Anatomija i fiziologija dišnog (respiracijskog) sustava

Disanje (respiratio) je unošenje zraka dišnim putevima do pluća u

kojima se vrši razmjena ugljen- dioksida iz krvi sa kisikom iz zraka.
Dišni putevi dijele se na gornje i donje:
Gornji su: nosna šupljina (cavitas nasi) sa pridodatim sinusima (sinus
paranasales), ždrijelo (pharynx) i usna šupljina (cavitas oris).
Donji su: grkljan (larynx),dušnik (trachea),glavni bronhi (bronchi
pulmonales) i njegove grane.
Pluća (pulmones) se nalaze u bočnim dijelovima prsne šupljine,
omotana plućnom maramicom (pleura).
Nosna šupljina je početni, prošireni dio disajnih puteva smješten u
prednjem dijelu središnjeg dijela glave.
Nosna šupljina je nosnom pregradom (septum nasi) podjeljena na dvije
polovine, koje se naprijed otvaraju nosnicama (nares).
Grkljan je početni,prošireni dio donjih dišnih puteva i organ u kome se
stvara glas ( glasnice)
Epiglotis-poklopac koji se zatvara kad gutamo hranu
Dušnik (trachea)-hrskavična cijev, nastavlja na grkljan i na donjem kraju
završava sa 2 kraka bifurcatio traheae)- polaze dva glavna bronha.
Granaju se do najsitnijih ogranaka bronhiola (bronchioli)
Pluća su glavni dio sustava organa za disanje, jer unutar plućnog
parenhima dolazi do razmjene plinova,
Pluća se sastoje iz dva plućna krila, desnog (pulmo dexter) i lijevog
(pulmo sinister).
Plućna krila su u cjelini obavijena plućnom maramicom (pleura).
Oba plućna krila su dubokim pukotinama podjeljena na režnjeve pluća
(lobi pulmonum)
Desno plućno krilo, je malo veće i ima tri režnja: gornji (lobus
superior), srednji (lobus medius) i donji (lobus inferior).
Lijevo plućno krilo ima dva režnja : gornji (lobus superior) i donji
(lobus inferior
Plućna maramica je serozna opna koja obavija oba plućna krila.
Sastoji se iz dva lista:
-spoljašnji list naliježe na unutrašnjost zidova prsnog koša pa se naziva
vanjski list- porebrica (pleura parietalis),
-unutrašnji list naliježe na površinu pluća od koje se ne može odvojiti,
pa se naziva unutrašnji list- poplućnica (pleura visceralis).
Alveoli- sitni mjehurići na završetku bronhiola
Bronhi sa alveolama podsjećaju na grozd
Oba plućna krila- više od 400 milijuna alveola
Svaka mala alveola -mreža kapilara kojima se pridružuju arterije i vene
Razmjena plinova CO2 i O2 se odvija na razini alveola.
Epitel sluznice dišnih organa pokriven trepetljikama- štite od štetnih
čestica prašine i klica
Nos-zrak se zagrijava, čisti i vlaži

Vanjsko disanje odvija se u alveolama pluća.

Iz udahnutog zrak u alveolama, kisik difuzijom prelazi u krvotok.
U isto vrijeme, ugljični dioksid difuzijom iz venske krvi prelazi u alveole
odakle s izdahnutim zrakom napušta pluća.
Ciklus disanja je nesvjestan proces koji se neprekidno ponavlja, osim
ako je zbog poremećaja svijesti nastao poremećaj u njegovoj regulaciji.
Vanjsko disanje odvija se u dvije faze:
1. Aktivna faza-udisanje
Kretanje zraka prema plućima aktivna je faza vanjskog disanja, ili
udisanje.
Ono je uzrokovano širenjem zida prsnog koša i spuštanjem ošita.
Udah povećava volumen pluća i u njima stvara područje niskog tlaka.
Budući da je veći tlak izvana, zrak prodire u pluća.
Pri maksimalnom udahu promjer prsnog koša povećava se za 20%.
Normalna broj dišnih ciklusa je 12 udisaja u minuti, a obujam
udahnutog zraka pri jednom udahu je oko 500 ml.
minutni volumen disanja- količina zraka koja prođe kroz pluća je
prosječno je oko 6 litara u minuti.
2. Pasivna faza-izdisanje
U pasivnoj fazi vanjskog disanja - izdisanje, ošit se podiže, a zid prsnog
koša se sužava, što dovodi do povećanja tlaka unutar pluća.
Nakon što se otvori glotis, tlak unutar pluća izbacuje zrak, zajedno s
oslobođenim CO2 iz krvi, u atmosferu.

Unutarnje disanje odvija se na razini tkiva i stanica- iz kisikom

obogaćena krvi koriste kisik, a u nju vraćaju ugljični dioksid.
 metabolički proces kojim organizam dolazi do energije reakcijom kisika
s glukozom koja daje vodu, ugljikov dioksid i adenozin trifosfat (ATP)
(energiju).
Regulacija disanja
Automatska radnja
Živčani sustav prilagođava veličinu alveolarne ventilacije potrebama
organizma.
Centar za disanje se nalazi u produženoj moždine i ponsu, a regulacija
disanja se odvija kontinuiranim slanjem impulsa.
Povećana količina CO2 u krvi podražuje i ubrzava disanje

