze.
Neselektivni (indirektni) pristup, zatrvpavanje skadišne jedinice, tipično je za
LIFO strategiju (zadnji u skladište prvi izlaz).
36. Koja su ograničenja samostalne primjene ultrazvučnih senzora za potrebe vođenja AGV?
Operativna i neopretivna zona rada, osnovni zahtjev – pouzdana identifikacija prepreka.
37. Na koje načine realizacije i prema kojim principima funkcionisanja se implementiraju sigurnosni
aspekti kod AGV?
Prema načinu realizacije: pasivni i aktivni sistemi sigurnosti AGV.
Prema načinu funkcionisanja: kontaktni i beskontaktni (senzorski).
38. Na koji način se predstavlja stanje transportnog sistema u modelu?
Stanje sistem – u svakom vremenskom trenutku sistem se nalazi u nekom stanju.
Ukupno stanje sistema je određeno stanjima svih njegovih podsistema. Sistemi koji se proučavaju
– dvije osnovne grupe: kontinuirani sistemi – stanje sistema određeno u svakom trenutku vremena
(analogni kompjuter),
diskretni sistemi – stanje sistema određeno samo u nekim trenucima (digitalni kompjuter).
39. Na koje načine je moguće izvršiti definisanje raspodjele vremenskih parametara (slučajnih
događaja) koji opisuju proces kretanja materijala?
Vremenski parametri se mogu odrediti iskustveno ili analizom (snimanjem) postojećih sistema
i procesa):
iskustvene pretpostavke – grube analize i proračuni,
snimanje procesa – dugačak vremenski period za prikupljanje i formiranje baze podataka.
40. Po kojim vrstama raspodjela se može vršiti modeliranje i generiranje slučajnih promjenjivih
pri simulaciji transportnih sistema?
po teorijskoj raspodjeli,
po neprekidnoj empirijskoj raspodjeli,
po diskretnoj empirijskoj raspodjeli.
41. Verifikacija i validacija modela transportnog sistema?
Model opisuje stanje proučavanog sistema sa nekim stepenom tačnosti. Sistem odgovara
modelu, stanje sistema odgovara stanju modela, stvarnim promjenama stanja sistema
odgovaraju promjene stanja modela tokom simulacije. Stanje sistema u modelu je predstavljeno
vrijednostima varijabli stanja (u suštini promjene stanja proučavanog sistema okarakterizirane su
promjenama varijabli stanja modela). Provjera modela – verifikacija, postupak kojim se provjerava
ponaša li se model onako kako je zamišljeno, npr prethodno se izračuna očekivano stanje modela, a
zatim se simulacijom provjeri da li se dobiveni rezultati podudaraju, ako je Ok model je ispravan.
Validnost ili valjanost modela, utvrđivanje da li model sa željenom tačnošću opisuje sistem koji
predstavlja. Koliko vjerno jedan model predstavlja simulirani sistem, proces utvrđivanja stepena slaganja
podataka o realnom sistemu sa podacima modela naziva se validacija modela. Pri provjeri (verifikaciji)
modela ispituje se ispravno ponašanje modela bez obzira na proučavani sistem, dok se u vrjednovanju
(validaciji) modela ispituje koliko je proučavani sistem dobro opisan modelom. Ako računamo kapacitet,
i on je funkcija raznih faktora, i kažemo npr: da kapacitet računamo Q=a*b*c, i uvrstimo a,b,c,
očekujemo da taj kapacitet bude 100%. Kada uvrstimo faktore i izračunamo, dobijamo kapacitet 100%.
Dakle, ovaj model je verificiran sa 100%, međutim to ništa ne znači kada uzmemo realni sistem, zatim
uvrstimo podatke za a,bc, realnog sistema, pa izačunamo vrijednost za realni sistem i dobijamo nešto
manju vrijednost; npr: 93%, dakle ostalih 7% je greška nečega koja se naziva validacija. Verifikacija
(idealno), koliko je tačna matematika, a validacija je komparacija matematike sa realnim sistemima.
Verifikacija – model je ispravan matematski. Validacija, model je ispravan u komparaciji sa realnim, a
pošto smo mi dosta toga zanemarili od faktora, verifkacija uvijek mora da bude tačna, a validacija ima
poprilična odstupanja. Što je veći broj faktora koje zanemarimo time se podrazumijeva da ćemo dobiti
manju tačnost samog modela.
42. Navesti osnovne funkcije držanja zaliha?
degresijske efektivne veličine, ostvariti količinske rabate od dobavljača, povoljniji prevozni
uslovi,
izjednačavanje neusklađenosti ponude i potražnje, proizvodnja proizvoda nestalna,
isprekidana, potražnja je stalna,
olakšavanje specijalizacije proizvodnje u slučaju nemogućnosti vremenskog i količinskog
usklađivanja,
špekulacija,
zaštita od nesigurnosti.
43. Navesti osnovne troškove vezane za zalihe u industrijskim preduzećima?
Troškovi držanja zaliha, troškovi materijala i izrade, troškovi narudže, troškovi zbog nedostatka zaliha i
ukupni troškovi, kapitalni troškovi, troškovi prostora za pohranu, troškovi servisiranja zaliha, troškovi
rizika zaliha.
44. Pojasniti pojam validacije modela transportnog sistema?
Validnost ili valjanost modela, utvrđivanje da li model sa željenom tačnošću opisuje sistem koji
predstavlja. Koliko vjerno jedan model predstavlja simulirani sistem, proces utvrđivanja stepena
slaganja podataka o realnom sistemu sa podacima modela naziva se validacija modela.
45. Planiranje zaliha na osnovu poznatog:
plana proizvodnje i normativa utroška materijala – MRP,
plana prodaje, prognoziranje potražnje DRP sistem.
Ciljevi su: reducirati vrijeme čekanja dobara na skladištu, izbjeći statistički koncept ponavljanja
fiksnih narudžbi, izbjeći držanje velike količine sigurnosnih zaliha, uskladiti proizvodnju s
potražnjom. Postiže se puna kontrola logističkog sistema od dobavljača do potrošača.
46. Vrste simulacija transportnih sistema?
Postoje 2 vrste simulacija: kontinuirana i diskretna simulacija.
Kontinuirana simulacija: stanje sistema se neprekidno mijenja s vremenom, na bazi dobivenih
rezultata uspostaviti određene funkcionalne zavisnosti parametara.
Diskretna simulacija
Rad trasnsportnih sistema je okarakteriziran dominantno diskretnim – skokovitim promjenama
stanja koje se događaju u određenom vremenskom, odnosno, simulacionom trenutku, uz
mogućnost realizacije većeg broja događaja. Događaji su trenuci vremena kada neka promjena
zauzme mjesto u modelu, odnosno kada počinje ili završava jedna ili više aktivnosti. Za vrijeme
trajanja aktivnosti stanje entiteta je konstantno. U diskretnoj simulaciji modele posmatranog
realiteta opisani su nizom brojeva – varijable stanja. Protok vremena u disrektnom modelu:
metoda kritičnog događaja i metodom jednakog vremenskog intervala.