EKONOMSKI FAKULTET

UNIVERZITETA U TUZLI
PRVI CIKLUS STUDIJA

SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA

MAKROEKONOMIJA
Tema: TRŽIŠTE DOBARA

Predmetni profesor: Studenti:

Dr. sc. Kadrija Hodžić, redovni profesor Ogrić Selma 3/39-I/18
Sinanović Ismira 3/60-I/18

Tuzla, decembar , 2019

SADRŽAJ :

1. UVOD----------------------------------------------------------------------------------------------------1
2. SASTAV BDP-A--------------------------------------------------------------------------------------2
3. POTRAŽNJA ZA DOBRIMA-----------------------------------------------------------------------3
4. LIČNA (OSOBNA) POTROŠNJA------------------------------------------------------------------4
5. INVESTICIJE------------------------------------------------------------------------------------------4
6. DRŽAVNA POTROŠNJA---------------------------------------------------------------------------5
7. ODREĐIVANJE RAVNOTEŽNE PROIZVODNJE---------------------------------------------5
7.1. Korištenje matematike----------------------------------------------------------------------------6
7.2. Korištenje dijagrama------------------------------------------------------------------------------7
7.3 Objasnimo riječima---------------------------------------------------------------------------------9
8. POVIJERENJE POTROŠAČA I RECESIJA 1990.-1991.--------------------------------------10
9. JEDNAKOST INVESTIACIJA I ŠTEDNJE : ALTERNATIVAN NAČIN
PROMIŠLJANJA O RAVNOTEŽI NA TRŽIŠTU DOBARA----------------------------------10
10. JE LI DRŽAVA SVEMOGUĆA?----------------------------------------------------------------12
11. ZAKLJUČAK----------------------------------------------------------------------------------------13
12. LITERATURA--------------------------------------------------------------------------------------14
1. UVOD

U ovom seminarskom radu , obradit ćemo temu koja se naziva Tržište dobara. Rad će da se
sastoji od cijelina , naslova i podnaslova , a to su uvod, analiza rada, zaključak, literatura i
prilozi. Kroz ovaj rad analizirat ćemo sastav BDP-a kao i različite izvore potražnje za
dobrima. Zatim ćemo analizirati odrednice potražnje za dobrima. U jednom dijelu ćemo
pokazati kako je ravnotežna proizvodnja određena uvjetom da proizvodnja dobara mora biti
jednaka potražnji dobrima .Također ćemo napisati i alternativan način gledanja na ravnotežu,
temeljen na jednakosti investicija i štednje.
Obratit ćemo pažnju i na učinke fiskalne politike na ravnotežnu proizvodnju.
Kroz rad će biti prikazane tabele ,dijagrami kao i formule,sve zavisi šta bude koja cijelina
zahtijevala .

1
2. SASTAV BDP-A

Bruto domaći proizvod (BDP, eng. Gross domestic product,GDP) je makroekonomski

indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji u
toku jedne godine. BDP se izražava kao:

 Tijek proizvodnje tj.

BDP=C + I+ G+ NX gdje je
C – lična potrošnja
I – investicije
G – državna potrošnja
NX – neto izvoz

 Tijek prihoda tj.

BDP=w+i+ R+ Pf + Dp+ T gdje je
w – nadnica
i – kamata
R – renta
Pf – profit
Dp – amortizacija
T – porezi

Lična potrošnja koju označavamo sa C predstavlja dobra i usluge koje su kupili potrošači,
npr. hrana, odjeća pa sve do putovanja, novijih savremenijih automobila i sl. Lična potrošnja
je najveća komponenta BDP-a. 2006.godine lična potrošnja je iznosila 70% BDP-a.

Investicije označavamo sa I, a ponekad ih nazivamo i investicijama u fiksni kapital.

Investicije predstavljaju zbir nestambenih investicija, tj.kupovina novih tvornica ili čak
novih strojeva od strane preduzeća i stambenih investicija koja predstavlja kupovinu kuća i
stanova od strane pojedinca. 2006.godine nestambene i stambene investicije činile su 16,3%
BDP-a.

