Džamija Muslihudina Čekrekčije 

je druga džamija sa kupolom
u Sarajevu. Izgrađena je 1526. godine, na prostoru Baščaršije, u
podnožju Kovača, što je centar stare trgovačke jezgre Sarajeva.
Podignuta je u mahali Isa-begove zavije. Iz vakufname osnivača džamije
saznajemo da je hadži Mustafa, sin Ishakov, u narodu poznat kao
Muslihudin Čekrekčija, njezin graditelj. Nadimak Čekrekčija dobio je
jer je pravio čekrke (vitla).

Čekrekčijina džamija je najstarija sačuvana potkupolna džamija u

Sarajevu.

Priča u narodu o nastanku džamije se veže za san Čekrči Muslihidina.

Čekrčija je imao kravu i jedne noći je u snu vidio svog oca koji mu
govori da ode u Dubrovnik i proda kožu od svoje krave, a da za svaku
dlaku naplati po jedan dukat.

Ujutro kad se Čekrčija probudio vidio je da mu je krava uginula, to

shvatio kao znak i uputio se u Dubrovnik sa kravljom kožom.

Jedan trgovac mu priđe i upita ga za cijenu kože, a Čekrčija zatraži po

dukat za svaku dlaku.

“Da mi je Čekrči-babino blago koje je zakopano pod dudom, ne bih

mogao platiti te kože”, reće trgovac.

Čekrčija kad je ovo čuo, vrati se kući, iskopa blago i sagradi džamiju.

Čekrekčijina džamija je jedna od samo 12 sarajevskih džamija koje nisu

stradale prilikom pohoda Eugena Savojskog, kao i to da su gotovo svi
požari, koji su u davna doba u Sarajevu bili vrlo česti, mimoilazili ovu
džamiju.
Sarajevo je imalo tri faze razvoja arhitekture u osmanskom periodu. Prvi
je rano carigradski itraje do izgrdanje Gazi Husrev begove džamije
1532.godine. Poslij etoga klasični stil koji dominira u 16. I 17.stoljeću, u
18. I 19.stoljeću dolazi do određenih pomjeranja, I novih uticaja što
europskih što istočnih. Čekrekčijina džamija obilježila je rani period
osmanske arhitekture, s tim da ima I elemente bursanske arhitekture.
Džamije u carigradskom stilu su manje veličine, neki elemneti nisu bili
toliko razvijeni u klasičnoj arhitekturi, pa tako imamo niske tambure,
odnosno prstenove ispod kupole, drugačije postavljene munare. Munaar
kod Čekrekčijine džamije je uvučena ne stoji napolju. Džamija je po
mnogo čemu neuobičajena, između ostalog nedostaje joj trijem sa
kupolama, umjetso njega sa prednje strane nalaze se trgovačke radnje.
Druga neuobičajenost kao što smo spomenuli je uvučenost munare, I
jednim dijelom čak reže I kupolu. Ovakav pristup čest je kod bursanske
škole gradnje, s kojom Čekrekčijina džamija ima puno dodirnih tačaka.

Historičar Hamdija Kreševljaković je ovaj objekt svrstao u graditeljsku

školu mimara Hajrudina. Opasana je dućanima. Sačuvani su dijelovi
autentične arabeske.
Kupola, potkupolni prostor, prostor nad mihrabom i površine zidova
prekriveni su ornamentima geometrijskog i biljnog porijekla.
Naš poznati slikar Faginović, koji je sredinom 19.stoljeća imao svoju
slikarsku školu, oslikao je mnoge džamije, Čekrekčijina džamija, jedna
je od najboljih primjera njegovog rada. On je težio naturalističkim
oblicima, prirodi, cvijeću, stablima..Oslikavao ih je onakvim kakvim ih
je vidio. Za razliku od 16. Stoljeća gdje se uvijek težilo apstrakciji, tada
preovladava rumi I hataj stil, dok u 19.stoljeću imamo elemente koji se
vežu za bosansku prirodu, zbog toga je ta dekoracija specifična I ne
možemo je naći u drugim dijelovima islamskog svijeta.
Faginovićev stil je najviše primjetan na dekoraciji koji se nalazai na
minberu. Minber je u gornjem dijelu drveni, u donjem kameni. Duž
cijele gornje zone imamo vitičaste elemente, odnosno realistične
cvjetove. Ta kompozicija bila je česta u 19.stoljeću. Uvijek je cvijeće
izlazilo iz vazne, to vidimo I na donjem dijelu minber, gdje imao vaznu
kao osnovni element, I cvijeće koje pravi spiralnu ornamentiku.

Zanimljiva je po tome što je to jedina sačuvana džamija bez harema.

