Dišni (respiracijski) sustav

- uloga: izmjena plinova – pribavljanje O2 i izbacivanje CO2 iz

organizma kako bi stanice mogle održavati svoj metabolizam
(stanično disanje)
- srčano-krvožilni sustav prenosi krv bogatu CO2 do pluća, a
oksigeniranu krv iz pluća do organa – važan je sastav krvi
Građa dišnog sustava: gornji + donji dišni putovi
1. Gornji putovi: nos (nasus), usta (os, oris), ždrijelo (pharynx) i grkljan
(larynx)
2. Donji putovi: dušnik (trachea), dušnice (bronchi) i pluća (pulmo) u
prsnoj šupljini
 ulogu u disanju imaju i mišići prsne šupljine: međurebreni mišići i
ošit (dijafragma)
 dijafragma (ošit) steže pluća kako bi zrak ulazio i izlazio
Gornji dišni putovi – provodni dio dišnog sustava u kojem se udahnuti
zrak grije, vlaži i pročišćava
Zrak se zagrijava prolaskom uz dobro prokrvljenu i toplu sluznicu nosa,
usta i ždrijela; ovlaživanje obavlja sluz žljezdanih stanica sluznice; u
sluzi se zadržavaju udahnute čestice, pa se tako zrak pročišćava.
Krajnici (iza nepčanih lukova u ždrijelu) – limfni organi, dezinfekcijom
zraka štite dišne organe, obrani od infekcije služe leukociti od kojih se
ističu makrofagi (proždiru mikroorganizme udahnute zrakom)
Organ njuha (gornji dišni put) – gornji dio nosne šupljine u čiju sluznicu
„strše“ receptori zaduženi za primanje osjeta mirisa; nos spaja ždrijelo
Organ govora – u grkljanu
Građa grkljana: hrskavica, elastično vezivno tkivo i mišići; unutar
šupljine grkljana (u obliku slova V) smještene su glasnice
Tijekom disanja glasnice su opuštene i zrak slobodno prolazi između njih
i ne stvara zvukove, dok pri govoru one se napnu i primaknu jedna drugoj
i time stvaraju otpor zraku izdahnutom iz pluća što izaziva vibriranje
glasnica i stvaranje zvukova koji se u ždrijelu (samoglasnici), nosnoj i
usnoj šupljini pomoći jezika, zubi i usana (suglasnici) oblikuju u glasove.
Donji dišni putovi – započinju dušnikom
Dušnik ima oblik cijevi (duge 12 cm) izgrađene od poluprstenastih
hrskavica; on je (i drugi dišni putovi) obložen trepetljikavim epitelom na
kojemu je tanak sloj sluzi; trepetljike neprestano trepere odozgo prema
gore i prenose sluz (skupa s većinom stranih čestica koje su ušle zrakom)
i na kraju se sluz s otopljenim česticama prebacuje gutanjem u jednjak ili
iskašljavanjem izbacuje iz organizma. (vprijenosa = 1 cm/min)
Prilikom gutanja preko otvora grkljana spušta se hrskavični epiglotis
(poklopac) koji sprječava ulazak stranih tvari u donje dišne putove, ali u
slučaju da nešto zaluta, iritacija živaca u dišnim putovima potiče kašalj i
kihanje čime se brže istiskuje zrak koji izbacuje te tvari iz dišnog sustava,
ukoliko ni to ne pomogne, osoba koja se guši treba dobiti Heimlichov
hvat, čime se podiže tlak u prsnom košu i tako izbacuje zalogaj.
Dušnik se grana na lijevu + desnu dušnicu, izgrađene od prstenastih
hrskavica; poluprstenaste i prstenaste hrskavice dušnika i dušnica
međusobno su povezane vezivnim tkivom i glatkim mišićima. Glatki mišići
stezanjem i opuštanjem mogu mijenjati promjer dišnih putova.
Pod kontrolom su autonomnog živčanog sustava i hormona srži
nadbubrežne žlijezde; pod utjecajem simpatikusa i hormona širi se dišni
putovi, a pod utjecajem parasimpatikusa sužavaju.
 dušnice opskrbljuju zrakom pluća
Građa pluća:
2 pluća krila, lijevo je malo manje i podijeljeno u 2 režnja, a desno je
veće i podijeljeno u 3 režnja
Svako krilo je obavijeno tankom dvolisnom opnom pleurom.
1. Porebrica – vanjski list opne, oblaže rebra s unutarnje strane prsne
šupljine
2. Poplućnica – unutarnji list opne, oblaže plućna krila i odvaja ih tako
od ostalih organa u prsnoj šupljini
Tanki sloj tekućine između listova pleure održava negativni tlak
(vakuum) i omogućava klizanje listova jednog uz drugi i osigurava da
pokretu pasivno prate pokreta prsnog koša za vrijeme disanja.
Dušnice se granaju na brojne ogranke do onih s najmanjim promjerima –
bronhiola, oni se dalje granaju u nakupine plućnih mjehurića – alveola i
zbog alveola su pluća nježno-roze boje, mekana i spužvasta; unutarnja
površina alveola obložena je posebnom smjesom tvari – surfaktantom
koji sprječava da alveole kolabiraju prilikom pražnjenja pluća.
 Respiracijski dio dišnog sustava: bronhioli + alveole
Alveole su obavijene kapilarnom mrežom ogranaka plućne arterije koja
doprema deoksigeniranu krv te nakon oksigenacije koja se vrši kroz
alveolarno-kapilarnu (respiracijsku) membranu, oksigeniranu krv iz
kapilarne mreže otpremaju ogranci plućnih vena.