Državna potrošnja odnosno G predstavlja kupnju dobara i usluga od strane savezne države
ili čak lokalne vlasti. Što se tiče dobara ona čine sve počevši od aviona pa sve do uredske
opreme. Kada su u pitanju usluge one uključuju i usluge državnih namještenika. Državna
potrošnja ne uključuje državne transfere kao što su doprinosi za socijalno i zdravstveno
osiguranje, kao ni kamatna plaćanja na državni dug. Iako se radi o državnim troškovima oni
ne predstavljaju kupnju dobara i usluga. Državna potrošnja je 2006.godine iznosila 31% BDP-
a.

Neto izvoz ,tj. NX predstavlja razliku između izvoza i uvoza. Ukoliko je izvoz veći od uvoza
ta zemlja ostvaruje vanjskotrgovinski višak. A ako je izvoz manji od uvoza kaže se da zemlja
ostvaruje vanjskotrgovinski manjak. Izvoz SAD-a 2006.godine činio je 16% BDP-a, a uvoz je
bio 16,8% BDP-a. Iz ovog možemo vidjeti da su SAD ostvarile vanjskotrgovinski manjak koji
je jednak 5,8% BDP-a.

2
 Tabela 1. - Sastav američkog BDP-a 2006.godine

Milijarde dolara Postotak BDP-a

BDP 13,246 100.0
1. Lična potrošnja C 9,269 70.0

2. Investicije I 2,163 16.3

Nestambene 1,396 10.5
Stambene 767 5.8

3. Državna potrošnja G 2,528 19.0

4. Neto izvoz NX -763 -5.8

Izvoz X 1,466 11.0
Uvoz IM -2,229 -16.8

5. Investicije u zalihe 49 0

Izvor: Survey of Current Business, April 2007

Bruto domaći proizvod prema rashodnom pristupu definiše se kao ukupna domaća krajnja
potrošnja korigovana vanjskim bilansom roba i usluga sa ostatkom svijeta.
Osnovne komponente BDP-a po raspodnom pristupu su:

 Izdaci za krajnju potrošnju domaćinstva

 Izdaci za krajnju potrošnju neprofitnih institucija koje usluge pružaju
domaćinstvima
 Izdaci za krajnju potrošnju vlade
 Bruto investicije
 Izvoz i uvoz roba i usluga.
Izdaci za krajnju potrošnju domaćinstva sastoje se od izdataka rezidentnih domaćinstava na
potrošnju roba i usluga za dirrktno zadovoljenje ljudskih potreba i želja.

Izdaci za krajnju potrošnju neprofitnih institucija koje usluge pružaju domaćinstvima se

sastoje od roba i usluga koje neprofitne institucije pružaju domaćinstvima bez naknade.

Izdaci za krajnju potrošnju vlade obuhvata dvije kategorije: izdatke za individualnu potrošnju
i izdatke za kolektivnu potrošnju. Što se tiče izdataka za individualnu potrošnju oni se sastoje
od isplata za netržišne usluge vlade npr.obrazovanje,zdravlje,sport i sl. A kada su u pitanju
izdatci za kolektivnu potrošnju, oni se sastoje od izdataka za administrativne, ekonomske,
odbrambene i druge netržišne usluge vlade.

Bruto investicije obuhvataju bruto investicije u stalna sredstva, promjene na zalihama i neto
sticanja dragocjenosti.

Kada su u pitanju podaci o uvozu i izvozu robe i usluga, možemo reći da se oni temelje na
bilansu plaćanja Centralne banke Bosne i Hercegovine. Vrijednost izvezene robe obračunava
se po paritetu fob, a vrijednost uvezene robe po paritetu cif.

3
3. POTRAŽNJA ZA DOBRIMA

Potražnju za dobrima označavamo sa Z.

Z ≡C + I+ G+ X−ℑ

Simbol “≡” znači da ova jednačina predstavlja identitet.

