Professional Documents
Culture Documents
@eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
Copyright © 2001, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska
Sva prava pridr`ana
Nakladnik
Golden marketing
[enoina 28, Zagreb, Hrvatska
Za nakladnika
Ana Maleti}
Urednik
Dr. Radule Kne`evi}
Fotografija na koricama
Tulove grede na ju`nom Velebitu (Dr. @eljko Poljak)
ISBN 953-212-074-2
Dr. @eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
planinarsko turisti~ki vodi~
sa 665 fotografija u boji i 50 zemljovida
Golden marketing
Zagreb, 2001.
Kratice
a. autobus, autobusni
CAF Club Alpino Fiumano
d. desno
D Donji
g godina
GSS Gorska slu`ba spa{avanja
h sati
HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HE hidroelektrana
HP »Hrvatski planinar«
HPD Hrvatsko planinarsko dru{tvo
HPS Hrvatski planinarski savez
HPT po{tanski ured
i. isto~no
j. ju`no
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
ji. jugoisto~no
jz. jugozapadno
km kilometara
kbr ku}e broj
KT kontrolna to~ka
l. lijevo
m metara
M. Mali
NP »Na{e planine«
PD planinarsko dru{tvo
p. postaja
pl. planinarski
PL »Planinarski list«
PSH Planinarski savez Hrvatske
PV »Planinski vestnik«
s. sjeverno
SANU Srpska akademija nauka i umetnosti
sr. srednji
st. stanica
TV televizija, televizijski
V. Veliki
z. zapadno
`. `eljeznica, `eljezni~ki
iv HRVATSKE PLANINE
Sadr`aj
Sadr`aj v
SKUPINA VAGANSKI VRH – PLANINE HRVATSKOG
SV. BRDO I NACIONALNI OTO^JA . . . . . . . . . . . . . . 565
PARK PAKLENICA. . . . . . 458 OTOK KRK . . . . . . . . . . . . 569
JUGOISTO^NI VELEBIT . . . . 472 OTOK RAB . . . . . . . . . . . . 571
LI^KA PLJE[IVICA I NJEZINI OTOK PAG . . . . . . . . . . . . 572
OGRANCI . . . . . . . . . . . . . 477 OTOK CRES . . . . . . . . . . . 573
LI^KA PLJE[IVICA . . . . . . . 479 OTOK LO[INJ . . . . . . . . . . 574
O[TRI MEDVJE\AK . . . . . . 484 OTOK UGLJAN . . . . . . . . . 576
KREMEN . . . . . . . . . . . . . 485 KORNATSKO OTO^JE . . . . . 577
PO[TAK. . . . . . . . . . . . . . 487 OTOK BRA^ . . . . . . . . . . . 577
PLANINE DALMACIJE . . . . . 489 OTOK HVAR . . . . . . . . . . . 580
OTOK MLJET . . . . . . . . . . 581
ILICA . . . . . . . . . . . . . . . 494
DINARA . . . . . . . . . . . . . . 496 Dodatak:
SVILAJA . . . . . . . . . . . . . 504 VISOKE PLANINE ZAPADNE
KAME[NICA . . . . . . . . . . . 507 BOSNE I HERCEGOVINE . . . 583
PROMINA. . . . . . . . . . . . . 512 OSJE^ENICA. . . . . . . . . . . 587
TRTAR . . . . . . . . . . . . . . 515 KLEKOVA^A . . . . . . . . . . . 589
KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . 517 [ATOR . . . . . . . . . . . . . . 591
MOSOR . . . . . . . . . . . . . . 525 CINCAR . . . . . . . . . . . . . . 592
POLJI^KA PLANINA . . . . . . 539 TROGLAV. . . . . . . . . . . . . 595
OMI[KA DINARA . . . . . . . . 542 TU[NICA . . . . . . . . . . . . . 599
BIOKOVO . . . . . . . . . . . . . 545 ^VRSNICA . . . . . . . . . . . . 600
SV. ILIJA NA PELJE[CU . . . . 560 VRAN PLANINA . . . . . . . . . 609
MARIN VIJENAC U PLANINI ^ABULJA . . . . . . . . . . . . . 609
@ABI . . . . . . . . . . . . . . 563
SNIJE@NICA IZNAD
KONAVALA . . . . . . . . . . 563 Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . 611
vi HRVATSKE PLANINE
Popis zemljovida
(Naziv, redni broj i stranica u knjizi)
ix
Predgovor
Predgovor xi
Suradnici
Suradnici xiii
Bilje{ka o autoru
Uvodni dio 1
£ Branje cvije}a u prirodi sebi~no je i
nekulturno
£ U šumi ne lo`i vatru
£ Svoje sme}e nosi s planine sa sobom
£ Alkoholna pi}a planinaru nisu
potrebna
£ Pušenje je u planinarskim ku}ama
zabranjeno
£ Uredi planinarsko sklonište prije
odlaska
£ Poštuj mir u planinarskoj ku}i poslije
22 sata
2 HRVATSKE PLANINE
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE
Planine Republike Hrvatske ve}im dijelom pripadaju Dinarskom gorju
(od slovenske do crnogorske granice), a manjim su dijelom isto~ni nastavak
Alpa i ostatak staroga Orijentalnoga kopna (gore savsko-dravskog me|ur-
je~ja). U sz. dijelu Republike oba se gorska sustava sastaju u tzv. prelaznoj
zoni. Iako na{e planine nisu visoke – Hrvatska je jedina zemlja na europ-
skom jugoistoku bez ijednog vrha vi{eg od 2000 metara – po zanimljivosti
im je malo ravnih na Zemlji. Dinarsko gorje, {to se najve}im dijelom nalazi
u Hrvatskoj, poznato je u svijetu kao klasi~no podru~je dubokoga krasa.
Njegova bitna zna~ajka – podjednako bogatstvo povr{inskog i podzemnog
reljefa – daje i hrvatskomu planinarstvu poseban pe~at. Planinarstvo je na
krasu u mnogo ~emu sli~no visokogorskome. O{tri kra{ki oblici, prevlast
gologa kr{a, oskudica vode, siroma{tvo vegetacije, surova klima i slaba na-
seljenost postavljaju na planinara sli~ne zahtjeve kao i mnoge visoke plani-
ne. Ali i me|u dinarskim planinama ima prili~nih razlika: one u sjevernom
dijelu ni`e su i pitomije (npr. u Gorskom kotaru), a na jugu vi{e i pustije
(planine Dalmacije). Sasvim su druga~ije planine savsko-dravskoga me|u-
rje~ja. Gra|ene su od prakamenja, bla`ih su oblika, prili~no niske i bogate
vodom i vegetacijom, zbog ~ega su prikladne za lake planinarske izlete.
Uvodni dio 3
Planinarske ku}e. Na podru~ju Republike Hrvatske bilo je koncem 2000.
godine vi{e od stotinu pl. ku}a, domova, skloni{ta, bivaka i hotela. U idu-
}em pregledu navedena je uz svaki objekt nadmorska visina, broj le`aja,
tel. na koji se mogu dobiti obavijesti, vlasnik odnosno upravlja~ objekta i
njegovo sjedi{te, stranica u knjizi na kojoj je objekt opisan i broj zemljovida
na kojemu se mo`e na}i. Prikazano je stanje po~etkom 2001. godine i treba
uzeti u obzir da su podaci podlo`ni ~estim promjenama. Tako|er s rezer-
vom treba uzeti podatak o vlasniku ili upravlja~u objekta, jer su na temelju
Zakona o {portu iz 1996. g. op}ine na ~ijem se teritoriju objekt nalazi dobile
pravo oduzeti ga dru{tvu koje ga je gradilo (!) i dati ga na upravljanje i upo-
rabu kome god ho}e, npr. nekom drugom dru{tvu ili privatniku u zakup. U
tom je slu~aju upitno ho}e li se ~lanovima pl. dru{tava priznati popust na
no}enju. U planinama ima i drugih mogu}nosti zaklona i no}enja, kao {to
su lugarnice, lova~ke ku}e, rje|e gostionice i hoteli. Za upotrebu lova~kih i
{umarskih objekata obi~no je potrebno dopu{tenje upravlja~a (lova~kog
dru{tva ili {umarije).
PO@E[KO GORJE
• Dom na Petrovu vrhu, Papuk, 547 m, 50 le`aja, PD Petrov vrh, tel. doma 099/
500-581, inf. tel. 043/333-915, str. 219, zemljovid na str. 219
• Dom Lapjak u Velikoj pod Papukom, 335 m, 55 le`aja, stalno otvoren i
opskrbljen, PD Sokolovac, Po`ega, str. 226, zemljovid 15
• Ku}a Tri{njica u Papuku, 500 m, 10 le`aja, inf. 034/271-062 (Mato Luka~evi}),
PD Sokolovac, Po`ega, str. 228, zemljovid 15
• Dom GSS-a na Nevolja{u u Papuku, 720 m, Stanica GSS-a Po`ega, inf. tel. 034/
273-989 (dr. Tomislav Sablek), str. 227, zemljovid 15
• Dom na Jankovcu u Papuku, 475 m, tel. u domu 031/172-078 (ako je ukop~an),
PD Br{ljan-Jankovac, inf. tel. 031/272-083 (Antun Pucek), Osijek, str. 230,
zemljovid 15
• Dom na Omanovcu, Psunj, 652 m, u obnovi, PD Psunj, Pakrac, str. 215,
zemljovid 14
• Planinarska ku}a na Strmcu, 350 m, PD Strmac, Nova Gradi{ka, str. 216,
zemljovid 14
• Dom »Gjuro Pilar« na Dilj-gori, 169 m, 30 le`aja, tel. govornica u domu 035/466-
335, inf. tel. 035/265-439 (Mijo [o{), PD Dilj, Sl. Brod, str. 238, zemljovid 13
• Davorinovo skloni{te na Pljuskari, Dilj-gora, u gradnji, PD Dilj- gora, Sl. Brod,
str. 239, zemljovid 13
• Skloni{te Prezdanak (Trnjani), Dilj-gora, 210 m, inf. tel. 032/833-351 (Berislav
Tkalac), PD Tikvica, @upanja, str. 238
• Skloni{te Borovik kod \akova, 155 m, nema le`ajeva, inf. tel 031/813-420 (Miro
Lay), PD \akovo, \akovo, str. 233
• Skloni{te Kla{nice na Po`e{koj gori, 343 m, 6 le`aja, PD Klikun, Pleternica
BILOGORA
• Dom Kamenitovac, 242 m, 22 le`aja, stalno otvoren i opskrbljen, tel. u domu
043/855-105, PD Bilogora, Bjelovar, str. 201
MOSLAVINA
• Dom u Moslava~koj Slatini, 170 m, 50 le`aja, inf. tel. 044/630-751 (Ivica Matai}),
PD Jelengrad, Kutina, str. 205, zemljovid 12
• Dom u Kutinici, 170 m, 25 le`aja, inf. tel. 044/606-226 (Slavko Lupoglavac), PD
Yeti, Kutina, str. 206, zemljovid 12
HRVATSKO ZAGORJE
• Dom na Kalniku, 475 m, 35 le`aja, stalno otvoren, u privatnom zakupu, tel. u
domu 048/857-003, PD Kalnik, Kri`evci, str. 158, zemljovid na str. 157
4 HRVATSKE PLANINE
• Pasari}eva ku}a na Ivan{~ici, 1054 m, 40 le`aja, inf. tel. 049/460-080 (Drago
Hanj{ek) i 099/432-609, PD Ivan~ica, Ivanec, str. 167, zemljovid 11
• Ku}a pod Grebengradom, 400 m, 40 le`aja, inf. 099/432-207, PD Grebengrad,
Novi Marof, str. 167, zemljovid 11
• Ku}a na Majeru u Ivan{~ici, 591 m,18 le`aja, inf. tel. 049/466-303 (Zlatan
Rogina), PD O{trc, Zlatar, str. 175, zemljovid 11
• Hi`a pod Belecgradom, 450 m, u izgradnji, HPD Belecgrad, Belec, str. 174
• Luj~ekova hi`a na Pokojcu, 434 m, 20 le`aja, inf. tel. 049/459-327 (Zozoli) i 042/
625-123 (Ljubica Ri~ko), PD Milengrad, Budin{~ina, str. 168, zemljovid 11
• Dom PD Ravna gora, 660 m, 30 le`aja, inf. tel. 042/705-250 (Tomo ^izi}) i 042/
701-077 (domar Drago @erjavi}), tel. u domu 042/705-329, PD Ravna gora,
Vara`din, str. 181, zemljovid 10
• Ku}a »Pusti duh« na Ravnoj gori, 672 m, 22 le`aja, inf. tel. 042/791-803 (Damir
Ku`ir), PD Trako{}an, Lepoglava, str. 183, zemljovid 10
• Hotel »Trako{}an«, 180 le`aja u 85 soba, stalno otvoren, tel. 042/796-224, faks.
042/796-420, str. 182, zemljovid 10
• Dom na Strahinj{~ici, 618 m, 32 le`aja, inf. tel. 049 ili 091/371-314 (Jeronim
Fer~ek), PD Strahinj~ica, Krapina, str. 187, zemljovid 10
• Ku}a na Cesargradu, 460 m, 7 le`aja, inf. tel. 049/550-260 (Miroslav ]ukac), PD
Cesargrad, Klanjec, str. 195
• Ku}a na Kuna gori, 350 m, 20 le`aja, tel. u domu 049/377-051, tel. domara 049/
376-030 (Bo`o Cobovi}), PD Kuna gora, Pregrada, str. 564
• Skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku, Kalnik, 295 m, nema le`ajeva, inf. tel. 048/626-
164, PD Bilo, Koprivnica, str. 162
• »Vagon« na Dugom vrhu, 240 m, 2 le`aja, PD Dugi vrh, Vara`din, str. 195
MEDVEDNICA
• Ku}a na Kamenim svatima, 481 m, 8 le`aja, PD Susedgrad, Podsused, str. 85,
zemljovid 1
• Ku}a na Lojzekovu izvoru, 400 m, 10 le`aja, inf. tel. 049/289-122 (Sinkovi}), PD
Stubi~an, Donja Stubica, str. 81, zemljovid 2
• Dom na Glavici, 420 m, 50 le`aja, tel. domara 099/547-723, (Klara Karlovi}), Pl.
savez Zagreba, str. 86, zemljovid 1
• Ku}a PD-a »Risnjak«, 700 m, 12 le`aja, inf. tel. 01/4849-222 (Josip Bosni}), PD
Risnjak, Zagreb, str. 67, zemljovid 2
• Dom PD-a »Grafi~ar«, 864 m, 32 le`aja, tel. 01/4555-844, javna govornica 01/
4555-374, PD Grafi~ar, Zagreb, str. 59, zemljovid 3
• Gostionica »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu zdencu, 530 m, nema le`aja, tel. 01/
4554-589 (ugostitelj Stjepan [krlec), str. 70
• Bistro »Medvedgrad« na Medvedgradu, 593 m, nema le`aja, tel. 01/4556-226,
stalno otvoren, str. 68
• Ku}a Brestovac, 850 m, nema le`aja, tel. 01/3760-294 (Zvonko \urek), str. 71
• Hotel »Tomislavov dom«, 1005 m, 128 le`aja, stalno otvoren, tel. 01/4555-833,
faks 01/4555-834, str. 58, zemljovid 3
• Gostionica »Zlatni medvjed« na Sljemenu, 1030 m, nema le`aja, stalno otvoren,
tel. 01/4555-090 (Goran Kratofil), str. 57
• Bistro »Grofica«, 1000 m, nema le`aja, stalno otvoren, tel. 01/4637-976 i 099/
535-785 (Nenad i Laura Rumbak), str. 61
• Dom »Runolist«, 824 m, 70 le`aja, tel. u domu 01/4552-446, PD Runolist, Zagreb,
str. 73, zemljovid 2
• Dom »Ivan Pa~kovski«, Puntijarka, 957 m, 35 le`aja, tel. u domu 01/4580-397,
PD Zagreb-Matica, Zagreb, tel. 01/4810-833 (nave~er), str. 63, zemljovid 2
• Ku}a na Hunjki, 853 m, nema le`aja, PD Zanatlija, Zagreb, str. 64, zemljovid 2
• Hotel »Hunjka«, 853 m, 90 le`aja, stalno otvoren, tel/faks. 01/4580-397,
Udru`enje zanatlija, Zagreb, str. 63, zemljovid 2
• Ku}a na Lipi, 700 m, 16 le`aja, PD Lipa, inf. tel. 01/2001-315 (Ivan Horvat),
Sesvete, str. 66, zemljovid 4
Uvodni dio 5
• Ku}a na Grohotu, 420, u gradnji, inf. tel. 01/2055-948 (Ivan Levak), PD Blagus,
Blagu{a, str. 91, zemljovid 5
• Ku}a Klade{~ica, 460 m, u gradnji, inf. tel. 01/2060-810 (Mladen Hou{ka), PD
Zelina, Zelina, str. 94, zemljovid 5
SAMOBORSKA GORA
• Dom na O{trcu, 691 m, 30 le`aja, inf. tel. domara 01/3379-124 i 091/2513-929,
PD @eljezni~ar, Zagreb, str. 107, zemljovid 6
• Ku}a na Velikom dolu, 535 m, 27 le`aja, Gradsko poglavarstvo Samobora, tel.
domara 01/3376-329 i 091/5761-433 (Mijo Novoseli}), str. 108, zemljovid 6
• Gostinjac Sv. Bernarda, 690 m, 30 le`aja, inf. tel. 01/3363-835 (Josip Bla`evi}),
3385-276 (\uro Vla{i}) i 3363-683 (Anica Trampus), Bratov{tina Sv. Bernard,
Samobor, str. 113, zemljovid 6
• [oi}eva ku}a pod Lipovcem, 385 m, bez le`aja, stalno otvorena i opskrbljena, tel.
01/3384-164, PD Japeti}, Samobor, str. 109, zemljovid 6
• Ku}a pod Oki}em, 405 m, bez le`aja, tel. domara 091/5130-224 ili 01/3361-758,
PD Maks Plotnikov, Samobor, str. 119, zemljovid 6
• Lova~ki dom »Srnda}« na Poljanici, tel. domara 01/6293-051; 099/504-851 i 091/
5084-160 (Branko Jaguni}), str. 117, zemljovid 6
• Ku}a na @itnici, Japeti}, 815 m, 56 le`aja, tel. 098/452-136, tel. domara 01/6282-
349 (Ru`a i Stjepan Novosel), PD Jastrebarsko, str. 114, zemljovid 6
@UMBERA^KA GORA
• Dom na Vodicama, 850 m, 20 le`aja, inf. tel. 047/612-123 i 611-612, PD Dubovac,
Karlovac, str. 139, zemljovid 8
• Ku}a »Farka{« u Sekuli}ima, 710 m, 30 le`aja, tel. u domu 047/754-008, inf. 01/
6522-984 (Ljerka Farka{), PD Tre{njevka-Monter, Zagreb, str. 136, zemljovid 8
• Skautska ku}a u Koreti}ima, 347 m, 35 le`aja, inf. tel. 01/885-902 (Rino Bali}) i
01/3366-787 (Marijan Mu`ak), PK »Scout«, 10430 Samobor, Josipa Komparea 7,
str. 143., zemljovid 9
• @umbera~ko eko-selo, 347 m, 30 le`aja, vlasnik @eljko Milovanovi}, tel. 01/3387-
471, str. 143, zemljovid 9
KORDUN I POKUPLJE
• Ku}a na Kalvariji, 190 m, 5 le`aja, PD Dubovac, Karlovac, str. 255
• Ku}a »Mont Zadobarje«, 130 m, 10 le`aja, PD Martin{~ak, Karlovac, str. 255
GORSKI KOTAR I HRVATSKO PRIMORJE
• Ku}a na Hahli}ima, 1097 m, 10 le`aja, tel. domara 051/230-134, str. 327,
zemljovid 18
• Ku}a na Snje`niku, 1490 m, 14 le`aja, PD Platak, Rijeka, inf. tel. 051/516-597
([krobonja), str. 340, zemljovid 19
• Schlosserov dom na Risnjaku, 1418 m, 40 le`aja u sobama, !!40 le`aja (popust za
planinare 50%), otvoren od 1.5. do 1. 11. Ulaznica za NP 20 kn (djeca i planinari
10 kn). NP Risnjak, Crni Lug, tel. 051/836-139, fax. 836-116, str. 269, zemljovid 20
• Ku}a u Frbe`arima, 825 m, 16 le`aja, PD Kamenjak, Rijeka, inf. tel. 051/445-226
(Ivica Richter), str. 317
• Ku}a na Javorovoj kosi, 1000 m, 10 le`aja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/
818-351 (Bla`ica Sveticki), str. 309, zemljovid 23
• Ku}a na Lokandi, 963 m, 20 le`aja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/ 818-351
(Bla`ica Sveticki), str. 310, zemljovid 23
• Skloni{te na Kurinu, 830 m, 6 le`aja, inf. tel. 051/781-862 (S. Jurdana), PD
Strile`, Crikvenica, str. 357
• Ku}a »Vagabund« na Ravnom pod Zagradskim vrhom, 868 m, 26 le`aja, stalno
otvorena, tel. 051/248-708 i 099/479-144, str. 355
• Ku}a »Bitorajka« na Bitoraju, 1303 m, 10 le`aja, PD Bitoraj, Zagreb, str. 275,
zemljovid 22
• Dom »Bijele stijene« u Tuku, 875 m, 52 le`aja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, tel. u
domu 051/833-603 (Mario Bandi}), str. 294, zemljovid 23
6 HRVATSKE PLANINE
• Skloni{te na Janj~arici, 1236 m, 12 le`aja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, inf. tel.
051/833-248 (Stanislav Hora~ek), str. 295, zemljovid 23
• Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama, 1200 m, 10 le`aja, PDS Velebit,
Zagreb, str. 282, zemljovid 23
• Ku}a na Bijelim stijenama, 1300 m, 15 le`aja, PD Kapela, Zagreb, str. 286,
zemljovid 23
• Skloni{te na Bijelim stijenama, 1300 m, 25 le`aja, PD Kapela, Zagreb, str. 286,
zemljovid 23
• Ku}a u Begovu Razdolju, !!1078 m, 20 le`aja (seoski turizam), inf. tel. 051/833-
072 (obitelj Mance), str. 296, zemljovid 23
• Dom na Kleku, 1000 m, 50 le`aja, PD Klek, Ogulin, inf.: domar Franjo Petro{i},
tel. 047/531-206 str. 303, zemljovid 21
• Skloni{te na Sto{cu, 800 m, 1 le`aj, str. 306, zemljovid 21
• Skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici, 1460 m, 16 le`aja, PD Vihor i Kapela,
Zagreb, str. 306, zemljovid 23
• Ri~i~ka ku}a pod Kolovratskim stijenama, 700 m, 12 le`aja, PD Vihor i Kapela,
Zagreb, str. 289, zemljovid 26
• Ku}a na Vini{tu, 300 m, 16 le`aja, inf. tel. 01/3834-269 i 098/784852, PD Vihor i
Kapela, Zagreb, str. 290, zemljovid 26
• Skloni{te u Krivom Putu, 820 m, 20 le`aja, PD Zavi`an, Senj, inf. tel. 053/616-
826, str. 291
• Hotel »Zeleni vir« u Skradu, 700 m, stalno otvoren, tel. 051/810-635 i 810-665;
Turisti~ka zajednica 051/8110-620, str. 311, zemljovid 22
• Izletni~ki dom na Zelenom viru, 302 m, 20 le`aja, otvoren ljeti, inf. tel. 051/8110-
620 (Turisti~ka zajednica), str. 312, zemljovid 22
• Dom »Platak« na Pribini{u , 1100 m, 135 le`aja, stalno otvoren i opskrbljen, u
privatnom zakupu, tel. 051/ 230-920, faks 230-903, str. 336, zemljovid 19
• Dom »Su{ak« na Platku, 1127 m, 72 le`aja, u privatnom zakupu, stalno otvoren,
tel. 051/230-905, str. 336, zemljovid 19
U^KA, ]I]ARIJA i OSOR[]ICA
• Ku}a na Poklonu, U~ka, 922 m, 14 le`aja, PD Opatija, inf. tel. 051/712-785
(Marica Toma{ko), str. 366, zemljovid 17
• Pansion »U~ka« na Poklonu, 922 m, 20 le`aja u jednokrevetnim, dvokrevetnim i
trokrevetnim sobama, restauracija sa 100 mjesta, stalno otvoren i opskrbljen, u
privatnom zakupu, tel. 051/299-646, inf. i na tel. 275/955, str. 367, zemljovid 17
• Ku}a na Lisini, ]i}arija, 644 m, 6 le`aja, u obnovi, PD Opatija, Opatija, inf. tel.
051/712-785, str. 377, zemljovid 16
• Ku}a na Koritima na ]i}ariji, 1010 m, 20 le`aja, PD Glas Istre, Pula, str. 383,
zemljovid 16
• Ku}a na @bevnici, ]i}arija, 851 m, 16 le`aja, PD Planik, Umag, tel. 052/743-003
(~etvrtkom od 18 do 19,30 h), str. 384, zemljovid 16
• Ku}a »Sv. Gaudent« na Osor{}ici, otok Lo{inj, 279 m, 12 le`aja, PD Osor{}ica,
M. Lo{inj, inf. tel. 051/232-683 (Bolto Gaber{ek) i domar 051/237-244 (Miro
Kova~evi}), str. 576, zemljovid na str. 575
VELEBIT
• Ku}a u Sijasetskoj dragi, 400 m, 6 le`aja, inf. tel. 051/882-296 (Mladen Atanasi}),
PD Zavi`an, Senj, str. 403, zemljovid na str. 405
• Skloni{te na Oltarima, 940 m, 30 le`aja, inf. tel. 044/536-138 (Mijo [trk), klju~
kod Nike Markovi}a na Oltarima, PD Sisak, Sisak, str. 408, zemljovid 24
• Dom na Zavi`anu, 1594 m, 28 le`aja, HPS, tel. 01/4824-142; tel doma: 053/610-
200, javna govornica 053/ 610-210, str. 416, zemljovid 24
• Rossijevo skloni{te, 1580 m, 8 le`aja, inf. HPS, Zagreb, str. 424, zemljovid 25
• Skloni{te na Velikom Lubenovcu, 1265 m, 20 le`aja, PD St. Kempny, Zagreb, inf.
tel. 01/6140-016 (Tomislav Pavlin), str. 429, zemljovid 25
• Carska ku}a na Begova~i, 1180 m, 15 le`aja, PD Gromova~a, Oto~ac, str. 429,
zemljovid 25
Uvodni dio 7
• Kugina ku}a, 1173 m, 16 le`aja, PD @eljezni~ar, inf. tel. 053/5760-012 (Tomislav
Rukavina) i tel/faks 053/5740-65 (Tomislav ^ani}), Gospi}, str. 439, zemljovid 27
• Dom »Miroslav Hirtz« u Jablancu, 20 m, 40 le`aja, PD LTA, Vara`din, inf. tel.
042/311-191, str. 421, zemljovid 24
• Ku}a na Velikom Alanu, 1305 m, 40 le`aja, inf. HPS, Zagreb, str. 422, zemljovid
25
• Hotel »Velebno« na O{tarijama, 924 m, 120 le`aja, stalno otvoren, tel/faks 053/
674-001, adresa: 53206 Bru{ane, Ba{ke O{tarije, str. 424, zemljovid 29
• »Kod Prpe«, Ba{ke O{tarije, 924 m, 20 le`aja, stalno otvoreno (seoski turizam),
tel. 053/674-012, str. 444, zemljovid 29
• Skloni{te u [ugarskoj dulibi, 1210 m, 8 le`aja, inf. HPS, Zagreb, str. 454,
zemljovid 32
• Tatekova koliba na Stapu, 960 m, 10 le`aja, PD Paklenica, Zadar, str. 456,
zemljovid 30
• Dom na Ravnom Dabru, 700 m, 40 le`aja, PD Industrogradnja, Zagreb, inf. tel.
01/6684-123 i 098/275-719 (Franko ^uvalo), str. 448, zemljovid 28
• Skloni{te Zavrata, 750 m, 10 le`aja, PD Paklenica, Zadar, str. 457, zemljovid 30
• Dom PD-a Paklenica, 550 m, 46 le`aja, PD Paklenica, Zadar, str. 467, zemljovid
30
• Skloni{te na Ivinim vodicama, 1250 m, u obnovi, PD Paklenica, Zadar, str. 468,
zemljovid 30
DALMACIJA
• Ku}a na Brezovcu, Dinara, 1050 m, 12 le`aja, PD Dinara, Knin, inf. tel. 022/561-
841 (Andrija Kaliger, Ul. Gojka [u{ka 20) i 023/340-170 (Ive Mari}), str. 501,
zemljovid 34
• Ku}a na Promini, 850 m, u obnovi, PD Promina, Drni{, str. 514, zemljovid na
str. 513
• Ku}a »]i}o«, Trtar, 220 m, PD Kamenar, [ibenik, str. 515
• Dom Putalj na Kozjaku, 460 m, 70 le`aja, PD Kozjak, Ka{tel Su}urac, str. 520,
zemljovid na str. 519
• Ku}a ^esmina, Mala~ka na Kozjaku, 520 m, 20 le`aja, PK Split, inf. tel. 021/224-
260 (Bo`o Beram) i 098/361-698 (Mladen Japirko), str. 524, zemljovid na str. 519
• Dom Mala~ka na Kozjaku, 480 m, 30 le`aja, PD Mala~ka – Donja Ka{tela, Ka{tel
Stari, inf. tel. tajnice: 021/230-755 (Klara Jur~ev), str. 523, zemljovid na str. 519
• Ku}a pod Koludrom, Kozjak, 325 m, 8 le`aja, PD Ante Bedalov, Ka{tel Kambe-
lovac, inf. tel. 021/221-402 i 220-223 (Josip Pej{a), str. 522, zemljovid na str. 519
• Skloni{te Orlovo gnijezdo na Kozjaku, 598 m, PD Ante Bedalov, Ka{tel
Kambelovac, str. 522
• Dom »Umberto Girometta« na Ljuva~u, Mosor, 868 m, 50 le`aja, HPD Mosor,
Split, inf. tel. 021/462-635 ([piro Gruica); 021/470-594 i 099/874-180 (Bo`e
Radelja), str. 531, zemljovid 38
• Lugarnica na Mosoru, 872 m, 6 le`aja, HPD Mosor, Split, str. 535, zemljovid 38
• Kontejner na Mosoru, 1055, 6 le`aja, HPD Mosor, Split, str. 534
• Imber, Omi{ka Dinara,, 650 m, 15 le`aja, PD Imber, Omi{, str. 543
• Ku}a »Slobodan Ravli}« na Lokvi, Biokovo, 1467 m, 12 le`aja, PD Biokovo,
Makarska, str. 555, zemljovid 39
• Dom na Vo{cu, 1370 m, inf. »Mornar«, Makarska, tel. 021/615-422, str. 552,
zemljovid 39
• Ku}a pod Sv. Jurom, 1594 m, 22 le`aja, PD Biokovo, Makarska, str. 553,
zemljovid 39
• Ku}a na Koritima, Kame{nica, 700 m, 20 le`aja, PD Kame{nica, Otok, str. 510,
zemljovid 36
• Ku}a u Kuni pod Snije`nicom, 650 m, 10 le`aja, inf. tel. 020/412-549 (Mirjana
Karaman), PD Dubrovnik, str. 564
• Dom »Snijeg do mora«, Mali I`, 0,80 m, 12 le`aja, tel. 098/258-436, 023/251-272,
051/250-962, e-mail: info@snijeg-do-mora.com; www.snijeg-do-mora.com
8 HRVATSKE PLANINE
Piramide i vidikovci. @eljezne pl. piramide nalaze se na Lipi u i. dijelu
Medvednice, kod Lojzekova izvora na sj. padini Medvednice, na samobor-
skoj Ple{ivici, Japeti}u, Ivan{~ici, Ravnoj gori i Javorovoj kosi u Gorskom
kotaru. U Slavoniji je drvena piramida na Klikunu u Po`e{koj gori. Na Slje-
menu iznad Zagreba vidikovac je na TV tornju (zasad zatvoren). Na vrhu
Vojaku na U~ki zidani je toranj vidikovac. Na vrhu Mosora je Vickov stup
gra|en od lima, a slu`i i kao skloni{te (sli~an Alja`evu stolpu na Triglavu).
Na [ijanu (Hra{~insko humlje) podigao je PD Milengrad 1980. drvenu pi-
ramidu.
Obilaznice. Me|u planinarima u na{oj zemlji postalo je sredinom 20. st.
vrlo popularno posje}ivanje planina po markacijama koje su povezivale niz
posebno obilje`enih to~aka u planini. Takvi su se putovi neko} nazivali
transverzalama, a sada prevladava naziv obilaznica, npr. Velebitski, Sla-
vonski, Zagorski planinarski put itd.). Trase su obilje`ene markacijama uz
koje je obi~no dodan neki znak ili inicijal (npr. M na Medvednici). Svrha
takvih obilaznica mo`e biti komercijalna (pove}ati posjet pl. domovima) ili
da se posjetiteljima poka`u uz najmanje ulo`enog truda i vremena najljep{i
detalji i bitne pojedinosti neke regije.
Na obilaznicama obi~no postoje kontrolne to~ke (KT) opskrbljene upisnom
knjigom i `igom ili je ozna~eno mjesto gdje se treba fotografirati. Posjetite-
lji koji saberu sve `igove u dnevnik posebno tiskan u tu svrhu ili fotografija-
ma doka`u svoj posjet, obi~no dobivaju u znak priznanja spomen-zna~ku ili
pismeno priznanje. Obilaznice se razlikuju po te`ini i trajanju. Najkra}a
me|u njima mo`e se obi}i za pola dana, a za najdu`u treba i mjesec dana.
Dnevnici nekih obilaznica sadr`e dobru zemljopisnu kartu i op{iran opis
puta, tako da mogu poslu`iti kao pl. vodi~i (npr. Samoborski, Ravnogorski,
@umbera~ki, Kapelski, Velebitski itd.). Pojedine dionice nekih obilaznica
opisane su u ovom vodi~u jer vode do pl. odredi{ta najboljim smjerom. U
Komisiji za planinarske putove sada su evidentirane 33 obilaznice. U idu-
}em popisu navedene su i one za koje se pouzdano zna da postoje ili je vrlo
vjerojatno da }e uskoro biti obnovljene. Za svaku je obilaznicu naveden up-
ravlja~ i njegovo sjedi{te (to~nu adresu vidi u adresaru) te drugi podatci do
kojih smo mogli do}i (datum osnivanja, broj KT-a i trajanje obilaska). Podi-
jeljene su u dvije skupine: regionalne (koje zahtijevaju ~etiri i vi{e dana ho-
da) i lokalne koje se mogu pro}i za dan-dva ili, najvi{e, tri dana. Na kraju su
posebno prikazane dvije obilaznice s KT-om po cijeloj Hrvatskoj.
REGIONALNE OBILAZNICE
• Slavonski pl. put, Slavonski planinarski savez, 27. 7. 1957., 18 KT, 7 dana
• Zagorski pl. put, Savjet Zagorskog pl. puta, 1. 5. 1958., 18 KT, 10 dana
• Velebitski pl. put, HPS, Zagreb, 4. 7. 1969., 17 KT, 7 dana
• Pl. put »Dalmacija«, PK Split, 26. 11. 1978., 20 KT, 5 dana
• Goranski pl. put, PD Zagreb Matica, 10. 6. 1984.–22. 2. 1986., PD Zagreb Matica,
41 KT, duljina 280 km, 41 KT
• Velebitska obilaznica, Komisija za pl. putove HPS-a, 1994.
LOKALNE OBILAZNICE
• Karlova~ka obilaznica, PD Dubovac, Karlovac, 8. 8. 1958., 8 KT, 3 dana
• Kru`ni pl. put »Kroz Samoborsko gorje«, PD Japeti}, Samobor, 9. 11. 1958., 9
KT, 2 dana
• Pl. put Medvednicom, PD Sljeme, Zagreb, 30. 6. 1963., 16 KT, 2 dana
• Pakleni~ki pl. put, PD Paklenica, Zadar, 10. 10. 1973., 8 KT, 2-3 dana
• Pl. put bilogorskim stazama, PD Bilogora, Bjelovar, 3. 10. 1979., 10 KT, 2 dana
• Koprivni~ki pl. put, PD Bilo, Koprivnica, 7. 11. 1976., 8 KT, 2 dana
• Kajbum{~akov put, PD Strahinj~ica, Krapina, 17. 8. 1979., 8 KT, 2 dana
Uvodni dio 9
• Pl. put po Ravnoj gori, PD Ravna gora, Vara`din, 30. 10. 1979., 7 KT, 2 dana
• Kapelski pl. put, PD Vihor i PD Kon~ar, Zagreb, 23. 9. 1979., 10 KT, 3 dana
• Dubova~ki pl. put, PD Dubovac, Karlovac, 22. 10. 1983., 7 KT, 1 dan
• Pl. put Velebno, PD Zagreb-Matica, 30. 6. 1984., 8 KT, 3 dana
• Pl. put Konj{~ina – Ivan{~ica, PD Gradina, Konj{~ina, 15. 4. 1984., 3 KT,
• Kru`ni put po Dilj-gori, PD Dilj, Sl. Brod, 22. 9. 1984., 8 KT, 2 dana
• Me|imurski pl. put, PD @elezna gora, ^akovec, 1987.
• Ravnogorski pl. put, PD Vi{njevica, Ravna Gora, 1989.
• Kolijevkom hrv. dr`avnosti, HPD »A. Bedalov«, Ka{tel Kambelovac, 1993.
• O{tarijska planinarska obilaznica, »Viso~ica«, Gospi}
• Planinarska ophodnica Osor{}ica, PD »Osor{}ica«, Mali Lo{inj, 7 KT
• Pl. putovi Hahli}a kroz Pakleno do Nebesa, PD Kamenjak, Rijeka, 1987., 18 KT
• Kru`ni put po Moslava~koj gori, PD »Yeti«, Kutina, 3 KT
• Jaskanski planinarski put, PD »Jastrebarsko«, 1986., 9 KT
• @upanjski planinarski put, HPD Tikvica, @upanja, 1 dan
• Mrkopaljski planinarski put, HPD Bijele stijene, Mrkopalj, 1990., 8 KT, 2 dana
• Po putovima Dobrinj{tine, Turisti~ka zajednica Dobrinj, 1999., 8 KT, 1 dan
10 HRVATSKE PLANINE
i opskrbe na svakih nekoliko sati puta tako da se mo`e i}i bezbri`no, bez pr-
tljage, pa i s malom djecom. E-putovi u Hrvatskoj ne bi mogli izbje}i velika
nenaseljena podru~ja niti velike ravnice s obra|enim poljima, a nema ni or-
ganizacije koja bi se time profesionalno bavila, pa zato treba ili ~ekati bolja
vremena ili u Hrvatskoj mijenjati kriterije koji vrijede za E-putove (preska-
kanje nekih dionica, no{enje opreme za kampiranje i sl.), no to nikako ne bi
pridonijelo ugledu Hrvatske.
Markacije su u na{im planinama tipizirane: crveni krug s bijelom to~kom
u sredini. Tanka stabla iznimno se obilje`avaju s dvjema usporednim crve-
nim crtama i bijelom linijom me|u njima. Oko 50 m prije kri`anja postavlja
se oznaka ´ . O odr`avanju markacija brinu se pl. dru{tva, obi~no ona koja
imaju svoj dom u planini. O markaciji Velebitskog pl. puta brine se HPS. Pla-
nine podalje od pl. dru{tava, osobito one bez pl. ku}a, oskudijevaju markaci-
jama. Podatke o markacija-
ma u ovome vodi~u treba
uzeti s rezervom i nipo{to se
ne oslanjati samo na njih,
jer se o odr`avanju markaci-
ja ~esto brinu nedovoljno
vje{ti planinari. Uz to jo{ ne-
savjesni izletnici, pastiri i
drvosje~e o{te}uju i uni{ta-
vaju putokazne plo~e na kri-
`anjima, a u {umskim pod-
ru~jima padaju kao `rtve
sje~e ba{ stabla s markacija-
ma uz putove. U kulturnim
zemljama {umari se brinu o
odr`avanju {umskih putova
i obnavljanju putokaza i
markacija nakon sje~e; to
jo{, na`alost, u na{oj zemlji
nije uobi~ajeno. Iz svega
proizlazi da se posjetitelji
na{ih planina ne bi smjeli Markiranje pl. putova
odvi{e oslanjati na markacije, pa ako polaze u nepoznatu planinu, najbolje
}e u~initi da sa sobom ponesu zemljopisnu kartu i kompas. Na mnogim is-
taknutim vrhovima postavljene su kutije s upisnom knjigom i `igom. Bu-
du}i da se jastu~i} s bojom vrlo brzo isu{i, tko `eli otiske `igova neka sa so-
bom ponese takav jastu~i} kako bi sebi u{tedio razo~aranje. Komisija za pl.
putove HPS-a vodi evidenciju o svim markiranim putovima u Hrvatskoj i
odr`ava te~ajeve za markaciste.
LITERATURA
Kristijan, Z.: Priru~nik za markaciste, HPS, Zagreb 1999.
Uvodni dio 11
tar pl. dru{tava u alpinisti~ke odsjeke (AO) koji se brinu za obrazovanje
kadrova, nabavu specijalne penja~ke opreme, te organiziranje te~ajeva,
{kola, logora i ekspedicija. Da bi planinar stekao naslov alpinist, treba pro}i
odre|eni pripravni~ki sta`, zavr{iti ljetni i zimski te~aj penjanja i potom
polo`iti ispit. Alpinisti~ki odsjeci trajno djeluju u ja~im pl. dru{tvima. To su
»Zagreb - Matica«, »Velebit« i »@eljezni~ar« u Zagrebu, »Kamenjak« u Rije-
ci i »Mosor« u Splitu. Njihovo djelovanje koordinira Komisija za alpinizam
HPS-a.
LITERATURA
Poljak, @.: Mala kronika hrv. alpinizma. NP 1974., br. 11-12; Smerke, Z.: Stijene Hrvatske, PD »Ravna gora«, Vara`din 1975.; Gili}, S.:
Paklenica. Op}inski pl. savez Rijeka, 1979.; Aleraj, B.: KIek, stijene, penja~i. PSH, Zagreb 1980., Gili}, S.: Kozjak, 1985.
Sportsko penjanje pojavilo se sredinom osamdesetih godina i odmah je
uzelo maha i u Hrvatskoj tako da je ve} 1985. organizirano na Marjanu iz-
nad Splita prvo natjecanje. Za razliku od alpinistike, sportski se penja~i pe-
nju bez ikakvih pomagala, samo prstima i trenjem, a penja~ki im pribor
slu`i samo za osiguranje. Organizirani su u sportsko-penja~kim klubovima
i odsjecima (SPK) ~iji rad koordinira Komisija za sportsko penjanje HPS-a.
HPS je ~lan Me|unarodne sport-
sko-penja~ke komisije. U Hrvatskoj
djeluju ovi odsjeci i klubovi: Extrem
u ^akovcu, Marulianus i Mosor u
Splitu, Vertikal u Vara`dinu, ^o-
palj u Rijeci, Hiperaktiv u Pazinu,
Maldug u Omi{u i Svarog u Zagrebu
(v. Adresar). ^lanovi odr`avaju klu-
pska i dr`avna prvenstva, a sudjelu-
ju i na svjetskim prvenstvima. Pe-
nju se na umjetnim i na prirodnim
stijenama. Umjetnih je u Hrvatskoj
malo, ali sre}om obilujemo vrlo dob-
rim prirodnim penjali{tima. U neki-
ma su od njih opremljeni atraktivni
smjerovi raznih te`ina, ve}inom vr-
lo kratkih (10-20 m). Danas ih je ve}
nekoliko stotina. Na{a su najposje-
}enija penjali{ta Mlini, Dvigrad,
Rovinj i Vranjska draga u Istri, Veli
vrh kod Rijeke, Golubinjak i Samar-
Umjetne stijene za sportsko penjanje ske stijene u Gorskom kotaru, otok
Unije, Paklenica i Tulove grede u
ju`nom Velebitu, Marjan iznad Splita, Stomorica kod Omi{a, Brela kod
Makarske, Gorsko zrcalo u Medvednici, Podrutski Gubec u Ivan{~ici i Kal-
nik. Prema Marku Ro`manu (velja~a 2001.), u Hrvatskoj ima 18 smjerova
te`ih od 8. stupnja (u tablici su ime i ocjena smjera, penjali{te, ime prvog
penja~a i godina prvog uspona):
1. Malvazija, 8b+, Dvigrad, Manolo 1989.(?)
2. Il marattoneta, 8b+, Paklenica, Manolo, 1987.
3. Moskito, 8b(?), Paklenica, Gerhard Horhager, 1989.(?)
4. Quo vadis, 8b, Oki}, Marko Ro`man, 2000.
5. Mala sirena, 8a+, Pokojec, Marko Ro`man
6. Novak @erom, 8a+, Omi{, Marko Ro`man 1999.
7. Funky shit+Svarog, 8a+, Paklenica, Marko Ro`man 2000.
8. Gagin, 8a/a+, Omi{, Ivan Lisica, 2000.
9. Rosna ljubi~ica, 8a, Pokojec, Marko Ro`man, 1997.
10. Oxa, 8a, Pokojec, Marko Ro`man 1999.
11. Apres, 8a, otok Unije, Tadej Slabe, 1989.(?)
12 HRVATSKE PLANINE
12. Rex Croatorum Tomislav, 8a, Omi{, Ivica Matkovi}, 1998.
13. Event Horizont, 8a, Trogir, Ivica Matkovi}, 1998.
14. Funky Shit, 8a, Paklenica, Klemen Vodlan 1999.
15. [i{mi{, 8a, Oki}, Marko Ro`man, 1997.
16. Prste lomim, `ivci mi krvare, 8a, Pokojec, Marko Ro`man 2000.
17. Sv. Duje, 8a, Marjan, Ivica Matkovi}, 1994.
18. Perun u desno (kombinacija 7+14), 8a, Paklenica, Marko Ro`man
LITERATURA
Pilji}, I.: Sportsko penjanje – novi sport. NP 41, 1989., 29; ^uji}, B.: Croatia. Penja~ki vodi~. Zagreb 1999. (hrv., engl., njem. i tal.
izdanje); Poljak, @.: [portsko penjanje u Hrvatskoj. Povijest {porta 26, 1994., 103, 44-50; Pilji}, I. i Kunosi}, Z. Marjan: Penja~ki vodi~. PD
Mosor, Split, 1986.
Padobransko jedrenje (paragliding). U
hrvatskim planinama mnogo je vrhova koji
strmim padinama i dobrim mikroklimat-
skim obilje`jima omogu}uju padobransko
jedrenje. Tako su ljubitelji toga atraktivno-
ga novog sporta dosad polijetali u Hrv. za-
gorju s Kalnika (desno od gradine), Ravne
gore (kod doma HPD-a »Ravna gora«), u
Samoborskom gorju s Japeti}a i Ple{ivice, u
Gorskom kotaru s Kleka, iznad Triblja u
Vinodolu, s Biokova, vrha U~ke, Vidove go-
re na Bra~u, Lubenica na Cresu, Pelje{ca,
iznad Ba{ke na Krku itd. Iz godine u godi-
nu {iri se popis vrhova. Mnogi pripadnici
ovoga sporta, paraglajderi, ~lanovi su pl. or-
ganizacije. Zmajari imaju rampe za polije-
tanje na Kalniku, U~ki, iznad vinodolskog
Triblja, a s nekih polije}u i bez rampi (Jape-
ti}). Planinski vrhovi su omiljena paraglajderska
uzleti{ta
Orijentacijski sport. Orijentacisti su u
svijetu samostalno udru`eni, dok su u na{oj
zemlji pod okriljem pl. organizacije, {to i nije ~udno jer su u nas tereni za taj
sport uglavnom u planinskim podru~jima. U Hrvatskoj ima nekoliko plani-
narsko-orijentacijskih klubova (POK) i posebnih sekcija u nekim pl.
dru{tvima, s oko 220 ~lanova. Klubovi su »Jelen« u Jastrebarskom i »Mak-
simir« u Zagrebu, a sekcije su u pl. dru{tvima »Sljeme«, »Kapela«, »Vihor« i
»Runolist« u Zagrebu, »Torpedo« u Rijeci, »Bjelovar« u Bjelovaru (v. Adre-
sar). Njihovo djelovanje koordinira Komisija za orijentaciju HPS-a. Orijen-
tacisti organiziraju dr`avno prvenstvo i kup, a natje~u se i u inozemstvu.
Na natjecanjima pobje|uje onaj koji za najkra}e vrijeme stigne od starta na
cilj, prona{av{i zadane kontrolne to~ke uz pomo} specijalnih zemljovida i
kompasa.
Uvodni dio 13
Jezercu u Papuku skija{ku `i~aru; PD »Zagreb - Matica« organizator je tra-
dicionalnoga skija{kog memorijala »Ivan Pa~kovski« na Medvednici, a
PDS »Velebit« iz Zagreba Velebita{kog spusta na Medvednici. Oko neka-
da{njeg doma PD-a »Delnice« na Petehovcu i `i~are {to vodi do doma razvi-
lo se skija{ko sredi{te (sada u lo{em stanju). Zahvaljuju}i dugogodi{njem
radu PD-a »Platak« iz Rijeke, Platak se razvio u glavno skija{ko sredi{te ri-
je~kog podru~ja (Jadranski veleslalom). PD »Dubrovnik« je zaslu`an za
razvoj skijanja iznad Vrbanja na Orjenu (Dubrova~ki veleslalom). Splitski
»Mosor« je nakon Prvoga svjetskog rata uredio pl. ku}e na skijali{tima Ka-
me{nice i Cincara, a nakon Drugoga svjetskog rata orijentirao se na Kup-
res. ^lanovi PD-a »Zagreb Matica« i PD-a »Vihor« iz Zagreba organizirali
su po~etkom 1973. zimsko osvajanje Velebita uzdu`nom turom u trajanju
od gotovo dva tjedna, ~lanovi prvog dru{tva pje{ice, a drugog na skijama.
Danas je u Vrelu pod Bjelolasicom planinski sportsko-rekreacijski zimski
centar »Bjelolasica«, koji je po odluci Sabora Republike Hrvatske jedan od
kapitalnih objekata u dr`avi. U Hrvatskoj su najbolji uvjeti za skijanje na s.
padini Li~ke Plje{ivice (visina, strmina, trajanje snijega i velike smje{tajne
mogu}nosti u obli`njim Plitvicama), ali, na`alost, nisu iskori{teni. Na Ve-
lebitu su postavljene skija{ke vu~nice kod hotela »Velebno« na O{tarijama
i u Krasnom.
LITERATURA
Lipov{}ak, I.: Planinarsko skijanje u Hrvatskoj. NP 27, 1975., 209.
Planinarska speleologija. Na{e dinarske planine, od slovenske do crno-
gorske granice, neiscrpno su podru~je spel. mogu}nosti. Neobi~no bogat-
stvo podzemnog reljefa odavna privla~i pa`nju speleologa. U nas se speleo-
logijom bave, osim nekolicine profe-
sionalaca, i brojni amateri organizi-
rani unutar pl. dru{tava u spel. od-
sjeke (SO). Planinarska je speleolo-
gija specifi~nost hrvatskoga plani-
narstva. Dok su drugdje u svijetu
speleolozi organizirani u samostal-
ne organizacije, u nas se njihova
djelatnost odvija pod okriljem pl. or-
ganizacije kao tzv. podzemni alpini-
zam. Me|utim, tehni~ka je strana
prodiranja u podzemlje sporedna u
toj djelatnosti, a glavna joj je svrha
istra`ivanje podzemne prirode. Re-
zultati njihova istra`ivanja ~esto su
vrlo vrijedni sa znanstvenoga gle-
di{ta. SO PD »@eljezni~ar« u Zagre-
bu ima sre|en katastar od nekoliko
tisu}a spel. objekata, a uz to izdaje
~asopis »Speleolog« (izlazi od 1953.).
^asopis »Hrvatski planinar«, mje-
se~nik HPS-a, tako|er objavljuje re-
zultate speleolo{kih istra`ivanja u
spel. rubrici. Planinari-speleolozi
imaju svoje odsjeke u pl. dru{tvima
»@eIjezni~ar« i »Velebit« u Zagrebu,
»Japeti}« u Samoboru, »Dubovac«
u Karlovcu, »Mosor« i SK »Split« u
Speleolozi su podzemni alpinisti (Vlado Bo`i}) Splitu, »Kamenar« i »Sv. Mihovil« u
14 HRVATSKE PLANINE
[ibeniku i »Biokovo« u Makarskoj, »Spivnik« u Blatu,
»Dubrovnik« u Dubrovniku, »Klen« u Vodicama, »Li-
burnija« u HPD-u »Paklenica« u Zadru, »Mala~ka« u
Donjim Ka{telima (stanje koncem 2000.). Odsjeci se
brinu za izobrazbu kadrova, nabavu specijalne opreme,
stru~nu dokumentaciju, organiziranje te~ajeva i istra-
`ivanja, a osim toga pru`aju svoju stru~nu pomo} znan-
stvenim i privrednim organizacijama. Njihov rad koor-
dinira Komisija za speleologiju HPS-a. Planinar mo`e
ste}i naslov speleologa ako zavr{i odre|eni pripravni~ki Ivan Lovri} Sinjanin
sta`, stekne potrebnu teoretsku, terensku i prakti~nu (1754.–1777.), za~etnik
izobrazbu, te polo`i ispit. hrvatske speleologije
Uvodni dio 15
Ime objekta Lokalitet Dubina
(m)
6. Ledena jama sjeverni Velebit 536
7. Ponor na Bunjevcu ju`ni Velebit 534
8. Crveno jezero Imotski 528
9. Jama pod Kamenitim vratima Biokovo 520
10. Amfora Biokovo 515
11. Jama Olimp sjeverni Velebit 478
12. Fantomska jama Velebit 477
13. Jama Muni`aba Velebit 448
14. Stupina jama Bitoraj 413
15. Nova velika jama Biokovo 380
16. Jama kod Ra{pora ]i}arija 361
17. Biokovka Biokovo 359
18. Ponor Pepelarica srednji Velebit 358
19. Punar u Luci Pusto polje, Lika 350
20. Klementina III. srednji Velebit 333
21. Podgra~i{}e II. otok Bra~ 329
22. Ksantipa sjeverni Velebit 323
23. Klanski ponor okolica Rijeke 320
24. Puhaljka ju`ni Velebit 320
25. Zaboravna jama Biokovo 311
26. Klementina IV. sjeverni Velebit 300
LITERATURA
Bo`i~evi}, S.: Pl. speleologija, u: Poljak, @.: Hrv. planinarstvo. Zagreb 1995. (str. 169); Bo`i~evi}, S.: ^ovjek u podzemlju. Zagreb 1977.;
Bo`i~evi}, S.: Kroz na{e spilje i jame. II. izd., Zagreb, 1984.; Bo`i~evi}, S.: Fenomen kr{. Zagreb 1992.; Poljak, @. i Bo`i}, V.: [portska ili pl.
speleologija u Hrvatskoj do Drugog svjetskog rata. Povijest {porta 25, 1994., 101, 27; Bo`i}, V.: Speleolo{ki turizam u Hrvatskoj, Zagreb
1999.; Speleolog, ~asopis za speleologiju, SO HPD @eljezni~ar, 1/1953-43/1995.; Speleologija, PDS »Velebit«, Zagreb 2000. (330 str.).
Kra{ki izvori. Me|u njima su najzanimljiviji oni tipa vokliz (franc. Vaucluse)
{to izviru iz malih dubokih jezeraca odjednom poput ~itave rijeke, kao npr. Ka-
ma~nik kod Vrbovskog, Kupica kod Delnica, Kupa kod Razloga, Cetina pod Di-
narom i Una kod Srba, a duboko se doima i izvor Rje~ine koji izbija iz velike pe-
}ine pod masivom Obru~a.
Termalna vrela vrlo su ~esto na podno`ju planine, na tektonskim pukoti-
nama u Zemljinoj kori. Takva su npr. Velika pod Papukom (kupali{te kod
pl. doma), Lipik pod Psunjom (lje~ili{te), Stubi~ke toplice (kupali{te i lje~i-
li{te), Sutinsko kod Podsuseda (presahnulo) i Zelinsko kupali{te pod Med-
vednicom, Sutinsko pod Ivan{~icom, Topli~ica pod Grebengradom (kupa-
li{te), Vara`dinske toplice pod Kalnikom (lje~ili{te), [midhenovo kod Sa-
mobora (kupali{te), Svetojansko pod Japeti}em, Topusko pod Petrovom
gorom (lje~ili{te) itd.
Slapovi se u Hrvatskoj gotovo bezizmimno nalaze u planinskim podru~ji-
ma – tako Jankova~ki slap na Papuku, Sopot na Medvednici, Cerinski vir u
Samoborskom gorju, Brisalo u @umberku, Zeleni vir u Gorskom kotaru,
Plitvi~ki slap u Maloj Kapeli, slap u Sko~ajskoj dragi u Li~koj Plje{ivici, sla-
povi Une kod Martin Broda, Topoljski buk kod Knina, Zadvarje pod
Omi{kom Dinarom.
Planinska jezera poseban su ukras planinske prirode. Neka su prirodna,
druga umjetna. Prirodna su Sovsko na Dilj-gori, Sungersko, Malovansko i
Babino na Velebitu, Babi}a jezero izme|u Po{taka i Ilice, Plitvi~ka jezera
izme|u Plje{ivice i Male Kapele, periodi~no jezero na Krbavskom polju pod
Plje{ivicom. Umjetna su jezera Petnji~ko na Dilj-gori, Orahovi~ko pod Krn-
dijom, Jankova~ko u Papuku, Trako{}ansko izme|u Ravne gore i Macelja,
Sabljaki i Javornik pod Klekom kod Ogulina, Kru{~ica pod Velebitom, Pe-
ru~ko pod Svilajom, Bajer, Lepeni~ko i Lokvarsko u Gorskom kotaru itd.
16 HRVATSKE PLANINE
Stjenjaci. Ve}i kompleksi
stjenovitih vrhova nalaze se
u Gorskom kotaru (Bijele,
Samarske i Kolovratske sti-
jene, Risnja~ke Bijele stije-
ne, Pakleno i Kamenjak) i
na Velebitu (Hajdu~ki, Ro-
`anski i Dabarski kukovi,
Kozjak, Bojinac, Tulove gre-
de i Crnopac).
Klanci, sutjeske i kanjo-
ni: sutjeska Kosteljine pod
Kuna-gorom, Zelenjak pod
Cesargradom, Slapnica u Topoljski buk pod Dinarom, u izvori{tu rijeke Krke
@umberku, Kama~nik kod
Vrbovskog, Vra`ji prolaz kod Skrada, Mudna dol pod Obru~em, Vela ili
Vranjska draga na U~ki, Zavratnica kod Jablanca, Velika i Mala Paklenica
u Velebitu, kanjon Zrmanje kod Obrovca, Kozja draga u Li~koj Plje{ivici,
prodor Cetine kod Omi{a.
Gradine i dvorci. Na mnogim se na{im planinama i na njihovim obronci-
ma, osobito u sj. Hrvatskoj, nalaze ru{evine srednjovjekovnih zamkova,
tvr|ava, samostana i crkava. Svojim polo`ajem, na slikovitim i te{ko pris-
tupa~nim strmim bre`uljcima, uvijek na dominantnom polo`aju sa {irokim
vidikom, odreda su privla~ne planinarske to~ke. Takve su gradine, na
primjer, Bedemgrad, Orahovica (ili Ru`ica) i Starigrad na Krndiji; Klak,
Veli~ki grad, Stup~anica, Dobra Ku}a, ^aklovac i Kamengrad oko Papuka;
Vrhova~ki, Vi{kova~ki i Dola~ki grad na Po`e{koj gori; Gari}, Ko{uta, Br-
{ljanac, Jelengrad i Bela Crkva na Moslava~koj gori; Veliki i Mali Kalnik na
Kalniku; Grebengrad, Belecgrad, Lobor, O{trcgrad, Milengrad i Pusta Be-
la na Ivan{~ici; Kostelgrad na Kosteljskoj gori, Cesargrad na Cesargradskoj
gori; Zelingrad, Kozelin, Medvedgrad i Susedgrad na Medvednici; samo-
borski Stari grad, Oki}, Lipovac i Turanj u Samoborskom gorju; @umberak
i Stari grad u @umbera~koj gori; Klinac, Zrin, ^unti} i Pecki grad u Zrin-
skoj gori; Vitunj na obronku Kleka; Karlovi}a dvori u Li~koj Plje{ivici; Zvo-
nigrad, Rakovnik, Po~itelj, Ostrovica, Kla}enica i Ve}ka kula oko Velebita;
Vrli~ki grad izme|u zagorskoga Kozjaka i Svilaje; Glava{ kod Kijeva pod
Dinarom; Petrovac na obronku Promine; Ko{tilo pod Vidovom gorom na
Bra~u; Mirabela i Stari grad na Omi{koj Dinari itd. Gradovi i tvr|ave koji
su sa~uvani ili obnovljeni nalaze se isklju~ivo na podno`ju planina: Tra-
ko{}an, Veliki Tabor, Bela, Bosiljevo, Severin, Dubovac, Ogulin, Ozalj, Tr-
sat, Nehaj itd.
LITERATURA
Laszowski, E.: Hrvatske povjestne gra|evine, I. Zagreb 1902.; Szabo, Gj.: Sredovje~ni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920.;
Laszowski, E.: Gorski kotar i Vinodol. Zagreb 1923.; Szabo, G.: Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb 1939.; \uri}, T. i Feletar, D.: Stari gradovi i
dvorci zapadne Hrvatske. 2. izd. Vara`din 1981.; \uri}, T. i Feletar, D.: Stare gra|evine isto~ne Hrvatske. Vara`din 1983.; Obad [}itaroci,
M.: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja. Zagreb 1989.
Telekomunikacijski objekti. Na mnogim na{im vrhovima, upravo na
najljep{im vidikovcima, podignuti su razni telekomunikacijski ure|aji, ve-
}inom UKV stanice, TV repetitori i PTT ure|aji. Njihovi ~eli~ni tornjevi
nagr|uju prirodan izgled planine, ali ponekad koriste planinarima kao
dobre orijentacijske to~ke jer su nadaleko vidljivi. Na`alost, neki su od tak-
vih ure|aja ogra|eni bodljikavom `icom ili ozna~eni natpisom koji zabra-
njuje prilaz vrhu planine, {to ima za posljedicu da su neki lijepi vidikovci
planinarima postali nepristupa~ni. Pl. organizacija dosad nije uspjela pri-
Uvodni dio 17
voljeti vlasnike tih objekata da u njima urede pl. skloni{ta za slu~aj nevre-
mena. Najdrasti~niji je primjer TV tornja na Medvednici koji je podignut
na mjestu pl. piramide, uz obe}anje da }e na tornju biti vidikovac pristupa-
~an planinarima.
Brdske ceste. Iako se sa stajali{ta za{tite prirode protivimo prodoru civi-
lizacije u planine, osobito onim oblicima koji su opasnost za njihov biljni
pokrov, a brdske ceste slu`e ponajprije za izvoz posje~enih stabala – te ces-
te mogu planinaru poslu`iti za brz prilaz visinskom podru~ju. Planinari
~istunci protive se, dodu{e, upotrebi motornog vozila na pl. pohodima, ali je
~injenica da se brzim prilazom boravak u planini produ`uje, {to je va`no u
suvremenom na~inu `ivota sa stalnom vremenskom oskudicom. Osim to-
ga, takve su ceste koji put jedina mogu}nost prilaza planini onim ljubitelji-
ma prirode kojima su dob ili zdravstveno stanje zapreka za planinarenje.
Zato je u ovom vodi~u osobita pa`nja poklonjena brdskim cestama. Ne sa-
mo da su ucrtane u zemljovide nego su u opisu svake planine, gdje je to bilo
mogu}e, posebno opisani cestovni prilazi, pa i mogu}nosti parkiranja. Da-
nas gotovo i nema planina
bez brdskih cesta, a poneg-
dje one izlaze na najvi{e vr-
hove zbog telekomunikacij-
skih objekata (Papuk, Psunj,
Kalnik, Medvednica, Zrinska
gora, Li~ka Plje{ivica, ]ela-
vac, Biokovo, Vidova gora
itd.), a drugdje ~ine pravu
mre`u {umskih putova (Gor-
ski kotar, Kapela, Li~ka Plje-
{ivica, Velebit). Na`alost, te
su ceste ~esto u vrlo lo{em
stanju. Budu}i da ve}inom
slu`e iskori{tavanju {ume,
Brdska {umska cesta u Gorskom kotaru
odr`avaju se uglavnom sa-
mo za vrijeme sje~e, a nakon toga prepu{taju sudbini. Neke su {umske ces-
te, npr. na Velebitu, Li~koj Plje{ivici i u Gorskom kotaru, zatvorene rampa-
ma, {to pri~inja velike pote{ko}e posjetiteljima koji u planinu sti`u auto-
mobilom.
Kulturni i povijesni spomenici. Mnogi su planinski vrhunci prastara
kultna mjesta jo{ iz pretkr{}anskoga doba. Na njima su nakon pokr{tava-
nja gra|ene kapelice pa se vjerski kult, osobito u Dalmaciji, zadr`ao do na-
{ih dana (npr. kapelice na vrhovima Biokova, Kozjaka, Vidove gore, Ilijina
brda itd.). Ponegdje su i sami oronimi (nazivi planina) povijesno svjedo~an-
stvo. Tako su vrhovi {to nose naziv Perun (Polji~ka planina, U~ka) sa~uvali
ime staroslavenskog boga gromovnika, jednako kao i brojni vrhovi koji no-
se naziv Sv. Ilija (on je »naslijedio« mitolo{koga Peruna). Ivan{~ica je dobi-
la ime po samostanskom redu ivanovcima, u Medvednici su o~ito neko} obi-
tavali medvjedi (prona|eni su njihovi ostaci u {piljama); Kapela nosi ime po
kapelici sagra|enoj nakon odlaska Turaka na mjestu opustjeloga pavlin-
skog samostana; Dinara ~uva trag ilirskoga plemena Dindara, a Promina
predrimskoga ilirskoga grada Promone. Velebitski toponimi kao {to su Se-
gestin, Vla{ki grad i Klementa trag su vla{koga naseljenja koje se sa~uvalo
sve do provale Turaka, a i iz turskoga su doba na toj planini ostali brojni to-
ponimi (Alan, Rizvanu{a, Turska vrata).
Kao spomen na razne partizanske jedinice podignut je na na{im planinama
u razdoblju od 1945. do 1991. golem broj spomenika, spomen-plo~a i drugih
18 HRVATSKE PLANINE
obilje`ja razli~itih dimenzija, oblika i estetskih vrijednosti. Neki su od njih
slu`ili planinarima kao orijentacijske to~ke, drugi su pretvoreni u izleti{ta,
a ponegdje su i ~itava podru~ja progla{ena memorijalnim spomenikom. Ta-
ko je npr. u {umi Begova~i na Psunju rekonstruirana partizanska baza; na
bre`uljku Bla`uju kod Kamenske pod Psunjom podignut je orija{ki spome-
nik (uni{ten je za Domovinskog rata); spomenik mamutskih dimenzija na-
lazi se i na sjevernom podno`ju Moslava~ke gore kod sela Podgari}a; na
Mati}-poljani pod Bjelolasicom je spomenik smrznutim partizanima u obli-
ku 26 kamenih gromada; u Petrovoj gori rekonstruirana je centralna parti-
zanska bolnica sa zemunicama za skrivanje bolesnika, a na vrhu te planine
izgra|en spomenik gotovo faraonskih dimenzija. U Drugomu svjetskom
ratu, a i za vrijeme Domovinskoga rata, stradalo je mnogo planinarskih ku-
}a jer su ostale bez nadzora ili su dobile vojne posade. Osobito je mnogo pro-
palo hrvatskih pl. ku}a u Bosni. Time su hrvatskom planinarstvu naneseni
vrlo te{ki udarci kakve vjerojatno nije podnijela nijedna pl. organizacija u
svijetu. Ta ~injenica dosad jo{ nije doli~no prikazana, a niti povijesno obra-
|ena.
NA[E PLANINARSTVO
[to tra`i planinar u planini. Planinarstvo je vrlo {irok pojam jer nije
ograni~eno ni pravilima ni ideologijama. U organizacijskom je pogledu sas-
tavni dio fizi~ke kulture, ali nije {port jer nema natjecateljskih elemenata
(borbe s protivnikom radi isticanja vlastite li~nosti). Natjecanje je plani-
narstvu strano jer je u suprotnosti s na~elom uzajamnosti, altruizma i hu-
manizma. Iznimka je alpinizam gdje je ~ovjeku »{portski protivnik« stije-
na. Pogre{no je planinarenje smatrati {portom zato {to je skop~ano s fi-
zi~kim naprezanjem, jer bi po toj logici i pjevanje bilo {port. Svaki planinar
izabire za cilj svojega pohoda takvu planinu koja mu odgovara po sklonosti-
ma, sposobnostima i drugim mogu}nostima. Planine opisane u ovom vodi-
~u pru`aju u tom pogledu vrlo {irok izbor. U njima }e na}i zadovoljstvo obi-
~an izletnik, penja~, znanstvenik, istra`iva~, ~ovjek `eljan odmora, rekrea-
cije, prirodnih ljepota, {irokih vidika, mirisa cvije}a i {ume i novih do`ivlja-
ja. Svima je zajedni~ko svojstvo smisao za prirodu. Iz toga proizlazi da je
planinarstvu tjelesno naprezanje samo sredstvo, a cilj mu je i sadr`aj u du-
hovnom podru~ju, pri ~emu se odli~no dopunjuju tjelesno i du{evno do`iv-
ljavanje. Uz to, pl. kretanje pro{iruje i pove}ava znanje, fizi~ku sposobnost,
snala`ljivost, prilagodljivost i sposobnost za `ivot u kolektivu, a upoznava-
nje vlastite domovine i naroda stvara podlogu za razvitak pravoga domo-
ljublja. Planinarstvo je proizvod visoko civiliziranih i kulturnih sredina,
ono je sastavni dio kulture pojedinih naroda i u odre|enom smislu mjerilo
za stupanj urbanizacije.
Planinarska filozofija. U na~elu, za planinarstvo mogu imati puno ra-
zumijevanje samo osobe bogata duhovnog i intelektualnog `ivota, no ipak,
planinu svatko do`ivljava na svoj na~in, ovisno o `ivotnom iskustvu,
ma{tovitosti i svjetonazoru. U idu}im se redcima poku{ava do`ivljavanje
planine klasificirati na nagonski, estetski i eti~ki na~in. Svima je zajedni~ki
nazivnik zadovoljstvo ili u`itak; razlika je samo u tome na kojoj se psihofi-
zi~koj razini taj u`itak do`ivljava. Najni`a razina nije razumska nego na-
gonska ili instinktivna, dakle izvan mo`danih struktura. Vi{i, estetski stu-
panj, oboga}en je emotivnom nadgradnjom, {to zna~i da u do`ivljaju sudje-
luju centri u talamusu na bazi mozga. Eti~ki stupanj posti`u samo rijetki
pojedinci, nakon bogata iskustva i svjesnog izgra|ivanja vlastite li~nosti.
Taj je stupanj oboga}en misaonom nadgradnjom, dakle zbivanjima u
Uvodni dio 19
mo`danoj kori, a prepoznajemo ga po misaonim produk-
tima (literarnim, poetskim, likovnim i drugima). Re-
zultati ovise o sposobnosti poimanja `ivota i smrti,
svemira i beskraja, prirode i bo`anstva, vje~nosti i
prolaznosti, pa i o odnosu prema suputniku, okolini
i domovini.
Hrvatsko planinarstvo. Po svojoj je tradiciji i ka-
rakteru kulturna pojava kojom se na{ narod s pra-
vom mo`e ponositi. S osnivanjem Hrvatskoga pla-
ninskog dru`tva (HPD) godine 1874. Hrvati su se uvr-
stili me|u prvih devet naroda na svijetu s pl. organi-
Prof. dr. Johannes Frischauf zacijom. U po~etnom se razdoblju planinarstvo u Hr-
(1837.–1924.), Austrijanac koji
je potaknuo osnivanje HPD-a
vata bitno razlikovalo od onoga ostalih naroda po to-
me {to je bilo usmjereno znanstvenom istra`ivanju
planinske prirode; zato je njegov doprinos od nemjerljiva zna~enja. Gotovo
svi istaknuti znanstveni radnici, akademici i sveu~ili{ni profesori u 19. st.
bili su ~lanovi HPD-a, koriste}i se planinarstvom kao sredstvom znanosti.
Premda je organizirano hrvatsko planinarstvo zapo~elo tek 1874., njegovi
su po~eci mnogo stariji. Godine 1536., u doba kad se u Europi tek po~eo bu-
diti smisao za prirodu i njezine ljepote, hrvatski pjesnik Petar Zorani}
(1508.–1569.?) iz Nina pi{e na hrvatskom jeziku pjesni~ko djelo »Planine«,
nadahnuto ljepotama Velebita i Dinare i tako se stavlja na ~elo svjetske pl.
knji`evnosti. Vrijedi istaknuti kao posebnost da je u nas
prvi dosad poznati penja~ki podvig u stijeni izvela 1843.
`ena, ilirkinja Dragojla Jarnevi}, usponom u stijeni
Oki}a. U povijesti organiziranoga hrvatskog plani-
narstva treba razlikovati nekoliko razdoblja. Do
konca 19. stolje}a dobrim je dijelom u slu`bi prirod-
nih znanosti i nosi znanstveno-istra`ivala~ko obi-
lje`je. Slijedi razdoblje do Drugoga svjetskog rata u
kojemu planinarstvu daje obilje`je hrvatsko plem-
stvo (grof Miroslav Kulmer bio je tri desetlje}a pred-
sjednik HPD-a). Izme|u dva svjetska rata, kada je
glavni nositelj pl. djelovanja bio gra|ansko-~inov-
ni~ki sloj, prevladavala je romanti~no-izletni~ka mo- Prof. dr. Gjuro Pilar
tivacija djelovanja. Za vrijeme komunisti~ke Jugosla- (1846.–1893.) organizirao je
osniva~ki sastanak HPD-a
vije planinarstvo se smatralo va`nom sastavnicom
op}enarodne obrane i zato u`ivalo prili~nu re`imsku podr{ku. U tom se
razdoblju planinarstvo sna`no pro{irilo i postiglo visok domet stru~nih dje-
latnosti, osobito alpinisti~ke, ekspedicijske, speleolo{ke i spa{avateljske.
Uz to je dobilo sklonost manifestacijskim akcijama.
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1536. Petar Zorani} pi{e »Planine« nadahnut ljepotama Velebita
1689. I. V. Valvasor objavljuje prvu sliku Kleka
1776. po~etak speleologije (istra`ivanje Ivana Lovri}a)
1838. saski kralj Friedrich August II. penje se na Klek
1843. prvi poznati penja~ki uspon: Dragojla Jarnevi} u Oki}u
1852. prvi pl. putopis: Zora na U~ki, u »Nevenu« (autor A. ].)