Pluća- anatomska i funkcionalna podjela

Provodna zona- kroz bronhe i bronhiole provodi zrak a kroz plućnu
arteriju i vene CO2iO2
Respiracijska zona- alveole i njihove kapilare- - izmjena O2 iz zraka i CO2
iz krvi- najveći dio pluća 9/10 pluća
Prijelazna zona-djelom krajnji bronhioli, alveolarne strukture i sitne
postkapilarne krvne žile
Trahea, bronhi i bronhioli – rastežu se pasivno (zrak) i aktivno- utjecaj
nervnih,humoralnih i kemijskih stimulansa
Alveolarna stijenka-brojne sitne pore- prolaz bakterija i eksudata
Alveolarni epitel- pneumociti- oko 5% proizvodi lipidnu supstancu
lecitin – surfaktant- smanjuje površinsku napetost te održava stabilost
alveole- da ne kolabira
Ventilacija- strujanje zraka do alveola i natrag
Difuzija- prolaz plinova iz alveola u kapilare i obratno
Perfuzija- prokrvljenost alveolarne kapilarne mreže

Pluća- funkcionalni i nutritivni krvotok

Funkcionalni- plućne arterije i vene
Nutritivni- bronhalne arterije koje hrane plućno tkivo

Simptomi i znakovi bolesti respiracijskog sustava

Važniji simptomi: kašalj i iskašljaj, respiracijska dispneja, promuklost,

grlobolja,slinjenje iz nosnih šupljina, kihanje i bol u prsima
Ostali simptomi: povišena temperatura, znojenje,cijanoza,baticasti
prsti...

Kašalj je nagao i jak izdisaj kojim se refleksno ili namjerno pokušava

očistiti dišne putova od nepotrebnog sadržaja
Podatci o trajanju i karakteristikama kašlja (suh- kašljucanje, trajan i
naporan, zagrcavanje ili produktivan)
Dubok kašalj nalik na lajanje psa- dušnik!
prati li ga dispneja, bol u prsima ili oboje
precipitirajući čimbenici (npr. hladan zrak, jaki mirisi)
Vrijeme kada se kašalj javlja (npr. prvenstveno noću)
Zreli ili vlažni kašalj- sluz, gnoj te drugi sadržaji
Iskasljaj-Sadržaj izbačen iz dišnih organa kašljem
Može biti:
1.Vodenast ili serozan iskašljaj- žitka, pjenušava tekućina,rijetko se vidi
(akutni edem pluća)
2.Sluzavi iskašljaj-oteže se i razvlači- često jer se sluz normalno stvara u
dišnom sustavu (bronhitis, astma)
3.Čisti gnojni iskašljaj- žutozelene boje, ne rasteže se- kod gnojnih upala
dišnih organa- apsces
4.Krvavi iskašljaj- TBC, rakpluća, ozljeda parenhima pluća
Hemoptoa- iskašljavanje veće količine krvi
Hemoptiza- gnojni iskašljajprožet crvenim nitima.
5. Miješani iskašljaj- kod brojnih bolesti- sluzavognojan, sukrvav..
Određivanje količine i izgleda iskašljaja- graduirana konična čaša- 24h
Mikrobiološka pretraga iskašljaja- u sterilnu epruvetu sa širokim grlom-
jutarnji uzorak
Citološki pregled iskašljaja- stanice u uzorku- bitan za otkrivanje
karcinoma bronha

Dispneja i poremećaji disanja

neugodan osjećaj otežanog disanja i nedostatka zraka
Psihogena dispneja-nema organski uzrok
Često prisutna kod bolesti bronha i pluća
Kod osoba s kroničnom bolešću pluća (kao što je kronična opstruktivna
plućna bolest) ili bolešću srca (kao što je zatajenje srca), najčešći uzrok
zaduhe je pogoršanje kronične bolesti
Tahipneja- ubrzano disanje
Hiperpneja- ubrzano i dublje disanje
Bradipneja-usporeno disanje
Vrste poremecaja disanja:
Periodično disanje Cheyne Stokesovo- izmjena faze apneje sa potpuno
produbljenim i plićim disanjem
Biotovo disanje- normalno disanje se prekida duljom pauzom- apneja a
onda slijedi nekoliko nepravilnih udaha i izdaha
Veliko ili Kussmaulovo disanje- glasno, duboko , jednakomjerno-
acidotična stanja- uremija, ketoacidoza
Nemirno disanje- zdrave mlade osobe, češće žene- vegetativno labilni

Bol
Nije čest simptom
Pleuralna bol- kod upale parijetalnih listova pleure
Bol ispod prsne kosti- traheitis
Pluća i bronhi nemaju osjetne živce
Sviranje u prsima
Kod bronhalne astme-i simptom i znak- čuje se kao škripanje, piskanje,
stridor
Prisutno u ekspiriju kod svih opstruktivnih bolesti pluća
Znak nepotpune opstrukcije dišnih puteva
Hroptanje- znak nakupljenog sekreta

Promuklost
Može pratiti grlobolju ili samostalan simptom i znak upale glasnica,
tumora, edema glotisa, posljedica paralize n. Rekurensa
Grlobolja
Znak i simptom upale ždrijela i krajnika ( izoliran ili u sklopu neke opće
dječje bolesti)
Slinjenje- povećana sekrecija iz nosa (upale ili alergije gornjih dišnih
puteva)- sekret sluzav ,bistar ili gnojan, vodenast
Kihanje- simptom i znak alergijskog rinitisa ili reakcija na oštre
podražajne spojeve-iritanse

Hipoksemija-stanje nedovoljne oksigenacije arterijske krvi

Parcijalni tlak kisika u krvi ili PaO2 je više od 80 mmHg ili m10,7kPa
Saturacija arterijske krvi kisikom ili SaO2- postotak zasićenja
hemoglobina kisikom- više od 94%HbO2
Hipoksija- smanjena oksigenacija stanica i tkiva (poremećaj difuzije kroz
alveolokapilarnu membranu,povećan potrošak kisika-
hipertireoza,ograničen kpacitet prijenosa kisika-anemija....)
Hiperkapnija-povećanje parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida ili PaCO2
Znak nedovoljne ventilacije pluća ili hipoventilacijehipokapnija-
smanjena vrijednost PaCO2- prekomjerna ventilacija pluća ili
hiperventilacija
Normalna vrijednost PaCO2 5,3 kPa ili 40mmHg
Preko 6 kPa ili 45 mmHg-hiperkapnija- posljedica kroničnih bolesti
pluća- teška kronična respiracijska insuficijencija