Ova formula definira Z kao zbir lične potrošnje, investicija, držvane potrošnje i izvoz
umanjen za uvoz. Kako bismo utvrdili Z trebamo poći od nekoliko pretpostavki:

1. Pretpostavimo da sva preduzeća proizvode isto dobro koje potrošači mogu

iskoristiti za potrošnju; preduzeća mogu iskoristiti za ulaganje i sl. Postoji jedna
roba i ona je homogena.
2. Pretpostavimo da su preduzeća voljna ponuditi bilo koju količinu dobara uz datu
cijenu i tražnju na tržištu.
3. Pretpostavimo da je privreda zatvorena tj. X =ℑ=0 , iz ovog proizilazi da je:

Z ≡C + I + G

4. LIČNA (OSOBNA) POTROŠNJA

Odluke o ličnoj potrošnji zavise od mnogobrojnih faktora. Glavni faktor je dohodak,

tačnije rečeno raspoloživi dohodak, koji ostaje nakon što potrošači prime transfere od
države i nakon što plate poreze. Ukoliko raspoloživi dohodak raste ljudi kupuju više
dobara, čim pada ljudi kupuju manje dobara. Kao što je već rečeno C označava ličnu
potrošnju, a YD raspoloživi dohodak, tada imamo da je : C=C (YD)
¿
Datu funkciju C(YD) nazivamo funkcijom potrošnje. Pozitivan znak ispod funkcije
nam pokazuje da kada raspoloživi dohodak raste, raste i potrošnja. Ekonomisti često
ovakve jednadžbe nazivaju jednadžbama ponašanja.
Odnos između ličn potrošnje i raspoloživog dohotka dat je kao:

C=c ₀+ c ₁ YD
Kao što možemo pretpostaviti funkcija je linearna, a odnos između lične potrošnje i
raspoloživog dohotka opisan je parametrima C ₀ iC ₁ .

4
 Parametar C ₁ naziva se sklonost potrošnji ili granična sklonost potrošnji. Prirodno
ograničenje C ₁ jeste da on mora biti pozitivan,tj. porast raspoloživog dohotka
vjerovatno će dovesti do porasta potrošnje. Javlja se još jedno prirodno ograničenje, a
to je da je C ₁ manji od 1,tj. ljudi će vjerovatno potrošiti samo dio porasta
raspoloživog dohotka, te samim tim će uštedjeti ostatak.

Parametar C ₀ predstavlja ono što bi ljudi potrošili kada bi njihov raspoloživi dohodak
u tekućoj godini bio jednak. Ukoliko je tekući dohodak jednak nuli, lična potrošnja i
dalje je pozitivna, tj. C ₀ je pozitivan.

5. INVESTICIJE

Kada govorimo o investicijama one predstavljaju model koji ima dva tipa varijabli.
Endogene varijable (npr.lična potrošnja) predstavljaju varijable koje zavise od drugih
varijabli u modelu. Egzogene varijable su varijable koje nisu predstavljene u modelu,
ali se umjesto toga uzimaju kao dane. Investicije uzimamo kao dane kako bi model
ostao jednostavan. Ova pretpostavka nije bezazlena, to znači da kada budemo
promatrali učinke promjene proizvodnje pretpostavljat ćemo da investicije ne
odgovaraju na promjene u proizvodnji.

6. DRŽAVNA POTROŠNJA

Državna politika zajedno sa porezima opisuje fiskalnu politiku tj. vladin izbor poreza
i potrošnje. Kao što smo pretpostavili da su investicije egzogene varijable, tako isto
ćemo učiniti i sa državnom potrošnjom i porezima. Reći da su državna potrošnja i
porezi egzogene varijable možemo učiniti iz dva razloga:

 Država se ne ponaša po istim pravilima kao potrošači i preduzeća. Logika

funkcije ponašanja kao u primjeru potrošnje ne vrijedi za državu. To ne znači
da u ponašanju države kojima se određuju državna potrošnja i porezi nema
nikakve logike.
 Makroekonomsiti moraju razmišljati o posljedicama različitih odluka o
potrošnji i porezi, pa će uvijek biti da ukoliko država izabere državnu potrošnju
i poreze onda će se i dogoditi i sl.

