Funkcija dišnog sustava je PLUĆNO DISANJE, a to je izmjena plinova između plućnih mjehurića i

kapilara. Kisik koji udišemo, iz plućnih mjehurića ulazi u kapilare, a ugljikov dioksid ide iz kapilara u
plućne mjehuriće. Svrha plućnog disanja je STANIČNO DISANJE pri čemu kisik iz krvi ulazi u stanice i
one pomoću kisika razgrađuju tvari da bi dobile energiju za život i rad. Pri tome se oslobađa ugljik
dioksid koji iz stanica ide u kapilare. Plinovi, kisik i ugljični dioksid, prolaze kroz membrane stanica
difuzijom i to uvijek iz područja veće koncentracije u područje manje koncentracije tvari. Npr. u
plućnim mjehurićima je veća koncentracija kisika nego u kapilarama i zato kisik prelazi difuzijom iz
plućnim mjehurića u kapilare. Zrak koji udišemo kroz nos dišnim putevima mora doći do plućnih
mjehurića. Te dišne puteve opisujemo kao niz povezanih šupljih organa koji moraju biti stalno
otvoreni da bi plinovi nesmetano prolazili. Znamo da bez kisika u roku od nekoliko minuta izgubimo
svijest! Dišni putevi prekriveni su sluznicom koju izgrađuje višeredni valjkasti epitel s trepetljikama.
One izgrađuju “pokretni tepih” koji čisti dišni put od sitnih čestica koje su se zalijepile za sluznicu.
Trepetljike “pokretnog tepiha” gibaju se tako da odvode čestice i sekrete sluznice proksimalno,
prema početnim dijelovima dišnog puta. Kada se više sadržaja sakupi u nosnoj šupljini ili ždrijelu, mi
to onda kihanjem i kašljanjem izbacujemo van. Znaš li bonton, kako kihati i kašljati, a da sve te čestice
ne širiš u okolinu? Dišni organi su: Cavum nasi ili nosna šupljina je nosnom pregradom, septum nasi
smještenom u središnjoj ravnini podjeljena na dva dijela. Na lateralnim stranama nosne pregrade
nalaze se sa svake strane tri nosne školjke, conchae nasi. Ispod nosnih školjki nalaze se nosni hodnici.
Takva koštana osnova nosne šupljine je veoma reljefna te je prekrivena dobro prokrvljenom
sluznicom koja vlaži, zagrijava i pročišćava zrak koji udišemo od sitnih čestica prašine. Tako
pripremljen zrak ide u dublje dijelove dišnih puteva. U sluznici krova nosne šupljine nalaze se stanice
osjetnog epitela za njuh. Nosna šupljina je povezana sa paranazalnim sinusima koji je okružuju:
frontalni, etmoidni, sfenoidni i maksilarni sinus. Sinusi su šupljine u pneumatičnim kostima lubanje
koje su ispunjene zrakom i komuniciraju s nosnom šupljinom. Stjenke sinusa prekrivene su sluznicom
koja prelazi u sluznicu nosa. Zato kod upale sluznice nosa može doći i do upale sluznice sinusa.
Pharynx ili ždrijelo je mišićna cijev duljine 15 cm koja se nalazi ispod lubanjske baze, ispred
kralježnica, a iza nosne šupljine (nosni dio ždrijela), iza usne šupljine (usni dio ždrijela) i iza ulaza u
grkljan (grkljanski dio ždrijela). Tako razlikujemo: - nosni dio ždrijela – nazofarinks, smješten iza nosne
šupljine - usni dio ždrijela – orofarinks, smješten iza usne šupljine - grkljanski dio ždrijela –
laringofarinks ili hipofarinks, smješten iza ulaza u grkljan U ždrijelu se ukrštavaju dišni i probavni put.