1870. prvi pl. objekt: drvena piramida na Sljemenu
1874. prva pl. organizacija: Hrvatsko planinsko dru`tvo
1875. prvi dru{tveni pl. izlet: HPD na O{trcu i Ple{ivici
1876. prvo pl. dru{tvo u Istri: Societa Alpina dell’Istria
1878. prva pl. ku}a: »Gradska ku}a« na Sljemenu
1882. prva markacija: tajnik HPD-a ozna~ava put na Sljeme
1884. prva pl. knjiga: »Spomenica HPD« prilikom desetogodi{njice
1885. prvo dru{tvo u Rijeci: Club Alpino Fiumano
1889. prva `eljezna piramida: HPD-ova na Sljemenu
20 HRVATSKE PLANINE
1895. prvo pl. dru{tvo u Slavoniji: »Br{ljan« u Osijeku
1898. prvi pl. ~asopis: HPD-ov »Hrvatski planinar«
1899. prvo pl. dru{tvo u Dalmaciji: »Liburnia« u Zadru
1900. prva speleolo{ka organizacija: Spel. odsjek u »Liburniji«
1912. prvi penja~ki uspon u Kleku (tri ~lana HPD-a)
1923. prva hrv. pl. organizacija u BiH: »Bjela{nica« u Sarajevu
1925. na Plitvicama osnovan Planinarski savez Jugoslavije
1926. prvi priznati prvenstveni uspon: Cepina{ki smjer u Kleku
1930. D. Jak{i} i F. Dra`enovi} prvi na Mont Blancu bez vodi~a
1931. prvi pl. film: »Durmitor« Branimira Gu{i}a
1933. prvo dru{tvo u Mostaru: Podru`nica HPD-a »Prenj«
1935. prva alpinisti~ka organizacija: Alp. sekcija u HPD-u
1936. prva alpinisti~ka {kola (organizator Alp. sekcija)
1938. prva Hrvatica na Mont Blancu: Micika Froelich iz Zagreba
1939. otvorenje najvi{e hrv. pl. ku}e: Veliki Vilinac na Prenju
1940. prvi prvenstveni uspon u Velebitu: Brahmov smjer, Ani}a kuk
1948. osnovan Hrvatski planinarski savez
1950. osnovana Gorska slu`ba spa{avanja
1953. prvi planinarski slet: Plitvi~ka jezera
1953. PSH postaje ~lanom Me|unarodnoga planinarskog saveza (UIAA)
1956. prvo prvenstvo u orijentaciji: 150 natjecatelja na Dinari
1971. hrv. zastava prvi put u Himalaji (@. Poljak u Annapurni)
1974. najve}a pl. nesre}a: ~etiri penja~a poginula na Kavkazu
1979. prvi uspon na Mount Everest: Spli}anin Stipe Bo`i}
1982. prva zagreba~ka alpinisti~ka himalajska ekspedicija
1984. otvorena alpinisti~ka zbirka u Ogulinskom muzeju
1991. HPS opet primljen u Me|unarodni planinarski savez (UIAA)
1991. osnovani Gorski zdrug i Planinska satnija »Velebit«
1993. Stipe Bo`i} na K-2, drugom vrhu svijeta po visini
1994. planinari istra`ili najdublju jamu: Lukina jama (-1392 m)
1995. prva hrv. himalajska ekspedicija, Cho Oyu s tibetske strane
1997. druga hrv. himalajska ekspedicija, Mt. Everest s tibetske strane
1998. tre}a hrv. himalajska ekspedicija, Shisha Pangma s tibetske strane
1998. na Dan hrv. planinara 30. svibnja 700 planinara na vrhu Dinare
LITERATURA
Poljak, @. i Bla{kovi}, V.: Hrv. planinarstvo. PSH, Zagreb 1975.; Poljak, @.: Slike iz povijesti hrv. planinarstva. PSH, Zagreb 1987.
Planinarska je knji`evnost sadr`ajem najsrodnija putopisnoj knji`ev-
nosti. U alpskih naroda ona je posebna i vrlo cijenjena grana. U povijesti
hrvatske knji`evnosti, na`alost, nije dobila odgovaraju}e mjesto, iako ni
kvalitetom, ni raznovrsno{}u, ni obiljem nije bezna~ajna. Tome je glavni
Uvodni dio 21
Tri stupa hrvatske planinarske knji`evnosti: Dragutin Hirc (1853.–1921.), akademik Branimir Gu{i} (1901.–1975.)
i dr. Ante Rukavina (1928.–1994.)
uzrok bez sumnje neobavije{tenost stru~njaka za povijest knji`evnosti.
Kratkim izborom iz literature, u opisu svake planine, ovaj vodi~ nastoji ne
samo dati putokaz ~itatelju koji `eli vi{e znanja nego i upozoriti na bogat-
stvo na{e pisane pl. rije~i. Vode}i je ~initelj u hrvatskoj pl. knji`evnosti mje-
se~nik »Hrvatski planinar« koji izlazi od godine 1898. sve do na{ih dana (od
1949. do 1991. pod naslovom »Na{e planine«). Gotovo puno stolje}e taj ~a-
sopis okuplja pl. pisce, a i danas je jedini koji trajno njeguje pl. knji`evnost.
LITERATURA
Poljak, @.: Hrvatska planinarska knji`evnost – antologija – biografski leksikon. HPS, Zagreb, 1994.; Poljak, @.: Bibliografija »Hrvatskog
planinara« i »Na{ih planina« 1898.–1975. NP 1974., br. 11-12 i 1975., br. 1-2.
Za{tita planinske prirode. Pokret za za{titu prirode i ~ovjekova okoli{a
osniva se na istoj idejnoj osnovi kao i planinarstvo. Zato je pokret za za{titu
prirode oduvijek imao plodno tlo u okrilju pl. organizacije, a u planinarima
beskompromisne prista{e. Misao o za{titi prirode niknula je u europskim
pl. organizacijama jo{ u 19. st., ali je danas znatno prema{ila amaterske ok-
vire: postala je vlasni{tvom svake kulturne sredine, u{la u zakonodavstva i
institucionalizirala se. U na{oj je zemlji priroda najbolje o~uvana u okrilju
planina. Na`alost, u na{oj donedavna zaostaloj zemlji, civilizacija se razvija
znatno br`e od kulture, ~esto ~ak i na njezinu {tetu. Pos-
je}uju}i predjele koji su daleko od nadzora i oka jav-
nosti, planinari postaju o~evici bezobzirnog
uni{tavanja na{ih najve}ih prirodnih vrijednos-
ti. Podsjetimo samo na vrlo poznate ~injenice:
potpun nestanak hrastovih pra{uma u Slavoni-
ji, ogoljavanje kra{kih planina s nepopravljivim
posljedicama i postupno pretvaranje na{e obale
u kamenitu pustinju. Pokret za za{titu prirode
u nas je jo{ uvijek u defenzivi i u stalnoj opasnosti
da bude optu`en kao ko~nica razvoja. Treba neuvi-
jeno re}i da su tome glavni uzroci primitivan Znak Komisije za za{titu
mentalitet i kratkovidni ekonomski apetiti u od- prirode HPS-a
govornih ljudi. Opisuju}i pojedine planine, ovaj
vodi~ nije mogao pre{utjeti nemilosrdno pusto{enje na{ih najljep{ih pri-
rodnih regija. Me|u negativnim faktorima na prvom mjestu treba istaknu-
ti pogre{no gospodarenje {umama koje daje prednost sje~i pred njegom.
Planinari su najbolji svjedoci {tetnih posljedica takve politike: sve je manje
{ume, a sve vi{e goleti i bujica. Ima, me|utim, i me|u planinarima ekolo{ki
neobrazovanih pojedinaca koji kr{e pravila za{tite, pa i zakonske odredbe,
primjerice trganjem za{ti}enih biljaka, bacanjem otpadaka i opu{aka ciga-
reta, paljenjem vatre u {umi, pa ~ak i u strogo za{ti}enim podru~jima. Pl.
etika nala`e korektan odnos prema prirodi – pravi planinar ulazi u prirodu
sa strahopo{tovanjem. Tko ne pozna rijetke i zakonom za{ti}ene biljke tre-
22 HRVATSKE PLANINE
ba se u visinskom pojasu na{ih planina kloniti
bilo kakva trganja i branja cvije}a. Po zakonu
je npr. ka`njivo ubrati runolist, encijan,
kranjski ljiljan, klekovinu bora, Kitajbelov i
alpski jaglac, sr~anik, likovac, bo`ur, degeni-
ju, sibireju (ukupno je u Hrvatskoj za{ti}eno
28 biljnih vrsta). U Hrvatskoj je 8 nacionalnih
parkova, 6 parkova prirode, 2 stroga rezerva-
ta, 69 specijalnih rezervata, 23 park-{ume, 28
zna~ajnih krajolika, 72 spomenika prirode i
114 hortikulturnih spomenika, prete`no u
brdsko-planinskim podru~jima. Budu}i da je
u nas priroda najbolje sa~uvana u planinama,
nije slu~ajno da je ve}ina zakonom za{ti}enih
podru~ja upravo u njima. Spomenimo samo Ubrati cvijet - ubiti cvijet!
nacionalne parkove Risnjak i Paklenicu, stro-
gi prirodni rezervat Hajdu~kih i Ro`anskih kukova, specijalne prirodne re-
zervate {umske vegetacije na Li~koj Plje{ivici, Medvednici, Psunju i Velebi-
tu, te brojne rezervate prirodnih predjela. U opisu pojedinih planina prida-
je se posebna va`nost za{ti}enim podru~jima. Posjetitelj se u njima treba
strogo pridr`avati na~ela za{tite i po{tivati upute lugarskoga i ~uvarskog
osoblja.
Ekologija i planinarstvo. Za razliku od vremena koje je za nama, kada
se nastojalo omasoviti planinarsku organizaciju, ekologisti se zala`u, u
suglasnosti s Me|unarodnim planinarskim savezom (UIAA), za ovih deset
smjernica u budu}nosti:
– ne usmjeravati u planinu ekolo{ki neobrazovano mno{tvo izletnika
– ne graditi pl. objekte u visinskom podru~ju
– smanjivanjem komfora u ku}ama visinskog podru~ja odvra}ati posjetitelje
od du`eg boravka
– reducirati mre`u markiranih staza na osnovne pravce
– na izletima ne skretati s markiranih staza
– obuzdati najezdu penja~a u jo{ netaknute stijene
– zabraniti pu{enje u pl. ku}ama i u planini uop}e
– svoje sme}e nositi s planine sa sobom
– ka`njavati o{te}ivanje bilja, napose trganje cvije}a
– zabraniti lo`enje vatre izvan ure|enih ognji{ta.
Planinarska organizacija u Hrvatskoj osniva se na pl. dru{tvima (po
novome udrugama) koja po zakonskoj odredbi moraju imati najmanje 10
~lanova. ^lanovi pla}aju godi{nju ~lanarinu i na temelju va`e}e ~lanske is-
kaznice imaju u svim pl. domovima popust na no}enju (otpri-
like 50%), a ponegdje i na hrani. S nekim je europskim
zemljama, npr. sa Slovenijom, ugovoren popust na osno-
vi recipro~nosti. Planinarska su dru{tva u~lanjena u re-
gionalne ili gradske saveze (u tijeku je reorganizacija na
`upanijskim osnovama), a sva su ~lanovi Hrvatskoga
planinarskog saveza (HPS). HPS je ~lan Me|unarodne
unije planinarskih organizacija (UIAA).
Adresar planinarskih saveza
¡ Hrvatski planinarski savez (HPS): 10000 Zagreb, Kozar~eva 22; tel/faks
(01) 4824-142; e-mail: hps@zg.tel.hr; www://pubwww.srce.hr/hps
¡ PS Zagreba, 10000 Zagreb, Ribnjak 2, tel. (01) 4818-551
¡ PS Koprivni~ko-kri`eva~ke `upanije: 48000 Koprivnica, Kri`eva~ka 9a
¡ Slavonski planinarski savez: 31000 Osijek, S. Radi}a 14
¡ PS Karlova~ke `upanije: 47000 Karlovac, Strossmayerov trg 2
¡ PS [ibensko-kninske `upanije: 22000 [ibenik, Mimac 8
Uvodni dio 23
¡ PS Krapinsko-zagorske `upanije: 49000 Krapina, Magistratska 10
¡ PS Me|imurske `upanije: 40000 ^akovec, Strossmayerova 9
¡ Savez planinara Li~ko-senjske `upanije: 53000 Gospi}, Buda~ka 24
¡ PS Primorsko-goranske `upanije: 51000 Rijeka, Korzo 40/1
¡ PS Splitsko-dalmatinske `upanije: 21001 Split, p.p. 414
¡ PS Vara`dinske `upanije: 42000 Vara`din, Bana Jela~i}a 2
Tijela Hrvatskoga planinarskog saveza jesu: skup{tina, glavni odbor, izvr{ni
odbor, nadzorni odbor i sud ~asti. Stru~ni rad odvija se u komisijama za Gor-
sku slu`bu spa{avanja, vodi~e, speleologiju, alpinizam, {portsko penjanje,
orijentaciju, planinarsko skijanje, za{titu prirode, gospodarstvo, planinar-
ske putove, promid`bu i izdava{tvo, {kolovanje kadrova, odlikovanja, povije-
st planinarstva, kadrovsku i normativnu djelatnost.
Dru{tveni dom HPS-a u Zagrebu. Sjedi{te je Hrvatskoga planinarskog
saveza u Zagrebu u Dru{tvenom domu u Kozar~evoj ulici 22 (12 minuta s. od
Britanskog trga). Dom je bio
otvoren 16. prosinca 1972. u
novogradnji kupljenoj 1971.
U njemu je poslovnica Save-
za (radno vrijeme od 8 do 14
sati; ponedjeljkom do 19 sa-
ti), uredni{tvo ~asopisa »Hr-
vatski planinar«, sjedi{te
Gorske slu`be spa{avanja i
knji`nica. U prizemlju je sa-
la za sastanke i predavanja s
garderobom i skladi{te GSS-
a; u suterenu je gara`a za
dru{tveno vozilo, u prvom
su katu poslovnica, ra~uno-
Dru{tveni dom HPS-a u Kozar~evoj ul. 22 u Zagrebu vodstvo, tajni~ka soba i
prostrana terasa. U domu se odr`avaju stru~ni te~ajevi i planinarske {kole,
sastanci komisija i tijela HPS-a.
Planinarska dru{tva u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ih je po~etkom 2001. g.
bilo 163 s oko 20 000 ~lanova.
Adresar planinarskih dru{tava u Hrvatskoj
(stanje 31. prosinca 2000.; u zagradi pribli`an broj ~lanova)
BABINO POLJE NA MLJETU (20225)
»Planika« (30), Zabrije`e b.b., Ante Aljinovi} (020) 745-028
BELEC (49254)
»Belecgrad«, Belec b.b., Stjepan Han`ek (049) 460-070
BELI[]E (31551)
»Beli{}e« (95), p.p. 37, Stjepan Savi} (031) 664-764
BJELOVAR (43000)
»Bilogora« (140) p.p. 2, \. Gustovi} (043) 231-025
»Bjelovar«, Orijentacijski klub, p.p. 89
BRELA (21322)
»Pozjata«, Dra`en Medi}, Bartola Ka{i}a 46, (021) 618-783
BROD MORAVICE (51315)
»Vr{ak« (40), Gornji kuti 10a, Josip [tajduhar (053) 817-156
BUDIN[^INA
»Milengrad« (85), p.p. 11., Zvonimir Zozoli (049) 459-327
CRIKVENICA (51260)
»Strile`« (124), prim. dr. Stanko Jurdana, Pavla Radi}a 33/IV,
(051) 781-862
24 HRVATSKE PLANINE
^AKOVEC (40000)
»@elezna gora« (92), Lavoslava Ru`i~ke 8, Franjo Marciu{,
(040) 813-847
PK »Extrem« (37), p.p. 185, Velimir Ma~kovi} (040) 813-475 (stan)
i 811-176 (na poslu)
»Me|imurje« (250), p.p. 132, Trg kralja Tomislava 15, Bistrovi}
(040) 815-063 i 812-319
^AVOGLAVE (22322)
»Sv. Ilija«, Ru`i}, ^avoglave
DARUVAR (43500)
»Petrov vrh« (295), p.p. 27, Slavko Sohr, (043) 31-488/52
DELNICE (51300)
»Petehovec« (25), Nino Mihel~i}, (051) 812-594
»Ris«, POK, Stjepana Radi}a 1
DONJA STUBICA (49240)
»Stubi~an« (40), Kolodvorska 16, Sinkovi}, (049) 289-122
DRNI[ (22320)
»Promina« (45), Ka~i}a Mio{i}a 2, Petar Bukarica, (022) 887-617
DUBROVNIK (20000)
»Orjen« (50), p.p. 102, Franica Krile, (020) 425-791
DUGA RESA (47250)
»Vinica« (70), p.p. 18, Mre`ni~ka obala 8, Antun Golda{i}, (047) 83-331
\AKOVO (31400)
»\akovo« (30), Miroslav Lay, Ul. A. Star~evi}a 53, (031) 813-420
\UR\ENOVAC (34511)
»Sunovrat«, Kardinala A. Stepinca 2
FERI^ANCI (34512)
»Sokol« (160), Trg M. Gubca 9, Zlatko Brki}, (034) 723-018
GEROVO (51304)
»Jelenc«, Kupni~ki vrh 1
GLINA (44400)
»Pogledi}«, Srednja {kola, Frankopanska 30, Ljubica [elimber
(044) 882-555
GOSPI] (53000)
»Viso~ica« (230), p.p. 1, Ana Lemi}, (053) 572-001
»@eljezni~ar«, Bilajska 165, Tomislav ^ani} (053) 574-065
IMOTSKI (21260)
»Imotski« (22), Josip Vukosav, Petra Vrdoljaka 17b (021) 842-932
IVANEC (42240)
»Ivan~ica« (165), p.p. 40, Cvjetko [o{tari}, (049) 466-665 i (099) 488-730
JABLANOVEC (10241)
»Kameni svati« (19), Krapinska 14, Miku{ (01) 422-408
JASTREBARSKO (10450)
»Jastrebarsko« (60), p.p. 20, Dra`en Lovre~ek, Gornja Reka 10f,
(01) 832-713 i 6282-717
»Jelen« POK HV (43), Zrinskih i Frankopana 13, @eljko Klin~arov
(01) 3786-839
JELENJE (51218)
»Obru~« (65), Podkilavac 85
KARLOVAC (47000)
»Dubovac« (130), Strossmayerov trg 2, (047) 612-123
»Martin{~ak« (104), p.p. 33, Antun Petrekani}, (047) 611-617
KASTAV (51215)
»Kastav« (65), p.p 3, Damir Spin~i}, (051) 211-892, 224-203
KA[TEL KAMBELOVAC (21214)
»Ante Bedalov« (58), p.p. 5, Brce 31, Josip Pej{a, (021) 221-402
KA[TEL SU]URAC (21212)
»Kozjak« (151), p.p. 52, Ante Dadi}, (021) 225-511
KA[TEL STARI (21216)
»Mala~ka-Donja Ka{tela« (30), Obala kralja Tomislava 55
Uvodni dio 25
KLANA (51217)
»Pli{«, Klana br. 33, Boris Kri`an, (051) 808-606
KLANJEC (49290)
»Cesargrad« (50), M. Gupca 3, Marijan Ple{ko, (049) 50-413, 50-300
KNIN (23400)
»Dinara«, Sva~i}eva 22
KONJ[^INA (49282)
»Gradina« (210), p.p. 2, inf. Alojz Kranjec, (049) 465-122 i 465-036
KOPRIVNICA (48000)
»Bilo« (695), p.p. 45.
»Pevec« (40), p.p. 118, Dubravka Karda{, (048) 831-502
KRAPINA (49000)
»Strahinj~ica«, Magistratska ul. 10, inf. Jeronim Fer~ek, (049) 371-314
KRASNO POLJE (53274)
»Rajinac«, Krasno b. b.
KRI@EVCI (48260)
»Kalnik« (150), Ivanka Krofl, S. Rubido 5, (048) 712-679
KUTINA (44320)
»Jelengrad« (57), Hrvatskih branitelja 6, Ladislav Jurenjak, (044)
679-059
»Yeti« (27), Husein (kod Lupoglavac), P. Zrinskog 85; @eljko
Tomac, (044) 683-913
LABIN (52220)
»Skitaci«, Kali} 2
LEPOGLAVA (42250)
»Trako{}an« (20), Hrvatskih pavlina 12, Damir Ku`ir, (042) 791-803
LIPIK (34551)
»Lipa« (32), Slavenska 34, Josip [uprina, (034) 421-485
LOVRAN (51415)
»Knezgrad«, p.p. 14
MAKARSKA (21300)
»Biokovo« (80), p.p., Dalmatinska 5, tel. i faks (021) 616-455
MALI LO[INJ (51550)
»Osor{}ica« (120), Bo~ac 2, Bolto Gaber{ek, (051) 232-218
MATULJI
»Lisina« (90), M. Frlana 6, Zvonimir Len`er
MRKOPALJ (51315)
»Bijele stijene« (42), p.p. 9, Stanislav Hora~ek, (051) 833-429 (stan)
i 833-172 ({kola); Brana Bla`evi}, (051) 833-248
»Vidici«, Begovo Razdolje 37
MURSKO SREDI[]E (40315)
»Bundek«, Poljska 19
NA[ICE (34500)
»Krndija« (150), J. J. Strossmayera 17, inf. Drago Tro{elj, (031) 130-220
NOVA GRADI[KA (35400)
»Strmac« (70), p.p. 5, Drago Vrbani}, (035) 362-854; faks 362-189
NOVI MAROF (4220)
»Grebengrad« (60), p.p. 80, Damir Pikija, (042) 611-089
NOVSKA (44330)
»Novsko brdo«, Trg. L. I. Oriov~anina 19
OGULIN
»Klek« (50), p.p. 75, inf. Miljenko Pave{i}, (047) 522-384
OMI[ (21310)
»Imber - Mosor«, Pjero Orlandini, Cetinska cesta 38, (021) 861-996
OPATIJA (51410)
»Opatija« (90), p.p. 31, Marica Toma{ko, (051) 712-785
»Orljak« (190), Mar{ala Tita 37, tel i faks (051) 712-756 i Mario
Rube{a, (051) 272-258 i (091) 5213-166
26 HRVATSKE PLANINE
ORAHOVICA (33515)
»Orahovica« (160), S. Radi}a 10, Ivica Novotni, (033) 673-380
OREBI] (20250)
»Sv. Ilija«, Kralja Petra Kre{imira IV. 99, Ivica Trojanovi},
(020) 713-916
OROSLAVJE (49243)
»Runolist«, p.p. 45
OSIJEK (31000)
»Jankovac-Br{ljan« (160), Peja~evi}a 2, Darko Fischer, (031) 205-229
»Zanatlija« (180), Solarski trg 1, Fabijan Marinovi}, (031) 375-960 i
(098) 889-922
OTO^AC (53220)
»Gromova~a« (56), Zagreba~ka ul. 1, Gojko Majeti}, (053) 71-117
OTOK DALMATINSKI (21238)
»Kame{nica« (36), Ivan Vrdoljak, (021) 834-089
OZALJ (47820)
»Grad Ozalj«, Kolodvorska 16
PAKRAC (34550)
»Psunj« (68), Borislav ^erni, Hrvatskih velikana 3, (043) 411-424
PAZIN (52000)
»Pazinka« (50), Dr{~evka 13/3, Franjo Pauli{i} (052) 622-514
PERU[I] (53202)
»Samograd«, Zrinskih i Frankopana 55
PETRINJA (44250)
»Zrin«, Turkulinova 9
PLETERNICA (34310)
»Klikun» (100), p.p. 17, inf. Vid Mari}, (034) 50-236
PLO^E (20340)
»Grabovica«, Vukovarska 9
PO@EGA (34000)
»Sokolovac« (206), p.p. 715, D. Lermana 4, dr. Antun Lovri}
(034) 271-008
PREGRADA (49218)
»Kuna gora« (50), p.p. 25, inf. Ivan Kuster, (049) 73-033
PULA (52100)
»Glas Istre« (158), Bolnica, Zagreba~ka 34, dr. Dubravko Markovi},
tel. (052) 214-433/107
RAVNA GORA (51314)
»Vi{njevica« (150), I. G. Kova~i}a 138
RIJEKA (51000)
»^opalj«, [portsko penja~ki klub, Drage [}itara 1, (052) 22-022
»Kamenjak« (332), Korzo 40/I, dr. Ivica Richter, (051) 831-312 i
445-226
»Platak« (106), Korzo 2A/3, u Dru{tvu (051) 335-637, Josip Jurasi},
(051) 212-929 i (098) 849-508
»RAK« - Rije~ki alpinisti~ki klub, Braj{ina 26
»Torpedo«, POK (130), Dol~i} 12, Zoran Lazi}, (051) 639-156
»Tuhobi}«, Omladinsko PD (50), Prilaz V. Gortana 2, (051) 441-749
»U~ka« (100), Korzo 13
SAMOBOR (10430)
»Japeti}« (170), p.p. 31, Zdenko Kristijan, (01) 3362-886
»Scout«, Josipa Komparea 5, (01) 3360-527, faks 3360-667
»Maks Plotnikov«, Starogradska b. b., Klake
SENJ (53270)
»Zavi`an« (92), Trg Cilnica 8, Mladen Atanasi}, (053) 88111-241
SESVETE (10360)
»Lipa« (179), Trg D. Domjani}a 6 II., Ivan Horvat, (01) 2001-315 i
2293-545
Uvodni dio 27
SINJ (21230)
»Svilaja« (80), Ante Konstantina Matasa 7, Boris Buljan,
(021) 826-087
SISAK (44000)
»Sisak« (123), Ul. Ivana Me{trovi}a 32, Mijo [trk, (044) 536-138
SLAVONSKI BROD (35000)
»Dilj-gora« (160), Trg pobjede 19, Ratkovi} (035) 451-291
SPLIT (21000)
»Mosor« (365), Marmontova 2, p.p. 233, inf. Goran Gabri},
(021) 378-729
»Split«, PK (205), p.p. 365, Mladen Japirko, (021) 210-471
»Marulianus«, [portsko penja~ki klub (37), Neboj{a Jurjevi},
Gori~ka 12
[IBENIK (22000)
»Kamenar« (99), Ante Juras, Te`a~ka 98, tel. (022) 215-914 i
219-365
»Sveti Mihovil« (19), Mladen Racetin, Dubrova~ka 1
UMAG (52470)
»Planik« (144), Obala Josipa Broza Tita 2, (052) 743-003
VARA@DIN (42000)
»Ravna gora« (140), p.p. 128
»Vertikal«, PK (27), Vrazova 8c
»MIV« (270), O. Ker{ovanija 15, Rudica Per{i, (042) 311-191
»Dugi vrh« (101), @eljko Horvati}, Kukuljevi}eva 3, (042) 42-077
VARA@DINSKE TOPLICE (42223)
»Tonimir« (93), PMR, Strozzi 3
VIROVITICA (33000)
»Papuk« (25), Juri{i}eva 4, Zvonko Kova~evi}
VRBOVEC (10340)
»Vrbovec« (30), Kolodvorska 29, [umarija
ZADAR (23000)
»Paklenica« (169), Kova~ka 10, tel. i faks (023) 314-336, Milan
Tro{ejac (023) 332-936
ZAGREB (10000)
»Blagus« (40), 10362 Ka{ina, Blagu{ka 20, Ivan Levak, (01) 6114-222
»Bitoraj« (37), Jurjevska 31, Tomo Vin{}ak
»Dalekovod« (160), M. ^avi}a 4, @itnjak, Danijel Hus
»Ericsson – Nikola Tesla« (117), Krapinska 45, Nikola @iv~i}
»Grafi~ar« (177), Bre{}enskoga 4, Vladimir Sor
Hrvatski lije~ni~ki zbor, Planinarski klub, [ubi}eva 9, dr. Vesna
Kahle, Horvatovac 74, (01) 4635-168
»INA OKI« (100), dr. Zvonimir Sliep~evi}, Trg P. Kre{imira IV. br.
10, tel. (01) 4614-258.
»INA Trgovina Bjelolasica« (96), Zagreb 10020, Av. V. Holjevca 10,
Darko Buliga, (01) 6451-978 i 2381-539
»INA-In`enjering« (41), Ksaver 195, Mario Venturini (01) 4677-444
»Industrogradnja« (160), Franko ^uvalo, Zagreb 10020, Sv. Mateja
68, tel. (01) 6684-123
»Kapela« (190), Mesni~ka 1, Zvonko Kren, (01) 3702-546 i Zoran
Gomzi, (01) 4597-105
»Komedija«, Kaptol 9
»Kon~ar - KET«, Fallerovo {etali{te 22, Branko Zajec, (01) 336-666
»Kraljevec«, Kraljevec 46b
»Maksimir«, PD KBC (35), [alata 3, Medicinski fakultet, prof. dr.
Igor Andreis, Zavod za fiziologiju
»Maksimir«, Pl. orijentacijski klub (75), Barutanski breg 5
»Medve{~ak«, Kneza Borne 9, Dragan Vuji}
»Naftaplin« (159), Dinko Bogav~i}, [ubi}eva 29
»Novi Zagreb« (66), p.p. 65, Zagreb 10010, dr. Nenad Va|i},
(01) 6670-308 i 6674-391
»Pe~ovje«, Av. Dubrava 203, Janko Tomak
»Pliva« (101), Cankareva 22, Dru{tvo za {port i rekreaciju »Pliva«
(planinarska sekcija)
28 HRVATSKE PLANINE
»Prijatelji planina« (52), Dra{kovi}eva 80 III
»Priroda PBZ« (90), Ra~koga 6, Zoran Grguri}, (01) 4680-300
»Risnjak« (98), Josip Bosni}, Juki}eva 4, (01) 4849-222
»Runolist« (100), Ribnjak 2, tel. (01) 4818-551
»Sljeme«, PD HT (174), Branimirova 4, @arko Nik{i},
tel. (01) 4840-119
»Sljeme«, Pl. orijentacijski klub, ^edo Gross, Novotnyjeva 5
»Stanko Kempny« (97), Zagreb 10020, Sv. Nikole Taveli}a 2,
Tomislav Pavlin, (01) 6140-016
»Susedgrad« (88), 10090 Podsused, Aleja selja~ke bune 5a
»[umar«, Vukotinovi}eva 2, Branko Me{tri} (01) 4804-200
»TEP« (30), Zagreb 10090, Medarska 69
»Tre{njevka Monter« (56), 10020 Zagreb, Siget 21b, Ljerka Farka{,
(01) 6522-984
»Velebit«, PD Sveu~ili{ta (633), Radi}eva 23, tel. (01) 4851-670
»Vihor« (201), Basari~ekova 8, Vladimir Horvat, (01) 158-400
»Vrap~e« (50), Ilica 421, Josip Bickalo
»Zagreb Matica« (1097), Bogovi}eva 7/III, tel. (01) 4810-833
»Zanatlija« (130), Ma`urani}ev trg 13, Josip Majnari},
(01) 4635-632
»@eljezni~ar« (386), Trnjanska 5b
ZAGVOZD (21270)
»Sveti Jure« (65), Ivica Buljuba{i} (021) 847-308
ZELINA (10280)
»Zelina«, Nazorova 18
ZLATAR (49250)
»O{trc« (130), Kre{imirova 8, Vesna Ceboci
ZLATAR BISTRICA (49247)
»Javor« (80), dr. Ivan [antek, Nazorova 5
@UPANJA (32270)
»Tikvica«, Aleja Matice hrvatske, 47/IV, Berislav Tkalec, (032) 833-351
Uvodni dio 29
PLANINAR NA POHODU
Planinarska sezona u na{oj zemlji prakti~ki traje ~itavu godinu. Budu}i
da na{e planine pripadaju razli~itim klimatskim podru~jima, nije mogu}e
dati op}enite okvire. Ipak treba istaknuti da u vi{im planinama primorsko-
ga pojasa zimi pu{e bura koja zna prili~no dugo potrajati, a opasna je zbog
hladno}e, naglih naleta i magle {to je stvara na planinskim hrptovima.
Naprotiv, ni`e primorske planine nisu prikladne za ljetne uspone jer su im
padine gole i izlo`ene suncu, pa u njima ponekad vlada neizdr`iva vru}ina.
Povlastice i prava putnika na `eljeznici. Hrvatske `eljeznice daju po-
puste:
¤ 20% za dvosmjerno putovanje (takva povratna karta za udaljenost do 50 km vrijedi 1
dan, do 100 km 2 dana, za udaljenost ve}u od 100 km 6 dana)
¤ 20% za povratne karte uz iskaznicu K-15 (takva karta vrijedi 2 mj. s time da
putovanje u polasku, a isto tako u povratku, mora zavr{iti za 10 dana)
¤ djeca do navr{ene 6. godine voze se besplatno, uz uvjet da ne zauzimaju sjedalo
¤ djeca od navr{ene 6. do 15. godine imaju popust od 50%
¤ 20% popusta ima skupina od najmanje 5 osoba uklju~ivo vo|u puta (svaki ~lan mora
imati Objavu K-16; 2 se djeteta ra~unaju kao 1 osoba)
¤ 30% popusta za skupna putovanja mlade`i, ferijalaca, izvi|a~a, {kolskih ekskurzija i
sl. ako je najmanje 5 sudionika (rok valjanosti jednosmjernih karata je 15, a
povratnih 30 dana)
¤ 30% svaka osoba od 12. do navr{ene 26. godine uz iskaznicu K-33J i osoba starija od
60 g. uz iskaznicu K-33S (iskaznica se dobije pri kupnji karte i vrijedi godinu dana)
do 25 km udaljenosti
¤ prekid putovanja dopu{ten je u roku valjanosti karte, ali uz potvrdu kolodvora gdje se
put prekida (valjanost jednosmjerne karte je 1 dan do 100 km, 2 dana do 400 km, 4
dana vi{e od 400 km).
Vo`nja autobusom. Na redovitim linijama planinari i pl. skupine nemaju
popusta. Dru{tva se mogu u transportnim poduze}ima, osobito privatni-
ma, pogoditi za autobus po vrlo prihvatljivim cijenama, osobito za dane vi-
kenda kada je na redovitim linijama potreban manji broj vozila. Cijena ovi-
si o broju dana i o broju prije|enih kilometara, a ne o popunjenosti vozila.
Prema tome, neracionalno je kretati na put nave~er, vra}ati se ujutro ili
imati nepopunjena sjedala. Radi popunjenosti vozila manja se dru{tva obi-
~avaju udru`iti. Nema bitne razlike u cijeni izme|u vozila s 50 i s 30 sjeda-
la. Za putovanje vrlo uskim i jako zavojitim cestama valja unajmiti manji
(kra}i) autobus. Uobi~ajeno je da se voza~u besplatno osigura no}enje i
prehrana. Unaprijed valja provjeriti je li ispravan razglas u vozilu zbog us-
mene veze vodi~a s putnicima. Posebno se preporu~uje putnim planom
predvidjeti iskrcavanje putnika na jednoj strani planine, a prihvat na dru-
goj. Neki vlasnici vozila pristaju samo na vo`nju asfaltiranim cestama, {to
valja unaprijed predvidjeti.
Planinarsku opremu valja prilagoditi planini, vremenskim prilikama i
trajanju puta. Kao podsjetnik mo`e poslu`iti ovaj popis: pl. cipele, pl. hla~e,
gle`njaci, rezervne ~arape i rublje, vjetrovka s kapulja~om, ogrta~ za ki{u,
naprtnja~a, boca za vodu, za{titne nao~ale, {e{ir ili kapa, rukavice, vesta ili
pulover, baterijska svjetiljka, `igice ili upalja~, fotoaparat s priborom, zem-
ljovid ili vodi~, kompas, visinomjer, dalekozor, pl. iskaznica, papu~e, pribo-
ri za jelo, osobnu higijenu, pisanje, {ivanje, ~i{}enje i prvu pomo}, malo ko-
nopca, novinskog papira i plasti~nih vre}ica. Minimalni sadr`aj osobne lje-
karne: zavoj, gaza, flaster, te sredstva za dezinfekciju, protiv bolova, opek-
lina, proljeva i zatvora. Papu~e su potrebne za boravak u pl. ku}ama gdje
nije dopu{ten ulaz u cipelama. Vjetrovku i vestu treba ponijeti i ljeti zbog
mogu}nosti nagle promjene vremena. Zimska oprema treba biti osobite
kvalitete. Na vi{ednevnim turama, u planinama gdje nema pl. objekata,
30 HRVATSKE PLANINE
nu`na je i oprema za kampiranje. U na{im su planinama mogu}nosti kam-
piranja gotovo neograni~ene, tako da u vodi~u nisu ni posebno isticane. Do-
datna oprema za kampiranje sadr`i ove osnovne elemente: {ator, vre}u za
spavanje, prostirku ili zra~ni jastuk, pribor za kuhanje, lova~ki no`, sjekiri-
cu i lopaticu. Ljekarna treba biti malo bogatija i prilago|ena okolnostima
(npr. sredstvo za kloriranje vode, serum protiv zmijskog otrova itd.).
Pitka voda je pitanje kojemu treba posvetiti osobitu pa`nju na putovanju
kroz bezvodne kra{ke planine. Ne valja se oslanjati na izvore jer neki pre-
su{uju, niti na jame snje`nice jer ih je te{ko na}i bez vodi~a, a pogotovo ne
na bunare, cisterne i lokve jer je u njima voda sumnjive ~isto}e. Iako
mje{tani ponekad hvale neku vodu kao zdravu, valja uzeti u obzir da se nji-
hov organizam s vremenom prilagodio na ve}i stupanj one~i{}enja. To je
razlogom {to ovaj vodi~ u opisima putova ~esto ne spominje neke izvore ili
bunare, ina~e vrlo cijenjene u narodu. Dakle, u bezvodnim planinama naj-
bolje je ponijeti vodu sa sobom na put ili vodu iz bunara prije upotrebe pro-
kuhati ili klorirati.
Zemljovidi su nu`na potreba svakog planinara. Oni nisu samo pomo} pri
orijentaciji nego i bogat izvor podataka za onoga tko ih zna ~itati. U na{im
je prilikama najprikladnija specijalna vojna karta mjerila 1:100.000 ili
1:50.000. Prva obuhva}a ve}e podru~je, ali je te`e ~itljiva zbog sitnijeg pis-
ma. Postoje i specijalke mjerila 1:25.000. One su za planinare neprikladne
jer umjesto jednog lista 1:100.000 treba nabaviti i nositi 16 listova
1:25.000. Zemljovidi u ovome vodi~u ne mogu zamijeniti specijalke, ali im
je prednost u tome {to sadr`e pl. objekte i nove prometnice, a osim toga lak-
{i su za upotrebu jer je na njima istaknuto ono {to je bitno za planinara.
Snala`enje u zemljovidima olak{ava pregledna karta na po~etku knjige.
Pojedinci ve}ih ambicija potra`it }e specijalne planinarske karte. Tvrtka
Smand (42205 Vidovec, Cargovec 87, tel/faks 042/685 433) ima u izda-
va~kom planu tiskanje planinarskih zemljovida svih hrvatskih planina u
mjerilu 1:30 000. Do sada je objavila desetak listova (Medvednica, Gorski
kotar (dva lista), Ivan{~ica, Dilj-gora, Sjeverni Velebit itd.).
Vodi~ka slu`ba. U Hrvatskoj danas ima oko 250 vodi~a dru{tvenih izleta
i ispitanih vodi~a ljetnih i zimskih pohoda. Djeluju na amaterskoj osnovi, a
udru`eni su u stanice vodi~a. Njihovo djelovanje koordinira Komisija za vo-
di~e HPS-a, koja organizira i njihovo {kolovanje. Stanice daju vodi~e ve}im
skupinama i manje iskusnim planinarima, pogotovo za orijentacijski ili
tehni~ki te`a podru~ja, u zemlji i u inozemstvu. Vodi~em pohoda mo`e pos-
tati samo iskusan planinar nakon zavr{ene {kole za vodi~e i polo`enog ispi-
ta, a licenciju mora produljivati svake godine. Stanice vodi~a djeluju u ve-
}im pl. dru{tvima, a njihov rad koordinira Komisija za vodi~e HPS-a. Da-
nas u Hrvatskoj ima 9 stanica vodi~a:
¡ Karlovac; po{tu prima Franjo Novosel, Ple{ivi~ka b. b.
¡ Makarska; adresa: PD »Biokovo«, p.p. 75
¡ Osijek; po{tu prima Krunoslav Hornung, 31551 Beli{}e, Gutmanova 14b
¡ Pula; po{tu prima Jasna Sabadin, 52470 Umag, Radni~ka 2
¡ Rijeka; PD »Kamenjak«, Korzo 40, I
¡ Split; po{tu prima Mladen Japirko, 21210 Solin, De`eli}eva 1
¡ Vara`din; PD »Ravna gora«, p.p. 128
¡ Zadar; po{tu prima Predrag Kurtin, 23272 Kali
¡ Zagreb; Ribnjak 2.
Opasnosti planinarenja u Hrvatskoj vi{e su subjektivne nego objektiv-
ne. Naj~e{}a je neprilika lutanje planinara nevje{tih u orijentaciji. U dinar-
skim planinama orijentaciju znatno ote`ava nepravilan reljef s obiljem po-
nikava i zatvorenih dolina, a u planinama u unutra{njosti {umski pla{t koji
Uvodni dio 31
ograni~ava vidik. Za osobnu se sigurnost mo`e re}i da je ve}a u planini nego
u gradu. U gor{taka je po{tenje i gostoljublje tradicionalno cijenjena vrlina.
U visokim dinarskim planinama zimi je teoretski mogu}a opasnost od vu-
kova. Iako se susret s medvjedom svakoga duboko doima, koliko nam je
poznato, planinari s tom `ivotinjom nisu do`ivjeli nikakvih neprilika. Obi-
lje zmija otrovnica u nekim planinskim podru~jima nala`e stanovit oprez.
Zmije su pla{ljive i ujedaju samo u obrani, pa zato treba paziti kuda se stu-
pa i za {to hvata. U na{e je doba u nekim planinama dodatna opasnost od
mina zaostalih nakon posljednjega rata. Da bi se izbjegle opasnosti u plani-
nama, treba se pridr`avati ovih pravila:
¤ priklju~iti se iskusnim planinarima, npr. izletu nekoga pl. dru{tva
¤ prije puta obavijestiti obitelj ili pl. dru{tvo o smjeru putovanja, a isto tako i
opskrbnika pl. ku}e ujutro prije nastavka puta
¤ putovati sam po planini vrlo je riskantno i opasno jer u slu~aju nezgode
nema tko pru`iti pomo}
¤ izbjegavati put no}u, osobito u dinarskim planinama koje obiluju opasnim
jamama i {krapama
¤ po kra{kom terenu hodati polagano i pa`ljivo zbog opasnosti ozljede
no`noga zgloba i ujeda zmija
¤ za vrijeme podnevne `ege (od 12 do 14 ili 11 do 15 sati) planirati odmor u
hladu zbog opasnosti od sun~anice i toplinskoga udara
¤ sun~anje za vrijeme du`ih tura posve izostaviti jer izaziva tromost i umor
¤ glavu, zatiljak, ramena i o~i za{tititi od sunca
¤ du`e uspone po sun~anim padinama ljeti zapo~eti u zoru
¤ kampirati i bivakirati u {umi ili pod kro{njom, nikako na livadama, na dnu
dolina (mrazi{ta!) ni pod osamljenim stablima (opasnost groma)
¤ zimi ponijeti sa sobom u planinu kompletnu opremu i potra`iti dru{tvo
iskusnih planinara
¤ nevrijeme je u planini najve}a opasnost; za vrijeme bure, magle i me}ave
odustati od puta i ne izlaziti iz zaklona
¤ vodu sumnjive ~isto}e, snje`nicu i ki{nicu prije upotrebe prokuhati ili
klorirati
¤ na naporne ture ponijeti energetski ja~u hranu (ugljikohidrati u obliku
{e}era, tijesta, ~okolade), a alkoholna pi}a posve isklju~iti
¤ upotreba ru~ne prtljage u planini nije prikladna jer ruke trebaju ostati
slobodne
¤ stalno voditi brigu o orijentaciji; ako se za|e s puta treba se vratiti do
poznate to~ke, bez poku{aja improviziranja
¤ zvjerad u planini ne napada ~ovjeka i oru`je nije potrebno, osim u zimsko
doba kad se u ju`noj Hrvatskoj ponekad javljaju vukovi
¤ prije posjeta planinama u kojima je bilo ratnih djelovanja, raspitati se o
sigurnosnom stanju u najbli`oj policijskoj postaji i strogo se pridr`avaj
savjeta.
32 HRVATSKE PLANINE
Nesre}a u planini. Ako se u planini dogodi nesre}a u kojoj je netko ozlije-
|en, pogotovo ako je postao nepokretan, svatko tko je otkrije du`an je:
¤ pru`iti unesre}enome prvu pomo} u okviru svoga znanja i svojih
mogu}nosti
¤ za{tititi unesre}enoga od hladno}e, vlage ili vru}ine na najbolji mogu}i
na~in
¤ ozna~iti mjesto nesre}e ili mjesto gdje se unesre}eni nalazi, osobito zimi
¤ hitno obavijestiti o nesre}i GSS.
Uvodni dio 33
Kodeks planinarske etike. Planinari po{tuju skup nepisanih iskustve-
nih pravila pona{anja koja se osnivaju na humanizmu, po{tenju, drugar-
stvu i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakoga pojedinca. Svaki
kulturni planinar pozna i po{tuje na~ela pl. etike. Eti~ke norme pona{anja
u planini mogu se u kratkim crtama sa`eti ovim kodeksom:
¤ tempo hoda prilagoditi najslabijemu pje{aku u dru{tvu, savjetovati ga i
ponuditi mu svoju pomo}
¤ ne ostavljati u planini samoga ~lana dru{tva; u slu~aju nesre}e postoji
moralna i kaznena odgovornost
¤ pri susretu u planini planinari se me|usobno pozdravljaju; mla|i
pozdravljaju starije, mu{ki `enske, oni koji se penju onoga tko silazi (time
mu se simboli~ki odaje priznanje za izvr{eni uspon)
¤ u opho|enju s mje{tanima imati na umu da su pravila pona{anja u
gor{taka stro`a nego u gradu
¤ gor{tacima se odu`iti za usluge i hranu na prikladan na~in
¤ putuju}i planinskim stazama, u granicama svojih mogu}nosti uklanjati
napadalo kamenje i granje, popravljati putokaze i rubno kamenje na putu
¤ ne bu~iti u planini i ne otvarati glasno tranzistor; pjevanje treba biti
umjereno i nenametljivo
¤ ne lo`iti vatru u {umi, ognji{te ograditi kamenjem, a prije odlaska vatru
bri`ljivo ugasiti
¤ otpatke (prazne boce, konzerve, papire, plasti~nu ambala`u) nositi s
planine sa sobom ku}i
¤ u slu~aju nesre}e u planini prekinuti put i solidarno pristupiti akciji
spa{avanja
¤ ne isticati sebe i svoje sposobnosti i kloniti se natjecanja u brzini uspona; u
planini ja~i poma`e slabijemu jer planinarstvo nije sport
¤ prije odlaska s vrha spremiti u upisnu kutiju knjigu i `ig; ne upisivati
neukusne primjedbe
¤ po{tivati za{titni re`im u nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima,
pridr`avati se uputa lugarskoga i ~uvarskog osoblja, ne trgati za{ti}eno
bilje, bri`ljivo gasiti opu{ke cigareta
¤ prema Ku}nom redu HPS-a u pl. je ku}ama zabranjeno pu{enje, pogotovo
u blagovaonicama i spavaonicama. Nepu{a~i, ne dajte se terorizirati od
pu{a~a, propisi su na va{oj strani!
¤ na cisternama u kra{kim krajevima zadovoljiti se vodom za pi}e; ne
prolijevati vodu i ne zahtijevati vodu za kupanje
¤ planinarsko skloni{te nakon upotrebe o~istiti, prije odlaska ga opskrbiti
gorivim drvom i ostaviti vi{ak hrane budu}im posjetiteljima
¤ pri dolasku u pl. dom predstaviti se opskrbniku, po{tivati njegov autoritet
i biti umjeren u zahtjevima; na odlasku ga pozdraviti i obavijestiti o
smjeru svoga puta
¤ u planinarskoj ku}i po{tivati ku}ni red, ne zalaziti u spavaonice u
cipelama i ne zauzimati vi{e mjesta nego {to je nu`no potrebno; prednost
kod no}enja imaju `ene, djeca, starije i iscrpljene osobe
¤ nakon 22 sata u pl. ku}i po{tivati potpun mir i ne remetiti po~inak
umornim putnicima; po{tedjeti ih od izraza svoga veselog raspolo`enja
¤ pijancima, pu{a~ima, prostacima, sebi~njacima i nasilnicima nije mjesto u
pl. ku}ama.
34 HRVATSKE PLANINE
MEDVEDNICA
Medvednica 35
ISTO^NA MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
35. Uzdu`ni put Laz – Klade{~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
37. Morav~e – Kozelin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu . . . . . . . . . 93
39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica . . . . . . . . . . . . 93
Izvadak iz autobusnoga voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Telefonski brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Sljemenska `i~ara
36 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke
Orografski podaci. Medvednica je planina koja se po svojoj visini ubraja
me|u sredogorja. Prote`e se u smjeru si.-jz. (suprotno od Dinarida!) u du`i-
nu od 42 km, odjeljuju}i Hrvatsko zagorje od Prigorja. Zauzima povr{inu
od 240 km2, a zapremnina joj je (prema Hranilovi}u) oko 720 km3. Glede
njezine pripadnosti stru~njaci se razilaze u mi{ljenjima: neki je ubrajaju u
isto~ne Alpe, drugi je smatraju sastavnim dijelom tzv. Isto~nog kopna ili
stare rodopske mase, a tre}i prijelaznom zonom. Prili~no je jednostavnog
oblika: jasno su izra`ene dvije padine i bilo. S bila (sljemena) na obje se
strane spu{taju brojna, prili~no strma rebra, izme|u kojih su duboko ure-
zane {umovite poto~ne doline. U planinskom se hrptu nalazi iznad Ka{ine
duboko uleknut Ka{inski prijevoj (345 m), koji planinu dijeli na dva dijela:
jz. dio, s najvi{im vrhom Sljemenom (1033 m), duga~ak je 24 km, a si. dio, s
najvi{im vrhom Drenovom (574 m), duga~ak 18 km. Planinarski je zanim-
ljiviji jz. dio jer je skupina Drenove znatno ni`a i udaljena od Zagreba, ali se
po dovr{enju izgradnje dviju ku}a u tom dijelu (na Grohotu i Klade{~ici)
mo`e o~ekivati {irenje planinarstva i u tom smjeru. Morfolo{ki su osobito
zanimljiva ona mjesta u planini gdje su se zbog znatne strmine javile stije-
ne, jer se s njih redovito pru`aju {iroki vidici, kao npr. s Kamenih svata,
Strmope~i, O{trca, Vitelnica, Pe~ovja itd.
Geologija. Medvednica je nastala izdizanjem tla izme|u jasno izra`enih
rasjednih linija. Zbog toga su njezine padine, pogotovo zagorska, prili~no
strme, a na njihovu se podno`ju javljaju termalni izvori (Stubi~ke toplice,
izvori u Sutinskom, kod Dubravice u G. Stenjevcu, u zagreba~kom parku
Ribnjaku). Tektonski pokreti oko Medvednice jo{ nisu zavr{eni, o ~emu
svjedo~e jaki potresi sve do najnovijeg doba (1879. VII. stupnja, 1880. IX.,
1901. VII., 1905. VII., 1906. VII.-VIII., 1926. VII.). Po svojoj je gra|i pre-
te`no znatne geolo{ke starosti. Njezina se jezgra sastoji od staroga eruptiv-
nog kamenja, uglavnom od {kriljevaca zelenkaste boje. Ta paleozojska jez-
gra okru`ena je mezozojskim i tercijarnim naslagama, me|u kojima su naj-
izrazitije one oko Ponikava. Tamo postoje znatnije naslage vapnenca i do-
lomita koji su uvjetovali razvitak kra{kih pojava. Premda je kras oko Poni-
kava pokriven {umskim pla{tem i debelim slojem humusa, kra{ki su feno-
meni jasno primjetljivi. U lapornim naslagama kod Podsuseda, Dolja i Ste-
njevca na glasu su u znanstvenom svijetu brojne okamine riba, meku{aca i
spu`ava, a na|eno je i ostataka velikih fosilnih sisavaca. Popularni, ilustrira-
ni prikaz Medvednice u obliku vodi~a do 74 najzanimljivije to~ke, objavili su
1995. pod naslovom »Geolo{ki vodi~ Medvednice« Institut za geolo{ka istra-
`ivanja i INA u Zagrebu.
[pilje i ponori. Na nekim
dijelovima planine, osobito
zapadnima, oko Ponikava i
Bizeka, postoje naslage vap-
nenca u kojima ima {pilja i
ponora. Ve}ina od njih su
mali po dimenzijama, osim
Veternice, koja se ubraja
me|u najve}e {piljske kom-
plekse u Hrvatskoj. Prema
S. Bo`i~evi}u, na Medvedni-
ci je poznat 41 speleolo{ki
objekt:
Medvednica je sastavni dio Zagreba
Medvednica 37
¡ Kosi}ev ponor, selo Dolje, 18,5 m,
litotamnijski vapnenac
¡ pe}ina Javornica, kamenolom Do-
lje, 330 m (razru{ena va|enjem
kamena)
¡ pe}ina iznad Kri`ev{~aka kod Do-
lja, 30 m, litotamnijski vapnenac
¡ jama na brijegu Zatinici, 10 m
¡ Zvone}a jama na brijegu Zatinici,
12 m
¡ pe}ina u selu Bizeku, 85 m, lito-
tamnijski vapnenac, gvano od
{i{mi{a
¡ pe}ina Bizek V, selo Bizek, 4 m, li-
totamnijski vapnenac
¡ jama u kamenolomu iznad Bizeka,
Polu{pilja pod slojem (Vlado Bo`i})
24 m, litotamnijski vapnenac
¡ jama na livadi kod kamenoloma Dolje, 11 m
¡ jama u stijeni kamenoloma Dolje, 11 m
¡ Uska jama, kamenolom u Dolju, 25 m
¡ osam jama na brijegu Zaki~nici, dubina od 4,8 do 29 m
¡ dvije pe}ine na Dru`anici, 6,5 i 6 m, u trijaskom dolomitu
¡ @rvena pe}ina iznad Dubravice, 25 m (tu su izra|ivani mlinski `rvnjevi)
¡ Veternica ispod doma na Glavici, {piljski potok, oko 6000 m kanala
¡ ponor potoka Jezeranca na Ponikvama (uba~ena boja javlja se u Veternici)
¡ pe}ina s Jambri{akovim vrelom sjeverno od Ponikava, 6,5 m
¡ poluspilja pod Svinja~om, Kolarska gora nad Vrap~em, 6 m
¡ {pilja u bunaru, selo Bor~ec, dubina 6,5 m, du`ina 18 m, s vrelom
¡ pe}ina na Kolarskoj gori iznad Bor~eca, dubina 7 m, du`ina 32 m
¡ pe}ina u Marku{evcu, 5 m, kredne naslage
¡ pe}ina Medvednica, 500 stuba, dubina 12 m, kredne naslage
¡ Tisin ponor, 500 stuba, 12 m, kredne naslage
¡ Mala pe}ina, 500 stuba, 6 m, kredne naslage
¡ ponor u potoku Jelena voda, 500 stuba, dubina i du`ina oko 2 m
¡ Tre}i ponor, iznad potoka, 500 stuba, 10,5 m
¡ jama Vra`je `drijelo, Gor{~ica, 34 m
¡ ponor u Tep~inoj {pici, du`ina 7 m, dubina 4 m (povremeno ponor potoka)
¡ Velika pe~ s. od Roga na Lipi, 35 m, kredne naslage
¡ Uska pe}ina na Rogu, 20 m
¡ pe}ina kod Zelingrada, 5 m, izvor potoka, kaptirana za vodovod.
Klimatske prilike tipi~ne su za srednjoeuropsko sredogorje. Prema redo-
vitim desetogodi{njim meteorolo{kim mjerenjima na »Tomislavovu domu«
prosje~na koli~ina oborina je 1328 mm na godinu (Zagreb, Gri~ 844), a
prosje~na temperatura 6,6°C (11,8). Snje`ni pokriva~ na Sljemenu traje
prosje~no 100 dana na godinu (Gri~ 32). Najdeblji je u velja~i (31 cm), a naj-
sigurniji od 31. XII. do 2. III. Najve}a maksimalna visina snijega izmjerena
je 1946.–47. (108 cm), a najni`a 1950.–51. (8 cm). Na s. padini snijeg se za-
dr`ava znatno dulje nego na ju`noj, ali i na toj strani znaju katkad nanosi
onemogu}iti promet na Sljemenskoj cesti. Srednje godi{nje trajanje sijanja
sunca je 1999 sati (Zagreb 1883), dakle 116 sati vi{e nego u Zagrebu (!), i to
osobito u zimskim mjesecima (X.–III.). Naj~e{}i vjetar je si. (25%). Medved-
nica svojim polo`ajem sz. od Zagreba slu`i gradu kao dobra klimatska
za{tita od vjetrova iz tog smjera (Zagreb ima samo 8% vjetra sa si.).
38 HRVATSKE PLANINE
~ele su se posljednjih godina
opet javljati u ve}em broju.
Od lovne divlja~i ima ze~e-
va, a osobito se vodi briga o
srnama. Me|u zmijama tre-
ba spomenuti poskoke. Or-
nitolozi su zabilje`ili vi{e od
100 vrsta ptica, me|u koji-
ma najvi{e cijene gnjezdari-
ce duplja{e. Medvednica se
po svojoj fauni bitno ne raz-
likuje od susjednih planina Kamena jezgra Medvednice pokrivena je vrlo tankim slojem humusa
srednjoeuropske regije.
Flora i vegetacija. Cijela je Medvednica pod kompaktnim vegetacijskim
pokrovom. Njegovu glavninu ~ine {ume. One pokrivaju gotovo cijeli planin-
ski pojas iznad 350 m. Ukupna im je povr{ina 12.935 ha, od ~ega na j. padi-
nu otpada 7.568, a na s. 5.367 ha. Unutar {umskih povr{ina ima samo 380
ha slobodnih ploha (3%). U donjem dijelu {umskog pojasa prevladava {um-
ska zajednica hrasta kitnjaka s grabom ili pitomim kestenom, koji dose`e
600 m nadmorske visine. U srednjem pojasu prevladava lijepa bukova {u-
ma, a u gornjem dijelu mje{ovita {uma bukve i jele. Kao i drugdje u srednjoj
Europi, bukva stalno potiskuje crnogoricu, osobito na j. padini, tako da
dobro sa~uvanih i ve}ih jelovih {uma ima samo na s. padini, gdje se one
mjestimi~no spu{taju ~ak do 400 m. Zna~ajne su vrste zimzelene lista~e,
predstavnici atlantskoga flornog elementa: bo`ikovina, {irokolisna vepri-
na i lovorasti likovac. Ima i nekoliko pravih prirodnih rijetkosti: tisa, alpski
jaglac (Primula auricula), kavkaski divokozjak (Doronicum caucasicum),
planinski bo`ur (Paeonia corallina), crveni i kranjski ljiljan (Lilium carnio-
licum) i pucalina (Colutea arboresce-
ns). Ova posljednja je izrazit predstav-
nik sredozemne flore, a raste svega
stotinjak grmova blizu podsusedskog
Dolja. U ove}oj studiji »Park prirode
"Medvednica"« pregledno je obra|ena
flora i vegetacija. Smatra se da na
Medvednici ima gotovo 1000 biljnih
vrsta. Izra|ena je i vegetacijska karta
Medvednice 1:50.000 (~uva se u Bota-
ni~kom zavodu u Zagrebu).
Medvednica 39
sukobu bilo je o{trih polemika, pa i sudskih procesa. Shva}anje o rekreativ-
noj i za{titnoj funkciji Medvednice prodiralo je vrlo sporo. Bitku za Med-
vednicu zapo~eo je HPD godine 1890. predstavkom zagreba~kom poglavar-
stvu u kojoj stoji: »Gradska op}ina ne smije dozvoliti da se {uma na Sljeme-
nu i nadalje sije~e, ve} mora nastojati da se goji poput parka.« Prvi put je
Medvednica stavljena u red za{titnih {uma 1899. na osnovi zakonskih pro-
pisa iz 1852. Hrvatska vlada je u tjedniku »Ob}inar« broj 45 od 3. 11. 1894.
objavila naredbu kojom se predvi|aju najo{trije kazne za o{te}ivanje
za{titnih {uma. Godine 1913. HPD upozorava da se zakon ne provodi u dje-
lo i predla`e da se uvede prijeborna sje~a umjesto oplodne. Op}ina prijedlog
usvaja i gospodarske osnove provodile su ga sve do 1927., kad su opet uve-
dene oplodne sje~e. HPD 1930. opet tra`i za{titu, a gradska uprava 1932.
zaklju~uje da se ima voditi konzervativno gospodarenje. Nakon Drugoga
svjetskog rata {ume ponovno dolaze u opasnost od prekomjerne sje~e, zbog
~ega Konzervatorski zavod Hrvatske 1950. predla`e Ministarstvu {uma za
Medvednicu status nacionalnog parka, ali je uprava grada Zagreba uskrati-
la suglasnost. Godine 1953. PSH protestira zbog pusto{enja {uma, nakon
~ega predsjednik gradskog odbora Ve}eslav Holjevac (koji je bio ujedno i
predsjednik PSH) izlazi na uvi|aj i zabranjuje daljnju sje~u. Osniva se po-
seban gradski odbor za Medvednicu. Na
njegov prijedlog Zagreb 19. velja~e 1954.
progla{ava {ume na Medvednici park-
{umama i stavlja ih pod upravu Ustano-
ve za upravljanje park-{umama grada
Zagreba »Sljeme«, a kao savjetodavni
organ osniva Komisiju za park-{ume
grada Zagreba. Na`alost, {ume su 10.
Logo Parka prirode »Medvednica«
lipnja 1960. predane na upravljanje [u-
mariji »Zagreb«, iako je specijalna komisija grada Zagreba predlo`ila osni-
vanje nacionalnog parka. Prevladali su ekonomski interesi. Grad 22. rujna
1961. donosi odluku kojom se ju`na padina Medvednice progla{ava za{tit-
nim podru~jem, ali samo u smislu Zakona o za{titi od erozije. Na `estoku
sje~u po~etkom 1963. reagira PSH izjavom za javnost, a Republi~ki zavod
za za{titu prirode pokre}e postupak protiv [umarije »Zagreb«. Nakon to-
ga, gradska uprava progla{ava sve {ume na Medvednici u dru{tvenom vlas-
ni{tvu izletni~kim {umama, a Republi~ki zavod za za{titu prirode donosi
rje{enje kojim je 8 najvrednijih {umskih parcela (997 ha) za{ti}eno kao re-
zervat {umske vegetacije. To su Bablji zub – Ponikve (149 ha), Mikuli} po-
tok – Vrabe~ka gora (91 ha), Bliznec – [umarev grob (176 ha), Markov~ak –
Bistra (250 ha), Rauhova lugarnica – Desna Trnava (101 ha), Pu{injak –
Gor{~ica (187 ha), Tusti vrh – Kremenjak (20 ha) i Gra~ec – Lukovica – Re-
bar (23 ha). [umarija »Zagreb« ve} iste godine sije~e {umu u jednom rezer-
vatu (na Gor{~ici). Sje~a {ume svake se godine i dalje pove}ava, unato~
brojnim javnim protestima. Turisti~ki savez Zagreba 1967. ponovno pred-
la`e za Medvednicu status nacionalnog parka, ali i ovaj put ekonomski fak-
tori odnose pobjedu. Godine 1969. sje~a je pove}ana ~ak na 28.123 m3 drve-
ta. Ljeti 1979. [umarija »Zagreb« prosijeca {umsku cestu kroz {umski re-
zervat svega 2 m od ruba slapa Sopota, zbog ~ega je tu`ena sudu. Iste godi-
ne nastaje polemika o prosijecanju {umskog koridora za elektri~ni daleko-
vod cijelom j. padinom Medvednice u du`ini od 10 km i {irini od 50 m, {to
sre}om nije ostvareno. Pod pritiskom javnosti Medvednica je nekoliko puta
progla{avana objektom od posebnog zna~enja za zagreba~ko gra|anstvo,
ali je u pogledu njezine za{tite sve to bilo prete`no od formalnog zna~enja,
pa i odluka Hrvatskog sabora 1981. o progla{enju dijela Medvednice par-
kom prirode. Tek je nakon uspostave samostalne hrvatske dr`ave, zavla-
40 HRVATSKE PLANINE
dao u zagreba~koj {umariji drugi duh i sa {umama Madvednice po~elo se
gospodariti na konzervativniji na~in. Ne samo da se vi{e brige posve}uje
{umskom pla{tu, nego se i ure|uju izletni~ke to~ke i {umske u~ionice radi
odgoja mladih posjetitelja, a osim toga osnovana je i uprava Parka prirode
»Medvednica«. Prirodni izgled Medvednice naru{avaju i kamenolomi. Naj-
ve}i od njih su Bizek – Kostanjek, zapre{i}ki Ivanec, podsusedsko Dolje (iz
njega je izva|eno tri i pol milijuna kubika kamena!), Marku{evec, Gornja
Bistra, Jelenja Voda, Milerov brijeg na Grmo{~ici (glina) i Vukovdol. Na-
pu{teni su, ali nisu sanirani, kamenolomi Pustodol, Adolfovac, Ba~un, bis-
tri~ki Hum i Donje Ore{je. Iako postoje zakonski propisi prema kojima se
nakon eksploatacije teren mora sanirati, nitko nije htio, ili nije uspio, pri-
morati korisnike da to i u~ine.
Iz literature o za{titi Medvednice
Badovinac, Z.: Medvednica u pro{losti, sada{njosti i budu}nosti, Priroda 56, 1969., 101; Poljak, @.: Radi brige za Medvednicu pred sud.
NP 22, 1970., 5-6, 138; Gu{i}, B.: Za{tita prirode M. NP 24, 1972., 233; Park prirode »Medvednica«, studija Republi~kog zavoda za
za{titu prirode, Zagreb 1979.; Poljak, @.: Me{etarenje Medvednicom. NP 32, 1980., 5-6, 142; Poljak, @.: Medvednica i njezine {ume –
mala povijesna kronika. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 45; Poljak, @.: Stogodi{nja borba za za{titu Medvednice HP 87, 1995., 105,
148 i 179; Poljak. @.: Medvednica i njezine {ume. Ekolo{ki gl. 9-10, 1993-4, 45.
Medvednica 41
u 17. st. grofovi Zrinski poku{avali do}i do srebra. U pro{lom je stolje}u
francuski emigrant grof Carion poku{avao eksploatirati galenit ispod do-
nje postaje dana{nje skija{ke `i~are (tzv. Francuski rudnici). Istodobno s
razvitkom Zagreba, otvarani su na podno`ju kamenolomi koji danas nagr-
|uju prirodni izgled planine. U z. dijelu oko Dolja i Bizeka nastali su veliki
kamenolomi lapora za potrebe nekada{nje podsusedske tvornice cementa.
Donedavna se smatralo da su glavna ekonomska vrijednost Medvednice
{ume. [ume su prije bile vlasni{tvo Kaptola i raznih veleposjednika. Njiho-
ve su nekada{nje lugarnice sa~uvale sve do danas njihova imena (Kaptol-
ska, Kulmerova, Pongra~eva, Rauhova, Frelihova lugarnica). Po~ev{i od
1926., uprava grada Zagreba po~inje sustavno otkupljivati privatne {ume.
Danas je najve}i dio {uma u dr`avnom vlasni{tvu (7955 ha), a manjim dije-
lom u privatnom (4554 ha). Privatnih vlasnika ima danas oko 10 000 (!).
[umama u dr`avnom vlasni{tvu upravljaju [umarija »Zagreb« (6235 ha) i
[umarija »Donja Stubica« (1719 ha). Iako vrlo sporo i mu~no, danas je po-
~elo postupno prevladavati shva}anje da osnovna vrijednost tih {uma nije u
njihovoj drvnoj masi nego u rekreativnoj vrijednosti za zagreba~ko stanov-
ni{tvo (»plu}a Zagreba«).
Promet. Najstariji put na Medvednicu spominje se u jednoj ispravi iz
1328. Bio je to put od sela Pristav{tine (Gra~ani?) na Sljeme. Najva`niji
pje{a~ki prelazi u pro{losti bili su: u sredi{njem dijelu seoski put iz Bistre
preko Bistranjskog sedla u Zagreb, a u i. dijelu »romarski put« u Mariju
Bistricu. U 18. st. grof Carion je probio cestu od Gornje Bistre do tzv. Fran-
cuskih rudnika radi eksploatacije galenita. Godine 1897.–98. uprava grada
Zagreba sagradila je dana{nju Sljemensku cestu. HPD je dao 1883. izgraditi
pje{a~ki put od [estina do Kralji~ina zdenca, koji je onda bio najpopularnije
zagreba~ko izleti{te. U 20. stolje}u uredili su upravlja~i {uma brojne {umar-
ske staze koje su danas glavni planinarski prilazi. Nakon Drugoga svjetskog
rata modernizirana je i asfaltirana Sljemenska cesta, a 1965. osposobljen je
za motorna vozila odvojak do Pongra~eve lugarnice (dom PD-a »Risnjak«).
Godine 1969. probijen je
odvojak preko Puntijar-
ke do Hunjke, a 1977.
dovr{en silaz u Stubi~ke
Toplice mimo Fakultet-
skoga dobra, te je tako
Zagreb dobio spoj sa Za-
gorjem preko Medvedni-
ce. Tzv. Zelena magistra-
la, cesta iz Gornjeg Ste-
42 HRVATSKE PLANINE
njevca preko hrpta Medvednice, dovr{ena je samo do Poni-
kava. Godine 1979. dovr{ena je i cesta od [estina preko
Kralji~ina zdenca na Sljeme. Na Sljemenskoj cesti promet
je jednosmjeran: uspon iz Dolja preko Blizneca, silaz na
[estine. Osim ovih glavnih cesta, na Medvednici je 1979.
bilo 56,4 km {umskih cesta, koje izletnicima mogu dobro
poslu`iti za prilaz planini. Posje}ivanju Medvednice najvi-
{e je pridonijela sljemenska `i~ara koja je pu{tena u promet
g. 1963. Kao osobitost treba spomenuti projekt tunela Vilim Lovren~i}
kroz Medvednicu iz sredine 20. stolje}a. Tunel je trebao organizirao je 1870.
povezati Zagreb sa Stubi~kim Toplicama. Bu{enje je zapo- izgradnju »~ardaka« na
Sljemenu
~elo istodobno s obje strane, ali su radovi prekinuti zbog
skupo}e pothvata. Kratki tunel kroz Rebar kod Dolja duga~ak 200 m jedini
je dio tog projekta koji i danas ima svoju korisnu svrhu: njim se slu`e pje{aci
kao kraticom na putu od tramvaja do sljemenske `i~are.
Planinarstvo
Pogled u pro{lost. Planinarstvo na Medvednici bilje`i stoljetnu tradiciju.
Ve} 1870. skupina zagreba~kih gra|ana podi`e o svom tro{ku drvenu pira-
midu na Sljemenu, prvi pl. objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva. Go-
dine 1878. u gradskoj lugarnici na Sljemenu uredio je HPD »Gradsku ku-
}u«, koja je poslije pove}ana prigradnjom, i pod imenom Tomislavov dom
nekoliko desetlje}a bila `ari{te pl. dru{tvenog rada. Godine 1906. napisao
je V. Novotni »Vodi~ na goru zagreba~ku«, prvi vodi~ na Medvednicu, a
1924. objavio je B. Gu{i} svoju »Medvednicu«, do danas najbolju monogra-
fiju o ovoj planini. Godine 1928. sagra|en je uz »Tomislavov dom« i Dom
gradskih ~inovnika (danas poznat kao Dom `eljezni~ara). Tridesetih godi-
na stali su nicati novi veliki objekti: 1932. dom na Glavici, 1935. \a~ki dom
na Malom Sljemenu, 1936. »Tomislavov dom« i »Runolist«, 1937. Prekrati-
}eva gostionica, 1939. Po{tanski dom (danas poznat kao »Sindikalni
dom«), a 1941. Dom izvi|a~a. Nakon
Drugoga svjetskog rata izgradila su
u planini svoje ku}e ova pl. dru{tva:
»Zagreb« i »Grafi~ar« 1954., »Slje-
me« i »Risnjak« 1955., »Lipa« iz Ses-
veta 1967., a osim toga zapo~ela je pl.
obrada sjeverne padine (Horvatovih
500 stuba, Lojzekov izvor) i isto~ne
Medvednice (gradnja ku}a na Gro-
hotu i Klade{~ici).
Sljemenske piramide. Na mjestu
dana{njeg TV tornja bio je do 1870.
drveni triangulacijski stup s ljestva-
ma za geodetska mjerenja. Kad je
jednom njema~ki geodet Nitzl poveo
sa sobom na Sljeme zagreba~ke tr-
govce Lovren~i}a i Me{ka, oni su,
o~arani pogledom s vrha, poveli akci-
ju za izgradnju solidne drvene pira-
mide. Tro{kom od 155 forinti podigli
su te godine piramidu od 4 metra koja
je u to doba bila dovoljno visoka jer je
HPD je 1877. nadogradio Lovren~i}ev drveni »~ardak«
{uma bila posje~ena. Bio je to prvi pl. na Sljemenu
Medvednica 43
objekt u povijesti hrvatskoga
planinarstva, sagra|en 4 g.
prije osnutka HPD-a, prve
na{e pl. organizacije. Kad je
{uma prerasla piramidu,
HPD je 22. srpnja 1877. po-
digao novi drveni vidikovac
visok 8 m, po nacrtu svog
~lana ing. Milana Lenucija. I
tu je piramidu s vremenom
{uma prerasla, pa je HPD 7.
srpnja 1889. tro{kom od
3172 forinte podigao novu
solidnu `eljeznu piramidu
visoku 12 m. Radove je izve-
la be~ka tvornica »Milde et
Stari Tomislavov dom iz 1925. g., koji je izgorio 1934. g.
(l. krilo je »Gradska ku}a« iz 1878. g.)
Co«. Izgradnjom TV tornja
postala je HPD-ova pirami-
da suvi{na te je premje{tena na vrh Japeti}a u Samoborskom gorju (otvore-
nje 27. srpnja 1960.). Va`nost Sljemena za turizam i planinarstvo donekle
}e ilustrirati nekoliko povijesnih datuma.