5
7. ODREĐIVANJE RAVNOTEŽNE PROIZVODNJE

Skupimo i spojimo dijelove koje smo do sad predstavili. Pretpostavljajući da su izvoz i uvoz
jednaki nuli ,potražnja za dobrima jednaka je zbiru osobne potrošnje, investicija i državne
potrošnje :

Z=C+I +G

Ako C i I zamijenimo jednadžbama dobivamo:

Z=C 0+C 1 (Y −T )+ I +G

Okrenimo se sad ravnoteži na tržištu dobara i odnosu između proizvodnje i potražnje . Ako
preduzeće drži zalihe, onda proizvodnja ne mora biti jednaka potražnji : naprimjer preduzeća
mogu odgovorit na rast potražnje smanjenjem zaliha, ostvarujući negativne investicije u
zalihe. Mogu odgovoriti na smanjenje potražnje nastavkom proizvodnje i gomilanjem zaliha,
ostvarujući pozitivne investicije u zalihe. U tom slučaju investicije u zalihi uvijek jednake nuli
i ravnoteža na tržištu dobara zahtjeva da proizvodnja Y ,bude jednaka potražnji za dobrima,
Z:

Y =Z

Ova jednadžba naziva se uvijetom ravnoteže . Modeli uključuju tri tipa jednadžbi :
identitete,jednadžbe ponašanja i uvijete ravnoteže.

Y =c 0+ c 1(Y −T )+ I +G

U ravnoteži je proizvodnja, Y (lijeva strana jednadžbe), jednaka potražnji ( desna strana ).

Makroekonomisti uvijek koriste sljedeća tri alata :

1. Matematiku kako bi osigurali ispravnost logike

2.Grafove kako bi izgradili intuiciju
3. Riječi kako bi objasnili rezultate

7.1. Korištenje matematike

Ponovo pišemo jednadžbu :

Y =c 0+ c 1 Y −c 1 T + I +G

Premjestimo c 1Y na lijevu stranu i reorganizirajmo desnu stranu :

(1−c1 )Y =c 0 + I+ G−c 1 T

6
Podijelimo obje strane izrazom (1−c1 ):

1
Y= [ c + I +G−c 1 T ]
1−c1 0

Izraz [ c 0 + I+ G−c 1 T ] onaj je dio potražnje za dobrim koji ne ovisi o domaćem proizvodu . Iz
tog se razloga naziva autonomnom potrošnjom.

Možemo li biti sigurni da je autonomna potrošnja pozitivna? Ne možemo, ali je vrlo

vjerovatno da jest. Prva dva termina u zagradama su pozitivna, a šta je sa posljednja dva?
Pretpostavimo da država ima uravnotežen proračun, porezi su jednaki državnoj potrošnji.

Šta podrazumijeva multiplikator? Recimo da porošači uz datu razinu dohotka odluče trošiti
više. Preciznije pretpostavimo da se c 0 u jednadžbi poveća za jednu milijardu dolara .
Jednadžba 3.8 nam govori da će se prozvodnja povećati više od 1 mlijarde dolara. Ako
primjerice c 1 jednak 0,6 multiplikator je jednak 1/(1−0,6)=2,5 pa se proizvodnja poveća za
2,5 * 1 milijarda = 2,5 milijardi dolara .

7.2. Korištenje dijagrama

Prikažimo ravnotežu grafički .

Z=(c0 + I +G−c1 T )+c 1 Y

Potražnja ovisi o autonomnoj potrošnji i dohotku - odnosno o njihovom utjecaju na potrošnju.

Odnos između potražnje i dohotka prokazan je kao dijagram kao ZZ. Sjecište s okomitom osi
-vrijednost potražnje kada je dohodak jednak nuli - jednako je autonomnoj potrošnji .Nagib
krivulje jednak je sklonosti potrošnji , c 1: kada se dohodak poveća za 1 , tada se potražnja
povećava za c 1 . Uz ograničenje da je c 1 pozitivan,linija je rastuća ,ali sa nagibom manjim od
1.