Metode pregleda i pretraga respiracijskog sustava

anamneza,
fizikalni pregled,
RTG snimak pluća
-određuju potrebu za daljnjim pretragama, uključujući testove plućne
funkcije i analizu plinova u arterijskoj krvi— ABS, CT toraksa i druge
slikovne pretrage te bronhoskopiju

Fizkalne metode
1. inspekcija ili promatranje
Inspekciju treba usmjeriti na znakove otežanog disanja i hipoksemiju-
nemir, cijanoza, korištenje pomoćne dišne muskulature
na znakove kronične plućne bolesti kao što su batićasti prsti ili otok oko
gležnjeva.
2. Auskultacija ili slušanje
najvažniji dio fizikalnog pregleda
Sva plućna polja treba slušati uključujući i bočne strane prsnog koša
karakter i volumen dišnih šumova, prisustvo ili odsustvo muzikalnih
zvukova, pleuralnog trenja i trajanje inspirija prema ekspiriju (omjer I:E)
Hropci, zvižduci, stridor
3. Perkusija ili kuckanje i palpacija ili pipanje
Perkusija je glavna fizikalna metoda za otkrivanje pleuralnog izljeva i
razine pleuralne tekućine - muklina ukazuje na tekućinu a rjeđe na
konsolidaciju pluća.
Palpacija - bolna osjetljivost na palpaciju može značiti frakturu rebra ili
upalu pleure

Pretrage krvi- bakteriološke, serološke..

Pregled pleuralnog punktata- izgled
Imunološke pretrage- kožni testovi
Citološke pretrage- iskašljaja, sekreta iz bronha, pleuralnog izljeva
RTG pluća-posebna važnost
Radiozotopske pretrage
Biopsijske metode
UZV,CT, MR

Bronhoskopija je uvođenje endoskopa- bronhoskopa u dišne putove.

Bolesnik ne smije jesti i piti 8 - 10 sati prije pretrage - pretraga
neugodna ali bitna za postavljanje dijagnoze bolesti
Bolesnika je potrebno psihički pripremiti za pretragu, na način da mu se
objasni što će se raditi- smanjiti strah i anksioznost te će on biti bolje
suradljiv.
Patološki proces u lumenu bronha- karcinom, TBC,odstraniti strano
tijelo

Instrumentalne funkcionalne plucne pretrage

Ventilacijska funkcija pluća
a.) Spirometrija- mjerenje volumena udahnutog i izdahnutog zraka
dišni plućni volumen u mirovanju (oko pola litre zraka udahne i toliko
izdahne)
Vitalni kapacitet pluća- volumen zraka koji neka osoba nakon
maksimalnog udaha može izdahnuti do kraja iz pluća
Rezidualni zrak ili rezidualni volumen- količina zraka koja ostaje u
plućima nakon maksimalnog ekspirija
Ekspiratorni rezervni volumen – najveća količina zraka kojumožemo
izdahnuti iz pluća nakon mirna izdaha
Totalni kapacitet pluća- zbroj vitalnog kapaciteta i rezidualnog volumena
b.) Tjelesna pletizmografija
c.) Farmakodinamska analiza ventilacije
d.) Rastegljivost pluća ili plućni compliance
Difuzijski kapacitet pluća
Plinovi i acidobazni status
Plinska analiza - arterijska krv- mjeri se PaO2 i PaCO2
oksimetrija- određuje SaO2
hipoksemija.- osnovni znak resp.insuficijencije
Hiperkapnija- znak teške resp.insuficijencije i alveolarne
hipoventilacije
Acidobazni status – mjeri se posebnim uređajem - pH; PaCO2 i
bikarbonati u arterijskoj krvi
Normalan pH- 7,35-7,45, ispod acidoza, iznad alkaloza
Distribucija plinova u plućima
Kapnografija- bilježenje koncentracije CO2 u izdahnutom zraku pri
mirnom disanju

Bronhitis

-akutna upala glavnih bronhija.

-javlja se u tijeku ili poslije akutnih virusnih infekcija gornjih dišnih
puteva, najčešće za vrijeme zimskih mjeseci.
UZROČNICI:
1. KOD ODRASLIH – rinovirusi, adenovirusi, virus influence A i B,
2. KOD DJECE – respiratorni sincicijski virus i virus parainfluence.
VIRUSNE INFEKCIJE PRETHODE BAKTERIJSKIM INFEKCIJAMA!!!
Najčešći uzročnici bakterijske infekcije: hemofilus influence i
streptococus pneumoniae.
Faktori koji doprinose nastanku infekcije:
- izloženost respiratornim iritansima
- hladnoća
- zamor,
- pothranjenost.
Infekcije su česte kod bolesnika sa:
-kroničnim sinusitisom
-bronhiektazijama,
-bronhopulmonalnim alergijama,
-kod djece sa uvećanim tonzilama ili adenoidima.