Ždrijelo kao dišni organ povezuje nosnu šupljinu s grkljanom. Ždrijelo kao probavni organ povezuje
usnu šupljinu i jednjak. Na lateralnim stjenkama ždrijela se nalaze otvori koji vode u slušne tube, tube
auditive koje povezuju ždrijelo sa šupljinom srednjeg uha, tj. bubnjištem, cavum tympani. Na ulazu u
ždrijelo, između nepčanih lukova, nalaze se nepčani krajnici, tonsillae palatinae. Na krovu ždrijela
nalazi se ždrijelni krajnik, tonsilla pharyngea, na ulazu u slušne tube nalaze se tubarni krajnici,
tonsillae tubariae.Na korjenu jezika jezični krajnik, tonsilla lingualis. Larinx ili grkljan je cjevasti organ,
smješten između ždrijela i dušnika. Građen je od pet hrskavica. Najveća je štitasta hrskavica koja
oblikuje prednju stijenku grkljana i izbočuje se pod kožom vrata (Adamova jabučica). Važna hrskavica
je i grkljanski poklopac - cartilago epiglottica koja u trenutku gutanja zatvara grkljan i sprječava da
hrana dospije u dišne puteve. Ostale hrskavice su važne za govor budući su za njih pričvršćene
glasnice, chordae vocales. To su mišićno-vezivni nabori, postavljeni vodoravno od naprijed prema
natrag u gornjem dijelu grkljana. Glasnice trepere pod strujom zraka koja dolazi iz pluća pri izdahu te
tako stvaraju glas. Nosna šupljina, sinusi i ždrijelo služe kao rezonantna kutija, poput gitare. Trachea,
dušnik i bronchi, dušnice su dišne cijevi koje na kraju «ulaze» u pluća. Trachea, dušnik se nalazi u
sredogruđu ili medijastinumu, a iza njega se nalazi jednjak. Dušnik završava djelištem dušnika,
bifurcatio tracheae, gdje se dijeli na desnu i lijevu glavnu dušnicu, bronchus principalis dexter et
sinister. Djelište dušnika ili bifurcatio tracheae je granica između gornjih i donjih dišnih puteva. 51
Bronchus principalis dexter et sinister, desna i lijeva glavna dušnica su dišne cijevi koje ulaze u pluća i
u plućima se granaju formirajući bronhalno stablo. Desna dušnica je nešto šira od lijeve i strmije se
spušta u pluća; zato ako se strano tijelo zaleti u dišne puteve češće završi u desnom plućnom krilu.
Stjenka traheje, bronha i bronhalnog stabla građena je od glatkog mišićnog tkiva i u njoj se nalaze
polu- prstenaste hrskavice koje omogućavaju da te dišne cijevi budu stalno otvorene. Iznutra su
prekrivene sluznicom. Pulmones, pluća su parni organi smješteni i zaštićeni u prsnom košu. Izgled
pluća: Imaju oblik stošca; pa tako razlikujemo bazu, plašt i vrh pluća. Baza pluća leži na ošitu ili
dijafragmi. Vrh pluća se izdiže malo iznad ključne kosti. Plašt pluća ima rebrenu stranu koja je u
doticaju sa rebrima, odnosno stjenkom toraksa. Plašt pluća ima i medijalnu stranu gdje je ulaz u
pluća, hilus pulmonis, mjesto gdje u pluća «ulaze ili izlaze» glavni bronh, plućna arterija i vena te živci.
Desno plućno krilo, pulmo dexter je podijeljeno u tri režnja ili tri lobusa. Lijevo plućno krilo, pulmo
sinister je građeno od dva režnja jer ima i srčani urez u koji uliježe srce. Svaki režanj je građen od više
segmenata, desno pluće ima deset, a lijevo devet segmenata.. Građa pluća iznutra: Unutar pluća se
glavni bronh grana tako da podsjeća na krošnju pa sve grane bronha zovemo bronhalno stablo.
Bronhi se granaju na lobarne dušnice, segmentalne dušnice i na kraju dušničice, bronhioli. U
stjenkama dušnica nalaze se prstenaste hrskavice, a u dušničicama ih više nema. Dušničice završavaju
završnim dušničicama. Na krajevima završnih dušničica nalaze se alveolarni vodovi koji u svojoj
stijenci sadržavaju plućne mjehuriće, alveolae. Plućni mjehurići, alveolae, su osnovne građevne i
funkcionalne jedinice pluća. U svakom plućnom krilu ima ih približno 350 milijuna. Izgledaju poput
grozdova. Njihova stjenka je građena od jednog sloja pločastih epitelnih stanica. Svi su plućni
mjehurići obavijeni brojnim kapilarama čija stjenka je građena od jednog sloja endotelnih stanica.