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1870. Zagrep~ani Me{ko i Lovren~i} podi`u na vrhu drvenu piramidu od 4 m, prvi
pl. objekt u povijesti hrv. planinarstva
1875. 3. lipnja prvi organizirani uspon (9 ~lanova HPD-a)
1877. Zagreb ustupa HPD-u »Gradsku ku}u« (prva pl. ku}a u povijesti hrv. plani-
narstva)
1877. HPD gradi novu drvenu piramidu po nacrtu Milana Lenucija
1881. HPD ure|uje Sljemensko vrelo i postavlja spomen-plo~u
1882. prve markacije na Sljemenu (tajnik HPD-a Levin Schlosser ozna~uje ~etiri
puta, svaki drugom bojom)
1885. pjesnik S. S. Kranj~evi} upisuje u Spomen-knjigu »Gradske ku}e« pjesmu
nadahnutu vidikom s piramide
1885. prva pl. karta Medvednice (prilog Spomenici HPD-a tiskana u bojama)
1889. 7. srpnja HPD otvara novu, `eljeznu
piramidu
1890. predstavka HPD-a zagreba~koj op}ini
da se {uma ima uzgajati poput parka
1897. dovr{ena Sljemenska cesta zaslugom
zagreba~koga gradona~elnika Adolfa
Mo{inskog
1898. HPD sve~ano otvara Elvirin put, sta-
zu od Kralji~ina zdenca na Sljeme
1912. HPD prigra|uje »Gradskoj ku}i« no-
vo krilo
1925. HPD nadogra|uje »Gradsku ku}u« i
progla{uje ju »Tomislavovim domom«
1928. Dru{tvo gradskih ~inovnika gradi
»^inovni~ki dom« (danas Dom `eljez-
ni~ara)
1932. sagra|ena je Sljemenska kapelica
1934. 5. velja~e izgorio je »Tomislavov
dom«
1936. HPD »Runolist« iz Zagreba podi`e
svoj dom
1937. HPD otvara novi, reprezentativni
»Tomislavov dom«
1939. ure|en je mali botani~ki vrt ispod te- @eljezna HPD-ova piramida iz 1889. g.
rase »Tomislavova doma« (sada na Japeti}u)
44 HRVATSKE PLANINE
Vidik na Hrvatsko zagorje s gornje postaje skija{ke `i~are
1939. PD »Po{tanska {tedionica« gradi svoj dom (danas »Sindikalni dom«)
1940. na Hunjki se podi`e drvena, Rauhova lugarnica (danas skloni{te na Hunjki)
1941. sagra|en je Dom izvi|a~a
1949. zapo~inje izgradnja studentskog oporavili{ta na Puntijarki
1950. otvorena je ski-vu~nica od 700 m preko Panjevine
1954. PD »Zagreb« dovr{ava gradnju na Puntijarki (danas Dom »Ivan Pa~kovski«)
1959. HPD-ova piramida iz 1889. premje{tena je na Japeti} u Samoborskom gorju
1960. podignut TV toranj s vidikovcem visok 82 m
1963. 27. srpnja pu{tena u promet Sljemenska `i~ara
1964. izgorio je »Tomislavov dom«
1970. otvorena je skija{ka `i~ara duga~ka 450 m
1973. HRT i PTT grade novi TV toranj visok 168 m, s vidikovcem na 74. m
1978. 12. rujna »Tomislavov dom« obnovljen kao objekt hotelskog tipa
1981. Hrvatski sabor progla{ava Medvednicu parkom prirode
1999. osnovana je uprava Parka prirode »Medvednica«.
Skija{ke mogu}nosti ograni~ene su bujnim {umskim pla{tem. Prije
Drugoga svjetskog rata skijalo se uglavnom ljetnim pje{a~kim stazama. G.
1934. ure|ena je na Sljemenu prva skija{ka skakaonica. Tek je prosijeca-
njem {ume nakon Drugoga svjetskog rata stvoreno na s. padini nekoliko
spustova poznatih pod imenima Panjevina, Crveni, Zeleni, Plavi i Bijeli
spust. Skijanju je osobito pogodovala izgradnja skija{ke `i~are 1950. na vr-
hu Sljemena du`ine 700 metara i skija{ka vu~nica dovr{ena 1970., du`ine
450 metara. Skija{ki tereni budu}nosti jesu prostrane livade na padinama
s. od skloni{ta na Hunjki, koje se pru`aju do Fakultetskoga dobra. Njiho-
vim gornjim i isto~nim rubom vodi asfaltirana cesta Zagreb – Stubi~ke To-
plice. U skija{koj sezoni, za vrijeme vikenda, stalno de`ura Gorska slu`ba
spa{avanja na gornjoj postaji skija{ke `i~are na Sljemenu.
Sustav markacija u planini. Tijekom godina na Medvednici je markiran
tolik broj raznih staza da je radi snala`enja, pogotovo na kri`anjima, svakoj
stazi trebalo dati posebno obilje`je. To je rije{eno njihovim numeriranjem.
Iz rukopisne knjige o Medvednici, Zlatka Smerkea, prenosimo popis staza
u kojemu je za svaku nazna~en redni broj, trajanje hoda, du`ina u km, vi-
sinska razlika koju treba svladati i ocjena te`ine od 1° do 5° (1° je najlak{i, a
5° najte`i put, ali i najte`i lako mo`e svladati izletnik bez osobite tjelesne
kondicije). U Smerkeovu zemljovidu »Medvednica« sve su staze obilje`ene
tim brojevima:
Medvednica 45
1. Planinarski put Medvednicom (PPM): Podsused, Susedgrad, Srednjak,
Kri`ev{~ak, Kameni svati, Glavica, Ponikve, »Risnjak«, Kralji~in zdenac,
»Tomislavov dom«, Sljeme, »Runolist«, Puntijarka, 500 stuba, Gor{~ica, Lipa,
Vugrovec, Sesvete 18,30 h, 51,2 km, 2010 m, 5°
1.a Podsused, Susedgrad, Srednjak, Kri`ev{~ak, Kameni svati, Dru`anica, Glavica
4,30 h, 12 km, 450 m, 4°
1.b Glavica, Ponikve, Sopot, Grajfova kopanja, »Risnjak«, »Grafi~ar« 4,10 h, 6,2
km, 620 m, 4°
1.c »Grafi~ar«, Glog, Kralji~in zdenac 1,20 h, 3 km, 400 m, 3°
1.d Kralji~in zdenac, Mrcina, »Tomislavov dom«, Sljeme 1,20 h, 3,1 km, 480 m, 4°
1.e Sljeme, ^inovni~ko sedlo, Sljemenska kapelica, »Runolist«, [umarev grob,
Puntijarka 50’, 3 km, 120 m, 1°
1.f Puntijarka, 500 stuba, Hunjka, V. ~re{nja, Gor{~ica, Lipa, Vugrovec, Sesvete
6,20 h, 18,6 km, 950 m, 5°
2. Podsused, Susedgrad, Bizek, Jaruga, Glavica 1,20 h, 4 km, 350 m, 2°
3. G. Stenjevec, Dubravica, Veternica, Glavica 1 h, 3 km, 280 m, 2°
4. G. Vrap~e, Dru`inec, Vrani dol, Kali{~e, Sopot 1,30 h, 4 km, 200 m, 3°
5. G. Vrap~e, Dru`inec, Dragolinec, Ponikve, Op~ina, Zaki~nica, Kameni svati
2,30 h, 6 km, 360 m, 4°
6. Jambri{akovo vrelo, Pobelka, Zaki~nica 40’, 2,5 km, 150 m, 3°
7.a Jablanovec, Kameni svati 50’, 2,8 km, 290 m, 2°
7.b Ivanec, Kameni svati 1,20 h, 2,7 km, 280 m, 3°
8. G. Stenjevec, Glavica, Ponikve, Goli vrh, Laporje, Grajfova kopanja,
Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 3,4 h, 11,5 km, 680 m, 4°
9. Mikuli}i, Zahurta, »Risnjak« 1,30 h, 3,8 km, 550 m, 3°
10 G. Vrap~e, Bre`an, Mikuli}ka gora, Zahurta, »Risnjak« 2,50 h, 6,3 km, 620 m, 4°
11. [estine, »[estinski lagvi}«, Grlo (Medvedgrad), Mrzla voda, »Risnjak« 1,50 h, 5
km, 580 m, 4°
12. [estine, »[estinski lagvi}«, Medvedgrad, Glog, Ba`ulovka, »Tomislavov dom«
2,20 h, 6 km, 580 m, 4°
13. [estine (Kraljevec), »[estinski lagvi}«, potok Kraljevec, Kralji~in zdenac 1 h, 3
km, 250 m, 1° (pou~na staza)
14. Leustekova staza: Gra~ani, Varo{ko rebro, Adolfovac, ^inovni~ko sedlo 1,20 h,
5,7 km, 740 m, 2° (ure|ena kao pou~na staza)
15 Adolfovac, Brezni hrbet, Sljeme 1,20 h, 3,5 km, 400 m, 2°
16. Adolfovac, »Runolist«, Bekovica, G. Mrzljak, Ru{evski breg 1,40 h, 5,8 km, 280
m, 2°
17. Dolje, Tunel, Rebar, Varo{ko rebro 0,30 h, 1 km, 120 m, 1°
18. Dolje, Tunel, Ba~unsko sedlo, Njivice, G. Mrzljak, Puntijarka 2 h, 5,2 km, 690
m, 2°
19. Tunel, Bliznec, Pilana, Njivice, Puntijarka 2,20 h, 4,5 km, 690 m, 3°
20. Ba~un, Ba~unski breg, Njivice, D. Mrzlaki, Ru{evski breg, Danjka, Hunjka
2,30 h, 6,1 km, 650 m, 3°
21. Danjka, Puntijarka, Dom `eljezni~ara 1 h, 2,8 km, 50 m, 1°
22. Marku{evec, Ru{evski breg, Danjka, Hunjka 2,20 h, 5,8 km, 655 m, 4°
23. Trnava, Gorsko zrcalo, Tisova pe~, Ma|arev b., Hunjka 2,20 h, 7,8 km, 650 m,
4°
24. Marku{eve~ka Trnava, Bidrovec, Suhodol, Kri`ni hrast, Gor{~ica, Mrzljak 2,20
h, 5,8 km, 580 m, 4°
25. Trnava, Popovec, Vitelnice, Kri`ni hrast, Gor{~ica 2,10 h, 4,9 km, 510 m, 3°
26. Hunjka, Puntijarka, Sljemenska kapelica, ^inovni~ko sedlo, Sljeme,
Tomislavov dom, »Grafi~ar« 1,40 h, 4,7 km, 120 m, 2°
27. Vidovec, Marija Snije`na, Ro~i}eva senoko{a, Lipa 2,20 h, 5,7 km, 500 m, 3°
28. ^u~erje, Vejalnica, Lipa, Podstrmina, G. Planina, Podjezera, Plasi{~e 3 h, 11
km, 520 m, 3°
29. ^u~erje, Hukmani, Marija Snije`na, Lipa 2,20 h, 6,2 km, 500 m, 3°
30. ^u~erje, Fr~kovec, Pulana, Ma~ji kamen, Lipa 2,30 h, 5,4 km, 420 m, 3°
31. Ka{ina, D. Planina, Podstrmina, Lipa 1,20 h, 3,8 km, 490 m, 3°
32. Lipa, Velika pe~, Vukov dol, Podstrmina 1,40 h, 2,8 km, 300 m, 4°
33. Laz, Tep~ina {pica, Ro~i}eva senoko{a (Lipa), Mrzljak, Mala ~re{nja 2,40 h, 7,2
km, 380 m, 3°
34. Gornja Stubica, Slani potok, Tep~ina {pica, Lipa 2,30 h, 6,7 km. 510 m, 3°
35. G. Stubica, Hi`akovec, Volarnica, M. ~re{nja, Hunjka 3,40 h, 10,2 km, 620 m, 4°
36. Pilana Bliznec, Strmope~, Ba~unsko sedlo 40’, 2,5 km, 320 m, 2° (pou~na
staza)
37. D. Stubica, D. Podgora, V. brdo, Lojzekov izvor, Fakultetsko dobro, Hunjka
2,40 h, 7,8 km, 650 m, 4°
46 HRVATSKE PLANINE
38. Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, V. brdo, Lojzekov izvor, Kulmerica, V. ~re{nja,
Hunjka 3,30 h, 10,2 km, 680 m, 4°
39. Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, D. Pila, skloni{te kod Kri`a, 500 stuba, Vrbanov
breg, Mlekarski put, ^inovni~ko sedlo 3,20 h, 8,3 km, 750 m, 4°
40. @ensko sedlo, Krumpiri{te, Vrbanov breg, 500 stuba, Rezani kamen, Skl. kod
Kri`a 1,30 h, 2,6 km, 300 m, 2° (Erberov put – Mlekarski put)
41. 500 stuba, Markov travnik, Gorice, O{trica, [upljak, Bistranjsko sedlo,
»Grafi~ar« 2,40 h, 6,5 km, 320 m, 3°
42. G. Bistra, O{trica, Krumpiri{te, ^inovni~ko sedlo 2,30 h, 5,2 km, 810 m, 4°
43. D. Pila, Pronjak, Fakultetsko dobro 1,20 h, 3,5 km, 450 m, 3°
44. Hunjka, Mi}ino vrelo, Sjeverna staza, ^inovni~ko sedlo, »Tomislavov dom«
1,20 h, 2,5 km, 120 m, 2°
45. Krumpiri{te, donja st. skija{ke `i~are, Francuski rudnici 1 h, 1,2 km, 150 m, 3°
46. G. Bistra, Drukve, [tobolje, Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 2,20 h, 5,8 km, 710 m, 4°
47. Laz, Kozelin, Drenova, Strmec, Zelingrad, Sv. Ivan Zelina 4 h, 15 km, 410 m, 4°
48. Bla`ev Dol, G. Psarjevo, Strmec, Drenova 2 h, 8 km, 420 m, 3°
49. ^inovni~ko sedlo, Krumpiri{te, Gorice, Kraljev Vrh, Igri{~e, Slatina, @einci (V.
Trgovi{~e) 3,30 h, 11,5 km, 880 m, 4° (dionica ZPP-a)
50. Luk{i}i, Vu~ja jama 1 h, 2,8 km, 320 m, 2°
51. Markov travnik, Vrbanov breg (za Hunjku) 30’, 1 km, 250 m, 3°
52. Kraljevec, Slana ruda, Bla`ur, Brestovac, Sljeme 2,20 h, 5 km, 880 m, 4° (HPD-
ov put)
53. G. ^u~erje, @gani dol, Lova~ki dom, Ma~ji kamen, Lipa 1,5 h, 4,5 km, 500 m, 3°
54. G. Vrap~e, Bre`an, Beljaki, Nago{im breg, »Risnjak« 2,20 h, 7,8 km, 500 m, 3°
56. Bidrovec, Pe~ovje, O{trec, Kri`ni hrast, Gor{~ica 2 h, 4,1 km, 480 m, 4°
57. Gra~ani, Jela~i}-plac, Brestovac ili Sljeme 2,20 h, 5,5 km, 800 m, 4°
58. Sesvete, Dobrodol, [imun~evec, Jal{evec, Fr~kovec 2,30 h, 8,6 km, 370 m, 3°
59. Dotr{~ina, Ba~un 1,20 h, 4 km, 150 m, 2°
60. Blagu{a, Grohot 1 h, 3 km, 280 m, 2°
61. Blagu{a, Glavnica, Grohot 1,20 h, 3,5 km, 280 m, 2°
62. Marija Bistrica, Podgorje, Miku{, Blagu{ina, Grohot 2,10 h, 5,2 km, 290 m, 3°
65. Marija Bistrica, O{tri Hum, Laz 2,20 h, 6,5 km, 280 m, 3°
66. Marija Bistrica, Laz 1,10 h, 4 km, 220 m, 1°
67. Marija Bistrica, Podgorje Bistr., Strmec, Zagrad, Klade{~ica 2,20 h, 6,7 km,
280 m, 3°
70. Bedekov~ina, Vu~ak, Dubovec, Ban{~ica, G. Stubica 2,10 h, 6,8 km, 240 m, 3°
Medvednica 47
niti vremenska ograni~enja. Ispunjeni dnevnik treba poslati organizatoru
PPM-a, koji }e ga ovjerenog vratiti vlasniku zajedno sa zna~kom (njezina
vrijednost uklju~ena je u cijenu dnevnika). Do 1995. podijeljeno je 4300
zna~aka.
48 HRVATSKE PLANINE
dva sata umjerena hoda i gotovo beziznimno vode {umskim hladom, zbog
~ega ne obiluju vidicima. Uz glavne pje{a~ke prilaze mjestimice se nalaze
drvene nadstre{nice koje slu`e za odmor, skloni{te u slu~aju nevremena, a i
kao orijentacijske to~ke.
Pri izboru prilaza uvijek treba unaprijed planirati povratak, pogotovo do
autobusnih linija na kojima je nedjeljom rje|i promet (izvod iz voznoga re-
da je na kraju poglavlja). U slu~aju vjetrovita vremena valja ra~unati s mo-
gu}no{}u da Sljemenska `i~ara ne vozi. Dobrim hoda~ima preporu~uje se
izletni~ka kombinacija usponom na planinu s jedne i silaskom na drugu
stranu u okviru jednodnevne ture, npr. sa zagreba~ke na zagorsku stranu.
Po starom planinarskom pravilu preporu~uje se povratak uvijek nekim
drugim putem. Preporu~uje se i upotreba specijalne planinarske karte
»Medvednica« 1:25.000, u kojoj su posebno ucrtane sve markirane staze
(izdava~ Smand, adresa 42205 Vidovec, Vara`dinska c. 92), koja se mo`e
nabaviti u Hrvatskom planinarskom savezu, Kozar~eva 22, Zagreb.
Opremu za izlet treba izabrati prema meteorolo{koj prognozi, osobito u
zimsko doba. Korisno je unaprijed planirati put za povratak te ra~unati s
time da Sljemenska `i~ara vozi do 20 sati i da prestaje voziti u slu~aju jakog
vjetra. Ponijeti sa sobom pitku vodu jer je ~isto}a planinskih izvora upitna.
Na Medvednici je zabranjeno brati cvije}e – ubrati cvijet zna~i ubiti cvijet.
Svoje sme}e ponesite s planine sa sobom! Medvednica je park prirode i u
njoj je zabranjeno lo`enje vatre.
Posjetiteljima koji nisu iz Zagreba korisno mo`e poslu`iti »Zagreb Card«
jer omogu}uje tri dana neograni~enu vo`nju na svim vozilima ZET-a (auto-
busima samo za I. zonu), a s njom se dobiva i popust od 50% u muzejima,
galerijama i ZOO-u. Kartica se mo`e kupiti za 60 kn u turisti~kim informa-
tivnim centrima (Jela~i}ev trg 11) i ve}im hotelima.
Medvednica 49
SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE
zemljovidi 2-4, str. 52, 53, 54
u`e podru~je Sljemena, str. 56
Sljeme i bli`a okolica. Sljeme (1033 m; na starijim kartama 1035 m) naj-
vi{i je vrh i ujedno najva`nije planinarsko-turisti~ko sredi{te Medvednice.
Imenom Sljeme obuhva}en je, osim najvi{ega vrha, hrbat planine po prilici
od prijevoja Hunjke do doma PD-a »Grafi~ar«, u kojemu je nekoliko manje
istaknutih vrhova (Malo Sljeme, Puntijarka i dr.). Sljeme je ve} vi{e od sto-
tinu godina popularno zagreba~ko izleti{te, prvo zbog najstarijega plani-
narskog doma (1878.), a zatim zbog HPD-ove `eljezne piramide (1889.).
Sljeme je obraslo gustom {umom, ali je
na samom vrhu ~ist proplanak usred
kojeg se di`e TV toranj. Za posjetitelje je
osobito zanimljiva terasa tanjurasta ob-
lika na 74. metru tornja, gdje je predvi-
|en vidikovac za posjetitelje. Zasad je
zatvoren jer graditelji tornja (HT i
HRT) za to nemaju interesa. Ina~e, bio
bi to jedan od najljep{ih vidikovaca u
Hrvatskoj. Bli`a okolica vrha: na i. stra-
ni je betonski triangulacijski stup; 200
m j. je gornja postaja Sljemenske `i~are;
250 m z. je hotel »Tomislavov dom«;
oko 1 km ji. su Dom `eljezni~ara, Slje-
menska kapelica, `upni ured Sljeme i
Dom izvi|a~a. Na samome vrhu, kod
postaje stare skija{ke `i~are, nalazi se
caffe »Vidikovac« (1033 m) koji se sas-
toji od dvije eta`e i velike terase. Donja
eta`a je ure|ena kao vidikovac na Za-
gorje. Objekt je stalno otvoren i nudi {i- TV toranj na Sljemenu – nakaza
rok izbor jela i pi}a. umjesto vidikovca
50 HRVATSKE PLANINE
nata pod imenom Panjevina, Crveni, Zeleni i Plavi spust, a malo isto~nije je
Bijela livada. Obavijesti o skija{kim liftovima mogu se dobiti telefonski od 9
do 16 h (v. tel. brojeve u prilogu).
Medvednica 51
»pou~na« staza. Duga~ka je 1200 m, svladava visinsku razliku od 346 m, a mo`e se
prije}i za 25’ lakog uspona. Putem sije~e pl. stazu Tunel – Puntijarka (v. 11). Uz put
su postavljene plo~e koje prolaznika upozoravaju na prirodne zna~ajke podru~ja. Sto-
tinjak metara iza Pilane, kod o{troga lijevog cestovnog zavoja, nalazi se u biv{oj lu-
garnici upravna zgrada ustanove »Park prirode Medvednica«. Lijevo od nje, tik uz
samu cestu, ure|ena je kapelica Majke Bo`je od Puta. Od kapelice se cesta dalje penje
brojnim o{trim zavojima. Nakon desetak zavoja, na 6. km, l. se odvaja krak ceste od
200 m do nekada{njeg izleti{ta Adolfovca (516,5 m; danas gari{te; v. 9), a nakon dalj-
njih desetak zavoja, na visini od 740 m, d. se odvaja cestovni krak zvan [umarev put
kojim ima 1,5 km do doma PD-a »Runolist« (v. 10). Na 11. km l. od ceste je odvojak do
biv{eg lje~ili{ta Brestovac (danas ru{evine; v. 8) , a na 12,5 km, pod Sljemenskom lu-
garnicom, glavno je sljemensko raskri`je.
Medvednica 55
Sljeme i bli`a okolica (1:15000)
SATNICA OD GORNJE POSTAJE
SLJEMENSKE @I^ARE
Hotel »Tomislavov dom« 3-4'
Dom Crvenog kri`a 30'
Dom PD-a »Grafi~ar« 40'
Dom PD-a »Risnjak« 1h
Dom `eljezni~ara 10'
Sljemenska kapelica 10'
Dom izvi|a~a 15'
Dom PD-a »Runolist« 25'
Dom na Puntijarki 35'
Hunjka 1h
Ponikve 3h
Dom na Glavici 3,30 h
Kameni svati 4h
Stubi~ke Toplice 3h Donja postaja Sljemenske `i~are
Horvatovih 500 stuba 1,30 h
Gor{~ica 2,30 h
ba, do donje postaje `i~are. Do parkirali{ta pod
Dom na Lipi 4,30 h `i~arom mo`e se i automobilom (v. Prilaz Slje-
menskom cestom).
@i~ara vozi od 8 do 20 sati svakog sata, i to tako dugo dok ima putnika.
Vo`nja izvan voznog reda uz posebnu nadoplatu. Cijena vozne karte 7 kn
(povratna 11 kn; djeca do 5 g. besplatno ako ne zauzimaju sjedalo). Vo`nja
traje 23 minute. Slijed kabina je 30 sekundi, kapacitet kabina 4 osobe i, pre-
ma tome, u jednom satu mo`e se u svakom smjeru prevesti 480 osoba. Put-
nik mo`e sa sobom ponijeti i skije. Donja postaja nalazi se na visini od 300,
a gornja od 1000 metara, prema tome je visinska razlika 870 metara. Du`i-
na `i~are je 4017 m, ima 13 stupova nosa~a i 88 kabina. Trasa vodi u ravnoj
liniji prelaze}i usput Goli vrh, Leustekovu stazu, potok Gra~anec, Jela~i}-
plac, potok Lipje, Brestovac i Sljemensku cestu. Najve}a je dubina ispod `i-
~are izme|u prva dva stupa (85 m). @i~ara je pu{tena u pogon 1963. i otada
je radi sigurnosti putnika nekoliko puta izveden temeljit remont. Njom up-
ravlja poduze}e Zagreba~ki elektri~ni tramvaj (ZET). Vo`nja `i~arom sama
je po sebi posebna atrakcija, jedina takva u Hrvatskoj, i svakako je treba do-
`ivjeti. Poseban ~ar pru`a zbog vidika na Zagreb i Medvednicu koji se isto-
dobno s usponom neprestano {iri. Pozor! Za vjetrovita vremena `i~ara,
zbog sigurnosti putnika, ponekad ne radi. Obavijest o tome mo`e se dobiti
telefonski (v. tel. brojeve).
Od Sljemenske `i~are na Sljeme (7-8’). S gornje postaje vode putovi na
tri strane: ravno uzbrdo za manje od deset minuta na najvi{i vrh Sljeme (v.
str. 50), lijevo cestom 200 m do hotela »Tomislavov dom« i dalje hrptom
planine na zapad (v. Uz-
du`ni put sa Sljemena na za-
pad ), a desno na ^inovni~ku
livadu i dalje hrptom plani-
ne na istok (v. Uzdu`ni put
sa Sljemena na istok).
»Zlatni medvjed«. Tik prije
vrha nalazi se ugostiteljski ob-
jekt »Zlatni medvjed« (1030 m),
ure|en u {vicarskom stilu. U
unutra{njosti je petnaestak sto-
lova i kamin, a na zidovima lije-
pa zbirka skija{kih rekvizita i
slika. Stalno je otvoren i nudi {i-
rok izbor jela i pi}a. Lijevo od
njega nalazi se ku}a Ski kluba
»Medve{~ak«. Gostionica »Zlatni medvjed« iznad gornje postaje Sljemenske `i~are
Medvednica 57
Uzdu`ni put sa Sljemena na zapad
S vrha Sljemena 3’ strmog silaza stazom (ili od gornje postaje `i~are 200 m
cestom) do parkirali{ta pod »Tomislavovim domom«.
58 HRVATSKE PLANINE
Kulmerova livada s vidikom na Zagreb Dom Crvenog kri`a na Malom Sljemenu
Dom »Crvenog kri`a«. Nalazi se na vrhu zvanom Malo Sljeme (984 m; 30’ od Slje-
mena). Sagra|en je 1932. kao |a~ki dom Higijenskog zavoda u Zagrebu, istodobno
kada i |a~ki domovi na O{trcu (danas planinarski dom) te dva doma na Velebitu (Ba-
~i} kosa i Ogra|enica, sada ru{evine). Zatvorenog je tipa jer slu`i zagreba~kim osnov-
nim {kolama za nastavu u prirodi.
Pje{a~ka se staza nastavlja d. povrh parkirali{ta »Sindikalnog doma« do
gornjeg ruba Kulmerove livade. S nje se pru`a jedan od rijetkih vidika na
Zagreb (klupe za odmor). Donjim rubom livade vodi Sljemenska cesta koja
je dalje jednosmjerna (u silazu prema [estinama). Na drugom kraju livade
d. se odvaja krak {umske ceste od 200 m do doma PD-a »Grafi~ar«. Prije to-
ga vrijedi produ`iti Sljemenskom cestom 5’ na prijevoj odakle je l. od ceste
stotinjak koraka na vrh Velikog Plazura (864 m) do kapelice sv. Jakoba.
Kapelica sv. Jakoba. Prvi se put spomi-
nje 1746. kao drvena kapelica koju su vje-
rojatno sagradili rudari iz obli`njeg rudni-
ka Zrinskih. Sada{nja zidana kapelica u
gotskom stilu, koja potpada pod {estinsku
`upu, sagra|ena je 1847., a temeljito je ob-
novljena 1935. po planu arh. Denzlera koji
je sagradio i Sljemensku kapelicu. Novo
svetohrani{te je ukra{eno starom hrvat-
skom ornamentikom. Od kapelice se pru`a
lijep vidik na Zagreb i Posavinu.
Kapelica sv. Jakoba na Velikom Plazuru
Dom PD-a »Grafi~ar«. Nalazi se na Rudarskom sedlu podno Malog Sljemena, na vi-
sini od 864 m, uz proplanak okru`en {umom. Sagra|en je od drva i kamena u alpskom
stilu. U prizemlju je velika blagovaonica i kuhinja, a na katu su spavaonice s ukupno 32
le`aja. Dom ima telefon, vodovod,
elektriku i stalno je otvoren i op-
skrbljen. Pod upravom je PD-a
»Grafi~ar« iz Zagreba. Obratiti
pozornost na malu alpinisti~ku
zbirku izlo`enu u prozoru l. od
ulaza. U okolici su klupe i stolovi
za oko 200 izletnika. Dom je pris-
tupa~an i motornim vozilima
Sljemenskom cestom. Tri minu-
te (200 m) jz. od doma nalaze se u
{umi, u tzv. Rudarskom vrtu, za-
nimljivi ostaci rudnika grofova
Zrinskih.
Rudnici Zrinskih. Na visini
oko 830 m nalaze se ostaci sta-
rog rudnika galenita po kojima Dom PD »Grafi~ar«
Medvednica 59
je Rudarski vrt dobio ime. Tu su
ostaci rudarskih rovova i galeri-
ja gdje se jo{ i danas mo`e na}i
kristala olovnog sjajnika upr-
skanog u kamen. Rudnik su eks-
ploatirali grofovi Zrinski u 17.
st. (spominje se ve} 1609.) zbog
srebra {to ga je galenit sadr`a-
vao (0,049%). Godine 1993. ro-
vovi su zaslugom [umarije
»Zagreb« o~i{}eni i ure|eni. Za-
nimljivi su ne samo kao izlet-
ni~ki, nego i kao pou~an objekt
za studente rudarstva. Ulaz je
zasad zaklju~an jer jo{ nije rije-
{eno pitanje elektri~nih instala-
Ulaz u nekada{nji rudnik grofova Zrinskih cija za rasvjetu.
Iza doma PD-a »Grafi~ar« nastavljamo u istom smjeru (ne l. dolje!) za mar-
kacijom koja se blago spu{ta 5’ na {umovito Bistranjsko sedlo (803 m; nad-
stre{nica). Sedlo je u davnini dijelilo Zagreba~ku od Bistranjske gore, tj. {u-
me na ju`noj padini od onih na sjevernoj (odatle pogre{an naziv Zagre-
ba~ka gora za cijelu Medvednicu). Lijevo od nadstre{nice po~inje lijepo gra-
|ena turisti~ka staza koja u blagom luku, dr`e}i se stalno j. strane hrpta,
nakon 7,5 km sti`e na Ponikve. Nakon prvih 20’, kod nadstre{nice na Graj-
fovoj kopanji, l. se odvaja staza do doma PD-a »Risnjak« (v. 2), a odmah za-
tim do slapa Sopota.
Slap Sopot. Silaz do Sopota traje 50’, prili~no je
strm, ali dobro markiran jer njime vodi markaci-
ja 1M. Ovdje, na visini od 350 m, potok Vrap~ak
pada niza stijenu visoku 9 m slapom zvanim So-
pot. To je najve}i slap na Medvednici, ali koncem
ljeta presu{i i zato ga je najbolje posjetiti za ki{o-
vita vremena. [umarija »Zagreb« je 1994. potok
ispod slapa premostila neobi~nim mostom koji
slu`i isklju~ivo kao vidikovac na slap. Most je du-
ga~ak 27, {irok 2,60 i visok 10,80 m, s glavnim
rasponom od 7 m. Malo ni`e od Sopota, na dru-
goj strani potoka, uspinje se markacija natrag
na hrbat Medvednice vrlo strmom stazom, {to
se mo`e izbje}i produ`imo li izravno za Ponikve
nemarkiranom ali ugodno polo`enom {umskom
cestom od 3,5 km (45’) koja izlazi na Zelenu ma-
gistralu 500 m od Ponikava (na ra~vanju 10’ od
Sopota treba d., nikako l. jer taj krak ceste vodi Slap Sopot na Vrap~anskom potoku
k streljani).
Put hrptom Medvednice nastavlja se od Grajfove kopanje u blagom silazu.
Malo prije Ponikava d. se odvaja markacija za Kamene svate, a 5’ dalje d. uz
stazu je mala {pilja s Jambri{akovim vrelom (jedina pitka voda na putu). S
Ponikava ima jo{ 30’ do doma na Glavici (v. 31). Put od Sljemena do Glavice
traje oko 4 h. Nije naporan jer uglavnom blago silazi (ukupno oko 500 m vi-
sinske razlike), ni orijentacijski te`ak premda stalno vodi {umom, jer je
staza dobro vidljiva a markacija se uredno odr`ava. Putem nigdje nema vi-
dika i tek se na Ponikvama izlazi iz {ume na livade. S Glavice se mo`e dalje
na razne strane (v. satnicu u 31).
60 HRVATSKE PLANINE
Uzdu`ni put sa Sljemena na istok
S vrha Sljemena u blagom silazu {umovitim hrptom mimo gornje postaje
novije skija{ke `i~are 8’ do gornjeg ruba ^inovni~ke livade gdje je na ^inov-
ni~kom sedlu kri`anje staza. Od gornje postaje Sljemenske `i~are do ^inov-
ni~ke livade ima tako|er 8’ ugodnom {umskom stazom u blagom silazu.
^inovni~ka livada i okolica.
^inovni~ko sedlo (961 m) i pod
njim ^inovni~ka livada nazvani
su tako po predratnom »^inov-
ni~kom domu« (danas zapu{teni
Dom `eljezni~ara). Na sedlu se
uzdu`ni put kri`a s popre~nom
stazom (l. silaz do 500 stuba, d.
silaz na ^inovni~ku livadu i ob-
jekte pod njom, ravno dalje na{
uzdu`ni put). Livada je ljeti po-
pularno sun~ali{te i mjesto gdje
se ponekad odr`avaju priredbe
za gra|anstvo, a zimi je tu skija-
li{te i sanjkali{te za mlade. Na
rubu livade su ure|ene nad-
stre{nice s klupama za izletnike.
Pod livadom, uz Sljemensku Nadstre{nica na vrhu ^inovni~ke livade
cestu, nalazi se izvor Sokolovo vrelo koji je ozidao HPD 1881. godine. Sada se u njego-
voj blizini nalaze dva objekta: Sljemenska lugarnica iznad i Dom `eljezni~ara ispod
ceste.
Dom `eljezni~ara. Ovu veliku drvenu
zgradu podiglo je 1928. g. na visini od 920
m Dru{tvo gradskih ~inovnika iz Zagreba
(odatle joj i naziv ^inovni~ki dom). Poslije
je bila sindikalno odmarali{te `eljezni~ara,
pa odatle sada{nji naziv. Ku}a je dotrajala i
zbog toga zatvorena. Nekoliko metara iza
nje prema istoku, tako|er uza Sljemensku
cestu, nalazi se baraka Ski kluba »[estine«,
zvana Mali @eljo. U njoj je ure|en bistro
Dom `eljezni~ara na vrhu Sljemenske ceste »Grofica«, koji je stalno otvoren, a posjeti-
teljima nudi razna pi}a.
Sljemenska lugarnica. To je kompleks od nekoliko zgrada uz Sljemensku cestu, iz-
nad njezina ra~vi{ta (l. »Tomislavov dom«, d. Hunjka). Nalazi se na mjestu gdje je do
1934. bio stari »Tomislavov dom«. U jednoj od zgrada ure|en je ugostiteljski objekt
»Stara lugarnica« koji nudi izbor raznih jela i pi}a. Cijeli kompleks i okolica ure|eni
su kao izleti{te s nekoliko {umarskih eksponata, ~esmom pitke vode i nadstre{nicom
gdje {umari zimi ure|uju bo-
`i}ne jaslice. Iznad lugarnice
uredila je [umarija »Zagreb«
kratku »Dje~ju pou~nu stazu,«
namijenjenu upoznavanju bilja i
opskrbljenu odgovaraju}im nat-
pisima.
Medvednica 61
Kapelica Majke Bo`je Sljemenske, kraljice Hrvata Dom izvi|a~a na Sljemenu
62 HRVATSKE PLANINE
Dom na Puntijarki. Njegovo je puno
ime Planinarski dom »Ivan Pa~kovski«
na Puntijarki. Nalazi se na visini od 957
m, j. od planinskog hrpta, uza samu Slje-
mensku cestu, okru`en gustom {umom.
Sada je to najpopularniji objekt na Med-
vednici, zahvaljuju}i dobroj kuhinji i br-
zoj podvorbi (samousluga), a ujedno je i
jedan od najve}ih u Hrvatskoj. Sagra|en
je 1954. godine. Elektrificiran je, ima vo-
dovod, centralno grijanje, telefon, tri
blagovaonice i terasu, a pred domom su Planinarski dom na Puntijarki
klupe s vi{e od stotinu mjesta. Raspola`e s 35 kreveta, stalno je otvoren i dobro opskr-
bljen. Domom upravlja HPD »Zagreb-Matica«, koje je dom nazvalo imenom svoga
predsjednika zaslu`nog za njegovu izgradnju.
Od doma ne treba istim putem natrag na uzdu`nu stazu nego se mo`e pro-
du`iti cestom 2 km do Hunjke ili, jo{ bolje, radi izbjegavanja prometa, jed-
nim od dva pje{a~ka puta. Kra}i se odvaja l. od ceste nakon nekoliko m
(markacija 1M) i uskoro izlazi na hrbat do uzdu`nog puta za Hunjku, a
drugi vodi do Hunjke ispod ceste, preko livade Danjke, gotovo po izohipsi
od 900 m.
Hunjka je travnati prijevoj
(877 m) na hrptu Medvednice
preko kojeg prelazi Sljemenska
cesta u Hrv. zagorje. Ime je do-
bila po humku (kajkavski hunj-
ka) koji je ozna~avao nekada-
{nju trome|u Kulmerova, Rau-
chova i kaptolskoga vlastelin-
stva. Zbog lijepa vidika na za-
gorsku stranu i dva ugostitelj-
ska objekta vrlo je popularno iz-
leti{te. Ovdje se l. od ceste nala-
zi hotel »Hunjka«, a d. od ceste
Planinarska ku}a »Hunjka« nova, u drvetu ure|ena plani-
narska ku}a »Hunjka«.
Hotel »Hunjka« je veliki zidani objekt hotelskog tipa l. od ceste, koji je sagradilo
Udru`enje obrtnika iz Zagreba, pa mu odatle i naziv »Dom obrtnika«. Raspola`e s 55
kreveta u sobama, 35 le`aja u skupnoj sobi, restauracijom sa 100 mjesta, telefonom,
prostorijama za stolni tenis, {ah i biljar, saunom, terasom i gara`om. Stalno je otvo-
ren i dobro opskrbljen.
SATNICA OD HUNJKE
500 stuba 25'
[pilja Medvednica 30'
Markov travnik 1h
O{trica 2h
Stubi~ke Toplice 3h
Donja Stubica 2,15 h
Fakultetsko dobro 15'
Dom PD »Runolist« 1,15 h
Televizijski toranj 1,15 h
Sljemenska `i~ara 1,10 h
Hotel »Tomislavov dom« 1,15 h
Tunel u Dolju 1,45 h
Marku{evec 1,45 h
Gor{~ica 1,40 h
Dom na Lipi 3,25 h
Vugrovec 4,30 h
Kulmerica 1h Hotel »Hunjka«
Medvednica 63
Planinarska ku}a »Hunjka« sagra|ena je 1999. na temeljima stare Rauchove lu-
garnice, na visini od 877 m. Otvorena je vikendom. To je drvena prizemnica s pot-
krovljem u kojemu se na madracima mo`e smjestiti 40 osoba. Prizemno je kuhinja i
blagovaonica u koju planinari mogu donijeti svoje jelo. Ima elektriku i vodovod. Vi-
kendom u ku}i de`uraju ~lanovi HPD-a »Zanatlija« iz Zagreba, a brigu o ku}i vodi i
susjedni hotel »Hunjka«. Pored ku}e je HPD »Zanatlija« podigao 1994. veliko drveno
raspelo kao to~ku na hodo~asni~kom putu za Mariju Bistricu.
Horvatovih 500 stuba i Srnec (25’). Hunjka je najbli`a polazna to~ka za posjet
500 stuba, pa ih stoga ovdje opisujemo. Mo`e im se pri}i i od gornje postaje Slje-
menske `i~are, preko spomenutoga ^inovni~kog sedla, odakle l. nizbrdo markiranim
Mlekarskim putem. S Hunjke se staza blago spu{ta livadama na zagorsku stranu, si-
je~e Erberov put (@ensko sedlo – Fakultetsko dobro) i s livade silazi u {umu do po~et-
ka stuba (visina oko 600 m). Kod 10. stube odvaja se l. stazica do Patuljkove {piljice,
kod 50. stube nalazi se Vidikovac, a na sredini stubi{ta odmori{te »[krape« i, d. od
staze, kamen zvan »Moj naklon«. Iza sljede}eg zavoja l. od stuba je otvor Tisina pono-
ra (dubina 15 m), a 10 m isto~nije je Drugi ponor (14 m). Ispod 400. stube put prolazi
kroz dio {pilje Medvednice (ukupna du`ina 25 m) i izlazi na malenu terasu iznad koje
je spomen-plo~a V. Horvatu. Odavde se stube spu{taju do obale potoka Bistri jarek,
gdje se nalazi izleti{te Srnec s klupama i nadstre{nicom. Visinska razlika izme|u pr-
64 HRVATSKE PLANINE
Vladimir Horvat (1891.–1962.),
graditelj 500 stuba
Na Horvatovim stubama
ve i zadnje stube je oko 100 metara. Za silazak je potrebno oko 6, a za uspon 10’. Sa
stuba se ne mora natrag istim putem, nego preko potoka, pa malo uzbrdo do ra~vi{ta,
gdje se mo`e birati: d. nizbrdo u Stubi~ke Toplice 3 h, ravno preko lijepe gorske livade
Markov travnik (590 m; nadstre{nica, izvor) do lugarnice na O{trici, a l. gore prema
domu na Puntijarki 1 h i vrhu Sljemena preko ^inovni~ke livade 1,30 h (ovom pos-
ljednjom slu`e se planinari koji se `ele vratiti u Zagreb Sljemenskom `i~arom).
Stube i Srnec bili su nepoznato podru~je sve dok zagreba~ki planinar Vladimir Hor-
vat (1891.–1962.) nije 1946. po~eo provoditi u djelo originalnu misao da izgradnjom
stuba probije put u ovaj nepristupa~ni dio Medvednice. Uza stube je uredio za posjet
{pilju Medvednicu, otkrio jo{ jednu novu pe}inu i nekoliko ponora, markirao stazu do
Orlovih stijena, a podno stuba, na obali poto~i}a Bistri jarek, uredio u gustoj {umskoj
hladovini izleti{te s terasama, klupama i jednom nadstre{nicom. Izleti{te je nazvao
Srnec. Podru~je oko stuba zanimljivo je zbog raznolikih kra{kih oblika – stijena, {pi-
lja, jama, {krapa, ponornica i ponikava.
Put od Hunjke nastavlja se {umovitim hrptom Medvednice prema Lipi,
stalnim postupnim silazom, uglavnom bez vidika i atraktivnih to~aka. Na
toj prili~no dugoj {umskoj {etnji markacija se dobro odr`ava, a dobro su
obilje`eni i odvojci, kojima se na raznim mjestima mo`e prekinuti put i si}i
bilo na zagreba~ku, bilo na zagorsku stranu. Ve} nakon nekoliko koraka d.
se odvaja cesta za Marku{e-
vec, nakon 15’ tako|er d.
markacija br. 23 preko Gor-
skog zrcala u Marku{eve~ku
Trnavu, oko pola sata dalje,
u podru~ju Velika ~re{nja, l.
markacija br. 38 koja preko
Kulmerice i Lojzekova izvo-
ra silazi u Donju Stubicu, a
nakon idu}ih 20’ slijedi ras-
kri`je gdje }emo privremeno
ostaviti planinski hrbat i
skrenuti d. nizbrdo za mar-
kacijom 1M kojom ima 20’
do Gor{~ice. Izleti{te Srnec
Medvednica 65
Gor{~ica je sredi{te lijepih
travnatih proplanaka, u blizini
nekoliko litica i vrhova s dale-
kim vidicima. Livade se steru na
visoravni koja je orijentirana
prema jugu. U proljetnim mje-
secima prekrivene su mirisavim
{arenim cvije}em. Na s. rubu
~istine nalazi se drvena Kaptol-
ska lugarnica (685 m) u kojoj lu-
gar izletnicima pru`a ugostitelj-
ske usluge. Kod lugarnice je iz-
vor i velika nadstre{nica, a pred
njom klupe za odmor i prostor
za sun~anje. U blizini je 1994.
podignuta kapelica s raspelom,
Lugarnica i skloni{te na Gor{~ici postaja Zagreba~koga planinar-
skoga kri`nog puta. Na Gor{~ici se mo`e prekinuti put i si}i markiranom stazom ili
cestom u Bidrovec ili Marku{eve~ku Trnavu.
Put na Lipu se nastavlja sa si. kuta Gor{~ice, najprije cestom koja nakon 1
km zavr{ava okreti{tem, pa odatle markacijom koja opet vodi {umovitim
hrptom gore. Nakon 20-25’ je ra~vanje (plo~a na hrastu): l. Laz preko Pla-
si{~a 2 h, a d. na{ put za Li-
pu 30’. Prije nastavka puta
mo`e se skrenuti 1’ do izvo-
ra zvanog Rumlec, 30 m is-
pod puta. Ostatak puta vodi
slikovitim podru~jem kroz
{ume i proplanke, preko Ro-
~i}evih sjenoko{a, obilaze}i s
l. strane {umoviti Rog (742
m). Na zadnjem proplanku,
nekoliko min prije doma na
Lipi, nalazi se nova kapelica
koju su sagradili 2000. g. ~la-
novi PD-a »Lipa« iz Sesveta, Kapelica hrvatskih mu~enika na Lipi
a posve}ena je hrvatskim mu~enicima.
Lipa se u hrptu Medvednice isti~e kao posebna cjelina, koja se odlikuje planinskim li-
vadama, osobitom florom i lijepim vidicima. U njoj su dva istoimena vrha: Rog (742 m)
i Rog (708,5 m). Oba su obrasla {umom, ali je na vrhu ni`ega Roga Planinarski odbor
Zagreba 1970. postavio `eljeznu razglednu piramidu koja omogu}uje {irok vidik na Za-
gorje i Posavinu. Tridesetak metara ispod vrha na j. strani u {umi je planinarski dom.
Planinarski dom na Lipi sagra-
dilo je 1967. PD »Lipa« iz Sesveta, a
1972. prigradilo mu jo{ jedno krilo.
Sada raspola`e sa 26 kreveta u 6 so-
ba, blagovaonicom 9x4 m s 90 mjes-
ta, kuhinjom i nusprostorijama. Ku-
}a je otvorena i opskrbljena hranom
subotom, nedjeljom i blagdanom.
Od ku}e se mo`e poduzeti nekoliko
lijepih izleta u okolicu. Zanimljiv je
vrh Tep~ina {pica (642 m) s ostaci-
ma nepoznate gradine (40’; v. 28) i
{pilja Velika pe~ (30’).
66 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD DOMA NA LIPI
Vugrovec 1,30 h
Gor{~ica 1,40 h
Gornja Stubica 2h
Volarnica 1,30 h
Hunjka 3,25 h
Sljemenska `i~ara 4,30 h
Laz 2h
Vugrovec 1,30 h
Bidrovec 2h
Planina Donja 45'
Tep~ina {pica 40'
Velika pe~ 30'
Piramida na Lipi
ca u podno`ju. Nekoliko je mogu}nosti: najkra}i je silaz na i. stranu (1 h) do
busa u Planini Donjoj (v. 19), na ji. stranu mo`e se si}i u Vugrovec (18), na j.
u Bidrovec – Marku{eve~ku Trnavu (16) i ^u~erje (17), na si. u Gornju Stu-
bicu (28), na s. u Laz (20). Svi ovi putovi opisani su u vodi~u kao usponi.
Medvednica 67
na visini od 724 m. To je lijepa
prizemnica s kuhinjom, dvije
blagovaonice te dvije spavaonice
s ukupno 12 le`ajeva. Otvorena
je i opskrbljena nedjeljom. Ima
telefon. Pod upravom je PD-a
»Risnjak« iz Zagreba, koje ga je i
sagradilo 1955. Do ku}e se mo`e
sti}i i automobilom neasfaltira-
nim cestovnim odvojkom (1,5
km) koji se odvaja od Sljemenske
ceste 500 m iza kapelice sv. Jako-
ba. U okolici se nalazi nekoliko
zanimljivih izleti{nih to~aka,
me|u njima su slap Sopot (1,20
h; v. Uzdu`ni put sa Sljemena na
Zapadni obrambeni zid Medvedgrada zapad) i Pa{erov prevjes.
Pa{erov prevjes 10’. Put vodi najprije 5’ prema Ponikvama, gdje treba skrenuti l.
nizbrdo oko 150 m. Tu se nalazi stijena {iroka 20, a visoka oko 10 m, prikladna za al-
pinisti~ke vje`be. Gornja polovina vrlo je strma, a donja okomita, na jednomu mjestu
dapa~e prevjesna. U stijeni postoji mali alpinisti~ki »smjer«. Nazvana je po zagre-
ba~kom alpinistu Zvonku Pa{eru (1940.–1961.) koji je poginuo na Jalovcu.
£ 3. Luk{i}i – Dom PD-a »Risnjak« 2 h. Luk{i}i su gradska ~etvrt pod-
no Medvednice do koje vozi ZET-ov autobus na liniji 128 s terminala u ^r-
nomercu. Si}i treba na zadnjoj postaji, gdje se u ul. Mikuli}i od ku}e br. 108
odvaja s asfalta uzbrdo, d. od potoka, markirana staza br. 50. Slijede}i hr-
bat gorskoga rebra, put sti`e do nadstre{nice na Omladinskoj stazi izme|u
Medvedgrada i »Grafi~ara«. Dalje njime jo{ 25’ do Doma.
£ 4. [estine – Medvedgrad – Dom PD-a »Grafi~ar«. Do [estina i dalje
do restauracije »[estinski lagvi}« v. 5. Kod kamenog obeliska s putokazom
i natpisa Park prirode Medvednica, skre}e l. s ceste, prije parkirali{ta, uz-
brdo markacija br. 12. Nakon 40’ uspona sije~e asfaltiranu cestu iz Luk{i}a
za Medvedgrad i nekoliko min zatim sti`e do Medvedgrada.
Medvedgrad. Ru{evine ovoga tipi~noga srednjovjekovnog zamka nalaze se na {i-
ljastoj glavici visokoj 593 m. Bio je okru`en dvostrukim prstenom debelih obrambe-
nih zidova i s dvije brani~-kule, sjevernom i ju`nom. U kule se ulazilo kroz vrata na
prvom katu. U gradu su bile dvije stambene pala~e i nekoliko gospodarskih zgrada.
Konzervatorskim radovima zidovi su u~vr{}eni, a restaurirani su ju`na brani~-kula,
djelomice z. i i. pala~a i u cijelosti oktogonalna kapelica sv. Filipa i Jakova, s kamenim
uglovima, rozetama i 3 m visokim romani~kim portalom. Sjeverno od nje bila je u ka-
menu {kriljevcu cisterna za vodu 5x4 m, dublja od 4 m. U grad se ulazilo sa sjevera
kroz uzak ljevkast prolaz izme|u unutra{njega i vanjskog
zida. Medvedgrad su sagradili zagreba~ki biskup Filip i
zagreba~ki Kaptol u razdoblju od 1249. do 1254. ^esto je
mijenjao vlasnike. Gospodari su mu bili, osim kraljeva i
zagreba~kih biskupa, kanonik Toristi, Baboni}i, grofovi
Celjski, bra}a Weyspriach, Stjepan Frankopan, Juraj
Brandenbur{ki, Ivan Karlovi}, grofovi Zrinski i Gregori-
janci. Za Gregorijanaca grad je 1590. toliko o{te}en potre-
som da je morao biti napu{ten, te se ve} od 1642. spominje
kao ru{evina. Vi{e o povijesti Medvedgrada v. Nada Klai}:
»Medvedgrad i njegovi gospodari« (Globus, Zagreb 1987.).
Ispod brani~-kule ure|en je 1994. Oltar hrvatske domovi- Obnovljena kapelica sv. Filipa i
ne, djelo kipara Kuzme Kova~i}a, kao mjesto odavanja po- Jakoba u Medvedgradu
~asti hrvatskoj suverenosti i povijesnim velikanima. Taj spomenik tvore velike
kamene kocke razli~itih vrsta kamena i veli~ina, s isklesanim hrvatskim motivima iz
vremena kneza Branimira, velikim kri`em i stihovima hrvatske himne poslo`ene u
hrvatski grb. U obnovljenoj gospodarskoj zgradi u z. krilu nalazi se ugostiteljski ob-
jekt »Medvedgrad«. Do Medvedgrada se mo`e automobilom, asfaltiranom cestom od
4 km koja se odvaja u Luk{i}u i uspinje se do parkirali{ta na prijevoju Glogu.
68 HRVATSKE PLANINE
Iza Medvedgrada cestom u s.
smjeru oko 10’ blagog silaza
na prijevoj Glog, gdje je ces-
tovno ra~vanje (Kralji~in zde-
nac, Zagreb, {umski kolnik
prema domu »Risnjak«). Na{
put sije~e cestu i penje se hrp-
tom za markacijom br. 12.
Nakon 15’ izlazi na Omladin-
sku stazu. Ta se staza od Kra-
lji~ina zdenca penje zavojito i
blago do doma PD-a »Grafi-
~ar«. Nakon 30’, kod zavoja
Sljemenske ceste, sije~e nje-
zin odvojak za dom PD-a Obelisk s putokazima na kri`anju kod »[estinskog lagvi}a«
»Risnjak«, odakle je do »Grafi~ara« jo{ 10’ blagog uspona.
£ 5. [estine – Kralji~in zdenac – Dom PD-a »Grafi~ar« 1,40 h. Iz sre-
di{ta Zagreba do [estina gradskim autobusom na liniji 102 Britanski trg –
Prekri`je – [estine – Mihaljevac. Postaja Mihaljevac je na terminalu tram-
vaja br. 14, a postaja Britanski trg na s. strani trga. Si}i treba kod crkve na
[estinskom trgu.
[estine (291 m), neko} selo poznato po slikovitoj {estinskoj narodnoj no{nji, danas je
podsljemenska ~etvrt grada Zagreba. Iznad sela nalazio se neko} Kulmerov dvorac
(333 m), koji je sagradio prije 400 godina Stjepko Gregorijanec, vlasnik Medvedgrada,
a poslije su mu bili vlasnici Zrinski, ^ikulini, Serma`i i, na kraju, Kulmeri. Izgorio je
1944., a zadnji mu je vlasnik bio Miroslav Kumer, koji je rekordno dugo bio predsjed-
nik HPD-a (29 g.). Uz crkvu je prigra|en mauzolej grofovske obitelji Kulmera. Tu je i
grob spomenutoga Miroslava Kulmera (1861.–1943.). Iza `upne crkve je groblje gdje
se nalazi i grob Ante Star~evi}a sa znamenitim spomenikom kipara Ivana Rendi}a.
[estine su dobra polazna to~ka za izlete po Medvednici.
Od crkve na [estinskom trgu, ulicom Prilaz Kralji~inu zdencu, 500 m na s.
do popularne restauracije »[estinski lagvi}«. Do parkirali{ta kod restaura-
cije mo`e se automobilom (dalje je cesta jednosmjerna u silaznom pravcu!).
Kod restauracije su dva planinarska putokaza, jedan u obliku plo~e, drugi
u obliku kamenog obeliska.
Oko 150 m iza »[estinskog lagvi}a« odvaja se kod kioska d. od ceste preko
potoka Kraljevca lijepo izvedena pje{a~ka staza, kojom ima uz obalu potoka
3070 m (45’) laka uspona kroz {umu. Na kraju staze je ra~vanje: l. preko
mosti}a na potoku do Kralji~inog zdenca, a ravno dalje uzbrdo na Sljeme
(markacija 1M). [umarija »Zagreb« je taj put uredila kao tzv. pou~nu sta-
zu. Na va`nijim mjestima postavljene su plo~e koje upozoravaju na razli~i-
te prirodne zna~ajke uz stazu, na odmori{ta i izvore pitke vode, a i na kul-
SATNICA OD
»[ESTINSKOG LAGVI]A«
Dom PD-a »Grafi~ar« 1,40 h
Kapelica Sv. Jakoba 1,30 h
Dom PD-a »Risnjak« 2h
Medvedgrad 40'
Sljeme 2h
Puntijarka 2,30 h
Dom PD-a »Runolist« 2,15 h
Brestovac 2h
Kralji~in zdenac 45'
Restauracija »[estinski lagvi}« iznad [estina
Medvednica 69
turu pona{anja u {umi. Ne
znaju}i za tu stazu (po~etak
je lako previdjeti), mnogi iz-
letnici idu na Kralji~in zde-
nac cestom, koja je viken-
dom za pje{ake vrlo neugod-
na zbog `ivoga automobil-
skog prometa.
Kralji~in zdenac se nalazi na
visini od 529 m i jedan je od naj-
ja~ih izvora potoka Kraljevca,
koji se u donjem toku zove Med-
ve{~ak. Temperatura vode u iz-
voru je 10 °C. Ime mu potje~e od
Gostionica pod Kralji~inim zdencem legendarne Crne kraljice, vjero-
jatno Barbare Celjske, druge `e-
ne kralja Sigismunda, koja je po narodnom kazivanju ovdje pod Medvedgradom imala
svoj majur (prva polovina 15. st.). Pored izvora podigao je prije Prvoga svjetskog rata
grof Kulmer iz [estina lugarnicu, a ispod nje uredio ribogojili{te za pastrve. Prije de-
setak godina zgrada je dotrajala i na njezinu je mjestu [umarija »Zagreb« uredila no-
vo izleti{te, s klupama i stolovima za odmor izletnika (zgrada je u privatnom zakupu i
pru`a ugostiteljske usluge). Izvor je prije jednog stolje}a bio najpopular-
nije zagreba~ko izleti{te. ^lanovi HPD-a ozidali su ga ve} 1881., idu-
}e su godine sagradili pored izvora drveno skloni{te i markirali
prilazne putove, 1894. nad izvorom postavili spomen-plo~u (nes-
tala je pedesetih godina), a 1898. produ`ili put od Zdenca na
Sljeme. God 1980. probijena je od Zdenca uzbrdo posve nova,
vrlo udobna pje{a~ka staza do doma PD-a »Grafi~ar«. Budu}i
da ju je gradila mlade` dobrovoljnim radom, nazvana je Omla-
dinskom stazom.
»Lugareva ku}ica«. Cestom uzvodno 200 m, l. od ceste, mosti-
}em preko potoka, ure|ena je u biv{oj drvenoj lugarnici gostionica
»Lugareva ku}ica« koja je stalno otvorena i opskrbljena jelima i
[estinski grof Miroslav
pi}ima. Pored nje je [umarija »Zagreb« 1995. uredila oglednu
Kulmer (1861.–1943.)
»{umsku u~ionicu« koja se sastoji od klupa za pedesetak djece te
osnovao je koncem 19. st.
plo~a s osnovnim podacima i slikama prirodnih zanimljivosti.
izleti{te Kralji~in zdenac
U~ionica je postala ~est cilj {kolskih izleta radi zorne nastave u
prirodi.
Omladinska staza vodi blagim usponom
u velikom luku j. oko V. Plazura, ispod
silazne Sljemenske ceste. Nakon 1 h,
kod zavoja Sljemenske ceste, sije~e nje-
zin odvojak za dom PD-a »Risnjak«.
Odavde je jo{ 10’ blagog uspona do doma
PD-a »Grafi~ar«.
£ 6. [estine – Kralji~in zdenac –
Sljeme 2 h. Do ra~vanja staze prije Kra-
lji~inog zdenca v. 5. Staza koja se odavle
uspinje na Sljeme u po~etnom je dijelu
solidno gra|en pje{a~ki put (markacija
1M), koji ispod Brestovca sti`e pod vrlo
strmu padinu zvanu Mrcina. Nakon 1 h
o{trog uspona uz Mrcinu, markacija iz-
lazi na hrbat Medvednice do »Tomisla-
vova doma«, odakle je d. jo{ 5’ do vrha
Sljemena. Put od Kralji~ina zdenca do
vrha traje 1,20 h, a visinska je razlika
Gostionica »Lugareva ku}ica« 480 m.
70 HRVATSKE PLANINE
£ 7. [estinski Kraljevec – Sljeme (HPD-ovim putem) 2,10 h. Od
tramvajskog terminala na Mihaljevcu ZET-ovim autobusom na liniji 102
Mihaljevac – Britanski trg prema [estinama do postaje Kraljevec (jedna
postaja prije crkve u [estinama, odnosno jedna postaja poslije ako se dolazi
s Britanskog trga). Od postaje skrenuti s glavne ulice prema gori (d. od po-
toka) ulicom Poto~ani 700 m (10’). Od zadnje ku}e, iza koje prestaje asfalt,
l. se uspinje markacija br. 52. Slijedi 15’ uspona kolnim putem do vo}njaka
i kestenove {ume na hrptu. Lijevom stranom hrpta do oznake za izvor (20
m l. od puta; 30’ od postaje autobusa). Put se dalje stalno penje {umom, i.
padinom povrh doline potoka Kraljevca, a podno Brestovca, pa sve ja~im us-
ponom do Sljemenske ceste, upravo na mjestu gdje se ona kri`a sa Sljemen-
skom `i~arom. Preko ceste, pa uz `i~aru i njezinu gornju postaju jo{ 15’ do
vrha. Ovo je neko} bio tradicionalni uspon ~lanova HPD-a i odatle mu naziv
HPD-ov put. Svladava u ravnomjernom usponu 880 m visinske razlike. Pro-
lazi {umom ne pru`aju}i vidika i zato je prikladan za ljetnih vru}ina.
£ 8. Gra~ani – Jela~i}-plac – Brestovac – Sljeme 2 h. Na tramvaj-
skom terminalu Mihaljevac (linija 8 i 14) presjesti na tramvaj broj 15 pre-
ma Gra~anima. Iza}i na 3. (predzadnjoj) postaji, odakle l. preko pruge 30 m
do U-zavoja i njim l. 50 m gdje d. iza {kole skre}e ulica Gra~ec. Nakon 300
m kod kbr. 36 l. uzbrdo, a kod kbr. 40 uza stube markacijom br. 75 koja iza
zadnjih ku}a ulazi u {umu.
Varijanta Lije~ni~kom stazom. Kod stuba se l. odvaja markacija koju je
2000. g. trasirao Planinarski klub Hrvatskoga lije~ni~kog zbora pod vod-
stvom dr. Berislava Baneka, pa se zato naziva Lije~ni~kom stazom. Njezina
je osobitost {to vodi divljinom nedirnute prirode, bez puta, mjestimice kroz
potok, pa uspon zahtijeva spretnost. Ispod ru{evina na Brestovcu staza sti-
`e do biv{e lugarske ku}e »Brestovac« u kojoj se vikendom mo`e prezaloga-
jiti »Kod Zohe«, a zatim se spu{ta prema izvoru i kolibi na Snopljaku, gdje
se vra}a na na{ put.
Sat iznad Gra~ana put izlazi na gorsku kosu zvanu Jela~i}-plac i odmah za-
tim prolazi ispod Sljemenske `i~are. Pola sata dalje, presjekav{i ~etiri puta
Sljemensku cestu, prolazi kroz Brestovac.
Brestovac je biv{i sanatorij za tuberkulozu koji je sagradila 1907.–8. okru`na bla-
gajna za osiguranje radnika iz Zagrebu na poticaj lije~nika dr. Milivoja De`mana
(1873.–1940.), motiviranog, navodno, neizlje-
~ivom tuberkulozom zagreba~ke ljepotice i
glumice Ljerke pl. [ram (1874.–1913.) u koju
je bio beznadno zaljubljen. Sanatorij je 1915.
pro{iren dogradnjom brojnih baraka zbog
ratnih potreba. S vremenom je ovdje nastao
kompleks bolni~kih zgrada za lije~enje tuber-
kuloze. Zbog novog na~ina njezina lije~enja,
bolnica je 1968. napu{tena. Svi dosada{nji
planovi o prenamjeni u rekreativni centar, s
bazenima za kupanje, sa sportskim terenima
i hotelom ostali su samo na papiru. Danas su
sve zgrade ru{evne i djeluju kao grad duhova.
Ispod Brestovca nalazi se ugostiteljski objekt
»Brestovac«. Pro{av{i kroz Brestovac, staza
se uspinje jo{ pola sata, prelazi Sljemensku
cestu na mjestu gdje se ona kri`a sa Slje-
menskom `i~arom, tu se spaja s HPD-ovim
putem (v. 7) i odavle sti`e mimo gornje
postaje `i~are za 15’ na vrh Sljemena. Put
svladava ukupnu visinsku razliku od 800 m, a
odlikuje se neobi~nim mirom i ti{inom. Bio je
osobito popularan u prvoj polovini 20. st. Dio ru{evina na Brestovcu
Medvednica 71
Spomen-plo~a Adolfu Mo{inskom
na cesti kod Adolfovca
Nadstre{nica Adolfovac
72 HRVATSKE PLANINE
£ 10. Gra~ani – Dom PD-a »Ru-
nolist« – Sljeme 2,15 h. Do odvoj-
ka [umarev put v. 9. Tim putem
(markacija br. 16) polo`ito 25’ (1,5
km) do Doma, koji je 3’ l. iznad ces-
te. Dom PD-a »Runolist« (830 m)
sagradio je 1936. zagreba~ki DHP
»Runolist« na malom proplanku j.
padine usred guste {ume. To je veli-
ka drvena dvokatnica koja je stalno
otvorena i opskrbljena hranom.
Osim blagovaonice, ima {kolsku
dvoranu s 25 sjedala, 70 le`aja u 18
soba, sav suvremeni komfor (3 sa-
nitarna ~vora s tu{evima) i telefon.
Objektom upravlja PD »Runolist«
Zagreb, Ribnjak 2. Od Doma se mo-
`e produ`iti na Sljeme mimo Doma
`eljezni~ara na Sljemenskoj cesti
pje{ice (15’ uspona stazom i stuba-
ma) ili nastavkom [umareva puta (2
km). U blizini Doma je i nekoliko to-
»[umarev grob«
~aka zanimljivih za planinare, me|u
njima su tzv. Tigrovo jezero i [umarev grob. Od doma »Runolist« markacija
vodi uzbrdo kroz {umu do Doma @eljezni~ara na Sljemenskoj cesti (25‘) te
preko nje i ^inovni~ke livade na Sljeme (jo{ 15’). Na Sljeme se mo`e i duljom
ali lak{om i zanimljivijom varijantom preko [umareva groba.
[umarev grob. Od Doma cestom 12’ do o{trog l. zavoja. Ispod tog zavoja stvoren je
1994. branom u potoku mali bazen zvan Tigrovo jezero (po »tigrovima«, pripadnici-
ma Prve brigade Gorskoga zdruga koji su tada boravili u domu »Runolist«). Iznad je-
zera odvaja se od ceste staza 1–2’ u {umu gdje je u stijenama od zelenog {kriljevca
lijepo kultiviran planinski kutak [umarev grob. Nije rije~ o grobu, nego o stijeni i iz-
voru s lijepom okolicom, gdje je zagreba~ki {umar Albin Leustek (Leustekova staza!)
za `ivota odredio da bude pokopan (sahranjen je ipak na groblju u [estinama). Zajed-
ni~kom akcijom »tigrova« i [umarije »Zagreb« ure|ena je pristupna staza, postavlje-
ni su stolovi i klupe, a na stijeni iznad izvora mramorna plo~a s natpisom »[umarev
grob«. Od zavoja nad Tigrovim jezerom ne mora se natrag u Dom, nego produ`iti la-
kim usponom od 15’ preko nadstre{nice Samo}a do doma na Puntijarki.
£ 11. Tunel u Dolju – Njivice – Dom na Puntijarki 2 h. Iz Zagreba do
parkirali{ta pod donjom postajom Sljemenske `i~are (v. Sljemensku `i~a-
ru). Od parkirali{ta d. 3’ silaza na Sljemensku cestu. do plo~e s natpisom
»Park prirode Medvednica«. S ceste mostom preko potoka Blizneca, gdje
zapo~inje Bik~evi}eva staza (markacija br. 18) koja se penje na Ba~unsko
sedlo. Nakon 15’ kri`a za-
nimljivu pou~nu stazu Pila-
na – Strmope~ – Ba~unsko
sedlo (v. Sljemensku cestu).
Dalje uzbrdo kojih 15’ do
nadstre{nice Njivice (45’ od
Tunela). Dvije min dalje put
se ra~va: d. na Hunjku, a
ravno na Puntijarku. Tim
drugim se za 10’ sti`e do te-
lefonskih stupova koji vode
o{tro uzbrdo do Doma, no
ugodnije je ako se krene d. Tigrovo jezero
Medvednica 73
od stupova varijantom od 25’, tzv. Seniorskim putem, do nadstre{nice s
klupama kod izvora Gornji Mrzljak, gdje nam zdesna prilazi markacija iz
Marku{evca. Slijedi uspon u zavojima do Doma (usput odvojak d. za Hunj-
ku). Staza je duga~ka 5,2 km, a svladava visinsku razliku od 690 m.
£ 12. Tunel u Dolju – Hunjka 2,15 h. Do ra~vanja iza Njivica v. 11, zatim
d. najprije polo`ito i dijelom po cesti Marku{evec – Hunjka, a zatim s njezi-
na d. zavoja o{trije uzbrdo uz Ru{evski breg do nadstre{nice na lijepoj rav-
noj livadi Danjki. Dalje polo`ito 12’ do ceste Puntijarka – Hunjka i cestom
d. jo{ 5’ do Hunjke.
£ 13. Marku{evec – Hunjka 2,15 h. Iz Zagreba do Marku{evca mo`e se
ZET-ovim autobusom na liniji 205 s terminala u Dubravi ili linijom 233 s
terminala na Mihaljevcu. Od zadnje a. p. u Marku{evcu l. iza crkve Sv. [i-
muna ulicom Mrzljak 500 m do gostionice na ra~vanju. Tu d. ulicom Vume-
lje uzbrdo 2’ do zavoja, pa l. uzbrdo do gornje ulice. Tom ulicom l. do kraja
asfalta. Od zadnjih ku}a opet l. uzbrdo do ku}a i vikendica, uz jarak, l. padi-
nama povrh doline potoka Marku{evca. Slijedi dobar sat blagog uspona
kroz {umu, ~as pje{a~kim, ~as kolnim putovima do ceste Marku{evec –
Hunjka (malo prije nje je l. odvojak za Puntijarku). Preko ceste markacija
nastavlja usponom preko Ru{evskoga brega i na visini od 860 m sti`e do
nadstre{nice na livadi Danjki. Dalje polo`ito 12’ do ceste Puntijarka –
Hunjka i cestom d. jo{ 5’ do Hunjke. Staza je duga~ka 6 km i svladava visin-
sku razliku od 655 m. Na Hunjku se mo`e iz Marku{evca i automobilom,
{umskom, neasfaltiranom cestom koja se produ`uje iza ulice Mrzljak, pro-
lazi podno kamenoloma (rampa) i uspinje se suprotnom stranom doline
Marku{eve~kog potoka.
£ 14. Marku{eve~ka Trnava – Gorsko zrcalo – Hunjka 2,15 h. Do
Marku{eve~ke Trnave ZET-ovim autobusom na liniji 205 koji polazi s
tramvajske postaje u Dubravi. Treba znati da svaki drugi autobus nastav-
lja iz Trnave jo{ 1,5 km do terminala Bidrovec koji skra}uje pje{a~enje ces-
tom 800 m (si}i na postaji kod kapelice). Postaja u Trnavi je na raskri`ju
gdje se na po~etku Ro~i}eve ul. nalaze jedna nasuprot drugoj dvije gostioni-
ce: d. »Dva potoka«, l. »Lugareva ku}ica«. Iza prve se nakon 1’ d. odvaja
markacija br. 24 preko potoka Trnave za Gor{~icu (2,10 h). Dalje 10’ naj-
prije Ro~i}evom ul., a zatim ulicom Marku{eve~ka Trnava do kapelice gdje
se d. nastavlja Bidrove~ka ul. koja vodi u pravcu Gor{~ice. Kod kapelice
skre}emo l. i nakon 1 km prolazimo mimo lo-
va~kog doma »Prigorje« (d. od ceste). Tu
prestaje asfalt i nastavlja se 1,5 km lo{e ceste
dolinom potoka Trnave kroz {umu do ra~va-
nja doline (dovle od autobusa 4 km ili 1 h).
Markirani put br. 23 skre}e d. lo{im kolni-
kom uz Novi potok i nakon 250 m sti`e pod
Gorsko zrcalo.
74 HRVATSKE PLANINE
Dalje uspon 2’ d. stranom
potoka, zatim preko njega i
l. stranom doline do {ums-
kog kolnika. Njim d. do ok-
reti{ta u dnu jarka, odakle l.
o{trim usponom do {umske
ceste ispod ogra|enog vo-
docrpili{ta. Dalje l. stranom
doline lo{om cestom koja
prelazi u {irok kolni put, mi-
mo vodocrpili{ta, pa uspon
do zavoja i raskri`ja. Odavde
o{tar uspon 30’ u zavoju l.
oko grebena do Tisove pe~i. Milanovo skloni{te pod Gorskim zrcalom
Presjekav{i nekoliko puta
{umsku cestu, sti`emo preko Ma|areva brega na hrbat Medvednice do
nadstre{nice na uzdu`nom putu 1M, odakle l. jo{ 15’ do Hunjke. Staza je
duga~ka 8 km, a svladava visinsku razliku od 650 m.
£ 15. Marku{eve~ka Trnava (Bidrovec) – Gor{~ica 1,45 h. Do Mar-
ku{eve~ke Trnave i Bidrovca v. 14. Svaki drugi autobus na toj liniji produ-
`uje od Trnave do Bidrovca, ~ime se pje{a~enje cestom skra}uje za 1,5 km.
Polazna to~ka u Bidrovcu je autobusni terminal pod velikom novom bra-
nom gra|enom radi retencije buji~nih voda.
Na Gor{~icu vode dva uspona: d. lak{i preko Vitelnica i l. mnogo te`i preko
stjenovitih vrhova Pe~ovje (655 m) i O{trec (837 m) koji su zanimljivi zbog
lijepih vidika i rijetke flore. Na Gor{~icu se mo`e i automobilom, koji ide
sasvim l. {umskom cestom {to vodi uz potok Bidrovec (6 km). Sve varijante
sastaju se na prijevoju Kri`ni hrast (663 m), 10’ prije Gor{~ice, a po~etak im
je na autobusnoj postaji. Od postaje dalje 300 m ulicom Povr{nica, gdje se s
asfalta l. odvaja ulicom Gor{~ica cesta na Gor{~icu (markacija br. 24). Oko
200 m dalje skre}e s asfalta, i opet l., markacija preko Vitelnica (br. 25). Na-
kon ~etvrt sata uspona s markacije br. 25 se l. odvaja spomenuta markacija
preko Pe~ovja i O{trca. Varijante nije lako sa`eto i to~no opisati, no marka-
cije su prili~no pouzdane, a valja priupitati i mje{tane. Put svladava visin-
sku razliku od 500 m.
£ 16. Vidovec – Kapelica Marije Snije`ne – Lipa 2,30 h. Do Vidovca
ZET-ovim autobusom na liniji 208 koji polazi s tramvajske postaje u Dub-
ravi. Treba si}i na zadnjoj postaji, kod {kole, gdje je i javni telefon. Od {kole
d. preko mosta pa strmo uzbrdo za
markacijom br. 27. Na ra~vanju na-
kon 400 m treba l., a nakon jo{ 400
m strmog uspona kod ku}e br. 19
treba skrenuti s asfalta l. stazom u
{umu kojom ima dobar sat hoda
preko gorskog rebra Risalnice do
kapelice Marije Snije`ne.
Kapelica Marije Snije`ne (oko 500
m) jest zavjetna gotska kapelica `upe u
^u~erju. Sagra|ena je 1829. milodarima
~u~erskih `upljana. Godi{nje pro{tenje
je prve nedjelje nakon 5. kolovoza. Te-
meljito je obnovljena 1957., a unutra-
{njost je tom prilikom oslikao freskama
Ivan Tomljanovi}. Na bo~nim zidovima
prikazan je narod ~u~erskog podru~ja. Kapelica Majke Bo`je Snije`ne (Tomislav Pavlin)
Medvednica 75
Kapelica je postaja hodo~asni~kog puta u Mariju
Bistricu. Malo ni`e, s druge strane puta, nalazila
se stara kapelica kojoj se danas vi{e ne razaznaju
temelji. Ispod puta u {piljici je izvor (pitka voda).