Klinicka slika:
1. kašalj ( u početku suh nadražajni sličan kašlju u astmi),
2. iskašljavanje (u početku je sluzav, zatim sluzavo – gnojav (zeleno – žuti
ispljuvak, pa dolazi do gnojnog iskašljavanja što ukazuje na bakterijsku
superinfekciju),
3. zviždanje u grudima,
4. blago povišena temperature
Dijagnoza:
-anamneza i fizikalni pregled(vizing u plućima
-pregled sputuma,
-laboratorij,
-RTG pluća.
Lijecenje: mirovanje,unos tečnosti antipiretici,
kortikosteroidi,antihistaminici (ako je alergijske prirode),antibiotici,
oksigenoterapija.
Komplikacija akutnog bronhitisa je pneumonija.

Kronicni bronchitis
Zbog ponovljenih akutnih bronhitisa dolazi do kroničnog bronhitisa.
kronična upala sluznice bronhijalnog stabla.
Karakterizira ga kronično ili ponavljano povećanje sekrecije
traheobronhijalne sluzi dovoljno da izazove kašalj i iskašljavanje
najmanje 3 mjeseca godišnje tijekom 2 uzastopne godine.
Oblici kroničnog bronhitisa:
1. BRONCHITIS CHRONICA SIMPLEX – iskašljaj je sluzav,
2. BRONCHITIS CHRONICA MUCOPULURENTA – trajno ili ponavljano
iskašljavanje pulurentnog ispljuvka koji nemaju bronhiektazije,
3. BRONCHITIS CHRONICA OBSTRUCTIVA – usljed evolucije hroničnog
bronhitisa dolazi do opstrukcije protoka zraka kroz dišne puteve
Faktori rizika za nastanak kroničnog bronhitisa: pušenje ,zagađenje
zraka,profesionalni faktori, infekcije, genetski faktori.
Klinicka slika:
-ponavljani napadi produktivnog kašlja – obično se javljaju poslije
prehlade tijekom zimskih mjeseci; ispljuvak je oskudan, sluzav ili gust a
ponekad je prožet krvlju zbog erozije sluznice,
-osjećaj nedostatka zraka – DISPNEA,
-vizing – naročito u jutarnjim satima
-bolesnici sa kroničnim bronhitisom su gojazni i cijanotični.
Dijagnoza:
-anamneza i fizikalni pregled (auskultacija),
-spirometrija,
-laboratorij,
-pregled sputuma,
-RTG pluća.
Lijecenje:
-prestanak pušenja
-kontrola profesionalne i atmosferske zagađenosti
-bronhodilatatori,
-kortikosteroidi,
- antibiotici

BRONHIEKTAZIJE

-abnormalno proširene i destruisane bronhije koje mogu biti urođene ili

stečene.
Prema izgledu mogu biti:
-vrećaste,
-cilindrične,
-varikozne.
Stanja koja dovode do razvoja bronhiektazije:
-opstrukcija bronha (zbog tumora, stranog tijela, stvaranja sluzi kod
astme i kroničnog bronhitisa)
-nekrotizirajuća upala pluća,
-urođena i nasljedna stanja (cistična fibroza)
Klinicka slika:
1. kašalj + gnojni ispljuvak
2. hemoptizije
3. opći simptomi
4. recidivirajuće pneumonije,
5. dispnea,
6. batičasti prsti.
Dijagnoza:
1. anamneza,
2. auskultacija pluća (čuju se hropci)
3. laboratorij,
4. RTG pluća,
5. bronhoskopija,
6. spirometrija
Lijecenje:
1. simptomatsko
antibiotici,
drenažni položaj (Quinckeov drenažni položaj),
dosta tečnosti
2. kirurško liječenje

Bronhiolotis

Akutna bolest najmanjih bronha

Čest i opasan u dječjoj dobi (do 6 mjeseci)
Uzrok najčešće virusi – najčešće RSV
Učestalija zimi i u rano proljeće
Trijas simptoma- upala, opstrukcija bronhiola i akutna respiracijska
insuficijencija

Bronhijalna astma

-kronična bolest malih dišnih puteva.

-nastaje zbog hiperreaktivnosti i preosjetljivosti bronhijalnih puteva.
UZROCI:
1. NASLJEDNI ČIMBENIK,
2. ALERGENI,
3. ZANIMANJE,
4. AEROZAGAĐENJE,
5. INFEKCIJE,
6. STRES – emocija.
Zajednička karakteristika svih čimbenika je da dovode do reakcije
bronhijalnih puteva koju karakteriziraju:
1. spazam bronha (bronhokonstrikcija),
2. otok bronhalnih puteva,
3. povećano stvaranje žilave i ljepljive sluzi u
bronhima,što dovodi do otežanog protoka vazduha kroz dišne puteve
naročito u ekspiriju, pa nastaje hiperinflacija pluća.
Ako djelovanje pomenutih faktora dugo traje dolazi do poremećaja
razmjene plinova u arterijskoj krvi (smanjen O2 a povećan CO2).
Podjela b.astme:
-ALERGIJSKA
-NEALERGIJSKA
-MJEŠOVITA

Alergijska bronhijalna astma

Najčešće je izazvana alergenima iz vanjske sredine pa se naziva
i„EGZOGENA ASTMA“.
Najčešći alergeni vanjske sredine su:
- kućna prašina,
- perje,
- buđ,
- polen trave,
- polen stabla duvana.
Usljed kontakta ovog alergena sa hiperreaktivnom sluznicom dišnih
puteva dolazi do stvaranja antitijela koji se vezuju za mastocite.
ponovnim kontaktom sa alergenom dolazi do reakcije antigen-antitijelo
usljed čega dolazi do oslobađanja produkata mastocita – „medijatora
alergijskih reakcija“(bradikinin, histamin, serotinin...).
Medijatori alergijskih reakcija izazivaju reakcije na koži, dišnim
putevima, krvnim žilama.
Manifestiraju se kao
KOPRIVNJAČA (urtikarija),
POLENSKA KIJAVICA (rhinitis allergica) i
ALERGIJSKA BRONHIJALNA ASTMA (asthma bronchiale alergica).
bronhijalna astma- reakcija antigen-antitijelo odvija se na nivou malih
dišnih puteva.
Reakcije se dešavaju u nosu uzrokujući alergijsku kijavicu.
Kasnije nastaju promjene u donjim dišnim putevima koje u početku
izazivaju samo spastične bronhitise, a kasnije klasičnu alergijsku
bronhijalnu astmu

