38.

PLUĆNA VENTILACIJA

- funkcije respiracije: plućna ventilacija, difuzija O2 i CO2, prijenos O2 i CO2 tjelesnim tekućinama, regulacija
ventilacije
- pluća se mogu stezati i rastezati na 2 načina:
1. spuštanjem i podizanjem dijafragme 2. spuštanjem i podizanjem rebara
- normalno disanje odvija se većinom kretnjama ošita:
- UDISAJ: kontrakcija dijafragme povlači je prema dolje te povećava volumen pluća
- IZDISAJ: elastične sile pluća uzrokuju spontano stezanje pluća
2. spuštanjem i podizanjem rebara – povećava se anterio-posteriorni promjer
- inspiracijski mišići - podižu rebra i odmiču sternum od kralježnice
- vanjski međurebreni mišići, m. SCM, m. serrati anteriores, mm. scaleni
- ekspiracijski mišići - spuštaju rebra i smanjuju anterio-posteriorni promjer
- unutarnji međurebreni mišići, mm. recti abdominis
- pluća slobodno plutaju u prsnom košu (povezani su sa stijenkom prsnog koša samo u hilusu)
- limfni kanali konstantno usisavaju pleuralnu tekućinu između 2 sloja pleure à održavaju PODTLAK

PLEURALNI TLAK – tlak tekućine u prostoru između visceralne i parijetalne pleure

- zbog usisavanja tekućine postoji blago negativan tlak
- na početku udisaja iznosi -0,5 kPa – taj tlak održava pluća rastegnutima tijekom mirovanja
- tijekom udisaja širenje prsnog koša širi i pluća te se stvara još negativniji tlak od -0,75 kPa

ALVEOLARNI TLAK – tlak zraka u alveolama (kad nema protoka kroz respiracijsko stablo, alveolarni tlak
jednak je atmosferskom te iznosi 0 kPa)
- da bi zrak strujao u alveole, alveolarni tlak mora se sniziti na vrijednost manju od atmosferskog tlaka
- tijekom normalnog udisaja: -0,1 kPa
- tijekom normalnog izdisaja: +0,1 kPa

TRANSPULMONALNI TLAK – razlika između alveolarnog i pleuralnog tlaka

- naziva se i tlak povratnog stezanja jer je mjerilo elastičnih sila u plućima koje pokušavaju kolabirati
pluća

1
PLUĆNA POPUSTLJIVOST – izražava se kao prirast plućnog volumena po jedinici prirasta
transpulmonalnog tlaka
- ukupna popustljivost iznosi oko 200 mL zraka po 0,1 kPa à kad se transpulmonalni tlak povisi za
0,1 kPa, plućni volumen se za 10-20 s povisi za 200 mL
Dijagram plućne popustljivosti
- odnos promjene plućnog volumena i pleuralnog tlaka koji pak mijenja
transpulmonalni tlak
- krivulja ekspiracijske popustljivosti i krivulja inspiracijske popustljivosti
- značajke dijagrama popustljivosti određene su s 2 elastične sile pluća:
1) ELASTIČNE SILE PLUĆNOG TKIVA
- određene su vlaknima kolagena i elastina unutar parenhima pluća
- u ispuhanim plućima: vlakna su kontrahirana i nakovrčana
- u rastegnutim plućima: vlakna se rastežu i izravnavaju
2) EL. SILE UZROKOVANE POVRŠINSKOM NAPETOŠĆU TEKUĆINE KOJA OBLAŽE ALVEOLE
- pojavljuju se zbog površinske napetosti alveolarne tekućine
- čine 2/3 plućne elastičnosti
- povećavaju se ukoliko se u alveolama ne nalazi surfaktant

SURFAKTANT – površinski aktivna tvar koja smanjuje površinsku napetost

- luče ga posebne epitelne stanice à alveolarne epitelne stanice tipa II
- smjesa fosfolipida, bjelančevina (surfaktantski apoproteini) i Ca2+ iona
dipalmitoil-fosfatidilkolin – smanjuje površinsku napetost
- jedan dio molekule otapa se u alveolarnoj tekućini, a drugi se raspodjeljuje po površini tekućine
te smanjuje površinsku napetost 2 do 12 puta
¨ Tlak u začepljenim alveolama uzrokovan površinskom napetošću
- ukoliko se dišni putevi koji vode do alveola začepe, površinska napetost pokušava kolabirati alveole à time
se stvara pozitivan tlak u alveolama koji nastoji izbaciti zrak iz njih
𝟐 × 𝒑𝒐𝒗𝒓š𝒊𝒏𝒔𝒌𝒂 𝒏𝒂𝒑𝒆𝒕𝒐𝒔𝒕 𝟐×𝑻
𝒕𝒍𝒂𝒌 = =
𝒑𝒐𝒍𝒖𝒎𝒋𝒆𝒓 𝒂𝒍𝒗𝒆𝒐𝒍𝒆 𝒓𝒂𝒍𝒗𝒆𝒐𝒍𝒆