Iznad kapelice di`e se vrh Stra`nec (628 m) sa sli-
kovitom stijenom, odakle se pru`a lijep vidik (us-
pon 20’).
Od kapelice dalje kolnim putem prema hrp-
tu Medvednice (na ra~vanju d.). Obi{av{i s
l. strane Rog (742 m), najvi{i vrh Lipe, sti-
`emo na markaciju uzdu`nog puta hrptom
Medvednice 1M, kojom nastavljamo d. 15’
mimo nove kapelice do drugoga Roga
(708,5 m), gdje se nalazi piramida i ku}a.
Put svladava visinsku razliku od 500 m.
£ 17. ^u~erje – Lipa 2,20 h. Iz Zagreba u
prigorsko selo ^u~erje ZET-ovim autobu-
som na liniji 209 koji polazi s tramvajskog
Prastara seoska ku}a u ^u~erju
terminala u Dubravi. Iz ^u~erja su marki-
rana ~ak ~etiri uspona na Lipu. Najkra}i je tre}i, a tradicionalni ~etvrti.
Svladavaju visinsku razliku od 500 m.
Prvi po~inje 50 m iza crkve, gdje prelazi d. preko mosta, ide jo{ 50 m ulicom
Kunti}eve stube i zatim skre}e l. s ceste (markacija br. 30). Pola sata prije
Lipe sastaje se s putem iz Vugrovca, a malo dalje s drugim i tre}im putem iz
^u~erja.
Drugi, preko Vejalnice, skre}e s glavne, Prigorske ul. 1 km iza crkve, na
drugoj a. p. od crkve. Od postaje treba produ`iti 100 m, pa iza ku}e br. 92
skrenuti d. ulicom Sruki (markacija br. 28). Na vrhu te ulice, od raspela
gdje prestaje asfalt, nastavlja se l. mimo raspela ravno (ne l. ni d.). Ubrzo iz-
lazi u podru~je vinograda i vo}njaka, nastavlja hrptom Vejalnice i iza nje
sastaje s prvim putem.
Tre}i po~inje na posljednjoj postaji (okreti{te na kraju Prigorske ul. u za-
selku Jakopovi}), vodi d. preko potoka, pa odmah iza prve ku}e skre}e l.
(markacija br. 53). To je ujedno najkra}i put iz ^u~erja, a sastaje se s prva
dva prije Ma~kovog kamena.
^etvrti, preko Marije Snije`ne, tako|er po~inje na zadnjoj a. p., ali od nje
skre}e l. Ulicom Marije Snije`ne. Kod ku}e br. 30 markacija br. 29 skre}e s
ceste l. uzbrdo u vo}njak i vodi na Lipu preko kapelice Marije Snije`ne. Ma-
lo prije kapelice sastaje se s putem iz Marku{eve~ke Trnave (markacija br.
27), a pola sata iza nje s putem sa Sljemena 1M (dalje v. 17).
£ 18. Vugrovec – Lipa 2 h. Do sela Vugrovca ZET-ovim autobusom na li-
niji 261 za Goranec s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se 2 zone). Si}i
na drugoj postaji iza crkve u Vugrovcu i tu s glavne ceste skrenuti d. Kunti-
}evom ulicom. Nakon 400 m ta ulica, zapravo aleja, zavr{ava okreti{tem,
od kojega je l. oko 100 m do planinarskog doma.
Planinarski dom u Vugrovcu (235 m) bio je u 18. st. sjedi{te upravitelja biskup-
skog imanja, a za planinarske potrebe preure|en je 1951. Za vrijeme Domovinskoga
rata u zgradu su se uselili izbjeglice, a planinarima je vra}en po~etkom 2001. i sada je
u tijeku obnova. Dom se nalazi na zelenom bre`uljku iznad sela. U prizemlju su
dru{tvene prostorije, kuhinja i prostorije za domara, a na katu spavaonice u kojima
}e biti u 6 soba oko 50 le`ajeva. Opremljen je centralnim grijanjem, elektrikom i tele-
fonom, a pred ku}om ima mjesta za parkiranje. Subotom i nedjeljom u ku}i de`uraju
~lanovi PD-a HT »Sljeme« iz Zagreba, koje upravlja objektom. Gosti mogu dobiti ok-
repljuju}a pi}a, ali ne i hranu.
76 HRVATSKE PLANINE
Put na Lipu vodi od buna-
ra na spomenutom okre-
ti{tu ispod Doma. Marka-
cija 1M najprije vodi d.
preko livade 1’ do raspe-
la, a iza njega zapo~inje
uspon koji traje oko 2 h.
Dobro je obilje`en, ali je
na livadama orijentacija
ote`ana.
£ 19. Donja Planina –
Lipa 1 h. Do sela Donja
Planina ZET-ovim auto- Planinarski dom u Vugrovcu (Stjepan Pa~ari})
busom na liniji 262 s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se tri zone). Od
zadnje a. p. natrag 100 m do kri`anja, odakle l. uspon 300 m asfaltiranom
Planinarskom ulicom do mjesta gdje se, tako|er l., odvaja uzbrdo markaci-
ja br. 31 Planinarskim odvojkom (plo~a s natpisom). Slijedi oko 1 h uspona
kroz livade i vo}njake, potkraj kroz {umu i o{trim usponom do pl. ku}e na
Lipi. Ovo je najkra}i pje{a~ki prilaz. Cestovnog prilaza nema.
£ 20. Laz – Lipa 2 h. Iz Zagreba do Laza autobusna veza desetak puta na
dan (otprilike svaka dva sata) s autobusnog terminala u Sesvetama ili sa
zagreba~kog Autobusnog kolodvora linijom za Mariju Bistricu.
Laz (391 m) jest selo na hrptu Medvednice 25 km od Zagreba, na tzv. ka{inskom pri-
jevoju ceste Sesvete – Ka{ina – Marija Bistrica. Od Laza se mo`e nastaviti hrptom
Medvednice na istok preko livada i {uma sve do Klade{~ice i Zelingrada (v. 35).
Markirani put za Lipu po~inje zapravo 1,5 km prije crkve sv. Andrije u sre-
di{tu Laza, na kri`anju Plasi{~e, kod osamljene gostionice »Zagorka«, na
mjestu gdje se nizbrdo odvaja cesta za zagorsko selo Sveti Mate (postaja au-
tobusa na zahtjev). Markirana staza se s tog kri`anja najprije spu{ta u jz.
smjeru. Nakon 12’ je ra~vanje markacija, odakle su dvije varijante do Lipe:
kra}im l. putem vodi markacija br. 23 u selo Gornju Planinu iza kojeg se
spaja s putem br. 31 iz Donje Planine (v. 19), a d. vodi ljep{im ali zaobilaz-
nim putem markacija br. 33. Ona se blago uspinje Ko{~eti}evim brijegom
kroz {ume i livade (lijep vidik preko Vukova dola na {pilju Veliku pe~). Na-
kon 1,20 h spaja se pod Tep-
~inom {picom s markacijom
br. 34 iz Gornje Stubice (v.
29), a 20’ dalje, na Ro~i}evoj
senoko{i, sti`e na uzdu`nu
markaciju hrptom Sljemena
(50 koraka prije nje je nizbr-
do kratak odvojak od 1’ na
izvor Rumlec). Dalje hrptom
planine l. markacijom 1M
jo{ pola sata lagana hoda
proplancima i {umom, mi-
mo nove kapelice, do pirami-
de i Doma (v. 19). Orijenta-
ciju na tom putu ote`avaju
brojne livade i kri`anja. Selo Laz na Ka{inskom prijevoju
Medvednica 77
Prilazi iz Hrvatskog zagorja
£ 21. Gornja Bistra – O{trica – Sljeme 2,40 h. Iz Zagreba izravno do
Gornje Bistre (29 km) ZET-ovom prigradskom autobusnom linijom 175 ili
linijom 176 preko Poljanice, obje s tramvajskog terminala u ^rnomercu
(pla}aju se 3 zone). Od posljednje a. p. u Gornjoj Bistri d. 200 m do porte
dvorca u Gornjoj Bistri.
Dvorac grofova Or{i}a sagradila je ta obitelj u
18. st. (na zgradi je ozna~ena 1773. godina). Na-
kon Francuske revolucije kupio ga je francuski
emigrant grof Carion i temeljito obnovio. Iako je
danas prili~no tro{an, o nekada{njem sjaju svje-
do~e ostaci {tukatura u vestibulu, duge arkade s
vitkim stupovima i zaobljenim linijama, parketi i
stropovi u sobama te ostaci velikog parka u stilu
Luja XIV. U dvorcu je danas smje{tena Bolnica za
kroni~ne bolesti dje~je dobi. Carion je poku{ao u
Medvednici eksploatirati galenit te u tu svrhu
sagradio put i zapo~eo iskapanja, ali je odustao
zbog premalene koli~ine rude. Ostaci rovova i da-
nas su vidljivi pod skija{kom `i~arom, a poznati
su pod imenom Francuski rudnici.
Pred dvorcem d. rubom parka do asfaltira-
ne ceste pred ulazom u dolinu potoka Bis-
tre, do sela Gornja Bistra. Na raskri`ju kod
trafopostaje l. asfaltom kroz selo 300 m, za-
tim l. s ceste preko mosta na potoku do po- Dvorac grofova Or{i}a u Gornjoj Bistri
~etka uspona (markacija br. 42). Uspon l. padinom vinogradima i livadama
do seoske ceste, koju za~as ostavljamo te se penjemo d. o{tro uzbrdo do hr-
pta. Nastavak drugom stranom hrpta 35’ do zavoja brdske ceste (1 h od G.
Bistre). Slijedi 15’ do O{trice, cestom ili kraticama.
O{trica i okolica. O{trica (715 m) poznata je po trima starim drvenim lugarskim
ku}ama, od kojih je jedna obnovljena. Mjesto je popularno me|u ljubiteljima {umske
ti{ine. Ispod lugarnica (1’ d. od ceste) nalazi se dobar i nepresu{an ogra|eni izvor. Na
O{trici je i po~etak pou~ne, tzv. Lugarske staze, koju je uredila [umarija »Zagreb« ra-
di izobrazbe lugara, a plo~e s natpisima mogu biti zanimljive svakom izletniku. Staza
vodi preko Francuskih rudnika, duga~ka je 1350 m i mo`e se prije}i za 30’ Do O{trice
se mo`e sti}i iz G. Bistre i automobilom (6 km), no asfaltiran je samo prvi kilometar
ceste. Pola km od kraja asfalta ure|eno je d. uz cestu zanimljivo mineralno vrelo u ko-
jemu ima sumpora, a naziva se Slana voda. Na T-ra~vanju {umske ceste treba l. kra-
kom. S O{trice dalje nekoliko je mogu}nosti uspona (@ensko sedlo, ^inovni~ka
livada, »Grafi~ar«, Hunjka, Markov travnik, 500 stuba itd.), no orijentacija nije laka
bez zemljovida.
Od O{trice }emo nasta-
viti uzbrdo hrptom 20’
markacijom br. 42 do
kolnoga Erberova puta
i preko njega ravno da-
lje do nadstre{nice na
livadi Krumpiri{te. Od
O{trice se do Krumpi-
ri{ta mo`e desnom, ma-
lo du`om, ali zanimljivi-
jom varijantom preko
Francuskih rudnika go-
re spomenutom Lugar-
skom stazom. Markaci-
Lugarnica na O{trici
78 HRVATSKE PLANINE
ja br. 42 vodi d. obronkom brijega kolnim
putem uzbrdo prema donjoj postaji ski-
ja{ke `i~are, ispod koje je nekoliko rudar-
skih rovova.
Francuski rudnici. Na visini od 600–700 m,
30’ od O{trice a 3’ ispod donje postaje skija{ke `i-
~are, ostaci su rudarskih rovova gdje je vlasnik
spomenutog dvorca u Gornjoj Bistri, grof Carion,
ulo`io velik dio imetka tragaju}i za galenitom i
srebrom, ali je pothvat propao zbog presiro-
ma{nog nalazi{ta. Rovove je ponovno otkrio i
1954. g. o~istio 60 m hodnika graditelj 500 stuba
Vlado Horvat. Galerije su tako niske da treba ho- Rov u Francuskim rudnicima (Vladimir Horvat)
dati sagnuto.
Od Krumpiri{ta na Sljeme ima nekoliko varijanti. Najjednostavnije je ravno
uzbrdo preko kolnika {umskom prosjekom tzv. Zelenog spusta, s njega prije-
}i l. u Plavi spust i njime se uspeti do ^inovni~kog sedla na hrptu Medvedni-
ce. Odavle d. jo{ 10’ na Sljeme. Put svladava visinsku razliku od 880 m.
£ 22. Kraljev Vrh – Sljeme 3,20 h. Polazna to~ka je autobusno okreti{te
u sredi{tu sela Kraljev Vrh, na zagorskom podno`ju Medvednice (ne vozi
ZET-ova linija). Tu se nalazi vatrogasni dom, market, bife, javni telefon i
bunar. Od bunara treba Sljemenskom ulicom 700 m do ku}e broj 110 i iza
nje d. 200 m do potoka, pa preko mosta i tu odmah l. Vinogradskom ulicom
kojom se nastavlja markacija broj 49. Na pola puta sije~e cestu O{trica –
Markov travnik, zatim Erberov put – @ensko sedlo – Fakultetsko dobro, iza
kojeg se o{tro penje preko Krumpiri{ta na ^inovni~ko sedlo l. ispod Sljeme-
na. To je jedan od najdu`ih uspona na Sljeme, a budu}i da putem nema vi-
dika, atraktivnih to~aka niti veza ZET-ovim autobusom, rijetko se upot-
rebljava.
£ 23. Stubi~ke Toplice – 500 stuba – Hunjka 4 h. Iz Zagreba do Stu-
bi~kih Toplica autobusom ili vlakom za Gornju Stubicu (47 km) preko Za-
boka. Vlak iz Zagreba polazi svaki dan u 8,30 h.
Stubi~ke Toplice poznate su kao kupali{no lje~ili{te i turisti~ko sredi{te stubi~ko-
ga kraja. Tu je hotel B kategorije »Matija Gubec«, a Turisti~ko dru{tvo ima u eviden-
ciji i 300 le`aja u privatnima sobama. Izletnicima stoje na raspolaganju bazeni za
kupanje (osam otvorenih i jedan zatvoreni u hotelu), sportska igrali{ta, penzion
»Sljeme«, restauracije, kamp, {etali{te i turisti~ki biro. Mjesto mo`e planinarima
poslu`iti kao polazna to~ka za uspon na Medvednicu ili kao mjesto za odmor i kupa-
nje nakon prijelaza preko planine za zagreba~ke strane.
Markacija po~inje na parki-
rali{tu u glavnoj, [ipekovoj
ulici, nasuprot parku, kod
ku}e br. 38. Uspon po~inje u
lijevom kutu parkirali{ta,
izlazi kroz {umu na asfalti-
ranu Vinogradsku ulicu i
njome sti`e na brijeg Kapel-
{~ak (20’). Automobilom se
do Kapel{~aka sti`e iz Stu-
bi~kih Toplica Ulicom `rta-
va selja~ke bune koja se od-
vaja kod crkve (2 km).
Kapel{~ak (247 m). Na Kapel-
{~aku je 1960. g. l. od ceste ure- Spomenik selja~koj buni na Kapel{~aku
|en pored kapelice sv. Katarine
Medvednica 79
vidikovac i mali park sa spomen-plo~om selja~koj buni (lijep vidik na Zagorje i Med-
vednicu). S druge strane ceste je gostionica »Zagorska klet«.
Odavle dalje markiranom cestom po hrptu brijega 400 m do ra~vanja mar-
kacija za Hunjku: l. preko Lojzekova izvora markacija br. 38, a d. na{ put
preko 500 stuba markacijom br. 39. Taj d. put, koji se naziva i Sljemenskim
putem, ostavlja asfalt i Zagorskom ulicom silazi u dolinu potoka Lampu{a.
Preko njega se penje {umom Lampu{ na hrbat do zaselka sela Strmca, sila-
zi do asfaltirane ceste u selu Donjoj Pili i s nje nakon nekoliko zavoja silazi
l. do Sljemenske ceste (1 h od Stubi~kih Toplica). Cestom l. samo 300 m do
lova~ke ku}e (d. od ceste). Desno od ku}e kolnim putem preko potoka Pro-
njaka, gdje zapo~inje tzv. Zagreba~ki put. On se penje kroz {umu 40’ hrp-
tom brijega Divljaka do skloni{ta (nadstre{nice) i brdske ceste kod Kri`a,
iza kojeg se markacija za Hunjku opet ra~va: l. izravno (kra}e) markacija
br. 40, d. preko 500 stuba br. 39. Desna nakon 20’ sti`e na Vrata, uzak pro-
dor u dolini potoka Jarek. D. stranom potoka kroz prodor 8’ pod stijene,
gdje je novo raskri`je: l. skre}e stazica za 500 stuba i izleti{te Srnec (1,20 h
od D. Pile), a ravno je o{tar uspon preko kolnog Erberova puta i tzv. Mle-
karskim putem preko ^inovni~kog sedla na Sljeme. Od Srneca uz 500 stu-
ba na Hunjku jo{ 40’. Put svladava ukupnu visinsku razliku od 680 m, pri-
li~no je duga~ak i dobrim dijelom vodi cestom, a zbog brojnih livada marka-
cija nije svuda pouzdana.
£ 24. Stubi~ke Toplice – Hunjka cestom 17 km. Od Stubi~kih Toplica
cestom 1 km prema Zagrebu do ra~vanja, gdje treba l. preko sela Strmca 4
km u selo Pilu. Dalje prema planini najprije polo`ito, a zatim zavojima uz-
brdo kroz {umu Rakovu nogu. Na 10. km od Stubi~kih Toplica l. se o{tro
odvajaju asfaltirana cesta i markacija za pl. ku}u »Lojzekov izvor« i lova~ki
dom »Vepar« (1,5 km); na 13. km je d. zavoj oko Fakultetskog dobra (neko}
Frelihova lugarnica, sada ekonomija Agronomskog fakulteta u Zagrebu),
na 13. km d. se odvaja markacija za 500 stuba, a 50 m dalje, tako|er d., kol-
ni put do @enskog sedla iza »Tomislavova doma« (tzv. Erberov put). Na 17.
km cesta izlazi na hrbat Medvednice do Hunjke, gdje kod hotela »Hunjka«
prelazi na ju`nu, zagreba~ku padinu planine. Odavle je 2 km cestom do do-
ma na Puntijarki a 4 km do kri`anja pod Sljemenskom lugarnicom (dalje v.
Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba). Cesta je {iroka 6 m, bez jakih us-
pona i zavoja, asfaltirana je i bolje trasirana od Sljemenske ceste iz Zagre-
ba. Valja ra~unati s time da se na njoj zimi snijeg du`e zadr`ava nego na
cesti iz Zagreba.
£ 25. Donja Stubica – Lojzekov izvor – Hunjka 3,30–4 h. Iz Zagreba
do Donje Stubice vlakom (52 km) koji polazi svaki dan u 8,30 h ili autobu-
som (45 km). Od Trga Matije
Gupca u sredi{tu mjesta 150
m Topli~kom ulicom prema
Stubi~kim Toplicama (dovle
5’ od `. st. Donja Stubica Ko-
lodvorskom ulicom), odakle
l. asfaltiranom Podgorskom
cestom 2 km do raskri`ja kod
trgovine i gostionice u Pod-
gori. S raskri`ja se mo`e do
Lojzekova izvora d. automo-
bilom jo{ 4 km (v. 26) ili l.
pje{a~kim prilazom (marka-
cija br. 37) koja vodi doli-
Vidikovac na Kapel{~aku nom potoka Reka do kraja
80 HRVATSKE PLANINE
asfalta, zatim slijedi uspon
uz potok pored usamljenih
ku}a lo{im putem na hrbat
brijega i njim ponovno sti`e
do asfaltirane ceste iz D.
Stubice (dovle 1 h). Cestom
l. 300 m do mjesta gdje je l. u
{umi kri`anje: ravno uzbrdo
kolnik prema lugarnici Kul-
merici, l. u {umu 100 m do
lova~kog doma »Vepar«
(parkirali{te u {umi). Malo
prije tog doma d. skre}e sta-
za od 5’ do pl. ku}e na Lojze-
kovu izvoru. Planinarska ku}a na Lojzekovom izvoru
Pl. ku}a na Lojzekovu izvoru (490 m) nalazi se usred mije{ane {ume crnogorice i
bjelogorice. Sagradilo ju je PD »Stubi~an« iz Donje Stubice 1980. Njegovi ~lanovi ned-
jeljom obi~no de`uraju u ku}i. U prizemlju je blagovaonica za 30 osoba, a u potkrovlju
spavaonica u koju se mo`e smjestiti dvadesetak le`aja. Elektrike nema, voda je s izvo-
ra pored ku}e. Pred ku}om je nadstre{nica s ro{tiljem, a oko 2’ iznad ku}e vidikovac
na Zagorje zvan »Dva sr~eka«. Nedostatak {ireg vidika planinari su nadomjestili iz-
gradnjom piramide na obli`njem Velikom brdu (500 m), ali je sada i nju prerasla {u-
ma. Do nje treba najprije natrag na asfaltiranu cestu, cestom d. oko 500 m i zatim
skrenuti za markacijom d. uzbrdo u {umu jo{ 3-4’.
Od ku}e natrag do kri`anja na cesti, odakle l. prema Sljemenu asfaltiranom
cestom jo{ 15’ do mosta preko potoka Rakova noga. Iza potoka cesta se pri-
paja dobroj Sljemenskoj cesti iz Stubi~kih Toplica, a tik prije nje valja skre-
nuti l. uzbrdo kolnikom u {umu. Markacija krati nekoliko zavoja i preko
dvije manje ~istine sti`e do po~etka Frelihovih livada, zatim livadama do
zgrada Fakultetskog dobra (30’ od mosta). Dalje mimo zgrada i iza njih d.
pored ograde livadama do {ume, kroz nju do Sljemenske ceste i preko nje
stazom povrh izvora u uvali jo{ 10’ do Hunjke. Put je duga~ak, dobrim dije-
lom vodi cestom i mjestimice je orijentacijski te`ak, ovisno o odr`avanju
markacija, a svladava visinsku razliku od 650 m.
£ 26. Donja Stubica –
Hunjka cestom 13 km. Iz
Donje Stubice 2 km do ras-
kri`ja u Podgori (v. 25), gdje
treba d. asfaltiranom {um-
skom cestom uzbrdo jo{ 3
km do mjesta gdje se l. od
ceste nalazi lova~ki dom
»Vepar« (1’) i d. od njega 5’
planinarska ku}a na Lojze-
kovu izvoru. Cesta se nasta-
vlja jo{ 1 km u dolinu potoka
Rakova noga, prelazi mos-
tom potok i odmah se iza nje-
ga spaja s cestom iz Stu- Lova~ki dom »Vepar« kod Lojzekovog izvora
bi~kih Toplica (dalje v. 24).
£ 27. Gornja Stubica – Gor{~ica 3 h. Iz Zagreba u Gornju Stubicu (54
km) vlakom koji polazi u 8,30 h. Od `. p. Ulicom Matije Gupca mimo tvorni-
ce »Dona« do `upne crkve sv. Jurja na Trgu Matije Gupca u gornjem dijelu
mjesta (20').
Medvednica 81
Gornja Stubica. Prije uspona
vrijedi posjetiti nekada{nji dvo-
rac grofova Or{i}a, danas za{ti-
}en kao spomenik kulture.
Sagradio ga je 1756. Adam Or{i}
kao jednokatnu zgradu barok-
nog stila. U njemu je danas mu-
zej selja~kih buna. Godine 1973.
ure|en je oko dvorca park obli-
kovan kao pejza`ni perivoj sa
samoniklim i egzoti~nim bilj-
nim vrstama i postavljen velik
spomenik Matiji Gupcu (djelo
kipara Antuna Augustin~i}a).
Pred gostionicom iznad crkve,
na Gup~evu trgu, nalazi se pras-
»Gup~eva lipa« i gostionica u Gornjoj Stubici tara velika lipa zvana Gup~eva,
jer je po narodnom vjerovanju rasla jo{ u Gup~evo doba. Od dvorca do lipe ure|ena je
aleja od 400 lipa u spomen pogubljenih seljaka.
S Gup~eva trga markacija br. 35 vodi najprije Zagreba~kom cestom uzbrdo
1,5 km gdje se, 50 m prije raspela, odvaja d. nizbrdo put u dolinu Slanog po-
toka, te preko mosta sti`e u selo Hi`akovec do brdske ceste. Njom l. kroz
zaselak Sa}eri, l. stranom brijega do ku}a na zaravni, odakle uspon hrptom
do zadnjih ku}a na rubu {ume. Dalje d. stranom brijega kolnikom do pod-
no`ja livade u uvali. S njezina kraja uspon l. na hrbat. Ravnim putem do
druge livade u uvali, odakle d. uspon na greben do malog prijevoja na gre-
benu O{tarija (1 h od G. Stubice). Slijedi oko 1 h uspona {umom do brdske
ceste na Volarnici, kod koje je travnati proplanak s izletni~kom nadstre{ni-
com i lijepim vidikom na Zagorje. Od Volarnice nekoliko min uspona u j.
smjeru prema M. ~re{nji (817 m), koju treba zaobi}i s l. strane markacijom
br. 33, zatim iza izvora Mrzljaka skrenuti d. na put br. 25 (l. je put za Lipu),
odakle je 10’ blagog silaza do Gor{~ice.
£ 28. Gornja Stubica – Lipa 3 h. Do Gup~eve lipe v. 27. Dalje putem za
Gor{~icu 15’ do ra~vi{ta, gdje treba l. markacijom br. 34 u selo Slani Potok
(2 km). Na kraju sela s asfalta makadamskom cestom do raspela na zavoju,
gdje treba d. Od zadnje ku}e d. s ceste kolnim putem uzbrdo, rubom livade i
preko hrpta, do druge livade u uvali. Iz uvale l. rubom livade u luku na hr-
bat brda i njim d. Put sije~e jednu brdsku cestu, zatim se uspinje pravim
spletom putova na livadu pod Tep~inu {picu (636 m), obilazi je s d. strane
do mjesta gdje s l. sti`e markacija iz Laza (v. 20). Odavle je mogu} kratak
prilaz od 3-4’ kroz {ikaru na vrh Tep~ine {pice. Markacije nisu ~este i zato
je nu`na pove}ana pozornost.
Tep~ina {pica (642 m) zanimljiva je zato {to su u {ikari na njezinu tjemenu ostaci
zidina nepoznata grada. Narod pri~a da je tu nekada bio velik grad po kojemu nosi
ime selo Karivaro{ na zagorskom podno`ju Tep~ine {pice. Po~etkom stolje}a jo{ su se
raspoznavali ostaci kapelice sv. apostola s okruglim sveti{tem. Nakon njezina na-
pu{tanja sagra|ena je istoimena kapelica u [agudovcu. Op{irnije v. Milovan Buch-
berger: Tajna Tep~ine {pice (HP 90, 7-8, 210-15, 1998.).
Iza Tep~ine {pice jo{ je desetak min blagog uspona do izvora Rumleca i na
Ro~i}eve senoko{e, gdje sti`emo na put 1M (dalje v. Uzdu`ni put sa Sljeme-
na na istok). Put svladava visinsku razliku od 510 m.
82 HRVATSKE PLANINE
ZAPADNA MEDVEDNICA
zemljovid 1, str. 84
Ovaj dio Medvednice, koji je od sredi{njega dijela odvojen duboko usje~e-
nim koritom potoka Vrap~aka, razlikuje se od ostalih dijelova manjom visi-
nom (najvi{i vrh je Bradovec, 582 m, s. od Ponikava), bogatstvom kra{kih
pojava, ali i {umama lo{ije kvalitete. Zahvaljuju}i relativno debelom sloju
vapnenca, tu }emo nai}i na ponikve, ponornice i {pilje. Planinarske su za-
nimljivosti u z. Medvednici podru~je gorskih livada na Ponikvama do kojih
vodi {iroka asfaltirana cesta iz Stenjevca (tzv. Zelena magistrala, sagr.
1972.), planinarski dom na Glavici, {pilja Veternica, ru{evine Susedgrada,
stijene Kamenih svata i planinarska ku}a u njihovoj blizini.
£ 29. Podsused – Susedgrad – Kameni svati 3 h. Iz Zagreba do Podsu-
seda s tramvajskog terminala u ^rnomercu ZET-ovim autobusom na liniji
br. 119 za Podsused, ili br. 122 za Susedgrad, ili prigradskom `eljeznicom
iz Zagreba koja vozi dvadesetak puta na dan od 4 do 22,30 h. Od a. p. pod-
vo`njakom ili od `. p. Kolodvorskom ul. nekoliko min do glavnoga, Kova~i-
}eva trga u sredi{tu. S trga l. 200 m do ku}e br. 7 prije koje je ulaz u park.
Kroz park 4’ do nekada{nje pl. ku}e PD-a »Susedgrad« i jo{ 3’ u zavojima,
mimo vodovodnoga rezervoara i nekoliko klupa za odmor, do ru{evina Su-
sedgrada. Na kraju uspona preko jarka kroz prodor u unutra{njost s l. stra-
ne gradine.
Susedgrad (194,8 m). Ru{evine Susedgrada nalaze se na krajnjem z. obronku Med-
vednice, u kutu izme|u Save i njezine pritoke Krapine, na strmom osamljenom bre-
`uljku koji dominira nad putom iz Slovenije u Hrvatsku. U starijemu, gornjem dijelu
bile su zgrade za stanovanje, opasane ~vrstim zidinama, a u donjem koji je poslije do-
zidan s j. strane, bile su dvije kule s glavnim vratima, obrambenim jarkom i lan~anim
mostom preko njega. U 16. st. grada se domogao vlastelin Franjo Tahi. Buna koju su
protiv njega podigli seljaci pod vodstvom Matije Gupca bila je krvavo ugu{ena 1573.
Oko stotinu godina poslije ipak su grad osvojili te ga razorili i otada je ru{evina. Op-
{irnije o Susedgradu: Ve}eslav Heneberg: Ru{evine Susedgrada (Edicije muzeja gra-
da Zagreba, sv. 3, Zagreb 1929.). Unato~ prija{njim konzervatorskim radovima,
danas su zidine opet neprohodne jer su obrasle grmljem i trnjem.
Od gradine natrag na stazu, pa silaz 2’ na drugu stranu brijega do ulice
Gornji put kojom treba do Aleje Selja~ke bune. Alejom d. samo 20 m, pa za-
tim odmah lijevo uzbrdo 200 m ulicom Jagodi{~e do ku}e br. 14 iza koje na
ra~vanju treba d. ulicom Put Kamenih svata. Nakon jo{ 200 m uspona, kod
zadnje ku}e, asfalt prestaje i dalje treba za markacijom broj 1M koja sljede-
}a 2 i pol sata vodi naizmjence livadama i {umarcima do planinarske ku}e.
Za ki{na vremena put iz Podsuseda je blatan, s brojnim lokvama. U po~et-
Medvednica 83
nom dijelu puta mo`e se l.
skrenuti 10’ na [krl~ev bri-
jeg (291 m) radi lijepa vidi-
ka, a oko 15’ prije ku}e, 100
m prije nadstre{nice, spusti-
ti se za {umarskim oznaka-
ma u duboku ponikvu gdje
se mo`e vidjeti orija{ka buk-
va, najve}a na Medvednici.
Planinarska ku}a »Kameni
svati« (480 m) nalazi se na
mjestu gdje Medvednica strmo
pada prema Hrvatskom zagorju.
Podigao ju je 1982. PD »Sused-
grad« iz Podsuseda usred {ume, Zagorje s Kamenih svata (Vladimir Kova~i})
u obliku prizemne brvnare koja
je poslije prigra|ivana. Obi~no je otvorena nedjeljom od 9 do 16 h, kad u njoj de`uraju
~lanovi dru{tva i goste poslu`uju pi}ima. Ima 6 le`aja, a vodom se opskrbljuje iz cis-
terne. Osobitost je da dru{tvo dodjeljuje spomen-zna~ku svakome tko ku}u posjeti
bar jedanput u svako od ~etiri godi{nja doba. Posjeti se dokazuju `igom u dnevnik ko-
ji nosi naslov »^etiri godi{nja doba na Kamenim svatima«, a mo`e se nabaviti u ku}i
za vrijeme de`urstva. Zna~ke se dodjeljuju na tradicionalnom susretu »Pohod na Ka-
mene svate« koji se odr`ava prve nedjelje u rujnu.
Od ku}e produ`uje markacija jo{ 500 m polo`ito kroz {umu do Kamenih
svata.
Kameni svati (489 m) su skup dolomitnih stijena (489 m) osovljenih
na z. obronku Medvednice. Narod ih zapravo naziva Zakletim sva-
tima. Prema narodnoj pri~i, stijene su nastale tako {to je mlado-
`enjina majka kletvom okamenila svatove jer je bila nezadovolj-
na snahom. O tome govore i stihovi [enoine pjesme »Kameni
svatovi« iz 1869. g.:
Ubila me strijela mahom
Ak’ mi Janja bude snahom.
Kleta dru`ba na toj stijeni
Kamenom se okameni!
August [enoa
Rub stijene di`e se oko 350 m iznad zagorskoga sela Jablanovca i (1838.–1881.) pisao je i
neko} je bio najljep{i vidikovac, ali je stijene postupno obrasla {i- o Kleku
kara. Osobito je lijep pogled u dubinu na ra{trkana zagorska se-
la, ~ije ku}e iz ove visine izgledaju poput malih maketa.
£ 30. Bizek – Kameni svati 2,30 h. Do
Bizeka ZET-ovim autobusom s tramvaj-
skog terminala na ^rnomercu. Si}i treba
na predzadnjoj postaji, pa odatle l. ulicom
Bizek II 1 km do ra~vanja. Tu treba skre-
nuti d. 200 m do lova~ke ku}e (d. od puta).
Slijedi zavoj i nakon 300 m, iza posljednje
ku}e (Bizek III, br. 70), ra~vanje: d. dom na
Glavici markacijom br. 2, a ravno dalje je
na{ put. Nakon 200 m d. nam ostaje ogra-
|eni vodovodni rezervoar, a nakon jo{ 200
m l. je nekada{nja planinarska ku}a. Mar-
kacija nastavlja gornjim rubom nekada-
{njega kamenoloma tvornice cementa u
Podsusedu i iza njega se spaja s putem 1M
iz Podsuseda (dalje v. 29).
Planinarska ku}a »Kameni svati«
(Stanko Popovi})
Medvednica 85
Ulaz u {pilju Veternicu (Vlado Bo`i}) Kanal u {pilji Veternici (Vlado Bo`i})
£ 31. Gornji Stenjevec – Glavica – Ponikve – Kameni svati 2,45 h. Iz
Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 124 s tramvajskog terminala u ^r-
nomercu. S kri`anja na predzadnjoj postaji u ulici Dubravica treba d. uli-
com Glavica uzbrdo. Nakon 200 m skre}e l. markacija br. 8 i penje se iznad
naselja kroz nisku {umicu, potkraj sve o{trijim usponom, do pl. doma (30’
od autobusa). Desetak minuta prije njega l. je odvojak do ulaza u pe}inu Ve-
ternicu. Do {pilje ima i izravan put, od okreti{ta na zadnjoj a. p., odakle tre-
ba najprije 500 m cestom bez asfalta do kraja i iza zadnje ku}e zapo~eti us-
pon markacijom br. 3 l. iznad potoka (od autobusa 25’ do ulaza u {pilju).
[pilja Veternica. Ulaz se nalazi 300 m zra~ne linije jz. od
doma na Glavici, na visini oko 350 m, oko 25’ iznad zadnjih
ku}a Gornjeg Stenjevca. Veternica je golem {piljski komple-
ks, jedan od najve}ih u Hrvatskoj. Ime je dobila po hladnoj
zra~noj struji iz njezina ulaza. Poznata je ve} od 19. stolje}a,
ali je tek tridesetih godina 20. stolje}a ulaz toliko pro{iren
da je mogao u}i ~ovjek. Otkri}e podzemnih prostora bilo je u
to doba senzacija koja je danima punila stupce novina i budi-
la ma{tu znati`eljne publike. Dosad je otkriveno 7000 m ka-
nala, ali istra`ivanja jo{ uvijek nisu zavr{ena. Obiluje dvora-
nama, ponorima i slapovima. U ulaznom su dijelu iskopani
zanimljivi paleontolo{ki nalazi koji pokazuju da je tu prije
42 000 godina boravio suvremenik krapinskog pra~ovjeka
(Homo neanderthalensis). Ulaz je zatvoren `eljeznim vrati-
ma. Precizan tlocrt objavljen je u ~asopisu »Speleolog« za g.
1978.–1979. Radi turisti~kog posjeta, elektrificirano je prvih
380 m kanala. Nedjeljom prije podne na ulazu de`uraju ~la-
novi Komisije za speleologiju HPS-a koji organizirano vode posjetitelje (ulaznica 10
kn, djeca 5 kn). [pilja je pod zakonskom za{titom kao geomorfolo{ki prirodni spome-
nik, a o njoj se brine uprava »Parka prirode Medvednica« (Bliznec b. b.).
Od Veternice do Doma ima jo{ 10’ o{trog uspona {umovitom padinom.
Planinarski dom na Glavici (420 m) nalazi se na obronku istaknute sporedne gor-
ske kose, usred bujnoga {umskog zelenila. Otvoren je i opskrbljen vikendom, od 8 do
22 h. Objektom upravlja Planinarski savez Zagreba, Ribnjak br. 2. Sastoji se od stare
zgrade i prigra|enog krila namijenjenog ugostiteljstvu. U prizemlju je kuhinja i ne-
koliko blagovaonica, u potkrovlju spavaonica sa skupnim le`ajevima te dvije sobe s 4 i
2 kreveta, a u depandansi je 16 skupnih le`aja (ukupno oko 50 le`aja). Kuhinja nudi
vikendom doma}u kuhinju. Ispred zgrade je ove}a terasa s klupama, odakle je lijep vi-
dik na Zagreb i savsku dolinu. Iznad doma u {umi je zaravanak prikladan za sun~a-
nje, a pored same zgrade igrali{te i kuglana. Dom su sagradili zagreba~ki radnici,
uglavnom ~lanovi predratnog RTPD-a »Prijatelj prirode«, dobrovoljnim radom i pri-
lozima 1934.–1936. godine, u jednostavnom planinskom stilu od kamena s drvenim
potkrovljem. Godine 1984. obnovljen je i prigra|eno mu je novo krilo. Do doma vodi
jo{ nekoliko markiranih prilaza: iz Bizeka (v. 30) i Gornjeg Vrap~a (v. 32), od Sljeme-
na hrptom Medvednice i dr., a postoji i cestovni prilaz (v. 33).
86 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD GLAVICE
Bizek 40'
Ponikve 30'
Kameni svati 1,30 h
Dom PD-a »Risnjak« 3h
Dom PD-a »Grafi~ar« 3,30 h
Sljeme 4h
Medvednica 87
ravica. Nakon 700 m, na vi-
{estrukom kri`anju, treba
d. preko potoka naj{irom as-
faltiranom cestom, zvanom
Zelena magistrala. Nakon
5,5 km uspona cesta slijepo
zavr{ava parkirali{tem na
samome po~etku Ponikava.
Pedesetak koraka prije par-
kirali{ta skre}e l. uska {um-
ska cesta kojom ima do pla-
ninarskog doma na Glavici 2
km (asfalt na strmijim mjes-
tima). Izletnici obi~no na
Ponikvama ostavljaju auto-
Pogled na livade s lova~ke ~eke na Ponikvama mobil na parkirali{tu i sila-
ze do livada pje{ice oko 20 m prije parkirali{ta. Ve} nakon 30 m silaza je
mosti} na potoku ponornici prije kojeg je ra~vanje markacija: l. dom na Gla-
vici, d. mimo betonskoga geodetskog stupa put na Sljeme, a preko mosti}a
Kameni svati. Od samoga mosti}a mo`e se l. za 1 min, slijede}i poto~i}, sti}i
do njegova ponora u jami ljevkasta oblika. Pitke vode ima na Jambri{akovu
vrelu koje izvire iz {piljice l5’ putem prema Sljemenu.
£ 34. Jablanovec – Kameni svati 50’. Iz
Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 176 i
177 za Gornju Bistru s tramvajskog termina-
la u ^rnomercu (pla}aju se 2 zone). U Jabla-
novcu treba si}i na postaji kod Konzumove
prodavaonice, Stubi~ka ul. 246. Tom ulicom
produ`iti oko 100 m do crkve, iza nje skrenu-
ti d., pa odmah zatim, na ra~vanju kod raspe-
la, opet d. ulicom Kamenih svatova. Njom
400 m do spomenika Augustu [enoi i 50 ko-
raka iza njega skrenuti d. prvim odvojkom
ul. Kamenih svatova, gdje asfalt prestaje. Sli-
jedi uspon markacijom br. 7 do malog prije- Jambri{akovo vrelo s izvori{nom
voja i dalje d. putem preko livada i povrh vi- {piljicom
nograda do {ume (ukupno 50’, s visinskom
razlikom od 290 m). Kroz {umu uspon do puta iz Poduseda i njim l. do pl.
ku}e jo{ 2’ (dalje v. 29). Do Kamenih svatova mo`e se i od a. p. u Ivancu, 4
km bli`e Zagrebu. U Ivancu treba si}i na tre}oj postaji, zvanoj Gorica (kod
raspela). Oko 50 m dalje od raspela treba prije ku}e br. 100 i 102 skrenuti d.
Vinobre{kom ulicom. Ovaj
uspon traje 1,20 h, a sastaje
se s prvim 5’ prije pl. ku}e.
88 HRVATSKE PLANINE
ISTO^NA MEDVEDNICA
zemljovid 5, str. 90
Isto~na Medvednica, koju od sredi{njeg dijela odvaja ka{inski prijevoj na
Lazu, ima posebne odlike zbog kojih je vrlo cijenjena me|u planinarima. Za
razliku od sredi{njeg dijela, koji je gotovo u cijelosti pokriven visokom {u-
mom, isto~ni obiluje planinskim livadama, osobito lijepima u doba cvjeta-
nja. Iako se taj dio Medvednice ne odlikuje visinom, jer je najvi{i vrh, Dre-
nova, visok samo 576 m, planinari ga vole jer se tu izmjenjuje ugodna {um-
ska hladovina s poljima i cvjetnim livadama, a u okrilju ti{ine i oazama sa-
~uvane prirode. Skupina je lako pristupa~na i pru`a mogu}nost za lijepu
uzdu`nu turu. Ona vodi od Laza preko najvi{ega vrha ove skupine, Dreno-
ve, te preko Klade{~ice i Zelingrada silazi u Zelinu (ukupno oko 6 h laka ho-
da). U ovom dijelu Medvednice najzanimljivije to~ke su gradine Kozelin i
Zelingrad te dvije planinarske ku}e: na Grohotu i Klade{~ici.
£ 35. Uzdu`ni put Laz – Klade{~ica 4 h. Taj put hrptom gore prvim di-
jelom prolazi kroz sela i preko polja, drugim dijelom kroz {umu, a tre}im,
do Klade{~ice, opet livadama. Polazna to~ka je selo Laz na prijevoju ceste
Sesvete – Marija Bistrica (v. 20). Do Laza se mo`e autobusom iz Sesveta ili
iz Zagreba s Autobusnog kolodvora (u Sesvetama staje 20’ nakon polaska iz
Zagreba). S autobusa treba si}i 400 m prije crkve, na mjestu gdje se d. odva-
ja markacija br. 47. Prvih 1 km puta vodi seoskom cestom kroz zaselak La-
za zvan Vrh, zatim jo{ oko 1 km do Matu{a, najisto~nijega zaselka, gdje si-
je~emo popre~nu markaciju Marija Bistrica – Grohot (odavle je d. 45’ bla-
gog silaza do pl. doma na Grohotu; v. 36). Put dalje vodi kroz splet {umskih
putova u i. smjeru do prijevoja Kraljev hrast pod vrhom Kozelinom (1,15 h
od Laza). Preko tog prijevoja prelazi asfaltirana cesta Morav~e – Marija
Bistrica koja je sagra|ena prilikom Papina posjeta i zbog toga se naziva Pa-
pinskom cestom. Prijevoj je obilje`en velikim spomen-raspelom, pred ko-
jim se nalazi parkirali{te. Odavle se lako mo`e skrenuti za 20’ na vrh Koze-
lin (markacija se odvaja d. od ceste 100 m u pravcu Morav~a).
Kozelin (511 m; naziva se i Kuzelin ili
Ko`elin) jest vrh obrastao gustom {umom
na kojemu se nalaze ostaci jednog od naj-
starijih naselja u okolici Zagreba. Muzej
Prigorja iz Sesveta po~eo je 1978. arheo-
lo{ka istra`ivanja i utvrdio da je tu bilo `i-
vota ve} krajem drugog tisu}lje}a prije
Krista. Zna~ajni su i nalazi iz `eljeznog
doba iz 8. do 1. st. prije Krista. Na prijela-
zu iz 4. u 3. st. tu su bila keltska plemena,
a naselje se odr`alo i u antici sve do 5. st.
posl. Krista, kada se gubi trag daljnje ljud-
ske prisutnosti. Dosad je tu na|eno kera-
mike, nakita, alata, oru|a, jedan anti~ki
grob i tragovi fortifikacije. Na vrhu je za-
ravan obrasla {umom, a okru`ena je osta-
cima prastarih zidina, gdje se vide tragovi
arheolo{kih iskapanja. Vi{e o tome v. Vla-
dimir Sokol: »Rimski metal s Kuzelina«
(Muzej Prigorja, Sesvete 1998.).
Od kri`anja pod Kozelinom cestom
dalje l. 300 m i tu d. u {umu za mar-
kacijom. (Cestom se odavle za l5’ sti-
`e do mjesta gdje se l. odvaja krak od Prijevoj Kraljev hrast na »Papinskoj cesti« Morav~e –
200 m do lijepoga lova~kog doma Marija Bistrica s parkirali{tem
Medvednica 89
»Fazan,« u {umi Grohotu).
Slijedi put {umovitim hr-
ptom (usput l. i d. kratki od-
vojci do izvora). Nakon 1 h je
kra}i o{triji uspon do mjesta
gdje je l. odvojak od 1’ na
Drenovu (576 m), najvi{i
vrh isto~ne Medvednice (vi-
dika nema jer je pokriven
{umom). Slijedi 15’ silaza do
prijevoja pod Strmcem, gdje
se d. odvaja silaz u Psarjevo,
zatim kratak uspon na brdo
Strmec (556 m). Zadnji dio
Medvednice, od Strmca na Lova~ki dom »Fazan« u {umi Grohotu
istok, zove se Zelinska gora. Idu}ih pola sata prolazimo podru~jem koje se
zove Zagrad (jer je u zale|u Zelingrada), izlazimo iz {ume na livade, donjim
rubom livade sti`emo do {umskog kolnika i njim d. za 3’ do ceste Zelina –
Klade{~ica (50’ od Drenove). Odavle cestom
ravno 1 km preko livada do pl. doma Klade{~i-
ca (v. 39).
£ 36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot 1 h. Do sela
Blagu{e ZET-ovim autobusom na liniji 270 s
tramvajskog terminala Dubec u Sesvetama
(pla}aju se tri zone). Od terminala u Blagu{i
markirana su dva puta, od kojih jedan mo`e
poslu`iti za uspon, a drugi za silaz. Markacija
br. 61 nastavlja ravno dalje ulicom Benko{~ica
200 m uz potok i tu skre}e d. uzbrdo kolnim pu-
tem koji se blago penje najprije me|u poljima i
vo}njacima, a zatim {umom. Stalno se valja dr-
`ati hrpta i glavnoga kolnika. Na kraju uspona,
u {umi, oznaka na stablu upozorava da treba
skrenuti l. stazom koja polo`ito za 8’ vodi do
ku}e. Druga varijanta (markacija br. 60) od au-
tobusa produ`uje 200 m i vodi ravno dalje uz
potok dolinom te mimo dvije metalne lova~ke
~eke sti`e do ogra|enog izvora. Oko 300 m dalje
Piramida na Grohotu je lova~ka ku}a, odakle je vrlo o{tar uspon 40’
kroz {umu do ku}e (ukupan uspon 280 m).
Planinarska ku}a na Grohotu (474
m) nalazi se u kestenovoj {umi na gor-
skom rebru koje se od hrpta gore odvaja
na jug. Sagradio ju je 1995. PD »Blagus«
iz Blagu{e. To je zidana jednokatnica
smje{tena 3’ z. od {umovita vrha Groho-
ta (492 m). Voda se predvi|a iz cisterne.
Na vrhu Grohota podignuta je 2000. g.
`eljezna piramida visoka 14 m s koje se
pru`a {irok vidik na Medvednicu i Pri-
gorje. Od ku}e se mo`e nastaviti put do
hrpta Medvednice tako da se vratimo 8’
do po~etka odvojka i tu nastavimo l. iz
{ume preko livada i polja do zaselka Bis-
tri~ki Laz na samom hrptu Medvednice.
Odavle l. do busa na Lazu, ili d. na Dre- Planinarska ku}a na Grohotu
Medvednica 91
novu, ili silaz na drugu stranu
hodo~asni~kim putem u Mariju
Bistricu (v. 38; svi su pravci
markirani).
£ 37. Morav~e – Kozelin
1,30 h. Do Morav~a ZET-
ovim autobusom na prigrad-
skoj liniji br. 272 koja polazi
s tramvajskog terminala
Dubec (pla}aju se tri zone).
Od zadnje postaje ravno da-
Ostaci gradskog zida na Kozelinu lje dolinom potoka. Nakon
15’ ostavljamo potok i blago
se uspinjemo lijevom padinom 1 h kroz {umu na hrbat Medvednice do kri`a
na prijevoju Kraljev hrast, gdje se uzdu`na markacija Medvednicom kri`a s
cestom. Oko 100 m prije prijevoja l. u {umu markiranim usponom 20’ na
vrh Kozelina (v. 35).
Prilaz Kozelinu automobilom. U Belovaru (ne Bjelovaru) na cesti Zag-
reb – Vara`din treba kod ljekarne skrenuti s glavne ceste l. u Morav~e i iza
sela nastaviti novom, tzv. Papinskom cestom (nagib do 15%), uzbrdo u za-
vojima do prijevoja Kraljev hrast i tu parkirati (11 km od Belovara).
£ 38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu 2 h. Iz sredi{ta
Marije Bistrice (autobusna veza sa zagreba~kim Autobusnim kolodvorom)
asfaltiranom cestom prema Lazu mimo crkve sv. Leopolda 2,5 km do mjes-
ta gdje se l. odvaja {umska cesta za lova~ki dom »Fazan«. Lijevo preko mos-
ta do prvih ku}a, gdje se d. odvaja put za Laz. Dalje obi~nom cestom 500 m
do doline s d. strane, gdje se s raskri`ja odvaja markacija malo ulijevo preko
usjeka na hrptu. Lijevo od stjenovitog odsje~ka treba potra`iti usku stazu,
koja se uspinje prema planinskom hrptu, najprije livadama, pa o{tro uz ja-
rak i potom {umom na planinski hrbat, do zaselka Laz Bistri~ki (dovle 1,30
h). Desno cestom kroz selo do raspela, odatle s desna zaobi}i brijeg do
usamljene ku}e l. od ceste. Cesta vodi dalje ravno hrptom prema Lazu (2
km), a l. se odvaja na{ put blagim silazom prema Blagu{i preko livada i po-
lja. Nakon 35’ u {umi oznaka na stablu upozorava da treba skrenuti d. 8’ do
ku}e na Grohotu (v. 36).
£ 39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica 2 h (cestom 7 km). Pri-
laz do Sv. Ivana Zeline autobusom na liniji Zagreb – Vara`din (polazak s
Autobusnog kolodvora u Zagrebu ~etrdesetak puta na dan, svakih pola sa-
ta, od 5 do 22,30 h). U sredi{tu, kod crkve sv. Ivana Krstitelja na Trgu A.
Star~evi}a, po~inje markacija br. 47 koja vodi najprije na sjever 700 m Bo-
cakovom ulicom do ku}e br. 38. Tu skre}e l. i silazi 600 m uskom Ma~kovi-
}evom ulicom do glavne ceste u selu Bi{kupcu. Njom d. dolinom Velike re-
ke. Nakon 1 km, na izlazu iz Bi{kupca, asfaltirana cesta skre}e l. preko
mosta prema Psarjevu Gornjem, a na{ se put nastavlja makadamom sve
u`om dolinom, prolazi mimo napu{tenog kamenoloma i nekada{njeg skla-
di{ta »Trudbenika« te sti`e na zaravan @lebicu (285 m). Tu su pod vapne-
na~kom stijenom visokom nekoliko metara izvori (omiljeno izleti{te Zelin-
~ana). Na 5. kilometru od Zeline cesta skre}e iz doline o{tro d. uzbrdo i u
velikom zavoju sti`e nakon 500 m pod zidine Zelingrada (pje{a~ka kratica
na po~etku zavoja). Uspon do gradine l. od ceste 1-2’.
Zelingrad (350 m) prvi se put spominje 1295. kada je bio utvr|en grad na ~elu s
ka{telanom. Od 1326. je u posjedu magistra Nikole, sina Petra Ludbre{koga. Fabijan
Bi~kele spominje se kao vlasnik 1397. i njegova obitelj gospodari gradom gotovo sto
godina. Nakon 1490. vlasnik je Stjepan Zapolja, kojeg naslje|uje sin Ivan. Godine
1535. grad kupuje hrvatski viceban Pavao Kerecheny (Kere~enji). Njegov sin Mihajlo
92 HRVATSKE PLANINE
tako|er je viceban. Ta se obitelj
ubrajala me|u najbogatije u Hr-
vatskoj. Od 1635. grad se spomi-
nje kao ru{evina. Ostaci grada
nalaze se na strmoj vapnena-
~koj glavici. I danas je vidljiva
velika zgrada za stanovanje i do
nje dvori{ta opasana zidovima i
kulama. Ostaci zidina visoki su
do 11 m. Dio zidina za{ti}en je
konzervatorskim radovima. Oko
grada postoji ure|ena pje{a~ka
staza.
Ru{evine Zelingrada (Vladimir Kova~i})
Silaz s gradine natrag na
cestu i njom dalje 30’ podru~jem zvanim Zagrad prema hrptu Medvednice
do prve livade Klade{~ice, gdje je ra~vanje markacije: l. na Laz, d. uz livade,
potkraj kratkim o{trim usponom do raspela, i odavle jo{ 300 m na sjever do
pl. ku}e (2 km od Zelingrada). Klade{~ica (naglasak na predzadnjem slogu)
jest raseljeni zaselak u kojemu je jo{ 1948. bilo 196 stanovnika. Op{irnije o
ovome kraju u knjizi Mladena Hou{ke »Zelinska gora« (Sv. Ivan Zelina
1992.). Nekada{nje ku}e danas su ru{evne, osim onih koje slu`e kao vi-
kendice. Na najvi{em polo`aju, povrh livada, nalazi se pl. ku}a. Do Kla-
de{~ice se mo`e automobilom (7 km od Zeline) putem koji je identi~an s
pje{a~kim, no treba ra~unati s time da su zadnja 2 km za ki{nog vremena
te`e prohodna.
Planinarska ku}a Klade{~ica (460 m) smje{tena je na travnatom proplanku na
krajnjem istoku Medvednice, kojom se zavr{ava niz planinarskih objekata na potezu
od Podsuseda do Zeline. Podigao ju je PD »Zelina« iz Sv. Ivana Zeline (gradnja je za-
po~ela 1991. i nije jo{ posve dovr{ena). To je zidana jednokatnica, koja u prizemlju
ima blagovaonicu i kuhinju, a na katu 4 spavaonice. [irok vidik na Zagorje, sve do
Slovenije, i pitome planinske livade u okolici daju joj poseban ugo|aj. Sama je ku}a li-
jepo izleti{te, a mo`e poslu`iti i
kao polazna to~ka za put hrp-
tom Medvednice na zapad ili za
silaz na zagorsku stranu do Ma-
rije Bistrice, odakle je autobus-
na veza sa Zagrebom gotovo
svaki sat.
Prilaz automobilom posve je
identi~an pje{a~kome. Vari-
janta: cestom prema Zagre-
bu 300 m, tu desno i odmah
na kri`anju d. Zelingrad-
skom ulicom. Planinarska ku}a Klade{~ica
LITERATURA
Vidi i lit. u odjeljku Za{tita prirode; M - skr. Medvednica. Klai}, V.: Zagreba~ka gora. Zemljopis Hrvatske, str. 88. Zagreb 1878.; Ki{pati},
M.: Zagreba~ka gora. Spomenica HPD-a, str. 47, Zagreb 1884.; Novotni, V.: Vodi~ u goru Zagreba~ku. HPD, Zagreb 1906.; Hirc, D.:
Zagreba~ka gora. Prir. zemlj. Hrvatske, I, str. 138, Zagreb 1905.; Henneberg, V.: Gora Medvednica. Gl. Hrv. prir. dr. 31, 1919., 1-4, 49;
Gu{i}, B.: Medvednica. Planinarski vodi~. HPD »Sljeme«, Zagreb 1924.; Povijest sljemenske piramide. HP 25, 1929., prilog broju 8;
Henneberg, V.: Gradine i gradi{ta po Medvednici. Na{e starine 8, 1929., 129; Poljak, J.: Nekoje pe}ine Zagreba~ke gore. HP 29, 1933.,
222, 256 i 305; [kuda{, D.: Endemi masiva M. NP 6, 1954., 203; Lipov{}ak, I.: Pola vijeka po M. NP 6, 1954., 463; Markovi}, M.: Koji je
najvi{i vrh Lipe. NP 7, 1955., 261; Bo`i~evi}, S.: Pe}ine i ponori na zagorskoj strani M. NP 7, 1955., 264; Bla{kovi}, V.: Lipa i njena dva
Roga. NP 8, 1956., 291; Horvat, V.: 500 stuba i njihova okolina. NP 10, 1958., 210; Bo`i~evi}, S.: Pe}ina Veternica nekada, sada i u
budu}nosti. NP 13, 1961., 74; Kirigin, B.: Prikaz klimatskih prilika M. HM zavod, Zagreb 1963.; Poljak, @.: Medvednica. Pl. vodi~. PSH,
Zagreb 1960. (2. izd. 1970., 3. izd. 1976.); Stuni}, T.: Planinarskim stazama sjeverne M. NP 19, 1967., 155; Pra`i}, B.: Vidokrug sa
Sljemena. NP 19, 1967., 269; Svoboda, Lj.: M. u pro{losti i sada{njosti. NP 20, 1968., 115; Petravi}, M.: Zapisi o Vugrovcu. NP 21,
1969., 215; Bo`i~evi}, S.: Podzemni kr{ki fenomeni planine M. kraj Zagreba. Acta carsologica VI, 6, Ljubljana 1974.; Planinarsko-
turisti~ki vodi~ po Sesvetskom Prigorju. PD »Lipa«, Sesvete 1977.; Ljevak, S.: [ume na M. NP 31, 1979., 141; Jutrovi}, T.: Horvatovih 500
stuba na M. NP 31, 1979., 134; ^epelak, M.: Novija i budu}a spel. istra`ivanja Veternice, NP 30, 1978., 49; Bla{kovi}, V.: Najbitnije o M.
Medvednica 93
NP 30, 1978., 95; Brusar, B.: I sjeveroistok M. zaslu`uje za{titu. NP 36, 1984., 71; Kopi}, J.: Vodi~ po M., Pl. savez Zagreba, Zagreb
1984.; Kula{, A.: Po isto~noj M. od Zeline do Laza. NP 37, 1985., 29; Klai}, N.: Medvedgrad i njegovi gospodari. Globus, Zagreb 1987.;
^uji}, B.: Gorsko Zrcalo. HP 83, 1991., 155; Kantura, @.: Slap Sopot na Monsu Ursi. HP 83, 1991., 152; Hou{ka, M. i sur.: Po Zelinskoj
gori. Sv. Ivan Zelina 1992. (73 str.); Dudukovi}, B.: Neki oronimi na M. HP 85, 1993., 170 i 226; Kantura, @.: [umarev grob. HP 85,
1993., 209; [ugar, I. i dr.: Medvednica i njezin biljni svijet. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 5; Luka~, G.: Pti~ji svijet Medvednice. Isto,
25; Poljak, @.: M. kao rekreacijsko podru~je. Isto, 31; Bo`i~evi}, S.: Rudarstvo na planini M. Isto, 36; Poljak, @.: M. i njezine {ume. Mala
povijesna kronika. Isto, 45; Kantura, @.: Na Gor{~icu preko Pe~ovja. HP 86, 1994., 217; Tiljak, A.: Borba Zagreba za {ume na M. HP 86,
1994., 224; Bo`i~evi}, S.: Zaboravljene zanimljivosti Medvednice. HP 86, 1994., 51, 104 i 148; Kantura, @.: Silaz s Gor{~ice preko
@idovskog zdenca. HP 87, 1995., 116; Geolo{ki vodi~ Medvednice. Institut za geolo{ka istra`ivanja, Zagreb 1995. (199 str. i karte);
Medvednica eko muzej. Hrv. prirodoslovni muzej, Zagreb 1997. (47 str.).
94 HRVATSKE PLANINE
Izvadak iz autobusnoga voznog reda
Navedeni su polasci redovitih autobusnih linija na koje se nadovezuju opisi izleta na
Medvednicu, i to samo oni polasci koji su zanimljivi prosje~nom izletniku. Radnim
danom je promet mnogo ~e{}i. U naslovu svake linije najprije je njezin broj, a u zagra-
di je redni broj perona na terminalu, npr. 119 ^rnomerec (4). Va`no je znati da se
vozni redovi dva put na godinu prilago|uju (zimski i ljetni vozni red), pa ih prije po-
laska valja provjeriti. Vozne se karte mogu kupiti kod voza~a, ali su jeftinije na kiosci-
ma. Obratiti pa`nju na to da su na linijama izvan Zagreba vozne karte skuplje
(pla}aju se dvije, tri ili ~etiri zone). Na svim vozilima ZET-a, pa tako i na autobusima,
osobe starije od 65 godina imaju pravo na besplatnu vo`nju.
Terminal ^rnomerec
176 i 177 ^rnomerec (10) – Jablanovec – Gornja Bistra
Subotom: 8.10; 8.50; 9.30; 10.10; povratak: 16.10; 16.40; 17.10; 18.00
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,00
Izleti: na Kamene svate i zagorsku stranu Medvednice
119 ^rnomerec (4) – Podsused
Subotom: 8.15; 8.40; 9.05; 9.30 itd.; povratak: 16.10; 16.35; 17.00; 17.25 itd.
Nedjeljom: 8.15; 9.05. 9.55 itd.; povratak: 16.10; 17.00; 17.50; 18.45; 19.30
Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate
122 ^rnomerec (5) – Susedgrad
Subotom: 8.25; 9.15; 10.05; 10.55 itd.; povratak: 16.30; 17.20; 18.10; 19.50
Nedjeljom: 8.25; 8.50; 9.15; 10.30; povratak: 16.45; 17.10; 18.00; 18.25
Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate
124 ^rnomerec (9) – Gornji Stenjevec
Subotom: 8.20; 9.15; 10.05; povratak: 16.45; 17.35; 18.30; 19.15
Nedjeljom: 8.30; 9.20; 10.10; povratak: 16.25; 17.15; 18.05; 18.55
Izleti: zapadni dio Medvednice
125 ^rnomerec (12) – Gornje Vrap~e
Subotom: xx,00; xx,20 xx,40; povratak: isto
Nedjeljom: 8.00; 8.40; 9.20; itd.; povratak: 16.20; 17.00; 17.40; 18.20; 19.00
Izleti: zapadni dio Medvednice i pl. dom »Risnjak«
130 ^rnomerec – Bizek
Nedjeljom: 6,40, 9,30, 13,50, 15,30; povratak: 10,00, 14,25, 16,25, 22,00
RADNIM DANOM OTPRILIKE SVAKI SAT.
izleti: Kameni svati, Glavica
127 ^rnomerec (7) – Mikuli}i
Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: xx,17; xx,47
Izleti: pl. dom »Risnjak« i vr{ni dio Medvednice
128 ^rnomerec (6) – Luk{i}i
Subotom:8.00; 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povr.: 16.00; 16.20; 16.40; 17.00 itd.
Nedjeljom: 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povratak: 16.00; 16.40; 17.20; 18.00 itd.
Izleti: pl. dom »Risnjak«, Medvedgrad i vr{ni dio Medvednice
Terminal Mihaljevac
102 Mihaljevac – [estine – Britanski trg
Subotom: xx,05; xx,35; povratak: svakih 30 minuta
Nedjeljom: 7.50; 8.30; 9.10; 9.50; povratak: svakih 40 minuta
Izleti: Medvedgrad, Kralji~in zdenac i vr{ni dio Medvednice
233 Mihaljevac – Marku{evec
Subotom: xx,00; xx,30; povratak: isto
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,30
Izleti: vr{ni dio Medvednice
15 Mihaljevac – Gra~ani – Dolje (tramvaj)
Subotom i nedjeljom slijed je tramvaja (linija br. 15) svakih 11 minuta. Vo`nja traje 10 minuta.
Izleti: vr{ni dio Medvednice
Terminal Dubrava
209 Dubrava (6) – ^u~erje
Subotom: 8.20; 8.40; 9.00; 9.25; 9.45;
povr.: 16.00; 16.25; 16.45; 17.10; 17.50; 18.20
Nedjeljom: 8.15; 8.45; 9.20; 9.50;
povr.: 15.45; 16.20; 16.50; 17.25; 17.55; 18.30; 19.00
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
208 Dubrava (7) – Marku{eve~ka Trnava – Vidovec
Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: isto
Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
205 Dubrava (13) – Marku{evec – Bidrovec
Subotom: 8.10; 8.35; 9.00; 9.25; 9.50; 10.15;
povr.: 16.15; 16.35; 17. 05; 17.30; 17. 55
Nedjeljom: 8.10; 8.35; 9.05; 9.25; 9.50 itd.
Medvednica 95
povr.: 16.05; 16.30; 16.55; 17.20; 18.10; 18.35
Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
212 Dubrava (1) – Sel~ina – Sesvete
Subotom i nedjeljom prometuje svakih 9-10 minuta. Vo`nja traje 15 minuta.
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa (vidi linije iz Sesveta)
Terminal Dubec
261 Dubec – Vugrovec – Goranec
Subotom: 9.20; povratak: 15.45; 16.40; 17.30; 19.30
Nedjeljom: 8.00; povratak: 14.50; 16.50; 20.40
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
262 Dubec – Prekvr{je – Planina Donja
Subotom: 8.20; 9.50; povratak: 16.30; 17.35; 18.30
Nedjeljom: 8.40; povratak: 14.45; 17.05; 19.45
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
263 Dubec – Ka{ina – Planina Gornja
Subotom: 8.30; 9.30; 10.25; povratak: 16.05; 16. 30; 17.05; 17.30; 18.05
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,30
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
270 Dubec – Blagu{a
Subotom: 8.40; 10.50; povratak: 16.15; 17.25; 18.35; 19.55
Nedjeljom: 7.35; povratak: 15.45; 18.05
Izleti: isto~ni dio Medvednice
272 i 273 Belovar – Morav~e
Nedjeljom; 7.30, 9.50, 10.25; povratak: 14.55, 16.00, 17.55
Autobusni kolodvor Zagreb
AK Zagreb – Sesvete – Sv. Ivan Zelina
Svakodnevno: 7.00 (p. 404); 7.10 (p. 606); 8.00 (p. 402, p. 603); 9.00 (p. 608)
Povratak iz Zeline: 16.30; 16.35; 17.10; 17.25; 18.00; 18.15; 18.55; 20.00
Izleti: isto~na Medvednica
AK Zagreb – Sesvete – Laz – Marija Bistrica
Svakodnevno: 8.30 (p. 601)
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
AK Zagreb – Gornja Stubica
Svakodnevno: 8.30 (p. 602); povratak: 17.20
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
Sljemenska `i~ara (Dolje – Sljeme)
Prometuje svakoga dana izme|u 8 i 20 h, po~inje voziti svaki puni sat i vozi dok ima putnika,
a zatim slijedi stanka do sljede}eg punog sata. Vo`nja traje 22 min. Ne vozi za jakog vjetra.
Izleti: vr{ni dio Medvednice
TELEFONSKI BROJEVI
ZET (vozni red autobusa za z. dio 01/66-00-446 Bistro »Medvedgrad« na 01/45-56-226
grada) Medvedgradu
ZET (vozni red autobusa za i. dio 01/66-00-445 Ku}a »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu 01/45-54-589
grada) zdencu
(svi podaci ZET-a na www.zet.hr) Ku}a »Brestovac« pod Brestovcem 01/37-60-294
Autobusni kolodvor Zagreb (vozni red) 060/340-340 099/554-322
Autobusni kolodvor Zagreb 060/313-333 Hotel »Tomislavov dom« 01/45-55-833
(obavijesti) Caffe »Vidikovac« na vrhu Sljemena 091/20-15-558
@eljezni~ke obavijesti 9830 Bistro »Zlatni medvjed« pod vrhom 01/45-55-090
Sljemenska `i~ara 01/45 80 394 Sljemena 091/51-26-996
@upni ured Majke Bo`je 01/45 80 390 Bistro »Grofica« kod Doma 01/46-37-967
Sljemenske 060/61 66 66 `eljezni~ara
Meteorolo{ka prognoza 01/45 55 827 Pl. dom »Runolist« 01/45-52-446
Obavijesti o ski liftovima 9-16 h Pl. dom »Ivan Pa~kovski« na Puntijarki 01/45-80-384
Pl. dom na Glavici 099/547-723 Pl. ku}a »Hunjka« 01/45-80-397
Pl. dom »Risnjak« 01/48-49-222 Hotel »Dom obrtnika« na Hunjki 01/45-80-397
Pl. dom »Grafi~ar« 01/45-55-844 Dom u Vugrovcu 01/20 44 858
01/45-55-374
Dom izvi|a~a na Sljemenu 01/45 80 395
96 HRVATSKE PLANINE
SAMOBORSKO GORJE
Samoborsko gorje 97
Oki} (Zdenko Kristijan)
98 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke
zemljovid 6-7, str. 104, 105
Samoborsko gorje 99
1906. tiskao »Vodi~ na Plje{ivicu i na Sv. Geru« Vj. Novot-
nija. Nakon Prvoga rata uredio je 1922. pl. skloni{te u
Prekri`ju kod seljaka Mraku`i}a. HPD-ov rad je nastavi-
la njegova vrlo agilna samoborska podru`nica »Japeti}«
(osn. 1923.), koja je 1925. podigla Mesi}evu ku}u na Ja-
peti}u (izgorjela je 1931.), a 1931. [oi}evu ku}u pod gra-
dinom Lipovcem. HPD »Japeti}« je 1963. podigao pl. ku-
}u u Velikom dolu, a HPD »Dr. Maks Plotnikov« 1978. pod
Oki}em. S j. strane gorja nakon Prvoga rata po~inje dje- Ivica Sudnik (Samobor,
lovati HPD »Jastrebarsko« (osn. 1914. kao podru`nica 1910.), dugogodi{nji
HPD-a). Ovo je dru{tvo 1955. sagradilo lijepu pl. ku}u na predsjednik PD-a
»Japeti}« i osniva~
@itnici. Zagreba~kim planinarima osobito je omilio planinarske zbirke u
O{trc, ~emu je pridonijela [kola narodnog zdravlja iz Samoborskom muzeju
Zagreba koja je 1933. pod njegovim vrhom sagradila
|a~ki dom (danas pod upravom HPD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba). Zahvalju-
ju}i markacijama koje se redovito odr`avaju i brojnim pl. ku}ama, mo-
gu}nosti za planinarenje u ovome su gorju znatno bolje nego u ostalim hr-
vatskim planinama. Osim toga, kroz Samoborsko gorje prolazi i nekoliko
pl. obilaznica.
Kru`ni pl. put »Kroz Samoborsko gorje« s 10 KT otvoren je 9. 11.
1958., a mo`e se zapo~eti od bilo koje KT. Obilje`en je uobi~ajenom marka-
cijom i plo~ama na KT. Dnevnik (5. izdanje iz g. 1990.) mo`e se naru~iti kod
HPD-a »Japeti}«, p. p. 31, 10430 Samobor. KT su Samoborski muzej, pl.
dom pod Oki}em (2,15 h), vrh Ple{ivice, dom na O{trcu (3,15 h od doma pod
Oki}em), dom na V. dolu (20'), [oi}eva ku}a (50'), dom na Japeti}u (1,45 h),
Slani Dol (2 h) i Grgosova {pilja u Otru{evcu (1,45 h). Umjesto Grgosove
{pilje mo`e se posjetiti Nor{i} Selo. Put traje oko 15 sati i lako se mo`e pro}i
u okviru jednoga vikenda s no}enjem u nekom od pl. domova. U planu je
preinaka obilaznice, tako da ne}e biti odre|en put do KT, a bit }e i promje-
na u KT-u. Obilazniku koji posjeti najmanje 9 od ukupno 10 KT organiza-
tor daje spomen-zna~ku. Do kraja g. 2000. dobilo ju je 5540 planinara.
Jaskanski pl. put otvorio je HPD »Jastrebarsko« 26. 8. 1979. Osim Sa-
moborskoga gorja, zahva}a i dio @umberka. Obilje`en je uobi~ajenom mar-
kacijom i slovom J. Ima 9 KT. Njihovim se posjetom dobiva spomen-zna~ka
JPP-a, koju je do sada dobilo oko tisu}u planinara. Dnevnik se naru~uje
kod HPD-a »Jastrebarsko«, p. p. 20, 10450 Jastrebarsko. KT su crkva sv.
Marije u Novom Selu Oki}kom, pl. dom pod Oki}em (45'), vrh Ple{ivice pre-
ko Popova Dola (1,50 h), dom na Japeti}u (3 h od Ple{ivice), sela Grabarak
(40'), Vi{o{evi}i (1,50 h), Pe}no (50') i Stani~i}i (20' od Pe}na), odakle treba
si}i kroz dolinu Slapnice u selo Medven Dragu (2,30 h) i dalje autobusom do
zadnje KT u Jastrebarskom. Put traje ukupno 12 h. Preporu~a se podijeliti
ga na dva dana, s no}enjem u domu @itnica na Japeti}u.
Samobor
Glavna je polazna to~ka za izlete u Samoborsko gorje grad Samobor na
podno`ju Samoborskoga gorja, 22 km od Zagreba. To je grad s 14000 sta-
novnika, lijepim starim zgradama i dvorcima, povijesnim spomenicima,
kupali{tima, prirodnim parkovima i razvijenim ugostiteljstvom. Sa svojom
bli`om i daljom okolicom jedno je od najstarijih i najposje}enijih zagre-
ba~kih izleti{ta. To ima zahvaliti dobrim prometnim vezama, lijepoj pla-
ninskoj prirodi u okolici i smje{taju na izlazu iz gorskih dolina. Prastaro je
to naselje, s ostacima iz kamenog doba. U Samoborskom muzeju ~uva se
povelja Bele IV. iz 1242. kojom je osnovana samostalna op}ina neovisna od
feudalaca. Od 1260., kada je zapo~ela gradnja samoborskoga zamka (sada
se naziva Stari grad), po~eli su sukobi Samoboraca s njegovim gospodarima
i borbe za neovisnost. U 13. st. poznat je po trgovini i obrtu, u 16. st. zapo~i-
Japeti}
Skupina Japeti}a je z. i najvi{i dio Samoborskoga gorja te ujedno njegova
veza s najvi{im dijelom @umbera~ke gore. Za razliku od ostalih dijelova Sa-
moborskoga gorja, nema oblik grebena. Od njegova se najvi{ega vrha lepe-
zasto {ire prema sjeveru nepravilne i raznolike gorske kose. Na njihovim
oblim i zaravnjenim hrptovima nalaze se visinska naselja i livade, a {ume
se nalaze ispod njih, na strmim padinama poto~nih korita. Ovim svojim
svojstvima ~ini prijelazno podru~je izme|u Samoborskog i @umbera~koga
gorja. Glavne su pl. vrijednosti Japeti}a mozaik lijepih {uma i livada po nje-
govim tjemenicama, razgledna piramida na najvi{em vrhu i pl. ku}a na @it-
nici. Do ku}e je probijena cesta sa strme j. strane od Jastrebarskoga, tako
da je Japeti} pristupa~an sa svih strana. Na njegovim pristrancima na|eni
su grobni tumuli ilirskog plemena Japoda, a u Podgra|u ispod Oki}a kova-
ni novac, tzv. »samoborci« (iz 2. st. pr. Krista), pa zbog toga neki u imenu
planine naziru povijesni trag Japoda.