Nealergijska bronhijalna astma

Najčešće je izazvana infekcijama disajnih puteva.
Može biti izazvana i:
- udisanjem jakih mirisa,
- udisanjem parfema,
- udisanjem kozmetičkih sredstava,
- udisanjem duvanskog dima,
- udisanjem plinova.
Ne dolazi do stvaranja reakcije antigen-antitijelo već različiti utjecaji
dovode do povećane propustljivosti membrane mastocita za hemijske
medijatore koji na disajnim putevima izazivaju: - spazam dišnih puteva,
- edem sluznice dišnih puteva,
- povećanu sekreciju sluzi.
Mjesovita bronhalna astma-nastaje zbog zajedničkog djelovanja
alergijskih i nealergijskih čimbenika
Klinicka slika:
1. napadi gušenja – češće se javljaju noću
počinju osjećajem nelagode u prsima, zatim
gušenje koje postaje sve jače i koje dovodi u
prinudni sjedeći položaj
2. bolesnik može biti blijed, preznojen i jako
uplašen,
3. kašalj – u početku suh a kasnije sa oskudnim
iskašljavanjem sluzavo – ljepljivog ispljuvka
Dijagnoza:
1. anamneza,
2. fizikalni pregled (auskultacija pluća – “weezing”),
3. ispitivanje funkcije pluća – SPIROMETRIJA
Terapija:
1. oksigenoterapija (ne više od 5 l /min).
2. bronhodilatatori (aminofilin),
3. antihistaminici,
4. kortikosteroidi (antiinflamatorno i antiedematozno dejstvo)

Status asthmaticus
-najteži oblik astmatičnog napada kojeg karakteriziraju neprekidni i
dugotrajni
-napadi gušenja koji traju preko 24h.
Bolesnici su:
- izrazito dispnoični,
- uplašeni,
- orošeni znojem,
- blijedo – cijanotični,
- teško pokretni u postelji (zauzimaju prinudni
sjedeći položaj poduprijeti rukama prema zadnjem dijelu postelje)
Dijagnoza:
1.anamneza i fizikalni pregled,
2.kožne probe na klasične alergene (alergo-testovi),
3.laboratorijski imunološki testovi
4.određivanje eozinofila u krvi i sekretima
5.spirometrija,
6.acidobazni status u arterijskoj krvi.
Terapija:
1. oksigenoterapija,
2. venski put,
3. rehidracija infuzijama (5% glukoza od 500ml na 8h).
4. bronhodilatatori – aminofilin u injekcijama na 8h,
5. kortikosteroidi i adrenalin

Emfizem pluca
-trajno proširenje dišnih puteva distalno od terminalnih bronhiola sa
destrukcijom alveolarnih stijenki.
Faktori rizika:
- pušenje,
- zagađenje zraka,
- profesionalni faktori,
- loši socijalno-ekonomski uvjeti,
- infekcija,
- genetika,
- deficit enzima alfa 1 antitripsina- serumska antiproteaza.
Etiologija:
-češći u muškaraca,
-U 2/3 bolesnika prethodi kronični bronhitis ili nešto rijeđe bronhalna
astma
-Obično se javlja u petom ili šestom desetljeću
Klinicka slika:
1. dispnea koja se najčešće javlja pri naporu, kasnije i u mirovanju
2. kašalj i oskudna iskašljavanja sluzavog sekreta
3. bolesnici su mršavi i astenični
4. Prsni koš nalik na bačvu (bačvasti toraks)
5. Popuštanje desne strane srca (cor pulmonale chronicum)- kod
uznapredovalog stadija
6. Sklonost respiracijskim infekcijama
7. zauzimaju prinudni položaj oslanjajući se na
dlanove omogućavajući da se leđni mišići
koriste za ekspirijum i obično dišu kroz stisnute usne (pućenje).
Dg: Th:
1. anamneza, 1. prestanak pušenja
2. RTG pluća 2. bronhodilatatori
3. pregled sputuma, 3. kortikosteroidi,
4. spirometrija, 4. antibiotici,
5. CT pluća 5. nadoknada alfa 1
6. plinska analiza antitripsina
6. respiratorna rehabilitacija,
7. kirurško liječenje

Emfizem, kronični bronhitis, bronhalna astm i bronhiektazije- kronična

ili rekurentna opstrukcija zračnih putova- KOPB (kronična opstruktivna
bolest pluća)
Zajednički :
-vanjski uzročnici
-sve veća učestalost
-povećana smrtnost

Upale pluca(pneumoniae)