Ventilacija pluća – proces izmjene zraka između atmosfere i pluća

Da bi se zrak kretao kroz dišni sustav, mora postojati razlika u tlaku
zraka u atmosferi i u alveolarnom prostoru; ta razlika ostvaruje se
ritmičkim radom mišića koji se odvija pod utjecajem živčanih podražaja iz
dišnog središta, tj. ventilacija se ostvaruje udisanjem i izdisanjem
zraka, tako prilikom udisanja tlak zraka u alveolarnom prostoru postaje
manji od onog u atmosferi (negativan tlak) i zrak ulazi u pluća, a tijekom
izdisanja tlak zraka u alveolarnom prostoru postaje veći od atmosferskog
i zrak izlazi iz pluća.

Mehanika disanja
Udisaj (inspirij) nastaje aktivnim stezanjem dišnih mišića
(ošita/dijafragme) i vanjskih međurebrenih mišića, a izdisaj (ekspirij)
njihovim pasivnim opuštanjem.
Udisajem ošit produžava prsni koš, a međurebreni mišići podižu rebra i
šire prsni koš, dok izdisajem ošit skraćuje prsni koš, a opuštanjem
međurebrenih mišića spuštaju se rebra i prsni koš se smanjuje.
Ovako mišići mijenjaju volumen prsnog koša, a pluća pasivno prate
promjene zahvaljujući pleuri tj. vakuum između listova pleure pri udisanju
i izdisanju „vuče“ pluća u smjeru kretanja prsnog koša.
Kad bi nestao vakuum između listova (pneumotoraks – nakupljanje
zraka u pleuralnoj šupljini), prsni koš bi se raširio, a pluća skupila
(kolabirala) zbog elastičnih sila na plućnom tkivu. Takav kolaps može
nastati nakon otvorene ozljede prsnog koša (probodne rane) ili puknuća
plućnog tkiva.
Kontrola disanja
Osnovna regulacija disanja – složeno dišno (respiracijsko) središte,
čine ga živčane stanice u produženoj moždini i ponsu
Ovo središte autonomno (bez volje) održava ritam disanja ili ga mijenja
prema potrebama organizma; za regulaciju disanja koristi informacije
centralnih i perifernih kemoreceptora.
Centralni kemoreceptori (produžena moždina) – kemosenzitivno
područje, osjetljive na promjene parcijalnog tlaka CO2 u cerebrospinalnoj
tekućini i krvi i tako djeluju na pojačavanje disanja u slučaju smanjenog
disanja (povećava konc. CO2).
Periferni kemoreceptori – na luku aorte i velikim arterijama vrata
(karotidi), registruju snižavanje parcijalnog tlaka O2 u arterijskoj krvi i
snižavanje arterijskog tlaka i tako djeluju na pojačavanje disanja.