Izbor prilaza. Sa samoborske je strane najkra}i pje{a~ki prilaz od a. p.
kod [oi}eve ku}e, a s jaskanske od postaje u Sv. Jani. Sa samoborske se
strane automobilom mo`e doprijeti asfaltiranom cestom mimo [oi}eve ku-
}e sve do prijevoja Velika vrata (oko 590 m) izme|u Ple{ivice i Japeti}a,
gdje je uz cestu pro{irenje prikladno za parkiranje, odakle je oko 1 h uspo-
na. S jaskanske se strane mo`e automobilom do samoga doma na @itnici
cestom koja nije asfaltirana, ali se redovito odr`ava. U novije je doba postao
zanimljiv prilaz iz Slanog Dola (a. p.) radi usputnog posjeta gostinjcu sv.
Bernarda pod V. Lovnikom. Na kraju valja spomenuti mogu}nost prijelaza
s O{trca, Ple{ivice i Nor{i}ke Ple{ivice grebenskim putovima koji pru`aju
izvanredne vidike.
£ 11. [oi}eva ku}a – Japeti} 1,45 h. Iz Samobora do [oi}eve ku}e 10 km
autobusom (v. 8). Odavle na vrh Japeti}a vode dvije varijante.
Varijanta preko livada
(1,45 h). Markacija zapo~i-
nje na a. p. 200 m iznad ku-
}e, gdje se iza mosta na Klo-
ko~evici odvaja d. uzbrdo as-
faltirana cestica uz ku}e i vi-
kendice, zatim kolnim pu-
tem kroz {umu. Prije livade
d. se odvaja put za gostinjac
sv. Bernarda. Gornjim ru-
bom livade Leskovice, pa
kroz {umu o{tro uzbrdo do
livada (Duga draga), kuda je
neko} vodila {umska `eljez-
Japeti} s O{trca (Zdenko Kristijan)
Ple{ivica
Ple{ivica ~ini i. dio Samoborskoga gorja. Od ostaloga gorja donekle se iz-
dvaja jasno izra`enim hrptom koji se pru`a u smjeru i.-z. Na z. strani usje-
~en je prijevoj Poljanice, kojim prolazi cesta Samobor – Jastrebarsko. Na i.
strani zavr{ava markantnom sto`astom hridinom Oki}em kojemu posve-
}ujemo posebni prikaz. Na svakom se kraju hrpta nalazi po jedna lijepa ku-
}a: na Poljanici lova~ki dom »Srnda}«, a pod Oki}em pl. dom. Ple{ivica je
kajkavski oblik imena Plje{ivica, a ime je dobila od staroga pridjeva plje{iv.
Tom je pridjevu danas ovdje zna~enje zaboravljeno, ali je jo{ uvijek u upot-
rebi u Hercegovini, u smislu }elav ili ogoljen. Iz toga bi se moglo zaklju~iti
da kameniti vrh planine, u doba kad je dobio ime, mo`da nije bio pod {u-
mom kao danas. Ju`ne padine ispod {umskog pojasa pokrivene su sagom
slikovitih vinograda (ple{ivi~ka vina). Tu je i nekoliko sela s obradivim po-
ljima, me|u njima je najpoznatije planinsko selo Ple{ivica s nekoliko popu-
£ 20. Oki} – Vrh Ple{ivice 1,30 h. Od pl. doma pod Oki}em u z. smjeru
stazom po livadi do potoka Oki}nice, gdje markacija prelazi potok i di`e se
kroz {umu na seosku cestu koja se hrptom penje prema Ple{ivici. Prije sela
Kotara, na najvi{oj to~ki ceste, sastaje se s markacijom koja dolazi u susret
iz Ruda preko Kotara. Ovdje treba l. u {umu i o{trim usponom na {umovit
Oki}
Oki} je strma hridina kojom zavr{ava hrbat Ple{ivice na i. strani. Iako nije
samostalna gora, zavre|uje poseban opis po pl. zanimljivostima. Ne samo
{to njegov o{tar sto`ac izdaleka privla~i pa`nju
svojim oblikom, nego se od gradine na njegovu
vrhu pru`a izvanredan vidik na Posavinu, Po-
kuplje i grad Zagreb. Gradina na vrhu posebna
je atrakcija. Stijene s j. strane odavna su popu-
larno vje`bali{te zagreba~kih alpinista. Zanim-
ljivo je da se 1843. godine ilirkinja Dragojla Jar-
nevi} uspela kroz stijene na Oki}, {to se smatra
prvim usponom u povijesti hrvatskog alpiniz-
ma. Njoj je na spomen 1994. markiran novi pri-
laz gradini nazvan Dragojlina staza. Popular-
nost Oki}a kao izleti{ta zaokru`ena je 1978. go-
dine podizanjem pl. doma na podno`ju i novim
Dragojla Jarnevi} (1812.–1875.), markacijama.
ilirkinja i prva hrv. alpinistica
Nor{i}ka Ple{ivica
Ovaj 721 m visoki vrh najzapadniji je ogranak Samoborskoga gorja i prije-
lazno podru~je prema @umberku. Iako je izvanredan vidikovac, planinari
ga rje|e posje}uju, mo`da zato {to na njemu nema pl. objekata. Za razliku
od Ple{ivice iznad Samobora, ova se Ple{ivica naziva Nor{i}kom po Nor{i}
Selu koje se nalazi ji. od vrha. Opisat }emo cestovni i tri pje{a~ka prilaza od
a. p. u Grdanjcima, me|u kojima se mo`e birati jedan za uspon, a drugi za
povratak. Postoji i mogu}nost kratkog, ali strmog uspona iz Koreti}a (eko-
selo) na `umbera~koj strani (v. @umbera~ku goru, 22). Autobus na liniji iz
Samobora preko Grdanjaca do Nor{i} Sela skra}uje uspon na samo pola sa-
ta (v. 31).
£ 27. Slani Dol – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica 2,45 h. Do Sla-
nog Dola v. 13. Od a. p. put vodi uzbrdo prema nekada{njem izleti{tu (spo-
men-domu). Prije njega d. stazom ispod sela u z. pravcu, pa silaz kroz
vo}njak, livadu i {umu u dolinu do osamljene ku}e. Od nje l. 20' kolnim
TELEFONSKI brojevi
(sve s predbrojkom 01, osim navedenih iznimaka)
Dom na O{trcu, tel. opskrbnika 3379-124 ili 098/221-973 (Miljenko Matijevi})
Etno-ku}a u Klakama 3382-335
Gostinjac sv. Bernarda: Josip Bla`evi} 3363-835; \uro Vla{i} 3385-276;
Radovan Libri} 091/5028-432 i Anica Trampus 3363-683
Grgosova {pilja 3375-888
Kristijan, Zdenko 3362-886
Novak, Vladimir 3361-736
Pl. dom pod Oki}em 091/5130-224 i 3361-758
Pl. dom @itnica 6282-349
Samobor~ek-Autoturist Samobor 3362-648, 099/427-336, 6283-975
Samoborski muzej 3361-014
Smand 042/741433
[oi}eva ku}a 3384-164
Turisti~ki ured Jastrebarsko 6281-898
Turist. zajednica grada Jastrebarsko 6281-115
Biopark »Divlje vode« 6151-050
Je~mi{te i Plije{
Planinski hrbat {to sa s. strane zatvara so{i~ku udolinu ima dva vrha koji
su zbog {irokih vidika planinarski zanimljivi. Zapadno je Plije{ (977 m), a
isto~no Je~mi{te (976 m). To su ujedno najvi{i vrhovi isto~no od Sv. Gere.
Ju`na im je padina strma i djeluje gorovito, no kad se stigne na vrh, s druge
se strane prostiru lijepe i pitome livade. Ljubitelji pitome prirode rado pos-
je}uju Je~mi{te i njegovu idili~nu prirodu. Skupina je vrlo pristupa~na jer
se pod Plije{om nalazi pl. dom na Vodicama, od kojeg se uspinje brdska ces-
ta na visinu od gotovo 900 m. Oba su vrha markirana, ali kako Je~mi{te
obiluje livadama, markacije nisu posve pouzdane. Orijentacija ipak nije
te{ka jer se s livada pogled pru`a nadaleko.
£ 9. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ 1,05 h i Je~mi{te 2 h. Do
doma se mo`e na tri na~in: najkra}im putem za 45’, dvostruko du`im preko
Jazovke i Sopota te cestom (6 km). Najkra}i put iz So{ica vodi iz sredi{ta
cestom 500 m u si. smjeru do kri`anja u zaselku Gornje Selo. Tu treba ces-
tom l. 5’, zatim s ceste d. za markacijom o{tro uzbrdo {umom do ceste. Ces-
tom d., zatim kratiti njezin zavoj i onda cestom l. do doma (od So{ica 45’).
Drugi put do doma, dvostruko du`i ali neusporedivo zanimljiviji, vodi od a.
p. u So{icama cestom preko sajmi{ta i pokraj novoizgra|ene tvornice tek-
stila do zaselka Gornje Selo. Oko 500 m iza sela skre}e l. od ceste, kod puto-
kaza, staza kojom ima kroz {umarak nekoliko min do jame Jazovke (25’ od
So{ica).
Jazovka je zloglasna jama grobnica pred kojom su nakon Drugoga svjetskog rata,
sredinom 1945., okrutno ubijani bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz zagreba~kih
bolnica i zatim ba~eni u jamu. Ulaz u jamu je {irok manje od metra. Pored jame je
spomenik s natpisom: »Oprosti im, Bo`e, znali su {to ~ine!«, a naokolo su stalno novi
vijenci i cvije}e.
Od Jazovke natrag na cestu i njom dalje jo{ 20’ kroz selo Sopote velikim li-
jevim zavojem do Sopota.
Slap Sopot (3 km od So{ica) nalazi se iza sela, l. od ceste, iznad slikovitog mlina. Vi-
sok je 40 m i pada u kaskadama, a osobito je lijep nakon ki{e kad je bogat vodom.
Od mlina pod Sopotom vodi markacija o{tro uzbrdo uz slap i iznad njega ja-
rugom do ceste, te cestom l. 3’ do doma (40’ od mlina).
Do doma se mo`e iz So{i-
ca automobilom (6 km),
tako|er preko Gornjeg
Sela. Na 3. km je ra~va-
nje: l. Sv. Gera, d. dom na
Vodicama (jo{ 3 km), a
nalazi se l. od ceste, okru-
`en {umom.
Pl. dom na Vodicama (830
m) jest prizemnica smje{tena
ispod vrha Plije{a (977 m)
uza samu cestu, u {umarku
pored nekoliko izvora koji ne
presu{uju. Sagradio ga je
HPD »Dubovac« iz Karlovca
(1959.–1961.) iz jakih hrasto- Vijenci oko jame Jazovke
vih brvana na betonskoj podlozi. Gra|a potje~e od sru{ene lugarnice {to ju je {umari-
ja u Kra{i}u prepustila planinarima. Ispod doma je podrum, a ispred zgrade betonira-
na terasa. Ima kuhinju, blagovaonicu i dvije sobe, svaka s 10 le`aja. Obi~no je otvoren
ljeti preko vikenda, u ostale dane po dogovoru s HPD-om »Dubovac« iz Karlovca koji
njime upravlja. Pored ku}e je bunar kroz koji stalno protje~e nepresu{an poto~i} (75
lit/min). Od doma nema vidika. Cestovni pristup domu mogu} je svim vrstama mo-
tornih vozila.
Plije{ (977 m). Od doma na vrh put vodi uzbrdo strmim markiranim kolnim putem
kroz {umu bora, breze, bukve i ari{a (markirane su dvije varijante) i za 20’ sti`e do li-
vada na samom vrhu Plije{a, odakle je vrlo lijep vidik na @umberak. S vrha se mo`e
produ`iti ravno dalje na Sv. Geru (v. 4).
Je~mi{te (976 m). Od doma treba produ`iti 1,5 km uzbrdo cestom do visoravni. Ces-
ta tu nastavlja za Bla`evo brdo i dalje vodi preko visoravni, mimo {pilje ponornice Po-
gana jama, oko 10 km do slovenske granice (nema slu`benog prijelaza). Na po~etku
visoravni treba s ceste d. preko livada Bla`eva brda manje od sat laka hoda na vrh
Je~mi{ta (976 m), odakle je tako|er lijep vidik na @umberak. Na drugu stranu mo`e
se preko zaselka Gri~ si}i u Petri~ko Selo (1 h), pa cestom lijevo za 15’ do}i do a. p. za
Samobor u Gornjoj Vasi. Put od Vodica do Gornje Vasi je sastavni dio Karlova~ke obi-
laznice.
£10. Gornja Vas – Petri~ko Selo – Gri~ – Je~mi{te 1,30 h. Ovaj je pri-
laz osobito prikladan za pje{ake jer se koriste krajnjom a. p. linije Samobor
– Gornja Vas. Od a. p. treba produ`iti cestom 15’ do Petri~kog Sela. Na kra-
ju sela d. uzbrdo kraticama i kolnim putem u Gri~ (40’), najvi{e `umbe-
ra~ko selo. Dalje cestom 15’ do kratice kojom je l. 3’ do ceste na hrptu. Ces-
Tu{~ak i okolica
U i. dijelu @umbera~ke gore, izme|u Stojdrage na @umbera~koj cesti i rje~i-
ce Bregane, pru`a se dvoglava gorska kosa Tu{~ak koja je zapela za oko pla-
ninara te su je markirali sa svih strana. Sa svoja 602 metra nije visoka, ~ak
je ni`a od okolnih vrhova i pokrivena {umom, s rijetkim vidicima. Mo`da su
planinare privukli njezin profil u obliku smjelo izdignutog sto{ca i ostatak
prastaroga grada Tu{~aka na ni`em vrhu, a mo`da i mogu}nost lakog pris-
tupa i blizina novoga turisti~kog sredi{ta u Koreti}ima u podno`ju. Uspone
koji slijede opisao je Zdenko Kristijan iz Samobora koji je planinarski obra-
dio ovo podru~je. Tu{~ak i okolica postali su planinarima pristupa~ni otkad
je @umbera~kom cestom do Gornje Vasi (v. 15) uvedena prigradska auto-
busna linija iz Samobora (v. vozni red), na kojoj gotovo svaka postaja mo`e
poslu`iti kao polazna to~ka za neki lijepi izlet.
£ 11. Bregana – Stojdraga – Kravljak – Tu{~ak 1,20 h. Iz Samobora
do Stojdrage v. 15. Od a. p. kod gostionice produ`imo cestom. Putem se d. u
Sloveniji vidi vojni aerodrom u Cerklju i Nuklearna elektrana Kr{ko. Pro-
{av{i Milenijski kri` skre}emo s glavne ceste l. sporednom koja se postupno
su`ava, prelazi preko livade Srbljani i na kraju, u jaruzi, prelazi potok Ja-
rak. S druge strane uzbrdo
stazom u nekoliko zavoja na
hrbat, gdje se sti`e na put
Kravljak – Tu{~ak (1 h od
Stojdrage). D. je 5’ u selo
Kravljak, a l. 20’ uspona do
ru{evine Tu{~aka.
TELEFONSKI BROJEVI
Planinarstvo i putovi
Planinarstvo u Zagorju ima stoljetnu tradiciju. Tome je uzrok ne samo
blizina pl. `ari{ta u Zagrebu, odakle je HPD ve} u pro{lom stolje}u pro{irio
svoje djelovanje daleko preko Medvednice, nego smisao za prirodne Ijepote
i privr`enost rodnome kraju koja je u Zagoraca osobito izra`ena. Tako je
ve} 1898. HPD imao svoju podru`nicu u Ivancu, 1899. u Krapini, a poslije
su dru{tva osnovana u Zlataru, Budin{~ini, Lepoglavi, Pregradi, Hra{~ini,
Klanjcu, Novom Marofu, Donjoj Stubici, Stubi~kim Toplicama, Oroslavju,
Konj{~ini, Bedekov~ini, Vara`dinskim Toplicama i Belcu. Dodamo li tome
da su zagorske planine podru~je djelovanja i planinara iz Kri`evaca, Kop-
rivnice, Vara`dina, ^akovca i brojnih dru{tava u Zagrebu, bit }e jasno
za{to se one danas ubrajaju me|u planinarski najbolje obra|ene u cijeloj
crkvi sv. Brcka sa zidnim slikama iz 16. st. Iz sela, mimo ove}e zgrade Vi-
narske zadruge, na asfaltiranu cestu Kri`evci – pl. dom i njom d. jo{ 20’ us-
pona do doma. Oko 100 m prije doma odvaja se l. cesta prema TV objektu
pod vrhom Kalnika. Pje{a~ki se prilaz iz Kri`evaca danas sve rje|e rabi,
zahvaljuju}i autobusnoj liniji (Kri`evci – selo Kalnik, ali samo radnim da-
nom. Cestovni prilaz iz Kri`evaca vodi od spomenutog ra~vanja na kraju
Markovi}eve ulice l. asfaltiranom cestom 8 km do raskri`ja iza sela Gu{~e-
rovca, odakle d. jo{ 10 km mimo sela Kalnika do doma. Na posljednjem kilo-
metru puta cesta svladava uspon u zavojima (nagib ceste do 16%).
Pl. dom na Kalniku (480 m) sagra|en je izme|u stijene najvi{ega vrha i ru{evina
Staroga grada, na rubu velikih livada, pored Kraljeva vrela. To je ove}a zgrada s dva
krila. Stari dio, sagra|en 1935., dvokatnica je sa zidanim prizemljem i gornjim kato-
vima od brvana. Godine 1959. prigra|eno je zidano jednokatno krilo, a 1979. nova
kuhinja. Danas su u prizemlju dvije velike blagovaonice, kuhinja i bife, a na katu sobe
za goste (1 trokrevetna, 9 dvokrevetnih i jedna skupna s 12 kreveta, ukupno 35 kre-
veta). Dom je stalno otvoren, dobro opskrbljen, elektrificiran, ima vodovod, dvije tu{-
kabine, TV i tel. govornicu. Ispod doma je prostor za parkiranje. Zale|e doma je 1962.
po{umljeno crnogoricom. Ljeti nedjeljom obi~no vozi do doma izletni~ka autobusna
linija iz Kri`evaca. Objektom upravlja PD »Kalnik« iz Kri`evaca, koji je dom i sagra-
dio (vodi ga zakupac). Dom je prikladan i za dulji boravak, godi{nje odmore, zimova-
nja i kao polazi{te za niz lijepih izleta u Kalni~ku goru i okolicu.
£ 2. Zagreb – Breznica – Pl. dom 76 km. Iz Zagreba vara`dinskom ces-
tom 46 km do raskri`ja u Breznici (iz Vara`dina do Breznice 31 km), odakle
d. asfaltiranom cestom preko j. obronaka Kalnika u selo G. Rijeku.
Gornja Rijeka je poznata po slikovitu dvor-
cu grofovske obitelji Erdoedy, u kojem je od SATNICA OD DOMA NA KALNIKU
1858. `ivjela grofica Sidonija Rubido Erdoe-
Vranilac (643 m) 15'
dy, prva hrvatska operna pjeva~ica (u `upnoj
se crkvi nalazi njezin grob). Iz Gornje Rijeke Vratno 4,5 km ili 1,30 h
mo`e se izme|u gostionice i `upnog dvora Stupe 2,15 h
cestom kroz selo Dekle{anec do velike livade Peca (624 m) 40'
podno Maloga Kalnika, odakle je o{tar uspon Sedam zubi 30'
hrptom i njim i. do gradine (1 h). Od gradine Apatovac 14 km ili 3,15 h
je markiran put u s. smjeru koji se spaja s Mali Kalnik 1,45 h
prilazom domu iz Novog Marofa (v. 3). Kri`evci 18 km ili 3,30 h
Gradina Veliki Kalnik 10'
Nastavljamo cestom u selo Vukovec, Novi Marof 4h
odakle se tako|er mo`e lako na Mali Kalni~ka greda (547 m) 1h
Kalnik (v. 4) i zatim u Orehovec do ras- Vara`dinske Toplice 3h
kri`ja Kri`evci – Kalnik prije Gu{~erov- Gornja Rijeka 2,45 h
ca. S raskri`ja dalje l. prema Kalniku Kanjon Hru{kovca 40'
cestom jo{ 10 km kao iz Kri`evaca (v.
Prilazi Pesku
£ 11. Koprivnica – Subotica 7 km – Pl. skl. »Rudi Juri}« 40’. Iz Kop-
rivnice cestom prema Vara`dinu 7 km u selo Suboticu Podravsku na s. pod-
no`ju Peska. Najbli`a `. p. je Kunovec – Subotica na pruzi Koprivnica – Va-
ra`din (6 km od Koprivnice; zaustavljaju se samo putni~ki vlakovi). Od `. p.
treba prugom prema Vara`dinu do prvog prijelaza, odakle l. za markacijom
do ceste Koprivnica – Vara`din, te cestom d. oko 200 m u sredi{te sela (20-
25’ od `. p.). Autobusna postaja se nalazi tu kod {kole i prodavaonice. U sre-
broj posjetitelja – vi{e od 3000. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ku}a je sru{ena, ali
ju je PD »Ivan~ica« 1951. obnovio (otvorenje 21. kolovoza), a 1964. je elektrificirana.
Godine 1974. do vrha sti`e i {umska cesta koja je omogu}ila da se ku}a obnovi, pro{iri
i opskrbi novim namje{tajem (otv. 4. 7. 1982.). Sada je to jedan od najopremljenijih i
ponajbolje opskrbljenih pl. objekata u Hrvatskoj. Istom je prigodom obnovljen i vidi-
kovac »Stri~evo« 50 m s. od ku}e, u istom stilu u kakvu ga je 1934. o svom tro{ku sag-
radio Artur Vojtic iz Ivanca. Ku}a je otvorena ljeti vikendom.
Piramida na vrhu Ivan{~ice (1060 m) nalazi se 100 m ji. od pl. ku}e. Gra|ena je od
`eljeza na betonskim temeljima, visoka je 10 m. I ona je podignuta kad i ku}a, za vri-
jeme rata demolirana i obnovljena 1957. Na tom su mjestu 1893. planinari iz Ivanca,
tada jo{ neorganizirani, podigli drvenu piramidu na vlastiti tro{ak, kraj nje uredili
malo skloni{te i markirali prve putove po Ivan{~ici. Do izgradnje TV tornja na Med-
vednici, Ivan{~ica je bila najvi{i vidikovac u s. Hrvatskoj, ali ni danas joj nema prem-
ca po vidiku zbog njezina sredi{njeg polo`aja u Zagorju. Godine 1980. zapo~ela je 20
m ji. od vidikovca »Stri~evo« izgradnja 60 m visokog TV tornja koji sada slu`i kao
oda{ilja~ HRT-a, objekt za smje{taj opreme i ljudi. Sve je to ogra|eno i za sada ne slu-
`i kao vidikovac, ali i ne smeta planinarima i izletnicima.
Belecgrad
(Jasna Bingula)
Ravna gora
zemljovid 10, str. 179
£ 5. Pl. dom »Pusti duh« – Velike pe~ine 45’. Od pl. doma »Pusti duh«
mo`e se si}i u Trako{}an malo du`im, ali zanimljivim putem preko Velikih
pe~ina. On vodi u sz. smjeru najprije bla`im, a zatim jo{ nekoliko minuta
Strahinj{~ica
zemljovid 10, str. 179
Prilazi
Najkra}i je i orijentacijski najlak{i prilaz iz Krapine preko Strahinja, prem-
da ni ostali ne ~ine te{ko}a. Do samoga pl. doma mo`e se sti}i i automobi-
lom preko @utnice. Budu}i da je zapravo rije~ o poludnevnom izletu, dan se
mo`e iskoristiti za put uzdu` hrpta gore trasom Kajbum{~akova puta ili
tim putem nastaviti sa Strahinj{~ice na Brezovicu (3 h).
£ 1. Krapina – Krapinsko Strahinje – Rudnik – Pl. dom 1,45 h. Naj-
va`nije polazi{te za uspon je Krapina ispod j. padine gore. U novije doba
najbolje je do}i u Krapinu `eljeznicom jer je sve manje autobusnih linija.
Krapina (158 m) je slikovit zagorski gradi} koji je sjedi{te Krapinsko-zagorske `upa-
nije. Smje{ten je u dolini Krapinice i okru`en {umovitim obroncima Kostelskoga gor-
ja i Strahinj{~ice. Poznat je i kao staro povijesno mjesto (pisani dokument iz g. 1193.),
s bogatom kulturnom tradicijom, te kao privla~no izleti{te koje u mnogome podsje}a
na Samobor. Ima dobre prometne veze. Nalazi se na `. pruzi Zagreb – \urmanec –
Hromec – dr`avna granica (56 km od Zagreba i na Zagorskoj magistrali (autocesta Zag-
reb – Macelj). Autobusni kolodvor je nasuprot `. postaje. Krapina je sjedi{te HPD-a
»Strahinj{~ica« (osn. 1899. kao podru`nica HPD-a). U gradu i okolini ima mnogo
ugodnih ugostiteljskih objekata i izleti{ta. Prije uspona na goru vrijedi obi}i ove zna-
menitosti: Muzej evolucije u Hu{njakovu gdje je geolog Dragutin Gorjanovi} Kram-
berger 1899. na{ao ostatke krapinskog pra~ovjeka i paleolitske rukotvorine, Stari
grad, Zavi~ajni muzej, rodnu ku}u dr. Ljudevita Gaja (Muzej hrv. narodnog preporo-
da), Galeriju grada Krapine, Sakralnu zbirku franjeva~kog samostana sv. Katarine iz
17. st. i zavjetnu crkvu Bl. Djevice Jeruzalemske na uzvisini Tr{ki Vrh (oko 1,2 km
cestom od sredi{ta).
Od `. p. Ulicom A. Star~evi}a preko mosta na Krapinici i odmah l. uz Krapi-
nicu [etali{tem hrv. narodnog preporoda do Trga Ljudevita Gaja u grad-
skom sredi{tu, zatim Magistratskom ulicom (iza ku}e br. 35 l. se odvaja
Krambergerova ul. kojom je 5’ do
paleolitskog nalazi{ta Hu{njakovo).
Dalje ravno Ulicom M. Gupca ispod
podvo`njaka Zagorske magistrale
(20’ od `. p. Krapina). Ovamo se mo-
`e br`e sti}i ako se iz Krapine pro-
du`i vlakom do `. p. Doli}i (2 km od
Krapine). Oko 300 m od postaje, u
malom boriku postrani od ceste, na-
lazi se Lova~ki dom u kojem je KT 1
Kajbum{~akova puta. Iza Lova~kog
doma ve} po~inje Krapinsko Strahi-
nje. Cestom kroz naselje 1 km do
kri`anja (l. krak je za Podgoru),
odakle ravno blagim usponom uz
tvornicu TEP do novoga kri`anja.
Tu l. asfaltiranom cestom {irine 3
m za Radobojsko Strahinje do tra-
fostanice kod starog rudnika (30’),
gdje se mo`e parkirati vozilo. Dalje
preko mosta o{tro uzbrdo kraj ras-
Su{ec, najvi{i vrh Strahinj{~ice pela i obiteljske ku}e do d. zavoja
Brezovica
zemljovid 10, str. 179
Priroda i polo`aj. Brezovica je razmjerno niska, {umovita gora, koja po-
vezuje Strahinj{~icu s Kostelskim gorjem. Uzdi`e se o{tro iz sutjeske Kra-
pinice, u smjeru i.-z. u du`inu od 3 km. Iz da-
ljine je nalik stogu sijena. Ju`na je strana
pokrivena hrastovom {umom, ispod koje se
blago spu{taju livade, a s. se padina strmo ru-
{i oko 200 m u bukovu {umu. Vode na Brezo-
vici nema. Vrh je lako dostupan jer je gora
pro{arana brojnim puteljcima, a na sam je
vrh probijena cesta do telekomunikacijskog
objekta. Najkra}i je i dobro markiran uspon
od `. p. @utnica, dok je mnogo zanimljiviji, ali i
neusporedivo du`i, zaobilazni put od Hu{nja-
kova u Krapini preko Tri kralja (2,15 h).
£ 1. @. p. @utnica – Doli}e – Brezovica
1,15 h. Od `. p. @utnica (4 km od Krapine pre-
ma Sloveniji) za markacijom po cesti za Kra-
pinu preko mosta na Krapinici do raskri`ja za
\urmanec. Cestom 1 km d. do zadnje ku}e l. u
naselju Doli}i, gdje treba l. preko oranice na
kolni put (smjerokaz na stupu dalekovoda i
markacija na oznaci plinovoda). Slijedi 50 m
o{trijeg uspona, zatim bla`eg do kri`anja,
Brezovica, 581 m (Zlatko Smerke) gdje treba d. iz {ume do zaravni s pitomim
Maceljska gora
zemljovid 10, str. 179
Priroda i planinarstvo
Reljef. Maceljska gora (skr. Macelj, gen. Maclja) ogra|uje Hrvatsko zagor-
je sa s. strane i dijeli ga od slovenske regije Haloze. Pru`a se uglavnom
smjerom i.-z., od Trako{}ana do Rogatca, u du`ini od gotovo 20 km. Prije-
voj na Zagorskoj magistrali Zagreb – Maribor dijeli ga na dva dijela. Z. dio,
koji je vi{i, strmiji i ima pravilan oblik glavnog hrpta s pobo~nim ogranci-
ma, ~ini glavninu gore, dok i. dio ne samo da znatno gubi brdski karakter
nego je ra{~lanjen na dvije usporedne i podjednako visoke kose, me|u koji-
ma te~e potok {to puni Trako{}ansko jezero. Kao i ve}ina zagorskih brego-
va, Maclju je kao cjelini s. padina strma, a j. blaga i bogato ra{~lanjena, zbog
~ega i sve ja~e teku}ice silaze na j. stranu. Najvi{i vrh (718 m) planinarski
nije zanimljiv jer zbog {ume nema vidika, a osim toga je grani~na kota pre-
ma Sloveniji gdje kretanje ograni~uju pograni~ni propisi. Premda Macelj
nije najvi{a zagorska planina, u neku je ruku ~vori{te od kojega se granaju
tri glavna lanca: Kuna gora – Cesargradska gora, Strahinj{~ica – Ivan{~ica i
Ravna gora – Topli~ka gora. U njemu su i izvori{ta triju glavnih zagorskih
rijeka: Sutle, Krapinice i Bednje. Narodno je ime planine Maceljska gora,
pri ~emu se pod gorom misli na {umu. Ime potje~e od imenice macel, {to je
lokalni naziv za bat.
Gra|a. Temeljno kamenje Maclja u najve}em su dijelu tvrdi pje{~enjaci,
zatim vapneni i pr{inasti pje{~enjaci zelenkasto sive boje. U i. dijelu prevla-
davaju morski lapori i prhki lapori pje{~enjaci `u}kaste boje. Sve je to ka-
menje miocenske tvorbe. Na izlokanim mjestima pokazuju se glineni {kri-
ljavci, a ispod njih dolomiti. Geolo{ki to kamenje pripada kenozoiku, for-
maciji tercijara. U i. dijelu, izme|u spomenutih usporednih kosa, nalaze se
velika nalazi{ta tufa, kamena koji je nastao od vulkanskog pepela i koji se
gospodarski iskori{tava.
Flora. U prirodi Maclja najzna~ajnije je bogatstvo {uma. One su prekrile
cijelu planinu i planinarima onemogu}uju vidik. Tu nema slikovitih pro-
planaka kao u drugim zagorskim bregovima, ali upravo su te {ume glavna
prednost Maclja. Prevladava asocijacija kitnjaka i graba, a unutar nje dola-
ze jo{ i bukva, klen, gorski javor itd. Neobi~na je za goru tako male visine
Prilazi
£ 1. Lupinjak – M. Kravnjak – izvor Sutle 2,30 h. Od `. p. Hromec
cestom 3 km do grani~nog prijelaza Lupinjak (prijaviti se policiji). Oko 200
m prije granice cestom d. za markacijom u selo Hromec. Iza sela l. od ku}e
na rubu {ume do rijeke Sutle. Uz Sutlu {umskom cestom pod M. Kravnjak i
o{trim usponom 30' na vrh (vidik). Dalje blag uspon do {umske ceste, njom
l. 2,5 km i zatim s nje l. za markacijom 30' do {umskog stovari{ta [vedski
stol. Slijedi 30' uspona do staze koja sti`e sa Strahinj~ice i njom l. 20' do
izvora.
£ 2. Gornji Macelj – Lobor{~ak 4 km – izvor Sutle 1,30 h. Gornji Ma-
celj je seoce sa {kolom i lugarnicom na granici i. i z. dijela gore, smje{teno
na Zagorskoj magistrali Zagreb – Maribor (autobusom iz Zagreba 69 km,
od Krapine 10 km). Najbli`a je `. p. \urmanec (60 km od Zagreba), od koje
je do sela 5 km cestom. Oko 800 m prije sela, d. od ceste, nalazi se napu{te-
na lugarnica »Lepa bukva« krapinske {umarije i ugostiteljski objekt u obli-
ku brvnare, a oko 1,5 km prije lugarnice vodi d. uzbrdo markacija ZPP-a
preko i. obronaka Maceljske gore u Gornje Jesenje pod Strahinj{~icu. Na{
put u z. dio Maceljske gore po~inje oko 50 m iza spomenute brvnare, gdje
markacija skre}e sa Zagorske magistrale l. u zaselku Fruki-Topolovci.
Odavle l. u {umu uskom brdskom cestom. Ona se u zavojima penje kroz li-
jepu {umu 3,5 km do kri`anja na gorskom hrptu (nagib do 14%).
Lobor{~ak. S kri`anja je l. odvojak 300 m do {umarske ku}e Lobor{~ak. To je vrlo li-
jepa zgrada u lova~kom stilu, okru`ena visokom smrekovom {umom. Oko nje su ure-
|ena igrali{ta, nadstre{nice i klupe za odmor. Posjetitelja osvaja ~ar guste kestenove
{ume i miris crnogorice, jedini je nedostatak ograni~en vidik. Ku}a je ure|ena kao iz-
leti{te, namijenjena je {umar-
skim potrebama i nije pristupa-
~na javnosti.
Markacija nastavlja od spo-
menutog odvojka za Lobor-
{~ak 150 m do raskri`ja, gdje
treba l. {umskom cestom do
~istine. Slijedi blag uspon i
d. zavoj, iza kojega preko
propusta na biv{e stovari-
{te. Njim l. do kraja i tu d.
o{trim usponom rubom hra-
stove {ume. Dalje lijepo tra-
sirana staza u blagom uspo-
nu vodi l. padinom brda 40’
na hrbat Maclja do sedla,
Lova~ki dom Lobor{~ak na Maclju odakle se na drugu stranu
Priroda i planinarstvo
Polo`aj. Planinski niz koji Hrvatsko zagorje dijeli u dvije zasebne kotline
spu{ta se od svoga najvi{eg vrha u Ivan{~ici postupno u z. smjeru preko
Strahinj{~ice, te zavr{ava Kostelskim gorjem. Ovo gorje po~inje nedaleko
od Krapine, tamo gdje ga rje~ica Krapinica strmom sutjeskom dijeli od
Strahinj{~ice. Pru`a se u du`inu od 20 km sve do Sutle na slovenskoj grani-
ci. Neki geografi ubrajaju u ovo gorje i z. ogradu Zagorja, koja se od Kostel-
skoga gorja nastavlja u j. smjeru bilom uzdu` Sutle, u du`inu od daljnjih 30
km. Mi }emo, me|utim, najvi{i vrh u tom bilu, Cesargradsku goru, posebno
obraditi, ne samo zbog orografski druga~ijeg karaktera nego i zbog pl. iz-
dvojenosti.
Reljef. Visina je Kostelskoga gorja neznatna i samo na nekoliko mjesta
prelazi visinu od 500 m: u Ravnici (561 m) na istoku, na Kuna gori (520 m)
u sredi{njem dijelu i Ko{trunu (505 m) na
zapadu, dok je sve drugo zapravo tipi~no
zagorsko humlje, dodu{e vrlo lijepo i sliko-
vito, ali naseljeno i obra|eno, pa prema to-
me bez pl. zna~enja.
Prilazi
£ 1. Pregrada – Pl. dom na Kuna gori – Kostel-grad 2 h. Najbli`e je
upori{te za uspon na Kuna goru gradi} Pregrada.
Pregrada (195 m) je lijepo izletni~ko mjesto s gostionicama i bazenom za kupanje,
smje{teno na mjestu gdje cesta izlazi iz Sutinskoga, romanti~nog klanca rje~ice Kos-
teljine. Najzna~ajnija gra|evina je velika `upna crkva Uznesenja Marijina iz 1818.
Sagra|ena je na mjestu stare crkve, u klasicisti~kom stilu, s baroknim elementima.
Zbog svoje veli~ine, stekla je naziv »zagreba~ka katedrala«. U nju su premje{tene sta-
re, vrlo vrijedne orgulje iz zagreba~ke katedrale. U crkvi su i nadgrobne plo~e neka-
da{njih feudalnih gospodara, npr. Simona Keglevi}a, Gorupe iz g. 1573. i dr.
Pregrada ima autobusnu vezu sa Zagrebom (59 km), Krapinskim Toplicama (13 km)
i Krapinom (16 km). Autobus iz Zagreba vozi desetak puta na dan. Najbli`a je `. p.
\urmanec. Pregrada je sjedi{te PD-a »Kuna gora«.
Iz ju`nog dijela Pregrade vidi se pl. ku}a na vrhu brijega koji se nadvio nad mjesto.
Uspon vodi od Trga Gospe Kunagorske l. iza crkve uzbrdo Ulicom grofova Keglevi},
ali markacija odmah iza samostana benediktinki o{tro skre}e l. markiranom {um-
skom stazom kojom se sti`e do doma za 30’. Do samoga se doma mo`e iz Pregrade i
cestom, najprije 1 km prema Desini}u, pa s te ceste o{tro d. mimo crkve sv. Lenarta
jo{ 2,6 km {umskom cestom.
Pl. dom na Kuna gori (350 m) zidana je prizemna zgrada s potkrovljem, podignuta
1953. na ji. obronku Kuna gore zvanom Japica ili Turni{}e (456 m). Nalazi se na {um-
skom proplanku koji se prema
jugu otvara i pru`a lijep vidik
prema Pregradi. Prizemno se
nalazi kuhinja i blagovaonica, a
potkrovlje slu`i kao spavaonica
(kapacitet 20 skupnih le`aja).
Dom nije opskrbljen, otvoren je
preko vikenda, a klju~ ~uva PD
»Kuna gora« u Pregradi koje je
vlasnik doma.
Od pl. doma dalje vodi mar-
kacija hrptom Kuna gore
najprije cestom, a zatim
{umskim putem u sz. smje-
Pl. ku}a na Kuna gori ru, uglavnom istom visinom,
padinom gore. Putem prola-
zimo mimo najvi{e to~ke, Bukovskoga vrha (521 m), koji je obrasla {uma pa
nema vidika. Nakon sat hoda sti`emo do malog prijevoja ispod kojega je d.
livada. Na prijevoju se put ra~va: d. je 20’ uspona na Kostel-grad (treba ga
obi}i s d. strane i u}i iz zale|a), a l. je silaz od 7’ do dviju crkava u selu Kos-
telu i jo{ toliko do autobusne postaje (linijom iz Huma 4 km do Pregrade i
dalje za Zagreb).
Kostel-grad je u srednjemu vijeku bio dobro utvr|en burg na hridini visokoj gotovo
400 m, iznad sutjeske Kosteljine, tako da je bio vrlo te{ko pristupa~an. Do danas je
Cesargradska gora
Polo`aj i priroda. U z. dijelu Hrvatskoga zagorja, izme|u Klanjca, Tuhe-
lja i Kumrovca, pru`ila se pitoma Cesargradska gora s najvi{im vrhom Ja-
picom (509 m). Ta niska i lako pristupa~na gora pru`a se u smjeru i.-z. u
du`inu od oko tri kilometra, prosje~ne relativne visine oko 300 m. U orog-
rafskom smislu smatra se j. ogrankom Kostelskoga gorja. Okru`ena je gus-
to naseljenim krajem, vinogradima i poljima, koja sa s. strane dopiru sve do
planinskog bila. S j. strane, prema Klanjcu, na njezinu podno`ju, gora je
strmija, a u gornjim dijelovima i {umovita. Planinsko bilo je {iroko i ravno i
na njemu se izmjenjuju livade i {umarci, s lijepim vidicima na Zagorje. Na
svome z. rubu gora je o{tro odsje~ena od Kun{per{ke gore u susjednoj Slo-
veniji dubokim prodorom rijeke Sutle koji omogu}uje prolaz cesti i `eljezni-
ci. Sutjeska se zove Zelenjak, a njezin je najljep{i dio poznat pod imenom
Mihanovi}ev dol. Seoska naselja i polja mnogo su oduzela ~aru planinske
prirode, ali Cesargradska gora krije kutak koji to nadokna|uje svojom lje-
potom. Planinarima je, naime, ostao najzapadniji dio, strmo osovljen upra-
vo nad Zelenjakom. Tu se usred guste {ume, pod romanti~nom dekoraci-
jom ru{evina Cesargrada, po kome je gora dobila ime, nalazi pl. ku}a kla-
nje~kih planinara.
£ 1. @. p. Klanjec – Klanjec – Pl. ku}a – Cesargrad 40’. Od `. p. Kla-
njec, na pruzi Zagreb – Kumrovec (47 km od Zagreba, 6 km od Kumrovca),
koja se nalazi na obali Sutle, ima 2 km uspona cestom u samo mjesto Kla-
njec (pje{a~ke kratice).
Klanjec (263 m) je slikovito smje{ten na prijevoju hrpta koji dijeli porje~je Sutle i
Krapine i preko kojega prelazi cesta za Kumrovec (55 km od Zagreba, 6 km od Kum-
rovca). Autobus do Klanjca vozi iz Zagreba dva puta na dan, nedjeljom jedanput. Na
trgu usred Klanjca je spomenik Antunu Mihanovi}u iz 1910. g., a u Spomen-parku
(Staro groblje) grobovi su Antuna Mihanovi}a i slikara Otona Ivekovi}a. U mjestu je i
stari franjeva~ki samostan s crkvom, zadu`binom bana Sigismunda Erdödyja, koji je
Okolica Vara`dina
Budu}i da je prilaz Ivan{~ici i Ravnoj gori za vara`dinske planinare zbog
udaljenosti u najmanju ruku jednodnevna tura, HPD »Dugi vrh« iz Va-
ra`dina uredio je pl. izleti{te na bli`emu Dugom vrhu, kamo se mo`e sti}i i
popodnevnom {etnjom. Prilaz je mogu} automobilom cestom preko Jalkov-
ca, Beretinca i ^re{njeva (10 km) ili pje{ice od `. postaje Vidovec na pruzi
za Lepoglavu te postaja Doljan i Kru{ljevec na pruzi za Zagreb. Opisat }e-
mo prilaz od `. p. Doljan koji je jednako pristupa~an i zagreba~kim planina-
rima.
£ 1. @. p. Doljan – Pl. skl.
»Vagon« 1,30 h. Iz Vara`dina
vlakom prema Zagrebu 8 km do
`. p. Doljan (Sv. Ilija). Najbolje je
krenuti jutarnjim vlakom (pov-
ratak na ve~er). Markirani put
vodi kroz pitome pejza`e Beleti-
ne~ke {ume i vinograde. Od `. p.
prugom 50 m prema Zagrebu,
prije}i d. preko pruge mosti}em
na kolni put i njim 15’ do crkve
sv. Ilije. Od crkve cestom do Ga-
jeve ulice i d. kroz polja i vinog-
Pl. skloni{te »Vagon«
Okolica Hra{}ine
Usred Hrvatskoga zagorja, izme|u Budin{~ine i Hra{}ine, di`e se neveliko
brda{ce [ijan (351 m) s kojega bi se, zbog osamljena polo`aja, pru`ao pri-
li~no dalekose`an vidik da nema {ume. Tome su dosko~ili najprije ~lanovi
PD-a »Hra{}ina« 1954. g. drvenom piramidom na vrhu, a kad je ta dotraja-
la, na istome su mjestu lovci iz Hra{}ine 1980. podigli 15 m visoku `eljeznu
piramidu s pedesetak stuba.
£ 1. @. p. Hra{}ina – Trgovi{}e – [ijan 1 h. Polazna
to~ka je `. p. na pruzi Zagreb – Vara`din (69 km od Zag-
reba, 35 km od Vara`dina). Vlak vozi 8 puta na dan (br-
zi se vlakovi ovdje ne zaustavljaju), tako da se usput, s
prekidom vo`nje od 2-3 sata, mo`e poduzeti zanimljiv i
lak izlet. Od `. p. treba preko pruge 3 km i. smjerom as-
faltiranom cestom u nekoliko zavoja do crkve u Trgo-
vi{}u (ovdje }e parkirati izletnici koji sti`u automobi-
lom). Odmah iza crkve, a prije vatrogasnog doma, treba
skrenuti l. uzbrdo asfaltiranom cesticom me|u seos-
kim ku}ama. Asfalt uskoro prestaje, a put se nastavlja
istim smjerom do osamljene ku}e na vrhu brijega.
Lijevo do ku}e i od nje l. u blagom silazu 3-4’ do pirami-
de. S nje se pru`a vidik od Medvednice na jednoj do
Ivan{~ice i Strahinj{~ice na drugoj strani.
LITERATURA Piramida na [ijanu (351 m)
Pipini}, B.: Piramida nad Hra{}inom. NP 1954., 8-9, 309.
Okolica ^akovca
Planinarstvo u Me|imurju. Planinarstvo sjeverno od Hrvatskoga za-
gorja vezano je uz HPD »@elezna Gora« u ^akovcu (osn. 1924. kao pod-
ru`nica HPD-a). Godine 1987. dru{tvo je markiralo Me|imurski pl. put
(MPP) sa 6 KT od ^akovca do [trigove, koji obuhva}a najvi{e to~ke Me|i-
murja. Najvi{a je me|u njima Mohokos (344 m), otprilike na polovini toga
puta. Iako nije rije~ o gori, uvr{tavamo ga u ovaj vodi~ kao popularnu to~ku
~akove~kih planinara. Glavne su osobine kraja pitomost pejza`a i laka pro-
hodnost, tako da se put prolazi kao u {etnji, bez ve}ih napora.
Bilogora
Priroda i planinarstvo
Polo`aj i prirodne zna~ajke. Po svojoj visini Bilogora je najmanja, ali
prostranstvom jedna od na{ih najve}ih gora. Premda se u geografskom
smislu ubraja me|u humlje, zbog svoga je polo`aja usred prostrane ravni-
ce, prili~no uo~ljiva. Pru`a se u smjeru SZ-JI povezuju}i planine Hrvatsko-
ga zagorja i Po`e{ko gorje. Unutar cestovnoga kruga Koprivnica – Viroviti-
ca – \ulovac – Grubi{no Polje – Bjelovar – Kri`evci – Koprivnica, prote`e se
poput bila u du`inu od 80 km. Vrlo je pravilnoga reljefa. Njezino jasno izra-
`eno bilo blago se spu{ta na j. stranu, a malo strmije na s. stranu. Razvod-
nica je izme|u savskoga i
dravskoga porje~ja i dijeli bi-
logorsku Podravinu od
Lonjsko-~azmanske zavale.
Najvi{i joj je vrh visok 309 m
(po novom premjeru). Plani-
nari su ga nazvali Stankov
vrh. Gra|ena je od praka-
menja, oko kojeg se nalaze
tercijarni slojevi. Na s. padi-
ni stere se {irok pojas prapo-
ra (tzv. pijesci), stvoren na-
nosom sjevernih vjetrova. U
gori su na|ene znatnije nas-
Podravkin rekreacijski centar lage lignita i nafte. Za potre-
Moslava~ka gora
zemljovid 12, str. 202
poslije nastalo dana{nje ime. Istina, to je ime bilo poznato ve} anti~kim
geografima Strabonu i Ptolomeju, ali je vjerojatnije da je nastalo od latin-
skoga glagola claudere (zatvoriti), ~emu u prilog govori hrvatsko ime Zapr-
ta gora na nekim prastarim kartama, a jednako tako i plemi}ki predikat
moslava~ke vlastelinske obitelji Erdödy »od Zaprte gore«. O bogatstvu po-
vijesnih zbivanja oko gore svjedo~e brojne gradine po njezinim obroncima:
Ko{uta, Jelengrad, Br{ljanovac, Bela crkva, Gari} i, danas ve} posve nesta-
li, pavlinski samostani i grad Moslavina. Zavi~ajni muzej Moslavine ure|en
je u biv{em Erdödyjevu dvorcu iz 18. stolje}a u Kutini.
Planinarstvo. Pitoma priroda odavna privla~i izletnike i istra`iva~e. Geo-
lo{ki i botani~ki istra`uje ju ve} Ljudevit Vukotinovi}, hrvatski preporodi-
telj i jedan od osniva~a HPD-a, u ono doba moslava~ki sudac. Prvi putopisci
javljaju se po~etkom 20. stolje}a, ali pl. obra-
da zapo~inje tek 1924. kad je u Kutini osnova-
na podru`nica HPD-a, »Moslavina«. Njezinu
je tradiciju nastavio poslijeratni PD »Jelen-
grad« (osn. 1953.), a zatim je 1979. osnovan u
Ludini PD »Moslavina«, 1984. u Kutini PD
»Yeti«. Danas u planini nema pl. ku}a, ali se
na podno`ju nalaze dva pl. doma, jedan u
Moslava~koj Slatini, a drugi u Kutinici. Usto
je gora okru`ena s pet lova~kih i drugih obje-
kata, odakle je vrlo lako pohoditi sve vrhove.
S j. strane je lova~ki dom »Jelen« kod Mik-
Jezero Mikleu{ka leu{ke, sa s. motel u Podgari}u, s i. lova~ki
Prilazi
£ 1. Popova~a – Mikleu{ka 13 km, Gari}-grad 11 km – Podgari} 4
km, ukupno 28 km. Popova~a je op}insko mjesto s poznatom bolnicom za
du{evne bolesti, smje{tenom u negda{njem dvorcu. Ima dobre prometne
veze: nalazi se 3 km od autoceste Za-
greb – Sl. Brod i na `. pruzi Zagreb –
Sl. Brod (65 km od Zagreba). Od Po-
pova~e treba asfaltnom cestom pre-
ma Kutini 8 km do raskri`ja u G.
Gra~enici, odakle l. u selo Mikleu{ku
(13 km). Iz sela dalje 5 km cestom do
negda{nje lova~ke ku}e »Jelen« koja
se nalazi l. na bre`uljku odmah iznad
ceste (sagra|ena je 1954. no danas
propada). Ispod nje je u koritu Ka-
menja~e umjetno jezero, ljeti ugodno
za kupanje. Cesta nastavlja dolinom,
zatim se uspinje (nagib do 16%;
mjestimice dotrajao asfalt) do prije-
voja Pukli kamen (ili Kriva breza, Jelengrad (Tomislav Jaga~i})
Sredi{nji Papuk
zemljovid 15, str. 223
Usponi iz Velike
Velika. Glavna polazna to~ka za Papuk s j. strane je slikovito slavonsko mjesto Veli-
ka na sastavu potoka Veli~anke i Dubo~anke (Topli~kog potoka) i na sastavu cesta
koje izlaze iz njihovih planinskih gudura. Razvilo se na mjestu sredovjekovnoga
ka{tela plemi}ke obitelji Velyke (spominje se od 1435.). U sredi{tu je gotska `upna cr-
kva sv. Augustina (273 m) s franjeva~kim samostanom iz 16. st. u kojemu je dijece-
zanski muzej s vrijednim povijesnim predmetima. Zahvaljuju}i razvijenom ugosti-
teljstvu i objektima hotelskog tipa, Omladinskom centru (200 kreveta) i pl. domu
»Lapjak« sagra|enom iznad termalnog izvora, Velika je postala vrlo popularno sla-
vonsko izleti{te i glavno rekreativno sredi{te po`e{kih gra|ana. Ima dobre prometne
veze, pa slu`i kao najprikladnija polazna to~ka za Papuk s j. strane. Zavr{na je to~ka
`. pruge Pleternica – Po`ega – Velika (12 km od Po`ege, 207 od Zagreba), a s Po`egom
je ve`e 15 km asfaltne ceste (au-
tobusna veza). God. 2000. osn.
je u Velikoj PD »Mali{~ak« koji
na Mali{~aku ima pl. skloni{te.
Pobli`e o Velikoj u knjizi: Cve-
kan, P.: »Velika i njena bogata
pro{lost«. Dijecezanski muzej
Velika, 1982. (183 str.).
Od `. p. Velika do crkve u
sredi{tu ima 4 km cestom.
Od raskri`ja kod crkve rav-
no dalje Cirakijevom ulicom
jo{ 600 m do termalnog ku-
pali{ta.
Termalno kupali{te »Topli-
ce« (296 m), ispod pl. doma
»Lapjak«, prava je blagodat za
umorne planinare na povratku
s izleta. U romanti~nom predje-
lu okru`enom {umovitim padi-
nama, izviru iz vapnenca i pa-
leozojskih {arenih filita dva jaka
vrela (28°C) i slijevaju se u dva
lijepo ure|ena otvorena bazena,
od kojih je jedan olimpijskih
razmjera. Voda je bistra, bez
okusa, boje i mirisa. Pripada
magnezitnim vodama, a kemij-
ska analiza pokazuje najvi{e Sv. Andrija u Velikoj s Veli~kim gradom u pozadini
Jankovac i okolica
Polazna to~ka za Jankovac, Slatinski Drenovac, 14 km od `. p. ^a~inci (re-
dovita autobusna veza nekoliko puta na dan). ^a~inci se nalaze na `. pruzi
Zagreb – Osijek (198 km od Zagreba, 74 km od Osijeka). Iz sredi{ta Dreno-
vaca vodi u j. smjeru brdska cesta koja se kroz dolinu Kova~ice penje preko
Papuka i silazi na drugu stranu u Veliku. Na 6. km, iznad jankova~koga
slapa Skakavca, cesta se ra~va: ravno na Papuk, lijevo preko mosta na Ko-
va~ici 200 m, mimo lugarnice, do pl. doma. Iz Drenovaca postoji i nekoliko
pl. staza. Jedna krati zavoje ceste s lijeve strane i traje 1,40 h. Putem prizo-
ri divlje romantike u kamenitom koritu Drenova~kog potoka, pogotovo u
ambijentu tamnih stijena oko jankova~kog slapa Skakavca. Drugi vodi iz
Drenovaca mimo staroga grada Klaka (305 m; uspon do gradine d. od puta
nekoliko min), tzv. Starim drumom (2,20 h), tre}i preko grebena Sokoline,
z. od jankova~ke ceste (2,30 h), ~etvrti tzv. [umarijskim putem koji vodi
Uspon iz Zve~eva
Najbolji je prilaz Zve~evu od Kamenskog, zaselka opustjelog u Domovin-
skom ratu, na asfaltnoj cesti Po`ega – Pakrac (od Po`ege do Zve~eva je 40
km, od Pakraca 40, od Zagreba 170). Cesta od Kamenskog do Zve~eva (15
km) prolazi romanti~nom dolinom Brzaje. Iza Vu~jaka penje se u nekoliko
o{trih zavoja (uspon do 20%) kroz zanimljiv klanac mimo stijene ^arugin
kamen, te preko prijevoja (524 m) sti`e na zve~evsku visoravan gdje se
ra~va: d. 200 m do zgari{ta hotela (spalili su ga srpski pobunjenici 1991.),
ravno dolinom Brzaje do njezina izvora, l. preko \edovice u Vo}in.
Zve~evo (462 m) je prije Domovinskoga rata bilo planinarsko-turisti~ki centar izme-
|u sredi{njega i zapadnog Papuka, koji se razvio na mjestu staroga staklarskog isto-
imena naselja. Njegova je glavna jezgra bila velik hotelski kompleks usred zve~evskih
livada, pored ostataka sela Zve~eva, na {irokoj visoravni, 300 m d. od ceste Kamensko –
Vo}in. Neposredno prije rata slu`io je kao radni~ko odmarali{te zagreba~ke tvornice
»Rade Kon~ar«. Okru`ivao ga je ure|en park, a iza hotela bio je zanimljiv 300 m duga-
~ak sokak medu seoskim ku}ama. Svje` gorski zrak, visinsko sunce, ugodna ljetna kli-
ma, prostrane cvjetne livade, nekoliko bistrih poto~i}a i prekrasne {ume u okolici ~ine
Zve~evo idealnim planinskim ljetovali{tem i zato prije ili kasnije valja o~ekivati njego-
vu obnovu. Osobito je lijepa {etnja {umskom cestom uz dolinu potoka Brzaje, koja vodi
kroz romanti~an klanac i zavr{ava u divljem kraju u blizini izvora (5 km).
£ 17. Zve~evo – Lom – Papuk 4 h. Od hotelskoga zgari{ta u si. smjeru
kroz ogradu pored bunara na {iroku seosku cestu. Njom 1300 m do ras-
kri`ja kod ostataka kapelice, odakle d. uzbrdo pored groblja u {umu i uz nju
o{trim usponom markiranom stazom 1 h na Poljanu (758 m). Dalje hrptom
u i. smjeru jo{ 1 h do Loma (887 m). Dvadesetak metara s. od Loma je trav-
njak s vidikom na Podravinu. Daljnji sat hoda hrptom, koji gubi na visini
oko 200 m, a zatim se opet di`e na istu visinu do Visokog vrha (882 m). De-
setak minuta iza njega je izvor Kne`eva voda (d. od staze), iza kojeg put
skre}e u j. smjeru i za 30’ sti`e do ~istine na planinskom hrptu. Tu izlazi na
cestu kojom ima d. do vrha Papuka 500 m (l. cesta vodi u Veliku ili Janko-
vac). Sam vrh nalazi se u sporednoj kosi, oko 1 km od glavnoga bila. Zbog
ogra|enog objekta na vrhu nepristupa~an je posjetiteljima.
LITERATURA
Kempf, J.: Put na Papuk. Smilje 17, 11, 184 i 12, 181, 1888-9.; Hirc, D.: Put na Papuk (po Kepmfu). Lijepa na{a, II, str. 12, 1893.; Ko~a,
\.: Prilog fauni gore Papuk i njegove okoline. Gl. Hrv. prir. dr. 12, 1-3, 100-134, 1900.; Kempf, J.: Na Papuku. HP 4, 43, 1901.; [evi},
M.: Izlet u Papuk. Snaga 2, 10, 140, 1929.; Drucalovi}, M.. Uskrs Osje~ana na Poganom vrhu. HP 30, 254, 1934.; Carotub, M. (pseud.
Butorac): Izlet na Stup~anicu i Dobru Ku}u. HP 31, 308, 1935.; Spodnjak, Lj.: Na Vranom kamenu i Crnom vrhu. HP 32, 207, 1936.;
Romano Mikulov, T.: Lova~ke uspomene sa Papuka. Lov.-ribar. vjes. 51, 10, 226, 1941.; Romano Mikulov, T.: Sa Papuka. Lov.-ribar.
vjes. 51, 10, 270, 1942.; Bo`i~evi}, S.: Na Zve~evo. NP 2, 1950., 342, 195.; \uri}, T.: Stari gradovi i dvorci oko Papuka. NP 14, 175,
1962. i 15, 87, 1963.; Petkovi}, A.: Papuk-planinom s po`e{kim planinarima. PD »Sokolovac«, Po`ega, 1965. (69 str., 33 sl.); Sablek,
T.: Skija{ka staza Jezerce, NP 32, 281, 1980.; Ci{per, R.: Na slavonskoj Ravnoj gori. NP 33, 114, 1981.; Jakovina, I.: Izvori na Papuku.
NP 33, 152, 1981.; Lay, M.: Od Daruvara na Vrani kamen. NP 33, 181, 1981.; Sablek, T.: Velika, pl.-turisti~ko sredi{te Slavonije. Po`ega
1987. (90 str.); \uri}, T.: Od Velike do Tri{njice. NP 41, 1989., 263. Vidi i literaturu o Jankovcu.
Dilj-gora
zemljovid 13, str. 241
Priroda. Dilj-gora ~ini ji. i najni`i dio vijenca oko Po`e{ke kotline, povezu-
ju}i Po`e{ku goru s Krndijom. Dijeli Posavinu od Po`e{ke kotline, pa je
odatle mo`da i nastalo njezino ime (neko} se zvala Dil-gora po ikavskom
obliku imenice dio). Najvi{i joj je vrh Degman ili Jurje brdo (471 m). Kao i
prete`ni dio slavonskih planina, pru`a se u smjeru z.-i., a du`ina joj je 45
km. Gra|ena je gotovo samo od tercijarnih stijena, a dana{nji je reljef pos-
ljedica erozivnih procesa koji su se zbivali u kvartaru. Okosnicu joj ~ini iz-
ra`eno bilo (stanovnici ga nazivaju Me|om), od kojeg se na s. i j. stranu od-
vajaju blage kose. Me|u njima silaze brojni potoci koje na s. strani sabire
Lond`ica, a na j. se izravno ulijevaju u Savu. Sa s. strane ome|ena je rije-
kom Lond`icom, sa z. Orljavom, na j. podno`ju prolazi autocesta Zagreb –
Lipovac, a u i. smjeru nema jasnu granicu nego postupno prelazi u |ako-
va~ki nizinski ravnjak. Od nekada{njih glasovitih slavonskih hrastovih {u-
ma ni na Dilju se nije sa~uvalo gotovo ni{ta. Ve}i je dio Dilja danas pod ra-
tarskim kulturama, koje zajedno s naseljima mjestimi~no dopiru gotovo do
planinskog bila. Samo bilo ve}inom je pod {umskim pla{tem, koji je prili~no
degradiran i mjestimice nalik {ikari.
Planinarstvo u Dilj-gori tradicijom je vezano uz obli`nji Sl. Brod. Izletni~ki
pohodi po~eli su jo{ u pro{lom stolje}u (prvi je zabilje`en 15. 7. 1886.), a orga-
nizirano planinarenje 1925. kada je u Sl. Brodu osnovana podru`nica HPD-a
»Dilj-gora«. Godine 1935. dru{tvo je dobilo na poklon lugarnicu pod pirami-
dom na vrhu Lipovice, preuredilo je za pl. potrebe i nazvalo imenom zas-
to~ke na putu su vrh Lipovica (351 m) i pl. ku}a Prezdanak. Umno`en je vo-
di~ u obliku letka sa zemljopisnom skicom. Put je najbolje zapo~eti na i.
kraju sela Vrhovine (dovle autobusom iz S. Broda), odakle dalje ovim smje-
rom: izvor Ferkovac (l. od ceste), pl. ku}a Prezdanak (koriste se njome za-
jedno planinari, lovci i {umari; kraj ku}e je izvor i jezerce), Lipovica (381 m;
najvi{a to~ka puta), Me|a, Javor (izleti{te s izvorom), sveti{te Velika Gos-
pa, Novo Topolje (a. p.).
£ 1. Sl. Brod – Pl. dom »Gjuro Pilar« na Brodskom vinogorju 1,15 h.
Od autobusnog ili `. kolodvora gradskim autobusom s Korza kru`nom lini-
jom Sl. Brod – Brodsko Brdo (vozi svaki sat, nedjeljom svaka dva sata) 4 km
preko autoceste do predgra|a Brodsko Brdo (pitati voza~a za postaju pod
pl. domom). Kod ku}e br. 69a skrenuti iz glavne ulice d. Ulicom Maka Diz-
dara uzbrdo do kraja uspona (10’) i tu d. s asfalta 100 m za markacijom do
doma. Prilaz je mogu} automobilima i manjim autobusima.
Planinarski dom »Gjuro Pilar« (169 m) primjetljiv je izdaleka, ve} s autoceste,
kao bijela, stilski izrazita zgrada, okru`ena bujnim kro{njama. To je zidana prizem-
nica veli~ine 10x20 m, podignuta izme|u dva svjetska rata na mjestu zvanom ^aplja
(ili Popovi}a {umica) i obnovljena 1999. g. Nazvana je imenom osniva~a HPD-a, ro|e-
nog Bro|anina. Ima skupnu spavaonicu s 12 kreveta i 30 pomo}nih
le`aja (madraca), tri blagovaonice za oko 80 gostiju, sobu za
opskrbnika, dvije terase, elektriku, telefon, vodu iz cisterne
(hidrofor) i u kuhinjskom traktu mali bar. S prostrane terase
ispred doma {irok je vidik na Sl. Brod, Posavinu i dalje u Bos-
nu, sve do planine Motajice, a iza doma je park {uma sa stolo-
vima, klupama za goste i dje~jim igrali{tem. Dom je popularno
izleti{te Bro|ana i odredi{te {kolskih izleta. Redovito je otvo-
ren vikendom, a po dogovoru i u druge dane. Polazna je to~ka za
niz izleta u Dilj-goru, od kojih su najva`niji na jezero Petnju Gjuro Pilar, osniva~ HPD-a
(1,30 h), do Pljuskare (2,30 h), na Vidovo brdo (3 h) i Sovsko je- 1874. g.
zero (5 h).
£ 2. Pl. dom »Gjuro Pilar« – Jezero Petnja – Pl. ku}a na Pljuskari
3 h. Put vodi od doma trasom Kru`nog pl. puta po Dilj-gori u sz. smjeru
poljskim putem do Ko{arevca (266 m), s nadaleko vidljivim antenskim stu-
pom od 70 m, nastavlja blago nizbrdo z. smjerom rubom {ume, nakon pola
km skre}e u {umu i blagim usponom sti`e do kri`anja na vis. to~ki 254 m.
Tu skre}e na jz. i polo`itim {umskim putem kroz podru~je Marica bok sti`e
na njegov drugi kraj, gdje staza skre}e d. (na sjever) i kroz visoku {umu str-
mo silazi na branu umjetnog jezera Petnja (160 m).
Jezero Petnja (160 m) nastalo je izgradnjom brane u koritu potoka Petnje, na izlas-
ku iz {umovite doline strmih strana. Obala je lijepo izleti{te me|u {umovitim obron-
Sovsko jezero
LITERATURA
Pilar, Gj.: Podravina, \akov{tina i Dilj. Rad JAZU 33, 1875., 38; Ili}, L.: Sovsko jezero ili Soljansko jezero u Dilj-gori, pretiskano iz Danice:
Vj. Klai}: Prirodni zemljopis Hrv. Zagreb 1878. (str. 297); Brli}, I.: Izlet na Sovsko jezero u Dil-gori iz Broda na Savi. Obzor 27, 1886., 1-2,
169; Martinovi}, I.: Ne{to iz flore grada Broda i ogranka Dilj-gore. Napredak 31, 1890., 12, 86; 16, 248; 18, 282; 21, 327; 24, 379;
Kempf, J.: [etnja Dilj-gorom. HP 1, 1898., 22 i 42; Skloni{te Josipa Torbara na Lipovcu-Bozovcu. HP 31, 1935., 186 i 316; Slavi~ek, I.:
Prvi zabilje`eni izlet na Sovsko j. NP 22, 1970., 133; Trifunovi}, T.: Planinarstvo u Brodu. Sl. Brod 1985.; Republi~ki zavod za za{titu
prirode: Prijedlog Skup{tini op}ine Po`ega o progla{enju Sovskog j. zna~ajnim krajolikom (elaborat). Zagreb 17. travnja 1989.; [i{ko, V.:
Diljem Dilja. HP 89,1997., 5; Tkalac, B.: @upanjski pl. put. HP 90,1998., 227; Brodski planinar. Glasilo PD-a »Dilj gora«, Sl. Brod,
1/1998.–7/2000.
Zrinska gora
Najvi{a je gora u banijsko-kordunskoj regiji. Naziv je dobila po starom feu-
dalnom zamku Zrinu iz 14. st. koji je dao ime i velika{koj porodici Zrinskih
(prije [ubi}a), a ru{evine mu se nalaze na j. padini kod istoimenog sela. Go-
ra ima vrlo razgranat reljef, s brojnim i duga~kim {umovitim kosama koje
se ra~vaju na sve strane od najvi{ega vrha ([amarica je npr. duga~ka 10
km). Strme {umovite strane i duboko usje~ene poto~ne doline daju im pla-
ninski karakter. Glavno su prirodno bogatstvo visoke bjelogori~ne {ume
koje pokrivaju i najvi{a bila, ~ime posjetiteljima ograni~uju vidik. Planinar-
skih objekata ni markacija nema. Planina je neko} bila podru~je djelovanja
PD-a »Zrin« u Petrinji (osn. 1922.) i PD-a »Gvozd« u Sisku (osn. 1929.). Ka-
ko je, me|utim, »Zrin« pa`nju usmjerio na Hrastovi~ku goru, a »Gvozd« na
izgradnju piramide i paviljona na Viktorovcu iznad Siska, Zrinska gora je
ostala prili~no po strani, pogotovo otkad je njezin vrh postao nepristupa~an
zbog ogra|enoga vojnog objekta. Njezinoj izoliranosti od planinarskih kre-
tanja svakako pogoduje i udaljenost od prometnih veza. Godine 1987. mar-
kirao je PD »Gavrilovi}« iz Petrinje »Partizanski put Banijom« iz Komogo-
vine do Klasni}a, kojemu je Zrinska gora bila sredi{nja i najvi{a to~ka. U
sada{njim prilikama planinu }emo najlak{e obi}i dr`e}i se ceste Petrinja –
Dvor na Uni koja prelazi planinski hrbat u blizini najvi{ega vrha.
£ 1. Petrinja – ^avi} brdo (Spomen-dom [amarica) 42 km. Posjet
dolazi u obzir samo automobilom. Cesta je u cijelosti asfaltirana. Na 7. km
od Petrinje prolazi kroz selo Hrastovicu (v. Hrastovi~ku goru) i iza njega
kroz slikovit klanac Tje{njak jo{ 5 km do raskri`ja: d. u Glinu, a l. u Zrinsku
goru. Sljede}ih 30 km asfaltirana cesta stalno vodi u j. smjeru uz rje~icu
Petrinjicu, trasom nekada{nje {umske `eljeznice za [amaricu, potkraj u
zavojima, na prijevoj Kamenicu (467 m). Cesta se na drugu stranu spu{ta
prema Dvoru na Uni, a s prijevoja l. skre}e cestovni krak od 4 km {umovi-
tim hrptom gorske kose prema najvi{em vrhu. Na 3. km cesta se ra~va: d.
Hrastovi~ka gora
Ju`no od Petrinje, povrh sela Hrastovice, di`e se niska ali prili~no strma
gorska kosa {umovitih strana i zaravnjena bila. U zemljopisnom smislu
ona je sz. izdanak Zrinske gore, ali je od nje odvojena o{tro usje~enom doli-
nom Petrinjice. Zahvaljuju}i zanimljivu nekada{njemu Peckom jezeru 1
km j. od vrha, ve} je u 19. st. postala popularno izleti{te gra|ana Petrinje i
Siska. Po osnutku HPD-a »Zrin« u Petrinji (1922.), gora je, uglavnom nje-
govom zaslugom, u{la u krug pl. izleti{ta. ^lanovi su 1926. na vrhu podigli
piramidu, a kad ju je nadrasla {uma, povisili su je 1933. na 15 m. Godine
1939. sagradili su pored nje pl. dom i ve} idu}e godine izveli prigradnju
zbog velikog posjeta (u Drugomu svjetskom ratu objekt je uni{ten). Uo~i
Domovinskoga rata petrinjski su planinari markirali staze na gori i namje-
ravali sagraditi pl. ku}u, ali je naum prekinuo rat u kojemu su srpski pobu-
njenici razorili selo Hrastovicu i otjerali hrv. stanovni{tvo.
£ 1. Hrastovica – Piramida 1 h. Hrastovici, selu na si. podno`ju gore,
prilazi se iz Petrinje od Strossmayerova trga Radi}evom ulicom, u smjeru
Kostajnice. Na raskri`ju 5,5 km od grada treba skrenuti d. krakom 1,5 km
u sredi{te Hrastovice (dovle vozi autobus iz Petrinje dva puta na dan). Put
vodi od izvora Bartolovca (natpis ka`e da je ure|en 1905. g.) pod crkvom u
sredi{ta sela (obnovljena 2001.) d. ulicom uzbrdo. Nakon nekoliko min od-
vaja se d. prije kapelice markacija koja vodi mimo ostataka kapelice Sv. Du-
ha. L. iznad nje su ostaci prastare utvrde Stara Hrastovica, s vidikom na
Petrinju. Kod kapelice l. cestom mimo kamenoloma do drugog izvora (d.
pored puta) i jo{ 50 m do donje crpne stanice vodovoda. Dalje d. rubom liva-
de i povrh nje l. do gornje crpne stanice. Dalje strmom stazom uzbrdo 150
m do novoga vidikovca i zatim za markacijom kroz {umu na vrh (415 m).
Narod ga od davnine zove Piramida (po geodetskoj piramidi {to su je kra-
ji{ke vlasti podigle 1864.). U blizini se naziru temelji nekada{nje pl. ku}e.
Vidika nema. U okolici Petrinje jo{ ima minskih polja.
£ 2. Cepeli{ – Piramida 1,30 h. Iz Petrinje mimo vile Gavrilovi} 4,5 km u
Cepeli{, selo na s. podno`ju Hrastovi~ke gore, gdje na kri`anju treba d.
utinjskom cestom. Oko 500 m iza zadnje ku}e treba skrenuti l. uzbrdo {um-
skom cestom 4 km u zavojima do njezina okreti{ta, odakle je ravno dalje jo{
malo kolnim putem {umovitim hrptom do Piramide. Mjestimice su sa~uva-
ne markacije iz 1990.
Petrova gora
Petrova je gora zamr{en splet gorskih kosa koji se zvjezdasto rasprostire
na granici Banije i Korduna, unutar cestovnoga kruga Vojni} – Vrginmost
– Perna – Krstinja – Vojni}. Svojom neznatnom visinom, nedostatkom ot-
vorenih mjesta s vidikom i donedavna lo{im prometnim vezama, dugo nije
mogla privu}i pa`nju planinara, iako u dolinama gorskih potoka ima mno-
go lijepih detalja s brzacima, slapovima, proplancima i velikim {umama.
Stanje se prili~no izmijenilo kad je, zahvaljuju}i kultu partizanskog rata,
bila restaurirana partizanska bolnica, a na vrhu podignut orija{ki spome-
nik, te zato preko planine probijena asfaltna cesta i na podno`ju sagra|en
motel »Muljava«. Gora je gra|ena od prakamenja i vrlo bogata vodom. Ne-
prekinut {umski pla{t od 10 000 hektara sastoji se naizmjence od mladih i
Okolica Karlovca
Karlova~ki su planinari u okolici grada uredili nekoliko izleti{ta koja dodu{e
nemaju pl. karakter, ali se odlikuju pitomom prirodom i lakom pristupa-
~no{}u. To su Kalvarija i pl. ku}a »Mont Zadobarje« na obali rijeke Dobre.