-upala pluća može biti izazvana bakterijama, virusima, gljivicama i

parazitima.
Predisponirajući čimbenici pneumonije:
- KOBP – Kronična opstruktivna bolest pluća (bronhitis emfizem pluća)
- insuficijencija srca,
- alkoholizam,
- pušenje
- pothranjenost,
- kronične bolesti jetre i bubrega
- imunodeficijencija (AIDS).
Podjela pneumonija:
1. PREMA ETIOLOGIJI -bakterijske, virusne i gljivične
2. PREMA TIJEKU - akutne, kronične i recidivirajuće
3. PREMA RTG SNIMKU - lobarna, lobularna, bronhopneumonija i
intersticijska,
4. PREMA PATOLOGIJI - alveolarna i intersticijska,
5. PREMA KL.SLICI - tipična i atipična.
Mikroorganizmi mogu da dospiju u pluća na 4 načina:
-apsiracijom iz orofarinksa,
-inhalacijom,
-ozljedom prsnog koša
-hematogeno
Klinicka slika:
TIPIČNE (alveolarne) - tipične bakterije (streptoccocus pneumoniae,
hemophilus influence)
nagli početak
visoke temperature
OIS – intenzivno izraženi
bol na strani upale
kašalj (suh – produktivan – gnojav)
ATIPIČNE (intersticijske) - atipične bakterije ili virusi (mikoplazma
pneumoniae, legionela pneumoniae) djeca: respiratorni sincicijski virus,
odrasli: adenovirus
Spor početak
Subfebrilne temperature
OIS- slabije izraženi
ATIPIČNE (intersticijske) - atipične bakterije ili virusi (mikoplazma
pneumoniae, legionela pneumoniae) djeca: respiratorni sincicijski virus,
odrasli: adenovirus
Spor početak
Subfebrilne temperature
OIS- slabije izraženi
Komplikacije:
 ako liječenje počne kasno, kod narkomana, alkoholičara,
imunološki ugroženih osoba
1. apsces pluća- teška lokalizirana gnojna nakupina u plućima,
šupljina kojoj se na dnu vidi razina tekućine-gnoj
2. empijem pleure (nakupljanje gnojnog sadržaja između pleuralnih
listova).
 Liječenje -antibiotik, drenaža gnoja, ponekad i kirurški zahvat
Dijagnoza:
1. anamneza
 2. auskultacija (oslabljeli disajni šum, krepitacije)
3. laboratorij (Le – povišeni, SE – ubrzana, CRP – povišen
4. pregled sputuma,RTG pluća.
Lijecenje:
SIMPTOMATSKO-analgetici,antipiretici, antitusici, hidracija,
drenažni položaj.
ETIOLOŠKO-antibiotici,antivirotici
Sekundarne upale pluća
-komplikacije postojeće bolesti
-sirenje bronhogeno i hematogeno
-na već patološki promijenjenim plućima

Tuberkuloza pluca

- Kronična zarazna bolest koju uzrokuje mycobacterium tuberculosis

(„Kohov bacil“ )- štapićasta bakterija, vrlo otporna- raspadanjem
endotoksin- pročišćen tuberkulin(PPD).
Za tuberkulozu je karakteristično stvaranje granuloma u plućima.
Središte granuloma čini kazeozna nekroza.
Najčešće obolijevaju starije osobe, osobe sa kroničnim i neizlječivim
bolestima i osobe sa oslabljelim imunim sustavom.
Zahaljujući antituberkuloticima i profilaksi broj oboljelih se smanjio,sada
se javlja u kasnijoj životnoj dobi.
Prenosi se kapljičnim putem
UZROČNICI:
 mycobacterium hominis (izvor zaraze – čovjek sa aktivnom
tuberkulozom prenosi se kapljičnim putem –
 mycobacterium bovis (izvor zaraze – zaražena krava, prenosi se
konzumacijom nepasteriziranog mlijeka
Postoje 2 oblika tuberkuloze (podjela prema patogenezi):
 primarna – javlja se kod osoba koje nisu bile u kontaktu sa
Kohovim bacilom,
 postprimarna – javlja se kod osoba koje su senzibilisane tj.koje su
bile u kontaktu sa Kohovim bacilom.
Astenična konstitucija, kondicija, stamnje otpornosti ili imunobiološko
stanje organizma
Prvi kontakt sa bacilom-specifična imunost
Ponovni kontakt- jak otpor organizma pomoću specifične imunosti
Preosjetljivost ili alergija organizma na klice TBC kao i na njegove
toksine
Tuberkulinski test!- da li je neko bio u kontaktu
Razvojne faze- tuberkulin (čvorić)-kaverna
Prema lokalizaciji, dijeli se na:
-plućnu (počinje u vrhovima pluća subfebrilne i dugotrajne
temperature, noćno znojenje suhi nadražajni kašalj, hemoptizije,
hemoptoe ,česte sekundarne infekcije gornjih dišnih puteva),
-izvanplućnu (kosti, zglobovi, pleura, perikard, bubrezi, nadbubrežne
žlijezde, koža, želudac, crijeva i spolni organi),
milijarna tuberkuloza – nastaje prodiranjem Kohovo bacila u krvotok:
- akutni (visoka temp., anemija, splenomegalija, simptomi zahvaćenog
organa),
- subakutni,kronični (nespecifična kl.slika)
Klinicka slika:
1. primarna tuberkuloza – često prolazi bez simptoma ili su simptomi
blago izraženi (opći inf.simptomi), - rijetko može doći o povećanja
limfnih čvorova koje vrše pritisak i izazivaju atelektazu ili može doći do
prodora Kohovog bacila u krvne žile i nastanka miliarne tuberkuloze,
2. sekundarna tuberkuloza – opći infektivni simptomi + simptomi od
strane zahvaćenog organa.
Dijagnoza:
1. anamneza,
2. laboratorij,
3. RTG pluća , CT pluća
4. zasijavanje Kohovog bacila na Levenštajnovu podlogu
5. tuberkulinski test (najčešće Mantoux proba- 0,1 ml PPD)- očitava
se nakon 72 sata- pozitivna upalni infiltrat okružen crvenilom
promjera ne manjeg od 5mm
Inaktivna TBC- RTG poz, 3 sputuma neg.
Aktivna poz i RTG i sputum
Lijecenje:
1. opće mjere (mirovanje, izbjegavanje pušenja i alkohola, izbjegavanje
napora, uzimanje kaloričnih obroka)
2. antituberkulotici (izoniazid, rifampicin- prvog reda, pirazinamid,
etambutol, streptomicin-drugog reda)
Sputum na kulturu- zbog rezistencije na antituberkulotik
Profilaksa TBC
-BCG cjepivo- obvezno cijepljenje djece i PPD negativnih
-Fluorografija stanovništva
-Jačanje otpornosti organizma
-primarna kemoprofilaksa- izonijazid 3-6 mj. Osobe izložene zarazi a
tuberkulin neg
-Sekundarna kemoprofilaksa- tuberkulin poz više od 14mm a bez
aktivne bolesti
-Socijalna profilaksa- briga društva- osiguranje materijalnih sredstava za
profilaksu
Komplikacije:
- suhi ili eksudativni pleuritis
-Peritonitis
-TBC meninga, grkljana i crijeva, bubrega, testisa ili kostiju
-Dugotrajna kronična tuberkuloza uzrokuje kroničnu respiracijsku
insuficijenciju I kronično plućno srce
Njega tuberkoloznih bolesnika:
Sve mjere njege koje se provode kod febrilnih I kroničnih bolesnika
Kod bolesnika sa hemoptojom- povišeno uzglavlje, umiriti ga, led ili
hladan oblog na prsa, dati mu malo slane vode
Pneumotoraks- povišeno uzglavlje, osigurati mir I poziv liječnika
Mirovanje, da ne guta ispljuvak, rupčić ili ruka na usta kad kašlje