U ravnoteži je proizvodnja jednaka potražnji.

7
Grafikon 1. Ravnoteža na tržištu dobara

Možemo i dalje nastavit s ovakvim načinom objašnjavanja ,što će nas dovesti do

drugačijeg poromišljanja o multiplikatoru :

 Prva faza povećanja potražnje ,prikazana je udaljenošću AB na grafikonu , jednak je 1

milijardi dolara

8
Grafikon 2. Rezultati povećanja autonomne potrošnje na GDP

 Prva faza povećanja potražnje dovodi do jednakog povećavanja proizvodnje od 1

milijarde dolara , također prikazanog udaljenošću AB.
 Prva faza povećanja proizvdnje dovodi do jednakog povećanja dohotka prikazanog
udaljenošću BC, također jednakog 1 milijardi dolara .
 Druga faza povećanja potražnje , prikazanja udaljenošću CD, jednaka je 1 milijardi
dolara pomnoženoj sklonošću potrošnje dohotka ,dakle c 1 milijardi dolara.
 Druga faza povećanja potražnje dovodi do jednakog povećanja proizvodnje također
prikazanog udaljenošću CD, odnosno jednakog povećanja dohotka prikazanog
udaljenošću DE.
 Treća faza povećanja potražnje jednaka je c 1 milijardi dolara (povećanje dohotka iz
druge faze ) pomnoženoj sa c 1 , odnosno graničnom sklonošću potrošnji dohotka. To
2
je jedanko c 1∗c1 =c 1 milijardi dolara i tako dalje.

Slijedeći ovu logiku ,ukupno povećanje proizvodnje nakon n faza jednako je umnošku 1
milijarde dolara i zbira:
2 n
1+c 1 +c 1 .... c 1

Takav zbir nazivamo geometrijskim nizom .

9
Glavna osobina geometrijskog niza je kad je c 1manji od 1 a n se povećava, zbir će se stalno
povećavati do određene granice . Ta granica je 1/(1-c 1). Kada se dosegne granica nastupa
ravnoteža.

7.3 Objasnimo riječima

Kako ćemo naše zaključke sažeti riječima?

Proizvodnja ovisi o potražnji, koja ovisi o dohotku, koji je sam po sebi jednak proizvodnji.
Porast potrošnje, kao što je primjerice porast državne potrošnje, dovodi do porasta
proizvodnje i do odgovarajućeg porasta dohotka. Ovaj porast dohotka dovodi do daljnjeg
porasta potražnje, koji dovodi do daljeg porasta proizvodnje i sve tako dalje.
Konačni rezultat je porast domaćeg proizvoda koji je veći od početne promjene potražnje i to
za iznos promjene potražnje pomnožen multiplikatorom.

8. POVIJERENJE POTROŠAČA I RECESIJA 1990.-1991.

Pogreške u prognoziranju -razlika između ostvarene vrijednosti BDP-a i vrijednosti BDP-a

koje su ekonomisti prognozirali jedno tormjesečje prije .

Index povjerenja potrošača je izračunat na temelju mjesečne ankete od 5000 domaćinstava,

koja se ispituju o tome koliko imaju povjerenja u trenutne i buduće privredne uslove.

Tabela br.2 - BDP,potrošnja i pogreške u prognozama, 1990-1991

Tromjesečje (1) Promjena (2) Pogreška u (3) Pogreška u (4) Indeks

realnog BDP-a prognozama prognozama povjerenja
BDP-a potrošača
1990:2 19 -17 -23 105
1990:3 -29 -57 -1 90
1990:4 -63 -88 -37 61
1991:1 -31 -27 -30 65
1991:2 27 47 8 77

10
9. JEDNAKOST INVESTIACIJA I ŠTEDNJE : ALTERNATIVAN NAČIN
PROMIŠLJANJA O RAVNOTEŽI NA TRŽIŠTU DOBARA

 Ukupna štedednja je zbir privatne i javne štednje.

