Elite

Jako je teško, skoro pa i nemoguće govoriti o nekoj sferi društva a da ta određena sfera društva
ne posjeduje neku većinu, neki dominantni član ili sloj. Ovaj izraz teorija elita pojavio se prvo u
Njemackoj I Italiji. Ta dominantnija grupa društva ili pojedinac, ta manjina, svejsna svojih
vrijednosti, jeste sinonim za vladajuću klasu (Koenen, 2005, 7) i naziva se elitom. Manjine jesu s
obzirom da vladaju nad većinom legalnim putem. Primjer za ovako nešto bi mogla biti
demokratija, jer demokartiju definiramo kao vladavinu naroda. Možemo govoriti o eliti u
jednini, koja označava osobu koja napreduje I koja je dominantna I koja se ističe u određenim
svojim djelatnostima. Kada govorimo o eliti u množini, ona bi podrazumijevala osobe na
istaknutim mjestima na različitim područjima djelovanja. “Ako je uticaj podjednako
raspodijeljen svaki učesnik u nekoj situaciji pripada eliti. Ukoliko je nejednako raspodijeljen,
onda se najutjecajniji kvalifikuju kao elita” (Lasswell, 1956, 4-5). Opšta definicija elite bi bila
dominiranje ili odskakanje u odnosu na prosjek. Pareto to definira kao “najveći uspijeh u svojoj
grani djelatnosti” (Pareto, 1916, 2013). Najzanimljivija elita koja raspolaže sa najviše društvene
moći (Clifford Vaughan 1960, 320) jeste politička elita. Pripadnici te vrste elite jesu oni koji
učestvuju I pripadaju političkoj sceni I donose odluke vazne za život države I međunarodne
odnose. Politika je moć upravljanja a ova elita raspolaže sa najviše moći što je čini
dominantnijom elitom. Moć države određuje odnose među državama. U ondosu na elitu imamo
I opoziciju. Ta moć koju politička elita posjeduje može u više navrata biti jako opasna I prijetnja
drugim državama ili čak propast. Izvor propasti Bosne I Hercegovine je veliko srpski drzavni
plan. Ta elita je iskoristila nemoć I slabost mase koja je pripdala drugoj državi, na bahat I
arogantan nacin. Ovo je jedan od primjera kako elita može da bude zla okrutna. Izvor nesreće u
našoj domovini Bosni I Hercegovini nije nikakva politička stranka niti nestabilnosti, nego veliko
državna srbijanska politika, politika elite koja je na nasilan način etničkim čišcenjem, htjela
homogenu zemlju. Zoran Džindžić (demokratski premijer u unutrašnjoj politici) je u jednom
inervju za jedan njemački portal rekao “Nadam se da će se Herceg Bosna pripojiti Hravtskoj, a
Republika srpska Srbiji, I da će muslimani dobiti državu uz saglasnost zapada.” Kada je u pitanju
moć postavlja se pitanje Koliko je moći dovoljno eliti… I tu nam se nameću ofanzivni I defanzivni
realnisti sa svojim teorijama Koliko je zapravo moći dovoljno. Mosaka je jedan od najzaslužnijih
za zasnivanje teorije elita. On smatra da je aristotelova podijela na monarhije, demokratije ,
aristokratije, te da su to samo prividi. On smatra da, kako smo ti već u prvom dijelu eseja rekli,
postoji manjina, takozvana elita koja ima moć I autoritet I koja vlada nad većinom, masom. To je
bila njegova prva faza formulisanja ideja o političkoj klasi. Druga faza koju je Mosaka poslije
uveo jeste pokušaj da se izbjegne predhodna oštra podijela na vladajuće I one kojima se vlada,
te da se to formulira kao dvije grupe, od kojih je jedna sastavljena od zvaničnika koji su na vlasti
I druga izvrsioci koji komuniciraju, prenose naređenja, od vrhova vlasti ka manjini kojoj se
vlada (Pavlovic, 2011,15). Mnogi su pokušaji da se dođe na mjesto elite, posebno ove politčke.
Na lokalnim izborima, koji su nedavno bili, imali smo priliku vidjeti kandidate iz svih sfera
društva ispred političkih partija. Kako onih koji su kompetentni tako I one koji nisu ni u kakvom
smislu kompetentni za položaj ili poziciju za koju su se kandidovali. Postavlja se pitanje da li je
to težnja za vlasti, za moći, za promijenu ili su to pak, s druge strane, oni I najčešci nažalost, lični
interesi. Nažalost u današnjem vremenu se sve temelji na interesu I kosristi, pa čak I
humanitarne akcije I razne vrste pomoći, jer na ovaj kada država pomaže ona širi svoj uticaj u
različitim vrstama sektora. Ovaj primjer bi bio čist primjer kako se masa, ona kojom se vlada, I u
ovom slučaju nije kompetentna, kandiduje za elitu, one koji vladaju. Nažalost smo mi kao nacija,
kao narod jako negativni u smilslu da sve privatamo onako kako nam se kaže te da nista ne
gledamo s pozitivne strane. Više volimo omalovažavati vlasti govoriti o našoj eliti u negativnom
smislu nego da hvalimo I gledamo onu koliko toliko svijetliju stranu naše elite. Ovde je bez
sumnje prisutna polemika, sprostavljanje mišljenja pri osuđivanju. Većina političara su za masu
jako loši i titula političar uopšteno je osuđena na „lošem glasu“. Elita moja uspijeva i koja svoj
dio posla obavlja konretno i uspješno, zbog većine koja to ne radi je u rangu sa neuspiješnom.
Svoju enegrgiju i znanje treba usmijeriti na afirmaciju naše domovine jedne nam jedine Bosne i
Hercegovine. Treba stvoriti klimu za ostanak a ne odlazak. Ovm procesom strane zemlje, strane
elite, dobivaju stračnjake specijaliste i jeftinu radnu snagu. Nakon velikih migracije prouzrovane
gore navedenim veliko sprskim planom, velika Srbija 1844. godine formalno pisanim plan Ilije
Garašina „Načatanije“ 1992. I 1995. godine te povremenog intenzivnijeg „odlijeva mozgova“ iz
Bosne i Hercegovine, broj migracija je veći nego ikad.

Azra Vejseli
Politilogija međunarodni odnos i diplomatija.