Tumori pluca

Tumori pluća se dijele na:

1. benigne i
2. maligne.
Benigni tumori pluća nisu česti, čine oko 1% svih
plućnih tumora
 Benigni tumori se dijele na:
1. adenome- žljezdano tkivo,
2. fibrome – fibrozno tkivo,
3. lipome – masno tkivo,
4. angiome – od krvnih žila.
 Benigni tumori najčešće se otkrivaju slučajno – sistematskim
pregledima.
 Maligni tumori se dijele na:
1. primarne – u samom plućnom tkivu
2. sekundarne – iz primarnog tkiva dojke, prostate, štitne žlijezde i
želuca.
 operacijsko liječenje.
 Karcinom pluca
- maligni tumor loše prognoze i malih terapijskih mogućnosti,češće se
javlja kod muškaraca,između 40 i 70 godina.
UZROK:
-pušenje
-aerozagađenje
-razni respiracijski iritansi,
-zračenja
Histološka podjela:
1. planocelularni (30-60%) – imaju najbolju prognozu i daje
najkasnije metastaze,
2. mikrocelularni (20-25%) – rano daje metastaze i imaju najlošiju
prognozu,
3. adenokarcinom (10-20%) – potječe od žlijezdanog tkiva pluća
4. karcinom velikih stanica (3-10%) – gigantocelularni karcinom.
Adenokarcinom i karcinom velikih stanica najčešće se dešavaju na
periferiji pluća, rastu sporo ali rano daju metastaze
Klinicka slika:
1. kašalj (može biti suh – nadražajan produktivan – sa gnojnim
ispljuvkom),
2. hemoptizije,
3. dispnea,
4. bol pri disanju – pleurodinija.
 Karcinom pluća se širi hematogenim putem u jetru, bubrege, kosti
i CNS.
 PANKOAST TUMOR(tumor vrha pluća) – simptom bolno rame,
najčešće bez respiratornih tegoba.
Dijagnoza:anamneza,RTG pluća,bronhoskopija,radiološke pretrage
(CT ,nuklearna MR).
Lijecenje: kirurška terapija,kemoterapija (citostatici),radioterapija
(zračenje)

Bolesti pleure

-Visceralni i parijetalni list pleure

-Malo serozne tekućine između- klizi pri disanju
-Interpleuralan prostor- negativan tlak
-Većina bolesti pleure sekundarno od pluća
Primarne bolesti pleure:
-intrapleuralne bakterijske upale
-primarni zloćudni tumor pleure-mezoteliom
Upale pleure-pleuritis:akutna ili kronična,suhi ili vodeni pleuritis

Suhi pleuritis-pleuritis sicca

-Zbog taloženja fibrina- suha upala
-Kao popratna upala plućnih bolesti ili samostalno
Kl.slika- probadanje i bol na mjestu upale (pojačava se na kašalj i
disanje), temperatura umjereno povišena, vrijeme trajanja različito
Liječenje-simptomatsko (lijek za kašalj, analgetici, ležanje na bolesnoj
strani)
Reumatski pleuritis- kortikosteroidi
Pleuritis exsudativa
Najčešći uzrok-bacil tuberkuloze
Samostalna bolest ili sekundarna- prati mnoga plućna medijastinalna i
sustavna oboljenja.
UZROCI:
1.kongestivna(zastojna) srčana insuficijencija,
2. maligni pleuralni izljevi izazvani metastazama (karcinom pluća, dojke,
limfoma)
3. upalni pleuralni izljevi koji nastaju kao komplikacija pneumonija,
bronhiektazija ili apscesa pluća.
-Tečnost u pleuri nakuplja se kada stvaranje tečnosti premašuje njenu
apsorpciju ili ako je smanjeno uklanjanje tečnosti limfnim putem.
Izljev u pleuri može biti:
-serozan (bistar),
-svjetlozelen
-gnojni- empijem pleure-posljedica bakterijske upale
-krvav
Adhezivni pleuritis nastaje stvaranjem većih ili manjih sraslina između
visceralnog lista pleure
Klin.slika:
1. bol-probadanje (javlja se kad upalni proces zahvati parijetalnu
pleuru),
bol se pojačava pri u disanju i bolesnik obično leži na bolesnoj strani da
bi je štedio od pokreta,
2. izražen nadražajni neproduktivan kašalj,
3. dispnea – zavisi o količine nakupljene tečnosti u pleuri.
4. Povišena temperatura- ovisno o uzroku
Dijagnoza:
1. anamneza i fizikalni pregled (auskultacija pluća – oslabljen disajni
šum na bolesnoj strani),
2. RTG pluća
3. CT pluća i MR
4. punkcija,
5. biopsija.
Lijecenje:
-pleuralna punkcija ili drenaža(ne treba evakuirati više od 1l tečnosti jer
može doći do plućnog edema),
-liječenje osnovne bolesti