Funkcija plućnih mjehurića je plućno disanje, izmjena plinova između alveola i kapilara. Plinovi putuju
difuzijom kroz stjenku alveola i stjenku kapilara, dakle prolaze kroz jedan sloj pločastih stanica stjenke
alveola i jedan sloj endotelnih stanica kapilarne sjenke; difuzija je prolaz plinova iz područja veće
koncentracije (većeg parcijalnog tlaka plina) u područje manje koncentracije (manjeg parcijalnog
tlaka plina). Stjenke svih alveola i kapilara zajedno, izgrađuju takozvanu respiratornu membranu koja
ima veliku površinu na kojoj se neprekidno odvija izmjena plinova. Unutrašnjost plućnih mjehurića je
obložena surfaktantom. Plućni surfaktant je tvar koja smanjuje površinsku napetost te onemogućava
da se alveole ispušu, kolabiraju. Intersticij pluća je prostor oko bronha i alveola u kojem se nalazi
malo rahlog tkiva i krvne kapilare. Pleura, poplućnica je serozna membrana, glatka, sjajna, vlažna i
sklizava vezivna ovojnica pluća. Razlikujemo 2 lista te membrane: - pleura visceralis, poplućnica:
membrana koja prianja za površinu pluća. - pleura parietalis, porebrica: membrana koja prianja za
unutarnju stjenku toraksa Između oba pleuralna lista nalazi se uski, kapilarni prostor, pleuralna
šupljina. U pleuralnoj šupljini se nalazi malo serozne tekućine koja služi podmazivanju pleura. U
pleuralnoj šupljini je tlak niži od atmosferskog, kažemo «negativan» tlak» ili «podtlak». Taj negativan
tlak u pleuralnoj šupljini omogućava da porebrica «vuče « poplućnicu, tj. kako se širi stjenka toraksa,
tako se šire i pluća. 52 Fiziologija disanja 1. plućna ventilacija 2. disanje ili respiracija: udisaj, inspirium
i izdisaj, expirium 3. plućno disanje, izmjena plinova u plućima 4. prijenos plinova 5. regulacija disanja
6. vrste disanja 1. Plućna ventilacija je slijed zbivanja tijekom kojih se vanjski zrak kreće dišnim
putevima prema alveolama, a potom se plinovi kreću iz alveola dišnim putevima prema atmosferi.
Plućna ventilacija moguća je zbog razlike u tlakovima, točnije zbog razlike između atmosferskog tlaka
zraka i tlaka zraka u alveolama. Zrak se kreće uvijek iz područja većeg tlaka zraka u područje gdje je
manji tlak zraka. Budući da je atmosferski tlak zraka stalan, plućnu ventilaciju omogućava promjena
alveolarnog tlaka zraka. Na alveolarni tlak zraka djeluje širenje i sužavanje prsnog koša koje
omogućavaju respiratorni mišići. Kada se alveole rašire, u njima pada alveolarni tlak. Vrijedi i
obrnuto, kada se alveole stegnu, u njima raste alveolarni tlak. 2.Disanje ili respiracija je tjelesna
aktivnost koja omogućuje plućnu ventilaciju. Disanje ima dvije faze: udisaj, inspirium i izdisaj,
expirium. UDISAJ ili inspirium je aktivna faza disanja koja omogućuje ulazak zraka u pluća. Iz centra za
disanje u mozgu (medulla oblongata ili produžena moždina) kreću električni impulsi te putem živaca
dolaze do respiratorne muskulature koju podražuju na kontrakciju. Dakle, dolazi do kontrakcije
vanjskih međurebrenih mišića i kontrakcije dijafragme. KONTRAKCIJOM vanjskih međurebrenih
mišića se dižu rebra i time se širi prsni koš. KONTRAKCIJOM dijafragma se spušta. Tako dolazi do
sveukupnog širenja stjenki prsnog koša. Za stjenke prsnog koša je srasla porebrica, pa kako se raširi
porebrica, širi se i poplućnica vezana za pluća (zbog negativnog tlaka u pleuralnoj šupljini!). Zato se
rašire i pluća, a u njima se rašire plućne alveole. Kada se plućne alveole rašire, u njima se smanjuje
alveolarni tlak zraka, tj. alveolarni tlak postaje manji od atmosferskog tlaka i ZATO vanjski zrak ulazi u
pluća. IZDISAJ ili expirium, je pasivna faza disanja koja omogućuje izlazak zraka iz pluća. Dolazi do