 Privatna štednja (S) je štednja potrošača.

S=Y D −C S=Y −T −C

 Javna štednja jednaka je razlici između poreza i državne potrošnje.

Ako je T > G , država će ostvariti budžetski suficit - javna štednja će bit pozitivna.
Ako j T< G , država će ostvariti budžetski deficit - javna štednja će biti negativna.

Y =C + I + G Y −T −C=I +G−T

S=I +G−T I =S+ ( T −G )

I =S+(T −G)

Gornja jednadžna nam govori da ravnoteža na tržištu dobara zahtjeva da investicije budu
jednake štednji-zbiru privatne i javne štednje.

Ovaj uslov ravnoteže na tržištu dobara nazivamo IS relacijom. Ono što preduzeća žele
investirati mora biti jednako onom što stanovništvo i vlada žele uštedjeti.

 Odkuke o potrošnji i štednji su zapravo jedno te isto.

S=Y −T −C
S=Y −T −c 0−c 1(Y −T )
S=−c 0 + ( 1−c1 ) ( Y −T )

Izraz ( 1−c 1) se naziva sklonost štednji .

11
  U ravnotži :

I =−c 0 + ( 1−c 1 ) ( Y −T )+(T −G)

 Sređivanjem dobijemo isti rezultat kao i prije :

1
Y= [ c + I +G−c 1 T ]
1−c1 0

Prema definiciji privatna štednja ( S), je odnos štednje potrošača ,jednaka je njihovom
raspoloživom dohotku umanjenom za njihovu potrošnju.

Prema definiciji , javna štednja jednaka je porezima umanjen za državnu potrošnju. Ako su
porezi veći od državne potrošnje ,država ostvaruje proračunski višak, pa je javna štednja
pozitivna. Ako su porezi manji od državne potrošnje,država ostvaruje proračunski manjak,
pa je javna štednja negativna.

Paradoks štednje – pokušaj veće štednje dovodi ujedno i do pada domaćeg proizvoda i do
zadržavanja štednje na istoj razini.

10. JE LI DRŽAVA SVEMOGUĆA?

Mogu li vlade uistinu birati razinu proizvodnje koju žele? Očito ne mogu. Postoje mnogi
aspekti stvarnosti koje još nismo uključili u naš model ,a svi oni otežavaju zadatak države .
Ukuljučit ćemo ih naknadno .

Ukratko,važna je i tačna tvrdnja da korištenje fiskalne politike vlada može utjecati i na

potražnju i na proizvodnju u kratkom roku. Međutim kako detaljnije ulazimo u našu analizu,
vidjet ćemo da,općenito gledajući, uloga vlade i uspiješno korištenje fiskalne politike
posebnice postaju sve težim: vladama nikada više neće biti tako dobro kao što im je bilo u
ovom poglavlju.

12
11. ZAKLJUČAK

U ovom radu obradili smo temu tržište dobara .

Kroz ovu temu obradili smo cijeline to jeste obradili smo sastav BDP-a , zatim smo obradili
potražnju za dobrima. Potom smo obradili ličnu (osobnu) potrošnju, investicije i državnu
potrošnju. Kroz određivanje ravnoteže proizvodnje obradili smo tri alata sa kojim se
makroekonomisti najčesće koriste, a to su matematika i logika, grafovi i riječi kako bi
objasnili rezultate . Također smo obradili koje štednje imamo i kako koju štednju dobivamo . I
na kraju smo vidjeli da li je država ustvari svemoguća i da li uopšte može uticati na razinu
proizvodnje, ali očito je da vlada to ne može.

13
12. LITERATURA

1. http://www.unizd.hr/portals/4/nastavni_mat/2_godina/makroekonomija/
makroekonomija_06.pdf
2. https://www.scribd.com/presentation/343913874/poglavlje-3-TRZISTE-DOBARA-ppt
3. OLIVER BLANCHARD ,"Makroekonomija", Tehnološki institut u Massachussets

14
15