Pneumotoraks
-nakupljanje zraka u pleuralnoj šupljini što dovodi do djelimičnog ili
potpunog kolapsa pluća.
Podjela:
1. spontani:
primarni – nastaje na prethodno zdravim plućima zbog rupture apikalne
bule (obično se nalazi kod visokih mlađih mršavih muškaraca – pušača),
sekundarni – nastaje kod osoba sa KOBP-om
2. traumatski – nastaje kod ubodnih rana ili pri frakturama rebara, -
3. jatrogeni – nastaje uslijed torakocenteze, biopsije pluća ili pleure –
4. tenzijski(ventilni) – nastaje kada postoji opstrukcija u vidu ventila koji
opušta ulazak zraka u pleuralnu šupljinu ali ne opušta njen izlazak pri
ekspirijumu pa dolazi o povećane kol.zraka u pleuri i potiskivanja organa
u suprotnu stranu u medijastinumu.
KL.SLIKA:
1. iznenadna probadajuća bol u prsima
2. kašalj
3. dispnea,
4. tahipnea
Dijagnoza:
1. anamneza,
2. RTG pluća
3. torakocenteza(pleuralna punkcija)-citološki,mikrobiološki,
4. acido-bazni status (ABS),
5. plinske analize
Terapija:pleuralna punkcija ili drenaza

Plucna embolija

-patološko stanje koje nastaje zbog opstrukcije plućne arterije krvnim

ugruškom koji putem venske krvi dospijevaju u plućnu cirkulaciju.
Najčešči uzrok plucne embolije je duboka venska tromboza donjih
ekstremiteta.
Stanja koja pogoduju nastanku venske tromboze:
- trudnoća i postpartalni period
- insuficijencija desnog i lijevog srca,
- frakture kostiju i druge povrede donjih ekstremiteta koje zahtijevaju
dugotrajno mirovanje,
- gojaznost,
- maligna oboljenja,
- kronična insuficijencija dubokih vena donjih ekstremiteta
Glavni simptomi:
1.kada je opstruirano < 50% - INFARKT PLUĆA
Simptomi:
- blaga dispnea,
- pleuralni bol,
- kašalj
- hemoptizije,
- povišena temperatura
Znaci:
- tahikardija,
- tahipnea,
EKG: - normalan (osim što ćemo vidjeti tahikardiju),
RTG: - pleuralni izjev, pluća infiltracija
2.kada je opstruirano >50% - MASIVNA EMBOLIJA PLUĆA
Simptomi:
- izražena dispnea
- bol u prsima,
- osjećaj straha
- sinkopa,
Znaci:
- tahikardija,
- tahipnea,
- nabrekle vene na vratu,
- hipotenzija,
EKG – promjene
RTG: - podignuta dijafragma na oboljeloj strani.
Dijagnoza:
1.anamneza i fizikalni pregled,
2. EKG,
3. RTG,
4. CT angiografija,
5. scintigrafija pluća,
6. UZV srca,
7. plinske analize (CO2 - povišen O2 - smanjen)
Liječenje:
1. trombolitička terapija,
2. antikoagulansna terapija (heparin),
3. dopamin, noradrenalin (zbog hipotenzije)

Respiracijska insuficijencija

Respiracijska insuficijencija ili zatajenje dišnih funkcija je poremećaj

osnovne plućne funkcije, oksigenacije krvi i odstranjenje ugljičnog
dioksida iz krvi.
Razlikujemo kroničnu i akutnu respiracijsku insuficijenciju.
 AKUTNA RESPIRACIJSKA INSUFICIJENCIJA
 nastaje iznenada, naglo i brzo završava smrću ili ozdravljenjem.
 Uzroci nastanka akutne respiracijske insuficijencije su:
 pritisak na dušnik ili grkljan pri gušenju,
 iznenadno začepljenje lumena dišnih cijevi,
 nagla oteklina, spazam mišića,
 bronhalne astme,
 akutna embolija pluća,
 infarkt pluća
 upale.
 Liječenje: osloboditi dišne puteve, dati kisik, umjetno disanje.
  KRONIČNA RESPIRACIJSKA INSUFICIJENCIJA
 razvija se polagano, često godinama.
 razlikujemo: latentnu i manifestnu kroničnu resp. insuficijenciju.
 Latentna kronična resp. insuficijencija - u mirovanju vrijednosti
plinova u arterijskoj krvi normalne, a nakon opterećenja postaju
patološke.
 Manifestna kronična resp. insuf - patološke vrijednosti plinova u
arterijskoj krvi , već u mirovanju.
 S obzirom na težinu poremećaja i izmjene plinova razlikujemo:
parcijalnu i globalnu kroničnu manifestnu respiratornu
insuficijenciju.
Dijagnoza:anamneza,klinička slika,plinska analiza- kisik i ugljični dioksid
u arterijskoj krvi
 Liječenje:
 antibiotici,
 bronhospazmolitici (aminofilin, ventolin),
 kortikosterodi,
 kisik,
 rehidracija,
 fizioterapija, vježbe disanja.