- za prosječno veliku alveolu (r=100µm) koju oblaže normalan surfaktant (T=0,005-0.03 N/m) tlak iznosi 0,4
kPa (da alveole oblaže voda, tlak bi bio 1,8 kPa veći à umanjuje napor respiracijskih mišića pri širenju pluća)
¨ Učinak polumjera alveola na tlak uzrokovan površinskom napetošću
- iz jednadžbe vidimo da je tlak uzrokovan površinskom napetošću obrnuto proporcionalan polumjeru alveolež
- kod novorođenčadi: polumjer alveola iznosi 0,25µm te imaju vrlo malo surfaktanta à tlak koji nastoji izbaciti
zrak iz pluća i kolabirati alveole veći je 6-8 puta à sindrom respiracijskog distresa novorođenčadi
- nedostatak surfaktanta kod novorođenčadi – nije bilo dovoljno kortizola koji potiče stvaranje surfaktanta

POPUSTLJIVOST PRSNOG KOŠA I PLUĆA ZAJEDNO iznosi 110 mL po 0,1 kPa što je upola manje od
popustljivosti samih pluća
RAD PRI DISANJU može se podijeliti u tri dijela:
1. rad za rastezanje – rastezanje pluća protiv elastičnih sila pluća i prsnog koša
2. rad za svladavanje tkivnog otpora – rad potreban za svladavanje viskoznosti pluća i torakalne stijenke
3. rad za svladavanje otpora u dišnim putevima – svladavanje otpora u dišnim putevima pri strujanju zraka
2
 PLUĆNI VOLUMENI I KAPACETIT
- plućna ventilacija može se proučavati bilježenjem volumena zraka koji ulazi ili izlazi u pluća à spirometrija

PLUĆNI VOLUMENI
1. RESPIRACIJSKI VOLUMEN (VT = 500 mL)
- volumen zraka koji se udahne i izdahne tijekom normalnog disanja (od 2300 do 2800 mL)

2. INSPIRACIJSKI REZERVNI VOLUMEN (IRV = 3000 mL)

- volumen zraka koji se može udahnuti nakon normalnog respiracijskog volumena (2800 do 5800 mL)

3. EKSPIRACIJSKI REZERVNI VOLUMEN (ERV= 1100 mL)

- volumen zraka koji se može izdahnuti nakon normalnog izdisaja (od 2300 do 1200 mL)

4. REZIDUALNI VOLUMEN (RV= 1200 mL)

- volumen zraka koji ostaje u plućima čak i nakon maksimalnog izdisaja

PLUĆNI KAPACITETI
1. INSPIRACIJSKI KAPACITET (IC = 3500 mL)
- volumen zraka koji se može udahnuti nakon normalnog izdisaja
- zbroj respiracijskog volumena i inspiracijskog rezervnog volumena

2. FUNKCIONALNI REZIDUALNI KAPACITET (FRC = 2300 mL)

- volumena zraka koji ostaje u plućima nakon normalnog izdisaja
- zbroj ekspiracijskog rezervnog volumena i rezidualnog volumena

3. VITALNI KAPACITET (VC = 4600 mL)

- volumen zraka koji se može izdahnuti iz pluća tako da se prvo max. udahne pa max. izdahne
- inspiracijski rezervni volumen + respiracijski volumen + ekspiracijski rezervni volumen

4. UKUPNI PLUĆNI KAPACITET (TLC = 5800 mL)

- maksimalni volumen do kojeg se pluća mogu rastegnuti najvećim mogućim naporom
- vitalni kapacitet + rezidualni volumen
- inspiracijski rezervni + respiracijski + ekspiracijski rezervni + rezidualni volumen

Kratice i formule kapaciteta:

VC = IC + ERV
VC = IRV + VT + ERV
TLC = FRC + IC
TLC = VC + RV
FRV = ERC + RV

3
Određivanje funkcionalnog rezidualnog kapaciteta – METODA RAZRJEĐIVANJA HELIJA
- vrijednost FRC-a mijenja se u nekim bolestima
- ne može se izmjeriti spirometrijom
1. spirometar poznatog volumena ispuni se zrakom pomiješanim s helijem u poznatoj koncentraciji
2. čovjek normalno izdahne à volumen koji preostaje u plućima je funkcionalni rezidualni volumen
3. čovjek udahne te dolazi do miješanja udahnutog zraka sa zrakom u plućima
4. helij se razrjeđuje sa plinovima FRC-a u plućima
5. FRC se izračuna na temelju razrjeđenja