Plućni volumeni:
 Dišni (respiracijski) volumen – volumen zraka koji se udahne
prilikom inspirija i izdahne prilikom ekspirija (oko 500 mL zraka)
Prosječno dišemo frekvencijom od 12-16 udisaja u minuti (inspirij traje 2
sekunde, a ekspirij 3).
 Rezidualni (ostatni) volumen nastaje prvim udisajem nakon rođenja i
pluća se ispune zrakom i nakon toga u njima uvijek ostane određeni
volumen zraka i nakon najsnažnijeg izdisaja (1200 mL zraka)
 Vitalni kapacitet – količina zraka koju čovjek nakon maksimalnog
udaha može izdahnuti iz pluća (4600 mL zraka)
 Ukupni plućni kapacitet = vitalni kapacitet + rezidualni volumen (6000
mL zraka)
- Spirometrija – metoda mjerenja plućnih volumena i kapaciteta kao i
brzine protoka zraka kroz dišne putove
Izmjena i prijenos plinova
Između zraka u alveolama i krvi u kapilarima izmjena plinova odvija se
difuzijom; plinovi se kreću iz područja većeg u područja manjeg
parcijalnog tlaka.

Prijenos kisika
Kisik se prenosi iz pluća u tkiva kemijski vezan za hemoglobin i otopljen
u krvoj plazmi; labilno vezivanje za hemoglobim omogućava mu brzo
vezivanje u plućnoj cirkulaciji i brzo otpuštanje od eritrocita koji krvlju
dospijevaju do stanica tkiva.

Prijenos CO2
CO2 se prenosi na 3 načina:
1. fizički otopljen u krvnoj plazmi
2. vezan na globinski dio hemoglobina
3. u obliku bikarbonatnih iona (HCO3- nastaju disocijacijom ugljične
kiseline H2CO3 koja nastaje u eritrocitima reakcijom vode i CO2 pod
enzimom karboanhidraze)
Otežano disanje ili nemogućnost disanja dovodi do nakupljanja CO2 u
krvi i povećava se konc. H2CO3, čijom se disocijacijom povećava pH (H+
ioni) i dovodi do opasnog stanja acidoze.
Pravilnom izmjenom plinova održava se acidobazna ravnoteža u tijelu.

Plućna cirkulacija
U plućima razlikujemo 2 paralelna krvotoka:
1. funkcionalni (krvotok plućne arterije) – dovodi putem ogranaka
plućne arterije deoksigeniranu krv s CO2 u pluća na oksigenaciju
2. nutritivni (hranidbeni krvotok) – čine ga ogranci bronhalnih arterija i
dovodi oksigeniranu krv za prehranu plućnog tkiva

Disanje i izmjena plinova prije rođenja i promjene pri

rođenju
Fetus ne diše plućima, već preko posteljice. Protok krvi kroz pluća fetusa
je mali i ne dolazi do izmjene plinova, u pitanju je prehrana plućnog tkiva.
U majčin dio posteljice doprema se arterijska krv i ulijeva u šupljine u
kojim su uronjene resice fetalnog dijela posteljice i kroz tanku stijenku
resica vrši se izmjena plinova i oksigeniranu krv pupčana vena prenosi iz
posteljice do fetusa.
Ova krv ima nizak parcijalni tlak, pa fetus ima razvijene posebne
prilagodbe:
1. fetalni eritrociti imaju fetalni hemoglobin koji ima veći afinitet za kisik i
može ga vezati pri nižim tlakovima
2. fetus ima do 50% veću konc. hemoglobina u eritrocitima od rođenog
djeteta
3. fetus ima do 30% više eritrocita od rođenog djeteta
Tijekom porođaja pri prolasku kroz porođajni kanal pritisak na prsni koš
bebe izaziva istjecanje plodne vode iz pluća. Nakon porođaja
presijecanje pupčane vrpce novorođenče ostaje bez O2, a konc. CO2 u
krvi brzo raste što produžuje inspiracijsko središte i dijete prvi put snažno
udahne i nakon prvog udaha krvotok se preusmjerava k plućima koja
preuzimaju funkciju oksigenacije krvi.