£ 1. Karlovac – Kalvarija 1 h ili 5 km cestom. Od grada Dubovca ima 50’
markiranim putem. Najkra}i je prilaz gradskim autobusom sa Zrinskog tr-
ga (Korza) u Karlovcu za Malu Jelsu (vozi 10 puta na dan). Iza}i valja kod
»Licitara« (postaja prije Male Jelse). Od `. kolodvora do »Licitara« ima 1,20
h, a od »Licitara« je do Kalvarije 15' blagog uspona kroz kestenovu {umu na
blagu kosu Kalvariju gdje se nalazi pl. ku}a.
Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji (oko 300 m) je seoska ku}a preure|e-
na za pl. potrebe. Zbog lijepe i {umovite prirode u okolici postala je omiljeno izleti{te
karlova~kih planinara i ostalih gra|ana. Nazvana je po dugogodi{njem predsjedniku
Zvonimiru Plevniku (1901.–
1974.), osobito zaslu`nom za ob-
novu ru{evnog Dubovca. Ku}om
upravlja HPD »Dubovac« iz Kar-
lovca, a redovito je otvorena vi-
kendom od travnja do konca lis-
topada. Do nje se mo`e automo-
bilom po asfaltiranoj cesti.
£ 2. Karlovac – Mala Jel-
sa 6 km – Pl. ku}a »Mont
Zadobarje« 50'. Iz Karlov-
ca autobusom sa Zrinskog
trga (Korza) u Malu Jelsu te
odavle za markacijom kroz
{umu Dren~ek i selo Fanjki
Pl. ku}a »Mont Zadobarje«
Cestovni prijevoj Vrh Kapele (1092 m) koji dijeli Veliku od Male Kapele
Kapelski pl. put (KPP) povezuje V. Kapelu s morem, ima 10 KT, a obila-
zak traje tri dana. Osnovala su ga zagreba~ka dru{tva »Kapela« i »Vihor«
23. 9. 1979., a danas se o njemu brine Odbor KPP-a, zajedni~ko tijelo obaju
dru{tava. Ispunjen dnevnik daje pravo na zna~ku. Opis toga puta u Dnev-
niku dobra je nadopuna ovom Vodi~u, koji podru~je j. od Bijelih stijena opi-
suje samo ukratko. Put po~inje u pl. domu u Tuku, a udaljenosti su do osta-
Smrekovcu (1204 m). Nekoliko minuta poslije sije~e kolni put Medvje|a
vrata – Lazac, odakle ima strmim markiranim nogostupom jo{ 40’ do do-
ma. ^itav uspon vodi ugodnom {umskom hladovinom. Mogu}nost cestov-
nog prilaza opisana je u idu}im redcima.
£ 4. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak 3,30 h. Od Upravne zgrade ces-
tom ravno 8 km do mjesta u {umi zvanog Markov brlog (925 m). Tu ostav-
ljamo cestu i nastavljamo markiranom stazom 1 h do Medvje|ih vrata (da-
lje v. 1).
£ 5. Platak – Schlosserov dom 3 h. Nekoliko je varijanti puta preko
Snje`nika; npr. preko Srebrnih vrata, Rimskih vrata i preko Rade{eva (v.
Planine rije~kog zale|a; Snje`nik, 10 i 11).
£ 6. Gerovo – Lazac 18 km – Risnjak 1,30 h. Gerovo je lijepo goransko
selo (583 m) na tzv. Goranskoj cestovnoj magistrali Delnice – ^abar (29 km
od Delnica; redovita autobusna veza). U mjestu je hotel »Snje`nik« B kate-
gorije s 50 kreveta. Gerovo je ishodi{te i za izlet na izvor Kupe (v. Okolicu
Gerova).
Izvor Kupe. Iz Crnoga Luga 11
km cestom do sela Razloga, gdje
treba parkirati. Tu je oko crkve
sv. Marije petnaestak ku}a, ve}i-
nom raseljenih. Iz sela je 30' str-
mog silaza markiranom stazom.
Druga je mogu}nost iz Gerova (v.
Okolicu ^abra). Izvor je Kupe
(313 m) izrazito kra{ko vrelo, vo-
kli{kog tipa (franc. Vaucluse):
ima oblik jezerca u kamenu kotlu
(Kupe{ko jezero) pod Gavrano-
vom stijenom ispod Kupe{kog vr-
ha (715 m). Prizor divlje romanti-
ke! Vrlo je zanimljiva neobi~na
asimetrija razvodnice Jadransko-
ga i Crnog mora: do Jadranskog
mora je dvadesetak, a do Crnog
Izvor Kupe (Jasna Bingula) vi{e od 1500 km zra~ne linije.
LITERATURA
Hirc, D.: Put na Veliki Bitoraj. Lijepa na{a domovina I, 1891. (str. 121); Hirc, D.: Na
Bitoraju. Gorski kotar, Zagreb 1898. (str. 18); Pasari}, J.: Na Bitoraju. Vienac 4,
1913., 223; Cveti{i}, V.: [umama Velikog Bitoraja. S planina i gora III, Zagreb 1930.
(str. 52); Cveti{i}, V.: Kroz {ume Velikog Bitoraja. Jutarnji list 1930., br. 6535; Snje`nica u Bitorajskoj {umi
(crte`: Vaclav Anderle, objavljen u
Pave{i}, P.: Burni Bitoraj i Vi{evica. NP 24, 1972., 139; [oli}, F.: Uspon na Bitoraj. PL
Hir~evu »Gorskom kotaru«, Zagreb
7, 1976., 58.
1898.)
Gorski kotar 275
Vi{evica
zemljovid 23, str. 277
Prirodne zna~ajke. U nizu vrhova Kapele koji se pru`aju u j. dijelu Gor-
skoga kotara od Hrv. primorja do Ogulinskoga polja, prvi je Vi{evica. Sto-
`ast oblik, vr{ni {iljak koji slobodno str{i iz {umske vegetacije, kontrast str-
mih {umovitih padina i livada na Li~-polju, sve to ovome vrhu daje osobitu
slikovitost. Njegovo ime posve je u skladu s visinom i polo`ajem sto{ca koji
nadaleko nadvisuje okolne vrhove. S pravom se ubraja me|u najljep{e vidi-
kovce u Gorskom kotaru, kako opsegom, tako i ljepotom vidika. Ipak je nje-
gova najzna~ajnija osobina bogatstvo {umskog pla{ta, koji zajedno sa sus-
jednim bitorajskim {umama ~ini jedinstveno podru~je. Unato~ stalnim sje-
~ama, tu je jo{ uvijek mnogo nedirnutih kutaka punih divljine i romantike.
Vi{evica i svojim oblikom ~ini sa susjednim Bitorajem (4 km zra~ne udalje-
nosti) zajedni~ku skupinu. Oni su zapravo jedinstvena cjelina koja je samo
donekle odijeljena {umovitom uvalom prili~no velike nadmorske visine.
Skupina se poput svih ostalih bregova Kapele pru`a u dinarskom smjeru
sz.-ji., s uzdu`nim bilom i dvije padine. Primorska padina strmo se spu{ta u
Li~-polje, a kontinentalna malo bla`e u sungersko-mrkopaljsko podru~je,
dok se bilo bez o{tre granice postupno spu{ta na jednu stranu prema Ro-
goznu (1065 m), a na drugu prema V. Smolniku (1279 m). Najvi{i vrh Vi{e-
vice di`e se sa {umovite i valovite kra{ke visoravni visoke oko 1200 m u vi-
sinu od 200 m. Vapnena~ka gra|a uvjetuje bezvodnost terena i kra{ke poja-
ve, no tlo je pokriveno humusom i bogatim biljnim pla{tem, tako da Vi{evi-
ca sve do najvi{eg vrha djeluje pitomo. Otkri}e Stupine jame g. 1995. (dubo-
ka je 413 m!) i jo{ ~etiriju jama dubljih od 200 m, u podru~ju izme|u Vi{evi-
ce i Bitoraja (sz. od vrha), dokaz je da planina jo{ uvijek krije razne nepoz-
nanice. Oskudicu vode ubla`avaju cisterne {to su ih {umarije sagradile uz
lugarnice na Lipova~i i Javorju, a za ki{nih godina i izvor pod vrhom Vi{evi-
ce zvan Plavu{-voda.
Planinarstvo. Premda na Vi{evici nema pl. objekata, uspon na njezin vrh
ima ve} stoljetnu tradiciju (J. Frischauf 1874., Lj. Vukotinovi} 1875., D.
Hirc 1882., prva markacija: HPD 1910.), a i danas ga rado posje}uju ljubite-
Samarske stijene
zemljovid 23, str. 277
Prirodne zna~ajke. U susjedstvu Bijelih stijena i donekle povezan s nji-
ma, pru`a se te{ko prohodan labirint stijena i ponikava poznat pod ime-
nom Samarske stijene. Sastoji se od dvadesetak kamenitih skupina koje od-
vojeno str{e iznad {umskog pokriva~a. Za razliku od Bijelih stijena, ovdje
Bijele stijene
zemljovid 23, str. 277
Reljef i njegove osobitosti. U prostranom podru~ju Kapele posebno
mjesto zauzima gorski sklop Bijelih stijena, jedinstvenih po ljepoti, ni sa
~im usporedivih i ni~emu sli~nih. Ljepota njihove surove i iskonske prirode
neodoljivo privla~i. Gorska kosa duga~ka oko 4 km koja se poput nazublje-
nog hrpta di`e iz {umskoga pojasa, odlikuje se bizarnim oblicima stijena,
divljom romantikom i runolistom na kamenim tornjevima. Priroda je tu
stvorila muzej kra{kih oblika: mnogobrojne okomite, bijele, pedesetak me-
tara visoke stijene, po kojima je sklop i dobio ime, te duboke neprohodne
ponikve i provalije s vje~nim snijegom na dnu. [uma u vr{nom dijelu stije-
na nedirnuta je, pra{umskog tipa i `ivi svjedok borbe sa stijenom, burom i
snijegom. Druga su glavna osobina krasne male ~istine me|u okomitim sti-
jenama nalik kotlovima, koji su zbog bogate i zanimljive flore nazvani vrto-
vima. Hrbat s vrhovima i vrtovima planinarima je dobro poznat unato~
te{koj prohodnosti, no ispod hrpta, osobito u divljem labirintu {ume i kr{a s
jz. strane, jo{ uvijek ima dijelova koji su posve nepoznati, a lako se u njima
mo`e i zalutati. Na relativno malom podru~ju stijena (svega oko 1–2 km2)
Kolovratske stijene
zemljovid 26, str. 291
mo`e poslu`iti kao skloni{te. Ispred ku}e je velika cisterna s pitkom vo-
dom. Tu je i va`no raskri`je: u i. smjeru vodi markacija tzv. Spojnoga puta
(spaja Gorski kotar s Velebitom; v. 3), a d. u z. smjeru nastavlja se KPP 20’
novom {umskom cestom do mjesta gdje se d. odvaja stari kolnik. Nakon
daljnjih 20’ postupno izlazi na prijevoj (1038 m), odakle slijedi dug silaz u
napu{teno selo Vini{te.
Pl. ku}a u Vini{tu (300 m). Ovaj lijepi objekt uredio je Odbor KPP-a u staroj seoskoj
ku}i napu{tenoga primorskog sela Vini{ta (otv. 19. 9. 1990.). To je zidana zgrada s
dvije eta`e. U gornjoj, koja je zatvorena, nalaze se dvije prostorije: dnevna soba (ima
pe} i rasvjetu fotonaponskim modulom s krova) i spavaonica sa 16 le`aja na kat (ulaz
samo uz najavu; obavijesti daju »Vihor« i »Kapela«). U donjoj eta`i je lijepo ure|eno,
stalno otvoreno skloni{te u kojemu je 7-8 le`aja i, tako|er, pe}. Voda je u velikoj cis-
terni u dvori{tu. Na travnjaku ispred ku}e mogu}e je kampiranje. Silaz do Klenovice
na Jadranskoj magistrali jo{ 45’. Do ku}e postoji i kolni prilaz s Jadranske magistrale
koji se odvaja kod benzinske crpke iznad Klenovice (cesta za Alan i Krivi Put). Na 4.
km, kod betonske ~ekaonice »Drinak« treba o{tro l. Nakon 1,5 km prestaje asfalt, a
nakon jo{ 1 km, kod kri`a, treba d. uzbrdo za markacijom jo{ 5’.
£ 2. Stalak – Pl. skloni{te u Dulibi – Kolovratske stijene 3 h. Planina-
ri koji silaze na putu s Bijelih stijena preko Javornice na cestu Ogulin – Novi,
nastavit }e tom cestom 1’ d. do lugarnice i {umarske ku}e »Stalak« (12 km do
Jasenka, 30 km do Novoga). Obi~no je zatvorena, ali je pored nje velika cis-
terna s pitkom vodom. Kod lugarnice ostavljamo cestu i spu{tamo se u {u-
movitu Dulibu. Nakon 15’ markacija kri`a jednu {umsku cestu, a nakon 20’
strmije se spu{ta na drugu cestu. Njom d. 15’ do nekada{njega pl. skloni{ta u
Dulibi (719 m), potkraj starim putem usporedno s cestom (1 h od Stalka). To
je drvena baraka na betonskoj podlozi, pokrivena salonitom. Sagradio ju je
Odbor KPP-a 1979. od ostataka barake koju je zajedno s lokacijom stavila na
raspolaganje [umarija Novi.
Skloni{te se vi{e ne odr`ava,
ali jo{ uvijek mo`e poslu`iti
kao zaklon. Dovde je od Bije-
lih stijena oko 5 h hoda. Da-
lje cestom jo{ 100 m, zatim l.
u krasnu {umu visokih i sta-
rih stabala. Put vodi polo`ito
{umskim hladom u neo-
bi~noj ti{ini {umovite Duli-
be. Nakon 15’ prolazi preko
Pl. skloni{te u biv{oj {koli u Krivom Putu proplanka, zatim skre}e l. i
LITERATURA
Gu{i}, B.: Samarske i Kolovratske stijene. HP 22, 1926., 1 i 17; Kantura, @.: Kolovratske stijene. NP 31, 1979., 169; Kantura, @.:
Kapelskim planinarskim putom. NP 32, 1980., 54; Kantura, @.: Spojni pl. put Velika Kapela - Velebit. NP 41, 1989., 250; Kantura, @.:
Kolovratske stijene. HP 83, 1991., 242.
Klek sa si. strane; lijevo Glava Kleka, desno Kle~ice (Alan ^aplar)
to~no nakon sto godina – 1999.). Na vrhu stubi{ta put izlazi na greben. Na
drugu stranu spu{ta se staza kojom penja~i prilaze stijeni, a na{ put nas-
tavlja iz {ume l. kamenim grebenom i mimo spomen-plo~a poginulim alpi-
nistima penje se na vrh. Iako je zavr{ni dio uspona mala alpska tura, a pot-
rebno je tu i tamo penjati se i rukama, nema ve}ih pote{ko}a. Opasnost
postoji samo za ki{ovita vremena kada su stijene skliske. Na vrhu se ne va-
lja odvi{e pribli`avati rubu stijene. Vrh je kamena glavica promjera dese-
tak metara, na kojoj je sada TV repetitor (1181 m). Odavle se pru`a {irok
vidik s jedne strane prema Gorskom kotaru, a s druge sve do Medvednice
nad Zagrebom. Tu treba paziti da se ne bi odronjavalo kamenje, {to mo`e
biti kobno za penja~e u stijeni ispod vrha.
OKOLICA VRBOVSKOG
Vrbovsko je gradi} na pragu Gorskoga kotara, smje{ten na rijeci Dobri, na visini oko
500 m, s dobrim prometnim vezama. Jedan se dio mjesta nalazi u dolini, a drugi na
zelenom obronku. Poznat je po drvnoj industriji. Usred mjesta je romani~ka crkva sv.
Ivana Nepomuka iz 1895. g. U okolici su {umovite padine Gorskog kotara i Velike
Kapele, koje planinarima pru`aju razne mogu}nosti izleta u zeleno prostranstvo nep-
reglednih {uma. Opisat }emo dva najpopularnija: Kama~nik i Lovnik.
£ 1. Vrbovsko – Kama~nik 1 h. Od `. p. Vrbovsko (130 km od Zagreba,
100 km od Rijeke) 500 m prema Zagrebu do mjesta gdje cesta prelazi prugu.
Preko mosta na Dobri skre}e put s ceste d. kod Ribarskog doma (mrijesti-
li{te) u kanjon potoka Kama~nika.
Kama~nik. Od Ribarskog doma na Kama~nikovu u{}u u Dobru idemo uzvodno i za
~as prolazimo mimo ru{evina napu{tene pilane (mogu}nost parkiranja). Iza nje ula-
zimo u sutjesku. Posebna je turisti~ka atrakcija kanjona put koji je proveden 1961.
godine divlje romanti~nom prirodom donekle nalik Vra`jem prolazu ispod Skrada.
Put ide ~as rubom stijene, ~as galerijama koje su sagra|ene iznad {umovita potoka.
Nakon 1 km puta {iri se lijepa zelena dolina, a 1 km iza nje je me|u {umovitim obron-
cima kotao s dubokim tamnim jezercem, kra{kim vrelom Kama~nika (410 m). Lijevo
iznad izvora, na {umovitom humku, nalazi se lijep lova~ki dom. Du`ina Kama~nika
od izvora do u{}a je 3 km. Ljepotu Kama~nika zapazili su ve} u 19. st. ~lanovi HPD-a
»Lovnik« iz Vrbovskog (osn. 1898.). Oni su 1899. poku{ali zainteresirati javnost i na-
maknuti sredstva za ure|enje, ali je to ostvareno tek nakon Drugoga svjetskog rata.
Kanjon Kama~nik
Ravna Gora (796 m) tipi~no je goransko mjesto ~iji su stanovnici poznati kao
stru~njaci u obradi drva. Ve} je 1830. imala {est pilana, a nakon Drugoga svjetskog
rata afirmirala se izradom drvenog namje{taja (tvornica »Radin«). Mjesto je razvije-
no uzdu` poduga~ke Ulice I. G. Kova~i}a. Tu su u sredi{tu autobusna postaja, po{ta,
banka, restauracija »Bjelolasica« i razne prodavaonice. Mjesto je sjedi{te PD-a
»Vi{njevica« koje ima dugu tradiciju (podru`nica HPD-a »Bjelolasica« osn. je 1933.).
Dru{tvo je uredilo dvije pl. ku}e, obilaznicu Ravnogorski pl.
put i `eljeznu piramidu iznad mjesta. Oko 30’ od sredi{ta je
zanimljiv ponor pod Kosicom dubok 207 m sa 737 m istra`e-
nih {piljskih kanala. Zanimljiv je i uspon na vrh Turmin
(1085 m) 1 h ji. od mjesta. Markacija skre}e d. s glavne ceste
na i. kraju mjesta cestovnim odvojkom izme|u kbr. 41 i 39, a
nakon prvoga lijevog zavoja, kod jakog izvora, skre}e d. o{tro
uzbrdo (na vrhu je kutija sa `igom RGPP-a). Do Ravne Gore
mo`e se autobusom iz Delnica koji radnim danom vozi ~etiri
puta.
Ravnogorski pl. put (RGPP) uredio je i 2. 7. 1989. otvorio PD »Vi{njevi-
ca« iz Ravne Gore. Ima 12 KT i mo`e se obi}i za 4 dana lagana hoda (ukup-
no 24 h). Obuhva}a Kicljev vrh, Ruda~, Javorovu Kosu i Turmin, a uz to i
udaljenu Vi{njevicu (1376 m), Bjelolasicu i Samarske stijene. Dnevnik s
putopisom i kartom naru~uje se u dru{tvu. Za ispunjeni dnevnik organiza-
tor dodjeljuje zna~ku.
£ 1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi 1,30 h. Iz sredi{ta
mjesta Ulicom I. G. Kova~i}a do crkve sv. Terezije. Oko 100 m iza nje odva-
ja se l. Ulica Vrh. Na njezinu kraju treba opet l. (putokazna plo~a) i jo{ 25’
do skloni{ta.
Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (oko 1000 m) sagradio je PD »Vi{njevica«
1987.–89. To je ukusna brvnara s 10 le`aja i {tednjakom. Voda se donosi iz obli`njeg
izvora Bo`ji studenac (10’). Oko 150 m j. od skloni{ta Dru{tvo je podiglo na samom
vrhu Javorove kose (1016 m) `eljeznu piramidu-vidikovac visoku 13 m. Istodobno se
Ravna Gora
Delnice i Drgomalj
TELEFONSKI BROJEVI
Vidi i tel. brojeve u adresaru pl. dru{tava i popisu pl. ku}a
Brod Moravice Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te Crnkovi} (2x 2 kreveta) 817 274;
preno}i{te Golik (6 le`aja) 817-175
Bijele stijene Pl. ku}a 01/3702 546 (Zvonko Kren)
Bjelolasica Pl. skloni{te v. Kapelski pl. put Sportsko-rekreacijski centar 047/532 278
^abar 051/822 244 (inf. Marta Pavli}); Turisti~ka zajednica i muzej 051/821 042
Delnice [umarija 051/812 151; autobusna postaja 051/812 060
Fu`ine Pansion Arnika 051/835 287; pansion Ela 835 142; sobe 835 163
Gerovo Pansion Lipovac 051/823 185
Hrib Skednari Gostionica Malnar (3x2 le`aja) 051/825 601
Janj~arica Pl. ku}a 051/833 248 (Stanislav Hora~ek)
Kapelski pl. put 01/3834 269 (Milovan Dlouhi) i 4597 105 (Zoran Gomzi)
Klek Pl. dom 047/522 384 (Miljenko Pave{i}); 531 206 (Franjo Petru{i});
tel. u. domu 099/442 087
Kozji Vrh Gostionica »Marta« 051/822 244
Nacionalni park »Risnjak« 051/836 133 (recepcija)
Ogulin Turisti~ki ured 047/532 278
Pl. dom na Snje`niku 051/516 597 (Branko [krobonja)
Prezid [umarija 051/822 105
Skrad Hotel »Zeleni vir« 051/810 635
Tr{}e Pl. ku}a u Frbe`arima, inf. 051/446 226 (Ivica Richter); pansion Jurkovi} 824 201
Tuk Pl. dom »Bijele stijene« 051/833 603 (Mario Bandi})
Vrbovsko Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te i restauracija 875 277;
privatne sobe 875 984; [umarija 875 202
Obru~ i Hahli}i
zemljovid 18, str. 324
£ 12. ]unina glava 10’. Uspon na travnati sto`asti vrh (1160 m) nasup-
rot ku}e, s kojeg je osobito lijep vidik prema moru, ne propu{ta nijedan
posjetitelj. Uspon se mo`e kombinirati s posjetom jezercima Hahli}i i sila-
zom preko prijevoja Vrh planine pod Obru~em. ^itava {etnja traje pola sa-
ta hoda.
£ 13. Dnji} ili Dni} 15’. Na suprotnu stranu od ]unine glave, i. od pl. ku-
}e, nalazi se vrh visok 1190 m, s lijepim vidikom sve do Risnjaka.
LITERATURA
Hirc, D.: Uzlaz na Obru~. Pozor 14, 1884., br 93-96; Hirc, D.: Suhi vrh i Pakleno. Spomenica HPD, Zagreb 1884., str. 21-30; Hirc, D.: Put
na Veliki Obru~. Pobratim 2, 1892., 10; Hirc, D.: Polaz na Grle{. Lijepa na{a II, Zagreb 1893. (str. 73); Ma{ek, H. B.: Na Velikom Obru~u u
snijegu. HP 3, 1900., 53; Hirc, D.: Pakleno i okoli{. Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str. 413); Rossi, E.: Obru~. Liburnia 9,
1911., 56; Kucel, Z.: Suhi vrh i Fratrovac. HP 19, 1923., 130; Vitezi}, D.: Obru~. HP 20, 1924., 111; Belar, A.: Uspomene s Obru~a nad
Kvarnerom. Jutarnji list 14, 1925., br. 4986; Malnar, M. O.: Obru~. HP 22, 1926., 81; Poljak, J.: Plan. ku}a pod Obru~em. HP 22, 1926.,
151; Otvorenje pl. doma na Obru~u. Ve~er 7, 1926., 1776; Cveti{i}, V.: Pl. proslava. Ve~er 7, 1926., 1781; Vitezi}, D.: Pl. ku}a na Obru~u.
PL 1928., br. 3; Vitezi}, D.: Pakleno i Pakleni vrh. HP 24, 1928., 10; Depoli, G.: Il gruppo del monte Cerchiato. Liburnia 22, 1929., 75;
Cveti{i}, V.: Od Kleka do Obru~a. Zagreb 1, 1929., 19; Kroz ledenu buru na Obru~. HP 29, 1933., 129; Cveti{i}, V.: Bura na Obru~u. S
planina i gora IV. Zagreb 1933. (str. 44); Glad, A.: Risnjak-Obru~-Snje`nik. HP 29, 1933., 320; Horvat, L.: Zanimljiv nalaz samonikle
borove {ume. Biol. gl. 9, 1956.; Sen|er|i, J.: Planinarsko-geografska reporta`a. NP 10, 1958., 172; Gili}, S.: Kroz Mudnu dol na Fratar.
NP 13, 1961., 211; [kerl, B.: Sje}anje s Obru~a. NP 16, 1984., 115; Poljak, @.: Nova ku}a na Hahli}ima pod Obru~em. NP 21, 1969.,
96; Hofer, V.: Primorski Klek. PL 1, 1970., 74; O. ].: Kako na Hahli}e i okolne vrhove. PL 4, 1973., 1; Planinarski list broj 5, 1978.
(izvanredni broj posve}en Hahli}ima); Pave{i}, M.: Mutna dolina. NP 37, 1985., 76; Pave{i}, M.: Mudna dol u Grobni~kim Alpama. HP
86, 1994., 34.
Prilazi Platku
Izbor prilaza. Tko dolazi automobilom iz Rijeke, skrenut }e sa stare Luj-
zinske ceste l. odvojkom iznad Kamenjaka, dok je sa zagreba~ke strane bli-
`i odvojak kod G. Jelenja, ali taj nije u cijelosti asfaltiran. Dug je ali zanim-
ljiv zaobilazni cestovni prilaz iz Rijeke preko Klane i Trstenika (31 km od
Rijeke, 17 km od Klane). Cesta je ve}im dijelom makadamska, ali dobro
odr`avana. Na Platku ima dovoljno mogu}nosti za parkiranje. Od pje-
{a~kih uspona najkra}i je od napu{tene gostionice na Kamenjaku (1,30 h)
na staroj cesti Rijeka – Zagreb, ali otkad je u prometu autocesta, malo auto-
busa vozi starom cestom. Ugodniji je, iako malo du`i, prilaz spomenutim
cestovnim odvojkom od G. Jelenja jer vodi hladom i bez napornih uspona.
Platak je danas manje cilj planinara, a vi{e upori{te za uspone.
£ 1. Cestom od Kamenjaka (8 km). Asfaltirani odvojak za Platak po~i-
nje kod putokazne plo~e 20 km od Rijeke (163 km od Zagreba) na staroj ces-
ti Rijeka – Zagreb (Lujzijana), oko 2 km od gostionice na Kamenjaku. Cesta
se uspinje kra{kim kamenjarom. Na 3. km l. se odvaja {umska cesta »Kri-
panjski put« koja vodi preko Kripnja (940 m), te izme|u Primorskoga Kle-
ka (1210 m) i Crnog vrha (1335 m) izbija iznad doline Velo Snje`no (1063
m) na {umsku cestu koja se nastavlja s Platka prema Klani (v. 3). Dalje je
cesta strmija (nagib do 8%) i zavojita. Na 6. km je parkirali{te ispod Malog
Platka (1069 m), krasnog vidikovca s kamenim spomenikom u obliku ku-
busa, od kojeg je jz. vidik na Kvarner, Rije~ki zaljev i U~ku, a na suprotnu
stranu na Snje`nik i Guslicu. Tu je i spomen-plo~a koju su rije~ki planinari
1988. g. postavili u povodu stoljetnice utemeljenja Primorskoga planinskog
dru{tva. Cesta dalje prolazi kroz lijepu {umu i nakon 2 km izlazi kod lugar-
nice na Platak. Oko 200 m dalje od Malog Platka d. se odvaja cestovni krak
u vikend-naselje Mali Platak (pedesetak ku}a).
£ 2. Cestom od Gornjeg Jelenja (10 km). Prilaz zapo~inje na cestov-
nom kri`anju G. Jelenje (v. Risnjak, 1). Na 2. km l. se odvaja dobra {umska
cesta koja bez ve}ih uspona ili silaza prolazi, na visini oko 1100 m, si. od vr-
hova Vela Pli{ (1141 m) i Sleme (1327 m), te nakon 8 km, 250 m prije Plat-
ka, prolazi mimo doma »Su{ak«.
£ 3. Cestom preko Klane i Gomanca (32 km). Od Rijeke do Klane (15
km) vozi prigradska autobusna linija br. 19 i 20 (polazak s Trga bana Jela-
~i}a, staje kod `elj. kolodvora, pla}aju se 4 zone). Iz Klane cestom na s. uz
pogon drvne industrije, a zatim u brojnim zavojima usponom do {ume, gdje
asfalt prestaje. Dalje kroz gustu {umu i zatim preko travnatih dolina Ov~i-
je i Mlake do velike travnate visoravni Gomance (oko 920 m). Pje{aci se
mogu koristiti kraticom koja se 3 km od pilane odvaja l. i izlazi na Gomance
preko skloni{ta-odmori{ta »Rebar«, ku}ice koju ure|uju ~lanovi PD-a
»Pli{« iz Klane (3 h iz Klane). Na po~etku travnjaka, na mjestu zvanom Pa-
ka, l. se odvaja cesta u Sloveniju (prijelaz nije dopu{ten). Dva km dalje me-
|udr`avna granica vodi cestom, tako da se velika drvena lugarnica l. nalazi
na slovenskoj strani (ljeti je stalno otvorena i opskrbljena). Cesta za Platak
skre}e d. neposredno prije grani~ne crte, izme|u velikih iskopa pijeska, i
Izleti sa Snje`nika
£ 18. Guslica 1 h. Od doma grebenom prema Me|uvrhima (v. 17) do sedla
gdje se d. odvaja put za Lazac (10’), zatim uspon od 15’ na Me|uvrhe, ili ih
zaobi}i s d. strane. Sa s. strane Me|uvrha silaz travnatim padinama do sed-
la gdje se ulazi u {umu. Dovle su bili otvoreni vidici na sve strane, a sada
treba pa`ljivo slijediti markaciju. Kroz {umu 10’ uspona do ceste koja se s
Platka uspinje na Guslicu (dalje v. 7).
£ 19. Vrh Planina 2,30 h. Taj se vrh nalazi s. od Guslice u hrptu koji se
nastavlja prema Jelencu. S Guslice (v. 18) orijentacija je laka jer je Planina
prepoznatljiva kao osamljen kameni vrh. Put vodi uz ogradu biv{ega voj-
nog objekta do ruba travnatog obronka i strmo silazi kroz klekovinu novim
Lon~arovim putom i dalje vodi kroz rijetku {umu, bez ve}ih uspona. Tu tre-
ba pa`ljivo pratiti markaciju na tlu ili stablima jer jo{ nema uga`ene staze.
Markacija izlazi na vr{ni kameni greben oko 10’ ispod vrha (tu l. za Javor-
nicu i Platak), a do samoga vrha treba i malo penja~ke vje{tine (od Guslice
1,40h). Planina je markantan i gol kameni vrh iznad Lividrage, s kojeg se
pru`a dobar vidik na sve strane. S vrha se strmim silazom nastavlja nova
izravna staza za Jelenc (3h), ali se s vrha mo`e vratiti 10’ do sedla i dalje d.
prirodnom udolinom u j. smjeru za Javornicu i Platak (2h).
£ 20. Risnjak preko Cajtiga 2,30 h. Sa Snje`nika se mo`e prije}i na Ris-
njak preko Cajtiga ili preko Lasca. Jedan od njih mo`e poslu`iti za odlazak a
drugi za povratak, pa se tako jednodnevnom turom mo`e zatvoriti krug. Za
Cajtige treba od doma najprije 3’ na vrh Snje`nika, zatim hrptom d. na prije-
voj Rimska vrata (1348 m), s prijevoja cestom d. 100 m prema Platku i tu l. u
{umu za markacijom. Uskoro se sti`e na vlaku koja silazi sve do Fratrovih
dolaca. Iz dolaca uspon na drugu stranu do ceste G. Jelenje – Lazac i njom d.
500 m do prijevoja Cajtige (1252 m; dov-
le 1 h). S prijevoja l. uspon kroz {umu
obroncima Cajtnika. Nakon jednog ma-
nje spusta s l. prilazi markacija s Lasca.
Jo{ 20’ o{trog uspona do Schlosserova
doma i 15’ na vrh Risnjaka.
£ 21. Risnjak preko Lasca 2,30 h.
Od doma na Srebrna vrata i odatle silaz
Frankopanskim putem na Lazac (v. 17;
1 h). S Lasca na Risnjak v. Risnjak, 6.
LITERATURA
Hirc, D.: Snje`nik, Vi{evica. Pozor 13, 1883., br. 182; Hirc, D.: Veliki
Sne`nik, Guslica i Medvrh. Gorski kotar, Zagreb 1898.; Risnjak i
Snje`nik. Vienac 3, 1912., 286; Horvat, I.: Snje`nik. HP 241, 1928.,
181; Pelcer, Z., Matan, Z. i Bertovi}, S.: Prilog karti Risnjak-Snje`nik.
PSH, Zagreb 1952.; Stefanovi}, R.: Zimi na Snje`niku. NP 5, 1953.,
103; Ott, I.: Veliki Sne`nik (slovenski). NP 16, 1964., 265; Trofej Platak
67’ (planinarski zbornik). Rijeka 1967.; Stip~i}, V.: Pl. put Snje`nik-
Sne`nik. PL 8, 1978., 82. Srebrna vrata pod Snje`nikom (Branko [krobonja)
Uspon na Tuhobi}
Kobiljak
zemljovid 20, str. 346
Kamenjak
zemljovid 19, str. 325
Prirodne zna~ajke. Kamenjak je mala osamljena skupina strmih vapne-
na~kih litica {to se di`u s i. strane Grobni~koga polja. Stara Lujzinska cesta
Zagreb – Rijeka ~ini oko nje polukrug sa s. strane (autocesta prolazi s j.
strane). Njezine tri glavice koje str{e iz {umske vegetacije lijepo se vide s
ceste na silazu iz G. Jelenja, ali je pogled na njihove gole i strme stijene naj-
dojmljiviji pri usponu s Grobni~koga polja. Premda je relativno nizak, vrije-
dan je pa`nje zbog slikovitosti svojih stijena. Ime Kamenjak odgovara nje-
govu izgledu, ali ga neki zovu i Kami~ina. Gra|en je od vapnenca koji je tu
razvio svo bogatstvo kra{kih oblika, po~ev{i od ponikava i {krapa, pa do
okomitih litica s o{trim bridovima i raspucanim stijenama. U Kamenjako-
vu hrptu koji se pru`a u du`inu od 600 m u dinarskom smjeru sz.-ji., isti~u
se tri glavna vrha kao vrlo skladna cjelina. Najvi{i je srednji vrh (837 m),
najni`i z. (685 m), a ji. (771 m) je najljep{i, najslikovitiji i uz to zanimljiv i u
£ 2. Suhi vrh (547 m) je osamljen kameni vrh na ji. rubu Grobni~kog po-
lja, z. od Kamenjaka. Rije~ki su planinari uredili »seniorski put« preko toga
vrha koji vodi od [krljeva do Cernika. Zapo~inje na `. p. [krljevo (tu je i
postaja autobusa iz Rijeke, linija 26), vodi d. 3 km u zaselak Plosnu te kod
prvih ku}a skre}e l. usponom na Ki~erinu (492 m). Uz bunker za 5’ preko
prijevoja na s. stranu, zatim polo`itim vojnim putem po s. pobo~ju Drenova
vrha (544 m) pod Suhi vrh (547 m). Na raskri`ju je, na zavoju, putokaz za
vrh. Povratak s vrha na stazu i njom oko vrha na jz. kroz Topolovo i Seli{}e
dragu u Cernik na cesti [krljevo – ^avle (prigradski autobus za Rijeku, li-
nija 14). Put traje 4-5 h.
Zagradski vrh
Prirodne zna~ajke. Zagradski vrh je posljednji i ujedno najvi{i vrh u opi-
sanom pojasu uzdu` primorskoga ruba goranske visoravni. On je od vino-
dolske stepenice udaljen oko 5 km i posve se pribli`io Vi{evici, tako da ~ini
prijelaz prema znatno vi{oj Velikoj Kapeli. Zbog tih je razloga te`e uo~ljiv i
planinarima manje poznat, iako je po svom polo`aju i obliku vrijedan
pa`nje. Di`e se poput prili~no pravilnog sto{ca visokog 300 m s visoravni
gdje ga okru`uju lijepa i slikovita polja Ravno, Lukovo i, malo podalje, Li~-
polje. Sjeverna je strana vrha pod bukovom {umom, a primorska gola. Vrh
je slobodan i omogu}uje vidik na okolicu. Na njegovu i. podno`ju, na visini
od 950 m, pru`a se podru~je lijepih livada gdje su prije Drugoga svjetskog
rata Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi (naziv po
ogra|enim parcelama), a po njima je vrh vjerojatno i dobio ime. Visoravan
oko vrha ispresijecana je putovima i cestama koje povezuju brojna mala po-
lja i {umske komplekse. Neko} je bilo na tim poljima na stotine ljetnih sta-
nova vinodolskih stanovnika koji su ovdje obra|ivali polja (krumpir i zelje),
pasli blago i kosili travu. Danas je takav na~in gospodarenja zamro, ali se
tradicija ljetovanja dobrim dijelom zadr`ala, pa su preostali ljetni stanovi
obnovljeni kao ku}e za odmor.
Planinarstvo. Tradicija pl. posje}ivanja vezana je uz podru`nicu HPD-a
»Zagradski vrh« iz Bribira (osn. 1940.). Godine 1940. HPD je kupio od ad-
vokata Ante Kuntari}a njegovu vilu na Lukovu, s 1500 ~hv zemlji{ta i preu-
redio je u pl. dom. Ku}a danas vi{e ne postoji, ali se u arhivu HPS-a ~uva
TELEFONSKI BROJEVI
U^KA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361
Prilazi Poklonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
1. Iz Veprinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
2. Iz I~i}a (Opatije). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
3. Iz Ike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
4. Iz Lovrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369
5. Iz Medveje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369
6. Iz Lupoglava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
Izleti s Poklona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
7. Vojak preko Topola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
8. Vojak preko Dola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
9. Cestovni uspon do RTV tornja . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
10. Vojak (i Suhi vrh) preko Plasa . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
11. Vojak preko Vele i Male U~ke . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
12. Planik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
13. Brlo`nik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
Ostali usponi na Vojak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
14. Iz Lovrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
15. Iz Medveje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
16. Iz Mo{}eni~ke Drage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
17. Iz Mo{}enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
18. Iz Vranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374
19. Sisol – Brgud – Vojak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374
Ostali usponi na U~ku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375
20. Opatija – Bregi – Orljak (opatijski) . . . . . . . . . . . . . . . 375
21. Brse~ – Sisol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375
]I]ARIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376
Lisina i okolni vrhovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 377
Prilazi Lisini
1. Iz Matulja (cestom) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
2. Iz Zvone}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
3. Iz Rukavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
4. Iz Ju{i}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379
Usponi s Lisine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
5. Crni vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
6. Planik preko Vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
7. Pl. ku}a na Koritima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
8. Orljak (munski) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380
Planik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
9. Iz Veprinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
10. Od pl. ku}e na Koritima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
Brajkov vrh i Korita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382
11. @. p. Lupoglav – Brgudac – Korita . . . . . . . . . . . . . . . 382
12. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Korita . . . . . . . . . . . . . . . . 383
ili izravno najvi{em vrhu Vojaku (iz Opatije, I~i}a, Ike, Lovrana, Medveje,
Mo{}eni~ke Drage, Mo{}enica). Na tim se usponima svladava visinska raz-
lika od 900 do 1400 m pa su prema tome dugi i naporni, ali i vrlo zanimljivi
zbog raznolikosti prirode u pojedinim visinskih pojasima. Pje{a~ki prilazi s
istarske strane (jedan iz Lupoglava i drugi od ulaza u Tunel »U~ka«) polaze
s malo ve}e visine, ali su dugi i izlo`eni suncu i zato rezervirani za automo-
bile. Cesta preko Poklona je s obje strane asfaltirana, u dobrom stanju i
prohodna za sva vozila, ali je mjestimice vrlo strma, a s istarske strane i za-
vojita. S najvi{e to~ke odvaja se krak ceste do najvi{ega vrha radi prilaza
slu`benim vozilima, kojom se ~esto slu`e i izletnici. U novije je doba u visin-
ski pojas probijen niz novih brdskih, tzv. vatrogasnih cesta, ali je ve}ina
njih namijenjena terenskim vozilima. Svojom du`inom U~ka nudi mogu-
}nost za lijepu uzdu`nu turu od Poklona preko najvi{ega vrha, sa silazom
preko Sisola u Brse~ ili ~ak u Plomin, ali na tome dugom putu nema pl.
skloni{ta i podru~je je posve bezvodno.
Poklon (922 m). U~ku od ]i}arije dijeli prili~no {iroko ulegnu}e i ujedno najni`a
to~ka na grebenu (951 m). Istrani su isto~ni rub tog ulegnu}a nazvali Poklon, jer su
putuju}i za Liburniju tu prvi put ugledali toranj crkve Gospe Trsatske, pa se pokloni-
li. Najvi{a to~ka prijevoja je kod gostionice oko 1 km od Poklona prema Istri (951 m).
Sa zaravanka na Poklonu, s parkirali{ta prije ulaska ceste u {umu, doista iznena|uje
neobi~no lijep vidik na Hrv. primorje, rije~ko planinsko zale|e i osobito na Rijeku ka-
da no}u pliva u moru svjetla. Preko tog prijevoja prelazi stara cesta iz Rijeke i Liburni-
je za Istru (danas je glavninu prometa preuzeo Tunel »U~ka«).Ovdje je ve} 1887. be~ki
»Öesterreichischer Touristen
Club« sagradio pl. ku}u »Kron-
prinzessin Stephanie Schutz-
haus«. Za vrijeme Italije zvala se
rifugio »Duchessa d’Aosta«; za
vrijeme Drugoga svjetskog rata
je propala, a njezin je opskrbnik
ubijen. Sada su na Poklonu tri
smje{tajna objekta.
Pl. dom na Poklonu (922 m)
uz samu je cestu, oko 100 m od
pansiona »U~ka« prema Istri, s
d. strane. Zato {to je smje{ten
na prijevoju izme|u U~ke i ]i}a-
rije i na kri`anju pl. putova, slu-
`i kao polazi{te za izlete u obje
planine. Domom upravlja PD
Hotel »INA« pod Poklonom
»Opatija« koji ga je sagradio 1965. Ima kuhinju, blagovaonicu, 14 kreveta u dvije so-
be, teku}u vodu i elektriku. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Poklon ima redovitu
autobusnu vezu samo nedjeljom i blagdanom (v. vozni red na kraju poglavlja). Oko
1 km od Poklona u smjeru Istre, l. uz cestu i na njezinoj najvi{oj to~ki, nalazi se pri-
vatna gostionica »Dopolavoro« s gotovo stoljetnom tradicijom.
Pansion i restauracija »U~ka« je na samom Poklonu, na mjestu nekada{nje vo-
jarne. Nudi puni pansion, 20 kreveta u 1-krevetnim, 2-krevetnim i 3-krevetnim luk-
suzno ure|enim sobama, restauraciju sa stotinjak mjesta i divlja~ kao kuhinjski spe-
cijalitet. Primaju se tel. rezervacije (v. tel. brojeve na kraju poglavlja). U privatnom je
zakupu. Na zgradi su rije~ki planinari 1958. postavili spomen-plo~u u povodu 80. ob-
ljetnice planinarstva u Rijeci (pogre{no odre|ena godina!).
Hotel »INA« nalazi se 10’ si. ispod Poklona (staza se odvaja od ceste 100 m prema
Rijeci, a cestovni prilaz je jo{ 1 km ni`e). Tu je prije Drugoga svjetskog rata bilo
dje~je odmarali{te, nakon rata sanatorij za plu}ne bolesti, a 1987. ga je INA Rafine-
rija nafte Rijeka preuredila u hotel B kategorije sa 72 kreveta u 27 soba (od jedno-
krevetnih do ~etverokrevetnih). Okru`en je lijepim livadama na kojima su ure|eni
sportski tereni (tenis, natkriveno bo}ali{te, minigolf). Od 1996. je zbog nerentabil-
nosti zatvoren.
Prilazi Poklonu
£ 1. Iz Veprinca. Do Veprinca se mo`e na razne na~ine, javnim prijevo-
zom, svojim automobilom ili pje{ice.
¡ Autobusom. Veza gradskim autobusom br. 34 s Opatijom 9 puta na dan (li-
nija Opatija – Matulji – Veprinac), a veza s Rijekom uz presjedanje u Matu-
ljima (v. vozni red na kraju poglavlja).
¡ Iz Matulja starom cestom za Veprinac (8 km) koja se odvaja l. 200 m od sre-
di{njeg trga i crkve u pravcu Ljubljane. Matulji su op}insko mjesto 12 km
od Rijeke i sjedi{te PD-a »Lisina«. Cesta je uska, prolazi kroz brojna nase-
lja, a njom prometuje autobus br. 34 na liniji Opatija – Veprinac (nedjeljom
i blagdanom produ`uje za Poklon).
¡ Iz Matulja novom cestom (10 km) prema Tunelu »U~ka« koja se odvaja d.
500 m u pravcu Rijeke. Na 8. km te ceste je jedino raskri`je, gdje treba
skrenuti d. do Veprinca (2 km). Taj se prilaz preporu~uje onima koji dolaze
iz Rijeke i Zagreba rije~kom zaobilaznicom (s nje se skre}e l. prije Matulja
kod plo~e s oznakom za tunel).
¡ Iz Opatije pje{ice od kupali{ta Slatine (1,30 h). Put po~inje izme|u hotela
»Palace« i »Bellevue«, odakle vodi stubi{tem Veprina~ki put do Nove ceste,
njom l. 200 m, dalje stubi{tem Put za Slavi}i, mostom preko ceste koja ide
prema tunelu, te kroz zaselak Travi~i}e u selo Tumpi}e pod Veprincem
(1,30 h).
Izleti s Poklona
£ 7. Vojak preko Topola 1,15 h. Najkra}i uspon od Poklona na vrh U~ke
po~inje iza pansiona »U~ka« i vodi o{tro uzbrdo kroz {umu gra|enom sta-
zom u 25 zavoja koja tri puta sije~e asfaltiranu cestu za vrh (v. 9). Prolazi
mimo izvora Topol (30’ od Poklona), a pola sata poslije opet izlazi na cestu
na velikom l. zavoju. Cestom l. 800 m do njezina kraja i mimo RTV tornja,
te jo{ 100 m pje{a~kom stazom po golom grebenu do vrha. Put sije~e razne
{umske ceste i putove, ali je dobro markiran.
Vojak (1396 m; na novijim kartama 1401 m) najvi{i je vrh U~ke i istarskog poluoto-
ka. Njegovo je tjeme gola kamenita glavica, na kojoj je razgledni toranj – vidikovac,
gra|en od kamena, visok desetak metara. Sagra|en je g. 1911., o ~emu svjedo~i nat-
pis ugra|en u prag. Unutra{njost tornja slu`i radioamaterima i zatvorena je metal-
nim vratima. Ogra|ena terasa na vrhu tornja, do koje vodi 30 stuba, jedan je od naj-
ljep{ih, a mo`da i najljep{i vidikovac u cijeloj Hrvatskoj. Kao na dlanu vide se Istra,
Vidikovac na Vojaku
Od Oplovca je jo{ 10’ do gornjeg ruba Lovranske drage, gdje se izlazi na no-
vu po`arnu cestu koja pristi`e s l. iz Marovi}a i d. nastavlja pod Grnja~ i Su-
hi vrh. Lijepo gra|ena staza nastavlja s. rubom Lovranske drage kroz buj-
nu crnogori~nu {umu, zatim povrh nje u blagom usponu prema njezinu vr-
hu, odakle se staza o{tro penje u z. smjeru izme|u ograda u {umu do donjeg
pojasa livada. Putem je odvojak od 20’ na goli stjenoviti vrh Grnja~ (866 m)
s lijepim vidikom (povratak na stazu s druge strane, oko 1 km dalje), a s l.
prilazi markacija iz Medveje i Lovranske Drage (v. 5). Iznad livada, opet us-
ponom kroz {umu, sti`e se za 20’ do gornjeg pojasa livada (oko 1000 m) koje
pru`aju nezaboravan do`ivljaj svojom kasnom proljetnom florom i lijepim
vidikom. Uskoro sti`emo na Dol do biv{e ku}ice lovranskih izvi|a~a, gdje
se d. odvaja staza za Poklon, a l. je zapu{teni izvor Tisva. Slijedi najstrmiji
dio puta, u zavojima kroz {umu, na kraju me|u stijenama, na prijevoj Vra-
ta ili Prohod (1216 m). Preko njega i zatim preko {umske ceste u Veli dol. L.
rubom dola do {ume i kroz nju d. rubom Malog dola do Sedla (1250 m) iz-
me|u Suhog vrha i Vojaka gdje je va`no kri`anje: l. 20’ na Suhi vrh, preko
sedla u selo M. U~ku (polulijevo) i V. U~ku (poludesno), a d. o{tro uzbrdo
hrptom U~ke jo{ 30’ u zavojima na Vojak. Uspon je vrlo naporan jer svlada-
va visinsku razliku od oko 1400 m.
£ 15. Iz Medveje 5,30 h. Iz Medveje, maloga kupali{nog mjesta 2,5 km
ju`no od Lovrana, stubi{tem l. od kbr. 10 (Vila Paulina) 10’ kroz vrtove do
zaselka Kali, zatim 50’ o{trog uspona u selo Viso~e, a iza sela mimo dolca do
cisterne. Odavle d. uz ogradu kroz {umarke do lijepih livada Javor{ci (2 h
od Medveje), zatim 5’ do Pajinog dolca, pa 45’ o{trim usponom kroz kr{evit
kraj do malog slapa na poto~i}u i jo{ 15’ kroz {umu do izvora [en~itve vode.
Iznad izvora izlazi se na prostranu i kosu Velu ravan bogatu vodom (izvori
ogra|eni za mo{}eni~ki vodovod). Dalje l. obronkom Arguna kroz lijepu bo-
rovu {umu na planinski hrbat i preko malog prijevoja za Malu U~ku (dalje
v. 11). Zbog mnogih kri`anja i rijetkih markacija put je orijentacijski te`ak.
£ 16. Iz Mo{}eni~ke Drage 5 h. Mo{}eni~ka Draga je malo ribarsko i ku-
pali{no mjesto i sjedi{te op}ine, 7 km j. od Lovrana. Iz Rijeke gradskim au-
tobusom (v. vozni red). Uspon vodi s raskri`ja na glavnoj cesti, 30 m od
kioska za informacije cestom koja se odvaja u planinsku dragu i vodi njezi-
nom j. stranom (impresivan vidik na duboku sutjesku s vrhovima U~ke
povrh nje). Cesta je asfaltirana, ali vrlo strma i uska (2 m!), a zavr{ava na-
kon 2,5 km okreti{tem u terasastom selu Potoki (1944. su fa{isti spalili 15
ku}a). Selo je ispod brda Peruna (881 m) ~ije ime potje~e iz staroslavenske
mitologije (bog gromovnik). Iz sela (ili 400 m prije njega markacijom l. s
ceste) uzbrdo u zavr{etak U~karske drage do zaselka Trebi{}a (spominje se
ve} u 12. st. zbog svojih mlinova). Slijedi uspon u o{trim zavojima kroz {u-
mu do puta iz Mo{}enica na mjesto gdje je hidrant mo{}eni~kog vodovoda.
Tim putem d. 20’ do mjesta gdje s l. prilazi {irok put iz Mo{}enica i dalje jo{
25’ me|u ogra|enim livadama do napu{tenog sela Male U~ke (dalje v. 11).
£ 17. Iz Mo{}enica 4,30 h. Iz Mo{}enica su tri varijante uspona na Vojak:
preko Grabrove (najkra}a), preko Peruna i preko Kremenjaka (najdu`a).
Opisat }emo najkra}u.
Mo{}enice (180 m) su prastari gradi} akropolskog tipa smje{ten na istaknutom ob-
ronku U~ke 4 km od Mo{}eni~ke Drage (a. p.; v. vozni red). Vanjski zidovi perifernih
ku}a su zapravo bedemi koji polukru`no zatvaraju zbijenu gradsku jezgru. U grad se
ulazi kroz gradska vrata mimo ka{tela i gradske lo`e (»stra`arnice«), a u kuli d. iza
gradskih vrata je zanimljiv etnografski muzej. Uli~ice gradi}a su isprepletene, dije-
]I]ARIJA
zemljovid 16, str. 378
Prilazi Lisini
£ 1. Iz Matulja cestom 11 km. Cestovni prilaz mogu} je s nekoliko stra-
na. Glavna prilazna cesta skre}e s ceste Matulji – Veprinac na 3. km u
Fran~i}ima i vodi iznad sela Rukavca (dovle je asfalt) te dalje i. obroncima
Bela~a i Crnog vrha kroz guste {ume, bez ve}eg uspona. Na raskri`ju za
Zvone}e treba skrenuti l. do ku}e 200 m, a cesta koja se nastavlja dalje za
@ejane u vrlo je lo{em stanju.
£ 2. Iz Zvone}e1,15 h. Glavni i najkra}i pje{a~ki prilaz zapo~inje u selu
Zvone}i (437 m), na cesti za Mune, koja se u Permanima odvaja s ceste Rije-
ka – Ljubljana. Do Zvone}e vozi prigradski autobus iz Rijeke (v. vozni red).
Kod a. p. u Zvone}i prije}i cestu i omanjim stubi{tem kroz {umu 10’ do za-
selka Ga{para. Iza Ga{para strmije kroz {umu 15’ dobro markiranim no-
gostupom u zaselak [krapnu, do ceste koja zaobilazno dolazi s l. iz Zvone}e.
Nakon 800 m se s l. priklju~uje cesta iz Ju{i}a (v. 3). Nastaviti cestom goto-
vo ravno jo{ 45’ do Lisine.
£ 3. Iz Rukavca 3 h. Do Rukavca vlakom iz Rijeke ili autobusom ili Vep-
rinca. Od a. p. l. iza zgrade marketa cestom 400 m do ceste Fran~i}i – Lisi-
na. Preko nje do zadnjih ku}a zaselka Kuki}i gdje prestaje asfalt. Dalje us-
pon {umskim putem u zavojima do raskri`ja gdje treba d. u {umu stazom
20’ na prijevoj Pelinovo izme|u Orljaka (706 m) i Belja~a (791 m); dovle 1
h. S prijevoja se mo`e za 10’ o{trog uspona na Orljak (v. U~ka, 20). S prije-
voja d. polo`itom stazom, pa {umovitim j. obronkom Belja~a 45’ na kra{ku
zavalu Mala sapca koja se sastoji od tri ponikve. D. rubom zavale 15’ do
{umske ceste, odakle za markacijom do Lisine jo{ 45’. Putem se l. odvaja
najprije put za Zvoncev vrh, a zatim za Crni vrh.
£ 4. Iz Ju{i}a 1,45. Ovaj prilaz navodimo jer je markiran kao dio Rije~ke pl.
transverzale. Do Ju{i}a iz Rijeke 15 km vlakom ili prigradskim autobusom
(linije 22, 23, 28 i 30). Prije}i prugu i cestom nastaviti do tvornice poku}stva i
kri`anja s cestom Jurdani – Rukavac, gdje treba nastaviti ravno. Nakon 2
km cesta prolazi uz Osojnicu (opatijsko smeti{te), a nakon jo{ 1 km sti`e do
kri`anja na Zdemeru (526 m). Markacijom ravno jo{ 2 km kroz {umu lakim
usponom do ceste iz [krapne i njom jo{ 20’ do Lisine. Iza Osojnice prilazi s
l. put od `. p. Rukavac koji je zanimljiv kao varijanta, a traje 3 h.
Planik
@bevnica
@bevnica je najzapadniji hrv. tisu}njak (1014 m). Nalazi se svega dva km od
slovenske granice. Prekrasan vidik s toga vrha planinarima je postao poz-
nat tek nakon uspostave IPP-
a koji vodi preko njega. Vrh je
pokriven pitomim livadama i
ne daje dojam visine. Na vrh
vodi nekoliko markacija (od `.
p. Nugla 2,15 h, iz Ra~je Vasi
preko Trstenika 2,30 h i iz
Buzeta). Planinari iz Umaga
ozna~ili su obilaznicu BBB
(Buje, Buzet, Brest) koja zav-
r{ava na @bevnici. Put traje
oko 13 h i valja ga podijeliti na
dva dana. Na putu je 6 KT:
Buje, Gro`njan (2 h od Buja),
Sv. Lucija (2,30), Mali Mlun Vrh @bevnice (Branko [krobonja)
Velebit 387
10. Varnja~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425
11. Jama Varnja~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426
12. Premu`i}ev toranj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426
13. Kraja~ev kuk – Pl. skloni{te na V. Lubenovcu . . . . . . . . . . 426
14. Hajdu~ki kukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427
VELIKI KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428
1. Pl. ku}a na V. Alanu – Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 428
2. Pl. skloni{te na V. Lubenovcu – V. Kozjak . . . . . . . . . . . 429
SREDNJI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431
SKUPINA [ATORINE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431
Prilazi Velikom Alanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
1. Jablanac – Veliki Alan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
2. Krasno – Mrkvi{te – V. Alan . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
3. Gospi} – Pazari{te – [tirova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . 432
Uzdu`na Premu`i}eva staza kroz srednji Velebit . . . . . . . . . . . 434
4. Dionica V. Alan – Radlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 434
5. Dionica Radlovac – Dabarska kosa . . . . . . . . . . . . . . 435
6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . 436
Izleti s Premu`i}eve staze u srednji Velebit . . . . . . . . . . . . . . 436
7. Ze~jak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
8. [atorina preko Ogra|enice . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
9. [atorina preko Matijevi}-brijega . . . . . . . . . . . . . . . . 437
10. [tirova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
11. Budakovo brdo – Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
12. Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
Uzdu`na cesta kroz srednji Velebit. . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
13. Dionica Mrkvi{te – Polo`ine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
14. Polo`ine – Jadovno – Gospi} . . . . . . . . . . . . . . . . . 439
15. Polo`ine – Dabarska kosa – Karlobag . . . . . . . . . . . . . 439
Izleti s uzdu`ne ceste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
16. [atorina preko Dokozine plani. . . . . . . . . . . . . . . . . 440
17. Sun|er . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
18. Lisac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
19. Laktin vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
20. Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440
DABARSKI KUKOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441
Ba{ke O{tarije i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444
Prilazi O{tarijama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
1. Gospi} – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
2. Karlobag – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
Izleti u bli`u okolicu O{tarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
3. Sadikovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445
4. Ljubi~ko brdo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
5. Metla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
Izleti u Dabarske kukove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
6. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk . . . . . . 446
7. O{tarije – Crni Dabar – Pl. dom u Ravnom Dabru –
Ba~i}-duliba – Ba~i}-kuk. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447
8. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba . . . . . . . . . . . . 449
Velebit 389
390 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke
Zna~enje Velebita. Ono {to je Olimp Grcima ili Triglav Slovencima, to je
Velebit Hrvatima. Velebit je najve}a hrvatska planina, pa iako ne imponira
visinom svojih vrhova, urezao je snagom svoje pojave i nedoglednom du`i-
nom dubok trag u povijesti, gospodarstvu i kulturi na{ega naroda. Od dav-
nine privla~i istra`iva~e raznih struka svojim prirodnim svojstvima, polo-
`ajem uz more i kontrastom svoje primorske i li~ke padine. Brojni ljubitelji
Velebita – velebita{i, i ugledni stru~njaci – velebitolozi, stvorili su svojim
stru~nim radovima i ~lancima zaokru`en skup znanja koji bismo mogli
nazvati velebitologijom.
Polo`aj i podjela. Velebit je najdu`a planina Dinarskoga sustava. Vapne-
na~ke je gra|e i strmih strana. Pru`a se u smjeru sz.-ji., zahva}aju}i tri hr-
vatske pokrajine: Liku, Dalmaciju i Hrvatsko primorje. Prirodne me|e su
mu jasno izra`ene: s jedne je strane Velebitski kanal Jadranskoga mora, a s
druge li~ko-gacka zaravan. Na jugu je ome|en kanjonom Zrmanje, a na sje-
veru ga dijeli od ogranaka Kapele duboko urezan prijevoj Vratnik. Od Vrat-
nika do Zrmanje povija se u blagom luku du`ine 145 km. Zra~na linija na
tom potezu iznosi 132 km. [irina planine veoma varira: od 30 km na liniji
Zavi`an – Markovi}a rudina, do 10 km na liniji Bojin kuk – Po~itelj. Velebit
zauzima povr{inu od 2274
km2, od ~ega otpada na visin-
ski pojas iznad 1600 m samo
41 km2. Primorska padina di-
`e se od morske razine i znat-
no je vi{a od li~ke koja zapo~i-
nje na visini oko 500 m. Te se
dvije padine jako razlikuju iz-
gledom: primorska je gola, a
li~ka {umovita. Za Velebit je
zna~ajan nedostatak prijevo-
ja, zbog ~ega ~ini sna`nu pri-
rodnu prepreku. Jedini prije-
voj ni`i od 1000 m je o{tarijski
(927 m), koji se nalazi otprili-
ke na sredini planine i dijeli je Li~ka velebitska padina bogata je {umama
na dva dijela. Dio s. od O{tarija obi~no se jo{ dijeli na srednji Velebit (od
O{tarija do Velikog Alana) i sjeverni (od V. Alana do Vratnika). Jednako ta-
ko mo`emo podru~je j. od O{tarija podijeliti na ju`ni Velebit (od O{tarija do
Malog Halana) i jugoisto~ni (od M. Halana do Zrmanje). Ovaj posljednji dio
geografi ne obi~avaju odvajati od ju`nog Velebita, ali takvu podjelu oprav-
davaju morfolo{ke razlike, smjer pru`anja, polo`aj i visina.
Reljef. Velebit ima vrlo jed-
nostavan oblik: dvije jasno
ocrtane padine i {irok hrbat.
Primorska padina ima jasno
izra`enu uzdu`nu `ljebastu
udolinu (800–900 m), ~esto
u obliku terase. Terasa je na
primorskom rubu ogra|ena
nizom brojnih kukova i gla-
vica, ponegdje neobi~ne sli-
kovitosti (Bojinac, Tulove
Primorska padina ve}im je dijelom kra{ki kamenjar grede). Terasa ima oblik ni-
Velebit 391
za dolaca, koji se mogu pratiti od Senjskoga bila sve do ju`noga kraja Vele-
bita (Stolac, Rakita, Dundovi}a podi, Radlovac, Konjsko, [ari}a duplje,
Stap, Veliko Rujno, Pra{ka lokva, Duboke jasle itd.). Ti dolci (negdje se zo-
vu podi), ~esto posve ravnoga dna i pokriveni cvjetnim livadama, zajedno sa
slikovitim kamenim kukovima {to ih okru`uju, jedna su od najljep{ih regi-
ja u planini, dosad nedovoljno poznata i cijenjena. Iznad `ljebaste udoline
opet se di`u strme strane sve do velebitskog hrpta. Hrbat je uglavnom pri-
li~no {irok i ve}inom nema oblik jednostavnoga bila. Visinski pojas je spleta
nepravilno ra{~lanjenih udolina i glavica, me|u kojima se izdi`u tek pojedi-
ni relativno vi{i vrhovi (M. Rajinac, V. Kozjak, Badanj, Sv. brdo itd.). Li~ka
je padina za razliku od primorske ra{~lanjena duboko urezanim popre~nim
dolinama, osobito u sjevernom dijelu planine, dok se u ju`nom, sli~no kao i
na primorskoj padini, mo`e opaziti uzdu`ni pregib, ali na znatno ve}oj visi-
ni, od 1100 do 1300 m ([tirovac – Vagan – Bunovac). Ispod toga je pregiba
vrlo strma padina, nastala uzdu` tzv. velebitskog rasjeda, koja prestaje kao
odsje~ena ravnicom Li~koga polja. U reljefu su na|eni i tragovi glacijacije
(morene na Velikom Rujnu).
Geologija. Velebit se sastoji od naslaga mla|ega paleozoika, mezozoika,
mla|ega paleogena i kvartara. Od ruda se poku{avalo eksploatirati hema-
tit (Debeljak u srednjem Velebitu), a od 1947. barit (od Sv. Roka do Gra~a-
ca). Poku{alo se i s eksploatacijom boksita (Obrovac), ali su nalazi{ta brzo
iscrpljena. Hidrogeolo{ki je glavna zna~ajka mali broj povr{inskih tokova,
od kojih su ve}ina ponorni-
ce. Izvori su malobrojni i
svaki se od njih visoko cijeni.
Va`no je da Velebit nije raz-
vodnica unato~ svojoj visini i
neprekidnosti. Li~ke vode
ponornice kroz Velebit nala-
ze put do mora i pojavljuju
se u obliku podmorskih vru-
lja. Danas je ve}i dio li~kih
voda iskori{ten u hidroener-
getske svrhe (HE Senj, bra-
na kod Kru{~ice). Velebit se
odlikuje ekstremno razvije-
Kr{ u velebitskom krasu: nom i bogatom kra{kom
[uplja vrata uz Jadransku magistralu kod @ivih bunara
morfologijom. Kra{ke dep-
resije su brojne i raznolike, a za neke od njih narod ima posebne nazive (du-
liba, dabar, japaga, pade`). Velebit se geolo{ki ve} dugo i intenzivno prou-
~ava. U registru »Geolo{ke bibliografije Hrvatske 1528–1992.« (B. Maga{,
I. 1975., II. 1983., III. 1995.) pod nazivom Velebit citirano je vi{e od 170
bibliografskih jedinica, a postoji i bogat arhivski materijal.
Speleologija. Velebit je jedno od najzanimljivijih podru~ja u Europi ne sa-
mo zbog velikog broja {pilja i jama velikih dimenzija nego i po obilju neis-
tra`enih objekata. Neke se {pilje odlikuju ljepotom (npr. Cerova~ke, Mani-
ta pe}). Lukina i Slova~ka jama, dublje od 1000 m, ubrajaju se me|u naj-
dublje na svijetu. Velik je broj pe}ina, jama i ponornica na li~kom podno`ju
planine. Njihova je funkcija u geolo{koj pro{losti bila odvo|enje li~kih voda
kroz trup Velebita u Jadransko more. Speleolo{kim se istra`ivanjima mno-
go bave planinari-speleolozi, a svoje nalaze objavljuju u ~asopisima »Spe-
leolog« i »Hrvatski planinar«.
Klima. Temperaturne su razlike u toku dana veoma izrazite. U godini je
158 dana s minimalnom temperaturom ni`om od ledi{ta, a u ponikvama je
392 HRVATSKE PLANINE
Godi{nji hod oborina, broja dana s ki{om i snijegom (Zavi`an, 1953.–1963.)
usred ljeta no}u i do minus 6° C (tzv. mrazi{ta). Najvi{e je obla~nih dana u
studenome i prosincu, ali manje nego u li~koj dolini (34 sata manje nego u
Gospi}u). Najpovoljniji su za posjet srpanj, kolovoz i rujan. U to je doba naj-
manje oborina, magle, grmljavine i vjetra. Za visinsko je podru~je karakte-
risti~an velik broj dana s maglom (187 dana u godini). Srednje trajanje nep-
rekidnoga snje`nog pokriva~a je 132 dana. Najve}u srednju visinu snijeg
dose`e sredinom o`ujka (112 cm). Za zimski je sport va`no da je snijeg nes-
tabilne kvalitete zbog blizine mediteranskih klimatskih utjecaja. Srednji
datum posljednjeg padanja snijega je 3. lipnja. Ekstremi u visini snijega je-
su 220 cm (1954/55.) i 80 cm (1963/64.). Prevladavaju}i smjer vjetrova je
NE. Primorska strana izlo`ena je jakom utjecaju bure. To je slapovit vjetar
koji dolazi s kopna i pu{e prema moru. Padaju}i prema obali, ponekad dose-
`e orkansku snagu, pogotovo kroz uske drage. Za planinare mo`e biti i opa-
san. Va`no je znati da je za vrijeme bure hrbat Velebita obi~no u oblaku
(tzv. burna kapa). Za vrijeme guste magle potrebno je za{tititi se ki{nom
kabanicom, jer se magla talo`i u takvim koli~inama da stvara kapljice vode.
Klimatske su zna~ajke Velebita dobro poznate zahvaljuju}i gotovo polasto-
ljetnu redovitom nizu motrenja na Zavi`anu (od 1953.).
Flora i vegetacija. Velebit je botani~ki vrlo zanimljiv jer se tu sukobljuju
dvije vegetacijske oblasti: srednjoeuropska i mediteranska. Tu su se sukob-
ljavale i migracije biljaka sa sjevera i juga. Na biljni svijet osobito utje~u
karbonatna podloga i kra{ka gra|a, s pojavom stijena i to~ila. Odatle velik
broj endema reliktnoga zna~enja, osobito tercijarnih biljaka. Najzanimlji-
vije su glasovita Degenia velebitica, Sibiraea croatica, Seseli Malyi, Saxifra-
ga prenja i Aubrietia croatica. Neke su biljke toliko zna~ajne za Velebit da
su po njemu i nazvane. Osim Degenije, to su: Ranunculus c. var. velebiti-
cus, Saxifraga rocheliana subsp. velebitica, Dianthus velebiticus, Thalic-
trum velebiticum, Iberis velebitica, Prunus subsp. velebitica, Melam-
phyrum velebiticum, Campanula velebitica, Trifolium velebiticum. Na Ve-
lebitu ima, tako|er, runolista i rododendrona, a oko najvi{ih vrhova lijepo
je razvijen pojas klekovine bora. U vegetaciji se razlikuju primorska, visin-
ska i kontinentalna oblast, svaka sa svojim osobitostima. Primorska je, s
obzirom na vegetaciju, vrlo siroma{na i ve}inom pripada kamenjaru. Li~ka
je padina bogata bukovim {umama. U visinskom pojasu izmjenjuje se {um-
ska vegetacija s travnjacima i stijenama. Siroma{tvo vegetacije na primor-
skoj padini uzrokovano je ne samo klimatskim uvjetima (bura i insolacija) i
Velebit 393
Velebitska
degenija:
komu{~ice i cvijet
Belsazar Hacquet
(1739.–1815.) i
njegova slika
“Velebi}a” iz 1785.
Velebit 397
Planinarstvo i turizam
Planinarstvo. Planinare privla~i raznolikost prirodnih ljepota, vidici na
more, bogatstvo kra{kih oblika, kontrasti primorske i kopnene padine, je-
dinstvo kopna i mora, botani~ki i zoolo{ki rariteti, vrlo dobri i brojni prila-
zi, oko 1000 km {umskih cesta, petnaestak pl. ku}a, nacionalni park i pri-
rodni rezervati, dobro markiran uzdu`ni »Velebitski planinarski put« i, po-
sebno vrijedna, uzdu`na turisti~ka »Premu`i}eva staza« kroz sjeverni i
srednji Velebit kojoj po ljepoti i du`ini (50 km!) nema premca u na{oj zemlji
i nadaleko izvan nje.
Alpinistika je na Velebitu zapo~ela 1938. u Ani}a kuku, ali je prvi poku-
{aj zavr{io smrtnom nesre}om penja~a Dragutina Brahma. Prvi uspje{ni
penja~ki uspon izveden je tek idu}e godine. Do danas je u Velebitu, najvi{e
u Velikoj Paklenici, ispenjano blizu tisu}u prvenstvenih uspona. Prije tri-
desetak godina po~eo se, najprije spontano a potom organizirano, odr`a-
vati oko 1. svibnja na podno`ju Ani}a kuka tradicionalni penja~ki skup
prigodom kojega je u {atorskom gradu bilo na stotine penja~a iz zemlje i
inozemstva. Osobitost je pakleni~kih stijena u tome {to zimi omogu}uju
penjanje u gotovo ljetnim uvjetima. Mogu}nosti za penjanje postoje i na
Kozjaku, u Dabarskim kukovima (Ba~i}-kuk), Tulovim gredama, Velincu
i drugdje. Penja~ki smjerovi su opisani u vodi~u »Croatia« B. ^uji}a (Zag-
reb 1999.).
Skijanje. Tri su najva`nija skijali{ta na Velebitu: Du{ice i Bunovac na
ju`nom, te Jezera na sjevernom Velebitu. Na njihovim livadama zimi je
obilje slobodnih snje`nih padina. Du{ice imaju skija{ku tradiciju jo{ iz
1936. godine kad je na njima zagreba~ki Akademski ski-klub sagradio sklo-
ni{te za svoje ~lanove. Uvjeti za zimske sportove ipak nisu povoljni zbog ne-
dostatka velikih slobodnih padina, utjecaja tople mediteranske klime na
kvalitetu snijega, te ~este magle i bure u visinskom pojasu. Skija{ki ure|aj
postoji samo na O{tarijama (`i~ara pod Sladova~kim brdom blizu hotela
»Velebno«). Skija{i-planinari imaju mogu}nosti za planinarsko skijanje
(turni smuk), ali je potrebno upozoriti na opasnost od jama prekrivenih
snijegom. Za pje{a~ki zimski pohod Velebita veoma su prikladne krplje,
osobito u {umovitim predjelima, gdje je hodanje na skijama ote`ano. Prvi
poznati uspon skijama na Velebit izveo je 1922. u Senjskom bilu ~lan HPD-
a dr. Ivan Kraja~ (poslije predsjednik HPD-a), a prvi uzdu`ni zimski prije-
laz bilom Velebita izvele su u velja~i 1973. gotovo istodobno dvije ekipe za-
greba~kih planinara: F. @idan, Z. Ceraj i I. Mesi} od Vratnika do Zrmanje u
trajanju od 13 dana, a D. Sakar i L. Gra{ovec od Prezida do Oltara u traja-
nju od 16 dana.
Planinarske ku}e i hoteli. Od 1912. godine, kada je na Velebitu ure|en
prvi pl. objekt (koliba bra}e Kraja~ na Rujicama u Senjskom bilu), bilo je do
danas tridesetak {to planinarskih {to ostalih. Sada{nje stanje prikazano je
u preglednoj tablici pl. objekata u Hrvatskoj. Stanje objekata vrlo je prom-
jenjivo zbog te{ko}a odr`avanja i ~uvanja i {tetnih klimatskih utjecaja (bu-
ra i led). Zato se prije polaska na put treba raspitati o trenutnom stanju i
prilikama kod upravlja~a objekta. Zbog malog kapaciteta ve}ine skloni{ta,
preporu~uje se putovanje u malim skupinama. Postoji u planini i nekoliko
lugarnica s gostinskim sobama, ali je za njihovu upotrebu potrebno do-
pu{tenje {umarija.
Planinarske organizacije. Glavnu brigu o objektima i markacijama vo-
di Hrvatski planinarski savez u Zagrebu (njegova Gospodarska komisija i
Komisija za putove). Dru{tva koja stalno djeluju na Velebitu i imaju sje-
398 HRVATSKE PLANINE
di{te u njegovoj blizini jesu: PD »Zavi`an«, Senj; PD »Gromova~a«, Oto~ac;
PD »Paklenica«, Zadar; PD »Viso~ica«, Gospi} i PD »@eljezni~ar,« Gospi}.