relaksacije respiratorne muskulature. RELAKSACIJOM vanjskih međurebrenih mišića se spuštaju rebra
i sužava se prsni koš. RELAKSACIJOM dijafragma se diže. Tako dolazi do sveukupnog sužavanja stjenki
prsnog koša. Stjenke prsnog koša je srasla porebrica, pa kako se sužava porebrica, sužava se i
poplućnica vezana za pluća (zbog negativnog tlaka u pleuralno šupljini!) Zato se stežu i pluća, a u
njima se stežu plućne alveole. Kada se plućne alveole stegnu, u njima se poveća alveolarni tlak zraka,
tj. alveolarni tlak postaje veći od atmosferskog tlaka i ZATO zrak izlazi iz pluća. FORSIRANI UDISAJ,
kada želimo udahnuti najveću moguću količinu zraka koristimo i pomoćne respiratorne mišiće,
musculus pectoralis major i minor, musculus serratus anterior.. FORSIRANI IZDISAJ, kontrahiraju se
unutarnji međurebreni mišići i mišići trbuha da maksimalno spuste rebra i suze prsni koš. 3. Plućno
disanje – izmjena plinova u plućima U plućima se zbiva plućno disanje, znači izmjena plinova između
alveola i kapilara koje ih okružuju. Plinovi prelaze difuzijom kroz respiratornu membranu (stjenku
alveola i kapilara) iz područja veće koncentracije tvari u područje sa manjom koncentracijom tvari.
Tako je koncentracija kisika u alveolama veća nego u kapilarama pa kisik prelazi iz difuzijom iz alveola
u kapilare. Koncentracija ugljičnog dioksida je veća u kapilarama nego u alveolama pa ugljični dioksid
prelazi difuzijom iz kapilara u alveole. Znamo da je neoksigenirana krv zasićena sa 70% kisika, a u
plućima se osigenira i zasićenost kisikom poraste na 97%. 53 4. Prijenos plinova Kisik se krvlju prenosi
na dva načina: - 97% kisika se veže za hemoglobin u eritrocitima (oksihemoglobin) - 3% kisika je
otopljeno u krvnoj plazmi Ugljikov dioksid se prenosi krvlju na tri načina: - 10% je otopljeno u krvnoj
plazmi - 20% je vezano za hemoglobin u eritrocitima (karbaminohemoglobin) - 70% se prenosi kao
bikarbonatni ion (HCO3ˉ) koji nastaje otapanjem ugljičnog dioksida u vodi; što ima više
bikarbonatnog iona to je kiselost (pH) krvi veća 5. Regulacija disanja Regulacija disanja je složen
proces koji mora zadovoljiti stalnu potražnju tkiva za kisikom i potrebu za uklanjanjem ugljikovog
dioksida iz organizma. Potrošnja kisika je veća kada se poveća tjelesna mišićna aktivnost, a tada je
veća i potreba za eliminacijom ugljičnog dioksida. Osnovni ritam disanja regulira centar za disanje u
produženoj moždini. Osim toga na disanje utječu i podaci iz kemoreceptora, receptori osjetljivi na
kemijski sastav krvi. Kemoreceptori reagiraju na promjene u koncentraciji kisika i ugljičnog dioksida u
krvi i na promjene kiselosti (pH) krvi. Središnji kemoreceptori se nalaze u produženoj moždini, a
periferni kemoreceptori se nalaze u luku aorte i uz karotidne arterije na vratu. 6.Vrste disanja
Eupneja je normalno disanje – broj udisaja i izdisaja iznosi 12 do 16 u minuti kod odraslih, a kod djece
je to 20 do 40 puta u minuti. Tahipneja je ubrzano disanje, ako je frekvencija veća od normale.
Bradipneja je usporeno disanje, ako je frekvencija manja od normale. Dispneja je zaduha ili otežano
disanje. Apneja je prekid disanja. Plućni volumeni kapaciteti Respiracijski volumen je volumen zraka
koji je izdahnut i udahnut pri mirnom disanju, iznosi 500 ccm. Rezidualni volumen je volumen zraka
koji ostaje u plućima nakon što smo maksimalno izdahnuli, iznosi 1200 ccm. Ukupni plućni kapacitet
je ukupan volumen zraka u plućima nakon forsiranog udaha, iznosi 5800 ccm. Vitalni kapacitet pluća
je volumen zraka koji možemo maksimalno izdahnuti, a nakon maksimalnog udaha – iznosi 4600 ccm