Njen harem čine dućani koji su kasnije izgrađeni na vakufu oko džamije,
a čiji prihodi su služili za održavanje džamije.

Na ulazu u džamiju nekada je bio klasični osmanski trijem sa stubovima

i malim kupolama, međutim u jednom historijskom periodu, desila se
nesreća, najvjerovatnije požar, taj trijem je srušen i više nikada nije
obnovljen. Na njegovom mjestu su dodane prostorije, između ostalog I
abdesthana. (Ulazni dio u džamiji)

Nisko postavljene trompe, kao I kompletan proporcijski odnos zajedno

sa profilacijom plastičnih elemenata sugeriše da je riječ o gradnji koja
prethodi klasičnom stilu gradnje.

U desnom gornjem dijelu džamije primjećujemo arhitektonsku

distorziju, jer je munara uvučena u objekat, to nećemo naći u drugim
sarajevskim džamijama, zato što su građene u klasičnom stilu.
Ugaoni elementi koji čuvaju gornji dio konstrukcije oni su i
arhitektonski elementi i dekorativni. Iako arhitektura pripada rano
carigradskom stilu, mnogi dekorativni elementi pripadaju 19.stoljeću.
- U većini bh. džamija na kubetu se nalazi tradicionalni znak
polumjeseca i zvijezde, međutim, u ovoj džamiji na kubetu se nalazi
čekrk u znak sjećanja na njenog osnivača. Džamija je izgrađena u
osmanskom stilu, a u njoj postoje crteži još iz 16. stoljeća. Pored
džamije i mnoštva dućana, Čekrekčija je bio vlasnik i Velikog parka u
Sarajevu, gdje se danas nalazi i njegov mezar.

Kako se to navodi u elaboratu Komisije za očuvanje nacionalnih

spokmenika u Bosni i Hercegovini, hadži Mustafa bo je sin Ishakov, u
narodu poznat kao Muslihudin Čekrekčija, njezin graditelj.
- Rijetke su džamije čije vakufname su se sačuvale i u prijepisu, a još su
rjeđe one čije originalne vakufname i danas postoje. U tome pogledu
džamija Čekrekčinica spada među rijetke iznimke, jer je, kako smo to
naveli, njena originalna vakufnama sačuvana i danas. Napisana je
arapskim jezikom (nesh pismom) na bijelom debelom papiru, kaširanom
na svili. Ovo je ujedno i najstarija poznata originalna isprava napisana u
Sarajevu. Nađena je u ostavštini Muhamed Enveri ef. Kadića.
- Sama vakufnama temeljito nas upoznaje sa svim detaljima ove
džamije... Neke riječi vakufname iz prijevoda g. Mehmeda Handžića
kažu...
„...Kada čovjek umre prekine se njegov posao osim traga: nauke kojom
se koristi, valjana djeteta koje mu dovu čini i trajne sadake.“
- „Razboriti znadu, da se naukom može koristiti i na taj način, da se
ostavi sadaka pomoću koje bi nauku mogli sticati sinovi siromašnih
dobrih Ijudi. Prema tome sahibija hajrata i vršilac dobrih djela sa
iskrenom namjerom, plemeniti i presretni dobročinitelj koji stiče dobra i
traži džennet i visoke stepene Muslihul-milleti ved-din el Hadži Mustafa
b. Ishak tražeći sevab sebi i svome ocu i lijep spomen sebi i svojim
predima i potomcima, kada je svijetlom spoznaje obradovao svoj vid i
htio da na vijeke ostane njegov spomen, palo mu je na um da podigne
jednu džamiju u kojoj će se obavljati namazi koji su vjerska dužnost.
Tada mu je na uho njegove pameti doviknuto: 'Ko u ime Boga sagradi
džamiju, Bog će njemu u džennetu podići kuću', te je od svog najboljeg
imetka i najhalalnijeg posjeda uvakufio, s namjerom da steče lijep
završetak života i budući svijet, svoj imetak, posjed i sve što je bilo u
njegovoj ruci do ovog uvakufijenja, a to je: 29 dućana, od kojih se osam
nalazi u čaršiji sabljara u gradu Sarajevu, šest blizu zavije Turna-
dedetove, devet blizu merhum Firuzbegova hamama i pet u vrelu Ajas
pašinu, čije su granice poznate i označene u hudžetima kupovanja...“

- Graditeljska cjelina – Čekrekčinica (Čekrekči Muslihudinova) džamija

zajedno sa dućanima u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine proglašena je 2004. godine. U periodu 1997.-2000. godine,
obavljeni su radovi konstruktivne sanacije, rekonstrukcije i restauracije.