Promet. Glavne mogu}nosti prilaza su li~kom `eljezni~kom prugom i Jad-
ranskom magistralom koja je usje~ena uzdu` cijeloga primorskog pod-
no`ja. Tome treba pribrojiti {est popre~nih cesta koje ih povezuju i oko
1000 km {umskih cesta. Cestovna mre`a omogu}uje izlet u okviru vikenda
i do neko} najnepristupa~nijih zakutaka. Va`na je i uzdu`na cesta kroz sje-
verni i srednji Velebit (Vratnik – Oltari – [tirova~a – [u{anj), no ona je na
sredini te relacije te{ko prohodna zbog lo{eg odr`avanja. Popre~ne ceste
Oto~ac – Senj preko Vratnika, Sv. Juraj – Krasno preko Oltara, Gospi} –
Karlobag preko O{tarija i Gra~ac – Obrovac preko Prezida asfaltirane su i
njima voze redovite autobusne linije. Iznimka su popre~ne ceste Sv. Rok –
Obrovac preko Malog Halana i cesta Jablanac – [tirova~a preko Velikog
Alana, koje nisu asfaltirane i danas uglavnom slu`e za kamionski promet.
Zahvaljuju}i tim cestovnim mogu}nostima, u vodi~u nije nu`no, kao ne-
ko}, op{irno opisivati prilaze s podno`ja, nego prednost dati opisu uz-
du`nih staza.
»Velebitski planinarski put« (VPP). Velebit je
zbog svoje du`ine, niza pl. ku}a i Premu`i}eve vi-
sinske uzdu`ne staze vrlo prikladan za markiranje
uzdu`ne magistralne obilaznice. Prvi takav Vele-
bitski planinarski put otvorio je PSH 4. srpnja
1969. Nakon Domovinskoga rata, put je ponovno
predan na upotrebu 17. lipnja 2000. s malo promi-
jenjenom trasom (zbog gubitka domova na [tirov-
cu i Viso~ici te radi izbjegavanja nesigurnih pod-
ru~ja). Tiskan je Dnevnik puta i izra|ena zna~ka
priznanja. Staza je obilje`ena slovom V, duga~ka je
oko 100 km i na njoj je 17 KT. Putniku daje cjelovi-
Naslovnica dnevnika
tu sliku o Velebitu i njegovim glavnim svojstvima.
VPP je stekao veliku popularnost, tako da je do 1991. raspa~ano oko 7000
dnevnika i podijeljeno oko 2000 spomen-zna~aka. Put po~inje na Zavi`anu
i vodi preko Gromova~e, Rossijeva skloni{ta, Crikvene, V. Alana, [atorine,
Ba~i}-kuka, O{tarija, Raminog korita, [ugarske dulibe, Jelove ruje, Stapa,
Malog i Velikog Rujna, Struga, Va-
ganskog vrha, Malovanskog jezera
i Sv. brda, sa silaskom kroz Veliku
Paklenicu. Dnevnik i vodi~ naru~u-
je se u Hrvatskogom planinarskom
savezu (Zagreb, Kozar~eva 22).
Velebit 399
}i najmanje 27 KT, {to se dokazuje otiskom `iga u dnevnik ili fotografijama.
Dnevnik-vodi~ naru~uje se kod Hrvatskoga planinarskog saveza (Zagreb,
Kozar~eva 22).
Zemljovidi. Najto~nija je karta Velebita vojna specijalka 1:25.000. Budu}i
da Velebit pokriva petnaestak njezinih listova, za planinare su prakti~nije
planinarske karte. HPS je objavio kartu u dva lista: Sjeverni Velebit
1:30 000 (1995.) i Ju`ni Velebit 1:50 000 (1985.; o~ekuje se novo izdanje) s
nizom detaljnih prikaza atraktivnijih podru~ja (autor Zlatko Smerke). Za
podru~je NP-a Paklenica postoji Izletni~ka karta 1:25 000 (1989.), izdanje
Uprave Parka (Starigrad-Paklenica), koja obuhva}a i podru~je najvi{ih ve-
lebitskih vrhova. Karte u ovom vodi~u slu`e za op}u orijentaciju i ne mogu
zamijeniti pl. karte ve}eg mjerila.
Knji`evnost. Velebit je ostavio dubok trag u hrvatskoj knji`evnosti i pjes-
ni{tvu, po~ev{i od Zorani}a (1536.) i Medi}a (1873.), pa do na{ega stolje}a.
O Velebitu su pjevali mnogi pjesnici (Arnold, Gojtan, Katalini} Jeretov,
Trnski, Novak, Nazor i dr.), no ipak je o toj planini najvi{e stru~no-popu-
larnih i putopisnih djela. Bibliografija se nalazi na kraju opisa pojedinih di-
jelova Velebita. Dosad su izi{la ova djela kojima je Velebit isklju~iva tema:
¡ Poljak, J.: Vodi~ po Velebitu (HPD, Zagreb 1929.)
¡ Degen, A.: Flora velebitica I-IV (Ma|arska akademija znanosti, Budimpe{ta
1936.–37.; na njem.)
¡ Dabri i susjedna sela (Institut za medicinska istra`ivanja JAZU, Zagreb
1959.)
¡ Malez, M.: Cerova~ke pe}ine (Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske, Zagreb 1965.)
¡ Poljak, @. i sur.: Velebit (PSH, Zagreb 1969.)
¡ Poljak, @.: Velebit. Planinarsko-turisti~ki vodi~ (PSH, Zagreb 1976.)
¡ Rukavina, A.: Velebitskim stazama (PSH 1979.)
¡ Balen, [.: Zalutali na Velebitu ([kolska knjiga, Zagreb 1980.)
¡ Balen, [.: Velebit se nadvio nad more (Znanje, Zagreb 1985.; 2. izd. 1999.)
¡ Rukavina, A.: Zvona ispod zvijezda (Li~ke `upe, Gospi} 1989.)
¡ Forenbacher, S.: Velebit i njegov biljni svijet ([kolska knjiga, Zagreb 1990.)
¡ Rukavina, A.: Ba{ke O{tarije i {ira okolica (vlastito izdanje, Zagreb 1991.)
¡ Pelivan, A.: Po putovima i stazama Velebita (Ekol. gl., D. Lomnica 1999.)
¡ Pelivan, A.: Velebit (fotomonografija; Ekol. glasnik., D. Lomnica 1999.)
¡ Forenbacher, S.: Iz velebitskog dnevnika (Zagreb 2000.)
Savjeti za izlete. Pje{a~ki prilazi s li~ke strane znatno su ugodniji od onih
s primorske, prvo zato {to nisu izlo`eni suncu i drugo, {to po~inju ve} na vi-
sini oko 600 metara, ali su vidici mnogo sku~eniji. Pje{aci mogu sti}i na hr-
bat Velebita i nekom autobusnom linijom (na Vratnik, O{tarije, Prezid), pa
odmah zapo~eti s visinskim pohodom. Velebitom treba putovati u malim
skupinama zbog ograni~enoga kapaciteta ku}a i skloni{ta. Hranu valja no-
siti sa sobom. Posve je opskrbljen jedino hotel na Vratniku i hotel Velebno
na O{tarijama, a djelomice Borisov dom u Paklenici i dom na Zavi`anu. Na
uzdu`nom putu mo`e se zaliha hrane popuniti u prodavaonici u O{tarija-
ma, na polovini uzdu`noga velebitskog puta. Orijentacijski je najlak{i po-
hod trasom VPP-a, uzdu`nim markiranim putem koji traje oko tjedan da-
na. Najljep{i je dio puta bez sumnje Premu`i}eva staza kroz Ro`anske ku-
kove. Popre~ni prijelaz Velebita zanimljiviji je od uzdu`noga, zbog raznoli-
kosti i bogatstva promjena, ali i fizi~ki znatno te`i. Prikladan je na~in za
upoznavanje Velebita i du`i boravak u nekoj ku}i koja mo`e poslu`iti kao
upori{te za izlete (Zavi`an, Ravni Dabar, O{tarije, Paklenica i dr.). Posjeti-
telji s vozilima mogu, zbog mre`e {umskih cesta, sti}i u blizinu gotovo svih
najvi{ih vrhova, tako da uspon od ceste ne traje vi{e od sat-dva (iznimke su
Sv. brdo i Vaganski vrh). Za kampiranje su najprikladnija mjesta s izvorom
ili cisternom: Veliki Lom, Veliki Lubenovac, [tirova~a, Korito kod Te`a-
400 Planinarski vodi~
kovca, Ba~i}-duliba, Bunovac, Prosina. Samo su pje{acima dostupni: Mli-
ni{te, [ugarska duliba, Stap, V. Rujno, Struge, Vagan, Du{ice i Prosenjak.
Nakon progla{enja sjevernog Velebita nacionalnim parkom (1999.), mo`e
se ra~unati s ograni~enjima u pristupu i kampiranju. Velebitska je osobi-
tost uzdu`na terasa na primorskoj padini, na visini oko 800 metara, koja je
jedinstvena po zanimljivim prirodnim oblicima. Sastoji se od niza lijepih
dolaca i duliba, odijeljenih od mora nazubljenim bijelim kukovima. U novi-
je doba markirane su uzdu`ne staze i tim smjerom. Vo|e puta ve}ih skupi-
na dobro }e u~initi ako izletnike dovezu autobusom na neki velebitski pri-
jevoj, provedu ih pje{ice 6–7 sati hoda hrptom do drugog prijevoja, gdje ih
opet treba do~ekati autobus (npr. Prezid – Mali Halan, O{tarije – Ba~i}-
duliba, Veliki Alan – Stirova~a i, neusporedivo najatraktivnija kombinaci-
ja: Zavi`an – Veliki Alan, zbog prolaza kroz Ro`anske kukove). Na taj se
na~in izbjegava vra}anje istim putem.
Planinarska sezona prakti~ki traje cijelu godinu, ali je u zimskom dijelu
godine ~e{}a bura, sna`an vjetar koji zna potrajati i dulje vrijeme. Ljeti su
tako|er mogu}a opasna nagla zahla|enja, a kod naleta bure i dugotrajna
magla na planinskim hrptovima, pa zato treba i ljeti sa sobom ponijeti op-
remu za za{titu od ki{e i hladno}e. Ljeti valja izbjegavati uspon iz Hrv. pri-
morja, pogotovo sredinom dana, jer su gole i kamenite padine izlo`ene sun-
cu, pa u njima ponekad vlada neizdr`iva vru}ina. Najprikladnije doba za
posjet su ljetni mjeseci, zbog najstabilnijega vremena. Brdske ceste su re-
dovito od studenoga do svibnja pod snijegom.
Pitka voda. Zbog kra{kog terena, Velebit oskudijeva pitkom vodom. Iona-
ko malobrojni, izvori ~esto presu{e. Jame snje`nice te{ko je na}i, a u buna-
rima i cisternama voda je sumnjive ~isto}e. Zato je najbolje vodu ponijeti sa
sobom u planinu, a vodu iz bunara i cisterni prokuhati ili klorirati prije
upotrebe. Pojedini rijetki izvori u planini, koji nikad ne presu{uju, posebno
su spomenuti u opisima putova.
LITERATURA O VELEBITU OP]ENITO
(V. – skr. Velebit). Hirc, D.: Botani~ka ekskurzija na V. Glasnik Hrv. prir. dr. 11, 1900., 47; Poljak, J.: Pl. vodi~ po V. HPD, Zagreb 1929.;
Kraja~, I.: Turizam velebitskog podru~ja. HP 25, 1929., 143, 169 i 221; Kraja~, I.: Planinarske vrednote na V. HP 27, 1931., 118;
Pasari}, J.: Dovr{enje visinskog puta na V. HP 28, 1932., 282; Simonovi}, R.: Bitne odlike V. HP 23, 1932., 67; Kraja~, I.: Novi visinski
put na V. HP 29, 1933., 143; [iroki, J.: Rudarstvo i rudna nalazi{ta u Lici. Li~ki kalendar 2, 1934., 64; Despot, A.: O stanju divlja~i na V.
Lov.-ribarski vj. 43, 1934., 103; Hirtz, M.: @ivot stanara na V. Li~ki kalendar 4, 1938., 81; Degen, A.: Flora Velebitica I-IV. Budapest
1938.–38.; Poljak, J.: Velebitska mirila. Li~ki kalendar 5, 1937., 43; Simonovi}, R.: Sto~ari u Lici i na V. Li~ki kalendar 5, 1937., 49;
Poljak, J.: ^obanski stanovi na V. Kalendar »Napredak« 28, 1938., 89; [maljcelj, J.: @ivot Podgoraca na V. Veterinarski arhiv 9, 1939.,
24; [agovac, S.: Opis ozna~enih puteva po V. Zagreb 1939.; [ustar, A.: Pastirski stanovi na V. Priroda 30, 1940., 241; Poljak, J.: O
zale|enju V. Geolo{ki vjesnik 1, 1947., 25; Rogi}, V.: Razlike pejza`a velebitskih padina. Geogr. gl. 18, 1956., 15; Rogi}, V.: Velebitska
primorska padina. Geogr. gl. 19,1957., 16 i 20, 1958., 59; Markovi}, M.: Istra`iva~i velebitskog kr{a. NP 12, 1960., 11, 75 i 121; Rogi},
P.: Naseljenost velebitske primorske padine kroz historiju. Senjski zbornik 1, 1965., 35; Keut, P.: Divlja~ na Velebitu. NP 18, 1966., 9;
Kirigin, B.: Klimatske karakteristike V. NP 18, 1966., 97; Ku{an, F.: Biljni svijet V. NP 18, 1966., 201 i 295, 19, 1967., 23; Poljak, @.:
Akcija za turisti~ku integraciju V. i njegovog primorja. NP 19, 1967., 199; Poljak, @.: Velebitski pl. put. NP 19, 1967., 79 i 20, 1968.,
177; Rukavina, A.: Sto~arstvo V. Vetserum 17, 1969., 111; [ugar, J.: V., biser planina Hrvatske. Priroda 55, 1968., 1; Gu{i}, B.: Ponovno
o {umama na V. Priroda 56, 1969., 290; Poljak, @.: Planinstvo na V. PV 69, 1969., 203; Poljak, @.: O problemu V. NP 11, 1969., 272;
Poljak, @.: Istra`iva~i velebitske flore. Priroda 56, 1969., 5; Rukavina, A.: Privreda li~ke i primorske strane V. Senjski zbornik 4, 1970., 99;
@idan, F.: Skija{ki pohod uzdu` ~itavog V. NP 25, 1973., 55; Sakar, D.: Zimski prijelaz bilom V. NP 25, 1973., 65; Kleut, P.: Isje~ak iz
novije povijesti V. NP 25, 1973., 502; Rukavina, A.: V. u na{oj knji`evnosti. NP 28, 1976., 151; Zaninovi}, M.: Stanovni{tvo velebitskog
podgorja u antici, Senjski zbornik 10-11, 1984.
Velebit 401
SJEVERNI VELEBIT
Polo`aj i ra{~lanjenost. Sjeverni Velebit je planinsko podru~je izme|u
Jadranskog mora i Li~ko-gackoga polja. Prote`e se od prijevoja Vratnika
na cesti Senj – Oto~ac, na sjeveru, do prijevoja Veliki Alan na cesti Jablanac
– Kosinj, na jugu, u du`ini od 30 km. [kolska predod`ba o Velebitu kao o
jednostavnu grebenu koji poput zida dijeli Liku od mora pogre{na je, pogo-
tovo u sjevernom Velebitu, jer je to zapravo prostrano planinsko podru~je
koje je u visinskom pojasu iznad 1000 m {iroko koliko i duga~ko. Sadr`i ve-
lik broj vrhova razli~itog oblika i smjera pru`anja, me|u kojima su brojne
dulibe i kra{ka polja, tako da ih je te{ko svrsishodno sistematizirati. Me|u
njima prikazat }emo tri najzna~ajnije skupine: Senjsko bilo, skupinu Zavi-
`an – Rajinac, Ro`anske kukove i Kozjak. Ovdje osobito upozoravamo na
mogu}nost uzdu`nog puta zanimljivom visinskom terasom na primorskoj
padini (v. 9 u glavi o Zavi`anu). Ona se vi{e-manje cjelovito nastavlja u
srednji i ju`ni Velebit u du`ini od gotovo 100 km i jedna je od bitnih zna~aj-
ki Velebita kao cjeline.
Senjsko bilo
zemljovid 26, str. 405
Pru`a se od ceste Senj – Vratnik – Oto~ac u ji. smjeru do ceste
Sv. Juraj – Oltari – Krasno. Ve}ina stru~njaka sla`e se da
pripada Velebitu, ali ga s pravom mo`emo smatrati tek
predgorjem Velebita zbog niske visine i siroma{nije mor-
fologije. Okosnicu mu ~ini glavno gorsko bilo duga~ko 15
km, s najvi{im vrhovima Jadi}eva plan (1416 m), Kona-
~i{te (1404 m) i Ke~ina greda (1492 m). Vrlo strmo se ru-
{i u Gacku dolinu, a prema moru se postupno spu{ta u
brojnim terasama. Primorska padina je travnati kame-
njar, koji s porastom visine postaje sve pitomiji, pogotovo
Josip Kajetan Kne`i}
na visinskim terasama i dolcima, gdje je i niz stalno na- (1786.–1848.),
seljenih zaselaka. Najvi{i vrhovi i kopnena padina pokri- graditelj velebitskih
veni su velikim gustim {umama. cesta
Izbor prilaza. Najlak{i je pristup od cestovnog prijevoja na Vratniku s
jedne, i prijevoja na Oltarima (v. Skupina Zavi`an – Rajinac) s druge stra-
ne, kamo se mo`e sti}i autobusom i s primorske i s kopnene strane. Od uz-
du`nih pje{a~kih putova najva`niji je Vratnik – Oltare koji povezuje visin-
ska naselja Alan (Biondi}),
Jakovljevi} (Neki}i), @ukalj,
Batinovicu, Tu`evac i Raki-
tu. S toga se puta od Alana
(Biondi}) odvaja du`a vari-
janta na vrh Jadi}evu plan i
preko nje na Hod`in grob,
odakle silazi preko Kraja~e-
ve ku}e natrag do Jakovlje-
vi}a na prvu varijantu. Osim
toga postoji i usporedna uz-
du`na cesta koja vodi li~kom
stranom vrhova. I ona po~i-
nje na Vratniku, te zavr{ava
Tvr|ava Nehaj na krajnjemu sjevernom izdanku Velebita nedaleko od Oltara.
Velebit 403
Od ku}e o{trim usponom
kroz borovu {umu do asfal-
tne ceste Perdasi – @ukalj.
Dalje cestom (tri kratice) do
cisterne. Zatim cestom kroz
zaselak V. Stolac iznad sela
Liskovca do prijevoja iznad
@uklja na uzdu`nu stazu
Vratnik – Oltare (2 h od ku-
}e). Odatle je l. za Vratnik 2
h, d. za Oltare 2,30 h (v. 3).
£ 3. Uzdu`na staza Vrat-
nik – Oltare 4,30 h. Marka-
Planinarska ku}a u Sijasetskoj dragi cija na tom putu je spojnica
Kapelskoga planinarskog puta koji je na taj na~in povezan s VPP-om. Spoj-
nica se od KPP-a odvaja prije uspona na Kolovratske stijene. Vratnik prela-
zi na hrptu iznad motela i vodi u zaselak Stolac. U Stolac se mo`e sti}i i as-
faltiranim odvojkom l. na 4. km ceste od Vratnika za Senj. Dalje na Oltare
seoskom cestom najprije u Liskovac (velika napu{tena {kola). Oko 6–7’ od
{kole cesta se pretvara u stazu. Njom d. preko kame-
njara uzbrdo 50 m, pa l. putem mimo zadnje ku}e (na-
pu{tena) i lijepe cisterne. Odmah zatim d. uzbrdo lije-
pom bukovom {umom. Na izlazu l. kroz kamenjar i na-
pu{teni zaselak Butinova~u, te preko visoravni do pri-
jevoja (vidik na selo Tu`evac). Tu ni l. ni d., nego silaz
ravno i zatim l. stranom si}i u selo. Iza sela seoskim
kolnikom uzbrdo do po~etka ceste (kratice uz elek-
tri~ne stupove). Cestom (ili markacijom l. uz nju) pre-
ko visoravni. Na kraju s l. prilazi cesta iz sela Rakite. Kraja~eva ku}a na Rujicama
Od spoja jo{ 1400 m asfalta do Oltara. Od zaseoka @u- danas
kalj na tom se uzdu`nom putu mo`e l. na proplanak Rujice (1175 m; Kraja-
~eva ku}a iz 1912., prvo pl. skloni{te na Velebitu), odakle je 50’ bez marka-
cije uspon na Jadi}evu plan (1416 m), najistaknutiji vrh skupine.
£ 4. Uzdu`na cesta Vratnik – Oltare 20 km. Postoje zapravo dvije tak-
ve ceste. [umska cesta uzdu` Senjskoga bila odvaja se od asfaltirane ceste
Senj – Oto~ac na 14. km od Senja, desetak metara iza prijevoja Vratnika na
li~koj strani. Na cijeloj svojoj du`ini prolazi gustim {umama. U prvoj polo-
vini postupno se di`e, usje~ena u strm i. obronak Senjskoga bila. Dosegav{i
visinu oko 1300 m, prelazi na drugu stranu bila i spu{ta se kroz prostrano
{umsko podru~je Jelovac do popre~ne ceste Oltari – Krasno (2,5 km isto~no
od Oltara). Usput su tri na-
pu{tene lugarnice s cisternama.
Druga polovina te ceste je asfal-
tirana. Za posjetitelje iz unutra-
{njosti (Zagreba) to je najkra}i
cestovni prilaz prema Zavi`anu.
Druga cesta vodi ju`nom padi-
nom. Zapo~inje na parkirali{tu
motela »Vratnik« i povezuje pla-
ninske zaselke Biondi} (3 km),
Liskovac (6 km), @ukalj (ras-
kri`je), odakle je jo{ 6 km do Tu-
`evca i 3 km do Oltara (zasad je
Utvrda na Vratniku prohodna za terenska vozila).
FILM 10,4x12,3
Prilazi
£ 1. Sv. Juraj – Oltare – Dom na Zavi`anu cestom 31 km (5,30 h pje{i-
ce). I pje{a~ki i cestovni uspon polaze od Sv. Jurja na Jadranskoj magistra-
li. Pje{a~ki po~inje kod crkve, sije~e Jadransku magistralu i uspinje se me-
|u ogradama po kr{evitu kamenjaru. Krate}i cestovne zavoje, sti`e za 3 h
na Oltare (dalje v. 2). Put stalno vodi golim kr{em i kroz posve bezvodan
kraj pa uspon treba poduzeti rano ujutro. Orijentacija je laka dr`imo li se
ceste ili telefonskih stupova. Cestom radnim danom vozi autobus na liniji
Senj – Oltare – Krasno. Vozni red: polazak u 5 i 14,20 h, povratak u 6,30 i
15,30 h. Obavijesti na tel. Autobusnog kolodvora u Senju (053/881-235).
Oltare (940 m) su zaselak od svega nekoliko ku}a. Sredi{te mu je biv{a {kola gdje je
sada u prvom katu pl. skloni{te s desetak le`aja koje je 1991. uredio PD »Sisak«. Klju~
se nalazi kod g. Nike u obli`njem zaselku Markovi}i (200 m dalje u ku}i l. iznad ces-
te). Skloni{te ima struju, voda je iz cisterne. Ku}a }e dobro do}i onima koji stignu
kasnim autobusom, a pogotovo pje{acima koji stignu s Vratnika nakon ture uzdu`
Senjskoga bila. Tu je i kri`anje cesta: ravno dalje cesta za Krasno (8 km), a l. odvojak
od 3 km do sela Rakite u podru~ju Senjskoga bila. Oko 200 m iza Oltara odvaja se d.
dolje zavi`anska cesta kojom ima do Doma na Zavi`anu 17 km. Autobus iz Senja do
Oltara vozi dva puta na dan (osim nedjelje).
Cestovni prilaz iz Sv. Jurja zapo~inje na
Jadranskoj magistrali oko 200 m j. od
mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja asfaltira-
na planinska cesta (Oltare 14 km, Kras-
no 22 km, Oto~ac 43 km). Od Oltara dalje
pje{a~kom stazom ili cestom. Zavi`anska
cesta se odvaja oko 200 m iznad Oltara
gdje s asfalta skre}e d. nizbrdo na livade
Ugljevarice. Nakon 1800 m s nje skre}e d.
u {umu pje{a~ka markirana staza na Za-
vi`an (v. 2). Cesta zatim ulazi u {umovitu
Krasansku dulibu i nakon 4 km se ra~va:
ravno je jo{ 4 km u Krasno, a d. o{trim za-
Planinarska ku}a na Oltarima vojem uzbrdo na Zavi`an. [est km dalje
Velebit 419
Ro`anski i Hajdu~ki kukovi
zemljovid 24-25, str. 406-407
Strogi prirodni rezervat. Ro`anski i Hajdu~ki kukovi s pl. su gledi{ta
najzanimljiviji dio s. Velebita. Neobi~no, gotovo fantasti~no carstvo kr{a
{to ga je priroda ovdje stvorila, rijetko se gdje javlja na jednomu mjestu, u
takvoj koncentraciji i veli~ajnosti. Skupina sadr`i pedesetak kamenitih vr-
hova visokih preko 1600 metara koji bogatstvom oblika ve} odavna privla-
~e planinare i alpiniste. Glavne su prirodne karakteristike divlje, rastrga-
ne, okomite i odlomljene litice od gromadastih vapnenjaka, zatim jame, po-
nori, strmoglavnice, velike razderane ponikve, kameniti kolosi u obliku {i-
ljaka, tornjeva, kukova, obeliska, razlomljenih i nazubljenih glava, prirod-
nih vrata i prijevoja. Sve to, i uz to iskonski vegetacijski pokrov, bili su raz-
logom da su Ro`anski kukovi, zajedno s Hajdu~kima, od sije~nja 1960. pod
zakonskom za{titom kao strogi prirodni rezervat. U ovome bi kaosu stijena
i ponora uzaludno bilo tra`iti neku pravilnost, smjer ili niz. Taj neobi~ni la-
birint pru`a {iroko polje djelovanja planinarima, alpinistima, speleolozi-
ma, botani~arima, geolozima, meteorolozima i drugim istra`iva~ima priro-
de. Podru~je jo{ uvijek pru`a ~ar neistra`enoga, jo{ uvijek tu ima mjesta na
koja sigurno nije stupila ljudska noga.
Planinarstvo. Planinari su najprije po~eli prodirati u Ro`anske kukove.
^lanovi HPD-a podigli su u njima 1929. Rossijevo skloni{te i pojedine ku-
kove nazvali imenima zaslu`nih
planinara i istra`iva~a. Tako su na-
stala imena Pasari}ev, Hir~ev, Ros-
sijev, Novotnijev i Kraja~ev kuk, te
Poljakov i Premu`i}ev toranj. Kad
je 1930.–33. probijena i Premu`i}e-
va turisti~ka staza upravo kroz naj-
neprohodnije podru~je, postao je
posjet Ro`anskim kukovima lakom
{etnjom. S turisti~ke staze mo`e se
bez ikakve muke i opasnosti, kao u
kakvu muzeju, promatrati bogat-
stvo oblika {to ga je ovdje nagomi-
lala kra{ka priroda. Godine 1995.
kona~no su markacije prodrle s
U Ro`anskim kukovima (N. Marcutti)
Premu`i}eve staze i do najnepris-
tupa~nijega, Vratarskog kuka, a ure|en je i osiguran silaz do dna neko}
nepristupa~ne jame Varnja~e. Kod Vratarskog kuka otkrivena je i 1998. is-
tra`ena Slova~ka jama duboka 1301 m(!). Posljednji su svladani Hajdu~ki
kukovi. Markirani su usponi na dva najvi{a vrha, a 1995. su se u njima spe-
leolozi spustili u Lukinu jamu, najdublju u na{oj domovini (v. 5 u Skupini
Zavi`an).
Velebit 421
pode. Pedeset koraka l. markacija prelazi ces- SATNICA OD ALANA
tu, sije~e njezin o{tar zavoj i ponovo sti`e do Alan~i} (1611 m) 1h
ceste nekoliko minuta ispod gornje stanice Seravski vrh (1629 m) 1,30 h
Crikvena (1614 m) 3h
nekada{nje industrijske `i~are Stinica – Rossijevo skloni{te 3,30 h
Alan. Do pl. ku}e na Alanu jo{ nekoliko min Ro`anski vrh (1638 m) 3,30 h
cestom. Uspon iz Jablanca veoma je naporan Dom na Zavi`anu 6h
Oltare 8h
jer prolazi strmim, bezvodnim, kr{evitim Ze~jak (1622 m) 2h
krajem koji je stalno izlo`en nesmiljenoj pri- [atorina (1624 m) 5h
peci. Zato uspon valja poduzeti zarana. Ori- Radlovac 5h
Ba~i}-kuk 8h
jentacija nije te{ka jer put vodi u istom smje- Pl. dom u Ravnom Dabru 10 h
ru sa `i~arom i cestom. Postoji mogu}nost O{tarije 12 h
prijevoza kamionima koji izvoze drvnu gra- Lubenovac 6 km
V. Kozjak (1629 m) 3h
|u. U prvom dijelu puta mo`e se upotrijebiti Hajdu~ki kukovi (1649) 5h
varijanta koja iz Jablanca vodi u Zavratnicu i Jablanac 3h
[tirova~a 2 h/12 km
iz nje se penje preko sela Jezera do Jadranske
magistrale.
Cestovni prilaz. Iz Jablanca 4 km do Jadranske ceste i preko nje nastavi-
ti 17 km brdskom cestom u brojnim zavojima do Alana (nagib do 10%). Ces-
ta je u lo{em stanju jer se vi{e ne odr`ava i pogodna je samo za terenska vo-
zila.
Pl. ku}a na Alanu (1345 m) ure|ena je u lugarnici sagra|enoj 1960. godine l. tik uz
cestu, u blizini gornjega kraja nekada{nje industrijske `i~are, na j. podno`ju vrha
Alan~i}a (1611 m), na rubu {ume. Prema sporazumu s HPS-om lugarnica ve} niz go-
dina slu`i kao planinarska ku}a i u njoj ljeti de`uraju ~lanovi Gospodarske komisije
HPS-a. U prizemlju je kuhinja gdje se mo`e prirediti donesena hrana, a pored ku}e je
cisterna s pitkom vodom i mjesto za parkiranje. Na katu je 5 soba s 30 le`aja. Od ku}e
se pru`a lijep vidik na more i oto-
ke Rab i Pag. Desetak minuta
uspona cestom iznad lugarnice,
na alanskom prijevoju Kosici
(1379 m), cesta se kri`a s Pre-
mu`i}evom uzdu`nom turisti-
~kom stazom koja tu prelazi iz
sjevernoga u srednji Velebit. Tu
je s d. strane ceste spomenik pos-
tavljen u povodu 40-godi{njice
osnivanja partizanskog odreda
»Alan« (postavljen 27. 7. 1981.).
Po svome smje{taju objekt je
dobro upori{te za izlete u velik
dio Velebita. Informacije HPS,
Zagreb. Ljeti je u ku}i tel. na ag-
Planinarska ku}a na Velikom Alanu (Alan ^aplar) regat.
Od ku}e na Alanu ima do Rossijeva skloni{ta 3,30–4 h lagana hoda. Najpri-
je treba cestom uzbrdo jo{ oko 300 m do alanskog prijevoja (1379 m), gdje se
cesta kri`a s Premu`i}evom stazom. Stazom l. uzbrdo u {umu. Staza je opi-
sana kao uzdu`ni put kroz Ro`anske kukove (v. 4).
£ 2. Starigrad Gornji – V. Brisnice – Rossijevo skloni{te 4–5 h. Od
Starigrada 3,5 km cestom u Velike Brisnice (markirane kratice), zatim
preko kamenjara, vrtova i uz dvije velike cisterne. Iza sela l. strmim ob-
ronkom u zavojima do bunara. Pro{av{i Planj~ice i Klanac, ulazimo u
Smr~eve doline.
Smr~eve doline su kompleks prostranih uvala obraslih gustom smr~evom {umom
uz koju je vezana narodna predaja o hajducima i zakopanu blagu. Na stijeni iznad
jedne polupe}ine jo{ i danas se raspoznaje uklesan potpis »Jerko 1843«, vjerojatno
jednog od traga~a za zakopanim blagom, a naokolo pe}ine iskopan materijal. Neko},
prije izgradnje Premu`i}eve staze, ovuda je bio glavni prilaz do Rossijeva skloni{ta.
LITERATURA
(RK – skr. Ro`anski kukovi). Kraja~, I.: RK u sj. Velebitu. HP 18, 1922., 57; Poljak, J.: Donji ili RK. HP 24, 1928., 233; Premu`i}, A.: Silaz
u jamu Varnja~u. HP 26, 1930., 163; Premu`i}, A.: RK. HP 26, 1930.,18; Kraja~, I.: Varnja~a. HP 26, 1930., 99; Kraja~, I.: Sjeverna
vrta~a Varnja~e. HP 28, 1932., 1; Kraja~, I.: RK. HP 28, 1930., 243 i 28, 1932., 112; Kraja~, I.: Novi usponi u RK. HP 26, 1930., 152 i
28, 1932., 82; Premu`i}, A.: Crikvine. HP 27, 1931., 235; Pasari}, J.: RK na Velebitu. Kalendar »Napredak« 20, 1931., 161; Gu{i}, I.:
Novogodi{nji izlet. NP 11, 1959., 118; Premu`i}, A.: Velebitski listi}i. NP 12, 1960., 44; Poljak, @.: RK. NP 16, 1964., 161; Ferlin, V.:
Velebit me voli. NP 27, 1975., 194; Tomerlin, S.: Kroz RK. HP 86, 1994., 178; Pavlin, T.: Vratarski kuk, kralj velebitskih vrhova. HP 86,
1994., 279; Bo`i}, V.: Jamski sustav Lukina jama-Trojama. HP 86, 1994., 193; Tomerlin, S.: Novi put na Vratarski kuk. HP 87, 1995.,
255; Jal`i}, B.: Ekspedicije Lukina jama. Speleolog 1994–95., 8-12; Bak{i}, D. i sur.: Slova~ka jama. Speleolog 1996–97., 2-12.
Velebit 427
Veliki Kozjak
zemljovid 25, str. 406
Po svojoj slikovitosti i polo`aju pripada najljep{im velebitskim vrhovima.
Njegove bijele, isprane vapnena~ke stijene izranjaju iz gustih {uma poput
osamljene skupine tornjeva, pru`aju}i s vrha {irok vidik na prostrane {ume
pra{umskog tipa koje ga okru`uju sa svih strana. S njegova se vrha u {um-
skome moru naziru lijepi dolci i proplanci Lubenovca i [tirova~e, a na ob-
zorju sto`asta [atorina u srednjemu Velebitu i iza nje bijeli vapnena~ki zu-
bi Ba~i}-kuka i Kize na pragu ju`nog Velebita. Sam greben Kozjaka sastoji
se od sredi{njega najvi{eg vrha (1629 m) i od jo{ dvije skupine stijena: jedne
z. i jedne i. Na zapadnu se mo`e sti}i grebenom s vrha, dok je uspon na is-
to~nu pravi penja~ki podvig jer se sastoji od samih glatkih okomitih tornje-
va. Izvanrednom harmonijom u rasporedu svojih stijena Kozjak ostavlja
sna`an dojam, a njihovim oblikom i tipom vegetacije do~arava pejza` alp-
skoga tipa. Na cijelom putu vlada veli~anstvena ti{ina i vrlo su rijetki sus-
reti s ljudima ili `ivotinjama.
Planinarstvo. Iako su ga dobri znalci ve} odavna otkrili, Kozjak je tek
1994. postao posve pristupa~nim zahvaljuju}i tome {to je u blizini, na V.
Lubenovcu, ure|eno novo pl. skloni{te. U njemu su na{li upori{te i alpinis-
ti, tako da su u ovo kratko vrijeme izveli ve} tridesetak prvenstvenih pe-
nja~kih uspona. Pje{a~ki uspon na vrh dobro je markiran.
Izbor prilaza. Kozjak je vrlo udaljen od javnog prometa tako da jednodnev-
ni pje{a~ki prilazi prakti~no nisu mogu}i. Uobi~ajeni su prilazi za pje{ake s
Premu`i}eve staze, odnosno s pl. ku}a na njoj (Dom na Zavi`anu, Rossijevo
skloni{te i skloni{te na V. Alanu). Velika je pogodnost {to se na podno`ju na-
lazi stalno otvoreno skloni{te na V. Lubenovcu, a odnedavna i nova pl. ku}a
Begova~a na asflatiranoj cesti Krasno – [tirova~a. Prilaz automobilom je,
naprotiv, vrlo lak zahvaljuju}i mre`i dobrih {umskih cesta koje ~ine pun
krug oko masiva. Automobilom, pa i autobusom, mo`e se pri}i do samoga
podno`ja, tako npr. iz Krasna, sa Zavi`ana i [tirova~e. Do vrha postoji samo
jedan pje{a~ki uspon koji potkraj zahtijeva i malo penja~kih sposobnosti.
£ 1. Pl. ku}a na V. Alanu – Kozjak 2,30 h. Od ku}e cestom uzbrdo preko
prijevoja Veliki Alan 2 km do mjesta gdje se l. pod pravim kutom odvaja
preko livade Tuderevo {umska cesta prema V. Lubenovcu, kojom treba 3
km do ra~vanja (kod ru{evne lugarnice): l. dolje silaz do pl. skloni{ta na V.
Lubenovcu (1,50 h od V. Alana), a d. cestom polo`ito oko 700 m do mjesta
gdje se l., na razmaku od 50 koraka, odvajaju dvije markacije: polulijevo
drugi silaz na Lubenovac, a
poludesno uspon na Kozjak.
Na tome je mjestu cesta us-
ka pa treba malo prije toga
prona}i mjesto za parkira-
nje. Uspon najprije vodi gus-
tom {umom i preko povalje-
nih stabala, jedva vidljivim,
mjestimice strmim nogostu-
pom. Napokon izlazi na reb-
ro obraslo travom u z. gre-
benu Kozjaka. Nekoliko mi-
nuta d. stranom rebra, pa
preko njega strm silaz na
Pogled s vrha V. Kozjaka
dno velike ponikve pod z.
Velebit 429
Veliki Kozjak s Velikog Lubenovca
dio ju je 1994. HPD »Stanko Kempny« iz Zagreba (otvorenje 3. srpnja). Cestovni pri-
laz je do same ku}e. U srpnju i kolovozu u ku}i de`uraju ~lanovi dru{tva. Pored ku}e
je cisterna s ki{nicom, a 10’ iznad skloni{ta, uz cestu, lokva Lubenova~ka ruja sa za-
pu{tenim izvorom `ive vode. Ku}a je upori{te ne samo za uspon na Kozjak nego i na
Hajdu~ke i Ro`anske kukove.
Od skloni{ta d. o{tro uzbrdo u {umu markiranim putem koji dva puta sije-
~e cestu Alan – Lubenovac, prolazi mimo lokve Lubenova~ka ruja i nakon
40’ sti`e do odvojka te ceste prema Vranjkovoj dragi (najbli`i cestovni pri-
laz Kozjaku). Tik
prije ceste marka-
cijom l. uzbrdo (po-
lulijevo su pje-
{a~ke kratice za
Vranjkovu dragu).
Dalje do vrha jo{
1,20 h (v. 1). Do
odvojka ceste za
Vranjkovu dragu
markirana je jo{
jedna, malo dulja
varijanta preko
Oblog kuka (1515
m), s lijepim vidi- Planinarska ku}a u Begova~i (»Careva« ili »@uta« ku}a)
kom.
LITERATURA
Kraja~, I.: V. Kozjak. HP 18, 1922., 17; Balen, [.: Uspon na V. Kozjak. NP 30, 1978., 111; Balen, [.: Na vrhu V. Kozjaka. NP 30, 1978.,
153; Aleraj, B.: Penja~ke novosti s V. Kozjaka. HP 87, 1995., 350; ^epelak, M.; Penja~ke novosti s V. Kozjaka. HP 1998.,11-12, 337 i
2000., 4, 110.
Skupina [atorine
zemljovidi 24-25 i 27, str. 406 i 433
Izbor prilaza. Premu`i}eva staza prolazi uzdu` cijeloga srednjeg Velebi-
ta, dr`e}i se uglavnom z. pobo~ja sredi{njega grebena. Po~inje kod pl. sklo-
ni{ta na V. Alanu i putem do O{tarija pru`a mogu}nost za niz usputnih us-
pona. Skupina je pje{acima te`e pristupa~na jer nema javnog prometa do
Alana, nego moraju poduzeti prili~no te`ak uspon iz Jablanca ili do Alana
sti}i Premu`i}evom stazom od Zavi`ana kroz Ro`anske kukove. Tko na
Alan dolazi vozilom, mora znati da je cesta iz Jablanca u vrlo lo{em stanju,
dok se onom iz Krasna mo`e sti}i i autobusom. Kroz skupinu prolazi vrlo
zanimljiva uzdu`na brdska cesta s koje se na raznim mjestima mogu podu-
zeti lijepi i laki usponi, ali je na nekim mjestima cesta gotovo neprohodna
jer se ne odr`ava (iznad Klepine dulibe). I ovdje spominjemo, kao i u sjever-
nom Velebitu, mogu}nost puta terasom uzdu` primorske padine na visini
od pribli`no 1000 m, a u zra~noj du`ini od 20 km, koja se sastoji od niza do-
laca i tzv. podova, povezanih pastirskim putovima (Grabarje, Vrata, Mli-
ni{te, Radlovac, Jasenova~a, Pejaku{a, Sinokos, Ku}i{te, Ledenik). Taj
smjer nije markiran i rezerviran je za pojedince obdarene istra`ivala~kim
duhom.
Velebit 431
Prilazi Velikom Alanu
£ 1. Jablanac – Veliki Alan cestom 21 km ili 3–4 h. Iz Jablanca cestom
ili pje{a~kim prilazom na V. Alan do kri`anja s Premu`i}evom stazom (v.
Ro`anski kukovi, 1). Na tome mjestu Premu`i}eva staza prelazi iz sjever-
noga u srednji Velebit. Cesta se s Alana nastavlja i dalje preko Velebita, te
nakon najvi{e to~ke, prijevoja Kosice (1412 m), sti`e nad ljetne stanove Mi-
revo i mimo prekrasnih pade`a na uzdu`nu, asfaltiranu velebitsku cestu
kod lugarnice na Mrkvi{tu (31 km). Odavde l. u Krasno (24 km), a d. nizbr-
do u nekoliko o{trih zavoja jo{ 3,5 km u [tirova~u (13 km od Alana, v. 13;
pje{a~ke kratice). U doba {umske sje~e na tom putu ~esto voze kamioni.
£ 2. Krasno – Mrkvi{te –
V. Alan cestom 35 km. Do
Krasna ili od Sv. Jurja na
Jadranskoj magistrali ili od
Oto~ca (v. Zavi`an, 1 i 5).
Obje su ceste u dobromu
stanju, a isto tako i {umska
cesta od Krasna do kri`anja
kod Mrkvi{ta (24 km). Tu
treba d. jo{ 10 km neasfalti-
ranom, ali odr`avanom vi-
sinskom cestom povrh prek-
rasnih travnatih pade`a (Bi-
lenskog, [egotskog, Dragi-
[egotski pade` uz cestu V. Alan – Mrkvi{te ~evskog i Dundovi}a) i Mire-
va do kri`anja s Premu`i}e-
vom stazom na prijevoju Kosici (1412 m), preko kojega je jo{ 300 m do pl.
skloni{ta (mogu}nost parkiranja). Put je prohodan i za autobuse.
£ 3. Gospi} – Pazari{te – [tirova~a. Ovu mogu}nost prilaza navodimo
radi onih planinara koji `ele pro}i kroz manje poznate dijelove Velebita, ne
`ale}i automobil zbog lo{e odr`avane ceste. Iz Gospi}a do ra~vanja ceste u
selu Klancu na po~etku doline Pazari{te 13 km. Do Klanca se mo`e i ces-
tom iz Peru{i}a (9 km) preko mosta na Lici. Asfaltiranom cestom iz Klanca
kroz zaselke Gornjeg Pazari{ta 9 km do Donjeg Pazari{ta (autobusna veza
s Gospi}em). Dalje brdskom cestom kroz zaselak Veliku Planu u zavojima
do starinskoga sela Pazari{ki Bakovac. Iznad Bakovca cesta ulazi u {umu i
penje se padinom Pade{ke kose (1428 m) na prijevoj do ru{evne lugarnice
na Klementi (26 km), najvi{e to~ke cijeloga puta (1219 m).
Debeljak i Sun|erac. Na prijevoju se odvaja l. na jug krak ceste koji se poslije gra-
na i vodi do nekoliko lijepih i zanimljivih ali slabo poznatih mjesta u srednjem Velebi-
tu. Prvo je nakon 2,5 km brdo Debeljak (1500 m), na ~ijem je s. podno`ju dru{tvo »Li-
ka« iz Gospi}a oko 1930. poku{alo eksploataciju `eljezne rude (hematit) i iskopalo vi-
{e stotina rovova, ali je zatim prekinulo rad zbog nerentabilnosti. Jo{ 2,5 km dalje je
lijep {umski proplanak Bubinica (1300 m) sa {irokim vidikom na Liku i Plje{ivicu i s
izvorom u {umi ispod livade. Nakon daljnjih 1,5 km cesta ulazi u gustu {umu oko
travnate poljane Sun|erac, na kojoj je tako|er izvor. Oko 1 km od Klemente, prije De-
beljaka, jedan krak ceste skre}e d. na zapad i nakon 2 km sti`e do Sun|erskog dola sa
Sun|erskom lokvom na dnu (v. 17).
Od Klemente cesta strmo silazi kroz guste {ume do Petra{ice na uzdu`noj
velebitskoj cesti (33 km), odakle je d. do [tirova~e jo{ 2,5 km.
Velebit 435
£ 6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije. Ova dionica zapravo ve} vodi
skupinom Dabarskih kukova (v. idu}u glavu). Dabarska kosa je prijevoj vi-
sok oko 900 m koji dijeli Dumboku od Ravnog Dabra i pru`a krasan vidik
na obje doline. U Ravnom Dabru vidi se velika zgrada s novim krovom, ne-
kada{nja {kola, danas pl. dom. Do njega se mo`e si}i strmim putem za 40’
(v. Dabarski kukovi, 6 i 8). S Dabarske kose do O{tarija ima jo{ 2,30 h hoda.
Pre{av{i cestu Karlobag – [tirova~a, staza nastavlja j. padinom Butinova~e
(1128 m) i preko Pr`ina prelazi u uvalu Papratnjak. Obi{av{i je u velikom
luku s d. strane, izlazi kod Klada na Prpi} kosicu, prijevoj izme|u Badnja i
Kize. Ovdje zavr{ava turisti~ka staza i nastavlja se {umski kolni put koji si-
lazi prema napu{tenom selu Stupa~inovu, gdje su neko} `ivjeli Prpi}i i Ba-
buri}i. Putem lijep vidik l. na tornjeve Dabarskih kukova Kizu (1274 m), na
koju je markiran uspon, i na Grabar. Do Stupa~inova sti`emo me|u ogra-
dama od suhozida. Pro{av{i kroz selo, sti`emo na cestu Kalanjeva ruja –
O{tarije na mjestu gdje je ispod ceste ozidano sna`no vrelo Petrovac. Ces-
tom d. do O{tarija ima jo{ 2,5 km kroz {umu. Na asfaltiranu cestu sti`e se
kod nekada{nje o{tarijske {kole, odakle je cestom l. jo{ 500 m u sredi{te
mjesta do stanice busa kod hotela »Velebno«.
Velebit 437
je regija kojoj nema sli~ne na ci-
jelom Velebitu. Na njezinu rav-
nom dnu, {to se mjestimice {iri
vi{e od 1 km, nalazi se jedna od
na{ih najljep{ih crnogori~nih
{uma, kako po rasprostranje-
nosti, tako i po razvijenosti poje-
dinih stabala. Nekoliko je njezi-
nih odjela zakonski za{ti}eno.
Usred tih gustih {uma nekoliko
je ve}ih proplanaka pokrivenih
bujnom travom, koji svojom
osamom, ti{inom i posebnim
ugo|ajem ~ine zaseban svijet
ovijen romantikom planinske
prirode. Udolina se sastoji od
Godine 1928. nacionalni park [tirova~a, danas… pet dijelova, od kojih svaki ima
posebno ime. Najsjeverniji dio zove se [tirova~a, slijede Jovanovi} pade`, Crni (ili Bo-
rovac) pade` i {umovita Klepina duliba, koja se na kraju postupno di`e prema pos-
ljednjoj depresiji, Sun|eru. Pade` je specifi~no ime koje u ovom dijelu Velebita ozna-
~uje dolac obrastao travom i okru`en crnogori~nom {umom. U svakom od spomenu-
tih pet dijelova ima i izvora `ive vode, koji se u ki{no doba pretvaraju u poto~i}e. Svi
su oni odreda ponornice, jer je kotlina sa svih strana zatvorena. Premda je [tirova~a
ogra|ena vijencem vrhova vi{ih od 1500 m, prilaz nije te`ak, jer se na njezino dno s
~etiriju strana spu{taju ceste. Osim toga, kroz cijelu kotlinu prolazi uzdu`na velebit-
ska cesta koja sve njezine dijelove povezuje u jedinstven niz. Prilaz [tirova~i te`ak je
jedino za pje{ake zbog udaljenosti javnog prijevoza. U [tirova~i je boravak osobito
ugodan ljeti zbog ti{ine, svje`ine i ugodnog mirisa crnogori~ne {ume. Niz udolina u
[tirova~i zapo~inje dolcem [tirova~om.
[tirova~a u u`em smislu je travnati dolac (1102 m), promjera oko 300-400 m, po
kojemu smo nazvali cijelu uzdu`nu dolinu. Odavna je poznata i izvan granica Vele-
bita zahvaljuju}i eksploataciji {ume. Ve} 1870. godine nalazila se ovdje parna pila-
na oko koje se odvijao `ivot drvosje~a vezan uz gostionicu dru{tva »Velebit« i lugar-
nicu tada{nje kosinjske {umarije. Misao o potrebi za{tite [tirova~e javila se prili~no
kasno i mo`da je za ove divne {ume bilo korisno {to je pilana izgorjela. Tek nakon
Prvoga svjetskog rata u~injen je prvi korak na njezinoj za{titi. [tirova~a je zahva-
ljuju}i tada{njemu ministru financija i predsjedniku HPD-a dr. Ivanu Kraja~u, fi-
nancijskim zakonom za 1928.–1929. godinu progla{ena nacionalnim parkom, ali je
taj zakon ve} idu}e godine prestao vrijediti. Za posjetitelje je va`no da tu iza da-
na{nje lugarnice postoji nepresu{no vrelo izvrsne vode, koja ljeti ima temperaturu
od 5°C, pa je prema tome jedno od najhladnijih vrela na Velebitu. Poto~i} koji se
stvara od vrela na [tirova~i nestaje u ponoru u susjednoj {umi. Neke od ponora is-
tra`ili su speleolozi, spustiv{i se u velike dubine. U lugarnici je mogu} smje{taj uz
dopu{tenje {umarije.
Lugarnica i izvor u
[tirova~i
Pl. put »Velebno«. Ovaj se put sastoji od mre`e markiranih staza koje na
najugodniji na~in omogu}uju uspon na najljep{e vrhove. Osnovao ga je PD
»Zagreb Matica« (otvorenje 1. 7. 1984.) prema ideji akademika Sergeja Fo-
renbachera (autora knjige »Velebit i njegov biljni svijet«, Zagreb, 1990). Put
je nazvan imenom negda{njeg hotela koji su podigli Li~ani na O{tarijama
1940. (spaljen 2. 7. 1942.). Sastoji se od dva dijela, jedan obilazi o{tarijska br-
da, a drugi Dabre i Dabarske kukove. Vrlo je dobro trasiran; ima 8 KT i traje
dva dana hoda. U obliku osmice obuhva}a okolinu O{tarija, od Sadikovca do
Ba~i}-kuka. Tiskani vodi~ puta naru~uje se kod osniva~a.
Velebit 441
Ba{ke O{tarije i okolica
Ba{ke O{tarije (924 m) su planinsko naselje od pedesetak stanovnika na
cesti Gospi} – Karlobag, a sastoje se od nekoliko zaselaka (Brklja~i}i, [iki-
}i). Sredi{te je crkva Pohoda sv. Elizabete (gra|ena 1855.–58., obnovljena
1987.). Uz crkvu je `upni stan i hodo~asni~ki dom. Najve}a zgrada je hotel
»Velebno«. Ime O{tarije romanskog je podrijetla (ostaria talijanski zna~i
gostionica), vjerojatno iz doba mleta~ke vladavine kada su ovdje, na va`nu
velebitskom prijevoju, no}ile karavane. O{tarije imaju dobru turisti~ku
perspektivu zbog polo`aja
na va`noj prometnici, obilja
izvorske vode i {umovite
okolice s brojnim planinar-
skim atrakcijama. Osobitost
je planinska svje`ina u doba
najve}e ljetne `ege u Pod-
gorju, a zimi mogu}nost ski-
janja (prva `i~ara montira-
na je na obronku Sladova~e
iznad biv{e {kole). O{tarije
su u pl. pogledu va`na to~ka
jer se nalaze upravo na sje-
ci{tu uzdu`ne staze s pop-
O{tarijsko polje re~nom cestom, na autobus-
noj stanici (veza dva puta
dnevno u svakom pravcu, ujutro i oko podne). Planinari koji putuju uzdu`
Velebita mogu u seoskoj prodavaonici popuniti zalihu hrane. Planinarske
ku}e na O{tarijama zasad nema jer je skloni{te HPS-a iz 1969. godine iz-
gorjelo 3. velja~e 1992. nepa`njom vojne posade. Sada postoje ~etiri mo-
gu}nosti smje{taja: hotel »Velebno«, Hodo~asni~ki dom kod crkve (sada za-
pu{ten; obavijesti u `upnom uredu Gospi}), Dom mlade`i Crvenog kri`a
Gospi} (na izlasku iz sela prema Karlobagu u zgradi negda{nje osnovne
{kole; za kori{tenje se treba javiti Crvenom kri`u u Gospi}u) i skloni{te
»Kod Prpe«.
Dom mlade`i Crvenog kri`a ure|en je 2000.
godine u zgradi biv{e osnovne {kole na z. izlazu iz
sela. Njime upravlja Crveni kri` iz Gospi}a, gdje
se ~uva klju~ zgrade. Gosti se primaju uz pret-
hodni dogovor, uz uvjet da je najmanje 10 osoba.
Skloni{te »Kod Prpe«. Planinare prihva}a po
prihvatljivim cijenama mje{tanin Vlado Prpi} ko-
ji je u tu svrhu 1990. sagradio dvije ku}e u alp-
skom stilu (kapacitet 40 osoba). Nalaze se 3 km
od hotela »Velebno« prema Karlobagu, gdje treba
prije tunela skrenuti d. s asfalta seoskom cestom
400 m do malog {umarka.
Hotel »Velebno« sagra|en je 1971.; 1991. uni-
{ten je raketama avijacije JNA, ponovno otvoren
1993. Ima 39 soba i {est apartmana (120 le`aja),
restauraciju, parkirali{te i kamp. Planinari ne- Privatna planinarska ku}a Vlade Prpi}a na
O{tarijama
maju popust. Izgra|en je u planinskom stilu sa
strmim krovom. Adresa: Hotel »Velebno«, Ba{ke
O{tarije, 53206 Bru{ane.
SATNICA OD O[TARIJA
Kubus (927 m) 3 km
Karlobag 19 km
Alaginac (1200 m) 1,30 h
Kiza (1278 m) 1,40 h
Stupa~inovo 3 km
Dabarska kosa (900 m) 2,30 h
Pl. dom u Ravnom Dabru 2,30-3 h
Ba~i}-kosa (1090 m) 3,10 h
Ba~i}-duliba 3,30 h
Ba~i}-kuk (1306 m) 4,30 h
Skorpovac (960 m) 5h
[atorina (1624 m) 9h
Sadikovac (1286 m) 1,40 h
Gospi} 21 km
Jelova ruja 8-9 h
Viso~ica 12 h
Ljubi~ko brdo (1320 m) 2h
Metla (1288 m) 2,30 h
Hotel »Velebno« na O{tarijama (Tomislav Markovi})
Velebit 445
£ 4. Ljubi~ko brdo (1320 m) 1,30–2 h. S O{tarija se vidi kao {iroko trav-
nato bilo duga~ko gotovo 1 km, s istaknutom skupinom glatkih kukova i
stijena na sz. kraju (Ljubi~ki kuk, 1337 m). Postupno se di`e od izvora poto-
ka Ljubice i zatvara sa s. strane o{tarijsko polje. U donjem je dijelu obraslo
{umom i {ikarom, a u gornjoj je tre}ini planinski travnjak, osim na stijena-
ma Ljubi~kog kuka. Uspon po~inje kod crkve, gdje s asfalta skre}e seoska
cesta uz potok Ljubicu prema vodospremniku o{tarijskog vodovoda. Oko
150 m prije njega markacija skre}e l. uzbrdo, najprije {umskom vlakom,
poslije bez puta. Stigav{i do stjenovitog pojasa koji se prote`e ~itavom z. pa-
dinom brda, prolazi kroz prirodnu razvalu visoku 3 m i izlazi na po~etak
kr{evite padine obrasle grmljem i sti`e do pojasa travnjaka. Uspon travnja-
kom prema hrptu i zatim l. do vrha (ukupno 400 m visinske razlike). S vrha
je mogu} silaz na drugu stranu i zatim uspon na neke dabarske kukove
(Kuk od [pilji} plane, 1232 m; Gra-
bar, 1255 m) i dalje do Kize.
£ 5. Metla (1288 m) 2,30 h. Na taj
istaknuti vrh na li~kom rubu vele-
bitske visoravni vodi put od crkve u
s. pravcu, najprije pola sata seoskom
cestom do vodospremnika, zatim d.
ispod slikovitog Filipova kuka okru-
`enog crnogoricom. Stotinjak meta-
ra dalje je ponor Crnog vrela, nakon
~ega slijedi podu`i uspon, koji u po-
~etku krati kolni put, a zatim vodi
preko proplanaka i kroz {umu do us-
ke kamene piramide na vrhu (upis-
na knjiga i pe~at). Vrh je odavna po-
pularan me|u gospi}kim planinari-
ma (neko} su se ovamo penjali preko
Jadovna). Silaz je mogu} na drugu
stranu preko Jadovna u Liku.
Ljubi~ki kuk s O{tarija
Od doma kroz kamenjar u sz. smjeru na kr{evito sedlo izme|u ^eline i Ru-
ji~ina kuka, odakle se silazi do cisterne u Do{en Dabru, u blizini ru{evnih
ku}a (i taj je zaselak raseljen koncem 60-ih godina). Cisterna je sa~uvana, a
za va|enje vode potrebna je posuda s u`etom. Slijedi blag uspon preko Do-
{en Dabra, zatim uspon kroz {ikaru koja ga dijeli od Ba~i}-dulibe i kratak
silaz u nju, jer je ona na ve}oj nadmorskoj visini.
Ba~i}-duliba (860 m) je vjerojatno najljep{a duliba na Velebitu. Sastoji se od kras-
nih livada okru`enih s triju strana {umom, a s ~etvrte kulisom bizarnih kukova, od
kojih je svaki za sebe posebna cjelina. Veli~anstven vidik! Najljep{i je i najvi{i Ba~i}-
kuk (zvan jo{ i Samogred). Njegovi se bijeli vapnena~ki tornjevi di`u uvis oko 450 m
gotovo okomito, a l. od njega ni`u se Vranjkovi}-kuk, Kuk od Snje`nice, Zasje~eni
kuk itd. Ba~i}-duliba je prikladna za kampiranje i kao baza za niz lijepih uspona i iz-
leta. Vode se mo`e na}i u cisternama napu{tenih ku}a Do{ena i u Pe}ini pod Vranj-
kovi}-kukom, gdje je pregra|ivanjem ulaza nastala nakapnica u kojoj se sabire {pilj-
ska voda cijednica (10’, d. od puta za Ba~i}-kuk). Za uspone na pojedine kukove treba
malo penja~ke vje{tine i snala`ljivosti jer puta nema, osim na Ba~i}-kuk, koji je naj-
ljep{i i najvi{i me|u Dabarskim kukovima.
Ba~i}-kuk iz Ba~i}-dulibe
Velebit 449
JU@NI VELEBIT
Ju`ni Velebit se prote`e od O{tarija na cesti Gospi} – Karlobag do prijevoja
Mali Alan na cesti Lovinac – Obrovac, u zra~noj liniji od 46 km. Glavne su
mu karakteristike strmo odlomljena li~ka padina nastala uzdu` tzv. vele-
bitskog rasjeda i postupan, terasast silaz prema moru. U ovome je dijelu
Velebit naju`i, ali su tu svi njegovi najvi{i vrhovi. Zna~ajno je, nadalje, da se
usporedni uzdu`ni nizovi vrhova u obliku grebena nastavljaju i u ovom di-
jelu Velebita, ali se postupno sve vi{e pribli`avaju. Udolina me|u njima sve
je u`a te na kraju, na Sv. brdu, posve nestaje. Svi su najvi{i vrhovi nad str-
mom li~kom padinom, tako da su s te strane te{ko pristupa~ni, ali zato
omogu}uju krasan vidik na cijelu Liku sve do Li~ke Plje{ivice. Budu}i da na
visini od 1400 m prestaje {uma, visinski pojas pru`a sliku visokoga gorja
koje, osim toga, imponira i nesagledivom du`inom svoga gorskog niza.
Zbog svoje visine, ovaj dio Velebita te{ko je prohodan u popre~nom smjeru.
Tu nema nijedne popre~ne ceste, postoje samo vrletne gor{ta~ke staze koje
su povezivale pojedina sela u Lici s onima uz more. Danas su ve}inom za-
rasle. Za primorsku je padinu zna~ajno da se i tu nastavlja pojas visinskih
terasa, me|u kojima ona od 800 m visine upravo tu posti`e najve}e dimen-
zije. No i na strmoj li~koj padini postoji uzdu`ni pregib na visini od
1200–1300 m, koji se u obliku niza uvala pru`a upravo ispod najvi{ih vrho-
va. Zahvaljuju}i tome {to su u njima izbili na povr{inu stari otporni geo-
lo{ki slojevi, tu }emo uvijek na}i nepresu{nih izvora, pa ~ak i poto~i}a.
Premda su do nekih ve}ih uvala ve} probijene {umske ceste (Stajine, Buno-
vac), javnosti jo{ nije poznata njihova ljepota i turisti~ka vrijednost. Na`a-
lost, zbog ratnih posljedica (mine uzdu` crte razdvajanja), danas je ve}i dio
ovog podru~ja planinarski nepristupa~an. U ju`nom Velebitu opisat }emo
dvije planinske skupine, Viso~icu – Badanj i Vaganski vrh – Sv. brdo, a po-
seban }emo prostor pokloniti Nacionalnom parku Paklenici zbog njegove
iznimne turisti~ke vrijednosti.
Primorski prilazi
£ 1. Karlobag – O{tarije 19 km. Do po~etka uzdu`nog puta kod {kole u
O{tarijama v. Dabarski kukovi, 2. Dalje udu`nom stazom (v. 9).
£ 2. Mandalina – Pl. skloni{te na Stapu – Viso~ica 6–7 h. Od zaselka
Mandalina-Tribanj na Jadranskoj magistrali (16 km od Starigrada-Pakle-
nice) markiranim putem 1 h preko kra{ke visoravni u selo Bristovac. Tko
ima automobil, mo`e uspon skratiti za gotovo 1 h ako u Kru{~ici skrene s
Jadranske magistrale uzbrdo u selo Ljuboti}e, gdje se mo`e parkirati i
kampirati u privatnom kampu ure|enom za planinare. Od Bristovca slijedi
1 h o{trog uspona do prijevoja, iza njega u {umu, a pola sata dalje prolazi se
d. rubom dolca Sjau{evca (napu{teni ljetni stanovi). Oko 20’ iznad Sjau{ev-
ca sti`e se u dolac Stap do pl. skloni{ta Tatekova koliba (v. 13).
£ 3. Milovci – Veliko Rujno 3–4 h. Postoji kra}i ali te`i put preko Vagan-
ca (3 h) i dulji, lak{i preko Aptovca (4 h). Kra}i po~inje na Jadranskoj ma-
gistrali 2,5 km od Starigrada prema Rijeci na mjestu gdje se d. odvaja asfal-
tirani puteljak u selo Milovce (tu parkirati). Iz sela d. putem za markacijom
1 h do Milova~ke kr~evine (350 m), ravni s napu{tenom ku}om. Na visini
od 450 m d. se odvaja put za Starigrad, na 550 m pored puta je kapela. Na-
kon malog silaza preko prijevoja na visoravan V. Vaganac (dovde 2 h), slije-
Velebit 451
di ra~vanje markacije: l. Bojinac (1 h), d. Rujno (1 h). Nakon 100 m l. je od-
vojak 2’ do vode. Na kraju livade s glavnog puta l. (d. jama Jatara) uskim
prolazima izme|u suhozida i {ume vododerinom do ~istine. Nakon te`eg
uspona, ravnim putem 20’ do crkvice na V. Rujnu.
Du`i put po~inje tako|er u Milovcima, odakle treba od postaje autobusa
300 m prema Karlobagu do gostionice Milovac i jo{ malo do skretanja u za-
selak ^avi}e. Kroz zaselak o{trim usponom na Razvr{je, zatim ravnijim te-
renom prema M. Ledeniku (vidik na more), pa strmije pokraj ku}e Petri~e-
vi}a i Krapi}a i kroz Krapi}a dolac na stazu koja se l. postupno penje pod-
no`jem Bojinca na greben Zvirjak. Nakon prelaska buji~njaka, o{triji us-
pon na Aptova~ku kosu i preko Rujanske kose do ku}e ^avi}a, odakle dob-
rim putem do sveti{ta (v. 14).
Postoji prilaz Rujnu i od pl. doma u Paklenici za 3 h. S Rujna se pak mo`e
dalje VPP-om preko Buljme na najvi{e velebitske vrhove i na slikovite ku-
kove u Bojincu (1 h).
Li~ki prilazi
£ 4. Gospi} – O{tarije 21 km. Do uzdu`nog puta kod biv{e {kole u O{tari-
jama v. Dabarski kukovi, 1. Dalje uzdu`nom stazom v. 9.
Zbog opasnosti od ratnih posljedica, a na preporuku Hrvatskoga planinar-
skog saveza, izostavljeni su prilazi s li~ke strane koji su bili opisani u pri-
ja{njem izdanju vodi~a:
£ 5. Gospi} – Bru{ane – Ramino korito 11 km cestom i 2 h uspona.
£ 6. Gospi} – Rizvanu{a – Jelova ruja 27 km.
£ 7. Gospi} – Divoselo – V. Kraj 9 km – Viso~ica 3,30 h.
£ 8. Gospi} – Rizvanu{a – Zovinovac – Viso~ica 26 km cestom i 1 h us-
pona.
Viso~ica (1460 m). Vrh je jedan od najljep{ih vidikovaca na Velebitu i osobito popu-
laran me|u planinarima iz Gospi}a. Sada je uspon mogu} jedino pod vodstvom iskus-
nih planinara iz Gospi}a, s napomenom da je opasno skretati s markirane staze. Au-
tomobilom se mo`e sti}i na svega pola sata do vrha smjerom Gospi} – Bru{ane – Riz-
vanu{a – Zovinovac – Vodice (26 km). Pod vrhom je 1929. godine sagra|en lijep jedno-
katni Gojtanov dom, koji je dva puta bio spaljen (1940. i 1991.). Sada su na tom mjes-
tu samo ru{evine. Sre}om je ostalo sa~uvano skloni{te nekoliko min od ru{evina koje
su podigli gospi}ki planinari 1990. To je zgrada od betonskih blokova s limenim kro-
vom, u kojoj je desno prostorija za spavanje, a l. ostava.
Od pl. skloni{ta ima jo{ 30’ do vrha Viso~ice. Lijepo izvedena staza vodi j.
padinom uz livade i nakon 10’ dosi`e hrbat (preko hrpta 30 m silaza do Ivi-
VIDOKRUG S VISO^ICE
Ime vrha m km 0°
Gola Plje{ivica 1649 50 37
Ozeblin 1657 45 39
Osje~enica 1796 71 81
Klekova~a 1961 92 90
Zir 852 19 90
Badanj 1638 9 120
Babin vrh 1723 11 122
Vaganski vrh 1757 13 123
Sveto brdo 1751 19 126
Jelovac 1602 3 127
Vi{erujna 1632 8 136
Kozjak 1572 3,5 143
[iljak 1491 1.25 248
Tro{eljev vrh 1442 3 296
Planinarsko skloni{te na Viso~ici (Ana Lemi}) [atorina 1624 35 315
Velebit 453
nog vrela, jedini izvor nadaleko). Dalje hrptom u zavojima kroz bujnu tra-
vu jo{ 20’ na vrh Viso~ice (1616 m). Po mi{ljenju brojnih ljubitelja Viso~ice,
ona je najljep{i vidikovac na Velebitu.
Tatekovo skloni{te
na Stapu
povezuju}i niz zanimljivih detalja. To je poseban svijet, izoliran i od pri-
morja i od visokogorske regije, u kojemu se izmjenjuju pitome zelene ponik-
ve s najstra{nije razvijenim krasom, tzv. japagama. Ovdje }e putnik vidjeti
divovski, neobi~ni kameni obelisk Stapinu, posjetiti {pilju u Vrtlini du-
ga~ku 851 m, ~ije goleme dvorane nemaju premca u na{emu podzemlju, la-
birint minijaturnih kra{kih oblika na Runjavoj glavi, glomazne kukove na
Bojincu itd. Put se mo`e pro}i za dva dana, s no}enjem u pl. skloni{tu na
Stapu (v. 2).
Prva dionica, od Jelove ruje (v. 10) do Stapa, vodi najprije 10’ pre-
ma Viso~ici, odakle d. uzbrdo na prijevoj, zatim preko dvije
ponikve polo`ito u bukovu {umu. Dalje 1 km blagim uspo-
nom po grebenu ispod kamene glavice, 50 m dalje na seos-
ki put kojim ima jo{ 1 km uspona na prijevoj, 30 m iza pri-
jevoja mimo jame Snje`nice. Slijedi blag uspon do prijevo-
ja pod Debelim kukom, odakle silaz na Gornje njivice
(odavde d. odvojak markacije na Debeli kuk 25’ i kuk ^u-
~ul 20’). Slijedi silaz na Donje njivice (odavde d. markirani
odvojak na gljivasti kuk ^u~avac 10’). Jo{ 20’ do skloni{ta Slavko Tomerlin-Tatek
na Stapu, ukupno od Stapa 2-2,30 h.
Pl. skloni{te na Stapu (960 m). Ovaj vrlo lijep i ravan travnati dolac okru`en je sli-
kovitim vapnena~kim kukovima. Na drugoj strani Stapa, u d. kutu, podigli su 1982.
~lanovi PD »Paklenica« iz Zadra, na ~elu sa Slavkom Tomerlinom, jednostavno otvo-
reno skloni{te u obliku kolibe i opremili ga s 20 skupnih le`aja, {tednjakom i pribo-
rom za kuhanje. Poznato je pod popularnim nazivom »Tatekova koliba« (Tomerlinov
nadimak). Voda se uzima iz uske pe}ine, oko 30 m od skloni{ta, s pomo}u posude na
dugom {tapu, a dio godine tu te~e i poto~i}. Skloni{te je popularno zbog romanti~nog
ugo|aja {to ga pru`a taj ravni dolac okru`en bizarnim kamenim kukovima. Nalazi se
na novoj trasi uzdu`nog VPP-a nakon gubitka doma na Viso~ici, koja ujedno mo`e
poslu`iti za izlete u okolicu (v. 13 i 14). U okolici su najbli`i ^u~avac, labilna stijena u
obliku gljive (1 h) i Stapina (40’). Uspon se na Viso~icu s ove strane (3 h) ne preporu~a
(jo{ uvijek postoji opasnost od mina).
£ 14. Dionica Stap – Veliko Rujno 4,30
h. Od pl. skloni{ta na Stapu za markacijom
40’ do Simonovi}a stapine, stometarske
glatke sto`aste stijene koja svojim oblikom
podsje}a na stap (mljekarski alat). Nazva-
na je po velebitskom istra`iva~u dr. Radivo-
ju Simonovi}u (1858.–1950.). Oko 20’ iza
Planinarsko skloni{te Zavrata (M. Mate{i}) nje l. je odvojak od 6’ do pe}ine u Vodenom
SATNICA OD STRUGA
Viso~ica (1616 m) 5,30 h
Badanj (1638 m) 1,10 h
[tirova~ka kosa (1376 m) 20'
Medak 3,30 h
Bunar Marasovac 10'
Babin vrh (1723 m) 1,30 h
Zorani}ev vrh (1702 m) 1,30 h
Vaganski vrh (1757 m) 2h
Malovan (1709 m) 3h
Skl. Ivine vodice (1200 m) 4,45 h
Sv. brdo (1751 m) 6h
Buljma (1394 m) 20'
Vi{erujna (1632 m) 1,20 h
V. Rujno 1,40 h
Dom PD "Paklenica" 2,20 h
Struge i prijevoj Buljma s Kukom od Buljme Starigrad-Paklenica 4,20 h
Velebit 465
Prilazi skupini Vaganski vrh – Sv. brdo
£ 3. Starigrad – Dom PD-a »Paklenica« 2,30 h. Put po~inje kod ben-
zinske crpke nedaleko od hotela »Alan« na j. izlazu iz Starigrada. Od crpke
200 m Jadranskom magistralom prema Zadru, gdje treba skrenuti l. prije
crkve sv. Petra cestom 1 km do recepcije NP Paklenica, odmah iza sela Ma-
rasovi}a.
Ulaz u NP Paklenica. Pla}a se ulaznina, a vrijedi za dva dana. Srednjo{kolci i ~la-
novi pl. dru{tava s iskaznicom imaju 50% popusta (popust ne vrijedi za posjet {pilji
Manita pe} i labirintu bunkera). Planinarima i alpinistima predvi|a se povla{tena
ulaznica za vi{ednevni boravak ili za grupni posjet. Oko 2 km cestom iza recepcije sti-
`e se do ulaza u Klanac, pred kojim je parkirali{te. U blizini recepcije je ulaz u »Atom-
sko skloni{te«.
»Atomsko skloni{te«. Godine 1995. otvoren je ovdje za posjet i podzemni labirint
bunkera od 1730 ~etvornih metara, povezan s 549 m tunela. Dala ga je u najve}oj taj-
nosti uklesati JNA 1950.–53., koriste}i se ka`njeni~kom radnom snagom, luksuzno
ga opremila i nakon toga zazidala, vjerojatno kao atomsko skloni{te. Labirint je bio
opskrbljen kupaonicama koje su oblo`ene plo~icama, vertikalnom ventilacijom visine
50 m, la`nim ulazima itd. Hrvatska vojska u{la je u taj labirint 1991. i on joj je sve do
»Oluje« slu`io kao skloni{te. Zasad je posjet mogu} nedjeljom od 9–12 h (pla}a se
ulaznica). Obavijesti o vremenu posjeta labirintu i Manitoj pe}i daje uprava Parka.