𝐶*+, = 𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑛𝑎 𝑘𝑜𝑛𝑐𝑒𝑛𝑡𝑟𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 ℎ𝑒𝑙𝑖𝑗𝑎

𝑪𝒑𝑯𝒆
𝑭𝑹𝑪 = 9 − 𝟏< × 𝑽𝒑𝒔𝒑𝒊𝒓𝒐𝒎𝒆𝒕𝒂𝒓 𝐶*+, = 𝑧𝑎𝑣𝑟š𝑛𝑎 𝑘𝑜𝑛𝑐𝑒𝑛𝑡𝑟𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 ℎ𝑒𝑙𝑖𝑗𝑎
𝑪𝒛𝑯𝒆
𝑉*-./012,340 = 𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑛𝑖 𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 𝑠𝑝𝑖𝑟𝑜𝑚𝑒𝑡𝑟𝑎

- kada izmjerimo FRC, možemo izračunati ukupni plućni kapacitet (TLC = FRC + IC) i
rezidualni volumen (RV = FRC – ERV)

Minutni volumen disanja

- ukupni volumen novog zraka koji svake minute dospije u dišne puteve, a jednak je umnošku frekvencije
disanja i respiracijskog volumena
- oko 6 L/min

ALVEOLARNA VENTILACIJA
- područja izmjene plinova: alveole, alveolarne sakule, alveolarni duktusi, respiracijski bronhioli
- alveolarna ventilacija je količina novog zraka koji u jedinici vremena dospijeva u područje izmjene plinova
ZRAK U MRTVOM PROSTORU
- dio zraka koji ne ispuni područja izmjene plinova (nos, ždrijelo, dušnik)
- pri izdisanju najprije se izdahne zrak iz mrtvog prostora, a tek nakon toga počinje izlaziti zrak iz alveola
- mrtvi prostor zapravo ometa izbacivanje ekspiracijskih plinova
Mjerenje mrtvog prostora
1. udisanje 100% kisika
2. mrtvi prostor u potpunosti se ispuni čistim kisikom, a u području izmjene plinova se on pomiješa s
alveolarnim zrakom
3. izdisaj kroz aparat za brzo mjerenje dušika koji zabilježi krivulju promjene koncentracije dušika u zraku
rezultat: ® prvi dio izdahnutog zraka dolazi iz mrtvog prostora àkoncentracija dušika je 0%, a kisika 100%
® kada u aparat krene stizati alveolarni zrak, koncentracija dušika raste, a kisika pada jer se alveolarni
zrak počinje miješati sa zrakom iz mrtvog prostora
® u nastavku ekspiracije, sav zrak iz mrtvog prostora se izdahne te ostaje samo alveolarni zrak te
koncentracija dušika doseže plato koji odgovara koncentraciji dušika u alveolama
- siva površina predstavlja zrak koji ne sadrži dušik à
volumen zraka u mrtvom prostoru (VD)
𝑠𝑖𝑣𝑎 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 × 𝑉)
𝑉( =
𝑠𝑖𝑣𝑎 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 + 𝑐𝑟𝑣𝑒𝑛𝑎 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎
VD… zrak u mrtvom prostoru
VE… ukupni volumen izdahnutog zraka
4
- normalan volumen mrtvog prostora iznosi 150 mL

Anatomski i fiziološki mrtvi prostor

- metodom mjerenja pomoću kisika dobije se volumen anatomskog mrtvog prostora (prostor gdje nema
izmjene plinova)
- ponekad neke alveole ne obavljaju svoju funkciju ili je obavljaju samo djelomično à te alveole se
funkcionalno svrstavaju u mrtvi prostor jer nema izmjene plinova à fiziološki mrtvi prostor (alveolarni)
- u zdrava čovjeka anatomski mrtvi prostor jednak je fiziološkom

Veličina alveolarne ventilacije:

MINUTNA ALVEOLARNA VENTILACIJA – ukupni volumen svježeg zraka koji svake minute ulazi u
alveole i područja u kojima se obavlja izmjena plinova
𝑉+ = 𝑓𝑟𝑒𝑘𝑣𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑑𝑖𝑠𝑎𝑛𝑗𝑎 × (𝑉, − 𝑉( )
- uz normalan respiracijski volumen (500 mL), normalan mrtvi prostor (150 mL) i normalnu frekvenciju disanja
(12 udisaja/min), alveolarna ventilacija iznosi 4200 mL/min
- alveolarna ventilacija je jedan od glavnih čimbenika o kojima ovisi koncentracija kisika i ugljikovog dioksida
u krvi

FUNKCIJE DIŠNIH PUTEVA

- kolaps dušnika sprječavaju hrskavični prstenovi
- u stijenkama bronha nalaze se hrskavične ploče
- u bronhiolima nema hrskavica à kolabiranje bronhiola spriječeno je transpulmonalnim tlakom
- najveći otpor protjecanja zraka pojavljuje se u bronhima i većim bronhiolima jer ih ima malo u usporedbi sa
65000 paralelnih završnih bronhiola
Simpatička dilatacija bronhiola – mali broj simpatičkih vlakana dolazi do središnjih dijelova pluća pa je
izravan nadzor simpatikusa nad bronhiolima slab
- bronhalno stablo je jako izloženo djelovanju noradrenalina i adrenalina koji se luče u krv nakon
simpatičke stimulacije srži nadbubrežne žlijezde à oba hormona uzrokuju dilataciju bronhalnog stabla
(posebno adrenalin jer snažnije stimulira b-adrenergične receptore
Parasimpatička konstrikcija bronhiola – parasimpatička vlakna vagusa ulaze u plućni parenhim i luče
acetilkolin koji uzrokuje umjerenu konstrikciju bronhiola
- lijekovi koji blokiraju djelovanje acetilkolina (npr. atropin) omogućuju relaksaciju bronhiola
- lokalni sekrecijski čimbenici (histamin i anafilaksijska tvar sporog djelovanja) izazivaju konstrikciju bronhiola
(npr. mastociti tijekom alergijske reakcije na pelud)
Sloj sluzi u dišnim putevima
- sluz oblaže površinu cijelog dišnog sustava
- luče je mukozne vrčaste stanice u epitelu dišnog sustava te submukozne žlijezde
- cijela površina dišnog sustava obložena je trepetljikavim epitelom (200 trepetljiki na jednoj stanici)
- trepetljike zamahuju 10 do 20 puta u jednoj sekundi à uvijek u smjeru ždrijela (u plućima prema gore, u nosu
prema dolje)

5
Refleks kašlja
- bronhi i dušnik vrlo su osjetljivi na lagani dodir (npr. strana tvar)
- aferentni živčani impulsi iz dišnih puteva preko vagusa odlaze u produženu moždinu koja pokreće:
1. brzi udah oko 2,5 L zraka
2. epiglotis se zatvori, a glasnice se priljube jedna uz drugu
3. trbušni mišići snažno se kontrahiraju i potiskuju ošit à tlak u plućima poraste na 13 kPa
4. epiglotis i glasnice naglo se otvaraju pa zrak pod visokim tlakom eksplozivno izlazi iz pluća
Refleks kihanja
- sličan refleksu kašlja, ali zrak pod visokim tlakom izlazi kroz nosne hodnike
- impuls uzrokovan nadražajem nosnih puteva putuje trigeminalnim živcem do produžene moždine gdje
uzrokuje refleks
- u ovom refleksu dolazi do spuštanja uvule kako bi zrak mogao strujati nosnim hodnicima
Dišne funkcije nosa
- površina nosnih školjki i septuma zagrijava, ovlažuje i filtrira zrak
- dlačice u nosu uklanjaju veće čestice
- uklanjanje čestica taloženjem zbog turbulencije (za čestice veće od 6µm)
- čestice veličine 1 do 5 µm talože se u bronhiolima zbog gravitacije (npr. ugljena prašina)
- čestice promjera manjeg od 1 µm difundiraju do alveolarne stijenke i adheriraju na alveolarnu tekućinu
- čestice promjera manjeg od 0,5 µm ostaju suspendirane u alveolarnom zraku te se izdišu tijekom izdisaja
Stvaranje glasa
- u stvaranju glasa sudjeluju dišni sustav, specifični kontrolni centri za govor u kori velikog mozga, dišni centri
u mozgu te strukture za artikulaciju i rezonanciju u usnoj i nosnoj šupljini
- govor se sastoji od fonacije (obavlja se grkljanom) i artikulacije (obavlja se pomoću struktura u ustima à
usnice, jezik i meko nepce)
- grkljan djeluje kao vibrator, a vokalni nabori vibriraju
- visina vibracije određena je stupnjem nategnutosti glasnica