Dalje pje{a~kim putem {to se probija kroz klance stisnut me|u divovskim
stijenama, mjestimice visokim do 400 metara. Te klance neki pogre{no na-
zivaju kanjonom; kanjon je rije~na dolina, a Paklenica samo buji~njak (to-
rent). Put vodi po samom dnu buji~njaka oko pola sata. To je najveli~an-
stveniji dio Paklenice. Dosegnuv{i visinu od 270 m ispod impozantne stije-
ne Ani}a kuka, klanac se iznenada pro{iruje ulaze}i u Ani}a luku, malu ze-
lenu poljanu, neko} popularni alpinisti~ki kamp.
Ani}a kuk i alpinistika u Paklenici. Paklenica obiluje alpinisti~ki za-
nimljivim stijenama, me|u kojima je i glasoviti Ani}a kuk sa stijenom koja
svojom razvedeno{}u, brojnim problemima i prevjesima privla~i pa`nju eu-
ropskih penja~a. Ono {to je prije pola stolje}a u hrvatskom alpinizmu zna-
~io Klek, danas je bez sumnje Ani}a kuk (712 m). U njegovoj su stijeni izve-
deni najte`i penja~ki usponi u Hrvatskoj, a u posljednje doba stijena je pos-
»Klin« u glasovitoj stijeni Ani}a kuka, Pje{a~ki put kroz klanac Velike Paklenice
najljep{oj u Hrvatskoj
Velebit 467
SATNICA OD DOMA U PAKLENICI
Manita pe} 2h
Starigrad 2,30 h
Veliko Rujno 3h
Jama Vodarica 2h
Veliko Mo~ilo 2h
Ivine vodice 4h
Sv. brdo (1751 m) 6h
Buljma 3h
Medak 7h
Crljeni kuk 4h
Vi{erujna (1632 m) 4,15 h
Badanj (1638 m) 5h
Viso~ica (1616 m) 9h
Babin vrh (1723 m) 4-4,30 h
Vaganski vrh (1757 m) 5h
Rami}a ku}a 10'
Velebit 471
JUGOISTO^NI VELEBIT
zemljovid 33, str. 473
Prirodne zna~ajke. Najju`niji dio Velebita, po~ev{i od M. Halana do za-
voja rijeke Zrmanje, u du`ini od 40 km, toliko se razlikuje od podru~ja s. od
M. Halana, da sam ga u svojoj knjizi »Velebit« (Zagreb, 1969.) izdvojio kao
posebnu cjelinu i nazvao ga jugoisto~nim Velebitom. Od ju`noga se razliku-
je po svome polo`aju, smjeru i morfolo{kim zna~ajkama. Smjer njegova
pru`anja postupno se mijenja skre}u}i iz smjera sz.-ji. na istok i udaljuju}i
se istodobno od morske obale. Vrlo je znatna i razlika u visini. Premda po
du`ini ve}i i od sjevernoga i od srednjeg, ovaj je dio Velebita najni`i, {to se
najbolje opa`a s vrha Sv. brda gdje izgleda kao da je Velebitu kraj. Skupinu
mo`emo podijeliti na dva dijela. Jedan su Tulove grede – ]elavac koji se
pru`a od prijevoja Mali Halan na cesti Lovinac – Obrovac do prijevoja Pre-
zid na cesti Gra~ac – Obrovac, u du`inu oko 15 km. To je prostrana gorska
visoravan gdje se bez neke pravilnosti di`u brojni vrhovi. Ipak se uz rubove
visoravni mogu zapaziti nizovi uzvi{enja koji donekle poprimaju oblik gre-
bena. Primorski niz po~inje s Tulovim gredama (1120 m) i nastavlja se pre-
ma istoku s Vilenskim vrhom (1058 m) i Prologom (984 m), a li~ki zapo~i-
nje kod M. Halana; u njemu su najvi{i ^etinarica (1179) i ]elavac (1198 m),
na kojemu str{i izdaleka vidljiv TV toranj. Me|u njima se pru`a prostrana i
nepravilna valovita uzdu`na udolina Duboke jasle, poznata kao najve}e
pa{nja~ko podru~je na Velebitu. U ovome je dijelu nekoliko detalja koji su
vrijedni osobite pa`nje. Prvo su Tulove grede zbog ljepote oblika, zatim niz
kra{kih polja La|a – ^aber – Pu~i – Prosenjak jedinstven po bogatstvu obli-
ka ogoljeloga kr{a. Nakon toga dijela, gdje je Velebit spao na prosje~nu visi-
nu od 1000 m, on u idu}em dijelu Crnopac – Tremzina po posljednji put pri-
je svoga zavr{etka u kanjonu Zrmanje posti`e znatniju visinu. Taj se dio
prote`e od spomenutoga Prezida do rijeke Zrmanje, koja svojom dolinom
~ini luk oko posljednjega velebitskog izdanka. Taj se posljednji dio Velebita
sastoji od dva morfolo{ki prili~no razli~ita podru~ja: zapadnog, sa znatnim
vertikalama, brojnim okomitim stijenama, pravim labirintom kukova i po-
nora, s najvi{im vrhom Crnopcem, i isto~nog, koji je jednoli~na valovita vi-
soravan kra{kog karaktera, mozaik bezvodnoga kamenjara i travnatih
kra{kih dolaca. U tome je dijelu zanimljiv lak popre~an prijelaz od Vu~ipo-
lja i mimo Dubokog dola sve do izvora Krupe kod manastira Krupe, s us-
Zadnji izdanak Velebita u kanjonu Zrmanje Gradina Rakovnik na krajnjem jugoistoku Velebita
Iz Tulovih greda
Velebit 475
£ 3. Prezid – Crnopac 2 h.
Do Prezida v. 2. Na polju
Prezidu (9 km od Gra~aca)
najvi{a je to~ka ceste (757
m), a 500 m iza nje tunel od
160 m (dovr{en 1972.). Mar-
kacija po~inje prije tunela,
na mjestu gdje se odvaja sta-
ra cesta od nove. S ceste od-
mah uzbrdo, a kod dva veli-
ka bunara l. u {umovito pod-
ru~je. Iznad {ume oko ogra-
|enog dolca u kamenjar, a od
napu{tenih Veselinovi}a sta-
Motel »Cerova~ke pe}ine«
nova kozjom stazom do ma-
loga prijevoja. Slijedi uspon na greben i njim u i. smjeru na vrh (1403 m). [i-
rok vidik na Liku i Ravne kotare.
£ 4. Gra~ac – Cerova~ke pe}ine 1,30 h. Iz Gra~aca cestom prema Kni-
nu 4 km do ra~vi{ta, gdje d. skre}e cesta prema zaselku Kesi}i. Nakon 1
km, iza posljednje ku}e, cesta zavr{ava na ure|enom parkirali{tu (550 m)
ispod motela »Cerova~ke pe}ine« (u privatnom najmu). Odavde putokazna
plo~a upu}uje na solidno gra|enu stazu, koja se u zavojima i stubi{tem us-
pinje kroz {umu, oko 20’ do ulaza u Donju pe}inu i jo{ 10’ u Gornju. Ulazi
su zatvoreni re{etkama i posjet je mogu} samo u pratnji vodi~a (pla}a se
ulaznica). Posjet s vodi~em je dnevno od 8 do 20 h (osim ponedjeljka) uz
prethodnu najavu Veselku Juri}u, 23440 Gra~ac, Zagreba~ka b.b. Tiskan je
prospekt-vodi~ s tlocrtom {pilja. U Donjoj pe}ini je istra`eno 2400, a u Gor-
njoj 1250 m kanala. U svakoj je ure|eno za posjet oko 850 m. Bogate su
{piljskim nakitom, jezercima, kamenicama, i okamenjenim sigastim slapo-
vima. Istra`iva~i su na{li mnogo paleontolo{kog materijala.
Usponi na Ozeblin
£ 4. Udbina – Kuk 16 km – Radovica – Ozeblin 2,30 h. Polazi{te za us-
pon je Udbina (830 m) na cestovnom kri`anju za Plitvice (51 km), D. Lapac
(26 km) i Gra~ac (35 km). Autobusne veze postoje s Plitvicama i Gra~acom.
Udbina je prastaro mjesto smje{teno na slikovitoj glavici koja dominira nad Krbav-
skim poljem. U povijesti je imala va`nu ulogu, u 10. st. kao sjedi{te Krbavske `upe, a
od 1185. biskupije. Jo{ se vide tragovi biskup- VIDOKRUG S OZEBLINA
skog dvora i stolne crkve, a na najvi{oj to~ki
mjesta ostaci tvr|ave (Gradina, 849 m). Pos- Ime vrha m km 0°
ljednjega vlasnika grada, krbavskoga kneza Sljeme 1032 147 2
Ivana Karlovi}a, istjerali su Turci 1426., ali ga Grme~ 1604 52 87
narodna predaja jo{ i danas pamti (Karlovi}a Osje~enica 1796 31 102
dvori i Karlovi}a korito na Plje{ivici). Za Tura- Klekova~a 1961 53 108
ka je Udbina bila sjedi{te li~kog sand`aka. Ti- Vitorog 1907 107 120
jekom Drugoga svjetskog rata iz Udbine je is- [ator 1872 77 130
tjerano hrvatsko i naseljeno srpsko stanov-
Ilica 1654 43 138
ni{tvo. Nakon akcije »Oluja« iselilo se srpsko
pu~anstvo i u puste ku}e uselilo mnogo hrvat- Troglav 1913 90 140
skih izbjeglica iz Bosne. S Gradine na si. rubu Dinara 1831 67 144
mjesta, 5' od sredi{ta, krasan je vidik na Krbav- Kremen 1591 13 176
sko polje i Plje{ivicu, {to ne bi trebao propustiti Sv. brdo 1753 37 222
ni jedan posjetitelj. S Udbine je nekoliko mo- Vaganski vrh 1758 38 230
gu}nosti uspona na Ozeblin. Najzanimljiviji je Viso~ica 1619 43 247
kroz 8 km dugu dolinu Kozju dragu (5 h), a naj- [atorina 1624 66 277
kra}i preko Kuka, koji ovdje opisujemo. M. Rajinac 1699 72 290
S kri`anja u Udbini put vodi 16 km ces- Klek 1181 95 328
tom prema D. Lapcu do prijevoja Kuk Gola Plje{ivica 1649 26 336
O{tri Medvje|ak
Oko 3 km zra~ne linije i. od hotelskoga kompleksa u turisti~kom sredi{tu
Plitvi~kih jezera pru`a se kao sz. nastavak Li~ke Plje{ivice {umovita gor-
ska kosa Medvje|ak duga~ka 8 km. Sa sredine njezina hrpta di`u se dva
stjenovita vr{ka: O{tri Medvje|ak (884 m) i Tupi Medvje|ak (868 m). Nji-
hovo ime prili~no dobro oslikava oblik. Po prirodnim svojstvima masiv je u
svemu nalik Plje{ivici, jedino znatno zaostaje visinom. Ogoljeni vrh O{trog
Medvje|aka lijep je vidikovac. Do njegova je vrha od Plitvi~kih jezera samo
1 h hoda (300 m visinske razlike). Posjetitelji Jezera neopravdano ga zane-
maruju, ~emu su djelomice krivi turisti~ki prospekti i vodi~i. Cjelovita slika
o Jezerima ne mo`e se ste}i samo {etnjama uz obalu i upravo je Medvje|ak
vidikovac koji pru`a vidik na ~itavo podru~je izme|u Kapele i Plje{ivice u
Kremen
Kremen se pru`a j. od Plje{ivice kao njezin nastavak u onom planinskom
nizu koji se na granici Dalmacije posve pribli`ava Velebitu. Po svojim je
prirodnim svojstvima vrlo sli~an Ozeblinu. Od njega je udaljen samo 15 km
zra~ne linije. Odvaja ih
prijevoj Kuk preko kojega
prelazi cesta Udbina –
Bruvno – Mazin – Lapac.
Di`e se nad li~ku visora-
van oko 1000 m visoko, ali
prilaz znatno olak{ava
{umska cesta koja se na
prijevoju ispod Kremena
pribli`ava vrhu na samo 1
h hoda. Najljep{i je pogled
Po{tak
U najju`nijem izdanku Plje{ivice, stisnutom izme|u Velebita i Dinare, na-
lazi se zanimljiv sto`ast vrh Po{tak (1425 m) koji se lijepo vidi iz vlaka na
li~koj `. pruzi kod postaje Zrmanja. Ovdje, u blizini trome|e Like, Bosne i
Dalmacije, ve} se pomalo osje}a mediteranski utjecaj u klimi i vegetaciji ko-
ji prodire uzvodno dolinom Zrmanje. Sa si. strane, odakle je glavni pristup,
Po{tak izgleda poput stjenovita sto{ca koji se di`e iz prostranoga kra{kog
kamenjara. Na podno`ju njegovih stijena je mali {umski pojas koji slici daje
osobit sklad. Zbog toga privla~i ve}u pa`nju od svoga vi{eg susjeda u Ke~i-
noj kosi (1443 m). Po{tak je u stru~noj literaturi poznat po bizarnim kame-
nim oblicima na z. podno`ju vrha, na visini od oko 1200 m. Na Po{taku ne-
ma pl. objekata, a ni markacije nisu obnovljene, no kako su padine od `. p.
Zrmanja pa gotovo do vrha bez {ume vidici su nesmetani i orijentacija laka.
Od `. p. vodi preko kamenjara i podno vrha {umska cesta kojom se mo`e us-
pon skratiti na samo 1 h, ali je cesta zasad vozna samo za terenska vozila.
£ 1. @. p. Zrmanja (Otri}) – Po{tak 2,30 h. Prije}i prugu 10 m l. od ru{e-
vina `. p. i kroz borik sti}i na cestu. Kratko zatim skrenuti d. na kr{evitu
padinu kojom treba dalje bez puta ravno do stijena (1,40 h), odakle d. na
vrh jo{ 1 h. @elimo li usput posjetiti Po{takove kamene stupove, dr`at }emo
se {to vi{e l. od najve}e {umske plohe na Po{takovoj padini. Penju}i se pre-
ma vrhu, z. od njega, na mjestu gdje staza prilazi prijevoju izme|u Po{taka
i maloga kamenog kuka, vidi se d. u dubini od 200 m travnata poljana s
Po{takovim kukovima (silaz bez puta10’).
Po{takovi kukovi. Usred blago nagnute travnate visoravni osovljeno je 5–6 zanim-
ljivih kamenih obeliska razli~itih oblika i dimenzija. »Riznica neobi~nih, fantasti~no
izmodeliranih oblika u kamenu, koji svojim dimenzijama i formama prvo za~u|uju, a
onda i poti~u na razmi{ljanje, kako i {to je bilo u stanju stvoriti ne{to ovakvo.« Prema
mi{ljenju geologa, u postanku ovih monolita imala je ulogu eolska erozija (bura je
brusila kamen nose}i o{tra zrnca dolomitnog pijeska, a oduprli su joj se samo tvr|i di-
jelovi stijene). Vrlo zahvalni fotografski motivi!
Staza se s prijevoja nastavlja blagim usponom do hrpta u zale|u Po{taka i
njim l. izlazi na vrh. Vrh se sastoji od tri kr{evite glavice, me|u kojima je
travnata uvala promjera 30 m. Vidik se pru`a na j. Velebit, prostrane liva-
de oko Gute{ina vrha, Osje~enicu i Dinaru. Na podno`ju se vidi `. p. s koje
smo do{li, a na sz. strani kra{ko polje Velika Popina. Putem nema vode.
Ljetni uspon ne valja planirati usred dana zbog izlo`enosti suncu. Zagre-
ba~ki su planinari 1986. postavili na vrh upisnu kutiju i produ`ili markaci-
ju preko Ljubine poljane i Babi}a jezera do `. p. Ti{kovac na Unskoj pruzi
(v. Ilicu u poglavlju Planine Dalmacije).
£ 2. @. p. Zrmanja (Otri}) – Ljubina poljana 8 km – Po{tak 1 h. Ces-
tovni prilaz vodi od `. p. u s. smjeru prema Gra~acu i nakon 1 km prelazi
mostom `. prugu. Iza mosta, 100 m l. u Otri}u je kri`anje za Gra~ac i Lapac,
a odmah iza mosta d. skre}e uzbrdo {umska cesta (sada je u lo{em stanju i
samo za terenska vozila), koja se u zavojima pribli`ava Po{takovu pod-
no`ju. Potkraj prolazi kroz {umski pojas i izlazi iz njega na samome pod-
no`ju stijena (7. km od mosta). Tu zapo~inje Ljubina poljana (oko 1000 m).
Cesta preko nje prelazi u {umu, no mi ostavljamo cestu ve} na po~etku,
skre}emo o{tro d. jednim odvojkom u {umu i nakon 100 m izlazimo na liva-
de. Slijedi pje{a~ka staza donjim rubom {ume u blagom usponu po travna-
toj padini obilaze}i vrh s d. strane do prijevoja iznad kukova. Dalje v. 1.
LITERATURA
Markovi}, M.: O postanku kamenitih stijena na Po{taku. NP 13, 1961., 175; Rukavina, A.: Po{tak (1425 m). NP 30, 1978., 104; Milas,
I.: Po{tak. NP 37, 1985., 154.
Ilica
zemljovid na str. 588
Smje{taj. Na trome|i Like, Dalmacije i Bosne di`e se prili~no visoka, ali
malo poznata planina Ilica (u narodu se ~uje i ime Uilica). Strogo uzev{i,
ona nije samostalan masiv, nego s. izdanak Dinare, duga~ak oko 15 km.
Pru`a se izmedu Krkine pritoke Buti{nice i zapadnobosanske visoravni.
Granicom prema Dinari mo`emo smatrati 1000 m visok prijevoj preko ko-
jega prelazi cesta Knin – Bos. Grahovo. Prema Bosni se, poput Dinare,
spu{ta {umovitim padinama, dok se na hrvatsku, jz. stranu ru{i strmom i
stjenovitom, ali {umovitom padinom, u kojoj je osobito lijepa sastojina cr-
noga bora. Ispod te padine je uska, zelena dolina Buti{nice. Dolinom prola-
zi unska `. pruga koja najkra}im putem povezuje Dalmaciju sa sj. Hrvat-
skom. Najvi{em vrhu Ilice, Bursa}u (1654 m), mo`e se s bosanske strane
Dinara
zemljovid 34, str. 498
Smje{taj i zna~enje. Iako je Dinara najvi{i vrh u Republici Hrvatskoj, ne
isti~e se osobitom visinom (najvi{i vrhovi Dinarida su u Durmitoru i Prok-
letijama), ali se ipak glomaznim oblikom i du`inom svoje jz. stijene duboko
doima svakoga tko je ugleda. Dinara je postala simbolom najve}ega planin-
skog lanca na Balkanskom poluotoku i dala mu svoje ime; ona je bogata riz-
nica svih onih povr{inskih i podzemnih oblika {to ih obuhva}a pojam di-
narskoga krasa. Njezin je masiv prirodna granica izme|u Dalmacije i Bos-
ne, razdvajaju}i poput nepremostiva zida dva razli~ita svijeta: mediteran-
ski i kontinentalni. U povijesti hrvatskoga naroda taj je zid imao va`nu,
~esto i sudbonosnu ulogu. Pod nje-
govim je okriljem stvorena jezgra
prve hrvatske dr`ave, a stolje}ima
je bio prirodna brana pred turskim
naletima. Iako jedva 60 km zra~ne
linije od mora, Dinara je sa svojim
susjedima, na`alost, i mo}na pre-
preka blagotvornom utjecaju kli-
matskih, gospodarskih i kulturnih
strujanja s Mediterana.
}e odavle jo{ oko 1 km i lo{im seoskim putem prije}i preko mosta na drugu
stranu, jo{ 2 km u napu{teno selo Mirkovi}e gdje mo`e parkirati kod biv{e
{kole. U Mirkovi}ima cesta zavr{ava i odavle treba nastaviti 1 h uz blagu
padinu kra{kim kamenjarom, obraslim tek tu i tamo oskudnom {ikarom.
Pro{av{i Bukvine stanove (kolibe s cisternom) i ostatke stanova Podi}i, po-
~inje uspon kojim treba dobrih 2 h na hrbat planine, l. od najvi{ega vrha a
d. od izrazitog prijevoja Samara. Dr`e}i se tog smjera orijentacija }e biti la-
ka unato~ kri`anjima pastirskih staza. U drugom dijelu uspona prolazimo
kroz bukovu {umu, a zatim kroz {umu crnoga bora zvanu Crni tavan koja
se tu sa~uvala kao nekim ~udom, iako su njome harali po`ari. Iza{av{i na
hrbat, treba njime d. prema vrhu jo{ 1,30 h.
LITERATURA
(D.- skr. Dinara). Roca, S.: Utisci sa D. Narodni list 48, 1909., 103; Balenovi}, V,: Izlet HPD povodom 1000 godina hrv. kraljevstva. Ve~er
6, 1925., br. 1424 i 1425; Kraja~, I.: Na D. Jutarnji list 14, 1925., br. 4838; Kraja~, I.: Na D. HP 21, 1925., 1 i 27; Cevc, C.: D. PV 26,
1928., 18 i 38; Poljak, J.: Cetina. HP 25, 1929., 96; Horvat, I.: Dinarske planine. HP 27, 1931., 332; Horvat, I.: Istra`ivanje vegetacije u
Dinarskim planinama. Ljetopis JAZU 44, 1932., 122; Regner, B.: D. planina, njena karakteristika i turisti~ka va`nost. Soko na Jadranu 9,
1934., 12; Filipovi}, S.: Sto~arski `ivot na planini D. Gospodarski kalendar 1934.; L. R.: Preko D. planine na [atorsko jezero. Novo doba
20, 1937., br. 164; Stipi}, Lj.: Sa hladne Cetine na kr{nu D. HP 32, 1938., 135; Filipovi}, S.: Dinarske planine, pa{a i mljekarstvo na
njima. Zagreb 1938.; Gunja~a, S.: Radovi na crkvi i groblju Svetog spasa. Ljetopis JAZU 55, 1949., 87; Grimani, A.: Bura i dom na D. NP
10, 1958., 1; Behrem, B.: Prvi put na D. NP 21, 1969., 68; Ormanec, K.: Uspon na D. NP 25, 1973., 181; Tollazzi, B.: Splitski planinari
na D. NP 25, 1973., 186; Jal`i}, B.: Gospodska pe}ina na izvoru Cetine. NP 25, 1973., 215; Tollazzi, M.: Dinaro, Dinaro. NP 31, 1979.,
55; Jutrovi}, T.: D. NP 37, 1985., 80; Poljak, @.: Dinara i njezini susjedi. Ekolo{ki gl. VI,5, sije~anj 1998., 6; Poljak, @.: Dinara – carstvo
kamenjara. Matica 10, 2000., 44; Kova~evi}, A.: Kijevo i okolica: kulturno-povijesna, etnografska i prirodna ba{tina Hrvatskog podinarja.
Op}. poglavarstvo Kijevo, 2000.
Svilaja
Prirodne zna~ajke. Svilaja se prote`e poput velikoga pravilnog zemljina
nabora od Sinjskoga polja prema sz. do Petrova polja kod Drni{a u du`inu
od 30 km. Na sz. strani odvaja je samo donekle od Kozjaka (Kijevskog) pri-
jevoj Leme{ (860 m) kojim prolazi cesta Vrlika – Drni{, pa s Kozjakom ~ini
stanovitu orografsku cjelinu. Njezino podno`je ovija cestovni krug Sinj –
Vrlika – Drni{ – Mu} – Sinj, s kojega polaze i svi usponi u planinu. Uza sva
obilje`ja dinarskih planina (smjer pru`anja, vapnenci iz razdoblja krede,
flora, bezvodni kamenjar), ona ima i neke posebnosti. Od svih dalmatin-
skih planina najvi{e je obrasla vegetacijom i najmanje ima ogoljelih stijena.
Kame{nica
zemljovid 36, str. 508
Prirodna svojstva. U planinskom nizu Ilica – Dinara – Troglav – Ka-
me{nica, ova posljednja je zadnja karika, planinarski najmanje poznata i
te{ko pristupa~na. Ve}i njezin dio, zajedno s najvi{im vrhovima, pripada
Bosni. Konj (1856 m, na starijim kartama 1849 m) nalazi se 3 km preko
granice, a vrh Kame{nica 1 km. Planina po~inje kao {iroka visoravan kod
Vaganjskog prijevoja (1173 m), gdje grani~i s Prolog-planinom koja je pove-
zuje s Troglavom. Postupno se di`e kao Donja Kame{nica u ji. smjeru, u po-
~etku s vrlo bogatim reljefom (dolci i stijene), zatim sa sve jasnije oblikova-
nim grebenom, postigav{i u Konju najve}u visinu. Iza Konja naglo gubi na
visini i kao odsje~ena zavr{ava nad Bu{kim blatom. Planina obiluje speleo-
lo{kim objektima. Dosad ih je istra`eno oko 40. Najdublja je Jama na Bliz-
ni~kom brigu (250 m). Kame{nica je nekada »`ivot zna~ila« za stanov-
ni{tvo izme|u Kame{nice i Cetine. Jz. padina, koja gravitira prema Dalma-
ciji, obiluje `ivim bunarima, izvorima i lokvama. Sredinom 20. st. na njoj je
paslo vi{e od sto tisu}a sitne i podosta krupne stoke. Sto~arstvo, a tako|er i
poljodjelstvo, neprestano nazaduje, tako da su nekada{nje oranice danas
postale pa{njaci, a u napu{tenim selima sve je vi{e ru{evina. Na planini se
razlikuju dvije vrlo razli~ite padine: bosanska, na si. strani, koja je strma,
te{ko prohodna i obrasla {umom bukve i jele, te dalmatinska, na jz. strani,
koja je bla`a i siroma{nija {umom. Tu su jedini ve}i {umski kompleksi buk-
ve Mil~i}, Poljane i Bukve. Ni`i su dijelovi obrasli hrastom, grabom i jase-
nom. U posljednje doba Kame{nica postaje sve zanimljivija botani~arima.
Planinarstvo. Po~etkom tridesetih godina 20. st. Kame{nica je privukla
pa`nju splitskih planinara-skija{a, jer je tada{nja cesta Split – Livno zimi
na Vagnju prolazila me|u snje`nim padinama prikladnima za skijanje.
KARTA, film
Izbor prilaza. Iz Drni{a se mo`e do pl. doma iz samoga grada preko sela
Li{njaka (na z. strani planine) ili od `. p. preko Kuline kapele (uspon s i.
strane). Udaljenost od grada do `. p. je 2,5 km. Jednako tako postoje i dvije
mogu}nosti cestovnog prilaza do pl. doma, jedan s i., drugi sa z. strane. Prvi
je identi~an s pje{a~kim putem preko Li{njaka, a drugi se odvaja s ceste Dr-
ni{ – Knin u Siveri}u (4 km od Drni{a) i nakon 3,5 km spaja se s cestom pre-
ko Li{njaka oko 500 m ispod doma. Markacija iz napu{tenog sela Tepljuha
vi{e se ne obnavlja. Posjet Promini atraktivan je za turiste koji ljetuju na {i-
benskom podru~ju.
(starohrvatski Sv. Martin od Kru{evika). Prvi se put spominje 1104. g., a obnovljena
je sredinom 17. st. Zanimjiv je ste}ak (plo~a) s drevnim hrv. grbom (polumjesec i zvi-
jezda) i malo ispod crkve siva stijena sa spomenikom (klin, karabiner i penja~ko u`e)
s uklesanim imenima ~etvorice hrv. alpinista koji su 1974. poginuli na Kavkazu.
Sv. Mihovil od La`ana. Od staze za dom odvaja se nekoliko min prije doma l. goto-
vo vodoravna staza od 15’ do crkvice sv. Mihovila od La`ana (282 m) koju vrijedi pos-
jetiti zbog lijepa polo`aja i kao povijesno mjesto. La`ani se spominju u Trpimirovoj
darovnici iz 852. g., a crkva 1171. Crkva je jednobrdnog tlocrta, predromani~kog tipa,
a unutra{njost joj je ra{~lanjena s tri arkade sa svake strane. Pored crkve je zanimlji-
va okrugla obrambena kula iz 16. st.
Pl. dom pod Koludrom (325 m) je zidana prizemnica koju je HPD »Ante Bedalov«
iz Ka{tel Kambelovca sagradio 1992. (otv. 6. o`ujka), na zemlji zvanoj Prigatorij gaj
(1500 m2) koju je planinarima ustupio `upni ured. Za zahvalu, pl. dru{tvo je u blizini
sagradilo kapelicu sv. Roka. Dom ima tri prostorije; spavaonicu s 8 kreveta, blagovao-
nicu i prostoriju s ognji{tem u narodnom stilu koja je uvijek otvorena za gosta nam-
jernika. Elektrike nema, voda je iz cisterne. U blizini se nalazi izvor Budrina. Ku}a je
obi~no otvorena vikendom kada dolaze ~lanovi na izlet (tada je na ku}i zastava pa se
ve} izdaleka zna ima li koga u ku}i). Ime nosi po stijeni Koludar (600 m) koja se di`e
iza doma.
Uspon iz doma ravno uzbrdo, pa preko Po`arnog puta za markacijom kroz
najvi{i vinograd i kamenu ku}icu, te uz suhozide i napu{tena terastata po-
lja do hrastika pod stijenom i na njezin vrh s l. strane. Malo je lak{a varijan-
ta koja ide Po`arnim putem malo l., pa tek tada skre}e uzbrdo.
»Orlovo gnijezdo« (598 m) jest
jednostavno, stalno otvoreno sklo-
ni{te sagra|eno od priru~nog mate-
rijala, kamena i drva, koje su podig-
li planinari iz Ka{tel Kambelovca
1997. U njemu je ognji{te, stol s dvi-
je klupe i 5 jednostavnih le`aja.
Osobitost skloni{ta je u tome {to se
nalazi na rubu stijene, doista poput
orlova gnijezda, odakle je orlovski
vidik na Ka{tela, Split i more.
Mosor
zemljovidi 37 i 38, str. 519 i 526
di preko [ipa~kih dolaca pod glavno bilo, a zatim se jakim usponom penje
kroz ljuti kr{ i grmlje pod hrbat do raskri`ja: l. markacija vodi uzdu`nim
putem po hrptu za Ljubljan, a d. za 5’ izlazi do Vickova stupa na vrhu Mo-
sora.
Vickov stup (1325 m) ima oblik deseterokuta, sastavljen je od `eljeznih plo~a, sa {i-
ljastim vrhom, postavljen na betonsku podlogu i pri~vr{}en ~eli~nim stegama. Prom-
jer mu je 2 m. Unutar stupa su klupe za odmor i upisna knjiga. Vrata i prozori su u
brodskom stilu. Stup je podigla pl. sekcija SD-a »Arsenal« iz Splita 1952., a obnovio
PK »Split« 1972. Vrlo je privla~na izletni~ka to~ka jer svojim polo`ajem, iako nije na
najvi{em vrhu, omogu}uje na sve strane {irok vidik. Osobito je zanimljiv pogled na
drugu stranu planine, si. na vrh Jabukovac (1192 m), ~ija je okolina najdivljiji, najuz-
burkaniji i najneprohodniji dio Mosora, a preko njega na Sinjsko polje.
Od vrha se mo`e l. ili d. nastaviti grebenskim putem uzdu` Mosora. Povra-
tak u dom mogu} je varijantom koja se spu{ta isto~nije od vrha. Provedena
je radi kru`nog kretanja prilikom »Uspona `ena na vrh Mosora«, a mo`e se
povratak kombinirati i s usponom na Kabal, najvi{i vrh Mosora (v. 5), do
kojeg ima hrptom 30’.
£ 5. Veliki Kabal 2,30 h. Od doma u i. smjeru 100 m do raspu}a (l. Veliki
Kabal, d. Dubrava). Nekoliko minuta poslije odvaja se kod napajali{ta l.
markirana staza kr{evitim putem i jakim usponom do vrha (1339 m). L. od
puta, kojih 30’ od doma, vrijedi pogledati otvor jame V. Gajna (dubina 170
m). Vidik je s vrha sli~an onome s Vickova stupa. V. Kabal je najvi{i vrh Mo-
sora. Nalazi se u kamenitom
hrptu te omogu}uje vidik na
obje strane i na vrhove po bi-
lu Mosora. Posebice je za-
nimljiv vidik nakon bure ka-
da se u daljini mogu ugledati
planine Apeninskog poluo-
toka i svi srednjodalmatin-
ski otoci. S vrha se mo`e
prema ji. spustiti markira-
nom stazom za 30’ do prije-
voja Ljuto kame (1089 m) i
dalje d. u Giromettin dom za
1,15 h ili l. u Donji Dolac na
drugoj strani Mosora za 2 h. Pl. skloni{te »Kontejner« (Goran Gabri})
SATNICA OD LUGARNICE
Sitno Gornje 1,30 h
@rnovnica 2h
Ku~ine 3h
Giromettin dom 2h
Kunjevod 30'
Ljubljan 1,30 h
Debelo brdo 2h
Klis Grlo 4h
Dugopolje 3h
LITERATURA
(M. – skr. Mosor) ]urkovi}, V.: Vila od M. Zora dalm. 1, 1844., 187; Perun~ino Gojen~e: Na M. Nar. list 18, 1879., 82; Rutar, S.: [to zna~i
ime »M.«? Nada 1, 1883., 5; Ivani{evi}, F.: Poljica. Narodni `ivot i obi~aji Zagreb 1903-6. (639 str.); Kerner, F.: Geologische
Beschreibung der M. planina. Wien 1904. (340 str.); Pavich Pfauenthal, A.: M. (na hrv., tal. i njem.) Leipzig 1907. (62 str.); Lukas, F.: O
M. (granice, ime, postanak). Velebit 1, 1908., 186; Pavich Pfauenthal, A.: M. Smotra dalm. 21, 1908., br. 78-85; Girometta, U.:
Vranja~a. HP 22, 1926., 33; Prebeg, Z.: Hrv. planinarstvo u Dalmaciji. Ve~er 7, 1926., br. 1651; Girometta, U.: »Ledenice« u srednjo-
dalm. kr{u. HP 23, 1927., 93; Buli}, V.: Planinari na M. Novo doba 10, 1927., br. 162 i 234, 1927.; 12, 1929., br. 57; Tresi} Pavi~i}, A.:
M. do 100 godina. Novo doba 10, 1927., br. 297; Cevc, P.: M. PV 28, 1928., 9 i 34; Bonjolo, E.: Iz zimskih motiva na{eg M. Jadranska
po{ta 5, 1929., 54; Girometta, U.: Jo{ o Vranja~i. HP 26, 1930., 20; Girometta, U.: M. planina. HP 26, 1930., 76; Sinov~i}, S. I.: Crtice iz
pro{losti M. HP 26, 1930., 86; Bognolo, E.: S Englezima na M. HP 26, 1930., 115; Girometta, U.: Turizam m. podru~ja. Novo doba 13,
1930., br. 44; Pasari}, J.: Pl. dom na M. HP 27, 1931., 314; Stahuljak, V.: Pl. slava na M. HP 28, 1932., 337; Cveti{i}, V.: Sun~ani dan
na M. S planina i gora IV, 1933., 73; Horvat, L.: Izlet na M. HP 30, 1934., 194; Stanger, U.: Istarska glavica na M. Istra 6, 1934., br. 10;
Girometta, U.: Turizam m. podru~ja. Soko na Jadranu 9, 1934., br. 1-2; Copeland, F.: An ascent of Mount M. Jugoslavija 5, 1934., 205;
Girometta, U.: Spiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. HP 31, 1935., 289 i 323; Cveti{i}, V.: Dojmovi s M. Jutarnji list 24, 1935., br. 8405;
Cveti{i}, V.: M. Svijet 10, 1935., br. 1; Regner, B.: Pioniri planinarstva u Splitu. HP 31, 1935., 82; Vrdoljak, S.: Na Ljutom kamenu. HP
32, 1936., 353; Maru{i}, D. F.: M. u pohode. Novo doba 19, 1936., br. 214; Girometta, U.: Lugarnica na M. Novo doba 20, 1937., br. 3;
Vrdoljak, S.: Na{ {umski dan. HP 34, 1938., 33; Vrdoljak, S. Veselje u Kr{u. HP 34, 1938., 362; Banovec, @.: Sa puta na M. HP 35,
1939., 225; Regner, B.: M. planina i po~eci planinarstva u Splitu. Gl. Prim. banovine 2, 1939., 6; Stefanovi}, R.: M., planina bratske
suradnje seljaka i planinara. Na{a domovina 3, 1940., br. 1-2; Lu~i} Roki, P.: U splitskom kraju. HP 37, 1941., 18; @agri, M.: M. PV 41,
1941., 88; Vrdoljak, S. Prvi posjet M. nakon oslobo|enja. NP 1, 1949., 205; Grimani, A.. Vranja~a i Bi{evo biseri prirodnih ljepota. NP 1,
1940., 205; PD »Mosor« 1926–1951. PD »Mosor« Split 1951. (52 str.); Grimani, A.: Na{i splitski izleti. NP 3, 1951., 168; Grimani, A.:
Vickov stup na M. NP 4, 1952., 233; Kirigin, B.: Visinska meteorolo{ka stanica Ljuva~ – M. NP 5, 1953., 185; Feren~ina, J.: Lugarevom
stazom na strmi M. NP 5, 1953., 202; Ljubeti}, J.: U srcima na{im po~iva gromada granita. NP 6, 1954., 455; Vrdoljak, S.: Kroz pro{lost
do sada{njice. NP 6, 1954., 351; Peruzovi}, S.: Pioniri na M. NP 8, 1956., 247; Krpan, M.: Ptice planine M. i najbli`e okolice. Larus 9-10,
1957., 125; Poljak, @.: M. NP 10, 1958., 4; B.I.^.: Uvodi}ev »Manifest pl. misli«. NP 10, 1958., 24; Dul~i}, V.: Sjevernom padinom M.
NP 10, 1958., 181; Tartaglia, S.: Sa jednog spel. istra`ivanja. NP 10, 1958., 184; Filips, \.: Borova {umica kod doma na M. ugro`ena od
prelca. NP 13, 1961., 101; Markovi}, M.: O imenu M. NP 15, 1963., 28; Polji~ki zbornik 1, 1968. i 11. Zagreb 1971. Izd. KPD Polji~ana
Priko; Vrdoljak, S.: PD »Mosor« Split 1945–1967. Komisija za povijest sporta SOFK Hrvatske. Split-Zagreb 1988. (76 str.); Poljak, @.:
Planinarstvo u Dalmaciji i U. Girometta. NP 21, 1969., 107; Regner, B.: Zapisi o m. lugarima. NP 22, 1970., 127; Grimani, A.: Kako smo
gradili Vickov stup. NP 24, 1972., 185; Vrdoljak, S.: Srda~ne veze planinara i m. stanovnika u pro{losti. NP 24, 1972., 102 - 50 godina
PD »Mosor« Split. Split 1975.; Bla{kovi}, V.: M. i njegov heroj Vicko. NP 31, 1979., 251; Margeti}, A.: Pod Svetojurskom stijenom (Kozik).
PL 5, 1975., 82; Margeti}, A.: Sa m. lugarnice na Debelo brdo. PL 5, 1975., 37; Tollazzi, B.: Usponi na M. NP 27, 1975., 94; Tabak, P.:
M. pasteli. NP 27, 1975., 123, 169 i 204; Tollazzi, B.: Usponi »100 `ena na vrh M.«. NP 28, 1976., 127; Margeti}, A.: Mosorska Tepla
Pola. NP 32, 1980., 42; Pera, M.: Tajne M. NP 33, 1981., 252; Lovri}, K.: Pedeset godina na M. NP 33, 1981., 252; Petri~evi}, S.: Vesele
`ene m. NP NP 34, 1982., 145; Sunko, M.: Trideset godina Vickovog stupa na M. NP 34, 1982., 279; ^eko, M.: Oj M. NP 43, 1991., 71;
Petri~evi}, S.: Put Vile M. HP 87, 1995., 204; Gabri}, G.: 70 godina {pilje Vranja~e. HP 91, 1999., 11-12, 338.
Br. 27. @rnovnica od 5,30 do 16 h svakih 30’ (sub. u 5,00; 6,00 i 12,00, u ned. u 5,30; 12,00 i 19,00)
Br. 29. Srinjine –Tugare – Naklice (T do Tugara, G do Gata) r. d. u 5,10; 6,00; 8,30; 10,30; G11,45; G13,30; 14,30;
15,30; T16,30; 18,15 i T20,30;
sub. 5,10; 6,00; 8,30; 10,30; 12,10; 14,30; T16,30; 18,15; 20,30 i 22,30;
ned. T16,45; 8,30; 10,30; T12,10; 14,30; T16,30; T18,15; 20,30 i T22,30.
Povratak iz Naklica (T od Tugara, G od Gata) r. d. 4,45; 5,50; 6,45; 9,20; 11,20; G12,45; G14,30; 15,30; 16.20;
T17,20; 19,15 i 21,15; sub. 4,45; 5,50; 6,45; 9,20; 11,20; 13,00; 15,30; T17,20; 19,15 i 21,15;
ned. 5,00; T7,40; 9,20; 11,20; T13,00; 15,30; T17,20; 19,15 i 21,15.
Br. 35. Dugopolje (G. Dolac) u 5,00; 6,00; 8,00; 10,00 i 16,00 (svaki dan).
Br. 34. Klis (Solin) u 5,00; 6,00; 8,00; 10,00 i 16,00 (sub. i ned. u 6,00; 10,00; 12,00 i 14,00).
Br. 32. Ku~ine (Mravinci) u 5,00; 6,00; 7,00; 8,00; 9,00; 12,00; 17,00 i 20,00 (sub. i ned. u 6,00; 10,00; 13,00; 17,00 i
20,00).
Polji~ka planina
zemljovid 38, str. 526
Prirodne zna~ajke. Izme|u Mosora i mora pru`a se 14 km duga~ka gor-
ska kosa koja dijeli Srednja od Primorskih Poljica (v. Mosor). Prosje~na joj
je visina 500 m, a {irina 2 km. Veoma je pravilnog oblika: ima izra`en hrbat
i dvije padine. Osobito je zanimljiva primorska padina koja, poput Kozjaka,
ima tri pojasa: donji, koso polo`en, plodan fli{ni pojas, nad njim stjenovit
odsjek visok stotinjak metara koji se nadaleko bijeli od kamena vapnenca, a
povrh njega, na tjemenu planine, kra{ku visoravan {iroku do 500 m. Stije-
ne iznad Omi{a (ji.) stekle su glas me|u sportskim penja~ima koji su u nji-
ma dosad svladali gotovo stotinjak smjerova.
Izbor prilaza. Kao prilaz hrptu mo`e poslu`iti niz konjskih staza koje po-
vezuju sela Srednjih s Primorskim Poljicima preko planinskih prijevoja.
Takvih je prijelaza sedam, a neki su od njih i markirani. Preporu~a se pri-
laz sa s. strane, iz Srednjih Poljica, sa silazom u Primorska Poljica, prvo za-
to {to time uspon po~inje na ve}oj nadmorskoj visini i manjeg je nagiba, te
drugo {to je prilaz sa s. strane ugodniji za sun~ane pripeke. Stigav{i na pri-
jevoj, treba hrptom l. ili d. do vrha koji smo odabrali, ra~unaju}i s time da
su neki od njih obrasli te{ko prohodnom i trnovitom makijom koja se raz-
rasla nakon prestanka kozarstva. Planina je u posljednje doba postala pra-
vim {etali{tem starijih planinara jer obiluje putovima i stazama pa mogu
svaki put birati smjer po vlastitu ukusu. Posebno su ugodne {etnje primor-
skom padinom zimi, jer su sve staze u zavjetrini za{ti}ene od bure i okrenu-
te suncu i moru. Zagorskim podno`jem planine, uzdu` Srednjih Poljica,
kroz Srinjine i Tugare do terminala u Naklicama, vozi prigradska autobus-
na linija iz Splita (v. vozni red). Svaka njezina postaja mo`e poslu`iti kao
polazi{te za uspon. Opisat }emo {est prijelaza preko planine.
Omi{ka Dinara
zemljovid 38, str. 526
Biokovo
(ima rupu)
Usponi iz Zabiokovlja
Izbor prilaza. Prilazi Biokovu sa zagorske strane polaze s ceste [estano-
vac – Zagvozd – Vrgorac. Gotovo svako selo na toj cesti pru`a mogu}nost
uspona nekim od dobro uhodanih putova na biokovski hrbat. Ovi prilazi,
dodu{e, ne pru`aju osobite vidike, ali su ugodniji od primorskih zbog pos-
tupnog uspona i {umskoga hlada. Ve}ina ih nije markirana, ~ak je i s kar-
tom orijentacija te{ka, pa se ne preporu~uje uspon bez vodi~a. Osim ni`e
spomenutih, postoji i niz drugih nemarkiranih uspona, tako npr. od Turije
na [}irevac (1364 m; 3,30 h), od Rogli}a na Sv. Vid i Sv. Rok (3,30 h), od G.
Brela preko lova~ke ku}e na Bukovac (1290 m; 3 h) itd. Glavna je polazna
Pogled sa Sv. Jure na biokovski hrbat i vrh Sv. Ilija na njegovu desnom kraju
Kod crkve na glavnoj cesti u Orebi}u skre}e markirani put u s. smjeru kroz
gustu borovu {umu u selo Urkuni}e. Od sela dalje u istom smjeru kroz gus-
tu mladu borovu {umu, gdje po~inje o{tar uspon od pola sata d. padinom.
Nakon dijela ravnog puta, koji je gra|en jo{ za vrijeme Austro-Ugarske,
skre}e se o{tro l. uz klanac. Klancem se nakon 1,30 h sti`e pod vrh, gdje tre-
ba nastaviti u z. smjeru preko polja, te onda skrenuti d. utabanom i marki-
ranom stazom kojom ima jo{ 20’ do lova~ke ku}e (800 m). Sagra|ena je jo{
za Austro-Ugarske, ima pitku vodu iz cisterne, 6 le`ajeva, plinski {tednjak i
kamin. Klju~ je pohranjen kod {umara, a dozvolu za uporabu daju »Hrvat-
ske {ume« koje ku}om upravljaju. Od ku}e jo{ 30’ u si. smjeru preko hrpta,
mimo velike kra{ke jame (l. od puta), uspon na sam vrh (961 m). Na vrhu je
`ig na kojemu je cvijet dalmatinske iglice, endemske biljke zna~ajne za Sv.
Iliju. S vrha je na jednu stranu vidik na tzv. velo i malo more, oto~je i, koji
put, do Monte Gargana u Italiji, a na drugu stranu na Biokovo, u{}e Neret-
ve i planine iza Dubrovnika, po~ev{i od Snije`nice pa, za lijepa vremena, do
^vrsnice i Vele`i. Oko 200 m ji. od vrha lijep je vidik na Orebi} i 19 otoka i
oto~i}a Pelje{koga kanala.
Nakon gubitka Orjena, a time i svoga pl. doma na Vrbanji (sada pripada Cr-
noj Gori), Dubrov~anima preostaje kao najvi{e brdo u okolici Snije`nica iz-
nad Konavala. U podno`ju brda, u selu Kuni, uredili su planinarsku ku}u i
markirali uspon do kapelice sv. Ilije na najvi{em vrhu. Opisujemo dva us-
pona – prvi je prikladan za pje{ake, a drugi za one koji dolaze automobilom.
£ 1. Dubrovnik – Mihani}i (27 km) – Kuna – Snije`nica 3 h. Iz Dub-
rovnika redovitom autobusnom linijom Dubrovnik – Vodova|a u selo Mi-
hani}e (27 km), odakle za 1,30 h starom seoskom stazom u selo Kunu (Ko-
karta Snije`nica
REZATI ODOZGORA!!
Planinarstvo. U pl. pogledu oto~ne planine nisu jo{ dobile mjesto koje
zaslu`uju u na{em turizmu. Iznimka su Lo{inj, Pag, Rab i Bra~. Bra~ je ste-
kao popularnost kao najvi{i otok; Kamenjak na Rabu i Sv. Vid na Pagu zah-
valjuju}i djelatnosti planinara u Rabu i Novalji, a Osor{}ica, iznimno, shva-
}anju turisti~kih organizacija. Popularizaciji oto~noga planinarstva mnogo
su 1984. pridonijeli PD »INA OKI« iz Zagreba otvaranjem Pl. puta »Vis« (3
KT, 25 km, 1 dan hoda), PD PTT »Marjan« iz Splita trasiranjem Planinar-
sko-partizanske transverzale Bra~ – Hvar – Vis (23 KT, 80 km, 4 dana ho-
da) i PD »Kamenjak« (Pl. aktiv INA-Rafinerija) s Pl. putem »Oko rije~kih
baklji« koji, me|u ostalim, ima 3 KT na otocima (Sis na Cresu, Obzovu na
Krku i Televrin na Lo{inju). Ovim je vodi~em obuhva}eno deset planina-
rima najzanimljivijih otoka.
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1885. CAF iz Rijeke kupuje kod Omi{lja na Krku parcelu i na njoj ure|uje »belvedere«
1887. Turisti~ko dru{tvo u M. Lo{inju gradi stazu na Osor{}icu
1900. »Liburnia« iz Zadra istra`uje {pilju Stra{nu pe} na Dugom otoku i ure|uje ju
za posjet
1907. »Liburnia« unajmljuje na o. Pa{manu kod Tkona samostan sv. Benedikta, a
na Ugljanu Ka{tel sv. Mihovila radi ure|enja pl. baza
1931. osnovan HPD »Borovik« u Starom Gradu na Hvaru
1932. osnovan HPD »Kamenjak« na Rabu koji gradi stazu na najvi{i vrh otoka
1936. osnovan HPD »Spivnik« u Blatu na Kor~uli
1936. HPD »Mosor« gradi ku}u na Vidovoj gori na Bra~u
1954. Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske (SDH) zapo~inje sustavno istra`ivati {pilje i ja-
me na otocima, u ~emu sudjeluje mnogo planinara
1955. obnovljena pl. ku}a na Vidovoj gori
1956. osnovana spel. sekcija PD-a »Mosor« koja istra`uje objekte na Hvaru, ^iovu i
Visu
1957. SDH i SO PD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba istra`uju na Bra~u 176 objekata
LITERATURA
O otocima op}enito. Milojevi}, B.: Dinarsko primorje i ostrva. SANU, Beograd 1933. (438 str.); Skok, P.: Slavenstvo i romanstvo na
jadranskim otocima, I-II. JAZU 1950.; Rubi}, I.: Na{i otoci na Jadranu. 5. izd. Split 1952. (167 str.); [urjak, Z.: Jadranski kontrasti. NP 6,
1954., 279; [iklo{i, A.: Utisci s oto~ja Kvarnera. NP 11, 1959., 123; Sakoman, J.: Prijedlog transverzala po jadranskim otocima. NP 25,
1973., 138; Poljak, @.: Planine hrv. oto~ja. Ekolo{ki gl. VI, 1997., br. 4, 6; Munjko, I.: Pl. put »Vis«. HP 90, 1998., 9, 262.
O otocima koji nisu u vodi~u posebno prikazani. [enoa, M.: Izlet na otok Prvi}. HP 5, 1902., 89; Poljak, J.: Otok Dugi. HP 26, 1930., 107;
Stipi}, Lj.: Me|u ribarima na otoku ^iovu. HP 36, 1940., 286; Pany, Gj.: Jabuka. HP 36, 1940., 100; Rubi}, I.: Sa Bo`avske Kapele. NP 4,
1952., 29; Malez, M.: Stra{na pe} na Dugom otoku. NP 5, 1953., 309; Kamenarovi}, M.: Otok Lokrum. NP 12, 1960., 268; Horki}, D.:
Daleko je otok Jabuka. Priroda 47, 1960., 423; Grimani, A: ^iovo. NP 22, 1967., 70.
Otok Krk
Planinarstvo. Za planinare je zanimljiv samo j. dio Krka. Od Vrbnika se u
j. smjeru razilaze dvije planinske kose zatvaraju}i izme|u sebe prostrano
Ba{ko polje. U kosi jz. od polja di`e se najvi{i vrh otoka Obzova, a u si. kosi,
ispod Divi{ke, nalazi se Target, drugi po dubini i ujedno naju`i klanac u Hr-
vatskoj. Duga~ak je oko 2 km, dno mu je {iroko samo 1–3 m, a strane visoke
do 400 m, tako da se ~ovjek u njemu usred dana osje}a kao na dnu bunara
(te{ko je pristupa~an). Dok se te kose bjelasaju od ispranoga kamena vap-
nenca, polje me|u njima pru`a sna`an kontrast svojim zelenilom. Tu se na
plodnoj fli{noj podlozi razvila bujna vegetacija oko sela Ba{ke Drage i Ju-
randvora (gdje je prona|ena Ba{~anska plo~a). Dnom polja vijuga suho ko-
rito Ri~ine ili Vele rike, koja se spu{ta do mora kod Ba{ke. Sela se nalaze na
cesti Krk – Ba{ka i s oba su mjesta povezana autobusnom linijom (14 km od
Krka, a 4,6 km od Ba{ke). U pl. pogledu Krk je zanimljiv otok jer su njegovi
vrhovi izvanredni vidikovci. Spomenimo u si. kosi i znala~ki gra|enu pla-
ninsku stazu koja se uspinje od groblja u Ba{koj kroz borovu {umu na vrh
Stra`icu. Za~etnik joj je ^eh Emil Geistlich (1870.–1922.), koji je na tom
groblju i sahranjen. Za orijentaciju mo`e vrlo dobro poslu`iti planinarska
karta mjerila 1:35.000 koja sadr`i mre`u pl. markacija. Objavila ju je 1999.
Turisti~ka zajednica op}ine Punat, adresa 51521 Punat, Obala 76. Karta s
LITERATURA
Florschutz, M.: Planinarski po Krku. NP 9, 1957., 44; ^uti}, M.: Vodi~ kroz otok Krk. Krk 1954.; Rogi}, V: Krk. Geografski glasnik 23,
1961., 67; Smokvina, L.: Uspon na najvi{i vrh otoka Krka. NP 7, 1955., 187; Milas, I.: Obzova na otoku Krku. NP 76, 1984., 1-2, 20;
Pave{i}, M.: Klanac Triget na otoku Krku. NP 39, 1987., 197; Pave{i}, M.: Prva pl. markacija na otoku Krku. HP 42, 1990., 38; Pave{i},
M.: Strehom otoka Krka. HP 87, 1995., 12; Pave{i}, M.: Od Djevoja~ke gore do Vrbnika. HP 87, 1995., 174.
Otok Pag
Planinarstvo. Otok Pag je postao vrlo pristupa~nim otkad ga povezuje s
kopnom most preko Ljuba~kih vrata. Zahvaljuju}i Speleolo{kom aktivu »O-
to~ani« iz Novalje (ogranak PD-a »Paklenica« u Zadru), markirana su tri us-
pona na Sv. Vid, najvi{i
oto~ni vrh: s ju`ne strane od
uzdu`ne oto~ne ceste iz Ko-
lana i [imuna (autobus na li-
niji Novalja – Zadar), a sa s.
iz grada Paga.
Otok Cres
zemljovid na str. 574
Otok Lo{inj
zemljovid na str. 575
Prirodne zna~ajke. Uzdu` s. dijela otoka Lo{inja pru`a se desetak kilo-
metara duga~ak greben Osor{}ice. Zbog visine privla~i pogled svakoga gos-
ta. Promatran iz Osora ili Nerezina izgleda nepristupa~an. Tipi~na je to
kra{ka planina, vapnena~ke gra|e, bezvodna, puna {krapa i kr{a. Ali upra-
vo njezinu najstrmiju padinu pokriva {umski pla{t i svojom mediteran-
skom vegetacijom zastire bjelinu kamena. Na podno`ju gore pru`a se blago
nagnuta, pitoma i obra|ena ravan spu{taju}i se prema moru. Planinu narod
zove Osor{}ica. Paradoksalno je da je ime dobila po gradu Osoru
(stari rimski Apsorus, bizantinska Opsara) koji se ne nalazi
na Lo{inju, nego na susjednom otoku Cresu. Ime je nastalo
u doba dok jo{ Osor nije bio od Lo{inja odijeljen da-
na{njim morskim tjesnacem Kavadom (mleta~ki: pro-
kop). Taj prokop, {irok 11 m i premo{ten pokretnim
mostom, probijen je da bi omogu}io prolaz brodovima.
Planinarstvo. Osor{}ica je prva planina jadranskog
oto~ja koja je privukla pa`nju turista. Godine 1886. osno-
vano je na poticaj be~kog lije~nika dr. Schröttera u Malom
Lo{inju turisti~ko dru{tvo kao sekcija be~koga Oester- Princ Rudolf Habsbur{ki
reichischer Touristenkluba. Njegovi su ~lanovi ve} idu}e popeo se 1887. g. na
Osor{}icu 23. o`ujka 1887.
Otok Ugljan
Planinarstvo. Po~eci se`u u po~etak 20. stolje}a kada je PTD »Liburnia«
iz Zadra, u venecijanskoj tvr|avi sv. Mihovil iz 1202. g., uredio turisti~ku
stanicu radi prihvata izletnika. Ta se tvr|ava nalazi na jednom od najvi{ih
vrhova otoka (250 m) i izvanredan je vidikovac. ^lanovi su PD-a »Pakleni-
ca« iz Zadra u prolje}e 1995. obnovili markaciju koja vodi od trajektnog
pristani{ta Preko (veza sa Zadrom svaki sat) pod Sv. Mihovil (1 h; postoji i
asfaltirana cesta od 4 km). Put od trajektnog pristani{ta vodi popre~no pre-
ko otoka, postupnim usponom, najprije kroz maslinike me|u groma~ama,
zatim borovom {umom i potkraj kroz kr{ i makiju, a zavr{ava na Veloj glavi
(238 m) i na Sv. Mihovilu.
Odatle su dvije varijante:
prva je izravna na vrh, a
druga zaobilazi vrh s j. i us-
pinje se sa s. strane. Taj dru-
gi put spu{ta se na j. stranu
otoka, obilaze}i nekoliko za-
nimljivih stijena, a traje 2–3
h. Godine 2000. markiran je
i put na [}ah (286 m), najvi-
{i vrh otoka, koji se nalazi 2
km na sz. Put po~inje na
magistralnoj cesti iznad Ma-
log Lukorana i vodi kroz za-
selak Turkiju za 1,15 h.
Tvr|ava sv. Mihovila na otoku Ugljanu (Valter Morovi})
LITERATURA
Bedenko, T.: [}ah. NP 19, 1967., 42; Tomerlin, S.: More i planina istodobno. HP 87, 1995., 136.
Otok Bra~
zemljovid na str. 578
Otok Hvar
Planinarstvo. Najvi{i vrh otoka nalazi se 5 km j. od Staroga Grada i tre}i je
po visini me|u oto~nim vrhovima. Iako nije markiran, uspon je laka {etnja
od 2,10 h sata kroz vrtove, pitoma polja i borove {ume, a ni orijentacija nije
te{ka jer se najve}im dijelom ide cestom. Na put treba krenuti iz Staroga
Grada autobusom 6 km na i. u selo Svir~e (od Jelse je 4 km). Od autobusne
stanice, kod crkve sv. Magdalene, 200 m cestom prema Vrisniku i pri kraju
sela skrenuti na sporednu cestu koja vijuga 30’ kroz plodni Dra~ev dolac do
kapelice sv. Benedikta. Slijedi jo{ 15’ kroz borovu {umu do druge kapelice,
zatim nekoliko zavoja na prijevoj izme|u Vrha i Sv. Nikole, iza kojeg cesta
zavr{ava na visoravni Poljica, me|u vrtovima i obnovljenim ku}ama (1,40 h
od Svir~a). Prije kraja ceste treba o{tro l. stazom izme|u dva suhozida u za-
vojima jo{ 30’ do geodetskog stupa i kapelice sv. Nikole na vrhu (626 m). Ka-
pelica je mala gotska gra|evina koja je ve} pola tisu}lje}a hodo~asni~ki cilj.
Vidik je neobi~no {irok, na velik broj otoka, dalmatinske planine i na otok
Hvar, zbog ~ega je tu ljeti protupo`arna promatra~nica. Na Hvaru se usput
mogu vidjeti lijepi primjerci bunja, kamenitih poljskih ku}ica polukuglasta
oblika gra|enih bez veziva, a i. od vrha pa`nju privla~i polje Za~arbina {to se
prote`e izme|u dva usporedna grebena u duljinu od oko 3 km.
LITERATURA
Vrdoljak, S.: Po visinama i nizinama otoka Hvara. NP 2, 1950., 190; Tadi}, A.: Najvi{i vrh otoka Hvara. Priroda 45, 1958., 192; Lu~i}
Roki, P.: Bespu}ima otoka Hvara. NP 17, 1965., 153; Cvitanovi}, S.: Po Hvaru na pl. na~in. NP 40, 1988., 57; Mil~i}, N.: Na Sv. Nikoli,
najvi{em vrhu o. Hvara HP 88, 1996., 285; [a{ko, V.: Za~arbina – skrivena du{a otoka Hvara. HP 90, 1998., 7-8, 197.
Klekova~a
zemljovid na str. 588
Prirodne zna~ajke. Klekova~a se di`e poput glomazna bedema duga~kog
oko 8 km, usred nepreglednoga {umskog prostora zapadnobosanske viso-
ravni. Reljefno je najzanimljiviji dio koji se sastoji od o{troga stjenovitog
grebena koji po~inje na sz. s V. Kle-
kova~om i zavr{ava nakon 3 km s
M. Klekova~om. U njemu su zna~aj-
ni oma{ni kameniti blokovi i za-
nimljivo oblikovani kukovi. Plani-
na je dobila ime po klekovini {to
raste u visinskom pojasu. U reljefu
kraja oko planine isti~u se stepeni-
~asto polo`ene visoravni razli~ite
visine. Njihove lijepe livade, okru-
`ene gustim {umama, imaju veliku
pejza`nu vrijednost. U najvi{em di-
jelu planine, na z. i s. strani, usje~e-
ni su ledenja~ki kotlovi nastali u
razdoblju pleistocena. U sjevernim
kotlovima zadr`ava se snijeg ve}i
dio godine. Planina je gra|ena od
mo}nih naslaga krednog vapnenca i
zbog toga je posve bezvodna. Kli-
matske su joj karakteristike ~este Vrh Velike Klekova~e
[ator
zemljovid na str. 588
Cincar
Prirodne zna~ajke. S prostrane gorske visoravni izme|u Livanjskoga,
Glamo~koga, Kupre{koga i Duvanjskog polja di`e se Cincar, najvi{a plani-
na z. Bosne, jedina koja prema{uje visinu od 2000 m. Za razliku od drugih
planina ove regije, Cincar ima oblik jednostavnoga divovskoga ~unja. Sje-
verna mu je padina {umovita, a ju`na kr{evit pa{njak koji se`e sve do vrha.
Pasi{ta su mu odavna na glasu po prostranstvu i kvaliteti. Sude}i po ime-
nu, Cincar je, sli~no kao i Vla{i}, neko} morao biti podru~je vla{kih pastira,
predslavenskog podrijetla i romanskog jezika (Vlasi, Cincari, Aromuni). U
zale|u Cincara, sklonjeno od pogleda, ipak se nalazi nekoliko prostranih
{umskih podru~ja. Iznad njih se do samoga vrha stere pojas klekovine bora.
Cincar je zloglasan po ~estoj buri olujne snage, koja na j. padinama onemo-
gu}uje rast {ume ili bilo kakve vi{e vegetacije. Velik dio godine vrh mu pok-
riva bijela snje`na kapa, dobro vidljiva s okolnih velikih polja. Ju`no pod-
Tu{nica
Tu{nica se nalazi izme|u Bu{kog blata, te Livanjskoga i Duvanjskoga polja.
Pripada dinarskom gorskom sustavu, ali je iz njezina niza donekle izdvojena
pa djeluje prili~no osamljeno. To je i bilo razlogom da je njezin vrh poslu`io
za smje{taj velikog objekta RTV Sarajevo, u kojemu je sve do raspada Jugos-
lavije boravila stalna posada. U njoj su planinari uvijek bili srda~no do~eki-
vani, a mogli su i no}ivati. Iako je Tu{nica prili~no visoka, dosad su je poha-
|ali samo planinari iz obli`njih mjesta. Zasjenjena visinom Cincara, Ka-
^vrsnica
zemljovid na str. 602
^abulja
Smje{taj i reljef. ^abulja (izgovara se i ^abolja) tipi~na je kra{ka planina
dinarskog smjera pru`anja (sz.-ji.). Du`ina joj je oko 30 km, a pru`a se od
rijeke Neretve sve do blizine Blidinjeg jezera, gdje se ve`e za ^vrsnicu. Ima
dvije vrlo karakteristi~ne padine: kratku, sjevernu, koja se ru{i u dolinu
Neretvine pritoke Dre`anke barijerom stijena visokih preko 1000 m, i ju-
`nu, blago polo`enu podgorinu koja se postupno spu{ta gotovo 15 km sve
do Mostarskog blata. Ova padina slu`i za ispa{u i na njoj je velik broj ljetnih
stanova stanovnika zapadne Hercegovine. Najvi{a stalna naselja dose`u vi-
sinu oko 900 m. Gra|ena je od mezozojskih vapnenaca, a ima i dolomita. U
jz. dijelu ima morenskih nanosa koji su ostatak pleistocenske glacijacije.
Planina je uglavnom gola i kr{evita. Bezvodna je i vode se mo`e na}i samo u
Kazalo 611
Konj 509, 511, 509 Maksimov hrast 242, 242 O{tarije 444
Koreti}i 142, 143, 143 Mala Paklenica 469, 471 O{trc 106, 109, 106
Korita, ]i}arija 382, 382 Mala U~ka 371, 371 O{trcgrad 175, 175
Kornatsko oto~je 577, 577 Mali Platak 338 O{trica 78, 78
Kostel-grad 193, 192 Mali Rajinac 418, 418 Ozalj 254
Kostelsko gorje 191 Mali{~ak 209, 228 Ozeblin 477, 483, 483
Koti{ina 550, 550 Malovan 464
Kozelin 92, 89, 92 Malovansko jezero 465 Pag 572
Kozik 524, 534, 536 Manita pe} 467, 467 Paklenica, nacionalni park
Kozjak 517, 517 Marija Gorska 174 458
Kozji vrh 318 Marija Snje`na 75 Pakleno 331, 330
Kraja~ev kuk 425, 426 Marin Vijenac 563 Pakrac 213
Kraljev hrast 89 Martin{~ak 252, 252 Pala~nik 110
Kralji~in zdenac 70, 70 Masna luka 605 Papuk 218
Krapina 151, 186 Mati}-poljana 295, 295 Pasari}ev kuk 424, 424
Krasno 410, 411, 410 Medvedgrad 68, 68 Paunovac 506
Kr~i}, mlinice 504 Medvednica 37, 35 Pej{in put 523
Kremen 485, 486, 485 Medveja 369 Pelje{ac 560
Kri`evci 157 Medvi|ak 348, 348 Pesek 161
Krk 569 Medvje|a vrata 269 Petehovac 314
Krndija 233 Medvje|ak, O{tri 484 Petnja, jezero 238
Krtolin 516 Mezi}a kuk 603 Petrov vrh 218
Kubus 445, 445 Mihanovi}ev dol 176, 196 Petrov vrh, Krndija 235
Ku}a Bon~i} 381 Mikleu{ka jezero 202 Petrova gora 250
Kuna gora 191, 191 Mikuli}i 67 Petrovac 251, 251
Kuna, Konavoska 563, 564, Milanov vrh 318, 318 Petsto stuba 65, 66, 64
564 Milanovo skloni{te 75 Pisani kamen 413, 413
Kunjevod 536 Milengrad 173, 173 Planik 372
Kurin 357, 356 Mili~evi}a {pilja 535 Planik 381, 381
Kutinica 206 Mirevo 434 Planinarska ku}a
Mlini{te 434 - Alan 422, 422
Laktin vrh 440 Mljet 581 - Begova~a 430, 429
Laz 77, 77, 89 Mohokos 197 - Belec 174
Lepenice 345 Montokuc 582, 581 - Bijele stijene 285, 286
Lepeni~ko jezero 347 Moslava~ka gora 201, 201 - Bitorajka 275, 275
Lepoglava 177, 181 Moslava~ka Slatina 205 - Bjelolasica 296, 296
Leska 271, 272, 271 Mosor 525 - Boris Farka{ 136, 136
Leustekova staza 72 Mo{}enice 373 - Borovik 233
Liburnija 464, 469 Mo{}eni~ka Draga 373 - Brezovac 501, 501
Li~ka Plje{ivica 481, 482, Mrkopalj 294 - Bukovik 586, 585
477 Mrkvi{te 437 - Cesargrad 195, 195
Lije~ni~ka staza 71 Mudna dol 328, 328 - ^esmina 524, 524
Lipa 66, 66 Muljava, motel 251, 251 - ^vrsnica 600
Lipovec 110, 109 - Dilj-gora 238, 238
Lisac 440 Nehaj 402 - Dom HPS, Zagreb 24, 24
Lisina 377 Nevolja{ 227 - Dom izvi|a~a, Sljeme 62,
Livno 593 Nor{i}ka Ple{ivica 121, 120 62
Lobor 175 Nor{i} Selo 121 - Donja Korita 510, 510
Lobor{~ak 190, 190 - Frbe`ari 317, 317
Lokvarsko jezero 261 Obru~ 322, 323, 322 - Giromettin dom 530, 531
Lomska duliba 411 Obzova 570 - Glavica 87, 86
Lo{inj 574 Ogra|enica 436 - Grafi~ar 59, 59
Lovnik 308 Ogulin 302, 302 - Grebengrad 167, 167
Lovran 369 Oki} 98, 119, 122, 123, 118 - Grohot 91, 91
Luban 352, 352 Oltare 408 - Hahli}i 327, 327
Lubenjak 167 Omanovac 215 - Hunjka, hotel 63, 63
Lukina jama 412 Omi{ 543 - Hunjka, pl. ku}a 63, 64
Lukovo 354 Omi{ka Dinara 542, 543, - Ivine vodice 469, 468
Lupoglav 360 544, 542 - Jablanac 421, 421
Orahovica 234 - Jakob Mihel~i} 296, 296
Ljeskove vode, Dilj 208 Orebi} 560, 560 - Jankovac 231, 230
Ljubibelj 353 Orlice 516, 516 - Janj~arica 295, 295
Ljubi~ki kuk 446 Orlova stijena 316, 316 - Javorova kosa 309, 309
Ljubi~ko brdo 446 Orljak, munski 380, 385 - Jelova ruja 455, 455
Ljubljan 536 Orljak, opatijski 375, 375 - Kalnik 159, 158
Osi~ine 556 - Kalvarija 255, 255
Maceljska gora 189 Osje~enica 587 - Kameni svati 85, 85
Majka Bo`ja Snije`na 75 Osje~enica 587 - Kamenitovac 201, 201
Majorija 403 Osor{}ica 575, 576, 575 - Kame{nica 510, 510
Makarska 545, 546, 551 Osredek 142 - Klade{~ica 94, 94
Kazalo 613
Sv. brdo 458, 465, 464 Tu{~ak 141, 142, 141 Vi{kova~ki grad 244
Sv. Gera 127, 135, 133, 135 Tu{nica 600, 599 Vi{njevica 310
Sv. Ilija, Biokovo 556, 575 Vodenica 254
Sv. Ilija, Pelje{ac 560, 562, U~ka 360, 368, 374, 361 Vodice 380
560 Udbina 483 Vodostaj, Psunj 217
Sv. Ivan Biranj 524 Ugljan 576 Vojak 370, 370
Sv. Jakob 59, 59 Uni{ta 503, 502 Vo{ac 547, 551, 552
Sv. Jure, Biokovo 552, 553, Vran planina 609, 609
553 Vaganski vrh 464, 464 Vrani Kamen 221, 218,
Sv. Mihovil od La|ana 522 Varnja~a 426, 425 220
Sv. Mihovil, Ugljan 576 Vela draga, U~ka 364, 374 Vranilac 161, 161
Sv. Mihovil, Kozjak 521 Vela Pli{ 353 Vranja~a 532, 532
Sv. Nikola, Hvar 580 Velebit 391, 387
Vrap~e Gornje 67
Sv. Spas, Izvor Cetine 496 Velebitski botani~ki vrt
Vratarski kuk 425
Sv. Vid, otok Pag 573, 572 417, 417
Svib 352 Velebno, hotel 445 Vratnik 404, 403
Svilaja 492, 505, 506, 504 Veli vrh (Rijeka) 353 Vratno 161
Veli vrj 517, 523 Vra`ji prolaz 313, 313
[amarica 248 Veli~ki grad 227 Vrbovsko 308, 307
[ator 591 Velika 225, 225 Vrelo 297, 297
[atorina 437, 431 Velika Javornica 288 Vrelo, {pilja 347, 347
[atorsko jezero 592, 592 Velika Paklenica 466 Vrh Kapele 259
[egotski Pade` 432 Velike pe~ine 184 Vrh Planina 343
[estine 69, 69 Veliki Alan 422 Vrhova~ki grad 243, 243
[ijan 197, 197 Veliki ^rnec 110 Vrlovka 138
[krbine, Biokovo 551 Veliki Kabal 533 Vu~jak 417
[pi~asti vrh 316, 316 Veliki Kozjak 428, 428 Vugrovec 76
[tirova~a 438, 437 Veliki Lom 411
[ugarska duliba 454 Veliki Lovnik 113 Zagradski vrh 355, 354
[umarev grob 73, 73 Veliki Lubenovac 429, 430, Zajezda 173
[uplja vrata 392 429 Zavi`an 416, 405
[upljara na Plitvicama 478 Veliki Planjak 582 Zavi`anska cesta 409
Veliki Tabor 194, 193 Zavi`anska kosa 417
Televrin 575 Veliki Vilinac 607, 608, 606 Zavi`anski Piv~evac 418
Tep~ina {pica 82 Veliki vrh, otok Mljet 581, Zavratnica 421, 421
Tigrovo jezero 73 581
Ze~ak 146, 146
Topli~ica 171, 171 Veliki Zavi`an 417
Ze~jak 436
Topoljski buk 17 Veliko Mo~ilo 469
Veliko Rujno 457, 457 Zeleni vir 312, 313, 312
Trako{}an 182, 182
Troglav 505, 597, 598, 599, Veprinac 357 Zelenjak 196, 195
595 Veternica 86, 86 Zelingrad 93, 92
Tropo{nik 527, 537 Vickov stup 532, 532 Zorani}ev vrh 463
Trtar 515, 515 Vidova gora 578, 579, 579 Zrinska gora 247, 248
Tuhobi} 344, 345, 344 Vihora{ki put 287 Zrmanja 472
Tuk 293 Vilinske jame 121, 121 Zve~evo 232
Tulove grede 3, 474, 474 Vinagora 193, 193
Tunel u Dolju 55, 55 Vinica 253, 253 @aba planina 563
Tunel U~ka 365 Viso~ica 451, 450 @bevnica 383, 384, 383
Turanj 115 Vi{evica 278, 279, 354, 278 @umbera~ka gora 125
Nakladnik
Golden marketing
Zagreb, [enoina 28
tel.: 01/4839-567, 4839-564
faks: 01/4839-567, 4839-670
e-mail: golden-marketing@zg.tel.hr
www.golden-marketing.hr
Za nakladnika
Ana Maleti}
Izvr{ni urednik
Ilija Rani}
Lektorica
Alka Zdjelar-Paunovi}
Korektorica
Sanda Uzun
Likovno rje{enje korica
Studio Golden
Obrada fotografija
Jasna Goreta
Izrada karata
KLK – Kartografski labaratorij Kri`ovan, Zagreb
Ra~unalna priprema
Vlado Zeleni}
Tisak i uvez
Delo tiskarna, Ljubljana